PROPISI PRI JELU I PIU

PRIJE POETKA JELA I PIA TREBA SPOMENUTI BOIJE IME

Svaki dobar posao, ako elimo da nam bude sretan i blagoslovljen, treba da zaponemo sa Boijim
imenom. Prema tome, prije nego to zaponemo jesti treba da prouimo:Bismillahirrahmanirrahim. Ako bismo rekli samo: Bismillah (to znai: u ime Allaha) i to bi bilo
dovoljno.
Prema miljenju pojedinih islamskih uenjaka uenje- bismilleta pred poetak jela je vadib, dok
veina veli da je to sunneti ajn- tj. obavezni sunnet za svakog pojedinca kada sam jede, a sunneti
kifaje kad se zajedniki jede tj. ako samo jedan od prisutnih rekne: Bismillah - dovoljno je, iako je
bolje da svaki pojedinano rekne. Muhamed a. s. je esto upozoravao ashabe na potrebu uenja
bismilleta prije jela. Evo nekoliko hadisa koji o tome govore. Sakupljai hadisa Ebu Davud i
Tirmizija biijee hadis od h. Aie, koja veli da je Muhamed a. s. rekao:
Kad neko od vas hoe da jede nek prvo spomene Boije ime. Ako to zaboravi uiniti prije jela, nek
uini kad god se (u toku jela) sjeti. Treba spomenuti Boije ime i onda kada elimo uzeti lijek, ili
popiti neku tekuinu, koja nam je vjerom dozvoljena (kao na pr. voda, mlijeko, sok, aj, kafa i sl.).
Jedna od Muhamedovih a. s. ena bila je i udovica Ummi Selema koja je sa sobom dovela i
malodobnog sina Omera. On se odgojio u Muhamedovoj a. s. kui. Ovaj Omer je priao: "Odgojio
sam se kao mladi u kui Boijeg Poslanika. Moja bi ruka (kad bismo zajedniki jeli) hodala po
sudu (tj. ne bih jeo ispred sebe nego od svakle ), pa mi je Boiji Poslanik jednom zgodom rekao:
Djeae! (Pred poetak jela) spomeni Boije ime. Jedi desnom rukom i ispred sebe,
Muslim, Ebu Davud i Nesaija biljee hadis od ashaba Dabira iz kojeg se vidi da je Muhamed a. s.
rekao:
Ako ovjek ulazei u svoju kuu, kao i prije poetka jela spomene Boije ime, ejtan rekne
(drugim ejtanima): Nema za vas ovdje ni konaka ni veere, Meutim, ako ovjek prilikom
ulaska u svoju kuu ne spomene Boije ime, ejtan rekne: Imate gdje noiti. Ako ovjek pri jelu
ne spomene Boije ime ejtan rekne: Imate ta veerati.
Dakle, i kad hoemo u kuu unii treba prouiti- Bismille ako elimo da se oslobodimo ejtanskog
drutva, koje nas navraa na sve to je najgore i to je po Islamu zabranjeno. Isto tako Ebu Davud i
Nesaija biljee, kako je nekom prilikom Muhamed a. s. sjedio i posmatrao nekog ovjeka, koji je
jeo, ali nije prethodno rekao: Bismillah. Tek pri kraju jela sjetio se da nije spomenuo Boije ime, pa
je tada rekao: Bismillah. Tada se Boiji Poslanik nasmijao i (na upit prisutnih) rekao:
"Za cijelo vrijeme sa njim je jeo ejtan. Kada je spomenuo Boije ime, tada je ejtan povratio iz
stomaka sve (to je bio sa njim pojeo ). Ako se proui Bismille prije nego se pone jesti, vei je
beriet u hrani. Tirmizija biljei da je h. Aia rekla:
Boiji Poslanik a. s. (nekom zgodom) jeo je sa estoricom ashaba. Doao je neki neuk seljak i uzeo
par zalogaja. Time je i onako skroman obrok umanjio ashabima, koji su ostali gladni. To je
Muhamed a. s. primjetio pa je rekao: Da je ovaj seljak spomenuo Boije ime (ovo bi vam hrane)
bilo dovoljno.
I neista osoba (dunub) treba da pred jelo ili pie rekne Bismillah, a bilo bi lijepo, ako nema
vremena okupati se prije jela, bar da uzme abdest. ena, koja ima mjeseno pranje (menstruaciju) ili
neposredno poslije poroaja (dok je jo u nifasu) takoe e pred jelo rei: Bismillah. Nekada se
kod nas strogo pazilo da se prije poetka jela rekne: Bismillah. Da bi se mladi tome pouili neko
bi od najstarijih - obino otac - rekao na glas: Bismillah. I to je jedan od vidova islamskog odgoja

mladih, pa bi sa ovom praksom trebalo nastaviti, a roditelji bi, specijalna majka, bezuvjetno trebali
jo od malena privikavati svoju djecu da pred jelo i pie spomenu Boije ime.
POSUE IZ KOJIH SE JEDE
Posue iz kojih se jede i pije treba da bude potpuno isto. Prije svega, ako se jede iz bakrenog
posuda mora biti kalaisano jer hrana u bakrenim nekalaisanim sudima usljed oksidacije bakra moe
biti ubitana za zdravlje. I danas imamo mnogo sluajeva u zabaenim mjestima gdje se istoi
hrane i posua poklanja vrlo malo panje. Ne bi smjeli izgubiti iz vida upozorenje Boijeg
Poslanika, koji je rekao da je istoa vjerska dunost na koju, kao na jednu od vjerskih obaveza,
moramo paziti. Upogledu istoe Muhamed a. s. ide tako daleko da veli: istoa je pola dinavjere. Muslimanima se jedino zabranjuje da se slue pri jelu i napitku zlatnim i sredbrnim
posuem, jer je to znak velikog luksuza, to Islam ne trpi. Ebu Hurejre veli da je Muhamed a. s.
rekao:
Koji (mukarac) obue svileno odijelo na ovom svijetu, nee ga obui u dennetu. Ko na ovome
svijetu bude jeo iz zlatnog i srebrenog posua, taj nee jesti iz takvog posua na buduem svijetu.
Zatim je rekao:
Dennetllje e biti odjeveni u svilenu odjeu, bie napajani raznim slatkim i osvjeavajuirn
piima, a jesti e iz zlatnog i srebrenog posua.
Ashab Ibni Omer veli da je Muhamed a. s. rekao:
Ko se bude oblaio u svile nu odjeu i ko bude pio iz srebrene ae, taj ne spada u nae redove. Ko
nagovori neiju enu da otkae poslunost muu, taj ne spada u nae (muslimanske) redove. Ko
nagovori slugu (podinjenog) da otkae poslunost svome gospodaru (predpostavljenom), taj ne
spada u nae redove.
POTIVANJE HLJEBA I UVANJE MRVA
Hljeb se mora uvati. Ne smije se gaziti niti razbacivati. Nije lijepo (mekruh je) na hljeb ita
stavljati. I na narod lijepo kae: "Sve je hrana - hljeb je mana. Nae stare majke nisu dale djeci da
hodajui jedu, nego bi im naredile da sjedu i jedu, ali bi predhodno pred nijh prostrle pekir. Sve se
to inilo iz opreznosti da ne bi koja mrva pala pod noge. A sada?! Dok milioni ljudi gladuju, u nas
su pune kante hljeba. Na svakom koraku ulice vide se komadi hljeba. Islam nam zabranjuje da tako
neto inimo. Muhamed a. s. je rekao:
"Potujte hljeb, jer je on jedan od nebeskih i zemaljskih blagodati (berieta, koje nam je Allah
podario ).
Ne samo da ne smijemo bacati i gaziti komade hljeba, nego smo duni uvati i najmanju koliinu
hljeba. Ashab Dabir veli da je Muhamed a. s. rekao:
Kod svih poslova koje obavljate ejtan je prisutan pa i onda kad jedete. Ako vam prilikom jela
ispadne zalogaj, uzmite ga i pojedite (ako se nije uprljao). Nemojte ga ostavljati ejtanu,
U naim patrijarhalnim kuama i sada postoji lijep obiaj da se pred jelo prostre ista boa, pa se
tek onda postavi sofra, ako bi sluajno prilikom objeda ispao zalogaj ili vea mrva da se moe
podignuti i pojesti, jer se na istoj boi nee uprljati. Isto tako lijep je obiaj da se odmah poslije
objeda i dizanja sofre pomete prostorija u kojoj se je jelo, da se ne bi zgazila koja mrva. Ovaj bi
obiaj trebalo i dalje podravati.

PREPORUUJE SE MASLINOVO ULJE

Danas nam ljekari preporuuju da to manje troimo masnou (maslo i loj) od krava, ovaca i koza.
To specijalno vai za ljude preko 40 godina ivota. Upotreba svinjskog mesa i masti Kur'anom je
zabranjeno, a tetnost toga posvjedoila se i savremena nauka, koja nas na to i sama upozorava.
Nauka nam preporuuje upotrebu maslinovog ulja. I Muhamed a. s. ga je preporuio i to jo prije
1400 godina. Ashab Ebu Usejd veli, da je Muhamed a. s. rekao:
"Jedite maslinove ulje i masirajte se njime, jer je ono plod drveta, koje je blagoslovljeno.
TREBA JESTI I PITI DESNOM RUKOM
Muslim, Ebu Davud i Tirmizija biljee hadis od ashaba Ibni Omera iz kojeg se vidi da je
Muhamed a. s. rekao:
Kad jedete - jedite desnom rukom, a kad pijete, pijte desnom rukom, jer ejtan jede i pije
lijevom rukom. Jesti desnom rukom je sunneti muekkede - obavezni sunnnet. Isti ashab
veli da je jednom drugom zgodom Muhamed a. s. rekao: Neka niko od vas (bez nude) ne
jede i ne pije lijevom rukom, jer ejtan jede i pije lijevom rukom. Kad nekome neto dajete ili
od nekoga neto primate dajite i primajte desnom rukom. Sunnet je jesti sa tri prsta, ako se
jede rukom, a ne kaikom ili viljukom. Na sve ove stvari treba privikavati nau djecu i to jo
od malena. Tu je majka najpozvanija da o svemu ovome naui svoje dijete.
TREBA JESTI SAMO ISPRED SEBE
I kada sami jedemo, a specijalno kad jedemo skupno, treba da jedemo ispred sebe, a ne da uzimamo
svrha ili ispred drugoga, jer je to nepristojno, a ujedno i suprotno sunnetu, Ashab Abdullah ibni
Busr pria:
Muhamed a. s. je imao neku posudu slinu haraniji, koju su zvali: el-garrau - jer je bila bijela.
Nosila bi je etvorica ljudi. Jednog dana, poto se klanjao duha-namaz, doneena je ova posuda sa
hranom zvanom serid (popara) , koja je sluila kao specijalitet. Ashabi su zaokruili oko ovog
suda. Poto ih je bilo mnogo, pa su se morali zbiti, Muhamed a. s. je sjeo na koljena. To je zaudilo
jednog ashaba (jer je oekivao da e Muhamed a. s. sjesti komotno ) pa mu je rekao: to si tako
sjeo Boiji Poslanie? - na ta mu je on odgovorio:, Allah me stvorio kao skromna ovjeka, a ne
kao nekog silnika (koji se prsio i traio via prava nego ih imaju i drugi ljudi). Zatim je rekao:
Jedite, ali samo ispred sebe. Nemojte grabiti svrha, pa e vam ono to jedete biti blagoslovljeno i
sa bertetom.
Ashab Ibni Abbas veli da je jednom drugom zgodom Muhamed a. s. rekao:
Boiji blagoslov -- beriet pada na sredinu jela. Prema tome jedite ispred sebe - redom. Nemojte
grabiti po vrhu.
NIJE LIJEPO PUHATI U VRELU HRANU
Jesti vrelu hranu jako je opasno i za zube i za stomak. Od vrele hrane mogu nastupiti razne bolesti
pa ak i rak. Moramo izbjegavati vrelu hranu. Kad jedemo vrelu hranu, obino u nju puemo. To je
nepristojno, a ujedno to nam je i zabranjeno. Ashab Ebu Seid el-Hudri veli:
Boiji Poslanik nam je zabranio, da pijemo iz krnjave ae ili posude. Ujedno nam je zabranio da
puemo u sud (sa vrelom hranom ili nekom tekuinom).

NIJE POTREBNO UTJETI KADA SE JEDE

esto se uje od starijih ljudi i ena da nije lijepo razgovarati za vrijeme jela. Meutim, to miljenje
nije ispravno. Nasuprot, mekruh je potpuno utjeti kada se jede, jer to je bio obiaj vatropoklonika u
Perziji - Iranu. Svakako razgovor u toku jela - kao i svakada - treba da bude pametan i pristojan, a
ne zloban i brutalan.
UPOTREBA BIJELOG I CRVENOG LUKA TE PRASE
Ne moe se ni zamisliti spravljanje jela bez upotrebe luka - specijalno crvenog. Meutim ima ljudi
koji rado jedu i bijeli luk i to prijesan. To nije nikakav grijeh, ali ako se ne misli odmah u damiju ili
u drutvo, a ako se misli, onda to ne bi trebali initi, jer emo zadahom luka uznemiriti druge, a to je
po Islamu zabranjeno. Ashab Dabir veli da je Muhamed a. s. rekao:
Ko bude jeo bijeli ili crveni luk ili prasu, nek ne ide meu nas u drutvo, niti meu nas u damiju.
Nek sjedi kod kue.
Jednom drugom zgodom, kako nam to prenosi ashab Huzejfe, Muhamed a. s. je rekao:
Ko (namjerno) pljune prema Kibli, kada bude proivljen na sudnjem danu ta e mu pljuvaka biti
meu oima. Ko bude jeo bijeli ili crveni luk ili prasu, neka se ne primie damiji (tj. neka ne dolazi
u dem'at). Ovo je Muhamed a. s. ponovio tri puta.
NE TREBA NALAZITI MANE HRANI
Razni su ukusi. Neko vie voli jedno, a neko drugo jelo. Ako je hrana valjano pripremljena, ne bi joj
smjeli nalaziti mane samo za to to mi moda ne volimo to jelo. Ashab Ebu Hurejre veli:
Boiji Poslanik nikada nije nalazio mana nekoj hrani. Ako Mu se sviala jeo bi je, a ako nije,
ostavio bi je.
PIJENJE VODE STOJEI
Moe se uti od pojedinaca da ne valja vodu piti stojei. Moda bi bilo pristojnije sjesti, pa onda
piti, ali nema nikakva grijeha, ako se pije i stojei. Buharija i Tirmizija biljee hadis od Ibni Abbasa
iz kojeg se vidi da je Muhamed a. s. pio vodu ZEMZEM stojei. Buharija i Ebu Davud biljee da je
h. Aliji, kada je stolovao kao etvrti halifa u Kufi, doneena voda, koju je popio stojei, a zatim je
rekao:
Sigurno ima meu vama ljudi koji nerado gledaju, ako neko stojei pije. Meutim, ja sam vidio
Boijeg Poslanika da radi ovako, kako ste vi mene vidjeli.
Isto tako Buharija biljei da je Ummul-Fadl poslala jednu au mlijeka Muhamed a. s . , koju je on
ispio prilikom hada i to stojei na Arefatu. Dakle, sve zavisi od okolnosti u kojima se ovjek
nalazi. U povoljnoj situaciji bolje je ako se i jede i pije sjedei. Inae, nema grijeha piti ni stojei.
Istina, nepristojno je idui putem jesti. To ozbiljan ovjek nikada - bez opravdana razloga nee
uiniti.
LIJEPO BI BILO PITI VODU NA PREDAH
Morali bismo voditi rauna, a specijalno onda kada smo zamoreni i ugrijani da ne pijemo naglo
hladnu vodu ili neku drugu hladnu tekuinu i na jedan predah, jer bi moglo nastupiti nepoeljne
posljedice kao to je na pr. lag. Muhamed a. s. je preporuio da se pije na predah. Ashab Enes veli
da je Boiji Poslanik pio na predah i to na tri puta, te da je jednom zgodom rekao:

Ovako se bolje ugasi e i ovo je zdravije za stomak.

Tirmizija biljei hadis od Ibni Abbasa, koji veli da je Muhamed a. s. rekao:
Nemojte piti na jedan duak, kao to pije deva. Pijte na dva ili na tri puta. Prije nego ponete piti,
spomenite Boije ime. Kada se napijete, izrecite zahvalnost Allahu (tj. recite: El-hamdulliah - Hvala
Bogu).
KADA SE NETO DIJELI TREBA POINJATI S DESNE STRANE
Vie puta naemo se u situaciji da dijelimo kafu, erbe, limunadu i sl. Mnogi ne znaju kome bi prvo
dali. Prema hadisu: Drite se desne strane najbolje bi bilo poeti s desne strane, bez obzira ko tu
sjedio. Ako se u drutvu nalazi neka linost, koja zasluuje da se njoj prvo dadne, to emo uiniti,
ali emo odmah nastaviti sa dijelenjem onim osobama koje se u toj sobi nalaze na desnoj strani bez
obzira ko tu sjedio. Tako je Muhamed a. s. naredio i svojim primjerom pokazao. Enes Ibni Malik
pria da je nekom zgodom Muhamed a. s. sjedio kod njega sa jo nekoliko ashaba. S desne strane
Boijeg Poslanika _. veli - sjedio je neki arabija (ovjek iz pustinje), a s lijeve strane Ebu Bekiri
Siddik. On im je - veli - iznio jedan sud mlijeka pomjeanog s vodom. Muhamed a. s. se napio, a
zatim dao odmah arabiji da se i on napije, rekavi:
Drite se desne strane,
Dakle, sunnet je poinjati s desne pa ii na lijevu stranu. Ako u drutvu ima i malodobne djece,
onda bi kod dijeljenja voa, bonbona, erbeta i sl. trebalo prvo njima dati, jer je tako radio i nama
preporuio da tako radimo Muhamed a. s.
ZABRANJENO JE SJEDATI ZA OBJED SA DRUTVOM KOJE ISTODOBNO PIJE
ALKOHOLNA PIA
Ima ljudi koji ne piju alkoholna pia, jer vrsto vjeruju da su vjerom strogo zabranjena. Meutim
ovi se ljudi ponekad nau u situaciji gdje se uz jelo - gdje bi i oni trebali sjesti i jesti, postave i
alkoholna pia. ta sada da rade? Na to im je dao odgovor Muhamed a. ,s. rekavi: Ko vjeruje u
Allaha i u Sudnji dan nek ne sjeda za sofru gdje se istodobno piju i alkoholna pla.
PRVO JESTI PA ONDA KLANJATI
Kada se naemo u situaciji da smo gladni, a jelo je gotovo, u tom emo sluaju - ako se ne bojimo
da e nam proi vrijeme za odreeni namaz - prvo jesti pa tek onda klanjati. To je za to da u toku
namaza ne bi mislili na jelo i da zbog toga ne bismo pourili s namazom. Ashab Ebu Hurejre veli da
je Muhamed a. s. rekao:
Kada je postavljena veera, a ujedno je vrijeme od namaza, prvo treba jesti, pa tek onda klanjati,
ako samo namaz nee izai iz vremena.
TREBA SE ODAZVATI KADA NAS EKO POZOVE NA GOZBU
U jednom poduern hadisu Muhamed a. s. je pored ostalog rekao, da je musliman duan odazvati se
kada ga neko pozove kod sebe na gozbu ili obino sijelo (samo, ako tamo nee biti alkoholnih pia).
Ako se bez opravdana razloga ne odazovemo, grijeni smo. Buharija, Muslim i drugi sakupljai
hadisa prenose od Ebu Hurejre hadis koji glasi:
Najgore je jelo - jelo svadbe (i uope neke gozbe) na koje se zovu samo bogatai, a ne i siromasi.
Ko bude pozvan na neku gozbu pa se ne odazove, grijean je i prema Allahu i prema Njegovu
Poslaniku,

Treba se odazvati i otii, pa makar se i ne moglo iz bilo kojeg razloga jesti. Tako je bar Muhamed a.
s. naredio. Kad ovjek istodobno bude pozvan kod dvojice prijatelja na gozbu treba otii onom koji
nam je blii, inae onom, koji je prvi pozvao. Ako je ista udaljenost, onda se ide onom, s kojim smo
u rodbinskoj vezi, zatim uenijem, a onda pobonijem. Kada smo na gozbi ne treba poinjati jesti
dok domain ne rekne. Ebu Davud biljei hadis, koji glasi:
Kada si na svadbi ili gozbi, pa se postavi jelo, ne poinji jesti dok domain ne rekne,
Kada smo na gozbi sramota je zagledati se kako i koliko ko jede. To je nepristojno. Kod nas se
udomaila praksa da domain nebrojeno puta govori gostima: Jedite, hranite se i sl. Pojedinci idu
tako daleko da ponu zaklinjati goste Bogom da jedu. Ta praksa ne valja. Nju treba odbaciti, jer je
suprotna sun netu. Na gozbu ne treba ii nepozvan. Abdullah ibni Omer veli da je Muhamed a. s.
rekao:
Ko bude pozvan na gozbu (ili sijelo) pa se (bez opravdana razloga) ne odazove grijean je prema
Allahu i Njegovu Poslaniku. Meutim. ko doe nepozvan, slina je kradljivcu i pljakarou.
TREBA ISKAZATI ZAHVALNOST ONOME KOJI NAS JE UGOSTIO
Pametan ovjek ne trai da mu iko zahvaljuje na uinjenom dobru ali bi bio red na dobru uzvratiti
dobrim. Muhamed a. s. je rekao da onom ko nam uini neko dobro (bilo u kojem vidu) uzvratimo to
do bro svojom dobrotom (rukom, veerom, nekim darom i sl.), a ako te iz materijalnih rua zloga
nismo u mogunosti uiniti, da mu onda bar dovu inimo i molimo Allaha da mu dadne svako
dobro i na ovom i ne buduem svijetu. Ashab Dabir pria da je Ebul Hejsen Ibnul-Fejhar pripremio
jelo na koje je pozvao Muhameda a. s. i jo nekoliko ashaba Kada je zavreno s jelom Muhamed a.
s. je rekao:
Nagradite svoga brata (domaina). Ashabi ga zapitae ime bi ga trebalo nagraditi, a on im ree:
Kada se unie u neiju kuu, pa se jede i pije, ako se domaim zaeli srea i blagostanje (i zamoli
Allah da njega i njegovu porodici uputi pravim putem - islamskim putem) to mu je nagrada .
Ebu Davud navodi kako je Muhamed a. s. kod Sa'd ibni Ubade jeo hljeba i maslinova ulja. Po
zavretku jela uinio mu je dovu:
Daj Boe da se kod tebe budu iftarivali oni koji poste. Daj Boe da tvoje jelo budu jeli dobri i
bogobojazni ljudi. Daj Boe da se za tebe kod Allaha budu zauzimali meleki i molili Ga da te On
obaspe Svojim rahmetom i da ti oprosti grijehe.
POTREBNO JE POSLIJE JELA I NAPITKA ISKAZATI ZAHVALNOST ALLAHU D. .
Jednom prilikom Muhamed a. s. obratio se ashabima rekavi im:
Preporuujem vam tri stvari: Preporuujem vam da se to vie sjeate Allaha i zikir Ga initi (ako
elite da se i On vas sjea), jer Allah veli: Sjeajte se Mene, pa u se i ja vas sjetiti. (SuretulBekare; 152/22).
Preporuujem vam da budete zahvalni Allahu (na Njegovim blagodatima, pa e vas On jo vie
obdariti Svojim dobrotama) , jer je Onrekao: Ako vi budete zahvalni, zaista u vam poveati
(Moje blagodati). (Suretu Ibrahim; 7/255). Preporuujem vam da budete zahvalni Allahu, jer je
On obeao rekavi: Molite Me, pa u vam ude voljiti eljama. (Suretu Mu'rnin: 60/473).
Dakle, naa je dunost da poslije jela i napitka iskaemo zahvalnost Allahu d. . na Njegovim
blagodatima jer to od nas i sam Allah zahtijeva. On u Kur'anu veli:

Vjernici (Slobodno) jedite lijepu i ukusnu hranu, koju smo vam podarili, ali koja je na poten
nain steena (i vjerom dozvoljena). Budite zahvalni Allahu (na tim, kao i na svim drugim
blagodatima), ako samo Njega priznajete i oboavate, (Suretul - Bekare; 172/25).
I Muhamed a. s. je preporuivao Svojim sljedbenicima da poslije jela iskau zahvalnost Allahu d.
., a to je i sam inio. Tirmizija navodi hadis iz kojeg se vidi da bi Muhamed a. s. poslije jela ili
nekog napitka iskazao zahvalnost Allahu d. . ovim rijeima:
Elahumdu-Iillahllezi at'amena, ve sekana ve de'alena minel-muslimin - Hvala Allahu, koji nas je
nahranio i napojio i koji je dao pa smo muslimani,
Dova, kojom zahvaljujemo Allahu d. . ne mora biti na arapskom jeziku. Jo je najbolje da ovjek
svojim rijeima, ali sa svega srca iskae zahvalnost svome Stvoritelju i najveem Dobroinitelju.
Jednom zgodom, kako to biljee Muslim i Tirmizije Muhamed a. s. je rekao:
Allah je zadovoljan s robom, ako poslije jela ili napitka iskae zahvalnost Allahu.
Dovom, koju inimo poslije jela postiemo i to da nam Allah oprosti manje grijehe. Ashab Muaz
ibni Enes veli Da je Muhamed a. s. rekao: Ko poslije jela iskae zahvalnost Allahu, bie mu
oproteni mali grijesi (koje je uinio prema Allahu, a ne prema Ijudima).
Jednom drugom zgodom Muhamed a. s. je rekao:
Ko jede i pije, a poslije toga iskae zahvalnost Allahu, ostao je ist od malih grijeha, kao to je bio
ist (od tih grijeha) kada ga je majka rodila.
Isto tako Muhamed a. s. je rekao:
Kome - pored ostalog - Allah bude dao ove etiri stvari: jezik, koji mnogo Allaha zikir ini; srce,
koje je zahvalno Allahu; tijelo koje je spremno (za ljubav Allaha) podnijeti sve ivotne tegobe;
enu, koja je prava muslimanka i koja pomae svome muu u svim dobrim i vjerom preporuenim
stvarima i koja ga bodri na izvravanje vjerskih dunosti i obaveza - taj moe raunati da mu je
Allah podario veliko dobro i na ovom i na buduem svijetu.
Jedan od tabiina (- prva generacija iza ashaba) veli: Ko osjeti da ga prati Boija milost i da ivi u
blagodatima neka to vie zahvaljuje Allahu (da bi stalno uivao te blagodati),
Koga zaokupe brige, nek se prvo iskreno obrati Allahu za oprost grijeha da bi ga istih rasteretio,
(pa e tek onda biti rastereen briga). Ko doe u situaciju da mu ivot s materijalne strane
postane teak, nek to vie ui: LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH (pa e mu Allah
uz njegov trud i zalaganje pomoi, da se snae i oslobodi slromatva).
Mejmun ibni Mihram prenosei od Ibni Abbasa veli:
Meu Allahovim stvorenjima ima ljudi (muslimana), koji su stvarno prema Njemu iskreni (a
poznaju se po tome) kada uine neko dobro i humano djelo i sami se osjeaju sretnim; ako uine
neki grijeh, odmah se obraaju Allahu da im to oprosti; ako ih zadese kakve ivotne tegobe i nevolje
oni to podnose hrabro i bez ikakva oajavanja; i to uvijek iskazuju Allahu zahvalnost na njegovim
blagodatima.
Pria se da je Boiji poslanik Sulejman a. s., koji je ujedno bio i vladar, jednom zgodom idui sa
svojom svitom jahao na konju. Kada su ga ugledali neki ljudi rekoe Mu: Tebi je data slava koja
nikome prije Tebe nije data. On im na to odgovori:

Kome Allah da etiri stvari (taj moe raunati) da mu je dato veliko dobro: bogobojaznost, kako u
drutvu tako i u samoi; umjerenost i u bogatstvu i u siromatvu; pravedan odnos prema ljudima i u
srdbi i u raspoloenju; osjeaj zahvalnosti prema Allahu i u bogatstvu i u siromatvu.
Kod nas je obiaj da se prilikom gozbi - zijafeta zajedniki ini dova, koju obino proui imam ili
neko od uenijih osoba. Trebalo bi uiti nae mlae da i sami poslije jela i napitka zahvale Allahu
bar rijeima: ELHAMDU LIL-LAH HVALA ALLAHU. To je stvar roditelja da o tome svoje
dijete naue. Bilo bi dobro, kada bi otac, majka ili neko od starijih poslije zajednikog jela prouio
bar ELHAM-FATIHU na glas, a da ga ostali prate sa AMIN. I to bi bio jedan vid islamskog
uzgoja nae djece.
IENJE ZUBA POSLIJE JELA
Kao to znamo, usta su poetni dio sistema za varenje i zbog toga treba obratiti naroitu panju na
istou i njegu usta i drijela, a naroito zuba. Njegovanje zuba je osobito vano, jer su oni vrlo
osjetljivi organi. Treba ih svakodnevno prati toplom vodom, etkicom za zube i naroitom pastom
za zube koja pjenua i skida sa zuba naslage zaostale hrane. Ako se ovo redovno ne ini, ljepljivi
sastojci hrane koji se nalijepe za zube, brzo se ukisele i svojom kiselinom nagrizaju gle. Tako se
stvaraju mjesta za ulaz bakterija koje razaraju zubno tkivo i esto stvaraju gnoj ne kesice odakle se
putem krvi raznose otrovne materije koje mogu prouzrokovati razna oboljenja, kao: reumatizam,
zapaljenje bubrega, glavobolju i jo mnoge druge bolesti unutarnjih organa.
Prije 20 i vie godina Radio Njujork prenosei jedno medicinsko predavanje o istraivanju
uzronika raka istakao je da se ustanovilo da rak u ustima moe nastati od pokvarenih zuba. Vanost
ienja zuba danas je svakom oita. Meutim, za nas muslimane ova higijenska mjera nije nova.
Islam poznaje ienje zuba od unazad nekoliko hiljada godina. Zna se da je Allah d. . naredio
Svome poslaniku Ibrahimu a. s. pored ostalog i ovo: da podrezuje brkove; da dobro izapire usta,
grlo i nos; da obrezuje nokte; da ISTI ZUBE MISVAKOM (specijalna vrsta drveta, koja u sebi
ima neku vrstu kiseline, koja isti zube); da sunneti (obrezuje) muku djecu; da otklanja dlake ispod
pazuha i ostalih dijelova tijela; da se poslije obavljene prirodne nude oisti vodom (a u
pomanjkanju vode neim drugim).
Ashab Ebu Ejjub veli da je Muhamed a. s. rekao da su i raniji Boiji poslanici pored ostalog
primjenjivali u svom ivotu etiri stvari i ujedno ih preporuivali svojim sljedbenicima:
- sunneenje (obrezivanje) muke djece;
- upotrebu lijepih mirisova;
- ienje zuba;
- enidbu (radi moralna ivota).
Muhamed a. s. je polagao veliku vanost ienju zuba i stalno nukao svoje sljedbenike da i oni to
redovno ine. Istina, On je to kao Boiji poslanik morao redovno initi jer Mu je to nareeno od
Allaha d. . Za Njega je ienje zuba bilo obligatne naravi, dok je to za nas fakultativne naravi.
Ashab Abdullah ibni Hanzale veli:
Boijem poslaniku (Muhamedu a. s.) bilo je nareeno od Allaha uzimanje abdesta prilikom svakog
namaza, makar i bio pod abdestom. Poto je to i za Njega bilo optereenje, kasnije Mu je nareeno
da uzme abdest za namaz samo onda kada je bez abdesta, ali je naredba o ienju zuba prije
svakog stupanja u namaz ostala i dalje na snazi,

Pored vidljive koristi od ienja zuba musliman time postie i Boije zadovoljstvo, koje je od
neprocjenjive vrijednosti za svakog muslimana. Hazreti Aia veli da je Muhamed a. s. rekao:
Misvak (kod nas etkica i kalodont) je sredstvo kojim se iste zubi. Meutim, ienjem zuba
postie se i Boije zadovoljstvo.
Buharija, Muslim, kao i drugi sakupljai hadisa biljee hadis od Ebu Hurejre, koji veli da je
Muhamed a. s. rekao:
Da se ne bojim da neu opteretiti Svoje sljedbenike, strogo bih im naredio da prilikom svakog
namaza oiste zube.
Hazreti Aia veli da je Muhamed a. s. toliko upozoravao na potrebu ienja zuba, da sam - veli poela strahovati da to ne bude Kur'anom nareeno.
Iako Boiji Poslanik nije najstroije naredio da se redovno iste zubi, ipak je jednom zgodom rekao
da su muslimani duni:
1.

petkom se okupati (makar i ne bili neisti - dunub);

2.

istiti zube; - i

3.

upotrebljavati mirise.

Ne samo prilikom uzimanja abdesta, nego i vie put preko dana Muhamed a. s. bi istio zube. Ashab
urejh ibn i Hanin veli:
Zapitao sam h. Aiu ta bi Boiji poslanik prvo poeo da radi kada bi doao kui - na to mi je
ona odgovorila: Odmah bi uzeo misvak i oistio zube.
Taberanija prenosi od Zejd ibni Halida El-Dihenije koji veli:
Kada bi Boiji Poslanik poao u damiju da obavi namaz - prije nego bi izaao iz kue - oistio bi
zube.
Nevevija veli da je ovo najizrazitiji primjer koji nam govori, koliko bi trebalo poklanjati panje
ienju zuba u svako doba. Zato je Muhamed a. s. toliko preporuivao ienje zuba prije stupanja
u namaz, vidimo iz hadisa, koji nam prenosi Njegova ena h. Aia, a koja veli da je On rekao:
Namaz, koji se klanja sa oienim zubima vredniji je kod Allaha od sedamdeset namaza, koji se
klanjaju sa prljavim zubima,
Koliko je Muhamed a. s. pazio da mu se iz usta ne bi osjeao ruan zadah vidi se i iz toga, to bi kako nam to pria ashab Ibni Abbas - odmah izaprao usta im bi se napio mlijeka. Jednom zgodom
je Muha- med a. s. rekao:
Kada jedan musliman oienih zuba i istih usta stupi u namaz odmah mu se primakne melek, da
slua njegovo uenje Kur'ana. Melek se priblii njegovim ustima toliko, da mu ni jedna prouena
rije Kur'ana ne promai. Stoga oistite svoja usta za Kur'an,
Isto tako Muhamed a. s. je rekao:
Neka su vam ista usta, jer je to put kroz koji prolazi Kur'an (kada se ui),

Gornjim hadisom Muhamed a. s. je obavjestio muslimane da se meleki koji prate ovjeka (Kiramen
kjatibini) i meleki koji donose Boije milost (rahmet) prikue ovjeku, jer uivaju u sluanju uenja
Kur'ana.
On veli da ovi meleki istodobno mole Allaha za oprost grijeha dotinog ovjeka. Meutim, ako
ovjek ne isti zube pa mu iz usta zaudara ruan zadah, tada se ovi meleki od njega udaljuju, jer ne
podnose runog zadaha.
I pored svega to je Muhamed a. s. rekao o potrebi valjanog ienja zuba, ipak ima izvjestan broj
muslimana koji se iz nehata I lijenosti ne pridravaju te lijepe i korisne islamske tradicije. Takvi
zbog toga veinom pate od raznih bolesti, a morali bi biti svjesni i toga da ih u bliem drutvu rado
ne gledaju zbog loeg zadaha iz usta.
Nai bi imami trebali ee govoriti svojim dematlijama o potrebi ienju zuba, upoznati ih s
onim to je Muhamed a. s. o tome rekao, jer mnogi grijee iz neznanja, a za njegovo neznanje
odgovoran je i ona koji to zna i koji je pozvan da neznanje prosvjeuje.
Preporuio bih da se proitaju i slijedei lanci, koji isto s medicinskog stanovita govore o potrebi
ienja zuba:
1. Arif Hikmet: ienje zubi; Behar; VIII/1907 - 08, br. 17. str
262-3; br. 18. str. 282-3.
2. Tatargi, Dr. Salih: Uloga islama u povijesti zubne medicine Novi Behar; IX/1935-36; br. 9-13.
str. 138-142.
3. Bali, Mr. Ph. Hilmija: O njegovanju zuba; Kalendar Narodne Uzdanice; IV /1936, str. 94-96.

H. Hfz. Sinanuddin Sokolovi

Glasnik VIS-a 1968, broj 1-2-3, str 13- 24