PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc.

Suada BIKI
1. Fizikalne veliine
1.1 Skalarne i vektorske veliine
Skalarne veliine su potpuno odreene svojom brojanom vrijednou i odgovarajuom jedinico ( duina,
zapremina, specifina gustoa, temperatura, masa, frekvencija, rad, snaga, vrijeme itd. ).
Za potpuno odreivanje vektorskih veliina moramo poznavati pravac, smjer i intenzitet. Brojana
vrijednost fizikalne veliine izraena je u odreenim jedinicama i zove se iznos, modul, intenzitet ili
apsolutna vrijednost.
Mnoge su fizikalne veliine vektori kao to su: brzina, ubrzanje, koliina kretanja (impuls), moment
koliine kretanja ( moment impulsa), sila, ugaona brzina itd.
Vektor predstavljamo usmjerenom duinom, u odgovarajuem mjerilu, koja daje iznos vektora, dok smjer
strelice predstavlja smjer vektora ( Slika 1.1 )

Oznaka vektorske veliine v ili v.

Oznaka modula v ili

v .

AB

Slika 1.1 Grafiko predstavljanje vektora i nain pisanja

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

SK
RI
PT
A
!

Definicija kolinearnosti: Vektori su kolinearni ako su im pravci paralelni pri emu mogu imati isti smjer
ili suprotan smjer. Kolinearne vektore istog smjera i intenziteta smatramo jednakim. Takve vektore
moemo pomjerati po pravcu i paralelno translatirati te im se tada ne mijenja ni pravac ni smjer.
- Sabiranje vektora:

a+ b = c .

N
E

Grafiki vektore sabiremo tako da poetak drugog vektora paralelnom translacijom dovedemo na kraj
prvog vektora: rezultujui vektor ide od poetka prvog vektora do kraja drugog vektora
( Slika 1.2 )

a+ b = c

R = a+ b+ c+ d

a +b c

R a +b+c+d

Slika 1.2 Grafiko sabiranje vektora

Modul rezultujueg vektora jednaka je zbiru modula pojedinih vektora koji se sabiraju samo u sluaju
kada su oni kolinearni i istog smjera.
Drugi nain sabiranja vektora je metod paralelograma prikazan na Slici 1.3.

c = a+ b

Slika 1.3 Metod paralelograma

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

- Oduzimanje vektora se svodi na sabiranje vektora to je predstavljeno na Slici 1.4.

a b

a + ( b )

a b

Slika 1.4 Oduzimanje vektora

-

Mnoenje vektora skalarom: Vektor a mnoi se pozitivnim skalarom tako da mu se intenzitet

pomnoi sa tim skalarom, a smjer i pravac rezultujueg vektora ostaje isti kao i u vektora a . Pri

mnoenju sa negativnim skalarom ( < 0 ) smjer vektora a je suprotan smjeru vektora a , a pravac
ostaje nepromjenjen.
Mnoenje vektora vektorom moe kao rezultat dati skalar pa se to mnoenje vektora definira kao
skalarni proizvod dva vektora koji je dat relacijom

c = a b = ab cos( a , b ) .

Mnoenje vektora vektorom kao rezultat daje vektor ( Slika 1.5). Taj proizvod se definira kao
vektorski proizvod dva vektora.

SK
RI
PT
A
!

c = a b , vektor c je normalan

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

na ravan u kojoj lee vektori a i b .

c = ab sin( a , b )

N
E

Slika 1.5 Vektorski proizvod dva vektora

Sa Slike 1.3 vidi se da je

c = a+ b .

Sada se ova relacija kvadrira pa se dobija

c c = a a + b b + 2 a b

c 2 = a 2 + b 2 + 2ab cos
c = a 2 + b 2 + 2ab cos .

Dalje se moe raunati

c a = b

c 2 + a 2 2ac cos = b 2
cos =

c2 + a 2 b2
.
2ac

1.2 Komponente vektora. Koordinatni sistem

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Svaki vektor moemo predstaviti kao zbir dvaju ili vie vektora koje nazivamo njegovim vektorskim
komponentama. Da bi rastavljanje na komponente bilo jednoznano odreeno potrebno je znati pravce
komponenata i broj komponenata koji je jednak dimenziji prostora u kojem se vektor nalazi npr. Slika 1.6.

v2

u2

u1

v1

Slika 1.6 Rastavljanje vektora na komponente

Smjer u prostoru obino definiramo jedininim vektorom-ortom, iji je intenzitet jednak jedinici. Tako je

jedinini vektor a 0 u smjeru i pravcu vektora a definiran relacijom

a0 =

a
.
a

Sa u1 , u 2 i u 3 je definiran koordinatni sistem u trodimenzionalnom prostoru. Onda je vektor

SK
RI
PT
A
!

v = v1 u1 + v 2 u 2 + v 3 u 3 .

Kartezijev-Dekartov koordinatni sistem predstavljen je na Slici 1.7.

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

U fizikalnim razmatranjima esto se javlja tz. vektor poloaja r ( radijus-vektor ) koji opisuje poloaj
take u prostoru ( Slika 1.8).
z

N
E

vz

vx

vy
y

v = v x + v y + vz = v x i + v y j + vz k

v = v x2 + v 2y + v z2

Slika 1.7 Kartezijev-Dekartov koordinatni sistem. Vektor brzine razloen na

komponente u tom sistemu.

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

z

T ( x, y, z)

r = x+ y+ z = x i + y j+ z k

r=

x2 + y2 + z2

Slika 1.8 Radijus-vektor poloaja take T u Kartezij-Dekartovom

pravouglom koordinatnom sistemu

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

SK
RI
PT
A
!

2. Meudjelovanje
Izgled sistema u kome se nalazimo je zasnovan na etiri osnovna meudjelovanja. Sila je jedan od vektora
pomou kojih se opisuje meudjelovanje. Ova dva vektora imaju isti pravac, intenzitet ali suprotan smjer.
Navedena etiri tipa meudjelovanja su:
- gravitaciono
- elekromagnetsko
- jako nuklearno
- slabo nuklearno.

N
E

Karakteristika gravitacionog meudjelovanja je da ono ima iskljuivo privlani karakter, konstanta

vezivanja je reda veliine 10 39 , dakle veoma je mala, a doseg meudjelovanja je beskonaan.
Elektromagnetsko meudjelovanje moe biti privlanog i odbojnog karaktera, a konstanta vezivanja
(odbijanja ) je reda 10 2 , to je znatno vee od gravitacionog i doseg je beskonaan.
Jako nuklearno meudjelovanje je unutar jezgra ( nukleusa ) atoma koje vlada izmeu nukleona
(estice koje ine jezgro ), konstanta vezivanja je reda veliine 10 +1 , doseg je 10 15 m ( dimenzija atoma
je reda od 10 10 m ).
Slabo nuklearno meudjelovanje je locirano duboko unutar elementarnih estica, doseg mu je nepoznat
ali je daleko manji od 10 15 m , a konstanta vezivanja je reda od 10 12 .
Pod dosegom meudjelovanja se podrazumijeva ono mjesto u prostoru u kome je meudjelovanje
zanemarivo malo.
ZAKLJUAK: Osnovni fenomen u prirodi je meudjelovanje koje se opisuje pomou dva vektora koji
se nazivaju silama, a koji su istog pravca, istog intenziteta, a suprotnog smjera. Postojanje
meudjelovanja, odnosno njegovo opisivanje dvjema silama opisuje III Njutnov zakon koji glasi: svaka
sila vezana je uz postojanje jo jedne sile istog intenziteta, istog pravca, a suprotnog smjera (zakon akcije
i reakcije ).
DEFINICIJA POLJA: Posmatramo cijeli beskonaan prostor. Meutim, nas interesira samo dio
prostora u kome se osjea meudjelovanje. Taj dio prostora naziva se POLJE. Ako se neko tijelo kree u
tom polju, onda ono meudjeluje sa tim poljem, dakle pod utjecajem te sile meudjelovanja (interakcije )
tijelo se kree na odreeni nain. Kada se tijelo nae u slobodnom prostoro ( dio prostora u kome se ne

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

osjea meudjelovanje ) ono se tada kree brzinom stalnog intenziteta, po istom pravcu i u istom smjeru
(jednoliko pravolinijski ) ili pak miruje. To je I Njutnov zakon, zakon inercije.

POLJE
Tijelo se ne kree
jednoliko

N
E

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

SK
RI
PT
A
!

Slobodan dio prostora-Tijelo se kree jednoliko pravolinijski

Tijelo se kree jednoliko pravolinijski ili miruje kada se nalazi u takvom poloaju u kojem je
meudjelovanje zanemarivo malo ili kada je suma svih vektora sila koje su rezultat meudjelovanja
jednaka nuli.
ZAKLJUAK : Ako nema meudjelovanja tijelo e se kretati jednoliko pravolinijski ili mirovati i
nastojati to stanje zadrati ( inertnost tijela). Veliina koja opisuje inertnost tijela naziva se MASA tijela.
Sistemi koji se kreu jednoliko pravolinijski ili miruju nemaju meudjelovanja pa kao posljedica jeste da u
takvim
sistemima
svi
fizikalni
zakoni
imaju
isti
oblik,
a
takvi
sistemi
se
nazivaju INERCIJALNI SISTEMI. Posmatra koji se nalazi u inercijalnom sistemu nije u stanju da ocijeni
da li se kree ili miruje ( nema meudjelovanja ), a posmatra koji se nalazi u neinercijalnom sistemu u
stanju je da da dokaz o tome da se kree jer osjeti silu tj. meudjelovanje.
2.1 Galilejeve transformacije
Posmatramo dva inercijalna sistema S i S , . Sistem S miruje, a sistem S , se jednoliko pravolinijski kree
brzinom v 0 u smjeru ose x ( Slika 2.1 ). U poetnom momentu sistemi se poklapaju.
S,

z,

v0

r,

O,

x,

r0

O
y,
y

Slika 2.1 Sistemi S i S , za dobijanje Galilejevih transformacija

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Vektori poloaja take m u odnosu na sisteme S i S , su povezani slijedeom relacijom

r = r0 + r ,

.
(2.1)
Promatrai u oba sistema sinhroniziraju svoje satove u poetnom momentu tako da oni pokazuju isto
vrijeme, te je t = t , .
Derviranjem relacije (2.1) po vremenu dobijamo vezu izmeu brzina take u ovim sistemima, tj.

d r d r0 d r ,
=
+
v = v0 + v ,
dt
dt
dt

(2.2)

Dalje je

d v d v0
d v,
=
= 0(v 0 = cos t . ) +
a = a, .
dt
dt
dt

(2.3)

Relacije (2.1), (2.2) i (2.3) su ope transformacije izmeu ova dva sistema koje povezuju poloaj tijela u
jednom sistemu sa poloajem tijela u drugom sistemu, brzinu tijela u jednom sistemu sa brzinom tijela u
drugom sistemu i relacija koja kae da su ubrzanja tijela u tim inercijalnim sistemima ista, a prema tome i
formula za silu je ista ( kasnije emo vidjeti da je trenutno ubrzanje tijela konstantne mase u direktnoj vezi
sa trenutnom silom koja djeluje na tijelo).
U specijalnom sluaju, kada se sistem S , kree jednoliko u odnosu na sistem S du ose x i ako
se u poetnom momento t = t , = 0 sistemi poklapaju, onda je
y = y,

v y = v ,y

z = z,

v z = v z,

t = t,

a x = a x,

SK
RI
PT
A
!

v x = v 0 + v x,

a y = a ,y
a z = a z,

(2.4)

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

x = v0t + x ,

Relacije (2.1), (2.2) i (2.3), a i relacije (2.4) su poznate kao Galilejeve transformacije.
Zemlju moemo smatrati inercijalnim sistemom jer su njena ubrzanja malena.

N
E

2.2 Lorencove transformacije

Rezultat Majkelsonovog eksperimenta je postulirao Albert Ajntajn, tj. brzina svjetlosti u vakuumu
( c 3 10 8

m
) jednaka je u svim inercijalnim sistemima i ne zavisi od kretanja izvora, a niti kretanja
s

detektora svjetlosti. Ova eksperimentalna injenica je prvi postulat specijalne teorije relativnosti.
Drugi postulat specijalne teorije relativnosti glasi: svi prirodni zakoni imaju isti oblik u svim inercijalnim
sistemima koji se jedan u odnosu na drugog kreu jednoliko po pravcu.
Posmatramo dva inercijalna sistema S i S , . Sistem S miruje, a sistem S , se jednoliko pravolinijski kree
brzinom v u smjeru ose x ( Slika 2.2 ). U poetnom momentu sistemi se poklapaju. Galilejeve
transformacije nisu u saglasnosti sa osnovnim postulatima specijalne teorije relativnosti. Naime, ako je
brzina svjetlosti u sistemu S , c , onda je ona prema Galilejevim transformacijama u sistemu S jednaka
c + v , a to je u suprotnosti sa Majkelsonovim eksperimentom i postulatom o konstantnosti brzine
svjetlosti. Radi toga Galilejeve transformacije treba zamjeniti drugim transformacijama tako da budu
zadovoljeni osnovni postulati specijalne teorije relativnosti. To su Lorencove transformacije koje se
izvode potujui ova dva postulata.
Neka u poetnom momentu ( t = t , = 0 ) kada se sistemi poklapaju, posmatra koji se nalazi u sistemu S
poalje svjetlosni signal iz koordinatnog poetka sistema. Nakon vremena t neka taj signal stigne u taku
T. Onda je OT = r = ct . Posmatra u sistemu S , e primjetiti da je svjetlost u taku T stigla nakon
vremena t , . Poto je

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

S,

z,

r,

O,

x,

vt
y,

Slika 2.2 Sistemi S i S , za dobijanje Lorencovih transformacija

brzina svjetlosti jednaka u oba sistema onda je
2

SK
RI
PT
A
!

x 2 + y 2 + z 2 = c2t 2
2

x , + y , + z, = c2t , .

(2.5)

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

Treba odrediti transformacije koje e koordinate sistema S , povezati sa koordinatama sistema S a da

budu zadovoljene relacije (2.5). Veze izmeu koordinata sistema S , i S moraju biti linearne radi
homogenosti prostora i moraju zadovoljavati poetne uvjete, tj. x , = 0, x = vt ; t = 0, x = 0, t , = 0 , tada se te
relacije mogu napisati u slijedeem obliku
x , = ( x vt )

N
E

y, = y

(2.6)

z, = z
t , = , (t ax )

Zamjenom relacija (2.6) u drugu jednainu sistema jednaina (2.5) dobija se

x 2 + y 2 + z 2 = c2t 2

2 x 2 2 2 vxt + 2 v 2 t 2 + y 2 + z 2 = c 2 , t 2 2 , atx + , a 2 x 2

+ y 2 + z2 = c2t 2

2
x 2 2 , a 2 c 2 + y 2 + z 2 = c 2 t 2

,2

2
v2
+ 2 xt 2 v , ac 2
2
c

Komparacijom ovih jednaina slijede relacije

2
2 , a 2 c 2 = 1 (*)
2

, 2

v2
c2

= 1 (**) i 2 v , ac 2 = 0 a =

Relacija (***) se uvrtava u (*) te dobijamo

2v
(***).
,2 c 2

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

2 , c2

4v2
,4

, 2

Sada je a =

v
c2

= 1

4v2
,2

4 2

v
,2

= 1 (*) , . Nakon izjednaavanja (**)=(*) , , dobija se

. Ova jednakost je zadovoljena samo ako je = , .

(2.7), a nakon zamjene a u relaciju (*) ili (**) slijedi

1

= , =

v2

(2.8)

c2

Zamjenom formula (2.7), (2.8) u relacije (2.6) dobijaju se Lorencove transformacije za koordinate i
vrijeme kako slijedi
x, =

tx

v vt
1

, y , = y , z , = z; t , =

v2

c2

v
c2 .
v2

(2.9)

c2

SK
RI
PT
A
!

Lahko se pokazuje da za v << c , Lorencove transformacije prelaze u Galilejeve transformacije. Galilejeve

transformacije vrijede za brzine kretanja tijela koje su malene u poreenju sa brzinom prostiranja
svjetlosti.
Lorencove transformacije uvode niz relacija za inercijalne referentne sisteme koji se kreu brzinama
bliskim brzini svjetlosti. Tako, duina i vremeski interval mjereni iz sistema koji relativno miruje, a
duina i vremenski interval su vezani za sistem koji se kree u smjeru ose x , brzinom v , gdje je l 0 tz.

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

vlastita duina u sistemu u kojem tijelo miruje, a t 0 tz. vlastito vrijeme vezano za sistem u kojem tijelo
miruje te je

N
E

l = l0 1

v2
c

t0

; t=

v2

c2

Relacije su izvedene kao i jo neke iz relativistike kinematike i dinamike u knjizi Zbirka rijeenih
zadataka iz fizike, autora Suade Biki, Dom tampe Zenica 1998.
3. Osnovni pojmovi iz mehanike
Mehaniko kretanje sastoji se iz vremenske ovisnosti poloaja tijela.
A ( x0 , y0 , z0 )
Poetni poloaj tijela
u trenutku : t 0

B ( x 1 , y 1 , z1 )
Vrijeme: t 1
C ( x , y , z ), vrijeme : t

Geometrijsko mjesto taaka u kojima se tijelo nalazilo naziva se trajektorija. Kretanje je definirano kau
uzastopni niz poloaja tijela. Poloaj tijela se mijenja sa vremenom, te je
x = x(t ); y = y(t ), z = z(t ) .
Matematiki se trajektorija moe implicitno predstaviti funkcijom
F ( x, y, z) = 0 .
Trajektorija, putanja se sastoji od veoma malih, elementarnih dijelova koje nazivamo elementom putanje
ili elementom puta, a moemo ih opisati na dva naina :

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

preko malih vektora d s . Ovi vektori su infinitenzimalni ( beskonano mali), dok im se smjer i pravac
poklapa sa smjerom i pravcem kretanja kojeg opisuje putanja.
- preko beskonano malih lukova, tj. beskonano malih dijelova tz.konsekutivne krunice, krunice
koja na tom mjestu dodiruje putanju ( Slika 3.1 ).
Posljedica koja direktno slijedi iz ovoga je da u principu postoje dva osnovna kretanja, a to su
pravolinijsko kretanje ( translacija, kretanje du pravca) i kruno kretanje ( kretanje po
konsekutivnoj krunici ). Znai, svako kretanje po bilo kakvoj trajektoriji moe se shvatiti kao skup
pravolinijskih kretanja, odnosno skup rotacija po konsekutivnim krunicama. Moemo paralelno
posmatrati translatorno i rotaciono kretanje. Ova dva posmatranja dovode do analognih veliina

pojmova. Jedni se odnose na translaciju ( kao pomak d s ), a drugi na rotaciju ( kao analogna veliina

d s -u je okret za elementarni ugao radijus-vektora poloaja tijela d ).

r
r

AB

SK
RI
PT
A
!

d s

Slika 3.1 Putanja, elemementarno pomjeranje d s , konsekutivna krunica, radijus- vektor poloaja

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

tijela, elementarni luk AB, elementarni ugao d

3.1 Elementi diferencijalnog rauna

N
E

A
x
x

Slika 3.2 Uz definiciju prvog izvoda

Sa slike 3.2 vidi se da je
tg =

def . dy
y
y
, a lim
.
= tg , =
x 0 x
x
dx

dy
= y , je koeficijent smjera tangente povuene u taki A.
dx

Navest u prve izvode nekih funkcija i pravila nalaenja prvog izvoda dviju funkcija f1 ( x) i f 2 ( x) .

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

FUNKCIJA

PRVI IZVOD

nx n1
ex
a x ln a
1
x
cos x
sin x
1
cos 2 x
1

sin 2 x
df ( x )
dg ( x )
= c
dx
dx
dg ( x )
df ( x )
= c
dx
dx
df ( x )
df ( x ) df 1 ( x )
=
f 2 ( x) + f 1 ( x) 2
dx
dx
dx

x
ex
ax
ln x
sin x
cos x
tgx
ctgx

f ( x) = f 1 ( x) + f 2 ( x)

f ( x) = c g( x)
f ( x) = f 1 ( x) f 2 ( x)

SK
RI
PT
A
!

3.2 Brzina

s2

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

s
s1

t2

N
E

t1

Slika 3.3 Uz definiciju srednje brzine i trenutne brzine

v ( srednja linearna brzina ) =

s s
prevaljeni put
s
= 2 1 =
= tg .
proteklo vrijeme t 2 t 1 t

d s m
s ds

= ms 1 .
v (trenutna linearna brzina ) = lim
=
= tg , ; v =

t 0 t
dt s
dt

t2

t
r 2 11

Slika 3.4 Uz definiciju srednje ugaone brzine i trenutne ugaone brzine

10

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

2 1

( srednja ugaona brzina ) =

t 2 t1

.
t

d
=
t 0 t
dt

(trenutna ugaona brzina ) = lim

rad
1
s = rads .

d
.
=
dt

Definicija ugla u ravni

=
r

2 rad = 360 0

l
l = r
r

1rad =

Iz definicije ugla dobija se

l = r

180 0

= 57,3 0

d
dl
=r
v = r .
dt
dt

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

SK
RI
PT
A
!

Obzirom da su ugaona brzina, radijus-vektor poloaja tijela i trenutna brzina vektorske veliine, onda je
trenutna brzina, obzirom na definiciju vektorskog proizvoda dva vektora, jednaka vektorskom proizvodu
vektora ugaone brzine i radijus-vektora poloaja .

v = r

N
E

3.2.1 Klasifikacija kretanja na osnovu vektora trenutne brzine

Vektor trenutne brzine prikaimo kao umnoak intenziteta brzine i jedininog vektora brzine

v = v v0 .

1 0 Neka je v = const . v (t ) v = const . v (t ); v 0 = const . v 0 (t ) . Iznos brzine tijela se ne mijenja, kao ni

pravac, a ni smjer . U tom sluaju se radi o jednoliko pravolinijskom kretanju.

2 0 U sluaju kada je v = const . i v 0 = v 0 (t ) , dakle iznos brzine je konstantan, a pravac i smjer kretanja se
mijenja, tada se radi o jednoliko krivolinijskom kretanju. Specijalan sluaj takvog kretanja je jednoliko
kruno kretanje (kretanje u polju sila).

3 0 Kada je v = v ( t ) i v 0 = const . v 0 (t ) , radi se o promjenljivom pravolinijskom kretanju. Specijalan sluaj

je jednakoubrzano pravolinijsko kretanje, a kao primjer se moe navesti slobodan pad (kretanje u polju
sila).

4 0 Opi sluaj je kada je v = v ( t ) i v 0 = v 0 (t ) , tada se i iznos brzine i pravac kretanja tijela mijenja, pa se
radi o promjenljivom krivolinijskom kretanju (kretanje u polju sila).
3.3 Ubrzanje ( akceleracija )

11

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Ubrzanje je veliina koja se definira ka promjena linearne ( linijske ) brzine u jedinici vremena, odnosno
ugaono ubrzanje se definira ka promjena ugaone brzine u jedinici. Onda je srednje ubrzanje
a=

v
;
t

i trenutno ubrzanje

d d s d 2 s
v dv
a = lim
=
=
=
t 0 t
dt
dt dt dt 2

a srednje ugaono ubrzanje

=

m
2
2 = ms ,
s

;
t

i trenutno ugaono ubrzanje

d d d d 2 rad

= lim
=
=
=
= rads 2 .
t 0 t
dt
dt dt dt 2 s 2

Openito se moe pisati da je

dv
dv
v0 + v 0
v v0 =

dt
dt

SK
RI
PT
A
!

d
a=
dt

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

Iz ove relacije vidimo da se trenutno ubrzanje sastoji od dvije komponente, jedne koja je u pravcu
jedininog vektora trenutne brzine ( u pravcu tangente na putanju), tangencijalna komponenta trenutnog
ubrzanja ili kratko tangencijalno ubrzanje, a vidjet emo, druga je u pravcu okomice na tangentu,tj.
normale na tangentu ili u pravcu poluprenika zakrivljenosti putanje (konsekutivne krunice) te se naziva
normalna ( radijalna ) komponenta trenutnog ubrzanja ili kratko normalno ( radijalno ) ubrzanje, Slika 3.5.

N
E

d s B

v0 C

dv 0

v0

d
r r
O

Slika 3.5 Uz izvoenje komponenata trenutnog ubrzanja

Sa slike 3.5 vidi se da je v 0 u pravcu d s , a kada se tijelo pomjeri za d s , v 0 poraste za dv 0 , tako da

v 0 ne mijenja iznos koji je jednak jedinici nego samo pravac. dv 0 je okomito na d s . Odatle slijedi da su

trouglovi( O
B) i (B C), slini.
Sada moemo pisati relaciju

v
dv
d v0 v
1
1
1 ds
r : ds = v0 : dv0 dv0 = 0 ds; v0 = 1 dv0 = ds 0 =

= n0 ,
r
r dt
dt
r dt
dt
r

12

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

gdje je n 0 jedinini vektor u pravcu normale na d s ,tj. tangentu povuenu na konsekutivnu krunicu,
odnosno u pravcu poluprenika ( radijusa ) konsekutivne krunice. Odatle je trenutno ubrzanje openito
jednako

dv v 2
n0 = a t + a n ,tj.
v0 +
r
dt

dv
v 0 - tangencijalno ubrzanje
at =
dt

a=

an =

v2
n0
r

- normalno ubrzanje.

dv
, slijedi
Iz definicije trenutnog ubrzanja a =
dt

a = 0 d v = 0 v = const . v = const . , v 0 = const . , tijelo se kree jednoliko pravolinijski.

a 0 d v 0 v const. , tijelo se kree promjenljivo, dakle u nekom polju, tj. izloeno je

meudjelovanju. U obinom argonu se kae na tijelo djeluje neka sila.

Specijalan sluaj je kada se tijelo kree po krunoj putanji.
A r =AO

Sjetimo se relacija

dv v 2
n0 = a t + a n
v0 +
r
dt

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

a=

at =

SK
RI
PT
A
!

at

dv
v0
dt

- tangencijalno ubrzanje, se

javlja kao posljedica promjene intenziteta

brzine .

N
E

an

an =

v2
n0 - normalno ubrzanje nastaje kao posljedica promjene pravca vektora brzine ( kretanje po luku
r

konsekutivne krunice ).
v = r a t =

Obzirom da je

an =

d (r )
d
=r
= r i
dt
dt

v 2 r 2 2
=
= r 2 , slijedi
r
r

a = a t2 + a n2 = r 2 2 + r 2 4 = r 2 + 4 i
tg =

at
r

=
= 2 .
2
a n r

PRIMJER 1.

Odrediti o kakvom se kretanju radi ako je a = 0 . Odrediti zakon puta .( Kako put kojeg tijelo prelazi ovisi
o vremenu?)
RJEENJE :

a = 0 d v = 0 v = const . v = const . , v 0 = const . Obzirom na definiciju trenutne brzine slijedi

13

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

d s
v =
= const . = c1 . Relacija se moe pisati u skalarnom obliku jer se pravac kretanja ne mijenja. Onda je
dt

ds = vdt = c1 dt

ds = c1 dt = c1 t + c2

t = 0, s = 0 c2 = 0 s = vt

Radi se o jednoliko pravolinijskom kretanju.

PRIMJER 2.
Odrediti zakon puta i zakon promjene brzine sa vremenom za tijelo kod koga je

v 0 = const . i

dv
= const . = a .
dt

RJEENJE :

a = a v 0 , pravac konstantan pa se relacija moe pisati u skalarnom obliku.

dv
a=
dv = adt
dv = a dt v = at + c1
dt
t = 0, v = v o c1 = v o v = v o + at

ds
ds = vdt ds = v o dt + atdt
dt
t2
t = 0, s = 0 c2 = 0 s = v o t + a
2
v=

Openito je

at 2
2 .
v = v o at

ds = v o dt + a tdt s = v o t + a

t2
+ c2
2

SK
RI
PT
A
!

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

s = vo t

N
E

Znak + se odnosi na jednakoubrzano pravolinijsko kretanje, a znak na jednakousporeno

pravolinijsko kretanje.
3.4 Materijalna taka i sistem materijalnih taaka
Materijalna taka je idealiziranje materijalnog objekta. To je objekat veoma malih dimenzija ili bolje
reeno, objekat ije se dimenzije mogu zanemariti u odreenoj situaciji kada je putanja objekta mnogo
vea od njegovih dimenzija.
Materijalna taka je definirana masom ukoliko se ona nalazi u gravitacionom polju, a definirana je
elektrinim nabojem ukoliko se nalazi u elektromagnetskom polju i ako se gravitaciono meudjelovanje
moe zanemariti. Objekat kojeg smo do sada posmatrali je bila materijalna taka. Pri toj aproksimaciji
nismo davali znaaja geometrijskoj formi objekta. Meutim veliki broj primjera to zahtijeva. Uvoenje
forme objekta zahtijeva posmatranje skupa taaka koje mogu biti mase, elektrini naboji, magnetski
momenti itd. Skup materijalnih taaka kratko nazivamo SISTEMOM. Posmatranje sistema komplicira
fizikalnu sliku, jer se pored meudjelovanja sistema sa nekim vanjskim tijelom ( okolinom ) moraju
razmatrati i meudjelovanja unutar sistema. Tako pri prouavanju sistema imamo

a) vanjske ( spoljne) sile Fs

b) unutranje sile Fu

v1

dm

Sistemom se esto definira skup taaka

ovisi o ostalima . Uvest emo

v2

dm

14

kod koga kretanje svake take

sistem zvan KRUTO

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

TIJELO. To je sistem koji ne mijenja vanjsku formu, tj. unutranje sile su konstantne. U prvom koraku
posmatrat emo sistem kod koga smo svakoj taki dodijelili elementarnu masu dm te emo uvesti jednu
veoma vanu fizikalnu veliinu: KOLIINU KRETANJA ( IMPULS TIJELA) koja se definira kao
proizvod mase tijela i njegove brzine, tj.

K = m v kgms 1 SI-jedinica.

Slijedi da e svaka materijalna taka sistema, tj. elementarna masa imati elementarnu koliinu kretanja

v dm .

Ako su vanjske sile jednake nuli , Fs = 0 , tada za sistem kaemo da je zatvoren, odnosno konzervativan
ili izoliran sistem. Ako posmatramo unutranje sile koje vladaju unutar jednog sistema tada e on biti u :

a) GASOVITOM STANJU ako su Fu jako male

b) TENOM STANJU ako su Fu primjetne

c) VRSTOM STANJU ako su Fu veoma jake.

Imamo dvije krajnosti kao aproksimacije, a to su:

a) Kada su Fu = 0 , tada je sistem IDEALAN GAS

SK
RI
PT
A
!

b) Kada Fu , tada je sistem KRUTO TIJELO.

N
E

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

3.4.1 SILA
Kao to je reeno- sila je jedan od vektora kojima se opisuje meudjelovanje (interakcija). Ako nema
meudjelovanja tijelo se kree jednoliko pravolinijski ili mirije. Postojanje sile ukazuje na postojanje
meudjelovanja i za posljedicu ima da se tijelo ( sistem ) kree nejednoliko. Drugim rijeima, kada postoji
sila tada tijelo ima ubrzanje. Do kvantitativne veze izmeu sile, mase tijela i ubrzanja, odnosno sile i
promjene koliine kretanja tijela u jedinici vremena je, eksperimentalnim putem, doao Njutn i
konstatovao slijedee :
1) da je sila proporcionalna ubrzanju ( promjeni intenziteta brzine u jedinici vremena, promjeni pravca
kretanja, promjeni smjera kretanja ),
2) da je sila proporcionalna masi tijela, to znai da je potrebna vea sila da bi se na isti nain promjenila
brzina tijela ukoliko je masa tijela vea kao u sluaju kod tijela manje mase.
Ovo iskustvo je Njutn formulirao u obliku II Njutnovog zakona.
II Njutnov zakon glasi: Sila je jednaka prvoj derivaciji koliine kretanja po vremenu, tj.

F=

d
m v

dt

dm
dv
v + m
.
F=
dt
dt

U principu se mogu obje ove veliine, masa i brzina tijela , mijenjati u jedinici vremena. U sluaju kada je
m = const . , tada je

dv
F=m
dt

F =ma

, odnosno

[kgms

= N ( Njutn)

15

SI-jedinica.

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Izraz F = m a je samo specijalan sluaj, tj. to je zakon kretanja za tijelo ija je masakonstantna.
Drugi Njutnov zako je osnovni zakon mehanike i predstavlja jednainu kretanja jer sa
poznavanjem sile, odnosno poznavanjem meudjelovanja, moemo odrediti trajektoriju tijela.
Drugi Njutnov zakon je potreban za direktno rjeavanje svih problema u mehanici. Potreban i
dovoljan uvjet za rjeavanje trajektorije nekog tijela je
1. zakon kretanja ( II Njutnov zakon )
2. poloaj tijela u poetnom trenutku
3. brzina tijela u poetnom trenutku.
2. i 3. su tz. poetni uvjeti.
Zakon kretanja moemo napisati u slijedeem obliku

d d s
m
=F ,
dt dt

ili

d2 s
dt

=F.

PRIMJER:
Tijelo pada sa visine h .Odrediti zavisnost brzine i puta od vremena. U poetnom trenutku brzina je
iznosila v 0 .
y
RJEENJE:
s
m = const .

dv
dv = gdt
dt
y v = gt + c; t = 0, v = v 0 , c = v 0 v = v 0 + gt

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

F = m g a = g = const . g =

SK
RI
PT
A
!

ma = F

gt 2
ds
ds = vdt ds = v 0 dt + gtdt s = v 0 t +
+ c1
2
dt
gt 2
gt 2
t = 0, s = 0 s = v 0 t +
y = h s = h v0 t +
2
2

d2 s
dt

N
E

v=

= F , je jednaina kretanja, odnosno II Njutnov zakon. Ona predstavlja

diferencijalnu jednainu drugog reda i pri dobijanju njenog opeg rjeenja nuno se moraju javiti dvije
proizvoljne konstante integriranja, u tome je odgovor zato su potrebna dva poetna uvjeta.
3.5 Zakon o ouvanju koliine kretanja
Pretpostavljamo da posmatramo izoliran ( konzervativan) sistem. Sistem ne meudjeluje sa drugim
tijelima, odnosno ne nalazi se u polju . obzirom na III Njutnov zakon, imamo ( slika )

F3

F1

Fs = 0

Fu = 0

Fi = 0 F1 + F2 + F3 + + Fn = 0

F3

F1

i =1

d d
d
d
m1 v1 + m2 v 2 + m3 v 3 + + mn v n = 0
dt
dt

dt
dt

F2

16

F2

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

d
m1 v1 + m2 v 2 + m3 v 3 + + mn v n = 0 m1 v1 + m2 v 2 + m3 v 3 + + mn v n = const .

dt

m v
i

= const .

i =1

Za zatvoren sistem vrijedi zakon o ouvanju koliine kretanja.

3.6 Centar inercije sistema
Kretanje sistema se moe opisati kretanjem jedne take koja se ponaa kao da je u njoj skoncentrisana sva
masa sistema. Uzmimo sistem od n estica ije su mase m1 , m2 , m3 ,..., mn , a
koordinate respektivno jednake ( x1 , x 2 , x 3 ,..., x n ); ( y1 , y 2 , y 3 ,..., y n );( z1 , z 2 , z 3 ,... , z n ), odnosno iji je

poloaj odreen radijus vektorima poloaja ( r1 , r2 , r3 , ... , rn ). Posmatramo taku C( x, y, z) sa koordinatama

koje su definirane na slijedei nain
z
m1 x1 + m2 x 2 + m3 x 3 + + mn x n
m1 + m2 + m3 + + mn
m y + m2 y 2 + m3 y 3 + + mn y n
y= 1 1
m1 + m2 + m3 + + mn
m z + m2 z 2 + m3 z 3 + + mn z n
z= 1 1
m1 + m2 + m3 + + mn
x=

C( x, y, z)

SK
RI
PT
A
!

y
x

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

ili jednom vektorskom relacijom

m r + m2 r2 + m3 r3 + + mn rn
.
R= 1 1
m1 + m2 + m3 + + mn

Deriviranjem ove relacije po vremenu dobijamo slijedee

d
R=
dt

m1

d
d
d
d

r1 + m2
r2 + m3 r3 + + mn
rn

m1 v1 + m2 v 2 + m3 v 3 + + mn v n
dt
dt
dt
dt
v =
, gdje je
m1 + m2 + m3 + + mn
m1 + m2 + m3 + + mn

N
E

v brzina take C( R) , ( m1 v1 + m2 v 2 + m3 v 3 + + mn v n ) je suma koliina kretanja svih materijalnih taaka

sistema, tj. ukupna koliina kretanja sistema K i ( m1 + m2 + m3 + + mn ) ukupna masa sistema M . Tada
slijedi relacija

v =

K
.
M

Dakle taka C( R) se ponaa kao da je sva masa sistema skoncentrisana u njoj, a koliina kretanja te take
jednaka je ukupnoj koliini kretanja sistema.
PRIMJER : REAKTIVNO KRETANJE
Neka je u trenutku t masa rakete sa gorivom M , brzina rakete
v . Za vrijeme dt se smanji masa rakete za dM uslijed sagorijevanja
goriva. Pri tome se povea brzina sistema za dv . Brzina gasova

nastalih sagorijevanjem goriva je u = const . Na osnovu toga moe se pisati da je

Mv koliina kretanja sistema u trenutku : t
( M dM )(v + dv ) dM ( u v ) koliina kretanja sistema u trenutku : t + dt

17

u = const .

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Prema zakonu o ouvanju koliine kretanja moe se pisati jednakost
Mv = ( M dM )(v + dv ) dM (u v )
Mv = Mv vdM + Mdv dMdv udM + vdM
dMdv << vdM ; udM Mdv udM = 0

dM 1
= dv
M
u

Obzirom da je u poetnom trenutku t = 0 , masa rakete sa gorivom jednaka M = M 0 , a brzina rakete

jednaka nuli nakon integriranja dobijene relacije slijedi
dM 1
1
1
dv ln M = v + c t = 0, M = M 0 , v = 0 c = ln M 0 ln M ln M 0 = v
=
M
u
u
u
M
1
ln 0 = v
M
u

M
v = u ln 0 .
M

Znak "" ukazuje na to da je smjer brzine rakete suprotan smjeru brzine izlaenja gasova. Kretanje rakete
je zasnovano na meudjelovanju rakete i gasova.

SK
RI
PT
A
!

3.7 Mehaniki rad

Mehaniki rad se definira kao skalarni proizvod vektora sile koja djeluje na tijelo i vektora pomjeranja (
puta) tog tijela

A = F s

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

.
U gornjoj relaciji pretpostavljamo da je sila konstantna. U sluaju da sila nije konstantna tada se definira
elementarni rad jer je sila konstantna na elementarnom putu, te je

N
E

dA = F d s

Fs

d s

dA = Fds cos

U sluaju kada je = 0 , tj. pravac sile i pravac pomjeranja tijela isti tada je
dA = Fds .

Rad je pozitivan ako se smjer projekcije sile F , tj. Fs , podudara sa smijerom vektora d s .
Na osnovu gornje relacije, ukupan rad e biti jednak sumi elementarnih radova na odreenom dijelu puta,
tj.
s2

A=

s1

s2

dA =

F d s [ Nm = J ] (Dul)- SI-jedinica.
s1

3.8 Potencijalno polje, potencijal, potencijalna energija, napon

Potencijalno polje je polje unutar koga je rad po bilo kojoj zatvorenoj putanji jednak nuli.

18

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

A1 = A2 = A3 = A4 = 0

A2
A1

Potencijal neke take u polju se definira

A3

kao rad kojeg je potrebno izvriti da bi se

jedinino tijelo ( masa, ako je gravitaciono
polje ili naboj, ako je elekrino polje...) iz
posmatrane take prebacilo u beskonanost
( podruje gdje nema polja). Obzirom na definiciju
potencijalnog polja slijede njegova svojstva. Naime

A4

B
B

A1 = A2 = 0 A1 =

Fd s +

A (1)
B

A2 (2)

A2 =

(1 )

Fd s +

B (1)

Fd s =

B (1)

Fd s +

A (1)

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

Fd s =

B (1)

N
E

B (2)

A (1)

Fd s ,

Fd s + Fd s

A (1)
B

SK
RI
PT
A
!

A1 (1)

Fd s

Fd s

B (2)

ili

B (2)

Fd s =

A (1)

Fd s

A( 2 )

Iz ovih relacija vidi se da je rad u potencijalnom polju po bilo kojoj putanji koja spaja take A i B
JEDNAK.
Svaka taka u potencijalnom polju odreuje rad koji je potrebno izvriti da bi se dolo u tu taku iz neke
referentne take. Ako je ta referentna taka u beskonanosti onda je uloeni rad jednak potencijalu te
take. Razlika potencijala take A i take C jednaka je radu kojeg je potrebno izvriti da se prebaci
jedinino tijelo iz take A u taku B. Ako tijelo nije jedinino onda ono u nekoj taki polja posjeduje
energiju koja je vezana za poloaj pa se ona naziva POTENCIJALNOM ENERGIJOM toga tijela, jer je
bilo potrebno izvriti rad da se ono prebaci iz beskonanosti u tu taku.
Dalje za potencijalno polje emo dobiti fundamentalnu relaciju koja vrijedi za sva potencijalna polja ako
posmatramo slijedeu sliku
M

A MA

A
A AB

ABM

B
Vidi se da je

19

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

A MA + A AB + ABM = 0 .

(*)
Ako probno tijelo iz take A prebacimo u beskonanost pa ga onda vratimo iz beskonanosti u taku B
moemo onda pisati da je
A MA + V A V B + ABM = 0 ,
(**)
ako smo sa V oznaili potencijal neke take potencijalnog polja. Obzirom da je (*)=(**) dobijamo
A MA + A AB + ABM = A MA + V A V B + ABM A AB = (V B V A )

u diferencijalnoj formi ova relacija glasi

B

Fd s = dU F d s = dU

F d s = dU .

Razlika potencijala V A V B se naziva naponom izmeu taaka A i B i oznaava se sa U AB . Dobijena

relacija je jedna od , ve smo naglasili, fundamentalnih relacija kojom se opisuje potencijalno polje.
3.9 Zakon o ouvanju mehanike energije, kinetika energija
Vidjeli smo da za potencijalno polje vrijedi

F d s = dU .

Ovu relaciju moemo transformirati u slijedei oblik

ili
d s
dv

d s = dU md v
= dU m v d v = dU
m v d s = dU m = const . m

dt
dt

v IId v mvdv = dU

m vdv = dU m

SK
RI
PT
A
!

d s
=v
dt

v2
mv 2
= U + CONST .
+ U = CONST .
2
2

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

d
dt

Obzirom da je U potencijalna energija tijela onda se ona moe sabirati samo sa istom fizikalnom
veliinom, tj. energijom. Dakle i

mv 2
je energija, ali koja je vezana za kretanje tijela pa se naziva
2

kinetikom energijom. Tijelo koje miruje nema kinetiku energiju. Dobijena relacija

N
E

mv 2
+U = CONST.
2

kae da je zbir kinetike i potencijalne energije ( mogunost da tijelo vri rad) konstantan, tj. jedna raste
na utrb druge. SI- jedinica za energiju je J (Dul) ista jedinica kao i jedinica za rad.
3.10 Kinetika energija tijela koje rotira, moment inercije
Neka tijelo ima ugaonu brzinu . Elementarna masa dm ( slika ) ima linearnu (tangencijalnu) brzinu iji
je intenzitet
v = r .
Obzirom na definiciju, kinetika energija elementarne mase jednaka je dE k =
Ukupna energija tijela e
biti jednaka sumi elementarnih kinetikih
energija. Suma elementarnih veliina je
integral tih veliina, te je
v2
2r 2
Ek =
dm =
dm .

R
dm

Poto je isto za sve take posmatranog tijela

moemo pisati da je
2
Ek =
r 2 dm .
2

v2
dm
2

20

PREDAVANJA FIZIKA I, Doc.Dr.Sc. Suada BIKI

Umnoak r 2 dm se definira kao moment inercije elementarne mase dm koja rotira po krunici
poluprenika r ugaonom brzinom . Poto se radi o elementarnoj masi, onda je to elementarni moment
inercije naeg tijela. Ukupni moment inercije tijela e biti

I = r 2 dm

Ek =

Kinetika energija tijela koje rotira je

I 2
.
2

Ako dobijeni izraz uporedimo sa izrazom za kinetiku energiju kod translacije vidimo da oni imaju
analognu formu.
PRIMJER:
Izraunati moment inercije homogenog diska poluprenika R , mase m i debljine b .

R
dm
r

dr

SK
RI
PT
A
!

RE
CE
N
ZI
RA
N
A

N
E

Na osnovu definicije moment inercije elementarne mase dm koja je na rastojanju r od ose obrtanja jednak
je
r 2 dm , a moment inercije prstena e biti jednak

r 2 dV = r 2 ( r + dr ) r 2 b =

= br 2 r 2 + 2rdr + dr 2 r 2 = br 2 2rdr = 2 br 3 dr .

Odavdje slijedi da je moment inercije diska jednak

R

I = 2 b r 3 dr = 2 b
0

I=

R4
m
R4
= 2 2 b

4
4
R b

mR 2
.
2

Na analogan nain se za kuglu dobija relacija ,

I=
m

2
mR 2 ,
5

a za tap ( slika ) I =

1
ml 2
12

Analogija izraza kod rotacije i translacije

21