Professional Documents
Culture Documents
Otla Princip
Otla Princip
OTLA PRINCIP
Molba itateljima:
Ukoliko vam se ova knjiga nije svidjela,
molim vas, darujte je nekom drugom, moda e se
njemu svidjeti: a ako smatrate da je dobra i
vrijedna, molim vas, da proirite barem dvije-tri
kopije: na taj ete nain i vi dati svoj doprinos
irenju onog znanja, koje je mnogo bitnije od
svjetovnog.
Ovo molim zbog toga, to prijevod nije
predvien za tisak, pa e samo na ovaj nain iri
krug ljudi imati prilike proitati ovo vrijedno
djelo. Nova saznanja mogu dovesti do promjene
svijesti: a promjena svijesti kod to veeg broja
ljudi, predstavlja jedinu nadu za bolju budunost
cijelog ovjeanstva.
Unaprijed zahvaljujem.
Prevodilac
Prevedeno s njemakog
za osobnu upotrebu
Preveo: Bayer Vili
Be, 1999.
SADRAJ
Predgovor .......................................................................................................
OTLA-princip .................................................................................................
Uvod I .............................................................................................................
Uvod II ............................................................................................................
to je najbitnije u ivotu .................................................................................
4
5
6
7
8
Prvi dio
Ljudska drama
1.
10
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.6.
2.7.
2.8.
13
14
15
17
19
20
22
24
25
3.
30
Drugi dio
Temeljne osnove OTLA principa
1.
1.1.
1.2.
1.3.
32
32
35
36
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
40
40
42
45
48
3.
49
Trei dio
Moni OTLA princip
1.
1.1.
50
51
64
64
66
2.5.
Otputanje ................................................................................
Radi se o moi nad ivotom i smru .........................................
Aktiviranje vae univerzalne inteligencije ................................
Izbjegavanje nepotrebnog gubitka energije
i energetskih blokada .................................................................
Jedno zapanjujue otkrie:
idealno ivotno stanje ................................................................
Smisao ivota ............................................................................
3.
3.1.
3.2.
3.3.
3.4.
3.5.
Ljubav ......................................................................................
Ljubav je ...................................................................................
Put od socijalne do kozmike svijesti .......................................
Ljubi tvog blinjeg poput samoga sebe ....................................
Uzrok svih ljudskih problema i njegovo nadilaenje ...............
Zahvalnost zaboravljena dimenzija .......................................
81
81
85
89
92
93
1.2.
1.3.
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
51
58
60
71
77
80
etvrti dio
Pogled unazad i u budunost
1.
2.
3.
Saetak ......................................................................................
Velika zabluda: Bit ete kao Bog .........................................
Mogunost koja oduzima dah ...................................................
96
97
98
3
Predgovor
Autor se preko 30 godina bavi prouavanjem, na koji nain ivot funkcionira. Ren
Egli je utemeljitelj Instituta za impulse uspjeha u Oetwilu a. d. L.
Svejedno da li je u pitanju Hermann Hesse, Voltaire, Laotse, Krinamurti, Buddha ili
Isus Ren Egli sve njih integrira u svojem jedinstvenom OTLA-principu.
Ovaj kreativni mislilac, kojeg je nemogue klasificirati u neku od postojeih shema,
prezentira nam prastaro znanje na sasvim nov i jednostavan nain.
Tema Ljubav, vjerojatno nikada do sada nije bila prikazana na ovakav nain.
Autor nam pokazuje, zato je ljubav ekonomska i fizikalna tema, te nam dokazuje da
je uz pomo ljubavi svaki problem rjeiv.
Svijet nije nesavren i/ili kompliciran. Svijet je savren i mnogo, mnogo jednostavniji
no to smo ikada mislili.
OTLA-princip je univerzalno upotrebljiv, to znai: u voenju poduzea, u politici, u
sportu i sasvim openito u privatnom ivotu.
Ovo nije ezoterika, nije mistika, nije nova religija: ovo je ivot!
OTLA-princip
Ovdje se radi o univerzalnoj ivotnoj zakonitosti,
kojoj podlijee svaki ovjek bez izuzetka.
OTLA je skraenica za
OT = otpustiti
L
= ljubav
(L = ljubav puta ljubav, odnosno
na kvadrat)
= akcija / reakcija
Uvod I
U beskraju svemira lebdi zrno praine jedno od milijardi zrna praine a
njegovi ga stanovnici nazvae planet Zemlja.
Ve tisuama godina, tamo se dogaaju udne stvari. Bia koja tamo ive, koja
sama sebe nazvae ljudima, troe velik dio svog vremena na meusobne borbe:
ponekad se ak i meusobno ubijaju. A to se dogaa iz razloga koji su jednom
izvanjskom promatarau sasvim neshvatljivi. Ne radi se naime o vladanju cijelim
zrnom praine Zemlja, ne, radi se uvijek tek o vladanju jednim njezinim
neshvatljivo malim djeliem.
Isto je tako neshvatljiva i injenica da ti ljudi ve tisuama godina misle, da ne
postoji nikakva inteligencija u beskraju svemira, koja bi bila via od njih. Iako ta bia
ne znaju kako svemir funkcionira, ona su se oduvijek smatrala krunom Stvaranja. Jo i
danas postoje teorije koje polaze od toga da je ovjek, kruna Stvaranja, u osnovi
agresivan i da su zbog toga sukobi, ratovi i ubojstva neto, s ime ovjeanstvo uvijek
mora ivjeti.
Ako Zemlju stvarno uzmemo kao zrno praine u beskraju svemira, tada je lako
zamisliv sljedei prizor: visoko razvijena bia iz dubina svemira posjeuju Zemlju u
razmacima od nekoliko stotina ili tisua godina (to u svemiru znai tisuu godina!).
Oni dolaze, da bi vidjeli, da li je ovjeanstvo u meuvremenu shvatilo kako on,
ivot, funkcionira. Do sada su ti posjetioci sasvim sigurno uvijek iznova ponovo otili
klimajui glavama, jer im jednostavno nije bilo jasno, zato ljudi ne ele shvatiti. Za
svaki razvijeni duh, svakako je zagonetka zato ljudski duh ne funkcionira.
Ono, o emu se u ovoj knjizi izvjetava, naziva se ivotom. Ovo je pokuaj
pisanja uputa za upotrebu to se odnose na ivot. Mi imamo upute za upotrebu za
automobile, maine za pranje rublja, hladionike, televizijske aparate itd., itd. Ovdje je
uputa za upotrebu ivota. Ona bi za neke ljude moda mogla biti sasvim korisna.
Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon koji kae da se moramo meusobno
boriti i ak ubijati.
Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon koji kae da se ivot mora nuno
sastojati od serije veih ili manjih problema.
Moglo bi biti, da postoje ivotni zakoni koje moda esto, suvie esto, krimo
i time nepotrebno sebi oteavamo ivot.
Uvod II
Kada je rije o mudrim uenjima ili ivotnim zakonitostima, esto se misli na
mudrosti Istoka. Tamo je stvarno bilo a i sada ih ima gurua, majstora itd., koji su
doli do velikih uvida. to se ove knjige tie, elim napomenuti sljedee: kao prvo, ja
ne dijelim istone i zapadne mudrosti i znanja: ili je neto zakonitost, tada vrijedi
svuda na svijetu i u svemiru, ili nije zakonitost, tada ne vrijedi nigdje. Drugo, ja ne
obraujem temu sa zapadnjakog gledita, ve, a to je odluujue, s ekonomskog
gledita. Ja sam u prvom redu ekonom, a ta injenica nalazi svoj odraz i u OTLAprincipu.
Kao stanovnik Zapada i ekonom, ja, primjerice, imam potekoa s dugotrajnim
meditacijama o mantrama ili o niem. Divim se onim ljudima, koji to mogu; ali
sumnjam da li je to za veinu ljudi posebno na Zapadu prikladan put za rjeavanje
njihovih problema. ini mi se takoer da su mnoga od tih uenja namijenjena jednoj
eliti. A cilj ne moe biti da samo jednoj maloj eliti uspije stei izvandredne uvide i
uspije doi do optimalnog rjeenja njihovih problema.
Ono to je nama potrebno, po mojem miljenju, je nain ponaanja, uz pomo
kojeg svatko moe smjesta rijeiti svoje probleme i postii svoje ciljeve a da prije
toga ne mora godinama meditirati. Ako postavimo zahtjev, da svatko moe smjesta
primijeniti bitne zakonitosti, tada to takoer znai da se ne trae nikakva povijesna,
filozofska ili prirodoznanstvena predznanja. Jedino to se trai to je zdrav ljudski
razum. Na alost je est sluaj da velika koliina filozofskih i prirodoznanstvenih
znanja ne pogoduje uvijek zdravom ljudskom razumu. Isuvie nauenog, knjikog
znanja, vrlo esto zastire pogled na jednostavne istine.
Zato je meni stalo da pokaem jedan princip, kojeg svatko moe smjesta
isprobati i testirati u svom ivotu. Svaka itateljica i svaki italac e tada moi sam
ustanoviti da li funkcionira. Ne radi se o nekoj teoriji, ne radi se o filozofiji o kojoj se
moe lijepo diskutirati i raspravljati. Diskusija o teoriji koju pojedinac ne moe sam
isprobati, gubljenje je vremena.
Ovdje se radi o naem ponaanju u svakodnevnom ivotu.
7
to je najbitnije u ivotu
Buddha je navodno jednom rekao da ga pitanje Boga ne zanima, da je to
teorija. Ali to je onda ono bitno? to je vano? Meni se ini, da posebno mi na
Zapadu imamo sve razloge da sebi ozbiljno postavimo ovo pitanje. Ja tako mislim
stoga, to od strane mnogih ljudi esto ujem: nemam vremena. Ako ve smatramo
da imamo premalo vremena, tada bi bilo logino da se pozabavimo barem s
najbitnijim, s onim (sada govori ekonom) to donosi najveu korist. Zanimljivo je da
mnogi ljudi niti za to nemaju vremena. U obliku male prie, to izgleda ovako:
Na obali sjedi ovjek i pokuava rukama loviti ribe. Jedan prolaznik ga
potapa po ramenu i ree: Hej, dobri ovjee, doi, pokazat u ti kako se plete mrea.
S njom e moi mnogo bre i vie riba uhvatiti, nego rukama. Onaj prvi je toliko
skoncentriran na jezero pred sobom, da je jedva sluao. Ne podiui pogled, on
odgovori prolazniku: Nemam vremena. Moram loviti ribu.
Ovo zvui trivijalno, ali je svakodnevna realnost. Koliko li se ljudi nalazi
upravo u ovakvoj situaciji? Nemam vremena za bitno jer se moram koncentrirati na
nebitno.
No to je to, to je bitno?
Radi se o odgovoru na jedno jedino centralno pitanje, a to pitanje glasi:
Kako da s najmanje napora i koliko je bre mogue prijeem iz SADANJEG
stanja u ELJENO stanje?
I to je ve sve. Nita vie nije vam potrebno znati. Zato? Sasvim jednostavno:
sve to sainjava ivot pojedinca, moe se podijeliti na SADANJE i ELJENO.
Sadanje stanje je trenutno stanje. eljeno stanje je ono, kakvo bi trebalo biti; ono to
mi sebi zamiljamo. Sasvim je logino da eljene ciljeve ne elimo dosei s mnogo
truda i na polagan nain, nego to je mogue bre i bez napora. Slaete li se? Moda
ete sada misliti, tipian ekonom. S najmanjim moguim naporom, to vei uspjeh.
Gdje je tu ovjenost? Odgovor je sasvim jednostavan. I nematerijalne se vrijednosti
mogu podijeliti u ono to JEST i ono to bi TREBALO. Trenutno stanje moe biti:
nezadovoljstvo, nezaposlenost, ovisnost o drogi, rat itd., a odgovarajue eljeno stanje
bi prema tome bilo zadovoljstvo, posao, ivot bez droge, mir itd. Ako dakle govorim o
SADANJEM i ELJENOM, tada niti u kojem sluaju ne mislim samo na
materijalne ciljeve. Mislim na sve. OTLA-princip je univerzalno primjenjiv. A to
znai: primjenjiv je u privatnom ivotu, poslovnom, u sportu, u politici (rat/mir), u
drutvu. Za poslovnog ovjeka se eljeno stanje moda sastoji u veoj dobiti. Za zenbudistu je eljeno stanje prosvjetljenje. Za Palestinca je eljeno stanje vlastita drava.
PRVI DIO
Ljudska drama
1. Izgon iz raja
mogao trenutno katapultirati u raj, kada bi prestao svijet a time naravno i sebe
samoga dijeliti na dobro i loe.
Nitko ovjeka ne spreava da se vrati u raj osim njega samoga. Konano, on
nije niti bio protjeran iz raja, kao to naslov kae; jer, na kraju krajeva, on sam je
dobrovoljno jeo plodove spoznaje dobra i zla. On je dakle samoga sebe izbacio iz raja.
A to je upravo ono utjeno na cijeloj stvari: poto je samoga sebe svojim
donoenjem sudova protjerao iz raja, njemu je mogue i ako prestane suditi
vratiti se tamo.
Mi bi sebi trebali jasno predoiti:
Upravo u onom trenutku, kada smo poeli suditi i praviti razliku, izmeu
dobra i zla, zapoeli su nai problemi.
Vi, drage itateljice i itatelji, ne bi imali nikakvih problema, da ne sudite.
Molim vas da o tome jednom na miru razmislite.
Ovo dijeljnje na dobro i loe je isto ljudska osobina. Priroda ne dijeli: priroda
ne sudi. Zamislite sebi, to bi se dogodilo, kada bi Sunce poelo suditi! Kada bi Sunce
reklo: Miller je ubio jednog ovjeka, zbog toga on danas nee imati svjetla; Majer je
pomagao svojim prijateljima, a osim toga je dao i prilog dobrotvornoj organizaciji,
zato e danas dobiti vie svjetla. Moete li sebi zamisliti kaos koji bi u tom sluaju
nastao? Ako to sebi ne moete zamisliti, tada jednostavno pogledajte to je ovjek
pomou donoenja sudova! napravio svijetu. Nita ne izgleda suvie harmonino.
Budimo dakle sretni, to barem priroda ne sudi.
To se, uostalom, moe proitati i u Svetom pismu:
Jer Bog doputa da Sunce obasjava i dobre i zle, a kia pada i za pravedne i
za nepravedne. (Mat. 5,44)
Jedino je ovjek taj, koji se oajno dri donoenja sudova. Ja ih uvijek iznova
vidim na mojim seminarima: ljude, koji se dre svojih sudova kao da su to pozitivna
dostignua. Lako je shvatljivo, zato. Kada bi se odrekli donoenja sudova, tada vie
ne bi mogli suditi susjedu ili nekom suradniku. A tog se zadovoljstva mnogi ne ele
odrei. To bi, naime, znailo neto sasvim posebno: znailo bi, da ja odjednom vie
nisam nita bolji od drugih! Sve dok mogu prstom ukazivati na takozvane zle ili loije
ljude, sve dok sam oito bolji od njih. To daje ugodan osjeaj nadmoi.
Samo iz toga nastaju hrpe problema i sukoba.
Ako smo ozbiljno zainteresirani za rjeavanje naih problema i sukoba, tada
moramo prestati s donoenjem sudova. Ali ako smo ozbiljno uvjereni da se svijet
sastoji od dobra i zla, tada moramo biti i spremni ivjeti s odgovorajuim sukobima.
Pokuaj stvaranja pitomijeg svijeta, u tom je sluaju gubljenje vremena. Mirniji svijet
nee postojati, sve dok se drimo navike suenja. Primijenjeno na pojedinca to znai:
nee postojati harmoniniji ivot, sve dok lijevo i desno sudite o drugim ljudima a i
o sebi samome!
11
Ovdje imamo objanjenje, zato crkve i UN, kao i brojna etika udruenja
dobre volje, ne mogu mnogo doprinijeti rjeavanju problema. Upravo suprotno: zbog
toga to i ove organizacije sve dijele na dobro i na loe, one, sasvim logino, stvaraju
istovremeno nove probleme. Poznati psiholog C. G. Jung opisao je to na svoj nain:
Vrline su po ljude opasnije od poroka. ovjek s vrlinama sklon je stroe suditi od
poronog ovjeka a time automatski stvara nove sukobe, dakle upravo suprotno
onome to eli.
Teko je shvatiti, zato brojni ljudi ovo ne ele uvidjeti. Postoje brojni
primjeri, koji potvruju ispravnost izloenog gledita. Najupeatljiviji primjer iz
politike za mene predstavlja odnos izmeu Izraelaca i Palestinaca. Oni su desetljeima
meusobno ratovali, jer je svaki od njih onog drugog smatrao zlim. Rezultat je
svakome vidljiv: tisue mrtvih, neizrecive patnje mnogih ljudi, ali bez napretka u
mirovnom procesu, bez napretka u kvaliteti ivota. Usprkos (ili upravo zbog?) visoke
cijene svega, uope nije bilo napretka. O ekonomiji ovdje sasvim sigurno ne moe biti
govora. A onda: sasvim iznenada, netko vie ne prijeti akom, ve prua ruku
pomirnicu. I praktiki preko noi, stvari se poinju odvijati. Postaje moguim ono, to
desetljeima nije bilo mogue i to uz minimalan napor.
Sada se poinje dogaati neto udno. Postoje ljudi koji usprkos svemu i dalje
sude, oni ele sukob, a ne rjeenje sukoba. To je njihova odluka. Samo se takvi sutra
ne bi smjeli tuiti na svoje mrtve.
Jo se neto dogaa, ili bolje reeno: ne dogaa se. Mi oito nismo sposobni
ono, to su nam Izrael i PLO demonstrirali, primijeniti na druge situacije. Na sukobe u
vlastitom poduzeu ili porodici. Na ovo sam mislio kada sam u uvodu spomenuo
vanzemaljce. Jedno vanzemaljsko bie koje nas posjeti svakih nekoliko tisua godina,
ne bi vjerojatno moglo zamijetiti nikakav napredak u naem nainu razmiljanja. To
to sada definitivno znamo da se Zemlja okree oko Sunca nije za zanemariti, ali u
pogledu ovjenosti nas nije mnogo dalje dovelo. I vjerojatno ima malo ljudi koji
smatraju da su problemi postali manjima. Niti let na Mjesec nije nita doprinio
rjeavanju etnikih sukoba, a nezaposleni takoer zbog tog dogaaja nisu sretniji.
Povijest je puna primjera slinih Izraelu i PLO: Ali nije obavezno potrebno da
se sluimo povijesnim primjerima, ako elimo saznati neto o dijeljenju na dobro i
loe. Veina ljudi e primjere za to nai u svom osobnom ivotu. Koliko nam se esto
neto dogodi, to smjesta ocijenimo kao loe. Ali gledajui unatrag, recimo nakon
dvije, tri ili vie godina, ustanovljavamo da ono to smo smatrali loim, i nije bilo
toliko loe. Da je imalo svoj smisao. Ali u trenutku donoenja suda, stvoren je
konflikt. A s ekonomskog gledita svaki konflikt je, naravno, rasipanje energije,
vremena i novaca.
Ovo nije mogue izbjei: ako svoje probleme, bez obzira na koje se podruje
odnose, elite stvarno rijeiti, tada morate prestati dijeliti svijet na dobro i zlo. Svijet
jest. On nije dobar, on nije lo. On jest. To je tako jednostavno, a opet tako teko.
Ako se ne elimo odrei naeg dijeljenja svega na dobro i na loe, tada se, ako
elimo biti iskreni, ne smijemo uzbuivati nad svjetskim i osobnim problemima.
Jedino uzbuivanje koje bi imalo smisla, bilo bi nad nama samima, nad naom
nesposobnou to nam ne uspijeva nadvladati dualitet dobra i zla.
12
Nitko nas nije protjerao iz raja. Mi smo sami sebe izbacili iz njega. Raj je
ovdje, samo jednu jedinu misao udaljen od nas, od vas, dragi itatelji. No sad vas
molim, ne pravite greku ekajui druge. U tom sluaju moete dugo ekati. Ne radi
se o svijetu, ne radi se o drugima, radi se o vama. Raj eka, on je samo jednu misao
udaljen od vas ali vi ga morate misliti. Nitko to nee uiniti umjesto vas.
Mi emo se u knjizi uvijek iznova vraati na ovu temu. Ovdje mi je bilo stalo
do toga, da vam pojasnim sr ljudskoga problema. elio sam vam pokazati, gdje se
nalazi linija to razdvaja raj od ljudske patnje. elio sam vam pokazati, da mi sami
sebe svakodnevno izgonimo iz raja, time to donosimo nae sudove.
2.
Njemu je preprekom bilo suvie znanja, suvie svetih strofa, suvie rtvenih
pravila, suvie posta, suvie napora i stremljenja!
Hermann Hesse, Siddhartha
13
2.1 Strah
Strah utjee na mnogo ljudi. Pri tome mislim na strah od bolesti, nesretnog
sluaja, recesije, otputanja s posla. Ili sasvim jednostavno strah od efa ili suradnika.
Spomenuti treba jo strah od odgovornosti i tuih miljenja. Zatim od provale,
agresije, od rata. Moemo nastaviti nabrajati do u nedogled.
Da bi ovim strahovima postavili izvjesne granice, izmislili smo dvije stvari:
osiguranja i socijalnu dravu. Oboje ljudima nudi barem neku vrstu sigurnosne mree.
Koliko je velik strah, vidljivo nam je ako pogledamo kako veliko znaenje ove dvije
situacije imaju. Radi se o golemim svotama, koje one posjeduju i kojima rapolau. U
materijalnom svijetu je samo po sebi shvatljivo, da se novcem pokuava kupiti
izvjestan stupanj sigurnosti.
Dublji je problem u tome, da smo mi nesigurni u svojoj nutrini. Nesigurnost
uzrokuje strah, a strah ne vodi samo osiguranjima nego dovodi do borbe, obrane,
agresije. to vie nesigurnosti tim vie straha, tim vie obrane, tim vie agresije.
ovjek koji se osjea nesigurnim, je, naravno, ovjek bez moi. Jedan stvarno moan
ovjek se, sasvim logino, nee osjeati nesigurnim, a to znai: on se nee plaiti.
Time je strah jedan problem ljudske nesigurnosti. Nesigurnost je nedostatak
povjerenja u svijet. I sada se polako pribliavamo neem zanimljivom. Veina ljudi
pripada nekoj religiji, a time vjeruje i u Boga. U normalnom sluaju je to vrlo moan,
svemoan Bog. Ako se dakle ljudi koji vjeruju u Boga plae i sklapaju osiguranja,
tada to ne znai nita drugo do:
Povjerenje u Boga je dobro, ali bolje je osigurati se. (!)
Nama sasvim jednostavno nedostaje temeljno pouzdanje u Boga, ili u ivot, ili
kako ve elite nazvati tu snagu. Kada bi to povjerenje postojalo, ne bi postojao strah.
To nije vrednovanje, to je isto utvrivanje injenica. To ne govori nita protiv
osiguranja: sasvim je u redu sklapati osiguranja, ako nedostaje povjerenje u ivot. Na
temu povjerenje, vratit emo se prilikom obraivanja samog OTLA-principa.
Ono to nas na ovom mjestu zanima, to su posljedice straha. Strah vodi do
toga da se vrsto hvatamo dogmi, sudova, raznih sustava vjerovanja, nekog odreenog
ovjeka. Mi vjerujemo da nam to daje sigurnost, identitet, orijentaciju. Posljedice su
upeatljive: hvatajui se o neto, mi blokiramo ivot, blokiramo na osobni razvoj.
Ono to ovjek dri, ne moe se kretati. Ono to se ne kree, umire. To nije teorija ve
dnevna praksa. Jedan mi je ovjek priao da je imao suradnika, koji je u roku est
mjeseci umro od raka. Taj se suradnik grevito hvatao za sve.
Nedavno sam uo zapanjujuu teoriju. Jedna je dama govorila, da je strah
neophodan zbog toga to nas uva od opasnosti. Treba sebi predstaviti ovo
praznovjerje: strah nas uva od opasnosti! Ako dakle elim bez nezgode stii autom
od A do B, tada se samo trabam plaiti, i nita mi se nee dogoditi. Naravno da je stvar
sasvim obrnuta: strah privlai ono ega se bojimo. Povjerenje me bez ikakve sumnje
uva od opasnosti mnogo bolje nego strah. To je ono, to vanzemaljac nikada nee
14
2.2 Grijeh
Pri naim razmatranjima o bespomonim ljudima, uloga grijeha igra vanu
ulogu.
Grijeh je izvanredno praktian kada se uz njegovu pomo eli vladati ljudima,
uiniti ih ovisnima. Mehanizam koji se iza toga krije, jednostavan je, a njegova se
pouzdanost dokazuje uvijek iznova ve tisuama godina:
Ljudima se objasni, svi ste vi grenici. Zbog toga imaju lou savjest. A zato
to imaju lou savjest, njima je mogue manipulirati. Tako je kod odraslih, tako je i
kod djece. im netko ima lou savijest, od njega je mogue dobiti stvari koje inae ne
bi bilo mogue dobiti. Trik izgleda ovako: njega se naravno ne ostavlja samog s
njegovom loom savjeu. Ta nismo neljudi! Greniku se pokazuje put kojim se moe
izbaviti. Potrebno je samo da napravi ovo ili ono ili da plati i vidi, grijesi su mu
oduzeti. To ide tako jednostavno i brzo. Ali sada je vano, da se pojedinac usprkos
tome ne osjea sigurno, jer inae bi mu moglo biti predobro i njega se vie ne bi
15
moglo tako lako kontrolirati. Radi se dakle o tome da mu se pojasni, kako grijeh poput
neke prijetnje stalno lebdi nad njime. Tako je njime mnogo lake manipulirati.
Konkretno, sve skupa izgleda kako slijedi: Jedan pozvani (od koga pozvan?)
objanjava mnotvu sveanim glasom: Svi ste vi grenici. Doite k meni (dok je jo
vrijeme), ja u vam pokazati put vaeg izbavljenja.
Ovaj princip funkcionira bez greke. Neobjanjivo je meutim, zato ljudi
dozvoljavaju da se tako s njima postupa. Zato toliko mnogo ljudi, mo nad sobom
predaje u ruke drugim ljudima? I otkuda ti drugi ljudi sebi uzimaju pravo, da odluuju
o grijehu ili ne-grijehu? Otkud bilo koji ovjek uzima sebi pravo da sudi drugima?
Grijeh nije prirodan zakon. To je ista izmiljotina ljudi koja ima jednu jedinu
svrhu: ovladavanje drugim ljudima. Sve dok netko dozvoljava da se prema njemu tako
postupa, ne moe postati stvarno snanim ovjekom.
Ovdje se ne radi o tome da se osude propovjednici grijeha. Tko uestvuje u toj
igri grijeha, sam je za to odgovoran; nitko ga na to ne prisiljava.
Neshvatljivo je zato toliki ljudi mo nad njima dragovoljno ustupaju drugim
ljudima. Neshvatljivo je takoer, zato to funkcionira ak i u kranstvu. Nedavno
sam u jednom kranskom asopisu proitao sljedeu reenicu: Nama je potrebno
oboje Mesija, koji dolazi kao sudac nacijama, kao i ljudi koji su voljni podvrgnuti se
jednoj novoj etici.
Zamislite ovo: Mesija bi trebao suditi nacijama! Oito zato, to su svi grenici.
Neka mi je dozvoljeno pitanje: kakva nam je korist od toga? to imamo od toga ako
se sudi nacijama? I kojim e se nacijama suditi stroe, a kojima blae? Hoe li dotina
nacija biti bolja, nakon to joj je sueno? Sve skupa nema nikakva smisla. To je znao i
Isus. Prolo je ve dvije tisue godina, od vremena kada je na upeatljiv nain rekao:
Ne sudite, da vam ne bi bilo sueno!
A to mi radimo? Neumorno sudimo drugim ljudima. Ako nekog oznaimo
kao grenika, sudili smo mu. Mi dakle radimo upravo ono, to je utemeljitelj
kranstva odbacivao. A nazivamo se kranima!
Nije shvatljivo, zato toliko mnogo ljudi sebe ine bespomonim biima,
izjanjavajui se da su grenici. Rezultat toga vidimo svuda oko nas. Meusobne
optube, agresije, ratovi, a prije svega: nesposobnost da rijeimo svoje probleme.
Na koji je nain mogue iz jednog snanog bia napraviti slabo, degenerirano
bie, slikovito nam prikazuje upeatljiva pria iz Orijenta:
Na nekoj livadi je mirno paslo stado ovaca. Iznenada, iz oblinje se ume
pojavie lavovi koji se bacie na stado. Livada je bila natopljena krvlju ovaca. Lavovi
su ostali, oduzevi ovcama njihovu prijanju slobodu. Ovce su jako patile, jer su bile u
potpunosti izloene nadmonim lavovima. One se skupie da bi razgovarale o nastaloj
situaciji. Ovako niti u kojem sluaju nije moglo ii dalje. Dogodilo se da je meu
ovcama bila jedna stara i lukava ovca, koja je svoja razmiljanja ovako iznijela:
16
2.4 Uplitanje
Brojni ljudi osjeaju neodoljiv poriv da se svuda umijeaju, da drugima kau
to su krivo napravili, i kako to trebaju drugaije raditi. Do ovog uplitanja dolazi,
naravno, u ime vrline. Ta nismo neljudi, elimo pomoi, konano, mi to znamo bolje.
to znai bolje? Tko odluuje to je bolje? O tome odluuju dobri. Tko su dobri? Tko
odluuje o tome, tko su dobri? Naravno, dobri sami. A ako se loi takoer osjeaju
dobrima to je u politici uobiajeno to onda?
Ovdje se nalazimo u punom sukobu. Uplitanje je praktiki uvijek povezano s
donoenjem suda: suenje uvijek uzrokuje sukobe. Ljudi koji imaju unutranje
sukobe, pokuavaju rijeiti sukobe kod drugih; to jednostavno nije mogue. To nije
bilo mogue tijekom cijele povijesti ovjeanstva, to nije mogue danas, a nee biti
mogue niti za tisuu godina.
Takoer niti UN nisu sposobne da svojim intervencijama smanje broj sukoba.
Ako je neki sukob prividno rijeen, pojavljuju se dva nova. Jo nikada do sada nisu
UN morale intervenirati na toliko mnogo mjesta istovremeno. To je povrinska
terapija: lijepo izgleda, ovjek sebi moe estitati i mirno otii na spavanje. A rijeeno
nije time ba nita. Sukobi su u porastu.
Ili, uzmimo religije kao primjer. Mi (krani) moemo biti sretni, to niti u
islamu niti u budizmu ideja misionarenja to znai uplitanja nema nikakvog
znaenja. Slabu slutnju o tome, to bi se u suprotnom moglo dogoditi, prua nam
islamski fundamentalizam. Na Zapadu je strah od takvog razvoja prilino velik.
No ne moramo ii toliko daleko. Koliko se esto mi upliemo u stvari nama
bliskih ljudi? Gospoa Miller nema pojma o odgoju djece! A Majer ve tri tjedna nije
pokosio svoju travu u vrtu. A ako se gospodin Hofer i dalje bude tako ponaao, izgubit
e svoje radno mjesto. Gospoa Amrein mora oboljeti, pri takvom nainu ivljenja!
Mi znamo kako treba ivjeti. Oni drugi ne znaju ili barem ne znaju ispravno.
Glupo je samo to, to i drugi na isti nain misle o nama. To se naziva uzajamnim
uplitanjem. To je jedan od razloga zato se sukobi ne smanjuju, zato se vrtimo u
krugu. Povijest ovjeanstva nam to pokazuje.
Ima jo jedna misao, koju, meutim, ovdje neemo dalje slijediti, a to je:
uvijek ima ljudi koji iz sukoba izvlae korist i zbog toga, sasvim logino, nisu
zainteresirani za njihovo rjeavanje.
19
Ako netko trai, tada se lako moe dogoditi da njegovo oko vidi jo samo onu
stvar koju trai, da nita ne moe nai i nita primiti u sebe, jer uvijek misli samo na
traeno, jer ima cilj, jer je opsjednut ciljem. Traiti znai: imati neki cilj. A nai znai:
biti slobodnim, biti otvorenim, nemati nikakav cilj. Ti si, potovani, moda uistinu
tragatelj, jer, stremei tvome cilju ne vidi mnoge stvari koje su pred tvojim oima.
Herman Hesse, Siddhartha
terapije. Nita nije pomagalo. Njegovo se stanje nije poboljavalo. Kada je opet
jednom po tko zna koji puta bio kod svog lijenika kardiologa, ovaj mu iskreno ree:
Mi vie ne moemo nita napraviti za vas. Sada si morate sami pomoi; morate
mobilizirati svoje rezerve. Mislite li, da je to taj ovjek napravio? Ni u kojem
sluaju. On je svu svoju mo dao u ruke lijenicima, terapeutima, metodama on se
rukama i nogama branio od uvida, da bi sam mogao neto napraviti, da posjeduje mo
nad svojim ivotom. On je oito htio radije umrijeti kao rtva. Kada sam ga naime
posljednji puta vidio, rekao mi je da e vjerojatno umrijeti ako ovako dalje ide. Ja sam
mu estitao na toj spoznaji i rekao mu da je sasvim normalno da on ima pravo umrijeti
kada hoe. Ali isto tako sam mu garantirao da sasvim sigurno ne mora umrijeti, ako se
konano osloni na sebe, na svoje snage. To nije nikako htio! U tom bi sluaju naime
on morao neto poduzeti, a ne lijenici. Tada bi bio odgovoran za svoje stanje, a ne
vie neka nepravedna sudbina, nad kojom se moe aliti. Neki ljudi oito radije umru
nego da preuzmu odgovornost za svoj ivot i potrae je u sebi. Ja sam spomenutog
ovjeka izgubio iz vida i ne znam, da li je jo i danas iv.
Rjeavanje naih problema nikada nije zadaa drugih ljudi. Na podruju
politike, lijep primjer za to je pomo za razvoj Afrike. Ovaj kontinent nita toliko ne
koi u njegovom razvoju, kao pomo koja dolazi izvana. Do te su spoznaje doli i
Afrikanci, koji su miljenja da je teta nanesena kroz pomo za razvoj vea od njezine
koristi. Ako ekamo dok nam netko izvana ne pomogne, inimo sami sebe
bespomonim ljudima. To znai: mi nau mo upotrebljavamo da bi je prenijeli
drugima.
Ideja o izvanjskoj pomoi je oito ukorijenjena duboko u nama. Bio sam
pogoen, kada sam u nekom asopisu proitao sljedeu reenicu: Jo i danas svijet
eka onog jedinog koji moe zauvijek stvoriti mir na Zemlji Mesiju. A isto tako
eka novo srce, nov nain razmiljanja, koji mu samo Duh Boji moe dati.
Kako praktino. Nije dakle potrebno da ita radimo, osim da ekamo. Koliko
dugo jo? U meuvremenu mi sebi meusobno razbijamo glave i objanjavamo kako
do novog miljenja u nas eto jo nije dolo, jer nas Duh Boji jo nije posjetio.
Stvarno jako praktino. Ali vjerojatno nema nikoga, tko bi vjerovao da na ovakav
nain moemo nekuda stii. U ovakvoj filozofiji prepoznatljiva su dva elementa
odricanja moi: prvo, odgovornost za mir se elegantno prebacuje na drugoga, a drugo,
pomo se oekuje izvana. Priekajmo dakle.
Jedno mi pitanje ne da mira: ako moemo doi do mira i do novog naina
miljenja samo kroz Duh Boji to jo onda Bog eka? Zar nije voeno dovoljno
ratova, zar nije ubijeno dovoljno ljudi? Moje je miljenje: on (Bog) prilino dugo
oklijeva da se umijea za dobro ovjeanstva. Ili se ovdje moda radi samo o jednom
problemu koji je poznat u informatici? Mi ekamo Boga, Bog eka nas. To vodi do
totalne blokade situacije. Problem je mogue rijeiti jedino ako netko od to dvoje
prestane ekati.
Moj prijedlog e se tijekom knjige sastojati u tome, da bi ovjek trebao
prestati ekati; ekati na pomo izvana.
21
2.7 Racionalnost
Mi ljudi openito smatramo, da smo bia koja logino misle. I mnogo drimo
do nae sposobnosti miljenja. U ovom poglavlju u nastojati pokazati da naa logika
ne see daleko, da ponekad potpuno nelogino razmiljamo i djelujemo. To je ve bilo
vidljivo i na dosadanjim primjerima. Tako smo primjerice vidjeli, da znanstvenost
uvijek prihvaa samo ono to se uklapa u trenutno vladajuu sliku o svijetu. S
logikom i samostalnim miljenjem, ovo nema suvie zajednikog: tko ima pregled nad
povijeu, trebao bi znati, da se znanstvenost tijekom malo godina moe jako
promijeniti.
25
razlikuju se od onih koje smo imali prije tisuu ili dvije tisue godine. To je apsurdna
situacija. Naa sposobnost miljenja nije u nikojem smislu drala korak sa
sposobnou produkcije i mijenjanja svijeta. Mi smo se toliko koncentrirali na razvoj i
produkciju dobara, da nam nije preostalo nita vremena za razvoj samog ovjeka.
Prije nekog vremena, jako je bila popularna rije: granice rasta. Mnogo je razmiljano
o granicama materijalnog rasta, jer se oito primijetilo da to ovako dalje nee moi
ii.
Ono ime se mi ovdje bavimo, to je unutarnji rast ovjekov. To je svakako
polje najveeg mogueg rasta, kojeg moemo zamisliti. S jedne strane zato to je
ovjek potpuno nerazvijen, a s druge zato to na ljudskom podruju ne postoje granice
rasta. Znam: neki e znanstvenici smjesta rei, da je ovjek vrlo ogranieno bie. To
je naravno istina utoliko, to je ovjek samoga sebe napravio takvim ogranienim
biem. Ako je imao mo to napraviti, onda, sasvim logino, ima i mo nadilaenja
granica koje je sam sebi postavio.
Promotrimo askom nekoliko primjera koji pokazuju nau nesposobnost da
mislimo samostalno i logino.
Postoje inteligentni menaderi, koji se ponu smijati ili se neugodno osjeati,
kada u seminarima govorim o temi ljubavi. No istovremeno su ti manaderi lanovi
kranske crkve, krteni su i vjerojatno su i brakove sklopili u crkvi. Ti ljudi sasvim
sigurno poznaju i temeljnu izjavu kranstva, koja glasi: Ljubi blinjega svoga kao
samoga sebe! Kako se moe biti pripadnikom kranske crkve, a smijati se kada je
tema ljubav, boriti se sa svojim konkurentima do krvi, i istovremeno zahtijevati da se
bombardiraju tamo neki zli ljudi. Gdje je tu logika?
Moe netko sve to raditi, ali sasvim sigurno ne kao lan katolike crkve. Moja
je namjera da pokaem, kako u osnovi inteligentni ljudi esto strahovito malo
razmiljaju. Prilokm roenja, oni automatski pripadnu jednoj organizaciji o ijim
temeljnim pravilima vie uope ne brinu. To ba i nije dokaz mnogo hvaljene ljudske
inteligencije.
Zamislimo ovakav sluaj: osnovali smo novu organizaciju. Jedno od pravila te
organizacije glasi: Mi neemo suditi o drugim ljudima. I sada pokuavamo ljude
nagovoriti da postanu lanovima te organizacije. Mi emo vjerojatno naii na mali
broj ljudi koji e biti spremni prikljuiti nam se. Malo e biti onih, koji e smatrati da
se mogu drati tog pravila. Veina e rei da oni eto drugaije ive i zato se ne mogu
prikljuiti naoj organizaciji. To je logino. Ali isti ti ljudi su lanovi katolike crkve,
crkve koja postavlja upravo te iste zahtjeve. Gdje je tu logika.
Pozor: ja ne nagovaram na istupanje iz crkve. Ja zagovaram samostalno i
logino razmiljanje. Ili smo lanovi crkve, tada bi bilo poteno i logino da se barem
pokuamo drati njezinih pravila. Ili, ako se ne obaziremo na ta pravila, tada bi bilo
takoer poteno i logino, istupiti iz crkve. Sve drugo je nepoteno, da ne kaem
licemjerno.
Sada mi, molim vas, kaite jedno: kako moe jedno drutvo ili organizacija,
koja sasvim oito rauna s nepotenjem ili barem s ne razmiljanjem veine svojih
lanova, rijeiti vae probleme?
27
29
3.
31
DRUGI DIO
Temeljne osnove OTLA-principa
1.
Ovaj je odgovor udan. udan zato, jer je praksa po pravilu tono obrnuta.
Iskustvo pokazuje, da obino od drugih oekujemo promjene.
Suradnik oekuje, da se ef promijeni. ef oekuje, da se suradnici promijene.
Graanin oekuje da se dravna uprava promijeni. Dravna uprava oekuje da se
graani promijene. Poduzetnik oekuje, da banke smanje kamate. tedie oekuju, da
banke poveaju kamate. Sredinom 1993. godine Francuzi su oekivali, da Nijemci
smanje kamate, kako bi francuskoj privredi krenulo na bolje. A gospoa Majer je
miljenja da gospoa Miller potpuno pogreno odgaja svoju djecu, a to znai, da bi se
trebala promijeniti.
Karl Marks je mislio da treba promijeniti drutvo, kako bi se konano
promijenio ovjek. Ali, zar se drutvo ne sastoji od ljudi? ak i UN misli, da bi se
odreeni broj ljudi, dravne uprave ili narodi trebali promijeniti.
Openito moemo utvrditi ovakvo stanje: ispravan ovjek oekuje da se drugi
oito neispravni promijene. Kako meutim u praksi svatko polazi od toga da se
drugi trebaju promijeniti, sasvim je logino da se ne mijenja nitko i nita. Vlada pat
situacija. Situacija, koju karakterizira to da se svuda odgovornost i mo prebacuju na
druge.
Stvarno je jako udno da pri loginom razmiljanju svatko ustanovljava kako
do promjene treba najprije doi u njemu samome, ali da praksa izgleda upravo
obratno. Lijep primjer za demonstraciju ovog je izmeu ostalog nezaposlenost.
Postoje mase ljudi koji znaju, to bi drugi trebali raditi. Uzmimo primjer jednog
nezaposlenog ovjeka. Ako on misli da je za njegovu nezaposlenost kriv bivi
poslodavac, ili uprava, ili nacionalna banka, ili, ili, on tada u strahovitoj mjeri
smanjuje ansu da nae novo radno mjesto. Zato? Sasvim jednostavno zato, to sebe
ini bespomonim ovjekom. ini sebe ovisnim o drugima. Ako eka da se drugi
pobrinu o njemu, dugo e ekati.
Molim vas nemojte rei, da je ovo teorija. Sedamdesetih godina, i sam sam
ostao bez posla. Na sreu, za moju situaciju nisam krivio efa ili recesiju, ve sam
odgovornost za nju potraio u sebi. Potpuno sam preuzeo odgovornost za svoju
situaciju: i u skladu s time, relativno brzo sam naao novo zaposlenje. Da sam za
svoju situaciju krivio Boga ili svijet, vjerojatno bih neko vrijeme bio nezaposlen.
Ideja, da se drugi trebaju promijeniti, neizbjeno vodi do umnoavanja sukoba
a time i problema; to svatko moe lijepo promatrati u praksi.
Sve dok elimo poboljati svijet na taj nain to elimo promijeniti
(poboljati) druge, stvaramo nove sukobe. Ruski komunizam bi kao primjer morao
biti sasvim dovoljan. Tamo se neko vrijeme vjerovalo kako je njihovo spasonosno
uenje potrebno nametnuti po mogunosti to veem broju ljudi. Rezultat je bilo
ugnjetavanje, sukobi i rat.
Ono to vrijedi za ovjeanstvo ili jedan narod, to vrijedi i za pojedinca. Ako
smatrate da moete rijeiti svoje probleme ne mijenjajui se, tada se varate.
Zanimljivo je, da postoje ljudi koji rae umiru nego da se promijene. (Sjetite se
ovjeka s transplantiranim srcem.)
33
34
Ja ovu drugu stvarnost nazivam znanjem srca. Ovdje govori srce, osjeaj,
intuicija; a to je bezgranino, nasuprot ogranienom razmiljanju glavom. Mi smo
godinama pokuavali glavu (um) odijeliti od srca. Silom smo nastojali sebe ograniiti.
Umjesto da vjerujemo bezgraninoj univerzalnoj inteligenciji u naoj nutrini, mi smo
se oslanjali na nau siunu ogranienu inteligenciju, te sebi umiljali u
besprimjerenoj zaslijepljenosti da time moemo rijeiti nae probleme. Nae znanje
srca, nae unutranje znanje, mi smo silom uutkali; zar je onda udo, to su infarkti
srca toliko uestali? Kako bi se srce moglo razvijati, ako potisnemo ono to je ispod
nae glave?
Uz pomo mudrosti iz ove druge stvarnosti, mi smo u mogunosti, rijeiti sve
nae probleme. Kako je ta mudrost bezgranina, ona raspolae svim informacijama
(glavi je to nemogue), i zbog toga je u stanju donositi optimalna rjeenja.
No nemojmo se zavaravati: veina ljudi se jo uvijek mnogo rae oslanja na
totalno ograniene informacije glave to nema mnogo zajednikog sa zdravim
razumom. Ja sam ve u prvom dijelu knjige, u poglavlju 2.8, ukazao na nesposobnost
ljudi da logino razmiljaju. Ovo je daljnji dokaz ove nesposobnosti.
Osobine, koje svoj izvor imaju u toj drugoj stvarnosti, esto se smatraju
enskim osobinama: srce, osjeaj, intuicija, jednota. U vezi s time je zanimljivo, da
ene na svim podrujima postaju sve aktivnije. Ovaj e trend u budunosti postati
sasvim sigurno jo jai. Muke su osobine donijele zapanjujue materijalne rezultate,
ali one su zakazale u rjeavanju problema: nama su sada u poveanoj mjeri potrebne
nerazumne (!) osobine. Oito su se nekada muke osobine smatrale lijepim i velikim,
dok su enske smatrane manje razumnima.
Neka mi je ena priala, kako mora esto zajedno s mukarcima donositi
odluke: ona pritom uvijek intuitivno zna, to je s njezinog gledita ispravno. Mukarci
tada redovito pitaju kako dolazi do tog stanovita i da li ga moe objasniti (prva
stvarnost!). Ona onda svaki puta mora potiteno priznati, da to ne moe objasniti
(druga stvarnost, ne-objanjivo!). Ona se do sada redovito glupo osjeala. Mukarci
uvijek mogu sve objasniti, a ona kao ena to ne moe. U stvarnosti, meutim, ona se
prikljuila na mnogo obuhvatniju univerzalnu inteligenciju, dok se mukarci oslanjaju
na krajnje ogranienu inteligenciju uma ili glave.
Kako ne bi dolo do nikakvih nesporazuma, moram napomenuti da ove dvije
stvarnosti nemaju nikakve veze s razlikama izmeu mukaraca i ena. Te su dvije
stvarnosti prisutne u svakom ovjeku. Ali pojedincima uspijeva da se bolje prikljue
na drugu stvarnost i da je mobiliziraju.
Saetak bi bio: ovjek svaki ovjek sastoji se od jedne ograniene i jedne
bezgranine inteligencije. Ljudima je ostavljeno na volju (princip slobodne volje!), na
koju e se od ovih dviju inteligencija htjeti oslanjati. Mene u vezi s ovim zanima
jedno jedino pitanje: kako u aktivirati u meni prisutnu univerzalnu inteligenciju? Ovo
pitanje je mogue i drugaije formulirati: kako da ujem Boga u meni?
OTLA-princip na ovo daje jednostavan i jasan odgovor. (Kada tako ne bi bilo,
ovu bi knjigu smjesta mogli baciti).
39
Posljedice ove nove slike ovjeka koja je do sada samo skicirana, ogromne su:
one proimaju sva podruja naega ivota, i ja u se u daljnjim poglavljima uvijek
iznova vraati na ovo.
Time smo na kraju naih razmatranja o ovjeku. Stoga e se sva naa daljnja
razmiljanja o ovjeku temeljiti na sljedeoj slici:
ovjek posjeduje bezgranian potencijal (energije i inteligencije).
ovjek raspolae slobodnom voljom.
ovjek treba promijeniti jedno jedino bie: samoga sebe.
41
da to ovisi o promatrau. Ova je spoznaja bila udovina: ona naime ne govori nita
drugo, nego da promatra utjee na svijet. Ovo opet ne znai drugo, do da ne postoji
objektivan svijet, koji bi bio isti za sve.
U najnovije vrijeme se ve spomenuti francuski atomski fiziar J. E. Charon,
koji je, usput reeno, dalje razvio Einsteinovu teoriju relativiteta, ovako izjasnio o toj
temi: Le monde nest pas, il est ce quon pense de lui. Prevedeno, to znai: Ne
postoji objektivan svijet, svijet je ono, to mi o njemu mislimo.
Ovo treba sebi zamisliti: svijet je ono, to mi o njemu mislimo! Ovime itavu
dosadanju sliku svijeta bacamo na smetlite povijesti. A to ima svoje posljedice.
Svijet je ono, to vi o njemu mislite!
Vi, dakle, niste izloeni bilo kakvom dobrom ili loem svijetu. Vi sasvim sami
odreujete svoj svijet. Vi odluujete, da li je va svijet dobar ili lo. Zar to nije fer?
Zar to nije grandiozno? Osjeate li mo, koju time dobijate? Vi niste izloeni svijetu
na milost i nemilost, ne, svijet je izloen vama. Svijet je tono ono, to vi o njemu
mislite! A to vam daje mo, mo nad cijelim svijetom, nad vaim svijetom.
to mislite o svijetu?
to god mislili, tako je. To je mo.
Ne postoji dakle samo jedan svijet, ve postoje mnogi svjetovi. Svaki ovjek
ivi u svojem vlastitom svijetu, kojeg je sam sebi zamislio. Ako je ta injenica
poznata, mora se postaviti sljedee pitanje: koji je ovjek tako glup te sebi zamilja
jedan lo svijet? Oito ima takvih. To su svi oni, koji jo nisu uli, da objektivan svijet
uope ne postoji. I da su, prema tome, nasjeli tisuama godina staroj zabludi na
svoju vlastitu tetu.
Spoznaja, da je svijet ono to svaki pojedini ovjek o njemu misli, ima
posljedice, koje jo uope nismo do kraja sagledali. No da bi se ipak donekle navikli
na tu ideju, zamijenimo rije svijet sasvim jednostavno drugim rijeima:
Moja je ena ono, to ja o njoj mislim.
Moj suprug je ono, to ja o njemu mislim.
Moja djeca su ono, to ja o njima mislim.
Moji su suradnici ono, to ja o njima mislim.
Moj je ef ono, to ja o njemu mislim.
Moji su klijenti ono, to ja o njima mislim.
Recesija je ono, to ja o njoj mislim.
Osjeate li mo, nezamislivu mo, koja se tu krije? Vi moete ovu igru po
volji i dalje proirivati.
Ako sada mislite, da je ovo teorija, tada imate pravo: svijet je ono, to vi o
njemu mislite! Tako i ova knjiga i izjave koje ona sadri. Ova knjiga nije objektivna;
ona je ono, to vi o njoj mislite! Glupost, ako je smatrate glupom. Ludost, ako je
smatrate ludou. Ona je senzacionalna, ako vi tako o njoj mislite.
43
45
46
48
49
TREI DIO
Moni OTLA-princip
Znanje je mogue prenijeti, ali mudrost nije.
Hermann Hesse, Siddhartha
1.
Akcija reakcija
Nita ne ine demoni, demoni ne postoje. Svatko moe arati, svatko moe
postii svoje ciljeve, ako moe misliti, ako moe ekati, ako moe postiti.
Hermann Hesse, Siddhartha
elite neto dobro ili loe, ili se u tom trenutku nalazi na odmoru na Havajima. U
duhovnom podruju ne postoji prostor. Zamislite sebi to ova injenica znai za
rjeavanje ili pogoranje sukoba u poduzeima ili porodicama! Zamislite kakve to
ima posljedice po prodavaa. Znaajno je to on misli o svojim kupcima, ak i u
sluaju ako je daleko od njih.
Ovu znaajnu stvar moe svatko iskuati u svome ivotu. To nema nita
zajednikog s vjerom; ovo je ista fizika. Ako mislite jednu misao, to je isto kao ako
bacite kamen u jezero. Poinju se iriti valovi. Ti se valovi neminovno vraaju na ono
mjesto, na kojem je kamen pao u vodu. Ista je stvar s naim mislima. Jedino to u
duhovnom podruju ne postoje otpori. Misli se dakle vraaju s istom energijom, s
kojom su bile odaslane! Pripazite dakle na svoje misli!
U praksi je mogue ustanoviti jo jednu zanimljivu stvar. Ako kritiziramo
nekoga tko takoer voli kritizirati, tada reakcija dolazi kasnije nego ako kritiziramo
nekoga tko to ne radi. U tom sluaju, povratni udarac dolazi mnogo bre. Ja sam
doivio vie nego samo jedan sluaj, da je neki ovjek kritizirao nekog tko je bio
otputen, jer je smatrao da se to dogodilo zbog nesposobnosti otputenog i da je zato
sam kriv to je otputen. Svaki puta nije trajalo niti pola godine, a kritiar je i sam bio
otputen i nezaposlen. To ponekad moe ii jako brzo. No to je netko jae vezan o
materiju, tim due traje dok se ne pokae reakcija. I upravo je to razlog, zbog kojeg
mnogi ljudi govore o sluaju. Tada se kae, ovo ili ono je sluaj. To je velika iluzija.
Mi sluajem nazivamo ono, to ne znamo objasniti. Ako bi, meutim, imali vei
vidokrug slino pogledu iz aviona iznenada bi mogli vidjeti povezanosti. Iznenada
bi vidjeli, da je taj takozvani sluajan dogaaj samo reakcija na neto, to smo odavno
mislili i zaboravili.
No ponekad do reakcije moe doi i jako brzo, i tada su povezanosti
jednostavno vidljive. Moja je supruga imala takav jedan doivljaj, kada je s
prijateljicom putovala u Zrich. Tijekom vonje vlakom, ta je prijateljica kritizirala
svakog koga je ugledala. Kod jednog joj se nije svialo njegovo lice, kod drugog je
nalazila da je haljina grozna. Kratko i jasno: itava vonja vlakom bila je zainjena
kritiziranjem drugih ljudi. Stigavi u Zrich, pooe pjeice u pravcu Bahnhofstrae.
Ususret im je dolazio neki pijanac. Naavi se pored prijateljice moje ene, pijanac joj
pljunu na rukav! Reakciju te ene moete sebi zamisliti. Ona je naravno bila bijesna
na pokvarenost ovoga svijeta. No u biti, ovo nije bilo nita drugo do reakcija na
njezine prijanje akcije. Ona je tijekom vonje vlakom neprekidno pljuvala po
drugima, verbalno dodue, ali to nije bitno. U vidu materijalne reakcije, dobila je
upravo ono to je u duhu napravila drugima. Potpuno je nemogue bilo, da bi taj
pijanac pljunuo na moju enu. Na nikoga se ne pljune sluajno, nitko nije sluajno
orobljen, i nitko nije sluajno ubijen.
U svemiru ne postoji sluaj.
Zato to postoji apsolutno pravedan zakon akcije i reakcije. Taj je zakon
nepogreiv. Taj zakon nema nita zajednikog s moralom. On nije niti dobar niti lo.
On jednostavno jest. To znai: on je a-moralan. Taj je zakon bio, jest i uvijek e biti
isti.
54
sitniavo, mrzovoljno ili s idejom ovo su nezasitnici, tada se ne treba uditi reakciji,
odnosno slabijoj zaradi! to se stvarno dogaa, ako kaem ovo je skupo? Tada
dovoljno ne cijenim tui trud! Mislim da je ono to sam dobio, manje vrijedno od
novca kojeg sam za to platio. Na taj se nain stvara siromatvo! To je neizbjeno. Na
taj smo nain izazvali recesiju. Tko misli da je ono to kupuje preskupo, taj kao
posljedicu za svoj novac dobija uvijek manju protuvrijednost konano na taj nain
sebe ini siromanim ovjekom. Dublji je razlog ovaj: on dovoljno ne cijeni rad
drugog ovjeka (akcija), pa prema tome niti njegov rad ne nailazi na dovoljnu mjeru
priznanja (reakcija).
No s istim se mehanizmom postie i bogatstvo. Tko kupuje neki proizvod i pri
tome misli ovo je povoljna kupnja, taj priznaje rad drugog ovjeka, pa e i njegov
rad biti odgovarajue priznat. Kada misli povoljno, to znai da smatra kako je dobio
vie nego je za to platio. U skladu s time, on postaje sve bogatijim jer prima uvijek
vie nego je dao! Cijena neke stvari pritom uope ne igra nikakvu ulogu. Bitna je
predodba o jeftinom ili skupom u naem umu. Siromatvo i bogatstvo stvaraju
se u naem umu.
Vlasnik soboslikarskog poduzea u Francuskoj, koji je tijekom 10 godina broj
svojih radnika poveao s 3 na 200, ovako je rekao: Prvo treba dati, ako ovjek eli
neto primiti. On naravno svojim radnicima daje vie od minimalne, obavezne plae,
i po mogunosti dijeli esto darove.
Najgore to neki poduzetnik ili pojedinac s obzirom na svoje financije moe
napraviti, jest, da sve smatra preskupim, a svoje izdatke smanji na minimum. To
nije nita drugo nego praktina primjena univerzalnog zakona akcija=reakcija. Sada
samo nemojte rei da je sve to tek lijepa etika ili poigravanje s osjeajima, ali da
realnost izgleda sasvim drugaije. To nije istina. Ovaj zakon nema nieg zajednikog s
etikom, a niti s moralom. U svemiru ne postoji moral! Priroda ne poznaje moral.
Moral je ljudski pronalazak, oni time ele vladati nad drugim ljudima. Otkuda neki
ovjek sebi uzima pravo suditi o drugim ljudima? Ovo se protivi najdubljim
temeljnim principima kranstva.
Po mojem miljenju, ovo je jako opasan zakon za one, koji o tome nita ne
znaju. Ja sam zbog njega ostao bez posla. Jednom se ovjeku zbog njega u roku od
nekoliko tjedana mo vida smanjila na polovicu: on vie nije htio vidjeti svog zeta. No
tko ga poznaje, njemu se otvaraju nesluene mogunosti.
Ja jo jednom podsjeam, da ovaj zakon ne vrijedi samo za pojedinca, on
vrijedi i za porodice, poduzea, za svaki narod i za cijelo ovjeanstvo. Zbir onoga to
misli neki narod, odreuje njegovu sudbinu. to se katastrofa tie, postoje dvije
kategorije: postoje katastrofe, koje su posljedica prirodnih promjena u svemiru. No
postoje i katastrofe, koje su, sasvim jednostavno, posljedica ljudskih misli, a to znai
energija koje misli oslobaaju. Zemlja je bolesna od ljudskih misli. Kada mi u sebi
imamo konflikte, oigledno je da e se oni prenijeti na izvanjski svijet. To nas ne bi
trebalo uzbuivati jer time se stvar samo pogorava potrebno je jedino da
promijenimo nain razmiljanja. Sve ima svoj praizvor u naem miljenju.
Oneiavanje okoline nije sutina problema: problem je nae miljenje. Pravi
oneiivai prirode su psihike naravi, to su nae misli. Materijalno oneienje je
tek posljedica duhovnog oneienja.
56
daje energiju, ne daje im snagu: zato one postaju sve manje. Slabosti se ne smanjuju
tako to se ovjek na njih koncentrira, ve se smanjuju time to se pojedinac
koncentrira na svoje jake strane!
Ali to rade brojni pojedinci i poduzea? Oni se podvrgavaju analizama, kako
bi otkrili vlastite slabosti. Misle, da e time nadvladati slabosti. To ili uope ne
uspijeva, ili tek uz ogroman napor a to je sve drugo nego ekonomino.
Koncentracija na slabosti daje ovima dodatnu energiju dakle dogaa se upravo ono,
to ne elimo.
Duhovne zakonitosti su nepromjenjive, nepodmitljive i sveprisutne. Zato
postoji samo jedan logian i razuman stav, a taj je:
Bez obzira kako va ivot u ovom trenutku izgleda, svjesno se koncentrirajte
samo na pozitivne dogaaje: time e se oni umnoiti. Ovo je tako sigurno kao
sutranji izlazak Sunca. ak i ako se nalazite u najgoroj seriji neuspjeha vaeg ivota,
uvijek moete nai neto emu se moete veseliti.
1.2 to je svijet?
Klju ljudske moi
Ovdje mogu biti kratak, jer smo ovu temu ve obradili u drugom dijelu knjige
pod naslovom Ne postoji objektivan svijet.
to je svijet?
Svijet je ono, to mi o njemu mislimo.
Ova vam izjava daje nezamislivu mo. I ovdje opet imamo posla sa zakonom
akcije i reakcije.
to to znai za va ivot?
To znai, da je za vas istinito ono, to vi smatrate istinom. Uzmimo dva
primjera: dva prodavaa. Prvi prodava kae: Nae su cijene previsoke. Drugi
prodava kae: Nae su cijene primjerene. Tko od njih dvoje ima pravo? Oboje su u
pravu, jer ne postoji nikakva objektivna istina. Svaki ovjek ima svoju vlastitu istinu.
I ovo je solidna polazna toka za konstruktivnu diskusiju. Ako naime zaponete
diskusiju s ova dva prodavaa i pritom imate predodbu o istinitom i neistinitom,
tada to nee dovesti do nieg osim do svae. Vi ste u pravu, drugi je u krivu.
Nezgodno je samo to, to onaj drugi na stvari gleda upravo obratno. Ali ako uete u
diskusiju sa stavom svatko ima svoju vlastitu istinu, tada je konstruktivan razgovor
mogu. Tada moete pokuati ustanoviti, zato prvi prodava misli da su cijene
previsoke: a prije svega, moete mu objasniti to ini sam sebi takvim miljenjem.
58
On, naime, ima pravo: za njega su cijene previsoke i on e u skladu s time manje
prodati. to sigurno ne odgovara ciljevima koje je sebi postavio.
Prije mnogo godina sam bio zaposlen u poduzeu s oko trideset prodavaa.
Meu njima je bio jedan ovjek iz Mnchena, koji je redovito prodavao dvostruko
vie nego prosjek ostalih prodavaa. Razlog za to je bio sasvim jednostavan. Prije
poetka godine, utvrivao se prodajni budet za sljedeu godinu. Ovaj se budet
svodio na otprilike 1 milijun franaka prometa po prodavau (radilo se o raunarima i
programima za njih). Na kraju godine je o prometu odluivalo jedino to, to je svaki
pojedini prodava mislio o tom budetu. Veina prodavaa je razmiljala otprilike na
nain godina e biti teka, ali ja u pokuati. A onaj spomenuti prodava je naravno
mislio neto sasvim drugo. On je mislio, s jednim milijunom prometa, ja se neu
zadovoljiti; napravit u barem dva milijuna. I tako je to i bivalo iz godine u godinu.
Prosjek prodavaa je imao pravo: bila je teka godina. Neki su bili malo iznad
budeta, a drugi malo ispod. Onaj spomenuti prodava je takoer imao pravo: bilo mu
je mogue ostvariti svoj cilj.
Ja to ne mogu izmijeniti: svijet je ono to o njemu mislite. Trite je ono, to o
njemu mislite. Vai su kupci ono to o njima mislite. Vi ste ono, to o sebi mislite da
jeste. To znai mo, mo i jo jednom mo.
Lijep primjer tog principa dogodio se u naem susjedstvu. Provaljeno je u
kuu jedne obitelji koja je posjedovala psa uvara usprkos psu uvaru. Mehanizam
se odvija kako slijedi:
Prvo: Stanovnici su imali strah od provale. To je akcija (miljenje i osjeanje).
Drugo: Zbog straha od provale, ti su ljudi nabavili psa uvara. Pas uvar je
izvanjski znak straha od provale.
Tree: Dolo je do provale. To je reakcija.
etvrto: Stanovnicima te kue potvrdilo se ono to su mislili. To bi moglo
zvuati otprilike ovako: Vidi da sam imao pravo! ivimo u stranom svijetu. Bilo je
ispravno da smo se bojali provale i da smo si kupili psa uvara. Ubudue trebamo jo
vie pripaziti.
Svijet je ono, to ja o njemu mislim. I ja uvijek primam potvrdu. Ja taj
mehanizam nazivam kota pravednosti. Svakom se uvijek daje za pravo. To je
fascinirajue na cijeloj toj stvari. I to je Isus znao. On je rekao: Bit e vam prema
vaoj vjeri. Tako se i dogaa. Ako mislite da ivite u neprijateljskom svijetu punom
provalnika, tada vam se dogaa prema vaoj vjeri. Ako mislite da ivite u mirnom
svijetu, u kojem vas ne moe snai nita loe, tada vam se takoer dogaa prema
vaoj vjeri. Svaki kranin to zna. Ili?
I ovdje se ne radi o niem drugom nego o naem poznatom zakonu akcije i
reakcije.
Ja vam savjetujem, iskuajte ovo. Promijenite miljenje o nekoj odreenoj
osobi, o nekoj odreenoj situaciji u svijetu i promatrajte to e se dogoditi. Ali molim
vas, dajte si vremena. Ako ste godinama mislili da je gospodin Miller posljednji
Mohikanac, tada ne moete oekivati da e se Miller promijeniti, ako ste vi jedan dan
mislili drugaije. Promijenite vae miljenje i odravajte ga promijenjenim, bez
59
koja djeluje iza svega. Ja podsjeam, da je stvarno bilo ljudi koji takvu mogunost
nisu mogli podnijeti i koji su sebi zbog toga oduzeli ivot.
Ti su ljudi oito bili do kraja uvjereni u postojanje sluaja, to im je bilo
isuvie nepodnoljivo.
Ovo meutim nije moje iskustvo, to nije moje uenje. Sluaj ne postoji, niti s
obzirom na roenje. Kako bi to izgledalo, kada bi se sluajno rodili tko zna gdje. To
sasvim jednostavno nema nikakva smisla. Kako bi sve skupa imalo smisla, moramo
prihvatiti injenicu ponovnog raanja, uenje o reinkarnaciji kao to to prihvaaju
milijuni ljudi, a od ega je i kranstvo u poetku polazilo. Budizam to naziva
kotaem ponovnog raanja. Cilj svakog budiste je da nadvlada taj kota ponovnog
raanja, kako se ne bi vie morao raati na ovoj materijalnoj razini.
Prema openito priznatom nauavanju, ovjek se dijeli na tijelo, duu i duh.
Ako je ovjek ovako sazdan, tada moemo poi od pretpostavke prema zakonu
analogije da i svijet mora biti sazdan na isti nain. to znai: postoji materijalan
svijet, kojeg svi mi vidimo; postoji astralni svijet (ovjekova dua se takoer esto
naziva astralnim tijelom), kojeg ne vidimo; i postoji duhovni svijet, kojeg takoer ne
moemo uoiti naim materijalnim osjetilima. ovjek krui izmeu materijalnog i
astralnog svijeta. Ono to se nama ovdje prikazuje kao smrt, s gledita astralnog
svijeta je roenje. Ono to se nama prikazuje kao roenje, s gledita astralnog svijeta
je smrt. U jednom odreenom trenutku mi odlaemo materijalno tijelo, a u jednom
kasnijem trenutku ulazimo u novo materijalno tijelo. Ovime je jasno: smrt ne postoji.
Bilo bi to ogranieno razmiljanje, kada bi vjerovali da je ivot mogue ubiti. ivot se
nikada ne moe ubiti. To je, naravno, znao i Isus. On je to ovako formulirao: Smrti,
gdje je tvoj alac? Smrt ne postoji. Postoji samo jedno: ivot!
Tko dolazi na ovaj materijalni svijet, taj je sebi odabrao neki odreeni zadatak.
Da bi taj zadatak mogao obaviti, potrebni su mu odreeni uvjeti. On sebi te uvjete
stvara tako, to odabire svoje roditelje. Izborom roditelja, on je naravno odabrao i
rasu, boju koe, pokrajinu i narod u kojem e se roditi. I to ne sluajno.
Ako je princip slobodne volje injenica, tada on mora vrijediti i pri izboru
roditelja. To ima dalekosene posljedice.
Djeca nisu nikakva mala nerazvijena stvorenja. Mogue je da su djeca s
obzirom na svoj razvoj daleko ispred svojih roditelja. I nije uvijek tako, da su roditelji
tu za svoju djecu; esto djeca dolaze, kako bi roditelji nauili odreenu lekciju.
Nedavno sam uo za sljedei sluaj: neka je ena rodila dijete s uroenim
fizikim
nedostacima.
Ti su
nedostaci
bili
posljedica
takozvanog
fetalalkoholsindroma. Njegova je majka pila tijekom prva dva mjeseca trudnoe ona
nije znala da je u drugom stanju jednu bocu votke dnevno. Kada je ena doznala da
je trudna, trenutno je prestala piti. Ali za dijete je ve bilo prekasno. Naravno da je
majci skoro prepuklo srce, kada je vidjela to je napravila. Kako je mogue ovakav
dogaaj donekle razumno objasniti, ne uzimajui u obzir injenicu slobodnog izbora
roditelja? To nije mogue.
Uzimajui u obzir injenicu ponovnog raanja, objanjenje je relativno
jednostavno. Dijete je sasvim svjesno odabralo ovu majku. Zato? Naravno zato, to
je dijete majci eljelo pomoi. A uspjeh je trenutaan: majka vie ne pije. Zbog toga
62
dijete, koje, ako ispravno gledamo, to uope nije, preuzelo na sebe da se rodi u
jednom unakaenom fizikom tijelu. To je u vezi sa slobodnom voljom i
bezgraninom ljubavlju djeteta prema majci. Zbog toga je dijete bilo spremno
preuzeti na sebe ovo iskustvo. A osim toga, dijete naravno sasvim tono zna, da
smrt ne postoji i da je ovaj ivot ovdje promatrano s odstojanja relativno kratak.
U vezi s time moram ukazati na jo neto vano. Duh moe ekati do 12
mjeseci nakon roenja, prije nego to definitvno ue u tijelo jednog novoroenog
djeteta. On moe i odbiti ui u to tijelo, a to znai: dijete umire. Mnogima je
vjerojatno poznat fenomen umiranja novoroenadi. Dogaa se, da dijete umre bez
ikakvog vidljivog medicinskog razloga. Za ovo i nije potreban nikakav medicinski
razlog: razlog je u tome, to je duh odbio (princip slobodne volje) da se nastani u tom
tijelu. Moe se dogoditi i da pri roenju uz pomo klijeta, glava djeteta bude ozbiljno
ozlijeena. Ako se taj duh nije elio nastaniti u tijelu oteena mozga, to e dijete
umrijeti.
I jo neto moram ovdje spomenuti. Mi se nalazimo u poglavlju
akcija=reakcija. I ovaj je zakon naravno univerzalno vaei, to znai: on vrijedi i
nakon smrti. Moe biti, da reakcija na neku akciju uslijedi tek u nekom sljedeem
ivotu. To je prije svega zamislivo u sluaju, ako bi akcija (na primjer ubojstvo)
dovela do reakcije, koju taj ovjek u tom ivotu ne bi podnio. Za zakon
akcija=reakcija smrt ne predstavlja nikakvu prepreku. Smrt i onako za nita ne
predstavlja prepreku.
Tko ovo zna, nikada nee doi na ideju da svoje roditelje krivi za lo odgoj.
Takoer niti sljedea isprika nema opravdanja: Ja sam ubio Majera, to dodue alim,
ali imao sam teko djetinjstvo. Ovakav nain opravdavanja prebacuje odgovornost na
roditelje, a to se protivi kozmikim zakonima. Svatko snosi potpunu odgovornost za
ono to radi i misli, kao i za ono to mu se dogaa.
Ovo daje ljudima, to znai vama, ogromnu mo.
Ali u vaoj ogromnoj moi lei i mogunost da ovu mo odbacite: da je date
roditeljima ili nekoj neprozirnoj sudbini.
Jiddu Krinamurti, veliki mislilac naeg stoljea, ovako je to saeo:
Ako niste spremni osjeati se odgovornima za sve, za stvarno sve to se
dogaa u vaem ivotu, neete nimalo napredovati.
Ja ovome ne bih dodao nita, osim sljedeeg: ovisi o vaoj slobodnoj odluci
(vaoj slobodnoj volji), da li elite napredovati ili ne.
Ovoliko o osnovi OTLA-principa, univerzalnom zakonu akcije i reakcije.
Daljnja razmiljanja temelje se na ovom temeljnom osnovnom zakonu, kojeg
je Isus opisao sljedeim rijeima:
Ne sudite, da vam ne bi bilo sueno.
63
2.
Otputanje
65
66
2. Ne osuivati
Ovo, naravno, ima veze s prethodnom tokom. Neto ne prihvaati znai,
osuivati to. Ako neto ne osuujute, lake vam je prihvatiti to. Otpustiti dakle znai
takoer i to; ne suditi stalno ljudima i situacijama (dobro/loe). Ovo je potpuno u
skladu sa zakonom akcije i reakcije.
Ako ljude i situacije (o)sudite, tada blokirate ivot; blokada znai sukob, a
sukob znai otpor. Ponavljam: govorimo o fizici. Suditi znai, dijeliti neto to je
cjelina; a ako imam dva dijela, imam sukob. I tada ni pri najboljoj volji ne moete
oekivati, da ete svoje ciljeve postii brzo i s malo truda. To je iluzija. Postoje,
meutim, ljudi koji pomou sukoba pokuavaju postii svoje ciljeve. Takvi ljudi oito
raspolau sa suvie vremena i novca.
3. Ne odreivati put
Ja sam rekao, otputanje aktivira univerzalnu inteligenciju koja je prisutna u
svakom ovjeku. Ako elim dosei odreen cilj, a pritom se koncentriram na neki
odreen put kojim to elim postii, tada se totalno ograniavam. To je isto
razmiljanje umom, koje blokira razmiljanje srcem, tj. univerzalnu inteligenciju. Na
um vidi moda jedan, dva ili tri mogua puta, koji mogu dovesti do cilja. No tko vam
kae, da ne postoje jo bezbrojni drugi putovi do cilja? Mnogi poduzetnici dramatski
blokiraju potencijal svojih suradnika, uspostavljajui ekipe za planiranje koje
razrauju tone strategije, koje bi trebale dovesti do cilja. Takvi poduzetnici mogu biti
osrednje uspjeni, ali oni nemaju nikakve anse u usporedbi s poduzetnikom koji zna
kako e aktivirati inteligenciju svojih suradnika. Uvoenje motorkotaa marke Honda
u Ameriku, oito predstavlja takav jedan primjer. Prema istraivanjima profesora
Mintzberga, prodaja tih motora doivjela je izvanredan uspjeh zahvaljujui
nedostatku bilo kakve strategije! Jednom klasinom menaderu se pri takvoj pomisli
die kosa na glavi (ali klasian menader se vrlo rijetko moe pohvaliti izvanrednim
uspjesima). Objanjenje Honda-uspjeha jasno je i jednostavno. Oito su voditelji
firme kao i svi suradnici imali jasan cilj pred oima. Vodstvo firme nije meutim
napravilo pogreku da potencijal svojih suradnika ogranii na jedan odreen put, na
jednu odreenu strategiju. Tako je svaki suradnik mogao razviti svoj potencijal.
Pozor: ne treba zajedno s vodom baciti i novoroene; ja ovdje ne propovijedam
uklanjanje svih strategija. Ja strategije zamiljam poput cestovnih rubnika, unutar
kojih bi trebala postojati po mogunosti to vea sloboda, kako bi se suradnici mogli
razvijati.
67
Ovdje elim ukazati na jo neke daljnje posljedice. Ako ste bolesni, tada je
obino (ne uvijek!) va cilj, da opet ozdravite. Ako se tada fiksirate na neku odreenu
metodu ili terapiju, ograniavate time vau univerzalnu inteligenciju. Vae srce, ivot,
va Bog, zna mnogo bolje od vaeg ogranienog razmiljanja umom, na koji ete
nain najbre ozdraviti. Bog nema granica, Bog je univerzalna inteligencija. Zato
blokirati tu inteligenciju?
Molim vas da se sjetite prolog poglavlja. ovjek posjeduje slobodnu volju!
Dakle u njegovoj moi je da zanijee tu univerzalnu inteligenciju, svog Boga tako je
velika mo ovjekova! Nitko vas ne moe izlijeiti protiv vae volje.
U svezi s time, jo neto: to moe imati sasvim dramatine posljedice. Ja sam
uo o jednoj porodici koja je imala autistino dijete. Lijenici su to dijete proglasili
neizljeivim. To je shvatljivo, jer lijenici poznaju odreene putove lijeenja, a u
ovom sluaju im njihov razum nije pokazao nikakvu mogunost lijeenja. Roditelji
ovo miljenje lijenika nisu prihvatili, to znai: oni se nisu fiksirali na neki odreen
nain lijeenja, oni su ostavili otvorenima sve mogunosti. Danas je dijete izlijeeno
bez lijekova, samo uz pomo jednog naina ponaanja, kojeg mi ovdje nazivamo
OTLA-principom. To je dijete ak studiralo na univerzitetu. Ograniavanje na neki
odreen nain ili put lijeenja predstavlja strahovito ograniavanje naih mogunosti.
Mislite samo na to, koliko toga jo prije 50 ili 100 godina nije bilo izljeivo, a danas
se uspjeno lijei. Ista e se stvar ponoviti za 50 ili 100 godina. Podruje medicine je
paradni primjer ogranienog naina razmiljanja. Ono to se u odreenom trenutku
skoro zatvorom kanjava, esto nekoliko godina kasnije postaje slubenim
miljenjem.
Nae umno razmiljanje je u tolikoj mjeri ogranieno, da sasvim jednostavno
ne moemo iscrpsti sve mogunosti za postizanje naih ciljeva. Tko se usprkos tome
eli osloniti samo na svoj um, neka mu bude: on jednostavno mora i ivjeti s
posljedicama svog stava.
69
5. Ne koncentrirati se na cilj
Ako se vrsto koncentrirate na svoj cilj, to znai da zadravate, da
ograniavate svoju inteligenciju, jer vie niste sposobni razmiljati jasno i oputeno.
Koncentracija znai iskljuivanje: vie ne zapaate to se dogaa lijevo i desno od
vas, a to je sasvim oito ograniavanje vae inteligencije. Prodava, koji se grevito
koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, ne vidi kupca u cjelini, on time niti sebi
niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu.
Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suvie snano na njega
koncentriramo, vie ne zapaamo sadanjost u njezinoj cjelini, ne ponaamo se
optimalno u sadanjem trenutku. Drugim rijeima: mi ograniavamo na potencijal,
nau univerzalnu inteligenciju.
Posljedice toga mogu se vrlo lijepo promatrati ponajprije u sportu. Tko se
grevito koncentrira na odreen cilj, taj dodue moe postii izvjesne uspjehe, ali
pravim ampionom vjerojatno nikada nee postati, jer je u gru. Tko je grevit, ne
moe postii optimalne rezultate. Jedan je uesnik seminara na ovu temu ispriao
sljedei primjer:
On je esto igrao tenis protiv svog oca. (Ja s namjerom ovdje upotrebljavam
rije protiv). Njegova je namjera bila, da po svaku cijenu pobijedi svog oca. On je
mislio da je s obzirom na kondiciju bolji od svog oca i da ga obavezno mora
pobijediti. Ali stalno je gubio. Time se naravno poveavala i njegova grevitost.
Jednoga mu je jutra bilo dosta borbe (on se borio za jedan odreeni cilj: koncentrirao
se na taj cilj). U sljedei je me uao bez cilja da pobijedi, ve jednostavno samo da bi
igrao. I vidi: od tog dana vie nije izgubio niti jedan me protiv svog oca! Uvijek je
pobjeivao. A nije napravio nita drugo, nego otpustio. Otpor i blokada su se
razrijeili, ivot je mogao tei, mogao se mijenjati iz trenutnog stanja u eljeno stanje.
Ono to vrijedi za sport, vrijedi i za sva ostala ivotna podruja. Vrijedi za
menadera, za prodavaa, za nezaposlenog, za majku koja eli da njezin sin bude
uspjean u koli. Svuda vlada isti mehanizam. Ako se kruti koncentrirate na jedan cilj,
ograniavate svoj potencijal. Otpustite svoj cilj!
71
Ako vam je stalo do toga da svoj potencijal to je vie mogue razvijete, tada
vam ozbiljno savjetujem: ne usporeujte se s drugim osobama posebno ne s vaim
konkurentima. Vi ste vi. Drugi su drugi; svatko mora ispuniti svoju vlastitu ivotnu
zadau.
5. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako gajimo negativne osjeaje.
Ako se ljutimo na neku osobu, tada ne samo to toj osobi dajemo mo nad
nama, ve osim toga jo i gubimo energiju. To je dakle nain ponaanja, koji nije tako
povoljan po nas.
Molim vas da obratite panju na injenicu, da ljutnja nad nekom osobom ne
znai nita drugo, nego da tu osobu ne moemo prihvatiti onakvom kakva jest. Dakle,
posljedice negativnih osjeaja su tono iste kao i one neprihvaanja i osuivanja.
Sjetimo se ponaanja nekih lanova vicarske nacionalne ekipe prilikom
zimske olimpijade u Albertvilleu, Francuska. U tisku se moglo proitati, kako su
mnogi od lanova ekipe kritizirali pistu. Negativnih osjeaja u odnosu na pistu je
dakle bilo dovoljno. U skladu s time, rezultat vicarske momadi je bio odgovarajue
lo. Ovo je logina posljedica prekraja protiv osnovnih ivotnih zakonitosti. Loginu
posljedicu ponaanja, koje je u skladu s ovim zakonitostima, pruio nam je u isto
vrijeme i na istom mjestu Alberto Tomba. Od negativnih osjeaja niti traga, samo
uivanje, uivanje i opet uivanje u natjecanju. Rezultat je bio uvjerljiv: vie zlatnih
medalja.
Zabrinjavajua je injenica, da su ove stvari na najvioj razini u vicarskom
sportu oito nepoznate. Tjelesna kondicija i najbolja tehnika nisu dovoljni, da bi se
odralo na vrhu. Pravi ampion ivi u skladu s ovdje spomenutim zakonitostima i to
ga ini nepobjedivim.
6. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se borimo
Da li se borimo za neki cilj ili protiv trenutnog stanja borba uvijek znai gr:
a to nepotrebno kota energije.
I ovdje moemo navesti jedan primjer iz sporta. Radi se o europskom
nogometnom kupu i igri Njemake protiv Danske (1992). Njemaka je bila oiti
favorit, s obzirom na tehniku i na kondiciju. Za Njemaku je utakmica bila vrlo
znaajna, zbog toga su i pripreme bile intenzivne i detaljne. Danska nije imala mnogo
za izgubiti, pa su i njezine pripreme bile odgovarajue intenzivne: dok su Nijemci
trenirali, Danci su se sunali na obali mora. Pobijedila je, naravno, Danska. Pri
otprilike istoj tehnici i kondiciji, obavezno pobjeuje onaj, koji moe otpustiti. On
ima bolji protok energije.
No ne treba misliti, da su ove zakonitosti primjenjive samo u sportu. Tome,
naravno, nije tako. Uzmimo nekog prodavaa. Tijekom mojih 25 godina rada u
privredi, ja jo nisam sreo niti jednog natprosjenog prodavaa, koji se trudio da vie
zaradi, ili koji se borio protiv preslabog prometa. I nisam sreo niti jednog
natprosjenog prodavaa, koji je vrlo brino pripremao svoje posjete kupcima. Ali
upoznao sam hrpe prosjenih prodavaa, o kojima se uvijek govorilo, da su jako
vrijedni. Time je uvijek bilo istovremeno reeno, da su njihovi prodajni rezultati
prosjeni.
73
Ali upoznao sam neke natprosjeno uspjene prodavae, i svi su oni bez
izuzetka vladali umijeem otputanja.
Jednom sam bio suodgovoran za ekipu od 30 prodavaa. Tamo sam ponekad
imao neugodan doivljaj. Dogaalo se, da smo morali otpustiti nekog prodavaa, jer
pri prodaji nije imao dovoljno dobre rezultate. To su bez izuzetka bili marljivi
suradnici, koji su se stvarno borili za svoje ciljeve (upravo to: oni su se borili i time
sebe totalno ograniili; ali ja to u ono vrijeme jo nisam znao). Tijekom otkaznog
roka, svaki put se dogaalo neto udno: otputeni prodava je odjednom imao
zadovoljavajue rezultate prodaje! Ja ovdje ne govorim o jednom jedinom sluaju, to
se dogodilo vie puta. U svjetlu OTLA-principa, jasno je, zato je uspijevao prodavati.
Taj suradnik se odjednom vie nije borio za svoj cilj, on je svoju situaciju s obzirom
na postignut promet prihvatio, a svoje posjete kupcima nije vie procjenjivao kao
dobre ili loe. On je posljednja tri mjeseca jednostavno radio, bez procjenjivanja.
Naime, prije posjete kupcu, on bi sebi rekao: Ako sklopim ovaj posao, tada sam
onima gore pokazao, da su otpustili krivoga; pravo im budi. A ako ne sklopim posao, i
onda im pravo budi, nisu me trebali otpustiti. Dakle: to god se dogodilo sve je bilo
u redu. On je time nehotice primijenio najveu umjetnost zen budizma: staloenost.
Meutim, svi su nai motivacijski sustavi usmjereni upravo na suprotno: na
motivaciju malobrojnih i demotivaciju mnogih. Moda ete sada odvratiti, da, ali uz
pomo pritiska su ipak postignuti pozitivni rezultati, to je dokazano. No pitanje glasi:
to se s ime uope usporeuje? Ako poem od jednog loeg poetnog stanja, tada je
jednostavno, uz malo pritiska postii bolje rezultate. Ali ako usporedim dvije ekipe
prodavaa (sportske timove) od kojih jedna radi pod pritiskom i borei se, a druga uz
pomo OTLA-principa, rezultat e biti oit. Kao prilikom utakmice Njemaka
Danska. Ekipa koja se bori nema anse, jer ne samo da blokira svoju inteligenciju,
nego i svoj energetski potencijal.
U privredi, ova razlika moe odluivati o biti ili ne biti jednog poduzea.
Druga ekipa postie vei promet s manje napora. Drugaije ne moe biti. U dananjoj
privrednoj situaciji, mnoge ekipe se slue krutim sredstvima: to je prilika za ekipu,
koja raspolae jednom mnogo djelotvornijom strategijom.
7. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako imamo osjeaj krivnje.
Ako mislimo da smo u prolosti ovo ili ono krivo napravili, to moe dovesti
do osjeaja krivnje. Ovi osjeaji krivnje mogu postati toliko jaki, da nastaju masivne
energetske blokade. Takav ovjek nikada nee biti sposoban svoje probleme rijeiti
brzo i optimalno, a ciljeve postii brzo i s malo uloenog truda. Ta on je u nutrini
totalno blokiran.
Ovakvi osjeaji krivnje kod mnogih ljudi uzrokuju bolove u leima. Ovo je
vrlo lako zamisliti: ovjek nosi na svojim leima tonama teak teret. S tim teretom na
leima, on se mukotrpno probija kroz ivot. itavo pognuto dranje odaje takvo
stanje. Ovaj teret na leima ovjeka je apsolutno besmislen. To je isto kao da u auto
natovarite stotine kila teko kamenje, samo da bi to polaganije napredovali.
Nevjerojatno je, to ljudi sami sebi ine, samo da se ne bi suvie dobro osjeali, da ne
bi mogli letjeti prema svojim visokim ciljevima. Iz nekog neodreenog razloga,
74
75
Ako se jo sjeate, kako sam naao svoju enu, tada na ove Laotseove rijei
mogu samo odvratiti: vrlo tono, vrlo tono.
Ili, sjetimo se Meister Eckharta, vjerojatno najveeg mistika svih vremena iz
kranskog kulturnog okruja. I on se izjasnio o toj temi, i to ovako: Veui se o nae
vlastito ja, mi smo sami sebi na putu te ne moemo donijeti plod, ne moemo se
potpuno samoostvariti. Meister Eckhart je to rekao oko godine 1300, dakle vie od
650 godina prije no to je u menaderstvu otkriven ljudski potencijal! Ali 8 od 10
menadera nisu jo niti danas na stupnju od godine 1300! Oni naime rade upravo
suprotno od onog to je preporuio Meister Eckhart. vrsto se dre svog malog ja i
bore se poput lavova, ne primjeujui da su sami sebi na putu, i da se ne mogu
samoostvariti. Oni samo zbog toga jo donekle funkcioniraju, jer i veina ostalih
menadera stalno grijei protiv osnovnih ivotnih zakona. U zemlji slijepih, kralj je
onaj koji vidi na jedno oko. Ali jao njemu, pojavi li se netko s oba oka!
I u Meistera Eckharta radilo se o tome da se otpusti vlastito malo ja,
ogranieno i ograniavajue razmiljanje umom, kako bi se omoguio razvoj u
svakom ovjeku prisutne univerzalne inteligencije.
Mora se, meutim, napomenuti da svi mi u nekim podrujima i u odreenim
trenucima prakticiramo ivot u ovdje-i-sada. Na primjer prilikom disanja. Ja jo
nisam sreo niti jednog ovjeka koji bi disao troei zalihu. Disanje se uvijek dogaa u
ovdje-i-sada, s povjerenjem, da e i u budunosti biti dovoljno zraka za disanje.
Ili prilikom sviranja neke melodije. Nitko ne svira neto zbog onog, to e
sljedee sekunde ili minute uslijediti. Svaka se nota odsvira zato, to je na pravom
mjestu. Svaka nota predstavlja jedno SADA. Ona je tamo gdje jest. Toka. Ali s naim
ivotom, mi postupamo potpuno drugaije. Mi esto (uvijek?) ivimo usmjereni na
neki cilj. Danas radimo ovo ili ono, jer ... jer u budunosti elimo time neto postii. I
ve smo ispali iz ovdje-i-sada i ve poinju otpori. I ve posiemo (zadravanje!)
lijevo i desno za sigurnostima. Naime, ivot izvan ovdje-i-sada je potpuno nesiguran.
Svakog se trenutka moe dogoditi bilo kakva katastrofa. Svakog trenutka, pod nama
moe popustiti led, ili se nebo moe sruiti; protiv toga se potrebno osigurati. ivot
izvan ovdje-i-sada je apsolutno nesiguran. Na um moe izmisliti najlue stvari, i zato
to on to moe (sjeate se poglavlja akcija=reakcija?), zato se te stvari i dogaaju.
Usprkos osiguranjima i punim bankovnim kontima, jedno je jasno; izvan ovdje-i-sada
ne postoji nikakva apsolutna sigurnost. Tamo je sigurnost jako lomljiva. Pad akcija na
burzi, poplava, rat, neka smrtonosna bolest, i sigurnosti vie nema.
... na potpuna sigurnost, a ona je unutra, u svakom ovjeku. Nju
o, da se ivi u ovdje-i-sada. Ona nestaje, ako samo za
ovdje-i-sada.
ja, ja ovom poglavlju ne mogu dodati nita krae, jasnije,
jednog teksta, kojeg je moja supruga napisala u trenutku
dvije minute na jednoj kuhinjskoj ceduljici. Ovome nemam
_____________________________________________________________________
79
Totalna sigurnost
Ja imam najveu sigurnost, koja postoji.
Povjerenje!
Ono me potpuno titi.
Nikad ne usporeuj jedan ivot s drugim
Svatko ima uiti svoje lekcije.
Materijalna sigurnost ne postoji,
ako se nema povjerenja u savrenu zatitu
svojeg unutranjeg Boga.
Iz naeg povjerenja u ivot,
iz naeg znanja da nam se nita,
apsolutno nita loeg ne moe dogoditi
izvire punina ivota.
Dovoljno je ivjeti
i svakog trenutka voljeti,
i ne postavljati sebi pitanja
o sljedeem trenutku.
3.
Ljubav
3.1 Ljubav je
Harmonija, znanje o vjenom savrenstvu svijeta, smijeak, Jednota.
Hermann Hesse, Siddhartha
ako se obavezno hoe. Ali ja to ne mogu. Ljubav je ljubav. Toka. Zapanjujue je,
kakvim se sve trikovima sluimo, samo da ne bi morali upotrijebiti rije ljubav. Lako
nam je govoriti o mrnji, nasilju, ubojstvima, te pisati i raspravljati o tome; ali ako je
tema ljubav, tada izvodimo sve mogue akrobacije, samo da ne budemo prisiljeni
upotrijebiti tu rije. Oito rije ljubav u sebi ima neto nedopadljivo nasuprot rijei
mrnja. U kakvom li to svijetu mi ivimo?
Tu i tamo me pitaju, to li je ta ljubav, ili da li neto poput ljubavi uope
postoji. S ovim treim poglavljem u pokuati barem malo objasniti, to je ljubav i
kakvi su njezini uinci.
Zemlja je planet ljubavi. S mojeg gledita, mi ovdje nemamo nita drugo za
uiti osim vie ljubavi. Cijeli na ivot ovdje, koji predstavlja jedan proces uenja,
ima samo jednu svrhu, da nas odvede korak naprijed u pravcu vee ljubavi. Moemo
to formulirati i drugaije: bez obzira to nam se dogodi, to slui procesu uenja za
postizanje vie ljubavi. To nije nita drugaije nego i u bilo kojem razredu neke kole.
Jedan ui polaganije, drugi bre. A tko nije poloio ispit, ponavlja razred. Cijeli na
kolski sustav nije nita drugo nego odraz kolskog sustava planet Zemlja.
Bez ljubavi, nita ne bi funkcioniralo. Kozmos ne bi funkcionirao, on bi se
sasvim jednostavno raspao. Gore smo vidjeli, da je ak i prirodoznanstvenost dola do
spoznaje, da je sve JEDNO. A ta Jednota ima veze s ljubavlju. Ta Jednota jest ljubav.
Ljubav je osjeaj Jednote nasuprot osjeaju odjeljivanja, iz kojeg nastaje strah. Time
je ljubav suprotnost strahu. Sada moda bolje shvaate, zato sam na poetku knjige
ukazao na problem straha. Sada emo zatvoriti krug. Od straha do ljubavi. Tko tvrdi
da je strah vaan ili neophodan, taj tvrdi, da je vano nemati ljubavi.
Ljubav a ne strah je ONAJ temeljni zakon ivota.
Ljubav znai Jednotu. A Jednota je snanija od odjeljivanja. To znai: ljubav je
jaa od straha. Drugim rijeima:
Ljubav je najvea snaga u svemiru!
To nije izreka vjere, nego realnost. Ja vas pozivam da o ljubavi ne diskutirate,
nego da je isprobate. Mi moemo satima stajati pred nekim strujnim prekidaem i
raspravljati kako on funkcionira i da li uope funkcionira. To je isto gubljenje
vremena. To znamo, ako ga pritisnemo. Jedino rezultat se broji. Velike diskusije o
ljubavi nas nikuda ne vode: mi moramo dotai prekida, tada emo znati, da li ljubav
funkcionira.
Ako je ljubav najvea snaga u svemiru, iz toga je mogue zakljuiti da ne
postoji problem, kojeg nije mogue rijeiti s dovoljno velikom dozom ljubavi. A
upravo tako i jest. Bez obzira, da li se radi o vaim privatnim problemima ili onim
svjetskima poput siromatva, droge, nezaposlenosti itd. uz pomo ljubavi moemo,
ako hoemo, rijeiti sve te probleme. Sada emo se posvetiti sasvim osobnim
problemima i ciljevima ne svjetskima. To nije zbog egoizma; kako je sve JEDNO,
mi emo na najbolji nain pomoi rjeavanju svjetskih problema, ukoliko rijeimo
nae osobne probleme. Logino, zar ne?
82
Sjetite se, kako sam rekao, da se ovjekov potencijal sastoji od dvije osobine:
inteligencije i energije. A sjeate li se i da smo u okviru poglavlja o otputanju
ustanovili, gdje nepotrebno blokiramo i gubimo energiju? Sada moemo zatvoriti i
ovaj krug: Ljubav vodi do maksimuma energije i inteligencije (svijest; vidi sljedee
poglavlje 3.2!). Ljubav je ona energija svemira, koja moe sama sebe proizvoditi, koja
je dakle bezgranina. A to vie energije moemo uloiti, tim emo bre postii nae
ciljeve. Naa je energija tim vea, to vie ljubavi uloimo. Ako nam dakle otputanje
pomae da izbjegnemo energetske blokade i gubitke energije, ljubav nam pomae da
maksimiramo nau energiju. To znai, da je maksimum ljudskog potencijala dosegnut
onda, kada se aktivira maksimum ljubavi (sjetite se Isusa ili Buddhe). Minimum
ljudskog potencijala se pojavljuje tamo, gdje je prisutan maksimum straha ili mrnje.
Svaka misao ljubavi podie va potencijal i poveava energiju svemira!
Ja se nadam, da polako osjeate, kako stvar postaje sve jednostavnijom. Sve se
moe reducirati na temu ljubav. Zato mi se ini toliko beskrajno vanim, da se
pozabavimo tom temom a ne s atomskom energijom i drugim fizikalnim
energijama. Mahatma Gandi je ve pred mnogo godina ukazao na to:
Zakon ljubavi je mnogo vea znanost od svake druge moderne znanosti.
Na alost, na ljubav jo uvijek ne gledamo kao na znanost; u skladu s time,
nema niti novaca namijenjenih njezinom prouavanju. Sasvim sigurano je uzrok i u
tome, to svatko vjeruje da zna to je ljubav. Pravo stanje stvari je, meutim, ovo: mi
posjedujemo tek sasvim slabu slutnju o nainu djelovanja i mogunostima ljubavi, jer
u suprotnom ne bi postojali svi nai brojni problemi i sukobi.
Kako ljubav znai Jednotu, ona znai i nepostojanje sukoba. Tamo gdje je
Jednota, nema sukoba, a gdje nema sukoba, tamo nema niti otpora. Ako moete birati,
da li ete svoje probleme rijeiti sa to manjim ili to veim otporom, ili da li ete
svoje ciljeve postii uz to je mogue vei ili to je mogue manji otpor, vaa je
odluka vjerojatno bez ikakve sumnje: naravno, uz to manji otpor. Sve drugo, bilo bi
rasipanje energije i vremena, zar ne? U praksi, meutim, sve izgleda drugaije. esto
ne upotrijebimo put najmanjeg otpora, ve kroimo jednim mnogo napornijim putom.
Naime, put najmanjeg otpora je put ljubavi.
Ljubav ne proizvodi nikakav otpor, i logino je, da zbog toga najbre vodi
cilju.
Mi dodue esto mislimo, da borba najbre vodi cilju; to je, meutim, zabluda:
to je povrno promatranje. Pomou borbe, problemi se rjeavaju samo prividno i
kratkorono. Srednje i dugorono gledano, ovjek sebi time samo stvara dodatne
probleme. Meutim, poto borba stvara vie galame od ljubavi, mi smo vie usmjereni
na strategiju borbe nego na ljubav. Ljubav ne stvara galamu. To, naravno, nije nikakva
nova spoznaja. Ve se i Laotse u svom poznatom Tao-teh-king-u o temi ljubavi i borbi
izjasnio kako slijedi:
Kada se u borbi posjeduje ljubav, pobjeuje se; kada se ona posjeduje pri
obrani, ovjek je nepobjediv. Koga Nebo eli spasiti, toga ono titi kroz ljubav.
83
Vea je stvar, tijekom pet minuta izaavati istinsku boansku ljubav, nego
podijeliti 1000 alica rie potrebitima, jer se kroz ljubav pomae svakoj dui u
svemiru.
Buddha je naravno znao sljedee: sve je JEDNO. Ljubav je najjaa snaga: ona
ne poznaje nikakvih granica. Podjela 1000 alica rie je ograniena akcija.
Kada god elite pomoi, ovdje imate najmoniju, najjeftiniju i najobuhvatniju
mogunost da pomognete. Ali nemojte mi doi s isprikom to je suvie jednostavno.
Uinite to. Tada ete vidjeti, kako jednostavno je to. Naime, jo je jednostavnije rei
to je jednostavno, i time sebi utedjeti praktinu primjenu ljubavi.
Ja poznajem problem, kojeg mnogi ljudi imaju u vezi s time. Ako netko
tijekom pet minuta izraava istinsku boansku ljubav, njega se ne vidi, njega se ne
uje, a ne pojavljuje se niti na televiziji. To znai: on time ne moe zadovoljiti svoj
ego, jer ga nitko ne tape po ramenu niti mu zahvaljuje za njegovu velikodunu
pomo. Ali on je onaj, koji stvarno pomae. Svaka druga pomo je samo iluzija, ona
je tu da smiri nau savjest, da bi sami sebe mogli uvjeriti kako smo ipak dobri ljudi.
Pravu pomo za samopomo, meutim, to ne donosi; to bi u meuvremenu ve trebali
primijetiti. Ali budimo iskreni: nije li jednostavnije, uplatiti manje ili vie novaca na
neki dobrotvorni raun, nego pet minuta dnevno izraavati ljubav? Kada bi, naime,
ovo s pet minuta ljubavi bilo tako jednostavno, svi bi to primijenili, i problemi bi bili
brzo rijeeni. Ili ne?
Time moemo utvrditi:
-
ogranienom svijeu; ljudi, dakle, koji vide tek jedan mali dio svojih ivotnih
mogunosti.
Jedno bi trebalo biti jasno: to je ira naa svijest, tim nam lake polazi za
rukom da rjeavamo nae probleme, zato to imamo iri pregled. Vie svijesti,
konano, ne znai nita drugo do vie inteligencije. A to je jedna od dvije osobine,
koje sainjavaju na potencijal. Prema tome, na bi cilj trebao biti, da nau svijest
proirimo to je vie mogue. Maksimum proirenja svijesti, kojeg sebi moemo
zamisliti, nazivamo kozmikom svijeu. To znai: svijesni smo svemira. Svemir za
nas predstavlja sveukupnost svih stvari. A kako je sve JEDNO, kao to smo vidjeli,
kozmika svijest je svijest o Jednoti sveukupnog ivota. Vjerojatno se vie od toga ne
moe postii.
Sada se postavlja pitanje, kako u proiriti svoju svijest? Kako u od
ogranienog doi do mnogo obuhvatnijeg pogleda na ivot?
Odgovor je jednostavan. On glasi: ljubav.
Ljubav vodi do proirenja svijesti; obratno, strah, mrnja itd. vode do
suavanja svijesti. Ako sebi svijest jednog ovjeka predstavimo kao ljevak, tada je
dolje uska socijalna svijest, a gore iroka kozmika svijest. Ljubav vue prema gore, a
strah prema dolje. Ako elimo letjeti, ako se elimo izdii iznad naih briga i
problema tada postoji samo jedno: vie ljubavi.
Ja sam u poglavlju 3.1 spomenuo, da je planet Zemlja kola ljubavi. To se
slae sa spoznajama Teilharda de Chardina i moderne atomske fizike. Za Teilharda de
Chardina, sve se razvija prema jednoj toki, koja je omega. Tu toku omega mogue
je poistovjetiti s kozmikom svijeu. I za atomskog fiziara J. E. Charona, sve se
razvija prema vie svijesti. A vie svijesti, opet, ne znai nita drugo do vie ljubavi.
Sve (ovjek, ivotinja, biljke) se razvija prema vie ljubavi, vie svijesti.
Ta stvar s ljubavlju ima dalekosene posljedice. Kao prvo, moemo poi od
toga, da su sve mogunosti, od najue do kozmike svijesti, sadrane u svakom
ovjeku. One samo ekaju da ih se prepozna i iznese na svjetlo dana. Ljubav je put
kojim se ove nezamislive mogunosti osvjetavaju. Svuda tamo, gdje ne moemo
prihvatiti ljude ili situacije, tamo blokiramo sebe na naem putu prema vioj svijesti.
U skladu s time, ovjek u svojem osobnom interesu ne moe napraviti nita
boljeg, nego da voli sve, to mu se dogodi. To je najbri put njegovom razvoju.
Ja vam najtoplije preporuam, da ove rijei nikada vie ne zaboravite. (Ja ne
shvaam, kako strunjaci u poduzeima mogu govoriti o razvoju linosti, bez da i
jednom izgovore rije ljubav).
Kao drugo, moramo poi od toga da se sve to je u naoj svijesti prisutno kao
mogunost, moe manifestirati. Ako ovu formulaciju obrnemo, vjerojatno emo jo
bolje naslutiti grandiozne posljedice ove izjave:
Sve to u naoj svijesti nije prisutno kao mogunost, ne moe se manifestirati.
Ovo trebate sebi zamisliti! Dati u vam neke primjere: kada u naoj svijesti ne
bi postojala ideja o starenju, mi ne bi starili! Ali u praksi je tako, da je ideja starenja u
86
nama prisutna od malih nogu i ona se zato i ostvaruje. Daljnji primjer, kada u naoj
svijesti ne bi bilo ideje o agresiji, o opasnosti u svijetu, mi nikada ne bi bili rtvom
bilo kakve agresije. U trenutku, meutim, kada se u naoj svijesti pojavi makar i
najmanja pomisao o agresiji, mi otvaramo vrata mogunosti da budemo napadnuti.
Moete na ovo gledati i na ovaj nain: kada bi u naoj svijesti bila prisutna iskljuivo
ideja ljubavi, nita zla nam se ne bi moglo dogoditi. Uvijek nam se moe dogoditi
samo ono, to je u naoj svijesti prisutno kao mogunost; neto drugo nas nikada ne
moe snai!
Pitam vas: kakav sadraj ima vaa svijest?
Ako je u vaoj svijesti prisutna ideja o bolesti, nesrei, neuspjehu, recesiji itd.,
tada postoji i opasnost, da do tih stvari doe.
Ako u vaoj svijesti ove ideje ne postoje, tada do tih stvari u vaem ivotu ne
moe doi.
Upeatljiv primjer o ovome potjee od jednog katolikog sveenika, starog
preko 70 godina. Taj je ovjek ivio u New Yorku i nou je prolazio gradskim
etvrtima, u koje nou ak niti taksi oferi nisu vozili. Ali tom se ovjeku nikada nita
nije dogodilo. Niti najmanja agresija. Razlog je sasvim jasan i jednostavan. U svijesti
tog ovjeka nije bila prisutna niti najmanja ideja o agresiji ili opasnosti. Njegova je
svijest bila impregnirana idejom ljubavi. to bi mu se dakle moglo dogoditi? Zar
nismo rekli, da je ljubav najjaa snaga na svijetu? I zar nismo rekli i to, da sluaj ne
postoji? Nitko ne moe biti sluajno napadnut. Napadnut moe biti samo onaj, u
kojem postoji ideja napada ili agresije. Kako naalost svijest veine ljudi nije proeta
idejom ljubavi nego idejom agresije, logino je da se takve stvari mogu dogoditi.
Mogu ak rei, da se one dogaaju s matematikom izvjesnou.
Znate li priu o kalifu Omaru?
Naao se netko, tko je Omaru, velikom kalifu Arabije, elio nanijeti zlo. Iako
je Omar bio kralj, on nije stanovao u svojim palaama ve u prirodi. To je bilo
poznato ovjeku koji ga je namjeravao ubiti, te je mislio da e ta injenica olakati
njegovu namjeru. Kada se pribliio mjestu gdje je Omar sjedio, primjetio je neto
udno. to je blie prilazio, tim se vie mijenjao njegov stav (svijest!). A kada je
ugledao Omara, njemu ispade bode iz ruke i on ree: Ja te ne mogu povrijediti. Kai
mi, kakva je to snaga u tebi, koja me spreava da napravim ono zbog ega sam
doao? Kalif Omar odgovori: Moja JEDNOTA s Bogom!
Omar nije imao niti najmanje ideje odijeljenosti u svojoj svijesti. On je u
svojoj svijesti imao samo ljubav (JEDNOTU) zato je bilo nemogue povrijediti ga.
Nitko ne moe biti sluajno povrijeen. Ovo nije bilo kakva lijepa priica; to je
konkretna, svakidanja realnost. Ono ega nema u naoj svijesti, to se ne moe
dogoditi.
Uzmimo dvoje ljudi, koji razgovaraju o nekom gradu. Prvi kae (misli), da je
to opasan grad. Drugi kae (misli), da je to lijep, siguran grad. Oboje su u pravu!
Oboje e grad doivjeti na odgovaraju nain: kao opasnog prvi, kao sigurnog drugi.
Svijet je ono, to o njemu mislimo. Ili kao to je Isus rekao: Biti e vam prema vaoj
vjeri. Rije vjera moete mirno zamijeniti rjeju svijest. Tada e ta izjava ovako
glasiti:
87
Vama se dogaa ono, to imate u svojoj svijesti! Imate li vie ljubavi ili vie
straha, agresije, borbe, odbojnosti itd. u vaoj svijesti?
Moete poi od injenice, da se ljudi sa slinim sadrajem svijesti meusobno
privlae. Vi dakle ne susreete sasvim sluajno bilo kakve ljude; vi susreete onakve,
koji misle slino kao vi.
Pogledajmo malo odreene narode. Postoje narodi, koji imaju svijest o
siromatvu; a postoje i narodi, koji imaju svijest o bogatstvu. I u skladu s 2000 godina
starom izjavom vama e biti prema vaoj vjeri, tim se narodima dogaa upravo ono
to vjeruju. Problem siromatva nee nikada biti rijeen, ako se jednostavno alju
samo namirnice (vidi izjavu Buddhe). Problem siromatva (kao uostalom i svaki drugi
problem) moe se rijeiti samo promjenom svijesti dotinog ovjeka. Pomo, koja bi
uistinu neto znaila, bila bi promjena svijesti.
Sve je pitanje svijesti.
Ako se ljutite nad nekim drugim ovjekom, ako dakle imate ljutnju u svojoj
svijesti, tada ostajete priljepljeni o tog ovjeka. Ako ga se elite rijeiti, morate
promijeniti svoju svijest. Volite ga ili ga prihvatite onakvim kakav jest, tada e vam
biti mogue da ga se (u svijesti, a i stvarno) rijeite.
Ma to se dogodilo, volite to.
Razlog: ljubav vodi proirenju svijesti, a time i sposobnosti, da se realizira sve
to se eli i to bre nego na bilo koji drugi nain, jer ljubav znai nenazonost
sukoba. Time ivot moe tei maksimalnom brzinom. Tko ne voli, blokira svoj nivo
svijesti, a time i svoj razvoj. Tko ne voli, blokira svoju inteligenciju i svoju energiju
a time i svoj ljudski potencijal; istovremeno, on se izlae svim moguim neugodnim
utjecajima (agresiji, nesigurnosti, nevoljama itd.). Svejedno koliko lo bio svijet,
ovjek koji posjeduje dovoljno veliku koliinu ljubavi, nee biti niti na koji nain time
pogoen.
Vas ograniava jedino va manjak ljubavi.
Sjetite se, da sam ve ranije rekao, da je ljudski potencijal neogranien? Ovdje
imate jo jedan daljnji razlog zato je to tako. Nitko ne moe tvrditi, da u ljubavi
postoji granica; dakle niti za ljudski potencijal, za njezin potencijal, ne postoje
granice. Svaki je ovjek bezgranian.
Da bi to stanje dosegli, moramo se probuditi iz sna drutvene (socijalne)
svijesti. Moramo prestati misliti samo ono, to misli veina ljudi. Moramo prestati da
govorimo i radimo samo ljubazne stvari, kako nikoga ne bi smetali ili povrijedili.
Moramo zapoeti potpuno samostalno misliti; neovisno od svega to su nam roditelji,
kola, susjedi, mediji itd. sugerirali. Moramo odrasti obzirmo na na nain
razmiljanja.
to drugi o vama misle, nevano je. to vi o drugima mislite, ima odreeno
znaenje, jer je sve JEDNO i jer je svijet ono, to o njemu mislite. Ali jo je vanije,
to mislite o sebi. Time smo stigli do sljedee teme.
88
probleme: suradnici su se, naime, vie koncentrirali na svoje slabosti nego na svoje
jae strane, a to samoljublju nikako ne ini dobro. To moe nanijeti strahovito mnogo
tete. Nasuprot tome, poznato mi je i drugo poduzee, koje nikada nije dolo na ideju
da analizira svoje suradnike. Ideja rukovodstva je bila: Mi volimo nae suradnike.
Ovakav stav, naravno, potie potencijal suradnika. Rezultat je bio daleko
nadprosjean razvoj tog poduzea, i to tijekom svega nekoliko godina.
Trebate imati na umu i sljedee: tko voli samoga sebe, taj kroz sebe voli i cijeli
svijet. Zato? Sasvim jednostavno: sve je JEDNO!
Na poetku ove knjige sam objasnio, da me zanima samo jedno pitanje. To
pitanje glasi: kako da ovjek uz minimum vremena i napora stigne od TRENUTNOG
do ELJENOG stanja?
Vidjeli smo, da su u tu svrhu potrebne dvije stvari: inteligencija i energija.
Sada smo ustanovili to vodi do maksimuma inteligencije i energije: ljubav. A
kako uvijek sve treba poeti od pojedinca samog, moemo dalje precizirati: ljubav
prema samome sebi.
Time oit odgovor na nae centralno pitanje glasi:
Ljubav prema sebi samome i prema svemu drugome dovodi do toga, da se svi
mogui ciljevi mogu postii uz minimalan utroak vremena i napora.
Pomislite samo na jednostavan primjer smanjivanja tjelesne teine. Ne posoji
nijedan jednostavniji, bri i jeftiniji nain smanjivanja tjelesne teine, od ljubavi
prema samome sebi. To znai: prihvaati sebe onakvim kakav netko jest (s itavim
suvikom teine).
To isto vrijedi i za nekog prodavaa. Ne postoji nikakav jednostavniji, bri i
jeftiniji put za poveanje prometa od ljubavi prema sebi. Iz toga se raa ljubav prema
svojim muterijama, a naravno, i prema produktu.
Sve to vrijedi takoer i za nekog bolesnika. Ne postoji jednostavniji, bri i
financijski povoljniji put ozdravljenja od ljubavi prema sebi samom. Pozor: ja nisam
rekao, da vie ne trebate ii lijeniku. Ja tvrdim, da ljubav podupire proces
ozdravljenja na nezamisliv nain.
Ovakve primjere je mogue po volji dalje nabrajati uvijek se radi o istom
ponaanju, koje se primjenjuje. Ve vie puta citiran atomski fiziar J. E. Charon je to
ovako saeo:
Ljubav je najjednostavniji i najefikasniji proces za poveanje spoznaje u
svemiru.
Ne postoji nita jednostavnije od ljubavi.
Ne postoji nita jednostavnije od ljubavi.
Zamislite ovo! Kako je genijalno svijet/svemir organiziran. Na prapoetku
svega nalazi se ljubav.
90
3.5
93
95
ETVRTI DIO
Pogled unazad i u budunost
1.
Saetak
U tri dijela ove knjige pokuao sam razviti OTLA-princip. Brojni djelii
uklopili su se u jednu cjelinu. Pojedini dijelovi nisu podjednako vani za sve ljude:
netko e vanim smatrati ovo, a drugi ono. Zbog toga bi svaki italac trebao sastaviti
svoj sasvim osobni saetak. Na primjer, moete pokuati da jednom reenicom ili s
nekoliko rijei obuhvatite ono to je vama bitno.
Kao malu pomo, dajem vam ovdje nekoliko primjera, kako bi jedan saetak
mogao izgledati.
Varijanta 1:
Varijanta 2:
Varijanta 3:
Ja znam.
To je jednostavno.
Ja volim.
To je 7 rijei koje mogu promijeniti va ivot.
Varijanta 4:
Ja sam odgovoran.
Time ete napraviti kvantni skok u vaem razvoju.
Varijanta 5:
SADA !
ivjeti u ovdje-i-sada. Idealno ivotno stanje:
to daje maksimum univerzalne inteligencije i energije.
2.
Tu i tamo se mogu proitati ili uti ove rijei: Bit ete kao Bog! Ako sebi
sada jo jednom predoimo sve to je u ovoj knjizi bilo reeno, morat emo doi do
zakljuka: ova tvrdnja nije sasvim tona.
Ako je stvarno sve JEDNO, tada je logino da smo i mi JEDNO s Bogom. Mi
smo JEDNO s tom svemonom, sveznajuom, sveljubeom Snagom. Dakle: mi
neemo biti kao Bog, mi jesmo Bog!
Ova zabluda ima strahovite posljedice. Izreka Bit ete kao Bog odlae
boanstvenost u neku daleku budunost. Time je na tragian nain nametnuta ideja, da
jo moramo prijei vrlo dugaak put, dok tako neto ne postignemo. Ovo je trik
brojnih metoda, religija, gurua itd. Oni nas s jedne strane igou kao grijenike, a s
druge nam objanjavaju, da emo jednom u nekoj jako dalekoj budunosti biti kao
Bog. A naravno da ti gurui i ostali poznaju dugaak i teak put do tog cilja. Praktino
na toj stvari je ovo: nitko nikada nee dosei taj cilj ta on je tako daleko! Nitko
dakle nee moi guruu dokazati, da nije bio u pravu. Izjava bit ete kao Bog djeluje
upravo onako, kao da nekom ovjeku o glavu veete cca. 50 cm dugaak tap, a na
vrhu tapa privrstite kobasicu. Uope nije mogue da bi taj ovjek ikada mogao
dosei kobasicu.
Ponavljam jo jednom: Bit ete kao Bog! je najsigurnija garancija da nikada,
nikada neete biti kao Bog!
Imajte na umu i to, da u svemiru ne postoji vrijeme. Vrijeme je iluzija, na koju
smo nasjeli. Sve je JEDNO: prolost-sadanjost-budunost. U ivotu postoji jedino
SADA. Mi smo ili ovdje i sada Bog ili to nikada neemo biti.
Mi smo Bog Sada.
Mi smo samo zaboravili da smo Bog. Mi smo zaboravili da smo svemoni,
sveznajui, da smo ljubav.
Prema tome, mi ne trebamo nita nova usvojiti mi ve jesmo sve!
Potrebno je samo da uvidimo, da smo mi sve. Trebamo samo odbaciti sve
take, koje nas prijee da budemo to jesmo.
Uvidjeti neto, povezano je sa spoznajom. Spoznaja je, opet, stvar svijesti. A
kao to smo vidjeli, do proirenja svijesti dolazi kroz ljubav. Svaki ovjek je izvor
ljubavi. On nee biti izvor ljubavi, ne, on je to sada i ovdje.
Ako sada doete u iskuenje da pomislite, vi jo niste toliko daleko, da vam je
jo potrebno raditi na sebi, znai: jo mnogo treninga, tada vam obraam panju na
jedan od temeljnih ivotnih principa: svijet je ono, to vi o njemu mislite! Ako mislite,
da morate jo mnogo i intenzivno i dugo raditi na sebi, onda je to tako. To je vaa
istina. Time postiete jedino, naime, da nikada neete postii svoj cilj. Ako ste
uvjereni da je put dugaak i teak, tada je put dugaak i teak za vas!
97
Nemojte dozvoliti da vas u tako neto uvjere ak i kada bi dolo 100 gurua i
uvjeravalo vas u suprotno: ja vas pozivam da razmiljate svojom glavom. (Ja nemam
nita protiv gurua; imam neto protiv ovisnosti od gurua.)
Ako mislite da nema Boga, tada je to vaa istina, koja e u vaem ivotu na
odgovarajui nain doi do izraaja.
Ako mislite, da ete jednom u dalekoj budunosti biti kao Bog, tada je to vaa
istina i u skladu s njom vi nikada neete biti kao Bog, jer daleka budunost nee
nikada postati sadanjou.
Ako mislite da ste jadni grenik, koji treba puno raditi na sebi, tada je to vaa
istina i vi ete morati mnogo raditi na sebi.
Ako mislite, ja sam Bog, tada je to vaa istina i vi vie neete morati raditi
na sebi, vi ste postigli va cilj!
3.
Konano stanje je ono, koje su nam Isus i ostali veliki Majstori prikazali:
JEST je jednako ELJENOM. to znai: vrijeme izmeu onog to jest i to
se eli, svedeno je na nulu! Vie nije potrebno nikakvo vrijeme, da bi se
postiglo odreeno eljeno stanje. Isus je svoje ciljeve uvijek postizao
trenutno! On je bolesne u trenutku izlijeio! On je smjesta stiao oluju! On
nije nikada rekao: ti e jednoga dana ozdraviti. Njegov je stav bio: ti si
zdrav!
JEST = ELJENO
Prema tome: OTLA-princip vam pokazuje, kako ete svoje ciljeve postizati
sve bre i bre uz sve manje truda! Radi se o tri stupnja Otpustiti, Ljubav i
Akcija-reakcija, koji opisuju taj put. Ovaj put vodi od malo ljubavi prema sve vie
ljubavi: krajnje stanje je stanje bezuvjetne ljubavi, a time i kozmike svijesti.
Sada je sve na vama.
Vi sada poznajete put, a raspolaete i slobodnom voljom.
Znate, meutim, i to, da taj put u stvari i nije nikakav put. Vi ste ve na
cilju, trebate jo samo toga postati svijesni.
Na kraju, postoji jo samo jedan cilj: voljeti ono to JEST. U tome su sadrani
svi ostali ciljevi.
99