Michael Freeden - Političke Ideologije PDF

Politike ideologije
NOVI PRIKAZ
uredio Michael Freeden
Michael Freeden (ur.)

Politike ideologije: novi prikaz
Naslov izvornika
Reassessing Political Ideologies: The Durability of Dissent
Copyright 2001 Michael Freeden for selection and editorial matter;
individual chapters, the contributors
All rights reserved
Authorised translation from the English language edition
published by Routledge, a member of the Taylor & Francis Group.
Prevela s engleskoga
Rajka Rusan
Urednica
Irena Milii
Lektura
Biserka Sinkovi
Zahvaljujemo dr. Slavenu Ravliu na korisnim

sugestijama u hrvatskom prijevodu.
Urednitvo
Sadraj
A u t o r i eseja
1.
Sadraj i m e t o d a politikih ideologija: p r o c j e n a transformacije
Michael
2.
Freeden
Ideoloka dominacija uz p o m o filozofske

konfuzije: liberalizam u dvadesetom stoljeu
25
Gerald F. Gaus
3.
Je li ideologija pala zajedno sa " z i d o m " ?

M a r x , m a r k s i z a m , post m a r k s i z a m
55
Terrell Carver
4.
S o c i j a l i z a m u d v a d e s e t o m stoljeu: povijesna refleksija
Donald
5.
Djelo konzervativizma
Robert
7.
119
Pombeni
Faizam
Zeev
101
Eccleshall
Ideologija kranske demokracije
Paolo
75
Sassoon
Sternhell
135
8.
I n t e r r e g n u m ili k o n a n i c a ?
Radikalna desnica u postfaistiko d o b a
167
Roger Griffin
9.
M o i praznina: nacionalistika ideologija

u dvadesetom stoljeu
189
Andrew Vincent
10.
N i t i i p l e t e n i c e , ili n e z a v r e n p r o j e k t ?
F e m i n i z a m u dvadesetom stoljeu
219
Diana Coole
11.
Politike perspektive zelenih u osvit dvadesetprvog stoljea
James
12.
247
Meadowcroft
Zakljuak
271
Michael Freeden
Kazalo
293
Autori eseja
Autori eseja
Terrell C a r v e r je profesor politike teorije na Sveuilitu u Bristolu. D o k t o r i r a o
je na Sveuilitima C o l u m b i a i O x f o r d a objavio vie radova M a r x u i Engelsu.
Njegova posljednja knjiga je The Postmodern Marx ( M a n c h e s t e r University Press,
1 9 9 8 . ) a napravio je i novi prijevod M a r x o v i h kasnih politikih spisa (Cambridge
University Press, 1 9 9 6 . ) .
D i a n a C o o l e je profesorica politike teorije i predstojnica odsjeka na koledu
Q u e e n M a r y and Westfield Sveuilita u L o n d o n u . Autorica je knjige Women in
Political Theory (Harvester-Wheatsheaf, 1 9 9 3 . ) i Negativity in Politics (Routledge,
2 0 0 0 ) . T r e n u t n o radi na knjizi politikoj misli Merleau-Pontyja.
R o b e r t E c c l e s h a l l je p r o f e s o r p o l i t o l o g i j e i dekan na P o l i t o l o k o g fakulteta
Sveuilita Q u e e n ' s u Belfastu. Autor je knjige English Conservatism Since the
Restoration ( 1 9 9 0 ) i koautor knjige Political Ideologies ( 1 9 9 4 . ) . Suraivao je i kao
urednik
knjige
Research
(1995),
Political
Discourse
Western
Political
Thought: A
Biographical Dictionary
in
Seventeenth
and
Bibliographical
of British
Eighteenth
Guide
to
Century
Ireland
Post-War
(1998.)
Prime Ministers
(2001.).
Michael Freeden je profesor politologije na Sveuilitu O x f o r d i lan profesorskog

zbora oksfordskog Koleda Mansfield. M e d u ostalima, objavio je i knjige The New
Liberalism: A New Ideology of Social Reform (Clarendon Press,
1 9 7 8 . ) , Liberalism
Divided: A Study in British Political Thought 1914.-1939. (Clarendon Press, 1 9 8 6 . ) ,

Reapprasing J. A. Hobson (ur., Unwin H y m a n , 1 9 9 0 ) , Rights ( O p e n University
Press,
1 9 9 1 . ) , Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach
(Clarendon
Press, 1 9 9 6 . ) Utemeljio je i ureuje asopis Journal of Political Ideologies.

G e r a l d F. G a u s je profesor filozofije i politikih znanosti na Svuilitu T u l a n e u
N e w Orleansu. B i o je istraiva-suradnik na Australskom n a r o d n o m sveuilitu
i gost-predava u Centru za socijalnu filozofiju i politiku na Sveuilitu Bowling
G r e e n State. Autor je knjiga The Modem Liberal Theory of Man ( 1 9 8 3 . ) , Value
and Justification,
( 1 9 9 0 . ) , justificatory
Liberalism
(1996.),
Social
Philosophy
( 1 9 9 9 . ) i Political Theories and Political Concepts ( 2 0 0 0 . ) . Suraivao je u ure

ivanju knjige Public and Private in Social Life ( 1 9 8 3 . ) , Public Reason ( 1 9 9 8 . ) i
The
Philosophical Theory
(2000.).
of the
State and Related Essays
Bernarda
Bosanqueta
Profesor Gaus je urednik asopisa Australasian Journal of Philosophy.
Politike ideologije
R o g e r Griffin je profesor povijesti ideja na Sveuilitu B r o o k e s u Oxfordu. Autor

je knjige The Nature of Fascism ( 1 9 9 1 . , 1 9 9 3 . ) i urednik knjiga Fascism i Inter
national Fascism:
Theories,
Causes and the New
Concensus
(1998.).
M n o g o je
objavljivao meuratnom faizmu, neofaizmu i n o v i m oblicima radikalne misli,

nacionalizmu, rasizmu, modernitetu i globalizaciji. T r e n u t n o radi na velikoj studiji
odnosu moderniteta, modernizma i faizma.
J a m e s Meadowcroft je lektor na Odsjeku za politologiju Sveuilita u Sheffieldu.
Njegovi znanstveni interesi usmjereni su na politike ideologije i politiku ouva
nja okolia. M e d u njegovim objavljenim publikacijama su i Conceptualizing the
State:
Innovation
and Dispute
University Press,
1995.),
in British
Political Thought
1880.-1914.
(ur.
Democracy and the Environment
(Oxford
s Williamom
Laffertyjem, Edward Elgar, 1 9 9 7 . ) , i Planning Sustainability (ur. s M i c h a e l o m

Kennyjem, 1 9 9 9 . ) .
Paolo P o m b e n i je profesor europske povijesti na Fakultetu politikih znanosti
u Bologni. Urednik je asopisa Ricerche di Storia Politica. Glavni radovi su mu
Demagogia e tirannide.
1984),
Partiti
Uno studio sulla forma partito del fascismo,
sistemi politici
Autorita sociale e potere politico
nella
storia
contmporanea
nell Italia contemporanea
(II M u l i n o ,
(II Mulino,
(Marsilio,
1994.),
1993.),
Lo
stato e la politica (II M u l i n o , 1 9 9 7 . ) . Upravo dovrava knjigu The Democracy of

Afflue?ice. Politics in Europe
Leaders.
The
Backbone
i radi na novoj
1945.-1969.
of Western
studiji People and its
Constitutionalism.
D o n a l d S a s s o o n je profesor usporedne europske povijesti na Koledu Q u e e n

M a r y and Westfield Sveuilita u L o n d o n u . Autor je brojnih knjiga, eseja i la
naka europskoj povijesti i politici dvadesetog stoljea (osobito talijanskoga).
Njegova knjiga One Hundred Years of Socialism dobila je nagradu D e u t s c h e r za
1997-i prevedena je na n e k o l i k o jezika.
Z e e v Sternhell je povjesniar ideja koji se bavi devetnaestim i dvadesetim sto
ljeem. Profesor je politikih znanosti na katedri L e o n a B l u m a , H e b r e j s k o g a
sveuilita u J e r u z a l e m u . A u t o r je knjiga na nekoliko svjetskih j e z i k a , m e d u
ostalim i Neither Left nor Right: Fascist Ideology in France ( 1 9 8 6 . ) , The Birth of
Fascist
Ideology:
Founding
Myths
From
Cultural Rebellion
of Israel:
Nationalism,
to
Political Revolution
Socialism
and
the
(1994.)
Making
The
of the Jewish
State ( 1 9 9 7 . ) .
A n d r e w Vincent je profesor politike teorije na Sveuilitu u Sheffieldu, doi
votni lan drutva C o l l i n g w o o d i C e n t r a za istraivanje humanistikih znanosti
Australskog
(1992.)
narodnog
sveuilita.
Autor
je
i kaoutor knjiga A Radical Hegelian:
knjige Modem
Political Ideologies
The Social and Political Philosophy
of Henry Jones ( 1 9 9 3 . ) i British Idealism and Political Theory ( 2 0 0 0 . ) . Suraivao

je u ureivanju izdanja G. W. F. Hegel's Propaedeutic ( 1 9 8 6 . ) i Political Theory:
Tradition
and Diversity
(1987.).
Sadraj i m e t o d a politikih ideologija
1
Sadraj i metoda
politikih ideologija
PROCJENA
TRANSFORMACIJE
Michael Freeden
Razvoj i sporovi
Dolazak novog tisuljea bio je dobar izgovor za niz inventura, a ova
se knjiga koristi tom prigodom kako bi usmjerila retrospektivni, ali
i oprezno prospektivni pogled na neke od glavnih ideolokih struja
prolog stoljea, te da bi ih procijenila u skladu s najnovijim akadem
skim shvaanjima. U ovom uvodu neu se povoditi za uobiajenom
praksom komentiranja poglavlja. Taj komentar je ponuen na kraju
cijele knjige, u obliku nekoliko neobveznih misli. itatelji e vjerojatno,
posve opravdano, radije dopustiti autorima da sami govore u svoje
ime, uivajui u njihovim raznovrsnim i refleksivnim argumentima koje
nije mogue nadomjestiti ni jednim komentarom. Osnovni pristup,
zajedniki svim autorima jest locirati ideologije u sri politikih procesa,
gdje ine glavno uporite politike vjetine, i prepoznati da njihov
divovski utjecaj na tijek prolih i sadanjih dogaaja iziskuje podrobnu
analizu sa stajalita koje je iz temelja blagonaklono, a ne neprijateljski
nastrojeno spram njihove prirode i uloge. Kao sredstva neslaganja,
10
Michael Freeden
ideologije su nezamjenjiv izvor inteligentnog voenja i novog osmi

ljavanja politike u njezinim raznolikim oblicima. Kao obitelji politike
misli koje iskazuju jasan konsenzualni obrazac i kontinuitet, ideologije
su vitalan i energian sastojak oblikovanja grupnih identiteta i politika.
U oba ta oblika, one teko da su neuspio pokuaj, nego prije svega
trajan i neuklonjiv element drutvenog ivota, istodobno kreativan i
konsolidativan.
Prije nekoliko godina, Karl Dietrich Bracher napisao je knjigu
politikoj misli dvadesetog stoljea pod naslovom Doba ideologija1.
Taj naslov saima nekoliko razliitih pitanja: u kojoj je mjeri to uisti
nu bilo takvo doba, a uz to, moemo li uope zamisliti doba bez
ideologija? Bracher je na umu imao posebnu koncepciju ideologije:
grandioznu, apstraktnu i prijeteu. Nesumnjivo, stoljee je doivjelo
sukobe upravo takvih titana, praenih pojavom masovne politike i
sofisticiranih naina regrutiranja narodne potpore i aktivizma. Ono
je takoer doivjelo uspon i pad ideologije kakva je bio faizam te
neto dulji slian proces s obzirom na komunizam, premda bi objaviti
njihovu smrt bilo preuranjeno. Dvadeseto je stoljee bilo fascinirano
snagom totalitarnih ideologija, koje su poput lavina uspijevale pred
sobom pomesti sve zapreke i oporbena suprotstavljanja. Ali upravo
su te ideologije izazvale golem otpor i odbojnost. Takve su reakcije u
Zapadnom svijetu stvorile koaliciju iz nude s marksistikim kritiarima
ideologije - koaliciju to je teila svijetu koji e biti imun na pogubna
ideoloka iskrivljavanja, ali ga i transcendirati. No kad prevladamo
mogue opasnosti ideologije, kao prakse ali i kao same rijei, zatita
nam vie nee biti potrebna. Ako su ideologije normalni i proireni
oblici misli, a ne njezina zastranjenja, i ako se pojave u umjerenijem
- premda ni u kojem sluaju manje utjecajnom - obliku, mogli bismo
poeti i tragati za nekima od dobrobiti koje one mogu podariti vlastitim
drutvima. Moramo ih shvatiti ozbiljno; moda se prema njima moramo
ak odnositi s potovanjem.
Dakle, gdje smo onda na poetku novog stoljea? To se pitanje
treba kretati uzdu dviju usporednih, premda meusobno povezanih
osi: kakvo je stanje konkretnih ideologija i kakvo je stanje prouavanja
ideologija? Dvaput smo, sredinom i potkraj dvadesetog stoljea, uli da
1
K. D. Bracher, The Age of Ideologies, London, Methuen & Co., 1 9 8 5 .
11
je doba ideologija zavrilo. Dvaput se to pokazalo netonim. Ali ovdje

su izuavatelji ideologija pogrijeili jer nisu identificirali kao ideolo
gije odreene fenomene koji su im bili pred oima i jer su ideoloku
konvergenciju pogreno shvatili kao nepostojanje, dok su istodobno
samouvjereno predviali kraj radikalnih ideacijskih neslaganja. No kraj
ideologije bi - jednostavno reeno - bio nita manje nego kraj politike,
to je cilj kojem su iskreno teili Saint-Simon i Engels i koji neobino
privlai neke suvremene politike liberale. No tu mogunost moemo
odbaciti pa opet tvrditi da se politika znatno izmijenila tijekom stoljea
i da se ta promjena odraava u njezinu simbiotskom odnosu s ideolo
gijom. Obratno, moemo zanemariti ope poznatu istinu da, premda
oblici strukturiranja, predstavljanja i irenja ideologija moda variraju
tijekom vremena, neke od tih varijacija ne odraavaju izmijenjenu
stvarnost. One su prije funkcije razliitih pitanja i novih perspektiva
na koje su se usredotoili prouavatelji ideologija.
Gledajui unatrag, to moemo rei ideologijama dvadesetog
stoljea? Jesu li nam se u njemu, iz svojih maglovitih i ponekad mi
stinih srednjoeuropskih izvorita u osamnaestom i devetnaestom
stoljeu priuljali svi ti populistiki, ak vulgarni socijalizmi, faizmi
i religijski konzervativizmi, kako bi se suoili s ponosnim engleskim
(i poslije amerikim) liberalizmom, iji su stijeg visoko isticali mudri
uvari civilizacije umjerenosti? Jesu li ove starije ideoloke obitelji
nadalje prihvatili pokreti u Treem svijetu, gdje su ih dodani lokalni
sastojci transformirali u orua modernizacije i tlaenja istodobno?
Je li sav taj mete bio samo privremena cijena uvoenja "naroda" na
pozicije moi i vlasti, postupnog irenja demokracije od sredita prema
periferiji svakog drutva, pa i cijeloga svijeta? Svakako, postoje glasni
zastupnici svih tih gledita, ali su njihove pripovijesti netone zbog
pojednostavljivanja i pogrenih shvaanja.
Na poetku dvadesetog stoljea glavne ideologije - konzervativizam,
liberalizam i socijalizam - bile su na toki transformacije. Konzervati
vizam je prihvaao, sa znatnim uspjehom, uspon monih sila sa svoje
lijeve strane, a u isto vrijeme je skupljao nezadovoljnike iz liberalnog
tabora i posezao daleko izvan svoje tradicionalne klasne i religijske baze.
Liberalizam i socijalizam doivljavali su dramatian rast, ali razliite
vrste. Kao politiki pokret, liberalizam je bio u tekoama; za razliku
od toga, kao ideologija je bio inovativan i dinamian, otkrivajui svoja
12
M i c h a e l Freeden
naela zajednitva i uputajui se u projekt reformulacije utilitarizma

koji je kulminirao u socijalnoj dravi. Socijalizam je, nasuprot tomu,
brzo ekspandirao kao politiki pokret, ali je od najranije dobi bio
pritijenjen centrifugalnim tendencijama i ideolokim frakcionatvom
- marksistikim, evolucijskim, sindikalistikim, ba kao i prepirkama
unutar tih kategorija - to je slabilo njegovu uinkovitost i privlanost.
Ipak, bila je to era koja je bila svjedokom snanog javnog natjecanja
svih ovih ideolokih grupacija oko formiranja javne politike, u kojem
su politiki argumenti i rasprave bili izrazito istaknuti; uistinu, za
uzimali su znatan dio u intelektualnim preokupacijama obrazovanih i
drutveno svjesnih. Nije sluajno da je ugledna edicija Home University
naruila tri knjige, objavljene 1911.-12., pod naslovom Liberalizam,
Konzervativizam i Socijalistiki pokret - od kojih je prvu sastavio
L. T. Hobhouse da bi poslije postala vrlo utjecajni klasik dvadesetog
stoljea. Posljednja je ilustrirala amalgam teorije i prakse, tipian za
ideoloko miljenje2, u osobi svog autora J. Ramsaya MacDonalda,
prvoga britanskog laburistikog premijera. Najbolje rijei koje opisuju
ove skupine ideja mogle bi biti doktrine, programi ili jednostavno
ideje, ali - barem na progresivnoj strani spektra - malo tko bi mogao
prigovoriti njihovu nazivanju ideologijama da je taj termin u svom
ne-marksistikom smislu tada bio u uporabi.
Meduratne godine doivjele su dolazak totalitarizma s lijeva i s
desna, novog i okrutnog politikog oruja, dotad nepoznatog u ovakvim
razmjerima, u kojem su se krute i obvezujue dogme, koje su nametnule
autoritarne diktature, rabile kao instrument mobilizacije ija je svrha
bila ne samo prisiliti nego i odueviti masovnu publiku za unitavanje
ljudi, pri punoj racionalnoj i moralnoj svijesti. Politiki su protivnici
brzo prozreli te fenomene do njihove sri kao ideologije u njihovu
obliku manipulativnih i sveprisutnih ideja, pokretaa kataklizmikih
promjena, snanijih i uinkovitijih od puaka ili tenkova, koji odbacuju
prirodno razilaenje ljudske misli. U svojem htijenju da zauzdaju tu
epidemiju kontrole misli, njezini su klevetnici pobrkali mo namet
nutih idejnih sustava s nunom proizvodnjom politikih ideja kao
komunalnog resursa, pa su se ak i odupirali nastojanjima reformiranih
demokratskih drava da se meusobno udrue u alternativnim vizijama
2
nekim od posebnih pitanja teorija-praksa, bitnih za ideologiju vidi M. Freeden, "Practising

ideology and ideological practices", Political Studies, 2000., vol. 48., str. 3 0 2 . - 2 2 .
Sadraj i m e t o d a p o l i t i k i h ideologija
budunosti koja bi bila blagotvorna za sve. Ideologije su bile vrsto

stavljene izvan zabrana prihvatljive politike.
Ali naravno da su ideologije bile tu cijelo vrijeme, i to ne samo
u nekom apstraktnom i sistemskom ruhu. Karl Mannheim uinio je
vaan pomak u tom smjeru kad je identificirao ideologije kao susta
ve koji podupiru status quo, nasuprot braniteljima statusa quo koji
su prigovarali to se ideologijom naziva neto za to su tvrdili da je
pragmatian i ad hoc pristup 3 . inei tako, Mannheim je prilagodio
marksistiko shvaanje ideologije kao pojave koja odraava socijalnu i
klasnu bazu posebnih skupina, i sve takve poznate konstrukte nazvao
je ideologijama. tovie, Mannheim je nastavio podupirati marksovsko-engelsovski pojam ideologije kao neeg namjerno ili nenamjerno
lanog, u svojoj kategoriji partikularnog pojma ideologije. Popratio je
to totalnim pojmom koji je bio sliniji Weltanschauungu, no taj je patio
od stigme relativizma - to je etiketa kojom su se odreeni filozofski
puristi uobiajeno koristili kako bi ocrnili kontekstualnu analizu. Zurei
da izbjegne relativistika ograniavanja ideologije, Mannheim je obdario
intelektualce naddrutvenom sposobnou transcendiranja perspektive
vlastite skupine, perpetuirajui tako marksistiki progon ideologija u
temporalnu efemernost, racionalnu inferiornost i grupni egoizam koji
slui vlastitom interesu.
Mannheim je ipak ostavio otvoren put za nadilaenje ideologija, ali je
ve njihovo predstavljanje svijetu socijalnog razumijevanja bilo posebne
vrste. Ideologije su se nastavile smatrati licemjerjem, u najgorem sluaju
oito lanim, a u najboljem nunim pratiteljem politike ambicije u
liku neobvezujue retorike, sve nunije za prikupljanje novih glasaa
onom brzinom kojom im politiki sustav moe podariti puno pravo
graanstva. Ideologije su se takoer smatrale blokovskim graevinama,
masivnim i obuhvatnim u svom djelovanju, izrazito monolitnima u
svojoj internoj strukturi (uz gore spomenutu iznimku socijalizma,
podijeljenog na socijalizam : u liku-socijaldemokracije i komunizam),
i zapaenih u malom broju: velika trojka s poetka stoljea plus dva
meuratna totalitarizma, unato manjim pojavama poput anarhizma!
Implicitno je bilo shvaanje jedinstvenom paketu u kojem se svaka
ideologija pojavljuje te jasno definiranim i vrstim granicama koje ih
3
K. Mannheim, Ideology and Utopia, London, Routledge &c Kegan Paul, 1 9 3 6 .
14
Michael Freeden
dijele. Implicitno je bilo i shvaanje da su liberalizam i konzervativizam

prilino razliite vrste paketa, praeno njihovim otporom da budu
nazvani ideologijama. Prvi se inio prefleksibilnim i otvorenim da bi
inzistirao na krutim i totalnim idejnim rjeenjima politikih problema,
dok je drugi vjeto zaobilazio cijeli problem tvrdei da je potpuno
oistio svoju nutrinu od politikih ideja i da se umjesto toga bavi
pojedinanim i neplaniranim institucionalnim reakcijama na povijesne
kontingencije. Ako liberalizam nije bio ideologija, onda je to bilo zato
to se ideologija definirala kao neto zatvoreno i doktrinarno; ako to
nije bio konzervativizam, bilo je to zbog definicije ideologije kao neeg
apstraktnog i neempirijskog. Nije udno da je kraj ideologije za mnoge
bio poruka nade, ako ve i nije bio znanstveno precizan.
U meuvremenu ameriki su politolozi usmjerili hladan pogled
empirizma na nedavno otkriven, ili nedavno zapaen, socijalni fenomen
i poeli primjenjivati termin "ideologija" kako bi ga oznaili. Politika
stajalita, miljenja i procjene bili su ono to je inilo neku ideologiju,
a to je najvanije, nisu bili lani. Nije se pokuavalo tvrditi da je istina
koja lei u njima, primjerice, moralno ispravna ili racionalno valjana.
Umjesto toga smatralo se da se njihova istinitost sastoji u tome da
su oni pouzdani nositelj i reprezentant onoga to njihovi posjednici
uistinu misle i ele. Istina je postala pitanje empirijske tonosti. Robert
Lane i Philip Converse bili su meu pionirima koji su primjenjivali
bihevioralni pozitivizam na ove "prizemne" pozicije pojedinaca i po
kuavali ih okupiti u funkcionalne instrumente politike participacije,
potpore ili neodobravanja. Lane je elio proiriti ideologiju tako da
ne oznaava samo artikulirane politike argumente nego i "labavo
strukturirane, nereflektirane tvrdnje" obinih ljudi4, udaljujui se tako
od kohezije koju mnogi filozofi oekuju od politikog miljenja, ba
kao i od asociranja ideologije s interesima vladajue klase. Converse
je rafinirao studij masa tragajui za pravilnostima, kompatibilnostima i
ogranienjima u njihovim ideologijama i istraujui njihov odnos spram
sustava vjerovanja elita 5 . Tako je poeo proces raspakiravanja ideologija
4
R. E. Lane, Political Ideology: Why the American Common Man Believes What He Does, New
York, Free Press, 1 9 6 2 . , str. 16.
P. E. Converse, "The nature of belief systems in mass publics" u d. A. Apter (ur), Ideology and
Discontent, New York, Free Press, 1 9 6 4 . , str. 206.-61.
15
i promatranja njihovih unutarnjih komponenti, esto na nain koji je

loe uklapao dijelove u cjeline kojima su navodno pripadali.
Jedan od glavnih rezultata takvog pristupa bio je predstaviti ideo
logije kao neto to je nastalo demokratskim putem, to je bio proces
iji se embrijski poeci mogu zapaziti u spisima Antonija Gramscija.
On je repozicionirao ideologiju unutar normalnih misaonih procesa
pojedinaca lociranih u socijalnim skupinama. Ali ta su popularna
vjerovanja, tvrdio je, jo rudimentarna i u poetnim stadijima pa trebaju
vodstvo elita koje im nude koheziju, smjer i rafiniranje u misaonu struk
turu koja je u svojem konanom obliku homogeno orue revolucije.
Ideologija se, smatrao je, tada moe preobraziti u istinu 6 . Nasuprot
tomu, individualistika koncepcija ideologije, koju su predloili ame
riki politolozi sredinom dvadesetog stoljea, uzvisivala je ideoloku
fragmentaciju, proimajui ideologiju atomiziranim, u osobi centriranim
i pluralistikim vrijednosnim sustavom. To je bio samo jedan element
promjene u konkretnim zapadnim ideologijama koje su, zbog svojeg
formativnog oblikovanja u politikim strankama ili kljunim interesnim
skupinama, ukljuujui novine i televiziju, jo sadravale hegemonijska
sredstva one vrste to je identificirao Gramsci. Ali politiki diskurs,
proizvodnja i rasprostiranje ideologija svakako su se irili, pri emu su
glavne ideoloke obitelji postajale interno kompleksnije i varijabilnije
zbog raznolikijeg ulaznog sadraja iz kojeg su crpile.
Posljedica toga bilo je ponovno svjesno uvoenje ideologije u libe
ralizam, ali pod promijenjenim imenom - ne kao totalni sustav ideja
instaliran iz neke nedodirljive "racionalistike" ili politike stratosfere,
nego kao manifestacija pluralistike mnoine shvaanja koja djelu
ju na zamjenjivu elitu, proizlaze iz metodolokog individualizma i
pretpostavljaju spoznaje kognitivne psihologije. Protustrategija bila
je prijeko potrebna kako bi se teorijska kohezija i analitika mo
ponovno ubrizgala u granu politikih studija koje se vie nisu mogle
oslanjati na marksistiku uporabu pojma ideologije, irelevantnog za
shvaanje zapadnih politikih misaonih manifestacija. Ovdje su u pomo
priskoile antropologija i lingvistika, sa svojim pojmovima mapiranja,
mitova i simbola, snano oslonjene na interpretativne okvire dekodi
ranja, u znatnoj mjeri netransparentnih, oblika miljenja-ponaanja.
A. Gramsci, Selections from Prison Notebooks, London, Lawrence and Wishart, 1 9 7 1 .
16
Prijelazom, posredovanim takoer hermeneutikom, u smjeru teita

na konstruiranim i izmiljenim stvarnostima kao nunim oblicima
reproduciranja znanja i razumijevanja, koncepcija ideologije ponovno je
stekla akademski status i intelektualnu teinu. Mogla se utvrditi trajnost
ideologije, nasuprot njezinoj prolaznosti u marksistikim pristupima.
Ponovno otkrie zajednikog

No jesu li ti ljudi govorili istom? Nije li kraj totalnih i lanih sustava
bio neto potpuno razliito od semantikog i kulturalnog shvaa
nja raznolikih obrazaca socijalnog znaenja i komunikacije u raznim
drutvima? Takvo shvaanje "dva koncepta ideologije" umnogome
je pogreno. Ono to se zapravo dogodilo jest rafiniranje i krianje
jedne poddiscipline koja jo ima kao svoj, u najirem smislu rijei,
jedinstven cilj objasniti i procijeniti politiko miljenje usmjereno
na upravljanje - ili koje, naprosto, upravlja - javnim aktivnostima u
nekom drutvu.
Umjesto da doivimo kraj ideologija, bili smo svjedoci pojave kolo
pleta novih ideologija (ideologija zelenih je jedan primjer), a istodobno
su starije ideologije prolazile kroz stalne procese slamanja i regrupiranja
(za to je dobar primjer razvoj situacije na radikalnoj desnici). Naa
osjetljivost na ta roenja i ponovna roenja ideja znatno je poboljana
ne samo zbog glasne prisutnosti politikih pokreta koji djeluju uime
tih ideologija, nego i time to vidimo istinsku eksploziju primjene
ideologija koja u isto vrijeme ukljuuje znatne modifikacije vlastite
konceptualizacije. Postignut je pomak, i dalje se ostvaruje, od analitike
koncentracije politologa i povjesniara ideja na makroideologije, u smje
ru istraivanja njihovih mikrosastojaka; od otkrivanja velikih, potpunih
ideologija prema otkrivanju malenih, djelominih ili eklektinih; od
studija preteito objavljenih ideologija koje se koriste konvencionalnim
politikim jezikom u smjeru psihoanalitikih i simbolikih modusa
interpretacije; te od naglaska na politikim vrijednostima ideologi
ja prema fokusiranju na medij jezika, oblike ljudske komunikacije i
sveprisutnost stila. Problem je u tome to se veina tih zbivanja kree
uzdu razliitih osi, naizgled meusobno odvojeno. Ali to nije isto
kao i tvrditi da ona nemaju isti zajedniki nazivnik na temelju kojeg je
17
mogue okupiti, moda ak i konsolidirati, bogat korpus teorije koja

slui, medu ostalim, kao suptilan detektor neotkrivenih, premda ve
postojeih, ba kao i tek nastajuih, ideolokih fenomena.
Sad kad se praina poela slijegati moemo primjereno ocijeniti jedno
vano naslijee pojave totalitarnih ideologija, naime, to da su mnogi
od njihovih atributa bili jednostavno preuveliani i iskrivljeni oblici
svojstava evidentnih u svim ideologijama. Pomou kritike totalitarizma
- i unato suprotnim tvrdnjama njegovih promicatelja - ideologije
su razotkrivene kao nekonzistentne, neharmonine, iracionalne i ne
fleksibilne, dok su "pristojne" skupine politikih ideja ponuene na
javnu uporabu tvrdile da su logiki konzistentne, etiki harmonine,
intelektualno racionalne i politiki fleksibilne. Ali ta kritika nije poku
ala otkriti neodrivost ideologije, nego njezinu stvarnu kompleksnost.
Znaajke koje su se prvo pojavile u pristupu koji je odbacivao ekstremne
i neljudske ideologije sada su zapaene u svim ideologijama, premda
naravno u njima nisu uvijek prevladavale ili imale znatniju teinu.
Posebno se iracionalnost prije nije shvaala kao svojstvo glavnih po
litikih doktrina. Umjesto da odvajaju isti svijet politikih teorija i
doktrina od ideolokih zastranjenja, nekonzistentnost, neharmoninost,
iracionalnost i nefleksibilnost bile su uvuene u taj svijet. Pupana je
vrpca, primjerice, povezivala liberalizam s faizmom - ne u smislu da
bi oni imali zajednike kljune vrijednosti ili moralne kodove, nego
u eklektikoj pravilnosti koju je politiko miljenje iskazivalo u svojoj
stvarnoj uporabi i manifestacijama, kao dio socijalne i lingvistike
kulture. Nije tu najmanje vano bilo, unutar liberalizma, postojanje
skupa vjerovanja kojima se ne moe pregovarati, pojave koja je
bila odjek poznatog Rousseauova naloga koji se odnosio na njegovu
graansku religiju: "A to se tie negativnih dogmi, ograniit u ih na
7
jednu jedinu: netolerantnost nije doputena!" Posljedica toga je da se

sada smatra kako su politike ideologije u svojem sreditu zaokupljene
novim temama: izlaenjem na kraj s nekonzistentnou i neodredivou (to je posljedica bitne osporivosti koncepata i neuhvatljivosti
predmeta koji oznauju); priznanjem emocije kao motivirajue sile u
konstrukciji politikog argumenta (to potvruje ponovno zanimanje za
blagotvorno formiranje grupnog identiteta pomou nacionalizma, te
')
J. J. Rousseau, The Social Contract, Harmondsworth, Penguin books, 1 9 6 8 . , str. 1 8 6 .
18
Michael Freeden
za racionalne hibride kakvo je npr. ustavno domoljublje); plovljenjem

kroz unutarnju disharmoniju (danas se smatra da je ista nepatvorena
harmonija istodobno nemogua i nepoeljna u ideologijama zasno
vanima, kakve ve jesu, na viestrukim internim konfiguracijama u
kojima se disonantnost i konsonantnost stalno nadmeu za prevlast);
te (re)osporavanjem i zakljuivanjem znaenja i argumenta (barem to
se tie kljunih koncepata) unutar razliito ogranienih vremenskih i
prostornih odsjeaka.
No razvoj konkretnih ideologija tijekom prolog stoljea ne moe
se obuhvatiti kroz slijed uzastopnih povijesnih stadija, budui da ve
ina prije spomenutih oblika i shvaanja jo postoji kao paralelan
ili kumulativan fenomen. Ono to se iz postmoderne perspektive
ini kao proces fragmentacije moda je, sa stajalita politikih ideja,
zapravo proces diferencijacije. Ta diferencijacija blisko je povezana
s usponom masovne politike i njezina pratitelja, masovnih medija,
ali je takoer jednostavna refleksija na ulazak novih lanova, esto u
neprivlaan krug modernosti. Afriki socijalizmi, indonezijska voena
demokracija i junoamerika teologija osloboenja primjeri su novih
politikih ideologija iz 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljea koje
su niknule nakon intenzivnijih veza treeg i prvog svijeta, ili starog
svijeta s novim, i oni opovrgavaju navodnu stagnaciju koja je spopala
ideoloko izraavanje. U Europi su pak, a u manjoj mjeri i SAD-u,
novi socijalni pokreti epitomizirali sve vei odmak, koji su prvotno
inicirali socijalisti, spram formiranja i irenja ideologije od politikog
establishmenta. Konzervativizam, liberalizam, komunizam i faizam
pozorno su konstruirale i kontrolirale politike, kulturne i intelektualne
elite. Sad je, pak, otvaranje, ako ne i ekstenzivna demokratizacija,
mnogobrojnih grupnih diskurza omoguila novim snagama da se natjeu
za legitimizaciju javnog jezika i vrijednosti: ekologisti, feministi, nova
ljevica, neofaisti. Za poetak, prva tri od tih novih idejnih proizvoda
stvorili su nezadovoljni intelektualci, ali su ih vrlo brzo preuzeli iri
socijalni krugovi, ne kao puki konzumenti, nego kao oni koji oblikuju
mnijenje, programski su poduzetnici i zaetnici novih politikih poruka.
Sudbina zelene ideologije u Njemakoj je najpoznatiji sluaj, zasnovana
Sadraj i m e t o d a p o l i t i k i h i d e o l o g i j a
19
na razliitim skupinama koje sve vuku u razliitim smjerovima, a imaju

izvorite u jednoj eklektinoj bazi osnovnih vjerovanja.
Naposljetku je sve vea masovna politizacija ideologije prouzroila

pad njezine artikuliranosti, jer njezina javna proizvodnja vie nije bila
monopol takozvane inteligencije, iji su se mnogi lanovi povukli u
poluprivatne - krajnje specijalizirane i tehnike - politike jezike.
Ona je takoer izazvala napuknue na javnom licu ideologije, u nje
zinim modusima ekspresije i labavom jedinstvu, to je bila posljedica
centrifugalnog udaljavanja od pripadnosti obitelji velikih ideologija.
I dok je s jedne strane stil masovnih medija konstruirao poruku, a
ideoloke suptilnosti se reducirale na pretjerano pojednostavljene i
prema potroaima orijentirane (ili prema potroaima pokroviteljske)
slogane, s druge su strane ideoloki argumenti i njihove izvedene analize
postajale sve kompleksnije. Intelektualni ideoloki proizvoai - na
pamet nam odmah padaju postmarksisti i rawlsovci - odmaknuli su se
od prakse i jezika politike i upustili u privatne diskurze. Oni su odbacili
borbu za javno znaenje rijei i umjesto toga poeli teiti stjecanju
legitimnosti svojih interpretacija profesionalnim priznanjem. Lutanja
pojma "liberalan" u SAD-u bogato ilustriraju taj jaz izmeu popularnih
znaenja i tehnikih formulacija intelektualnih elita. Uistinu, veina
pripadnika takvih elita izgubila je povjerenje u vlastitu sposobnost da
djeluje kao intelektualna prethodnica u samosvjesnijim i egalitarnijim
demokratskim kulturama koje su se razvile proteklog stoljea.
Najnoviji razvoj
Danas nije neuobiajeno uti da se liberalizam opisuje kao povijesni
pobjednik a da se mnogo ne razmilja varijanti liberalizma koja je
navodno pobijedila, proirenom razoaranju industrijskim svijetom
i trokovima liberalnog kapitalizma (to je staro-nova tema), drugim
vrstama ideologija koje prevladavaju veim dijelom Azije ili haraju
muslimanskim svijetom ili, neizbjeno, kriterijima "pobjeivanja"
u ideolokom natjecanju. Nije li ta navodna pobjeda suprotna pojavi
ekog "taerizma" ili novih vrsta amerikog konzervativizma te
8
Vidi G. Talshir, "Modular ideology: the implications of Green theory for a reconceptualization
of ideology", journal of Political Ideologies, 1 9 9 8 . , Vol. 3., str. 1 6 9 . - 9 2 .
20
Michael Freeden
suvremenim nacionalizmima i feminizmima? J e r pobjednik mora stajati

na pobjednikom postolju, a ni jedan od njegovih protivnika jo se
nije sruio usred trke. Uistinu, trenutano stanje natjecanja upuuje
upravo na suprotno: da su ideologije, proteklog desetljea otprilike,
prole kroz dezintegraciju ali i reformaciju. To zapaanje podupire
razvoj snanih (i povremeno ezoterinih) teorijskih orua za analizu
ideologije.
Najistaknutiji meu njima jesu postmodernizam i poststrukturalizam
u ijem je sreditu - barem to se tie ideologije - proirenje marksi
stikog projekta ideoloke kritike, ali bez onih kljunih elemenata
marksistikog konceptualnog okvira koji omoguuju transcendiranje
ideologije. Za mnoge istraivae tog uvjerenja, ideologija je moderni
stiki ostatak koji zahtijeva razotkrivanje kako bi se otkrile fikcije koje
proizvodi socijalni poredak iskrojen po mjeri samoouvanja ili, kako
je to kod lakanovaca, radi prikrivanja praznine koja zjapi ispod egzi
stencije takvog poretka 9 . Ona je sredstvo koje i dalje ima hegemonijsku
funkciju artikuliranja znaenja konstruirajui jedinstvo drutva upravo
iz njegova nepostojanja, iz njegovih antagonizama i izmjetenosti 10 . To
je postmarksistiko shvaanje ideologije u smislu da se neiskrivljena
stvarnost vie ne moe otkriti jer moda i ne postoji. Tako ideologija
zapravo nema ulogu iskrivljavanja stvarnosti, a svrha kritike ideologije
nije pruiti istinu, nego istaknuti ono to je zapravo postalo efemernost
i kontingencija kojima je nemogue umaknuti i koje same preuzimaju
odlike permanentnosti. To shvaanje se mimoilazi s modernizmom jer
se njegov pojam ideologije ne poziva na racionalnost, nego ideologiju
smatra neim to preivljava na prikrivanju socijalnog kaosa, a time i
na netransparentnosti kao temelju drutvenog poretka.
Ta podvodna struja iracionalne neintencionalnosti sjedinjuje se,
s vrlo razliitog i znatno racionalnijeg polazita, s hermeneutikim
inzistiranjem na viestrukosti znaenja ugraenih u jezinim aktima
i tekstovima. Prema toj koli, intencionalnost je nadvladana polisemijom misli i izraza, kako ih shvaaju itatelji i sluatelji. Jezik kojim
se ideje izraavaju zahtijeva stalnu interpretaciju i reinterpretaciju
kako bi smjestio promjenjive vremenske i prostorne perspektive. To
9
S. iek, "The spectre of ideology" u S. iek (ur) Mapping Ideology, London, Verso, 1 9 9 4 .
10
. Laclau i C. Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy, London, Verso, 1 9 S 5 .
21
hermeneutiko shvaanje ideologije kombinira identifikaciju empirij

skih miljenja-praksi s naglaskom na njihovoj potronji. Zbog stalne
varijabilnosti u skupnoj potronji ideologija, uvodi se dinamizam koji
osigurava kontinuiranu trajnost ideolokog ivota.
Uinak postmodernistikih stajalita bio je ekspandiranje ideologije
oznaitelja na pokrivanje mirijada tipova kulturnog ponaanja i praksi,
a posljedino tome i njezino uklanjanje iz ekskluzivne politike sfere te
istodobno - to je moda ista stvar - proirivanje sfere politikog tako
da obuhvati jednu, u konanici osuenu na propast, borbu za kontrolu
nad rijeima i jezikom te njihovim znaenjima. Odnos takvih analiza
prema konkretnom svijetu politikih ideologija je tako viestruk: one ih
ne osuuju na beznaajnost (budui da su ideologije oito vitalne u tome
da uspijevaju ouvati privid poretka, ak i utjehe, u fragmentiranom
svijetu), nego na povrnost, na ocaklinu jedne nedokuive stvarnosti,
nunu ali inherentno krhku. One takoer predstavljaju svijet politikih
ideja kao neto to je mogue rekonstituirati u beskonanost, a time
je i lieno moralnog sidrita: epska borba meu velikim ideologijama
sada je zamijenjena protonou efemernih ideolokih kombinacija,
trajnim patchworkom jednog pokrivaa koji vjeito puca po svojim
avovima. Iznutra, ideologije su ponuene kao strukturalno sumnjive,
budui da je i sama struktura konstruirana kao artefakt, svjestan ili
nesvjestan, a tradicije politikog miljenja interpretiraju se kao kontingentna pomagala, sluajni povijesni kontinuumi. A kako se smatra da
sve ideologije pleu na istu glazbu, njihove pojedinosti i razlike izlaze iz
fokusa, umjesto da budu predmet temeljite analize koju inae politiki
teoretiari primijenjuju na potankosti i predmete svojih analiza.
Premda su, dakle, ideologije shvaene kao konfiguracije politike
misli, ipak nije uvijek najkorisnija strategija nijekati ili zaobilaziti vanost
ideologijske strukture. Problem je u tome to je nepotrebno odabirati
izmeu trajnog i sluajnog, ili izmeu istinitog i simbolinog. Nijedna
dihotomija ne moe se odrati sama po sebi. Ideologije konstruiraju
prolazne, privremene i striktno ograniene konzistentnosti od fundamentalnijih, apstraktnijih i puristikih nekonzistencija. No prolazno se
moe drati na okupu u nizu kombinacija koje, premda nepermanentne,
mogu biti dugotrajne. Vremensko nastaje zbog partikularnosti okolnosti,
ali kulturne sile su u stanju reproducirati te partikularnosti u prostoru
i u razliitim drutvima, stvarajui razaznatljive obrasce. A ogranieno
22
Michael Freeden
je jedna osobito zanimljiva lukavtina. Za razliku od metodolokih i

supstancijalnih aspiracija nekih politikih filozofa, ono otklanja pokuaj
da ostvari medupovezane lance konzistetnosti od osnovnih postulata
sve do perifernih zakljuaka, tako da osnovne premise vode preko
sekundarnih do tercijarnih u jednom logiki besprijekornom sustavu.
Umjesto toga, ideologije djeluju odriui se punog dometa internog
rezoniranja na toki politike relevantnosti, toki koju zahtijeva po
litika akcija i ono to je prijeko potrebno da bi se optimizirale, a ne
maksimizirale, dane vrijednosti. Za ilustraciju, logika maksimizacija
slobode je socijalno destruktivna; njezina ograniena optimizacija, ma
kakav bio idejni kontekst, nuna je za njezino drutveno ukroivanje. S
onu stranu toke optimizacije mogue je da lee konceptualna zbrkanost
i neodrive kontradikcije, ali one su irelevantne za argument koji je pred
nama. Teza esencijalnoj osporivosti sugerira da je ekstenzivna interna
koherencija uvijek himerina. Ideologije nude jedino koherenciju koja
ima vjerojatnost da e biti realizirana u praksi, jednu krnju i proizvedenu
koherenciju, koja je upravo razlog zbog kojeg su one sredinji proizvod
politikog poprita i tako vrijedan resurs za politiku. Oakeshott je
zapazio tu funkciju "kraenja" kao dio tehnike ideologije, ali za njega je
to bila falsifikacija politike aktivnosti11. Nema potrebe zauzimati takvo
sumorno shvaanje ideologije kao ogranienog i artificijelnog sredstva.
Svaki diskurz postaje inteligibilan tek pomou "artificijelnih" provjera
svog znaenjskog potencijala. Ako se pojavi konstruirana ideoloka
harmonija sposobna za kulturalno preivljavanje, ona postaje bogatstvo
u svakom drutvu, poveavajui njegov komunikacijski kapacitet, ocrta
vajui granice medu alternativnim ideolokim obrascima, i time nudei
ideoloke izbore koji se klone poststrukturalistikog pristupa. Uistinu,
kroz spoznaje hermeneutike mogue je fenomenu ideologije podariti
stimulativnu funkciju uvoenja uvijek novog ideacijskog bogatstva i
vitalnosti u politiko miljenje skupina i drutava.
Tako, ako su poznavanje i identifikacija fenomena refleksija ne samo
novih injenica na podruju nego i konceptualne senzitivnosti za koju
smo dosad bili nepristupani, kakvo je onda danas mjesto konkretnih
ideologija? Prvo, otrenjenje s dravom (u domaoj politici socijalnom
dravom, a u meunarodnoj je ta ista pojava vidljiva u usponu blizana11
M. Oakeshott, Rationalism in Politics, Methuen & Co, London 1 9 6 2 . , str. 1 2 5 .
Sadraj i m e t o d a p o l i t i k i h i d e o l o g i j a
23
kih protivnika, ekologizma i globalnog kapitalizma) upuuje na mogue

udaljavanje ideologija od nacionalnih drava. To ni u kojem sluaju nije
u suprotnosti s ponovnom pojavom nacionalizama i subnacionalizama
raznih vrsta, koji su se pojavili da bi ponovno zatraili svoje mjesto
u svijetu respektabilnih ideologija. Drugo, na teorijskoj razini, danas
smo bolje ugoeni za opaanje razliitosti izmeu potpunih i tankih
ideologija, od kojih prve jo nude uobiajeni raspon takozvanih rjeenja
sredinjih problema redistribucije, granice izmeu javnog i privatnog,
te statusa i dobara koji se stjeu politikim lanstvom; dok druge - sam
nacionalizam je primjer - raskidaju sa irim ideacijskim programom,
namjernim uklanjanjem i zamjenom koncepata. U drugom sluaju, njih
esto nalazimo kao dio neke druge, ire ideologije-domaina, ije ideje
i argumente one moraju posuivati 12 .
Tree, pomou postmodernizma stekli smo osjeaj fragmentarnosti i
neuhvatljive prirode politikih ideologija, a pomou pojma esencijalne
osporivosti navjetaj tome kako se osporeni koncepti ideologijama
rekonfiguriraju u nove, premda prolazne, cjeline. Ali u isto nam je
vrijeme nemogue zamisliti svijet bez politikih ideologija, s obzirom na
teorije koje su nam trenutano na raspolaganju. Sada smo konceptualno
spremni za svijet ideologija u kojem su rekombinacije normalne i este
i u kojemu granice postoje zato da bi bile prijeene. Nedavni pokret
libertarijanizma, preruen u "novu desnicu", koji se kree amo-tamo
izmeu utvrenih porodica liberalizma i konzervativizma, a da ne
spominjemo njegove veze sa starijim verzijama anarhizma, ilustrira tu
gipkost. Sama opsjednutost "novih laburista" modernizmom i milenarizmom upuivala je na njihovu ovisnost vremenskoj dimenziji, dok
interne komponente njihove ideologije pokazuju hibridna svojstva koja
potjeu iz niza glavnih ideolokih obitelji 13 . Nove varijante i krianja
postojali su oduvijek, ali danas imamo aparat za njihovo prepoznavanje
kao vanih ideolokih permutacija, a ne devijantnih zastranjenja od
stabilne ideoloke obitelji. Je li to prijezira vrijedna fragmentacija ili
poeljan pluralizam, ve je i samo po sebi ideoloko pitanje. U svakom
sluaju, ideoloki fenomeni koji su se pojavljivali prolog desetljea ine
se sve krhkijima. Uistinu, implozija nekih od veih ideolokih obitelji
12
Za razliku izmeu punih i tankih ideologija vidi M. Freeden, "Is nationalism a distinct ideolo
gy?", Political Studies, 1998., vol. 46., str. 7 4 8 . - 6 J .
13
Vidi . Freeden, "The ideology of New Labour", Political Quarterly, 1999., vol. 70., str 42.-51.
24
Michael Freeden
ne moe iskljuiti neke budue totalizirajue konstrukte, premda se

socijalna diferencijacija u drutvu totalizama ne osjea ugodno.
etvrto, sada shvaamo da ideologije mogu poprimiti mnoge raz
liite kulturne forme, u knjievnosti, filmu, reklami i svakodnevnom
govoru, pa je otud i nae shvaanje dosega politikog miljenja i njegove
simbolizacije znatno velikodunije nego u prolosti. A od hermeneutike smo nauili da nova shvaanja ne podrazumijevaju nuno i nove
ideoloke obitelji, nego nova dekodiranja tih obitelji, te da se obrasci
argumentiranja mogu ponovno pojaviti u modificiranom, ali ne nuno
i transformiranom obliku. Uistinu, stare forme ideologije, nasuprot
nekim postmodernistima, ne samo da su nadmaene drugim oblicima
slanja poruka, budui da e pitanja pravde, slobode, prava, politikih
dunosti i suvereniteta i dalje biti u sreditu politike rasprave, barem
u skoroj budunosti, tako da politiki moral jo nije postao polje
otvoreno svim prolaznicima. Ako se zadovoljimo karakterizacijom
ideologije kao moi, reducirat emo je na samo jednu od njezinih
komponenti i previdjeti njezinu ulogu u oblikovanju obrisa moralnosti.
Isto tako ne moemo ni napustiti logiku i razum kao odlike ideolokog
diskurza i komunikacije, istodobno kao sredstva uvjeravanja i kriterija
za procjenu njegove valjanosti, koji pristaju kao kljuni oblik politike
misli. Ipak, moramo teiti izvan tih ogranienja, jer testovi logike i
razumnosti ne uspijevaju izii na kraj s ideologijom kao sveprisutnim
oblikom politikog argumenta i miljenja-prakse koje je u stanju davati
znaenja, ili, pak, s multidimenzionalnou njezinih sadraja. Premda
stoljee koje je tek osvanulo moda nee vie biti doba ideologija u
Bracherovu doktrinarnom smislu rijei, ipak ono i dalje ostaje doba
ideologija i nastavit e i biti takvo.
Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o filozofske konfuzije
25
2
Ideoloka dominacija uz pomo
filozofske konfuzije
L I B E R A L I Z A M U DVADESETOM S T O L J E U
Gerald F. Gaus
Iznenaujue liberalno stoljee
Kad vrednujemo uspjeh liberalizma u ovom stoljeu, bilo bi dobro
prisjetiti se ukratko liberalizma otprije stotinu godina. Na poetku
dvadesetog stoljea, mnogi su se ozbiljni promatrai, i s lijevog i s
desnog krila liberalizma, pribojavali da su njegovi dani odbrojani.
Godine 1 8 9 1 . Herbert Spencer upozorio je da socijalisti i komunisti,
koji odvode civilizaciju natrag u ropstvo, dovode u pitanje teko steene
liberalne slobode. 1 Prema L. T. Hobhouseu, devetnaesto je stoljee
bilo "doba liberalizma, ali je na kraju tog stoljea srea toga velikog
pokreta spala na niske grane".
K o d k u e ili u inozemstvu, o n i koji zastupaju liberalne ideje doiv

ljavaju b o l n e poraze. Ali to je najmanje vaan razlog za zabrinutost.
1
Herbert Spencer, "From freedom to bondage", u . Spencer, The Man Versus the State, with
Six Essays on Government, Society and Freedom, Indianapolis IN, Liberty Fund, 1 9 8 2 . , str.
487.-518.
L. T. Hobhouse, Liberalism, London, Williams and Norgate, 1 9 1 1 . , str. 2 1 4 .
26
Gerald F . G a u s
Premda su liberali poraeni, ini se da je j o neto puno gore snalo

liberalizam. Njegova vjera u sebe s a m o g k a o da se ohladila. ini se
da je obavio svoj posao. On je bio n e t o p o p u t vjere koja se sada
fosilizirala poput neke iezle vrste; p o s t a o je fosil koji zauzima,
tovie, nezgodan poloaj izmeu dvaju vrlo aktivnih i energinih
mlinskih kamena - od kojih je gornji plutokratski imperijalizam, a
donji
socijaldemokracija. 3
Piui 1911. Hobhouse se nadao da bi revidirani liberalizam, koji je

nauio neto od socijalizma, ne samo mogao preivjeti nego i rasti
zajedno s demokracijom, premda je takoer mislio kako je mogue da
bi liberalizam mogao "postupno potonuti". 4 A izgledi liberalizma nisu
se brzo popravljali. Piui godine 1927. Guido de Ruggiero je analizirao
"krizu liberalizma".5 Tijekom 30-ih godina naveliko se smatralo da je
liberalizam pod opsadom faizma zdesna, a socijalizma i komunizma s
lijeva. 1935. John Dewey je zapazio da je liberalizam "ve dugo naviknut
na napade" zdesna, ali da su oni blagi u usporedbi s novim napadima
slijeva. U mislima mnogih ljudi, rekao je Dewey, "liberalizam je propao
izmeu dvaju stolaca, tako da ga se smatra utoitem za one koji ne ele
zauzeti vrsto stajalite u trenutnim drutvenim sukobima". 6 Dewey je
takoer vidio "krizu liberalizma" i mislio je da liberalizam "tamni". 7
Uistinu, inilo se da je Dewey uvjeren da je socijalizam, a ne liberalizam,
stvar budunosti: "mi idemo u smjeru neke vrste socijalizma, nazovite
ga kako hoete, jer nije vano kako e se zvati kad se bude ostvario." 8
Godine 1958. jedan je komentator jo mislio da su izgledi liberalizma
loi: dok se, prema njegovu miljenju, "na poetku dvadesetog stoljea
budunost liberalizma inila svijetlom", 30-e i 40-e znaile su napad na
liberalizam, dok je ruski komunizam bio najsnaniji i najneumoljiviji
neprijatelj s kojim se liberalizam ikad suoio. 9
3
Ibui
Ibid, str. 2 2 6 .
Guido de Ruggiero, The History of European Liberalism, preveo R. G. Collingwood, Boston

MA, Beacon Press, 1 9 5 9 . , dio II, poglavlje 6.
John Dewey, Liberalism and Social Action, New York, G. P. Putnam's Sons, 1 9 8 0 . [ 1 9 3 5 . ] ,
str. 1.-2.
Ibid, poglavlje 2., str. 9 0 .
8
9
John Dewey, Individualism, Oldand New, London, George Allen and Unwin, 1931., str. 111.-112.
J. Sahvyn Schapiro, Liberalism: Its Meaning and History, Princeton NJ, D. Van Nostrand, 1958.,
str. 88.-9.
27
U pogledu uznemirenosti - zapravo obeshrabrenosti - liberala u

veem dijelu prve polovice dvadesetog stoljea, razumljivo je da libe
rali dolaskom novog stoljea smatraju kako smiju slaviti. Dvadeseto
stoljee bilo je iznenaujue liberalno stoljee. Liberalizam je oito
pobijedio socijalizam, suparnika koji je tako privlaio, ali i zabrinjavao
Hobhousea i Deweya. Konsenzus nadmoi liberalnih ideja slobode
i trita gotovo da je univerzalan. Uvelike je ono to se danas naziva
"socijalizmom" neka vrsta liberalizma lijevog usmjerenja. Dananji
demokratski socijalisti, zauzimajui se za velikodunu socijalnu dravu i
zdrav demokratski ivot u okvirima bitno trinog drutva zasnovanog
na privatnom vlasnitvu, puno su blii novom liberalizmu Hobhousea
i J. A. Hobsona nego li socijalizmu Karla Marxa, pa ak i G.D. H.
Colea. Uistinu, liberalna misao je tako dominantna da mnogi socijalisti
prihvaaju neku verziju liberalne teorije socijalne pravde Johna Rawlsa.
Razliku izmeu "egalitarnih liberalnih" i socijalistikih teorija pravde
esto je nemogue utvrditi. 10
Pobjeda liberalizma nad konzervativizmom nije tako jasna ni potpu
na. Konzervativizam i dalje ostaje glavna alternativa liberalizmu, a neki
su uvjerljivo tvrdili da su neke verzije klasinog liberalizma, poput one
F. A. Hayeka, i same pod dubokim utjecajem konzervativne misli. 11
Ipak, i konzervativna alternativa otila je daleko u smjeru liberalizma:
"plutokratski imperijalizam" vie nije u igri, niti je to odbacivanje plu
ralistikoga trinog drutva. Noviji konzervativni kritiar liberalizma
govori na izrazito liberalan nain kad nas uvjerava da konzervativizam
"ne pretpostavlja dogovor koncepcijama dobrog ivota." 12
Naravno da kritike liberalnog projekta - tonije projekata - ne samo
da jo postoje, nego gotovo da su odlika suvremene politike filozofije.
Feministice, komunitaristi, zeleni i razliiti "liberacionisti" pridruuju
se konzervativcima, socijaldemokratima, kritikim teoretiarima i masi
drugih konstantno kritizirajui gotovo svaki oblik liberalne teorije
i politike. Kao to je to ustvrdio Stephen Holmes, podcjenjivanje
10
Argumentiram u prilog ovoj tezi u mojoj knjizi Political Concepts and Political Theories, Boulder
11
Vidi Michael Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Cla
12
John Kekes, A Case for Conservatism, Ithaca NY, Cornell University Press, 1 9 9 8 . , str. 19.
CO, Westview Press, 2 0 0 0 . , poglavlje 8.

rendon Press, 1 9 9 6 . , 7. poglavlje.
28
Gerald F. Gaus
liberalizma je trajna aktivnost u zapadnoj kulturi, koja i danas cvate. 13

No za razliku od poetka prolog stoljea, na poetku ovoga takve se
kritike ne ine konanim napadima na fosil koji je pregazila povijest,
nego kao napadi na dominantnu politiku doktrinu onih koji ele
dovesti u pitanje njezinu nadmo.
Nepostojanje napretka u liberalnoj teoriji dvadesetog stoljea

Moj cilj u ovom poglavlju nije slaviti oitu pobjedu liberalizma, ili ak
izraziti olakanje to je preivio u dvadesetom stoljeu i to u prilino
dobroj formi, s obzirom na predvianja otprije stotinu godina. Upravo
suprotno. elim upozoriti da, ma koji razlog za slavlje liberali mogu
izvesti iz svojih politikih pobjeda nad tradicionalnim suparnicima,
u jednom vanom pogledu dvadeseto je stoljee bilo razoaravaj ue
za liberalnu teoriju. Piui usred velike depresije, Dewey je zabiljeio
da su "liberali podijeljeni u pogledima i djelovanju... i to je gotovo
opepoznato." 1 4 U prvom dijelu stoljea liberalizam je bio razjedinjen
to se tie mnogih fundamentalnih pitanja: bio je podijeljen na nepo
kolebljive zagovornike privatnog vlasnitva i na one koji su bili voljni
prihvatiti neki oblik socijalizma, na individualiste i kolektiviste, na one
koji su htjeli planirati drutvo i one koji su inzistirali na nemogunosti
socijalnog planiranja. Dewey se nadao da e se te podjele prevladati, i
da e se pojaviti "ponovno roeni liberalizam" koji e karakterizirati
"organizirano jedinstvo djelovanja postignuto konsenzusom vjerova
nja." 1 5 No takva ujedinjena liberalna teorija nije se pojavila. Razdori
koji su obiljeavali liberalizam na kraju devetnaestog stoljea zapravo
ga progone i danas.
U ovom ogledu elio bih, kao prvo, potpunije objasniti i obraniti tu
kontroverznu tvrdnju - prema kojoj liberalna teorija u mnogo emu
nije znatnije napredovala tijekom stoljea koje je netom zavrilo. Do
pustite mi naglasiti da nemam namjeru umanjivati vanost i inovativne
13
Stephen Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, Cambridge MA, Harvard University Press,
1993., p. xi.
14
Dewey, Liberalism and Social Action, str. 9 1 .
15
Ibid.
29
doprinose liberalizmu mislilaca poput . H. Greena, Hobhousea,

Bernarda Bosanqueta, Deweya, Hayeka, Rawlsa, Roberta Nozicka
i Isaiaha Berlina. Moja poenta je da unato izdanosti liberalnog
teoretiziranja prolog stoljea, dananji liberalizam karakteriziraju
u biti iste antinomije ili napetosti koje su ga obiljeavale i na kraju
devetnaestog stoljea. Rascijep izmeu individualista i komunitarista,
prava i opeg blagostanja, racionalista i antiracionalista, socijalnih
evolucionista i konstruktivista, nisu ni vie ni manje odlika dananjeg
liberalizma, nego to su to bili na njegovu poetku. Kao politika teorija
liberalizam je napustio prolo stoljee na gotovo jednak nain na koji je
u njega kroio - nesposoban rijeiti trajne napetosti izmeu suparnikih
formulacija. I dok smo bili svjedocima novih i sofisticiranih izraza tih
formulacija, rasprava se nije znatnije pokrenula naprijed. Nakon to
pokuam potkrijepiti tu tvrdnju, u zadnjem dijelu ogleda okrenut u
se analizama vanosti liberalizma, ili nepostojanju te vanosti, i tome
to bi nam to moglo rei prirodi liberalizma i politike teorije.
Tri trajne antinomije liberalizma16

Individualizam protiv kolektivizma
Tijekom prolog stoljea, liberalizam su muile kontroverze izmeu,
s jedne strane, onih koje se iroko identificira kao "individualiste" i,
s druge strane, "kolektivista", "komunitarista" ili "organicista". Te
neodreene i sumarne oznake primjenjivale su se na mnoge rasprave.
Ovdje u se usredotoiti na kontroverze koje se tiu (1) prirode drutva;
(2) prirode jastva; i (3) relativne teine prava i zahtjeva pojedinca ili
drutva.
Priroda drutva
Liberalizam se esto povezuje s individualistikim analizama dru
tva. Shvaanje Jeremyja Benthama dobro je poznato: "zajednica je
fiktivno tijelo, sastavljeno od pojedinanih osoba koje se smatraju
16
Ovdje se nadovezujem na Edwarda Shilsa, "The antinomies of liberalism", u Zbigniew Brzezinski

et al. (ur), The Relevance of Liberalism, Boulder, CO, Westview Press, 1 9 7 8 . , str. 1 3 5 . - 2 0 0 .
30
Gerald F . Gaus
tako konstitutivnima kao da su njegovi dijelovi".
17
Za individualista,
kakav je bio Bentham, "zajednica" je naprosto ime kojim se koristimo

kako bismo opisali djelovanja, odlike i interakcije pojedinaca koji su
jedino stvarni. Drutvene osobine se na kraju mogu sresti na stvarne,
individualne, osobine. Spencer se s time slagao: "osobine mase ovise
atributima njezinih sastavnih dijelova."
18
U posljednjim godinama
devetnaestog stoljea to individualistiko shvaanje je sve vie postajalo

metom napada, osobito onih koji su bili pod utjecajem idealistike
filozofije. D. G. Ritchie, kritizirajui Spencerovu filozofiju 1891., eksplicite je odbacio ideju da je drutvo jednostavno "hrpa" pojedinaca,
naglaavajui da je ono slinije organizmu, sa sloenim unutarnjim
ivotom.
19
Ova antiindividualistika koncepcija drutva dosegnula je
svoj najii oblik u Bosanquetovu liberalizmu. "Promatramo li moje

jedinstvo sa samim sobom u razliita vremena kao poseban sluaj",
pisao je Bosanquet, "otkrit emo da je vrlo teko utvrditi razliitost
izmeu naela jedinstva onoga to nazivamo jednim umom, i onog
svih "umova" koji ulaze u jedinstveno drutveno iskustvo."20 Jedinstvo
pojedinca se, u naelu, nimalo ne razlikuje od jedinstva pojedinaca
koje ini drutveni um. Uistinu, prema Bosanquetovu idealizmu, ono
to je koherentnije i potpunije jest stvarnije, a time je i drutvo, stoga
to je potpunije i koherentnije od bilo kojeg pojedinaca, stvarnije od
osoba koje ga tvore. 21 Liberali poput Hobhousea i Deweya odbijali su
17
Jeremy Bentham, Introduction to the Principles of Morals and Legislation, ur. J. H. Burns i .
L. A. Hart, London Athlone Press, 1 9 7 0 . , poglavlje 1., dio 4. Usporedi J. S. Mill, A System
of Logic: Ratiocinative and Inductive: "Ljudi u drutvu nemaju osobina do onih koje se mogu
izvesti, i koje se mogu ponovno razrijeiti u zakonima prirode pojedinih ljudi." The Collected
Works of John Stuart Mill, ur. J. M. Robson, Toronto, University of Toronto Press, 1 9 6 3 . , vol
VOL, str 8 7 9 .
18
Herbert Spencer, Social Statics, New York, Robert Schalkenback Foundation, 1 9 9 5 . [ 1 8 5 1 . ] ,

str. 1. Vidi i njegovo djelo First Principles, London, Williams and Norgate, 1 8 6 2 . , poglavlje
10., ulomak 85.
19
D. G. Ritchie, The Principles of State Interference: Four Essays on the Political Philosophy of
Herbert Spencer, ] . S. Mill and . H. Green, London, George Allen and Unwin, 1902., str. 13.
Ovo shvaanje je blie Spenceru no to se to ini na prvi pogled. Spencer je kritizirao Benthama
jer nije dovoljno cijenio "sloenost drutvenog organizma", premda je Spencerovo shvaanje
drutvenog organizma bilo izrazito individualistiko: Spencer, Social Statics, str. 12.
20
Bernard Bosanquet, The Philosophical Theory of the State and Related Essays, ur. Gerald F.
Gaus i William Sweet, Indianapolis IN, St Autustine Press, 2 0 0 1 . , str. 1 7 5 .
21
Vidi Gerald F. Gaus, "Green, Bosanquet and the philosophy of coherence", u c. L. Ten (ur.),
The Routledge History of Philosophy, vol. 7., The Ninetenth Century, glavni urednici S. G.
Shanker i G. H. R. Parkinson, London, Routledge, 1994., str. 4 0 8 . - 3 6 .
31
prihvatiti takvo radikalno kolektivistiko shvaanje22, ali su i odbacivali

radikalni individualizam Benthama i Spencera. 2 ' Tijekom veeg dijela
prve polovice dvadesetog stoljea "organske" analize drutva prevla
davale su u liberalnoj teoriji, ukljuujui i vei dio ekonomije. A. F.
Mummery i J. A. Hobson inzistirali su na tome da je "shvaanje prema
kojem zajednica ne znai nita vie od zbroja individualnih jedinki, te
da se interes drutva moe postii zbrajanjem interesa individualnih
lanova, uzrokovalo je teke pogreke u ekonomiji i u drugim gra
nama sociologije." 2 4 ak je i John Maynard Keynes, u svojoj kritici
laissez-faire individualizma isticao vanost "organiziranog drutva kao
cjeline." 2 5
Unato dominaciji kolektivistike analize drutva u liberalizmu ranog
dvadesetog stoljea, individualistiki su pogledi opstali. Tijekom i poslije
Drugoga svjetskog rata oni su doveli u pitanje, a ini se i na neko vrijeme
zasjenili, kolektivistike prikaze. Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji
Karla Poppera predstavljalo je potkrijepljenu kritiku hegelovske i
marksistike teorije te njihova kolektivistikog i historicistikog, a za
Poppera inherentno neliberalnog, razumijevanja drutva.26 Ponovno
pojavljivanje ekonomske analize u liberalnoj teoriji istaknulo je u
prvi plan temeljit metodoloki individualizam. Piui poetkom 60-ih
godina, James Buchanan i Gordon Tullock nepopustljivo su branili
"individualistiki postulat" nasuprot svim oblicima "organicizma".
O r g a n s k a drava ima postojanje, vrijednosne o b r a s c e i motivaciju
nezavisne od individualnih ljudi, njezinih l a n o v a . Uistinu, sam po
jam "individualnog" ima malo mjesta u istinski organskoj koncepciji:
p o j e d i n a n i ovjek postaje i n t e g r a l n i m dijelom veeg i smislenijeg
organizma...
22
Vidi L. T. Hobhouse, The Metaphysical Theory of the State, London, Allen & Unwin, 1926.,
str. 61 ff; John Dewey, "Time and individuality", u John Dewey: The Essential Writings, ur.
David Sidorsky, New York, Harper and Row, 1 9 7 7 . , str. 137.
23
Hobhouseu, vidi Michael Freeden, The New Liberalism: An Ideology of Social Reform, Oxford,
Clarendon Press, 1 9 7 8 . ; Deweyu, vidi Alfonso J . Damico, Individuality and Community:
The Social and Political Thought of John Dewey, Gainesville FL, University Press of Florida,
1978.
24
A. F. Mummery i J. A. Hobson, The Phisiology of Industry, New York, Kelly and Millman,
25
John Maynard Keynes, "The end of laissez faire", u njegovim Essays in Persuasion, London,
26
Karl Popper, The Open Society and its Enemies, vol. 2., London, Routledge, 1 9 4 5 .
1956., str. 1 0 6 .
Macmillan, 1 9 7 2 . , str. 2 7 5 .
32
Gerald F . Gaus
Ovaj pristup ili teorija k o l e k t i v n o s t i . . . je ipak u b i t n o m suprot

stavljen zapadnoj filozofskoj tradiciji u k o j o j je ovjek pojedinac
primarni f i l o z o f s k i e n t i t e t . 2 7
Buchanan i Tullock nastavili su dokazivati da "nakon to odbaci

mo organsku koncepciju drave, ostajemo s isto individualistikom
koncepcijom kolektivnosti." Ljudi jedini stvarno odluuju i odabiru,
a njihove preferencije determiniraju i javno i privatno djelovanje.28
Ponovno roeni individualizam liberalizma s kraja dvadesetog stoljea
bio je blisko povezan s uvoenjem Hobbesa kao lana liberalnog
panteona. Hobbesov neumoljivo individualistiki prikaz drutva, i nain
na koji je njegova analiza prirodnog stanja doputala modeliranje u
teoriji igara, dovodio je do krajnje individualistike, formalne analize
liberalne drave i liberalnog morala. 29
Priroda
jastva
Naravno, kao to je dobro poznato, posljednjih smo godina doivjeli

obnovljeno zanimanje za kolektivistiku analizu liberalnog drutva
- premda je pojam "kolektivistiki" naputen u prilog "komunitarni".
Amy Gutman je 1985. zapazila da "smo svjedoci povratka komunitarne
kritike liberalne politike teorije. Poput kritiara iz 60-ih godina, i oni
iz 80-ih optuuju liberalizam jer je pogreno i nepopravljivo individualistian." 30 Poevi s poznatom kritikom Rawlsa Michaela Sandela,
mnogi su kritiari optuili liberalizam da se zasniva na apstraktnoj
koncepciji individualnog jastva kao istog odabiraa (chooser), ija
su opredjeljenja, vrijednosti i preokupacije u posjedu jastva, ali ga ne
konstituiraju.31 Premda je, sada ve poznata, da ne kaemo ozloglaena
27
James M. Buchanan i Gordon Tullock, The Calculus of Consent: Logical foundations of Con
stitutional Democracy, Ann Arbor MI, The University of Michigan Press, 1 9 6 5 . , str. 1 1 . - 1 2 .
28
Ibid, str. 1 3 . i vi.
29
Sam Buchanan razvija hobbesovski individualistiki liberalizam u The Limits of Liberty: Between
Anarchy and Leviathan, Chicago, University of Chicago Press, 1 9 7 5 . Djelo Jean Hampton Hobbes and the Social Contract Tradition, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 8 6 . , bilo je
takoer utjecajno u tom pogledu, kao i Hobbesian Moral and Political Theory, Princeton NJ,
Princeton University Press, 1986., Gregoryja S. Kavke. Za kritiku evaluaciju vidi Jody S. Kraus,
The Limits of Hobbesian Contractarianism, Cambridge, Cambridge University Press,
1993.
30
Amy Gutmann, "Communitarian critics of liberalism", Philosophy and Public Affairs,

Vol. 14., str. 3 0 8 .
1985.,
31
Vidi Michael Sandel, Liberalism and the Limits of Justice, Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 8 2 .
33
rasprava "liberalno-komunitarno" na kraju ukljuila i dalekosene

moralne, politike i socioloke rasprave prirodi zajednica te pravima
i odgovornostima njihovih pripadnika,
32
u samom srcu rasprave bila
su suprotstavljena razliita shvaanja jastva. Za Sandela je pogreka u

sri Rawlsova liberalizma bila njegova neprihvatljivo apstraktna teorija
jastva, istog autonomnog odabiraa. Rawls, optuivao je, u konanici
pretpostavlja da ima smisla identificirati nas s istom sposobnou
odabira i da takvi isti odabirai mogu odbaciti bilo koju ili sve svoje
vezanosti i vrijednosti, a svejedno zadrati vlastit identitet. Will Kymlicka, u duhu ovih novih komunitarista, pokuao je ponovno uvesti u
liberalnu teoriju elemente Greenova, Hobhouseova i Deweyeva "novog
liberalizma", opet tvrdei da su kljune liberalne vrijednosti konzistentne i uistinu tek mogu cvasti u zajednicama koje karakterizira kulturno
zajednitvo: "pripadnost kulturnoj strukturi omoguuje individualnu
slobodu, koja omoguuje smislen izbor kako ivjeti vlastiti ivot." 33
Tijekom 90-ih razni su liberali pokuavali pokazati kako liberalizam
moe konzistentno zagovarati teoriju jastva koja nalazi prostor za
pripadnost kulturi i drugim ne-odabranim vezanostima i obvezama,
koji barem djelomice tvore jastvo. Dobar dio liberalne teorije poeo se
usredotoivati na pitanje tome kako moemo biti drutvena stvore
nja, pripadnici kultura, odgajani u razliitim tradicijama, a istodobno
autonomni odabirai koji se koriste slobodom kako bi konstruirali
vlastiti ivot.
34
Guttman je mislio da ovaj novi val komunitarne kritike liberalnog

individualizma nije "puko ponavljanje stare kritike. Dok su stariji
kritiari bili nadahnuti Marxom, noviji su inspirirani Aristotelom
i Hegelom." 3 5 Pod "starijima" je Gutmann imao na umu kritiare
s "nove ljevice" iz 60-ih godina. Poblie ispitivanje otkriva da se u
prolom stoljeu liberalna teorija neprestance borila s problemima koje
su iznijele Hegelova i Aristotelova filozofija: u mnogim sluajevima
prije su liberalne teorije bile znatno sofisticiranije u tom pogledu, od
32
Ovaj aspekt "komunitarijanske kritike" je evidentniji u Robert . Bellah, Richard Madsen,

William . Sullivan, Ann Swidler i Steven M. Tipton, Habits of the Heart: Individualism and
Commitment in American Life, Berkeley CA, University of California Press, 1 9 8 5 .
33
Will Kymlicka, Liberalism, Community and Culture, Oxford, Clarendon Press, 1991., str. 2 0 8 .
34
Najsofisticiraniji noviji pokuaj je S. 1. Benn, A Theory of Freedom, Cambridge, Cambridge

University Press, 1 9 8 8 .
35
Gutmann, "Communitarian critics of liberalism", str. 3 0 8 .
34
Gerald F. G a u s
novijih formulacija.36 Poetna toka Greenova idealizma bila je kritika

asocijacionistikih teorija jastva koje su zagovarali individualistiki
liberali devetnaestog stoljea poput Benthama i Johna Stuarta Milla:
umjesto da "jastvo" smatra apstraktnim istim egom - za to Sandel
optuuje Rawlsa - Green je tvrdio da sve te teorije inspirirane Humeom
uope nemaju stvarnog objanjenja jastva. Oni su pokuavali analizirati
jastvo jednostavno kao niz elja, osjeaja ili misli povezanih zakonima
asocijacije (poput slinosti, kontinuiteta i tako dalje). Premda, tvrdio je
Green, jastvo nije "neto odvojeno od osjeaja, elja i misli", njega ne
treba s njima poistovjeivati - ono je "to to ih ujedinjuje". 37 Moe se
initi kao da Green zagovara takozvani "isti ego" ali, dopunjujui se
na Aristotela, i posebice Hegela, Green naglaava da je jastvo takoer
sustav sadraja. Kao to e poslije naglasiti Bosanquet, jastvo je sustav
organiziranog sadraja; on pretpostavlja i sadraje - tvorbena opre
djeljenja, vrijednosti, vjerovanja i tako dalje - te sposobnost njihova
organiziranja.38 No, kako se ova dva aspekta jastva - supstancijalna
opredjeljenja i organizirajui ego - kombiniraju, zbunjivalo je liberale
cijelo dvadeseto stoljee.
Prava i zahtjevi pojedinca i drutva
Trajna rasprava izmeu individualista i kolektivista jastvu i drutvu
bila je tako tvrdokorna ne samo zato to je ukljuivala tako sloena
filozofska pitanja, nego i zato to se smatrala relevantnom za odreiva
nje relativnih teina moralnih zahtjeva pojedinaca i drutva. Svakako,
Buchanan i Tullock su se pobrinuli da se njihove individualistike
analize drutva razlikuju od "individualizma" - "organizacijske norme
koja pretpostavlja eksplicitno prihvaanje odreenih vrijednosnih
39
kriterija". No, unato njihovu pokuaju da svoju analizu oslobode
takvih vrijednosnih opredjeljenja, ini se nespornim da teorija kon36
relevantnosti liberalnih teorija s poetka dvadesetog stoljea za suvremene "komunirarijanske

kritike" vidi Alan Ryan, "The Liberal community" u John W. Chapman i Ian Shapiro (ur),
NOMOS X X X V : Democratic Community, New York, New York University Press, 1 9 9 3 . , str.
9 1 . - 1 1 4 . ; Avital Simhony i David Weinstein (ur) The New Liberals, Cambridge, Cambridge
University Press, u tisku.
37
Vidi . . Green, Prolegomena to Ethics, ur. A. C. Bradley, Oxford, Clarendon Press, 1890.,
str. 104.: Works of Thomas Hill Green, ur. R. L. Nettleship, London: Longmans, 1 8 9 3 . , Vol
L, str. 339.-41. Za potpuniju analizu Greenovih i Bosanquetovih teorija jastva, vidi moj lanak
"Green, Bosanquet and the philosophy of coherence", str. 4 1 4 . - 1 6 .
38
Vidi naroito Bosanquetovu Psychology of the Moral Self, London Macmillan, 1 9 0 4 .
39
Buchanan and Tullock, The Calculus of Consent, str. vii
Liberalizam: dominacija uz p o m o filozofske konfuzije
35
stitucionalne demokracije, koja proizlazi iz njihova rada, predstavlja

snanu obranu individualnih prava nasuprot kolektivnom odluivanju.
To slijedi tradiciju liberalnog individualizma; Spencer je, primjerice,
smatrao da je njegova individualistika analiza drutva povezana sa
snanom obranom individualnih moralnih prava.
Svaki drutveni f e n o m e n m o r a i m a t i svoje p o d r i j e t l o u n e k o m
posjedu p o j e d i n c a . I ba k a o to privlaenja i afiniteti, latentni u
odvojenim atomima, postaju vidljivi tek kad se ti atomi priblie, tako
i sile koje spavaju u izoliranim ljudima postaju aktivne sueljavanjem
s blinjima.
O v o r a z m a t r a n j e . . . upuuje na put k o j i m m o r a m o ii u naoj
potrazi za p r a v o m s o c i j a l n o m filozofijom. O n o upozorava na to da
ideja m o r a l n o g zakona drutva, p o p u t njegovih drugih zakona, ima
svoje podrijetlo u atributu ljudskog bia. O n a nas upozorava da ne
prihvatimo bilo koju fundamentalnu doktrinu koja se, p o p u t o n e
"najveoj srei najveeg broja ljudi" ne moe izraziti a da se ne
pretpostavi n e k o stanje agregacije. S druge strane, o n a upuuje na
to da se prvo n a e l o k o d a za ispravno upravljanje ovjeanstvom
u njegovu stanju mnotva, m o e otkriti u ovjeanstvu u njegovu
stanju jedinstva, da m o r a l n e sile k o j i m a ovisi drutvena ravnotea
postoje u drutvenom a t o m u - o v j e k u . 4 0
Tako za Spencera "u ovjeku postoji ono to bismo mogli nazvati

instinktom za osobna prava - osjeaj koji ga vodi da zahtijeva onoliko
velik udio u prirodnim privilegijama koliko trae i drugi.
41
Naravno da nisu samo liberalni individualisti uoili vezu izme

u svoje analize jastava-u-drutvu i morala. Bosanquetov idealizam
i organska koncepcija drutva navela ga je da bude kritian spram
"moralnog individualizma" onog to je shvaao kao "materijalistiki ili
epikurejski svjetonazor" - i da umjesto toga daje prednost "moralnom
socijalizmu" - "koje ini drutvo moralnom biti pojedinca." 4 2 Ipak,
premda su liberalni politiki teoretiari svih usmjerenja pretpostavljali
da (a)individualistiki (ili kolektivistiki) prikazi drutva i jastva na neki
nain podupiru (b) individualistiki (ili kolektivistiki) moral, priroda
40
Spencer, Social Statics, str. 18.
41 Ibid, str. 87.

42 Vidi Bosanquet, "The antithesis between individualism and socialism philosophically considered",
u The Philosophical Theory of the State and Related Essays, str. 3 2 4 . - 4 6 .
36
Gerald F . Gaus
veze medu njima je esto nejasna, i sve samo ne sigurna. Prisjetimo

se da je Spencer odbacio benthamovski utilitarizam ba zbog toga
to naelo kakvo je "najvea srea najveeg broja ljudi" inherentno
pretpostavlja "stanje agregacije". Klasini utilitarizam je stoga bio mo
ralno kolektivistian unato Benthamovu radikalno individualistikom
shvaanju drutva. Tu optubu su, naravno, usmjerili kasniji moralni
individualisti koji su, primjerice, tvrdili da utilitarno moralno gledite
shvaa drutvo kao "neku vrstu jedinstvene divovske osobe". 4 3
Povijest liberalne teorije dvadesetog stoljea imala bi mnogo toga
za rei razliitim obranama moralnog individualizma, kritikama vie
kolektivno ili komunalno usmjerenih liberala te pokuajima da se to
dvoje pomiri. Green i Hobhouse moda su najvaniji od pomiritelja;
prema njima, zajedniko dobro nuno ukljuuje i dobro za pojedince.
Green je pisao:
Jastvo kojim ovjek ostvaruje svoje ispunjenje, nije apstraktno ili
prazno jastvo. To je jastvo zahvaeno viestrukim interesima, medu
kojima je i interes za druge osobe. O v o nisu s a m o interesi koji ovise
drugim o s o b a m a k a k o bi bili zadovoljeni, n e g o interesi za d o b r o
tih drugih osoba, interesi koji ne mogu biti zadovoljni bez svijesti
da su i te druge o s o b e zadovoljne. ovjek ne m o e zamisliti sebe
u boljem stanju, ili na putu p r e m a boljem stanju, a da ne zamisli
druge, ne s a m o k a o sredstva za postizanje tog boljeg stanja n e g o
kako dijele to stanje s njim." 4 ' 1
Tako Green daje analizu prava za koju se, premda je usmjerena na

stvaranje uvjeta za razvoj osobnosti, takoer moe rei da proizlazi iz
zajednikog dobra. Rei da je "pravo mo koju se zahtijeva i prepoznaje
kao onu koja pridonosi zajednikom dobru" 43 ne znai nijekati da je
ono kljuno za pojedinev razvoj, nego skrenuti pozornost na to da
je "savrenstvo ljudskog karaktera" i "savrenstvo drutva". 46 Pokuaj
Greena i njegovih sljedbenika da pomire moralni individualizam s
43
44
45
46
John W. Chapman, "Justice and fairness", u Carl J. Friedrich i John W. Chapman (ur) NOMOS
VI: Justice, New York, Atherton, 1 9 6 4 . , str. 153.
Green, Prolegomena to Ethics, str. 2 1 0 . Za Hobhousea, vidi njegovo djelo The Rational Good,
London, Watts, 1 9 4 7 . [ 1 9 2 1 . ] .
. H. Green, Lectures on the Principles of Political Obligation and Other Writings, ur. Paul
Harris i John Morrow, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 8 6 . , str. 7 9 .
Green, Prolegomena to Ethics, str. 4 2 9 .
37
moralnou kolektivnog dobra, premda je bio neko vrijeme dominan

tan u Velikoj Britaniji, ustuknuo je u posljednjem dijelu dvadesetog
stoljea pred obnovljenom, dapae sve intenzivnijom, svaom izmeu
zastupnika individualnih prava i onih koji su inzistirali da se liberalizam
moe utemeljiti jedino na pozivima na kolektivno dobro.
Konstruktivizam protiv antikonstruktivizma
Liberalizam je u svojoj sri vjeran racionalnosti. "Sve to ovjek jest i
to ga uzdie iznad ivotinja", rekao je Ludwig von Mises, "on duguje
svom razumu. Zato bi se liio uporabe razuma... u drutvenoj politici
i prepustio se neodreenim i mranim osjeajima i impulsima?" 4 7
Kao to je Holmes upozorio, kritiari liberalizam esto povezuju s
"hiperracionalizmom". Tako Holmes pie:
Kae se da racionalisti vjeruju da je ljudski razum dovoljno m o a n
da bi konstruirao izvediv nacrt najboljeg drutvenog p o r e t k a i da se
ljudi r a c i o n a l n i m a r g u m e n t i m a m o g u navesti da prihvate taj nacrt.
Kritiari takvog hiperracionalizma tvrde da je razum preslab za takvu
zadau, s o b z i r o m na sloenosti drutvenog ivota. 4 8
Kako je Holmes uoava, liberali nisu sljedbenici hiperracionalizma.

Liberalizam, premda se oslanja prosvjetiteljsku vjeru u razum, jest
takoer pod utjecajem skepticizma glede - ili je barem oprezan prema
- moi ljudskog razuma.
49
Von Mises ne samo da je isticao vanost
voenja razumom nego je skrenuo nau pozornost na njegova ograni

enja: "nae moi razumijevanja su ograniene. Ne moemo se nadati
da emo ikad otkriti konane i najdublje tajne univerzuma." 50 Uistinu,
Popperovo Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji nije jednostavno
kritika kolektivizma, nego i kritika krajnje racionalistikih filozofija,
meu ostalim, Platona i Marxa. Premda je liberalizam svakako puno
47
Ludwig von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, San Francisco, Cobden Press, 1 9 8 5 . ,
str. 7.
48
49
Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, str. 2 4 7 .

Ovaj aspekt liberalne tradicije je naglaen kod D. Manninga, Liberalism, London, Dent, 1 9 7 6 . ,
str. 4 3 . - 5 0 . Cf. J. Roland Pennock, Liberal Democracy: Its Merits and Prospects, New York,
Rinehart and Co., 1950., str. 24.-32.
50
Von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, str. 7.
38
Gerald F . G a u s
racionalistiniji od konzervativizma,51 on uvelike zaostaje za gotovo

potpunim hiperracionalizmom mnogih socijalizama. Rijeima jednog
suvremenog socijalista,
Ljudska rasa, smatra racionalizam, sada je odrasla i naposljetku se
oslobodila od starodrevnog j a r m a neznanja i praznovjerja. Posje
dujemo " z n a n o s t " , racionalno, sreeno znanje zakonima prirode:
m o e m o progresivno domestificirati, oblikovati prirodu tako da slui
naim svrhama, i m o e m o primijeniti ovo znanje na ljudsko drutvo.
Budui da u nama sreu izaziva prvenstveno materijalno bogatstvo
(predmeti steeni p r o c e s o m potinjavanja p r i r o d e ) , m o e m o or
ganizirati nae ivote, nae o d n o s e , tako da osiguramo maksimum
t e h n i k e , e k o n o m s k e i administrativne uinkovitosti u svim naim
drutvenim aktivnostima. Racionalistika kritika kapitalizma, stoga,
osuuje veinu kaosa i gubitaka koji su dio kapitalistike proizvodnje,
te njegovo k o n t i n u i r a n o ustoliavanje neznanja i praznovjerja...
Socijalizam, racionalna organizacija drutva... je o i t o kruna vri
jednosti i aspiracija prosvjetiteljstva: njemu treba samo zdrav razum
i prava vrsta obrazovanja da ga ljudi prihvate i djeluju u smjeru
njegova
ostvarenja. 5 2
Malo je liberala bilo toliko uvjereno u sposobnost razuma ne samo

da shvaa nego i da oblikuje i kontrolira prirodu i drutvo u skladu s
ljudskim planovima. Dewey, za kojeg smo vidjeli da je vjerovao kako
nas oekuje neka vrsta socijalizma, doao je najblie to liberal moe
tom ekstremnom racionalizmu. Njegov poziv na "socijalnu kontrolu
ekonomskih sila" bio je primjer duboke vjere u sposobnost ljudske
inteligencije da doe do izvedivih socijalnih i ekonomskih planova. 53
Deweyu i njegovim pragmatinim sljedbenicima u Americi bilo je
dosta "prirunih improvizacija kako bi se izalo na kraj s izvanrednim
situacijama". 54 Obavijetenost i eksperimentalna kontrola bili su nuni.
U istom stilu je pisao i Keynes da e "prijelaz iz ekonomske anarhije
u reim koji ima za cilj kontrolu i upravljanje ekonomskim silama u
interesu socijalne pravde i stabilnosti, biti prepun izvanrednih tehnikih
51
Vidi Michael Oakeshott, Rationalism in Politics, proireno izdanje, Indianapolis MI, liberty
Press, 1991., str. 5.-42. Za izvrstan saetak Oakeshottova antiracionalizma vidi Kirk F. Koerner,
Liberalism and its Critics, London, Croom Helm, 1985., str. 2 7 2 .
52
R. N. Berki, Socialism, London, Dent, 1975., str. 27.-8.
53
Dewey, Liberalism and Social Action, str. 87. ff.
54 Ibid, str. 87.
39
i politikih tekoa. Ipak sugeriram da je prava svrha Novog liberalizma

traiti njihovo rjeenje." 55
Svakako, dananji su liberali napustili vjeru u svjesnu i relativno
temeljitu kontrolu ekonomije, koja je 30-ih godina dvadesetog stoljea
"posvuda stjecala priznanje" 5 6 . To je moda bio glavni napredak u
liberalnoj politikoj teoriji u prolom stoljeu: sav liberalizam je danas
trini liberalizam. Ipak, liberalizam se jo koleba izmeu pristupa
koji je jedna verzija socijalistikog racionalizma i antiracionalizma
koji ga gura blie konzervativizmu. Tijekom prolog stoljea liberali
su branili dva suprotstavljena shvaanja prirode liberalnog poretka
- jedan je isticao spontani, neplanirani poredak trinog drutva, a
drugi je naglaavao kljunu ulogu namjernog, promiljenog nacrta.
Prvi je bio od fundamentalne vanosti za klasini liberalizam. Kako je
zapazio i Lord Robbins:
B i t klasinog liberalizma je vjerovanje da e , u p o g o d n o m sustavu
o p i h pravila i institucija, n a s t a t i s p o n t a n i o d n o s i koji t a k o e r
zasluuju i m e " p o r e t k a " , ali k o j i sami sebe odravaju i, u n u t a r
g r a n i c a p r o p i s a n i h pravilima, ne zahtijevaju nikakvu detaljnu i
specifinu regulaciju. 5 7
Najsofisticiraniju artikulaciju ove koncepcije liberalnog drutva i in

stitucija, naravno, nalazimo u Hayekovu djelu. "Nije", kae Hayek,
"pretjerano rei da socijalna teorija poinje s otkriem - i ima predmet
prouavanja samo zbog njega - da postoje strukture koje su proizvod
58
djelovanja mnogih ljudi, ali nisu posljedica ljudskog nacrta". Nasuprot

konstruiranom ili dizajniranom drutvenom poretku, kompleksnost
spontanog poretka "nije ograniena na ono ime je ljudski um u stanju
ovladati... A budui da on nije napravljen, ne moe se ni legitimno rei
59
da ima neku posebnu svrhu." Budui da takvi poretci mogu biti krajnje
kompleksni, Hayek je duboko skeptian u pogledu sposobnosti ljudskog
55
Keynes, 'Am I a liberal?', u njegovim Essays in Persuasion, str. 3 0 5 .
56
J. A. Hobson, The Science of Wealth, etvrto izdanje, revidirao R. F. Harrod, London, Oxford
University Press, 1950., str. 2 0 0 .
57
58
Lord Robbins, Political Economy: Past and Present, London, Macmillan, 1977., str. 9.
F. A. Hayek, Law, Legislation and Liberty, Vol. I: Rules and Order, London, Routledge and
Kegan Paul, 1973., str. 37.
59
Ibid, str. 3 8 .
40
Gerald F . Gaus
razuma da ih shvati i kontrolira. Za Hayeka to ne znai da su oni statini

ili - kako je to Dewey mislio - besciljni. Poput Spencera prije njega, i
Hayek se poziva na evolucijsko objanjenje spontane prilagodbe, jer je
evolucija model kako individualne odluke mogu generirati dalekosene
promjene i adaptacije, koje nitko nije namjeravao stvoriti.
Premda se Hayekova koncepcija spontanog reda moe pratiti unatrag
do, barem, Smithove analize trita u Bogatstvu naroda60, pogreno
je koncepciju liberalnog poretka smatrati nuno individualistikom.
Iznenauje da Bosanquet, piui potkraj devetnaestog stoljea, razvija
vrlo slino shvaanje drutvenog poretka. Na nain izvanredno slian
Hayekovu, Bosanquet tvrdi da zbog kompleksnosti drutvenog ivota
"nitko, ak ni najvei dravnici ili povijesni filozofi, ne mogu u svom
umu imati, ak ni u teoriji, a kamo li kao praktini predmet, stvaran
razvoj u kojem se njihove zajednice kreu". 6 1 Ve sama kompleksnost i
sustavni karakter drutva i njegove volje iskljuuju obuhvatno ekonom
sko planiranje. Bosanquet eksplicite kritizira "ekonomski socijalizam"
jer ne uspijeva shvatiti da je drutvena cjelina sainjena od komplek
snih interakcija krajnje diferenciranih dijelova, a ne u biti identinih
modula koji se mogu premjetati i smjetati u skladu s nekim planom.
"elite li se odnositi prema vaim drutvenim jedinicama kao prema
ciglama u zidu, ili kotaiima u stroju, ne moete ih istodobno smatrati
elementima organizma... Ekonomski socijalizam ne treba pretpostav
ljati drutveni organizam. On je, u svojoj pojavi, nadomjestak ivota
tog organizma." 62 Tako, zakljuuje Bosanquet, socijalizam prozlazi iz
"sljepila spram kljunih elemenata drutvenog organizma, koji mogu
postojati jedino kao struktura slobodnih individualnih volja, od kojih
svaka ima socijalnu svrhu u individualnom obliku primjerenom njezinoj
strukturalnoj poziciji i organskim funkcijama."63 Bosanquet sumira svoju
spontanu, nekonstruktivistiku koncepciju drutva govorei nam:
60
Vidi moj ogled "Public and private interests in liberal political economy, old and new", u
S. I. Benn i G. F. Gaus (ur) Public and Private in Social Life, London, Croom Helm, 1 9 8 3 . ,
str. 186ff.
61
Bernard Bosanquet, "The reality of the general will", u njegovu djelu Aspects Of The Social
Problem, London, Macmillan, 1 8 9 5 . , str. 3 1 9 . - 3 2 . Istraujem odnos Bosaquetovih i Hayekovih
koncepcija drutva i ekonomije u ogledu "Bosanquet's communitarian defence of economic
individualism", u Simhony i Weinstein (ur), The New Liberals.
62
Bosanquet, "The anthithesis between individualism and socialism", str. 3 3 0 .
63
Ibid, str. 3 3 4 .
41]
U cijelosti, mi s m o spram strukture pravne, politike i e k o n o m s k e

organizacije, p o p u t koraljnih k u k a c a na koraljnom grebenu. Sve te
stvari, i tijelo same znanosti, s jedne su strane prirodni produkti
- to znai da, p r e m d a u njima djeluje svjesna svrha, uinak koji
proizvode je uvijek dio sustava koji je vie od onoga to je bilo koji
posebni djelatnik namjeravao. 6 4
Zanimljivo je da Bosanquet, poput Spencera ili Hayeka, identificira

evolucionarno natjecanje kao put spram socijalnog poboljanja. Za
drutvene ivotinje, tvrdi Bosanquet, "borba za egzistenciju je, ukratko,
postala borba za mjesto u zajednici; a ta su mjesta rezervirana za poje
dince koji u najveoj mjeri posjeduju suradnike kvalitete koje okolnosti
zahtijevaju."65 Drutveni napredak, ini se, postie se uglavnom tim
natjecanjem koje prozvodi uspjene socijalne suradnike.
T o m starom liberalnom shvaanju suprotstavlja se koncepcija
drutva to je Hayek opisuje kao "konstruktivistiku", koja "smatra
da e ljudske institucije sluiti ljudskim svrhama samo ako su bile
promiljeno konstruirane u te svrhe; esto je sama injenica da neka
institucija postoji dokaz da je bila stvorena s nekom svrhom, a uvijek
moramo tako rekonstruirati drutvo i njegove institucije da e sve nae
aktivnosti biti potpuno vodene poznatim svrhama." 66 Bentham je, u
tom smislu, svakako bio konstruktivist, jer je izvanrednu vjeru polagao
u mo razuma da konstruira racionalne i humane socijalne institucije.
Suvremeni konstruktivisti uglavnom su oprezniji i od Benthama i od
Deweya pa priznaju da neke socijalne institucije ne moe rekonstruirati
(redizajnirati) en masse neki vrhunaravni dizajner/konstruktor. Prema
suvremenom utilitaristu R. E. Goodinu:
M i t i n t e n c i o n a l n o m dizajneru (a j o manje mit i n t e n c i o n a l n o m
dizajnu) uvelike se mora izbjegavati u teorijama institucionalnog
dizajna. T i p i n o , ne postoji jedan jedini dizajn, ili dizajner. Postoji
mnotvo lokaliziranih pokuaja parcijalnog dizajniranja, koji se me
usobno isprepleu, i svaka smislena shema institucionalnog dizajna
m o r a uzeti u obzir tu injenicu. T a k o , a k i unutar podruja nae
i n t e n c i o n a l n e intervencije, o n o na to t r e b a m o ciljati nije izravno
64
Bosanquet, "The reality of the general will", str. 328.-9.
65
Bosanquet, "Socialism and natural selection" u Aspects Of The Social Problem, str. 2 9 4 .
66
Hayek, Law, Legislation and Liberty, str. 8.-9.
42
Gerald F . G a u s
dizajn institucija. Umjesto toga, mi t r e b a m o ciljati na dizajnerske

sheme za dizajniranje institucija - sheme koje e se isplatiti s obzirom
na mnotvenost dizajnera i neizbjeivo isprepleu prirodu njihovih
intencionalnih intervencija u p r o c e s u dizajniranja. 6 7
Unato Goodinovu oprezu, ovdje smo svjedoci fundamentalno razliitog

odnosa prema prirodi liberalnog socijalnog poretka i moi razuma da
shvati, dizajnira i redizajnira, oblikuje i preoblikuje, socijalne institucije
kako bi ostvario ljudske svrhe. Tako, premda gotovo dva stoljea
razdvajaju Benthama od Goodina - a u tim su stoljeima izblijedjele
nade u postojanje svemone drutvene znanosti koja bi nam omoguila
da svjesno kontroliramo drutvo - Goodin ponovno istie Benthamovo
shvaanje vlasti kao "centralizirane koordinirajue agencije koja izdaje
68
naredbe... kako bi maksimizirala drutvenu korisnost."
Racionalizam protiv vrijednosnog skepticizma
Tijekom prolih stotinu godina liberalizam je bio rastrgan izmeu,
s jedne strane, inaica vrijednosnog subjektivizma i pluralizma i, s
druge strane, objektivistikih i monistikih shvaanja vrijednosti. U
suprotnosti spram antinomije izmeu zagovornika spontanog reda i
konstruktivista, ovaj razdor obuhvaa manje raspravu izmeu dviju
dobro definiranih pozicija, a vie mnotvo teorija koje su sklone svrstati
se u dva labavo povezana tabora. "Skeptini" tabor ukljuuje sve one
liberalizme koji poivaju na pretpostavci da su moi ljudskog razuma
nedostatne za davanje javnih, definitivnih odgovora na trajna pitanja
koja se tiu onoga zbog ega vrijedi ivjeti i kojim se svrhama trebamo
posvetiti. Skeptini tabor svoje prethodnike vidi u Hobbesu i Lockeu.
Prema Lockeu:
Ljudski duh ima razliite ukuse, ba kao i n e p c e ; a vi e t e isto t a k o
besplodno pokuavati o a r a t i sve ljude bogatstvom ili s l a v o m (u
kojima o p e t neki drugi ljudi nalaze svoju sreu), k a o to biste uzalud
pokuavali zadovoljiti glad svih ljudi sirom ili l o s o s o m ; k o j i su,
67
R. E. Goodin, "Institutions and their design", u R. E. Goodin (ur), The Theory of Institutional
Design, Cambridge, Cambridge University Press, 1996., str. 2 8 .
68
R. E. Goodin, Utilitarianism as a Public Philosophy, Cambridge, Cambridge University Press,

1996., str. 62. i 76. Za kritiku, vidi moj ogled "Why all welfare states (including laissez-faire
ones) are unreasonable", u Ellen Frankel Paul, Fred D. Miller i Jeffrey Paul (ur), Problems of
Market Liberalism, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 8 . , str. 1.-33.
Liberalizam: d o m i n a c i j a u z p o m o f i l o z o f s k e konfuzije
43
premda vrlo ugodna i slasna hrana za neke, drugima krajnje odvratni

i uvredljivi: a m n o g i ljudi bi s r a z u m o m radije odabrali stisak gladnog
eluca n e g o ta j e l a , k o j a su s v e t k o v i n a za druge. K a k o b i l o , mislim
da su stari
filozofi
uzalud istraivali sastoji li se Summum bonum u
bogatstvu, ili tjelesnim u i c i m a , ili vrlini, ili k o n t e m p l a c i j i : isto su

t a k o mogli raspravljati je li najbolji okus jabuka, ljiva ili o r a h a ; i
podijeliti se u sljedbe p r e m a t o m e . 6 9
Takve subjektivistike teorije vrijednosti - koje izjednaavaju vrijednosti

s ukusima ili sklonostima - imaju istaknuto mjesto u liberalnoj teoriji
dvadesetog stoljea. Subjektivna koncepcija vrijednosti bila je integralna
za austrijsku kolu; Carl Menger i njegovi sljedbenici, poput von Misesa
eksplicitno su eljeli integrirati subjektivistiku teoriju vrijednosti u
ekonomiju. 7 0 Naravno, ako je ekonomski liberalizam zasnovan na
pretpostavci da jedino zadovoljavanje sklonosti determinira vrijednost,
onda je on takoer subjektivistiki. Subjektivistika shvaanja vrijed
nosti branili su i filozofi i ekonomisti: uistinu, mogue je da je neki
oblik subjektivizma - koji locira vrijednost u eljama, ili osjeajima, ili
djelatnicima - dominantno shvaanje vrijednosti u filozofiji dvadesetog
stoljea. 71 Prednost tih subjektivnih shvaanja je da, povezujui vrijed
nost sa eljama, osjeajima ili sklonostima individualnog djelatnika,
oni umanjuju tezu prema kojoj bi drava trebala ostvarivati summum
bonum. Liberalna politika, prema tom gleditu, ne moe biti racionalno
zasnovana na ostvarivanju onog to je uistinu vrijedno jer je vrijednost
pitanje ukusa, a nai se ukusi razlikuju. Tako shvaena, liberalna drava
mora, da upotrijebimo kontroverzni pojam, biti neutralna u smislu
da (1) ne moe opravdati svoju politiku pozivajui se na ispravne
vrijednosti i (2) da liberalna drava nuno tolerira razliite vrijednosti.
Ova ideja ni u kojem sluaju nije izum kasnog dvadesetog stoljea. Ona
je implicitna u ideji Edwarda Westermarcka da priznanje subjektivne
69
John Locke, An Essay Concerning Human Understanding, ur. Peter H. Nidditch, Oxford,
Clarendon Press, 1975., str. 2 6 9 . (knjiga IL, poglavlje X X I . , odjeljak 55.). Za Hobbesa, vidi
Leviathan, ur. Michael Oakeshott, Oxford, Blackwell, 1 9 4 8 . , poglavlje 6.
70
Vidi Carl Menger, Principles of Economics, preveli James Dingwall i Bert F. Hoselitz, Grove City
PS, Libertarian Press, 1994., poglavlje III; Subjectivism, Ineligibility and Economic Understanding,
ur. Israel M. Kirzner, New York, New York University Press, 1 9 8 6 . ; Ludwig von Mises, Human
Action: A Treatise on Economics, tree izdanje, Chicago, Contemporary Books, 1 9 6 6 .
71
Vidi G. Gaus, Value and justification: The Foundations of Liberal Theory, Cambridge, Cambridge
University Press, 1 9 9 0 . , poglavlje 3.
44
Gerald F . G a u s
prirode vrijednosnog suda posve ispravno vodi do tolerancije razliitih

72
vrijednosti drugih.
Tako shvaeni, Berlinov pluralizam, ba kao i pretpostavke "racio
nalnog pluralizma" "politikih liberala", kakvi su Rawls i Charles Larmore, zagovaraju slinu poziciju: ljudski razum nam ne kazuje jednoznano
to stvarno ima vrijednost, tako da se liberalna drava ne poistovjeuje s
promicanjem bilo koje od tih spornih vrijednosti. Prema Berlinu, razum
nam ne govori koje vrijednosti da izaberemo jer su vrijednosti po sebi
pluralne i u sukobu, i jednostavno meu njima nema jedinog i ispravnog
izbora; za Rawlsa i Larmorea pitanja vrijednosti su tako kompleksna i
prijeporna da, ak i kad bi postojao jedinstveno ispravan odgovor, na
73
nam razum ne govori nedvosmisleno koji je on. Konani uinak svih tih
shvaanja jest da se zajedniki javni racionalni diskurz odgovarajuem
funkcioniranju liberalne drave ne moe pozivati na nae kontroverzne
vrijednosti. "Agonistiki liberali" 74 , poput Rawlsa i Larmorea, bili su
poglavito zaokupljeni idejom "javnog razuma" - artikulacijom zajed
nikog temelja politikog rezoniranja u drutvu u kojem je iskljueno
pozivanje na ono to je istinski dobro ili vrijedno.75
No, ponovno, premda je suvremena politika misao samosvjesnije
istraivala ideju javnoga razuma, zapravo je to bio stari problem, i
moemo ga pratiti unatrag do Kanta i Hobbesa. 76 Prema Hobbesu, koji
je zastupao subjektivistiku teoriju vrijednosti je dobro objanjavala
naprosto u smislu onoga to neka osoba eli, kljuni politiki problem
stvarao je pojam javnog razuma (public reason). Prema Hobbesu, sukob
u prirodnom stanju proistjee iz suprotstavljenih osobnih prosudbi;
privatna rezoniranja ljudi stvaraju suprotstavljene sudove tome to
je dobro i loe, ispravno i pogreno, ba kao i injenicama, a to
72
Vidi Edward Westermarck, Ethical Relativity, London, Kegan Paul, 1932., str. 5 9 . - 6 0 .
73
Vidi, primjerice, Isaiah Berlin, "Two concepts of liberty", u njegovoj knjizi Four Essays on
liberty, New York, Oxford University Press, 1 9 6 9 . , John Rawls, Political Liberalism, New
York, Columbia University Press, 1 9 9 3 . , str. 5 7 . ; Charles Larmore, The Morals of Modernity,
Cambridge, Cambridge University Press, 1996., poglavlja 6. i 7.
74
Ovaj pojam posuujem od Johna Graya, Berlin, London, Fontana, 1 9 9 5 . , str. 8. Jon Riley je
tvrdio da Berlinov prikaz nadvladava racionalistiko-agnostiku podjelu. Vidi njegov ogled
Berlinovu agnostikom liberalnom racionalizmu u American Political Science Review.
75
Za pregled, vidi moju natuknicu "Public reason" u The International Encyclopedia of the Social
and Behavioural Sciences, Oxford, Elsevier Scientific Publishers, u pripremi.
76
Kantovu shvaanju opeg dobra (public reason), vidi Fred D'Agostino i Gerald F. Gaus,
"Public reason: why, what and can (and should) it be?" u Fred D'Agostino i Gerald F. Gaus
(ur) Public Reason, Aldershot, Ashgate, 1 9 9 8 . , str. xi.-xxiii.
45
izaziva manje intelektualni konflikt koji karakterizira prirodno stanje.

Hobbesovo rjeenje je imenovanje "arbitra". Ovaj "sudac", kae Hobbes, stvara "javni razum" kojemu se privatni razum mora "pokoriti".
Arbitrator odreuje to svatko treba initi i tako definira jedinstvenu,
koherentnu koncepciju razuma. A stoga, prema Hobbesovu shvaanju,
to smo ovlastili suca (to jest suverena) da definira javni razum za
nas, suverenove objave znae zajedniki javni razum kojem postoji
konsenzus.77
Suprotni tabor dugo je ustrajao na tome da se vitalni liberalizam ne
moe zasnivati na tako skeptinim temeljima. "Ni jedan oblik politikog
ivota", izjavio je William Galston, "ne moe se opravdati bez nekog
shvaanja tome to je dobro za pojedince". 78 Skepticizam i subjektivizam nedavno su bili napadnuti; kao to je to rekao jedan noviji
kritiar suvremenog liberalizma: "Zbog nekog vanog razloga - nisam
siguran zato - mnogi su liberali zakljuili da je doseg razuma znatno
ogranien79. Ni liberalni vrijednosni skepticizam, ni liberalizam zasnovan
na vrstoj teoriji tome to je dobro za pojedince - koja se esto zove
"perfekcionizam" - nisu izumi kasnog dvadesetog stoljea. Greenova
Prolegomena to Ethics izgraena je na teoriji ljudske samorealizacije ili
perfekcije (usavravanja), na teoriji koja je bila temeljem njegova prikaza
pozitivne slobode. 80 Uistinu, John Stuart Mill, Hobhouse, Bosanquet i
Dewey, svi su zastupali teorije ljudskog razvoja a, kako su to shvaali,
zadaa legitimne liberalne drave je poticati ljudski rast. 81 "Temelj
82
slobode", rekao je Hobhouse, "jest ideja rasta.".
77
Vidi Hobbes, Leviathan, str. 2 9 1 . (poglavlje 3 7 . ) . Vidi takoer Lawrence . Solum, "Construc
ting an ideal of public reason", San Diego Law Review, Fall 1993., vol. 3 0 . , str. 7 5 4 . ; David
Gauthier, "Public reason", Social Philosophy and Policy, Winter 1 9 9 5 . , vol. 12., str. 25.-6.
78
William Galston, Liberal Purposes: Goods, Virtues and Diversity in the Liberal State, Cambridge,
79
George Sher, Beyond Neutrality: Perfectionism in Politics, Princeton, NJ, Princeton University
80
Prisjetimo se da je za Greena osoba u pozitivnom smislu neslobodna kad su "predmeti spram

kojih su njezine djelatnosti upravljene, predmeti u kojima, prema zakonima njezina bia, ona
ne nalazi svoje zadovoljenje. Ako njezina volja da doe do samozadovoljenja nije prilagoena
zakonu koji odreuje gdje se to samozadovoljenje moe pronai, moe se smatrati da je ona u
poziciji kmeta koji provodi volju drugog, a ne vlastitu". Green, "The different senses of free
dom", u Lectures on the Principles of Political Obligation and Other Writings, str. 2 2 8 .
Cambridge University Press, 1 9 9 1 . , str. 7 9 .

Press, 1 9 9 7 . , str. ix.
81
Kao to sam tvrdio u Modern Liberal Theory of Man, London, Croom Helm, 1 9 8 3 . Takoer,
tamo tvrdim da je Rawlsova A Theory of Justice, Cambridge MA, Harvard University Press,
1 9 7 1 . , zastupala takvu koncepciju "usavravanja". U tom smislu je njegova kasnija knjiga Political
Liberalism uoljivo vie agonistika.
82
Hobhouse, Liberalism, str. 122.
Gerald F. Gaus
Zato antinomije?
Skicirao sam tri fundamentalne antinomije liberalizma dvadesetog
stoljea: individualizam-komunitarizam, konstruktivizam - antikonstruktivizam, racionalizam - skepticizam glede vrijednosti. Naravno da
postoje i druge, poznatije, antinomije, poput onih izmeu klasinog i
socijalnog liberalizma, izmeu slobode i jednakosti te izmeu negativne
i pozitivne slobode. Moj cilj je bio istodobno pokazati da te antinomije
uistinu obiljeavaju liberalnu teoriju i da su to inile cijelo dvadeseto sto
ljee, pa ak i prije. Premda mnogi suvremeni politiki filozofi smatraju
"komunitarnu kritiku individualizma", raspravu izmeu konstruktivista
i antikonstruktivista institucionalnom dizajnu i "perfekcionistiku
kritiku skepticizma i neutralnosti" posebnim znaajkama liberalnog
miljenja kasnog dvadesetog stoljea, to je svakako pogreno. Sve su to
bile kljune rasprave u prvom, kao i posljednjem desetljeu dvadesetog
stoljea.
Ali zato liberalizam karakteriziraju te trajne antinomije? Zato
je toliko rasprava iz posljednjih nekoliko godina u fundamentalnom
- premda, oito ne i u svakom - smislu repriza rasprava otprije stotinu
godina? Kritiari liberalizma tvrde da te trajne antinomije dokazuju
psiholoku, logiku i politiku nemogunost liberalnog projekta. 83 elio
bih ukratko komentirati tri druga mogua objanjenja antinomine
prirode liberalizma.
Liberalizam kao politika teorija kompromisa

U jednom ranijem radu zapazio sam da je "jedna od izrazitih znaajki
evolucije liberalne teorije u posljednja dva stoljea njezina sposobnost
integriranja novih ideologija, premda u znatno modificiranom obliku,
unutar revidiranoga liberalnog okvira. Iako osnivai liberalne teorije
nisu bili feministi, socijalisti ili ekologist, sve te novije ideologije danas
su dio javnog morala liberalnog drutva".84 U to mi se vrijeme inilo
83
Vidi Roberto Mangabeira Unger, Knowledge and Politics, New York, Basic Books, 1 9 7 5 . Za
liberalne odgovore na Ungera, vidi Holmes, The Anatomy of Antiliberalism, str. 141.-75.;
Gerald F. Gaus i John W. Chapman, "Anarchism and political philosophy: an introduction" u
J. Roland Pennock i John W. Chapman (ur), NOMOS X I X : Anarchism, New York, New York
University Press, 1 9 8 7 . , str. xxii.-xl.
84
Gaus, Value and Justification, str. 4 6 5 .
47]
da je jedinstvena, i privlana, znaajka liberalne teorije upravo ta da je

karakteriziraju trajne antinomije jer je to indikacija njezine sposobnosti
da se opravda pred individualistima i komunitaristima, subjektivistima i
objektivistima, zastupnicima trita i socijalistima. Svakako, tvrdio sam
da e oni koji su skloni radikalnim rjeenjima morati postii kompromis
s drugima u liberalnom reimu, ali sam svejedno smatrao da upravo ta
obiljeenost liberalne teorije antinomijama zapravo upuuje na njezinu
jedinstvenu snagu. Tako je, s obzirom na moje ranije analize, prethodni
dio ovog teksta pokazao snagu, a ne slabost liberalne teorije.
Ipak, moramo razlikovati (1) liberalizam kao politiku doktrinu koja
je u stanju ukljuiti razliite i suprotstavljene vrijednosti i sklonosti od
(2) liberalizma kao doktrine s inkompatibilnim teorijskim orijentaci
jama. Vrlina je liberalizma da moe ukljuiti one ije su vrijednosti
sukobljene; neki trae individualnost a drugi tee zajednici, neki vjeruju
da su vrijednosti objektivne, dok drugi tvrde da su subjektivne, neki su
egalitaristi, dok drugi inzistiraju da sloboda mora doi na prvo mjesto.
tovie, barem nekim spornim politikim pitanjima, liberali mogu
zagovarati kompromis od kojeg e imati koristi sve strane. Ali sve se
to prilino razlikuje od toga kad se kae da je, prema liberalizmu,
drutvo istodobno i sustav pojedinaca pokretanih vlastitim subjektivnim
vrijednostima, i organski kolektivitet u kojem zajednike vrijednosti
definiraju prirodu individualnog jastva. Prihvatiti taj tip antinomije
teko bi bila vrlina politike teorije, ako politike teorije shvaamo
kao argumentirane pokuaje da se shvati socijalni i politiki svijet. Jer
socijalni svijet ne moe biti istodobno i onakav kakvim ga shvaaju
individualisti, i onakav kakvim ga shvaaju kolektivisti. Stvoriti okvir
koji e ukljuiti suprotstavljene vrijednosti i ciljeve je katoliki; zastupati
teoriju koja obuhvaa kontradiktorna shvaanja pojedinca, vrijednosti
i drutva je konfuzno.
Razum, pluralnost i ambivalencija

Liberalizam se ini, vidjeli smo, rastrganim izmeu polarnih suprotnosti.
Smatramo li da su ove antinomije temeljne za liberalnu teoriju, ini se
da emo biti navedeni zakljuiti da je liberalizam nekonzistentan. Kao
pokret, on je istodobno individualistian i komunitaran, konstruktivistian i antikonstruktivistian, racionalistian i skeptian. No ako je
48
Gerald F . G a u s
politika teorija racionalna, ona ipak tei konstrukciji koherentnog

shvaanja ljudi, kao i njihova socijalnog i politikog svijeta. John W.
Chapman je pretpostavljao da je na razum, shvaen kao poriv da
konstruiramo koherentno iskustvo, moda u tenziji s naom ambiva
lentnom prirodom. 85 Berlin uvijek tvrdi da su vrijednosti pluralne i
nepomirljive. Vjernost individualnosti, primjerice, iskljuuje intenzivne
oblike zajednitva.86 Ako smo ipak duboko skloni individualnosti i
zajednici, ili privueni pluralizmom i izborom koji nam on nudi, dok
istodobno eznemo za onim to Berlin naziva "konanim rjeenjem"
u kojeme su vrijednosti napokon pomirene, mogli bismo otkriti da je
svaka konzistentna politika teorija neprihvatljiva, budui da iskljuuje
neke aspekte vrijednosti i ljudske egzistencije koje cijenimo. Lekcije
trokovima oportunizma mogu biti teke i moda nisu privlane; ako
emo biti konzistentni, pristati uz odreeno gledite obuhvaa i troak
naputanja onih pozicija koje su s tim gleditem nekonzistentne. Ali ako
Chapman ima pravo, onda je naa priroda ambivalentna, a ako Berlin
ima pravo kad kae da se sve trajne vrijednosti ne mogu harmonino
integrirati, onda se ini neizbjenim da svako, u irokim krugovima
privlano shvaanje - upravo zato da bi bilo privlano mnogima - mora
biti nekonzistentno. Zanimljivo, jedno nedavno istraivanje stajalita
Amerikanaca slae se s tom analizom: Amerikanci su, ini se, istodobno
privueni i vlastitom individualistikom interesu i rtvovanju uime
zajednice. "Amerikanci vole aliti zbog svoje individualistike crte, ali
se stalno za njom povode 8 7 ."
Dopustite mi sada da razlikujem politiku teoriju od politike ideo
logije. 88 Politika teorija je usmjerena na koherentan i argumentiran
prikaz ljudi, drutva i politikog svijeta. Glavna odlika politike teorije
85
Vidi John W. Chapman, "Toward a general theory of human nature and dynamics", u J. Roland
Pennock i John W. Chapman (ur), N O M O S XVII: Human Nature in Politics, New York, New
York University Press, 1 9 7 7 . , str. 2 9 2 . - 3 1 9 . vidi i J . Roland Pennock, Democratic Political
Theory, Princeton NJ, Princeton University Press, 1979., poglavlje 3.
86
Dokazivao sam ovo u The Modem Liberal Theory of Man. Vidi takoer moju Social Philosophy,
New York, . E. Sharpe, 1 9 9 9 . , str. 39.-46. Za odlinu analizu, vidi S. I. Benn, "Individuality,
autonomy and community" u Eugene Kamenka (ur), Community as a Social Ideal, London,
Edward Arnold, 1 9 8 2 . , poglavlje 3.
87
Andrew J . Cherlin, "I'm OK, you're selfish", N f York Times Magazine, 1 7 listopad 1999., str.
50.
88
Dubinski sam se pozabavio ovim kontrastom u Political Concepts and Political Theories, poglavlje
2. Kritiko suvremeno djelo ovoj temi je Freeden, Ideologies and Political Theory.
49
je njezino rezoniranje i konzistentnost; nekonzistentna politika teorija

je nuno manjkava. Nasuprot tomu, ideologiju moemo shvatiti kao
skup vjerovanja kojima se vodi djelovanje, koji je istodobno privlaan
mnogima i pomae dati smisao glavnim znaajkama socijalnog i poli
tikog iskustva onima koji ga prihvate. S filozofskog stajalita, naravno,
nekonzistentna doktrina ne moe osmisliti svijet. Ali ako shvatimo
da "osmiljavanje" znai objanjavanje glavnih vrijednosti i davanje
mjesta svim stvarima koje nas privlae, onda e uspjena ideologija
gotovo neizbjeno biti kontradiktorna. Bilo koji tako vrst, dobro
obrazloen i potpuno konzistentan pogled na svijet nee biti iroko
popularan jer e se veini nas initi da izostavlja previe od ljudskog
iskustva. Premda teimo konzistentnosti, teimo i tome da nae tenje
budu zadovoljene, ak i kad su te tenje meusobno kontradiktorne.
Ta koncepcija ideologije nju ne shvaa kao "intenzivno teoretsku"
i sistematinu 89 ; zapravo, njezina osnovna znaajka je nepostojanje
stvarnog sustava. Ideologije trae emocionalno i psiholoki uvjerljiv
paket vjerovanja, orijentacija i vrijednosti; uistinu je neuvjerljivo da bi
ikoja filozofska teorija mogla biti tako fleksibilna.
To objanjenje antinomija liberalizma objanjava i uspjeh i ne
uspjeh liberalizma u posljednjem stoljeu. Kao politika ideologija
on je bio izvanredno uspjean; naao je mjesta i za individualizam i
za komunitarizam, za planere i zagovornike trita, za vrijednosne
skeptike i perfekcioniste. Ali taj uspjeh kao ideologije upravo je korijen
neuspjeha liberalizma kao politike teorije da razrijei svoje antinomije;
sami razmjeri njegove privlanosti osigurali su da ni jedna potpuno
konzistentna liberalna teorija ne izie kao pobjednica nad svojim
suparnicama.
Liberalna politika teorija protiv liberalne ideologije

Prethodno upuuje na to da e se s obzirom na nau inherentno am
bivalentnu narav i pluralnost vrijednosti svaka uspjena ideologija,
kako bi bila zadovoljavajua, nuno morati pozivati na kontradiktorna
shvaanja. Alternativni prikaz - kojemu sam, moram priznati, sklon
89
Usp. Kenneth Minogue, Alien Powers: The Pure Theory of Ideology, London, Weidenfeld and
Nicholson, 1 9 8 5 . , str. 3. i 15.
50
Gerald F . G a u s
- preuzima velik dio te ideje, ali odbija jake teze ljudskoj prirodi ili
inheretnoj pluralnosti vrijednosti. Prema tom umjerenijem - premda
i pomalo pesimistikom - shvaanju, liberalizam kao argumentirana i
konzistentna politika teorija neizbjeno je u konfliktu s liberalizmom
kao vladajuom ideologijom jer, premda je liberalna politika teorija u
mnogo emu vrlo privlana, ona je ipak previe principijelna i stroga
doktrina da bi imala iroko rasprostranjenu politiku privlanost.
Plauzibilno je, premda naravno kontroverzno, identificirati jezgru
liberalne politike teorije s neim kao to je klasini liberalizam, osobito
s onim to bismo mogli nazvati "ekonomskim liberalizmom". Premda,
naravno, liberalna tradicija u politici see puno dalje u prolost od
Bogatstva naroda, Smithovo djelo moglo bi se shvatiti kao poetak
jedne linije razmiljanja koja je transformirala liberalizam od labavog
skupa whigovskih opredjeljenja to se tie vanosti konsenzusa, slobode
savjesti, vlasnitva i tolerancije, u sustavno shvaanje individualnih
svrha, socijalnih odnosa i uloge drave. Ta teorija, naravno, ne izranja
potpuno razvijena iz Smithove, ali se razvija, tijekom dvaju stoljea, iz
njegova djela.90 Teorija koja iz toga proizlazi jest, u veini, odluno i
radikalno individualistika; ona shvaa drutva kao nenamjerno nastale
sustave pojedinaca, koje su stvorili pojedinci teei ostvarenju svojih
subjektivnih vrijednosti i ukusa. Svakako, ograniene mogunosti
intencionalne intervencije dugo su se opravdavale; ali analiza vrlina
trita, ujedinjena s teorijom "neuspjeha vlasti", ne ostavlja puno mjesta
za ekstenzivno intencionalno planiranje i intervencije vlasti 91 . Jedini
konzistentan neindividualistiki element ove teorije je utilitaran moralni
kolektivizam, premda je ak i on uvelike modificiran i individualiziran.
Prema reinterpretaciji ekonomskog liberalizma Samuela Brittana, "tra
dicionalni ekonomski dokaz za neki oblik trine ekonomije zasnivao
se na neem to bismo mogli nazvati liberalnim utilitarizmom. To je
vjerovanje da individualne elje trebaju biti normalno zadovoljene
90
Posebice, treba naglasiti da i sam Smith, osobito kad se The Wealth of Nations ita u svjetlu
njegovih drugih djela, polazi od ovog shvaanja, na mnogo naina. Za pregled Smithove filozofije,
vidi Stephen Danvall, "Sympathetic liberalism: recent work on Adam Smith" Philosophy and
Publtc Affairs, proljee 1 9 9 9 . , Vol. 2 8 . , str 139.-64.
91
Ideja "neuspjeha vlasti" nije izum suvremenih teoretiara javnog izbora. Za shvaanja klasinih
liberalnih ekonomista neuspjehu vlasti, vidi moj ogled "Public and Private interests in liberal
political economy, old and new". Vidi takoer Alan Peacock, Public Choice Analysis in Historical
Perspective, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 2 .
Liberalizam: dominacija uz p o m o
filozofske
konfuzije
51
u maksimalnom moguem stupnju a da pritom ne interferiraju sa

eljama drugih. Takav utilitarizam je krajnje kvalificiran."92 tovie, ako
paretovski kriterij93 zamjenjuje klasini utilitarizam kao mjera socijalnog
poboljanja, drutvo se vie ne shvaa kao "jedna velika osoba".
Moja sugestija - koja oito nije neki velianstveni argument - jest
da je klasini liberalizam jedinstven, konzistentan i sustavan pogled na
pojedince, vrijednosti, drutvo i vlast. Stoga to podupire individuali
zam, antikonstruktivizam i vrijednosni skepticizam, on je konzistentna
doktrina, i odgovoran za veinu inovacija koje su jedinstveno liberalne.
U nekim svojim oblicima on je privlana doktrina: on oslobaa ljude da
djeluju u skladu s vlastitim subjektivnim vrijednostima ili sklonostima i
detronizira elite koje pokuavaju tvrditi da imaju poseban uvid u prirodu
valjanog ivota te kako ga valja ostvariti. Takoer, on daje razloge u
prilog trinoj ekonomiji koja je u posljednjih sto pedeset godina gene
rirala nevien rast bogatstva. Pa opet, premda je privlana po mnogo
emu, ona je za mnoge i duboko neprivlana. Veina ljudi je smatra
previe ogranienim shvaanjem socijalnog poretka. Klasini liberalizam
civilnom drutvu kao takvom ne pripisuje ni neke posebne zajednike
svrhe, ni neke velianstvene i plemenite projekte, niti uvjerava svoje
graane da e njihovi ivoti tei na najbolji mogui nain. Ljudi moraju
ii za vlastitim vizijama veliine i plemenitosti, u vlastitim ivotima i
dobrovoljnim asocijacijama, jer naprosto ne postoji jedno ispravno ili
zajedniko shvaanje to je to dobro, velianstveno i plemenito. Ne
postoje nikakve objektivne vrijednosti kojima svi moraju sluiti, nikakvi
zajedniki projekti u kojima svi moemo sudjelovati i doivljavati
solidarnost. Premda njegov individualizam oslobaa svakoga da se
posveti svojim sklonostima, veina ljudi eli vie od drutva i politike.
ak i Nozick, tako dugo bete noire antilibertarijanaca, sada eli vie:
U n u t a r djelovanja demokratskih institucija... elimo izraze vrijed
nosti koje nas zaokupljaju i povezuju. Libertarijanska pozicija koju
sam n e k o zastupao sada mi se ini ozbiljno n e d o s t a t n o m . . . Postoje
92
Samuel Brittan, A Restatement of Economic Liberalism, Atlantic Highlands NJ, Humanities

Press, 1 9 8 8 . , str. 4 3 .
93
Grubo reeno, drutveni sustav S2 je paretovski nadmoan SI ako i samo ako su svi isto tako
dobrostojei u S2 kao i u SI, a barem je jedna osoba jo bogatija nego u S I .
52
Gerald F . G a u s
neke stvari koje odluujemo initi zajedno, p r e k o vlade, kao ozbiljnu

oznaku nae ljudske solidarnosti.' 4
Razmjerno malo ljudi smatra da je klasina liberalna teorija udobna ili

uzbudljiva vizija pojedinaca, drutva i politike. Kako je jedan zagovornik
priznao, ona nije "uspjela zaokupiti popularnu matu kao prihvatljiv
oblik civilnog drutva".95 Ludwig von Mises zapazio je da, premda su
dijelovi klasinog liberalnog programa nairoko prihvaeni, ona nigdje
nije bila prihvaena u cijelosti. "Liberalizmu nikad nije bilo doputeno
da se razvije do punog cvata". 9 6 Ako liberalizam eli biti uspjean kao
politika ideologija - ako eli biti iroko prihvaen medu politiarima i
medu graanima - mora biti inkluzivniji, prihvatiti oblike zajednitva,
vrijednosne objektivnosti, racionalnog planiranja i institucionalnog
dizajna. Prisjetimo se Hobhouseove primjedbe da liberalizam, ako eli
preivjeti, mora uiti od socijalizma. ini se da je imao potpuno pravo;
liberalizam je to uinio, preivio je i procvao kao ideologija.
Zakljuak: liberalna teorija i liberalna ideologija

Ovaj sam ogled poeo jednom zagonetkom. Na poetku dvadesetog
stoljea liberali su bili pesimistini u vezi s budunosti liberalizma, no na
kraju stoljea liberalizam je oito pobijedio, ili je barem nadjaao svoje
tradicionalne suparnike. Pa opet, politiki teoretiari liberalizma zavrili
su stoljee svaajui se zbog veine stvari u kojima su se mimoilazili
i na njegovu poetku. Isprva sam pokuao obraniti tu nepovoljnu
evaluaciju liberalne teorije, pokazujui kako su tri antinomije (individualizam-kolektivizam, konstruktivizam-antikonstruktivizam, vrijednosni
racionalizam-skepticizam) karakterizirale liberalne rasprave tijekom
veeg dijela prolog stoljea. Posebice sam htio raspriti ideju da su
sve te rasprave novijeg datuma. Zatim sam se okrenuo trima moguim
objanjenjima tog paradoksa politikog uspjeha i teorijske slijepe ulice.
Nakon to sam razmotrio i odbacio mogunost da je prisutnost tih
94
Robert Nozick, The Examined Life, New York, Simon and Schuster, 1 9 8 9 . , str. 2 8 6 . - 7 .
95
Vidi Jonathan R. Macey, "On the failure of libertarianism to capture the popular imagination",
u Paul, Miller i Paul (ur), Problems of Market Liberalism, str. 3 7 2 - 4 1 1 . Vidi takoer i ogled
Lorena Lomaskyja u istom izdanju, "Libertarianism as if (the other 99 per cent) people matte
red", str. 350.-71.
96
Von Mises, Liberalism in the Classical Tradition, str. 1.
53
napetosti ili antinomija zapravo snaga, a ne slabost liberalne teorije,

istraio sam dvije meusobno povezane teze. Kao prvo, razmotrio sam
hipotezu prema kojoj naa ambivalentna priroda zahtijeva da svaka
doktrina za koju se stvarno vezujemo bude i sama ambivalentna i
kontradiktorna; otud se uspjeh liberalizma objanjava upravo trajnim
antinomijama koje prijee napredak njegove teorije. Zatim sam razmo
trio poneto razliitu, a vjerojatno i kontroverzniju tezu da je u sreditu
liberalizma klasino shvaanje - konzistentna teorija koja je krajnje
individualistina, skeptina glede vrijednosti i antikonstruktivistika,
ili barem vrlo oprezna kad je rije ideji "institucionalnog dizajna".
Naravno, shvaam da drugi zastupaju suprotna shvaanja liberalizma,
koja marginaliziraju klasinu i ekonomsku tradiciju. Svakako nisam
pobio takve analize 97 . Ipak, upozorio sam da, ako se klasino shvaanje
shvati kao sama jezgra liberalizma - i sadrava istinski posebne/razliite
teze i spoznaje - onda je njegov neuspjeh da zaokupi popularnu matu
mogue objasniti trajnim napetostima unutar liberalne ideologije. Li
beralizam moe postati vladajua ideologija jedino spajanjem klasinog
liberalizma s nekonzistentnim doktrinama.
97
Ali vidi Von Mises (Liberalism in the Classical Tradition, str. 198. ff) tome to je jedinstveno
za liberalizam i to ga razlikuje od ostalih doktrina.
55
M a r x , marksizam, p o s t m a r k s i z a m
3
Je li ideologija pala
zajedno sa "zidom"?
MARX,
MARKSIZAM,
POSTMARKSIZAM
Terrell Carver
Marksizam nije samo raznolik kao ideologija, on ponajprije u sebi
utjelovljuje raznolika shvaanja tome to ideologija jest. Neka od
shvaanja unutar ideologije, i unutar marksistikih teorija samoj
ideologiji, ne samo da se meusobno razlikuju nego su i kontradik
torna. To ini izlaganje "marksizma" prilino kompliciranim i teko
shvatljivim.1 Kako jedna ideologija, navodno jedinstven i prepoznatljiv
entitet, moe sadravati kontradikcije, a ipak nadahnjivati intelektualce
i praktine politiare?
Odgovor glasi da je ova raznolikost unutar marksizma nastajala
tijekom 150 godina teorijskih i praktinih doprinosa razliitih ljudi,
u razliitim okolnostima. Marksizam je, dakle, neobino produktivan
politiki i intelektualni resurs, i prihvaao je adaptacije i inovacije,
mimo svih - ak i loginih - granica. Unutar njegova protejskog kon
ceptualnog okvira uspio je preivjeti, i to vrlo stroge intelektualne i
povijesne provjere, niz prepoznatljivih pristupa politikom djelovanju,
1
Za izlaganje koncepta ideologije od 1 7 9 0 . nadalje, vidi moj rad "Ideology: the career of a
concept", u Terence Ball i Richard Dagger (ur), Ideals and Ideologies: A Reader, drugo izdanje,
New York, HarperCollins, 1995., str. 2.-11.
56
Terrell Carver
te odnos izmeu ideja i djelovanja. U nekom smislu pogreke su znakovi

uspjeha. Marksizam je obuhvaao mnoge pozicije teoriji i praksi u
politici, ili je barem bio kompatibilan s njima. Marksistika tradicija je
tako dobro razvijena da se ovi dugovi spremno priznaju u literaturi, bili
oni za ili protiv marksizma, i mogu se lako uoiti kadgod se raspravlja
ideologiji. Zbog toga je marksizam izdrljiv i fundacijski sustav
ideja. Cak ni postmarksizam zapravo nije neto to je dolo "poslije
marksizma", nego samo jo jedanput reinterpretirani marksizam.
Tijekom dvadesetog stoljea marksizam se smatralo ideologijom. Sto
se mislilo da on jest, i da govori, bilo je pod dubokim utjecajem ovog
konceptualnog okvira. To znai, va pogled na marksizam je barem
donekle bio determiniran vaim shvaanjem to je to ideologija; time
to ste znali da se marksizam smatra ideologijom govorilo vam je na
to da obratite pozornost, i kakve stvari traite. Tako je shvaanje
ideologije kao dogmatskog sustava povezanog s totalitarnom politikom
pronalazilo varijante marksizma koje su se, svjesno ili ne, pribliavale
ovome sindromu (npr. staljinizam ili maoizam). Shvaanje ideologije,
nasuprot tomu, naprosto kao ideja orijentirana na djelovanje, otkrivalo
je prilino razliitu vrtu marksizma (npr. trockistiku ili gramscijevsku
misao). A shvaanje ideologije kao teorije znanja opet je davalo drukiji
marksizam (to jest dijalektiki materijalizam ili kritiki realizam).
I premda se povremeno moe initi da marksizam ukljuuje prilino
pedantnu egzegezu tekstova, mora se zapamtiti da je velik dio publici
teta koji okruuje marksizam potekao od neprijateljskih ili distanciranih
prikaza. Oni koji su sebe definirali kao marksiste reagirali su na to,
pozivajui se na fundacijske ideje i figure, a time su konstruirali prilino
raznovrsne i politiki prilagoene marksizme, koje smo malo prije
spomenuli, kao odgovore na kritike i progone. Svaki prikaz marksizma
ne samo da je uokviren odreenim razumijevanjem ideologije nego i
politikim okolnostima u kojima je pisao odreeni autor te njegovim
shvaanjima.2
2 Za enciklopedijski pristup marksizmu vidi Tom Bottomore (ur), A Dictionary of Marxist Thou
ght, drugo izdanje, Oxford, Blackwell, 1 9 9 1 . Za odabrane spise glavnih marksistikih svjetskih
mislilaca, vidi David McLellan (ur), Marxism: Essential Writings, Oxford, Oxford University
Press, 1 9 8 8 .
Moda je nain najblii sinoptikom, da se marksizam vidi koncep

tualno i povijesno, gledati ga kao eksplicitni i kritiki nain povezivanja
liberalizma i ekonomije, to jest povezivanje ideja individualnim
pravima i demokratskom odluivanju s natjecateljskim individualiz
mom zasnovanom na privatnom vlasnitvu i kapitalistikim odnosima
proizvodnje i razmjene. I dok liberali tu povezanost priznaju kao neto
to povijesno postoji, meusobno se razilaze u tome u kojoj mjeri
liberalizam ili kapitalizam impliciraju i validiraju jedan drugog. Neki
liberali tvrde da demokratska politika iziskuje "slobodno" trite kapi
tala, roba i usluga; drugi zauzimaju restriktivnije stajalite, smatrajui
da je nejednakosti i neizvjesnosti kapitalistike ekonomije mogue
izbjei upravo stoga to liberalni politiki sustav pretpostavlja nuan
minimum kolektivnog upravljanja. Svaka vrsta marksizma ini ovu
podvojenost meu liberalima jo puno problematinijom.
Marksisti vrlo otro dovode u pitanje, a ponekad izravno i poriu
sposobnost liberala da upravljaju takvim ekonomijama i da ostvare
konstitutivna prava i slobode, prikazujui liberale kao ljude koje su
nasamarili, ili jo neto gore, veliki ekonomski interesi koji konsti
tuiraju nacionalni i globalni kapital. Sposobnost takvih ekonomija
da tijekom vremena ostvare prihvatljiv ivotni standard, umjesto sve
gorih kriza i klasnog rata, marksisti openito osporavaju, tvrdei da
je ono to se proglaava slobodom u biti eksploatacija. Prema tom
sinoptikom shvaanju, postojat e jedno podruje intelektualnog i
politikog preklapanja "lijevih" liberala, socijalista i "gradualistikih"
marksista. Ili, pak, to u praksi nije jako vano, pa se marksisti mogu
razlikovati s obzirom na to koliko potuju fundacijske, utemeljiteljske
tekstove (to vrijedi i za "lijeve" liberale i socijaliste, samo u svezi s
drugim autorima).
Za razliku od liberala i socijalista, marksisti su prisvojili koncept
ideologije. ak i u slabom smislu ideologije (kao "ideja orijentiranih
na djelovanje") mnogi bi se liberali i socijalisti ustezali koristiti tim
pojmom, i bilo je mnogo polemika i filozofija koje su stvorili liberali i
socijalisti upravo da bi porekli istinu i uinkovitost snanog smisla toga
pojma ("vrhunska znanost idejama") . Karl Marx zauzimao je kritiko
3
Za izniman primjer, vidi Karl Popper, The Open Society and its Enemies, u dva dijela, peto
izdanje, London, Routledge & Kegan Paul, 1966.
58
Terrell Carver
stajalite s obzirom na ideologiju kao koncept, rabei je kao pogrdan

naziv u svojem rukopisnom radu (kojemu je suautor bio i Friedrich
Engels) Njemaka ideologija. Premda se tijekom Marxova ivota to
polemiko djelo uglavnom nije objavljivalo, ideje tog rada kruile su u
doba kad je ono nastajalo (1845.-6.) i ponovno se pojavljivale u kasnijim
djelima, sve do Marxove smrti 1883. 4 Ideolozi su, prema tom shvaanju,
intelektualci koji izriu iluzije, dogme, snove i iskrivljavanja. Politiki
se kae da je to problem jer, htjele one to ili ne, te iluzije esto slue
interesima klasa ili interesima u drutvu, dok se prilino licemjerno
pretvaraju da izriu deskriptivne istine i preskriptivne norme. Takva
klasna pozicija je za Marxa esto objanjavala zato su takve iluzije
uope iskazane, i zato ih se smatralo istinitima.
Specifini autori koje su Marx i Engels napali kao "njemake ideo
loge" bili su takoer, sluajno, filozofski idealisti (ili su ih barem Marx
i Engels kao takve opisivali). Filozofski idealisti smatraju da su ideje
jedina stvarnost, ili jedina uinkovita stvarnost te da je egzistencija, i
bilo koja promjena u njoj, preteito stvar ideja i misli, ili da je barem
veza izmeu ideja i djelovanja izravna i neproblematina. Tako je
prigovor u Njemakoj ideologiji bio taj da je odreena kola pisaca
("kritikih kritiara") ne samo nesvjesni sluga interesa srednje klase
(suprotstavljenih interesima osiromaene radnike klase) nego da oni i
podcjenjuju ili negiraju vanost ekonomskih interesa u ivotu i potrebu
za uinkovitom promjenom u proizvodnji i distribuciji bogatstva.
Naravno da se moe raspravljati tome jesu li te optube bile
istinite ili vane, ili nisu, a tako je i bilo u ono vrijeme. Povijesno je
to bila vana epizoda u davanju vanosti "ideologiji" kao kritikom
pojmu i posebnom smjeru kritike, u tom smislu da se zahtijevalo da se
diskurz drutvenoj promjeni usmjeri prema eksplicitnom angamanu
u klasnoj politici, ekonomskim interesima i radikalnoj ekonomiji, te
u politikim promjenama. tovie, Njemaka ideologija nudila je i
socioloku tezu, razlikujui izmeu "aktivnih" ideologa i onih koji
samo pasivno reproduciraju ideologiju tijekom svojih obinih aktivnosti
i radnoga ivota:
4
Usp. Karl Marx, Early Political Writings, Cambridge University Press 1 9 9 4 . , str., prev. Jospeh
O'Malley i Richard Davis; str. 1 1 9 - 8 1 .
59
Unutar ove klase j e d a n s e g m e n t stupa naprijed kao mislioci klase

(njezini aktivni, konceptivni ideolozi, iji ivot proizlazi v e i n o m
iz kultiviranja iluzija te klase samoj sebi), d o k su drugi segmenti
s t i m idejama i iluzijama p o v e z a n i vie pasivno i r e c e p t i v n o , jer
su u stvarnosti o n i aktivni l a n o v i te klase i imaju manje v r e m e n a
formulirati iluzije i ideje sebi samima. 5
Asocijacija izmeu utjecajnih intelektualaca i ideologa bila je prirodna,

s tim da je koncept, kako ga je formulirao Destutt de Tracy 90-ih
godina osamnaestog stoljea, polazio od te pretpostavke, premda
prikazane u povoljnom svjetlu. Marxov pojam demokratske politike
nasuprot tomu je po svojoj retorici bio neelitistiki, a u njegovoj praksi
intelektualca gotovo nepostojei. inilo se da je on zadovoljan time
to moe zagovarati klasnu borbu na razini gotovo spontane klasne
akcije, umjesto da tei bilo kakvoj vrsti vodstva koja bi imala bilo
kakvu viu ulogu od savjetodavne. ak je i koncept politike stranke
u njegovim spisima bio problematian, ba kao i bilo kakva vodea
uloga intelektualca u politici radnike klase.6
Marx je tako bio dvostruko neprijateljski raspoloen prema ideolo
giji, ak i kao "idejama orijentiranima na djelovanje", jer je imao dva
problema s "idejama". Prvo, "ideje" su zastupali intelektualci, dok je
klasna politika za Marxa bila portretirana, moda prilino naivno, kao
djelatnost koja koincidira s klasnim interesima, a ne kao ispunjenje
neke istine ili sustava, kao to su to intelektualci obino mislili. Drugo,
"ideje" su za Marxa uvijek imale prizvuk filozofskog idealizma, nazora
koji je prikrivao stvarnost politike i revolucionarne promjene besko
nanom retorikom i ratovima rijei, intelektualne i openito gledano
bezvrijedne djelatnosti. Marx je, naravno, bio intelektualac koji je bio
glasnogovornik ideja (esto vrlo sloenih, i filozofiji i ekonomiji)
koje su trebale sluiti interesima radnikog naroda, ili, u konanici,
svakome tko je hendikepiran modernim ekonomskim odnosima. Ako
je gledao na vlastite ideje i njihovo irenje, govorio je njima kao
kritici ili gledanju na svijet, i karakterizirao ih kao wissenschaftlich,
znanstvene ili sustavne u irem smislu valjanog znanja bilo emu
5
6
Ibid, str. 145-6.

Za pojanjenje Marxovih politikih stajalita i aktivnosti, v. Alan Gilbert, Marx's Politics: Comunists and Citizens, Oxford 1 9 8 1 .
60
Terrell Carver
konkretnom ili apstraktnom, i svakako ne ogranienom na fizike

znanosti, ili zasnovanom na njima.
I dok se, povrno gledano, Marxova shvaanja propasti kapitalizma
i neizbjenosti revolucije radnike klase mogu klasificirati formalno
kao svojevrsna ideologija (intelektualni sustav koji slui interesima
klase), jasno je da je u svom miljenju on povukao otru crtu izmeu
pomaganja pokretu za koji je rekao da se ve razvija i zagovaranja jedne
ideologije, koja je za njega prema definiciji bila elitistika i iluzorna.
No ne zna se kako je Marx u stvarnosti mogao razlikovati svoju misao
kao neto istodobno neelitistiko i neiluzorno, od misli ideologa i misli
u ideologijama koje je kritizirao. Njegovi argumenti ostavljaju dojam
tvrdnji, prije nego li konvencionalnije filozofske demonstracije.
Marxovu ontologiju i epistemologiju hipotetski su konstruirali
drugi, na niz razliitih naina, uz pretpostavku da e to razlikovati
njegov rad od obine ideologije i pokazati njegovu istinu. Marx to
nije sam uinio, ali je jasno da je pretpostavio kako postoji takva linija
razdvajanja izmeu njegovih pogleda i kritika te sustava koji slue sami
sebi ili nekoj klasi, a istiu ih ideolozi. Ovdje je dio problema u tome
da bi zastupanje te vrste filozofske prolegomene na neki nain bilo u
kontradikciji s politikom biti njegovih spisa. ini se da je zamislio
spojiti bez avova svoju misao i djelovanje u spontanoj politici radnike
klase.
Od 1 8 5 9 . nadalje Engels je preuzeo posao predstavljanja svog
prijatelja Marxa i njegove novoobjavljene kritike studije moderne
politike ekonomije, svijetu. Predstavio je Marxa kao velikog sustavnog
mislioca Hegelova kova, koji, za razliku od Hegela, predlae ideje
u skladu (dapae, objanjavaju je) s razvojem fizike znanosti koja
se pojavila poslije 1 8 4 0 . Engels je poistovjetio Marxa s filozofskim
materijalizmom, shvaanjem prema kojem se egzistencija moe objas
niti jedino, i obuhvaena je jedino, materijom u kretanju. Marxova
misao tako je bila predstavljena kao koherentna i obuhvatna cjelina,
usklaena s najnovijim, oitim uspjesima prirodne znanosti. I dok je
Marx bio zainteresiran za modernu fiziku znanost, to je zanimanje
openito bilo usmjereno na funkciju znanou potaknutih tehnologija
u ekonomskom razvoju, a manje na filozofske sustave koji su tvrdili
da su "materijalistiki", a time i u skladu s fizikom i kemijom, kako
61
su ih shvaali u ono vrijeme. Moda ne bi bilo nepravedno, pa ak ni

neprimjereno anakronistiki okarakterizirati Engelsovu prezentaciju
Marxa i njegova djela na taj poseban nain, kao "spin".
Marxovo djelo se tako italo u svjetlu Engelsova shvaanja Marxa

kao autora sistematske znanosti ("znanstvenog socijalizma", fraze
koju Marx nije koristio) kojoj je svojstvena univerzalna metodologija
("zakoni dijalektike", jo jedna fraza kojom se Marx nikad nije koristio).
Prema Engelsovu shvaanju, Marxova su djela nudila neosporive istine
povijesti kao slijedu ekonomskih epoha, prirodi i budunosti
globalnog kapitalizma, i izvjesnosti pobjede radnike klase u svjet
skoj politikoj borbi. Engelsovim rijeima, Marx je tako bio zaetnik
"materijalistikog tumaenja povijesti" ili "historijskog materijalizma",
mislilac koji je "izokrenuo" Hegelov idealizam kako bi stvorio "ma
terijalistiku dijalektiku" (ili "dijalektiki materijalizam", kao to su
ga nazvali kasniji marksisti, i teoretiar koji je formulirao "specijalni
zakon kretanja" primjenjiv na kapitalistiko drutvo (teoriju "vika
vrijednosti"). Engelsovo uglaavanje Marxova djela bilo je zaetak
marksizma.8
Engels je takoer tvrdio da postoji razlika izmeu znanosti, s ko
jom je u njegovu duhu Marx bio vrsto identificiran, i ideologije,
koju je Engels na poznati nain odbacio, u nadaleko rasprostranjenoj
korespondenciji, kao "lanu svijest" (Marx nikad nije upotrijebio tu
frazu).9 Koncept lanosti, u suprotnosti spram znanstvenosti, dobro
se poklapao s Engelsovim shvaanjem znanosti kao istine, ali ne i
s Marxovim shvaanjem ideologije kao iluzije, zapravo iluzije koja
slui klasnim interesima. Ako skup ideja funkcionira u drutvu kako
bi dao valjanost i ouvao vane interese neke posebne klase, kako se
onda i u kojem smislu taj skup ideja moe proglasiti lanim? Kakvu
silu "svijest" dodaje tvrdnji idejama? Implicira li to da postoje takve
razine svijesti da kretanje od lanosti do istine ukljuuje neto vie od
razuma? Ako je tako, to? Promjenu okolnosti? Linosti? Ili se moda
7
ovim temama raspravlja se u mojoj knjizi Engels, pogl. 5-7, Oxford University Press, 1 9 8 1 .
ovim temema raspravlja se u mojoj knjizi Marx i Engels: The Intellectual Relationship, Brigh
ton, Harvester/Wheatsheaf, 1 9 8 3 .
Engelsovo pismo Franzu Mehringu od 14. srpnja 1 8 9 3 . , u Karl Marx i Friedrich Engels, Selected
Correspondence, ur. A. Rjazanskaja, Moskva, 1 9 6 5 . , str. 4 5 9 .
62
Terrell C a r v e r
jednom formirana svijest ne moe mijenjati? Koji su procesi ukljueni

u promjenu "svijesti" od lane do istinite?
Fraza je prilino tipina za Engelsa, loe promiljena i zbrkana.
Implicirani individualizam (Engels je rekao "lana svijest", a ne "lana
drutvena svijest") ionako se dosta kosi s Marxovom openitijom
razinom teoretiziranja. Koncept lanosti, premda naizgled otar i
specifian, u kritikoj se konceptualizaciji drutvenih fenomena moe
iskoristiti puno manje nego to bi se to moda moglo oekivati. Iluzija
je zapravo analitiki snanija i vjernija ivotu. Svejedno je sve od kraja
devetnaestog stoljea "marksistiko shvaanje ideologije" bilo strogo
usklaeno s Engelsovom frazom.
Bio je mali pomak za marksiste, poput V. I. Lenjina, prenijeti
funkcionalnu definiciju ideologije kako ju je vidio Marx (sustavi ideja
koji promiu klasne interese) na karakterizaciju Marxova djela kao
obuhvatne znanosti koju je promicao Engels. S obzirom na to da je
marksizam, kako ga je Engels prikazivao, nuno objanjavao ulogu
industrijske radnike klase u povijesti, dokazao valjanost njezine poli
tike borbe, i jamio neizbjenost njezine pobjede, iz toga je slijedilo
da je marksizam bio sustavni misaoni korpus koji slui interesima
radnike klase. Otud je on u tom funkcionalizmu i bio poput neke
ideologije, a time je - elizijom - i postao ideologijom. ini se da je
ta elizija uklonila distinkciju izmeu ideologije i znanosti za koju
je Engels tvrdio da postoji te distinkciju izmeu ideoloke iluzije i
injenine istine kojom se koristio Marx. Ili, moda nije? U oitom
pokuaju da izbjegnu ponor relativizma (u kojem su ideologije iste
funkcije posebnih klasa i ne postoji nikakav kriterij istinitosti kojim
bi ih se moglo razlikovati), Lenjin i drugi su "marksistiku ideologiju"
poistovjetili sa "znanstvenim znanjem". Tako se "znanstvena ideologija"
pojavila kao marksistiki koncept. On je bio u jasnoj kontradikciji s
prijanjom distinkcijom izmeu toga dvojeg, kako su je dokazivali na
svoje razliite naine i Marx i Engels.
Nema sumnje da je marksizam, shvaen kao "znanstvena ideologija",
u dvadesetom stoljeu bio politika snaga neusporedive snage, igrajui
vidljivu ulogu u socijalistikoj, nacionalistikoj i antikolonijalnoj revo
lucionarnoj politici, sve od 1 9 0 0 . pa do danas. I dok se prilagoavao
prilino labavim shvaanjima ideologije koja bi mogli prihvatiti ak i
berall (ideje usmjerene na djelovanje koje promiu interese grupne po

litike), marksizam je u tom raspoloenju esto pokazivao i totalizirajue
pretenzije na istinu, univerzalnost i uinkovitost koje su nadahnjivale
obine ljude i njihove vode na hrabra djela osloboenja, ali i bezumne
ine neovjenosti. Ne moe se cjelokupna politika te vrste promatrati
ili sumirati preko samoproglaenih marksistikih reima, premda je
potrebno spomenuti Sovjetski Savez i njegove satelite, Kinu, nekadanji
Sjeverni Vijetnam, Sjevernu Koreju i Kubu. Marksistika politika u
lokalnim varijantama postoji u cijelom svijetu, i to to se ne pojavljuje
uvijek u obliku marksistikog reima ne znai da ne postoji. 10 U politici
je uvijek rije borbi, ak i ako povijest piu pobjednici.
U smislu naina na koji se marksizam prikazivao kao intelektualni
i politiki pokret, treba biti jasno da je odnos izmeu marksizma kao
"znanstvene ideologije" i reima koje smo nabrojili, problematian
na dva naina. Prvo, individualno ili kolektivno, njihove razliite
varijante marksizma ne sumiraju, ak ni na formalan nain, osnovne
teze marksizma, a pogotovo ne same Marxove misli, i to ne samo
zato to su povijesni, politiki i filozofski konteksti bili tako razliiti.
Tako su pokuaji da se poe od "znanstvenih ideologija" spomenutih
reima, unatrag kroz povijest marksizma, pa sve do Marxa, promaena
vjeba koja poiva na pretpostavci da postoji neka znaajka ili kvaliteta
totalitarne ili ideoloke misli koja se moe izolirati, koja je svojstvena
marksizmu ili ak posebice povezana s njim, i da je nju najbolje na
pasti intelektualnom kritikom. Taj tip intelektualne aktivnosti je na
neki nain bio sudionik najgorih aspekata spomenutih reima. Ta je
vrsta hladnoratovske kritike bila najsnanija kad se usredotoivala na
najuskogrudnije, dogmatske i neprihvatljive aspekte marksizma kao
"znanstvene ideologije". 11 Ako je u marksizmu bilo vie od toga, kritika
je poela gubiti svoju otrinu, ali iz toga nije slijedilo da su manje otri
10
Predodbu rasprostranjenosti marksizma, poput "obitelji" politikih pokreta diljem svijeta,

mogue je dobiti od Roberta Gormana koji je uredio Biographical Dictionary of Marxism,
London 1 9 8 6 . i Biographical Dictionary of Neo-Marxism, London, 1 9 8 5 .
11
U tu zamku povremeno upada i Leszek Kolakowski, u svojoj trosveanoj studiji Main Currents
of Marxism (Oxford University Press, 1978). Bertram Wolfe, u knjizi Marxism: 100 Years in the
Life of a Doctrine, (New York, 1 9 6 5 ) i Alfred Meyer u knjizi Marxism: The Unity of Theory
and Practice, (Harvard University Press 1 9 6 5 ) iskazuju iskljuivo kritinost hladnoratovskog
poretka.
Terrell C a r v e r
64
kritiari marksizma bili posebno zainteresirani za njega kao za fleksibilan

i uspjean nain drutvene transformacije.
Drugo, vrlo je nejasno kako bi marksistika politika trebala izgledati.
Marx je djelovao u okvirima revolucionarnog liberalizma (i u politikom
i ekonomskom smislu rijei) 30-ih i 40-ih godina devetnaestoga stoljea.
Njegova politika djelatnost upuivala je na kontingentnu i pomo
nu ulogu intelektualaca u tom pokretu, i on nije postavljao nikakve
autoritarne zahtjeve za njihove ideje ili njihovu ulogu u interpretaciji
tih ideja. To je upravo suprotno onomu to su revolucionarni kadrovi
zahtijevali za nacionalno osloboenje, a birokrati i vojnici traili kao
preduvjet za implementaciju ekonomskih i politikih transformacija
irokih razmjera. Marksizam je kao "znanstvena ideologija" igrao
golemu ulogu u politici ove vrste, ali je li to imalo bilo kakve veze
s Marxovom teorijom i praksom, ak i na nekoj razrijeenoj razini
konceptualne logike, vrlo je upitno. Marx, Engels i drugi u marksistikoj
tradiciji dobili su u ovim politikim zbivanjima jednu neeljenu osobnu
ulogu kao ikone, bili su "oci osnivai", ije su slike evocirale nunost
i neizbjenost. U svojim kasnijim godinama Engels je postao odreena
ikonika figura u socijalistikoj internacionali, pojavljujui se na taj
nain na meunarnodnoj konferenciji prije svoje smrti ( 1 8 9 5 . ) , ali
Marx nije bio nikad nita vie od "Doktora crvenog terora" kako su
ga demonizirali u javnosti u doba Parike komune (1871.).
"Pad zida" 1989. ne samo da je izbrisao velik dio marksizma kao
"znanstvene ideologije" nego je i jednim potezom izbrisao i velik dio
hladnoratovske kritike marksizma. Nije posebno jasno da je kritika
igrala bilo kakvu kljunu ulogu u slijedu dogaaja koji su tako korjenito
izmijenili glavne svjetske velesile. Uistinu, nedavno se pojavilo pitanje
nije li i sam liberalizam ideologija, i nije li 1989. poelo novo doba,
doba u kojem povijest zavrava, u onom smislu u kojem ju je proizvodila
ideoloka politika. 12 . Sada se ini neprihvatljivim bilo koji sustav ideja
smatrati totalizirajuim na onaj nain na koji su to inili staljinizam i
faizam sredinom dvadesetog stoljea.
Ne iznenauje da se i koncept ideologije udaljio od tog uskog i povi
jesno specifinog fenomena u smjeru oputenijeg shvaanja ideja koje su
12
lanak Francisa Fukuyame "The End of History'* u asopisu The National Interest pokrenuo je
1 9 8 9 . vanu kontroverziju ovim temama.
65
politike, sustavne i orijentirane na djelovanje. Tako bi se i liberalizam

mogao proglasiti ideologijom, i veina bi liberala s lakoom prihvatila
gledati na vlastitu politiku u tom svjetlu, poglavito liberali koji se bave
ljudskim pravima i autoritativnom primjenom univerzalnih normi na
vlade. Nije vjerojatno da e liberali dokazivati da je njihov pogled valjan
jer je na neki specifian nain znanstven, ili je, pak, njegova suprotnost
(to jest "fundamentalizam", osobito u "ne-zapadnim" religijama) iluzo
ran i time efemeran. Liberalni pogledi umjesto toga uglavnom nastaju
iz filozofskih argumenata koji ine etiki individualizam, a liberali su
skloni smjestiti suprotstavljene poglede unutar doktrina toleranciji
i osobnoj slobodi uravnoteenima s pravima drugih.
Sto je onda sa suvremenim marksistima? Intelektualne i praktine
kritike ideologije kao "lane svijesti" i "znanstvene ideologije" kao
nepogreivog vodia za klasnu politiku bile su uvelike uvjerljive i
uinkovite, premda tek nakon angamana u 60-im i 70-im godinama
dvadesetog stoljea i zbog tananih apstrakcija djela Louisa Althussera i
njegovih "althusserovskih" uenika.13 Odbacujui lenjinistiko shvaanje
marksizma kao "znanstvene ideologije", Althusser je zahtijevao ponov
no kritiko iitavanje Marxa kao znanstvenika. Za to je bila nuna
poznata podjela njegova djela, pomou "prijeloma", na predznanstvene
poglede (pod utjecajem Hegela, za kojeg je Althusser posebno isticao da
nije bio znanstvenik), i znanstvene poglede, sustav u kojem drutveni
"aparati", vlastitom praktinom logikom, vrsto definiraju pojedince.
S obzirom na suptilnu razinu drutvene i politike analize koja je u to
bila ukljuena, bilo je teko vidjeti ovu vjebu kao znanstvenu u smislu
formuliranja empirijskih stajalita ili kao politiku, u smislu ohrabrivanja
ili vrednovanja individualnog izbora i djelovanja. U nekom je smislu
"althusserovski trenutak" bio posljednji izdisaj engelsovske ortodoksije,
s obzirom na ekonomizam i determinizam.
"Kritiki realizam", njegov filozofski nasljednik, uinkovito je pre
formulirao Althusserove prilino slabo potkrijepljene tvrdnje znanosti
i stvarnosti u smislu gotovo neokantovske vjebe u specificiranju toga
kakva mora biti misao kako bi se izraavala stajalita drutvu i drutve13
Vidi Louis Althusser, For Marx (London 1969.)
Terrell Carver

nom razvoju, koja e biti istinita u naelu i uinkovita u praksi.14 Drugim

rijeima, ortodoksije koje se tiu ekonomskog primata bile su odvojene
od bilo kakvoga grubog utemeljenja u navodnim "materijalnim" inje
nicama prirodnih znanosti, kako ih je zamiljao Engels, i umjesto toga
skrenute u podruje pretpostavki potkrijepljenih povijesnim i oitim
argumentima i izvodima. Pod uvjetom da je vjernost istini tako ostala
netaknuta, iz toga slijedi da je ideologija takoer zadrala poziciju kao
izraz ideja, istodobno lanih i iluzornih.
I premda postoje oni koji i dalje podupiru shvaanja koja potjeu
otprije 1989. (ili prije 1956., ili prije 1939., ili 1923.) u filozofskom i
politikom smislu, ma koliko dobro bile modernizirane, glavni razvojni
aspekt marksistike teorije nakon 70-ih bilo je ponovno iitavanje
Marxa kroz djela Antonija Gramscija. 15 Kako se ono razvijalo, ciljevi
marksistike ortodoksije su se smekavali, posebice oni koji se tiu
materijalizma prirodne znanosti, formulainog i kauzalnog prikaza
povijesnog slijeda tehnolokog napretka i oblika klasne vladavine, te
uloge elita koje razabiru kada i gdje se klasna borba treba, a gdje ne
treba voditi. Gramsci je antifaistiku talijansku politiku komentirao
kako bi se izrazio kompleksniji prikaz politikog ponaanja, vie po
vezan s kulturom i tradicijom, a manje odreen klasnom pozicijom.
Gramscijeva vrsta politika vjernost politici radnike klase tako
je dopustila rekonceptualizaciju marksistike ideologije koja je bila
manje nepopustljivo znanstvena i ekonomska, a puno vie fleksibilnija
prema popularnoj svijesti i nacionalnim borbama. Takvo je shvaanje
marksizma na kraju znatno pribliilo liberale i marksiste, osim to su
posljednji ustrajali na klasnoj dimenziji progresivne politike. Ideologija
je na toj toki postala skup ideja orijentiranih na aktivizam radnike
klase u proizvodnji politikih promjena velikih razmjera. Ipak, bilo je
prilino nejasno kakva se tu vrsta tvrdnje izrie u smislu potpore politici
radnike klase, osim jedne isto egzistencijalne tvrdnje koja se derivira iz
okolnosti individualnog izbora. Povijesni, filozofski i znanstveni aparat
koji je prethodno uporabljen kako bi se postigao takav zakljuak bio je
14
15
Vidi: Roy Bhaskar, A Realist Theory of Science, Leeds, Leeols Books, 1 9 7 5 . , i Possibility of
Naturalism: A Philosophical Critique of the Contemporary Human Sciences, Brighton, Harvester
1979.
Kao uvod u Gramscijev rad, vidi James Martin, Gramsci's Political Analysis: A Critical Intro
duction, Basingstoke, 199,8.
67
uvelike diskreditiran, ali nije bilo nikakvog razvijenog prikaza koji bi

podupirao politiku radnike klase kao neku vrstu premise koja moe
uiniti individualni odabir racionalnim ili neizbjenim.
Ernesto Laclau i Chantal Mouffe to su pokuali ostvariti rekonceptualizacijom klase kao diskurzivnog a ne "materijalnog" ili objektivnog
fenomena, kao to su to prijanji marksizmi shvaali.16 S time su ostaci
marksistike ideologije (klasa kao "materijalni" ili fundacijski fenomen)
nestali, a shvaanja idejama orijentiranima na djelatnost (koje se tiu
nacionalnih ili etnikih skupina, spolnih ili seksualnih skupina, klasa ili
bilo koje druge vrste skupina) vie se nisu smatrala ideologijom nego
samo kulturom. To se shvaalo kao derivativ Gramscijeva koncepta
"hegemonije", deskriptivnog za strukture u kojima dominira gornja
klasa, a nia u tome sudjeluje. Slijedei "lingvistiki obrat" u filozofiji,
Laclau i Mouffe zastupali su tezu prema kojoj se primat ili prioritet
"klase" ili "ekonomije" ili "sredstava proizvodnje" ili bilo kojeg drugog
skupa pojmova, koji navodno odraavaju "primarne" ili "konstitutivne"
fenomene povijesti i drutvene egzistencije, ne moe odrati jer su svi
takvi argumenti reflektivni, ne potjeu iz neke izvanjezine stvarnosti,
nego iz povijesno i kulturno kontingentnih "jezinih igara" koje ljudi
igraju.17
Tako se ini da je bez odreenog shvaanja ekstra-lingvistike
validacije malo nade da e ideologija biti koristan koncept, ili e,
pak, upravo pokuaji da se rabe tradicionalni koncepti ideologije,
kako bi se ljude navelo na politiko djelovanje, postati plijenom ove
vrste skepticizma, kao to se dogaa i s liberalnom univerzalistikom
etikom. Laclau i Mouffe time su se svjesno svrstali uz postmodernistiku
neizvjesnost i kontingenciju i tako se u svojim filozofskim pogledima
razili s fundacionalizmom i marksizmom (u "materiji" i ekonomiji)
i liberalizmom (u individualnoj vrijednosti i ljudskim pravima koje
je mogue univerzalizirati). Politiki su Laclau i Mouffe zagovarali
gramscijevsku potrebu da se radi kroz, i unutar, kulturalno konstrui
ranih politikih shvaanja i "momenata" borbe, dok su takoer branili
aparat liberalnih prava, sloboda i participatornu politiku, premda bez
16
17
Vidi Ernesto Laclau i Chantal Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy: Towards a Radical
Democratic Politics, Loindon, 1 9 8 5 .
Kao kratak i jasan nacrt moe posluiti Richard Rorty i prvo poglavlje njegove knjige Contigency,
Irony and Solidarity, Cambridge University Press, 1 9 5 5 .
68
Terrell Carver
univerzalizirajue etike. Nakon to su otvorili doba sporenja zbog

ideologije, i borbe medu ideologijama, ini se da su marksisti, u smislu
zagovornika odreene verzije klasne borbe kao politiki privilegirane,
sada zakljuili s ideolokom borbom, i svakom teorijom ideologije kao
politiki uinkovitom.
Istodobno, postoje podruja svijeta gdje su i znanstvena ideologija
u marksistikom smislu rijei i ideoloka politika jo uvijek u punom
zamahu. Kina, Kuba, Vijetnam i Sjeverna Koreja, u vrijeme pisanja
ovog teksta, i dalje imaju sustave znatno vie nalik na politike oblike
iz sredine dvadesetog stoljea, iz razdoblja prije pada zida, nego na
liberalizirajue reime nasljednike u istonoj Europi i srednjoj Aziji.
I premda su autoritarni nacionalizmi izvanredno vani u tim reimima
nasljednicima - nacionalizmi su de facto uinkovite ideologije u smislu
sustava misli orijentiranih na djelovanje (to ukljuuje snane simbole
i povijesti) - ti reimi nasljednici ipak se nastoje razlikovati od komu
nistikih ideologija koje su im prethodile. Nasuprot tome, preostali
"ortodoksni" marksistiki reimi to ne ine, budui da su ondje jo na
vlasti komunistike elite.
Tako u istonoj Aziji i na Kubi hladni rat jo nije zavrio, a kako bi
izbrisali tu injenicu, lokalni senzibiliteti s obaju strana istono/zapadne
politike razdjelnice su krajnje kritini spram sebi suprotnih politikih
tendencija. Kina je, naravno, glavna sila u regiji, kako povijesno tako
i danas, a Sjeverna Koreja je u tom podruju odigrala osobito va
nu i agresivnu ulogu. Vijetnam i Kuba su prilino drukiji sluajevi,
ekonomski i strateki, budui da su vrlo siromani i povremeno pod
sankcijama. Ni jedna od tih zemalja ne moe tvrditi da je model za
druge nacionalistike i antikolonijalne reime na onaj nain na koji je
to bila prije pedeset godina, a ini se oitim da inercija, gerontokracija
i status parije imaju velik utjecaj u odravanju reima koji utjelovljuju
ortodoksiju marksistikih ideologija staroga kova.
Teorijski i praktini odnos izmeu ideja i prakse Marxa i Engelsa, s
jedne strane, te ideja i prakse revolucionarnih nacionalistikih stranaka,
s druge strane, u tim su, ali i drugim zemljama bili krajnje problematini
od samoga poetka. Kao to smo ve napomenuli, mislioci koji su bili u
manjini upozoravali su - otprilike od 1900. - da se osnovne filozofske
premise Marxa i Engelsa meusobno razlikuju, dok su autori koji su
M a r x , marksizam, postmarksizam
69
pripadali srednjoj struji prilino estoko branili jedinstvo marksizma.

Obrana tih stajalita postala je pitanje praktine politike u revolucio
narnim nacionalistikim pokretima i reimima kad je "ispravna teorija"
bila definicijski povezana s ispravnom praksom, a ispravna praksa s
partijskom disciplinom. Ovi koncepti i potekoe nisu nepoznati u
nemarksistikoj politici, a povremeno su i liberali koji se zauzimaju za
"otvoren" ili ak za naivni pristup snazi ideja u politici, znali izgubiti
bitku s odlunijim protivnicima, raspoloenim za provedbu partijske
discipline pozivanjem na filozofsku izvjesnost.
Marksizam, shvaen kao "znanstveni socijalizam" i zasnovan na
doktrinama povijesnog i dijalektikog materijalizma, bio je izvanredno
(premda teko da i jedinstveno) utjecajan u politici dvadesetog stoljea,
u graanskim ratovima, svjetskim ratovima, hladnom ratu i izgradnji
nacija. Cak i na razini marksistike ortodoksije, veza izmeu posebnih
situacija, voa, politika i odreeno shvaanje tome to jest a to nije
"marksistiko" prilino je slaba. Dok su Marx i Engels nedvojbeno
zagovarali kolektivno vlasnitvo radnike klase nad sredstvima za
proizvodnju, i kraj zaostalosti "sela" u usporedbi s civiliziranou i
uslugama "grada", teko iz toga moe slijediti da su na bilo koji nain
bili autori Staljinove prisilne kolektivizacije u Sovjetskom Savezu, ili
da bi se s njom sloili, ili da ona ne bi nikad bila ostvarena da nije
bilo njihovih ideja (tj. da je, alternativno, kapitalistika modernizacija
ostvarena uz puno potovanje ljudskih prava i blagostanja pojedinca,
uz potovanje zakona i konsenzus).
Pomak u boljevikoj stranci Rusije od internacionalizma i radnike
demokracije prema nacionalizmu i autoritarnoj vladavini utvren je
jasno ve vie puta. Ali, s obzirom na to kako se ini da ni Marx ni
Engels nisu mogli zamisliti politike i ekonomske procese socijalistike
tranzicije na bilo kakav jasan nain, niti su ikada sami razmiljali
golemim praktinim potekoama s kojima su bili suoeni, recimo,
Lenjin, Staljin, Mao ili Fidel Castro, teko je oteti se zakljuku da je
marksizam kao politika snaga koja je izmijenila svijet bila uvelike
ekstrapolirana iz samo nekoliko reenica, kako bi se prilagodila potre
bama i politikama nacionalnog osloboenja, u najmanju ruku onako
kako su ga jedan ovjek, ili mala skupina ljudi, zamiljali.
70
Terrell C a r v e r
Unutarnja koherencija bilo koje od ovih ideologija, da ne ulazimo

u njihovu meusobnu koherentnost, rasla je i padala usporedno s
potrebama svjetske politike, previranjima unutarnje politike te bijesom
unutarnjih i vanjskih protivnika. Politika velikih sila u toj je povije
sti igrala izvanrednu ulogu, u tom smislu da su varijante marksizma
prihvaene unutar (ili otro kritizirane izvana) reima s imperijalnim
pretenzijama poput Rusije i Kine, zadobile mnogo vie pozornosti od
antiimperijalistikih varijanti maloga dosega koje su se provodile na
Kubi i u Vijetnamu. Sjeverna Koreja je moda reductio i epitom svih
ovih kontradikcija, a istona Europa je specifian sluaj povezan i s
izgradnjom imperija i poloajem obrambene tamponske zone Sovjet
skoga Saveza. I dok su marksistike stranke imale prilinu snagu u
istonoj Europi prije i poslije Drugoga svjetskog rata, teko je zamisliti
da bi jednostranaka vladavina i politika sovjetskoga stila tu bila tako
temeljito ustoliena da nije bilo ruske intervencije. Kad je postalo oito
da takva intervencija vie nije izgledna, slom ovih satelitskih reima
razvijao se brzinom koja je oduzimala dah.
Svejedno meu svim tim reimima postoje odreene slinosti zbog
kojih su se oni inili marksistikima, u nekom smislu rijei koji je
mogue utvrditi. No slinosti su zasnovane na onome to se bez mnogo
refleksije pretpostavlja da je nemarksistiko, tako da svaka prosudba
zahtijeva pozorno preispitivanje. Brza industrijalizacija, ak i kad je
ponekad bila malog dometa i zahvaala samo selo, sredinje planiranje i
ukidanje trita kapitala, jednostranaka vlast i totalitarno nepotivanje
ljudskih prava bili su uobiajene znaajke koje su se, tovie, definirale
i branile unutar i izvan tih zemalja kao ispravna marksistika praksa.
Ali kako sam ve spomenuo, postignua ak i liberalnih demokratskih
reima (ili onoga to je kao takvo moglo proi u devetnaestom stoljeu)
rijetko su se kad preispitivala, a vie dezinficirala u smislu povijesti
pobjednika, dok su u stvarnosti postojali mnogi nemarksistiki rei
mi koji su bili totalitarni i represivni, pa opet nisu uspjeli proizvesti
modernizaciju koju su ostvarile neke od glavnih marksistikih sila.
Gotovo veina dananjih najsiromanijih zemalja na svijetu nikada
nije bila marksistika, niti su marksisti u njima bili jedini ili ak glavni
zagovornici iscrpljujuih graanskih ratova kojima su te zemlje bile
izvrgnute. Ako tu postoji neki endemski i sustavni problem, vjerojatno
je rije neemu drugome.
71
Ni jedan od "realnopostojeih" marksistikih reima jedva da je

ikada pokuao ukinuti novac (to su objavili Marx i Engels u Komu
nistikom manifestu iz 1848.), ni izgraditi demokraciju na najniim
razinama drutva koju je Marx opisao u svojim komentarima neo
stvarenim potencijalima Parike komune {Graanski rat u Francuskoj
1871.). Ako marksistiki reimi nisu stvorili klasinu komunistiku
ekonomiju i distribuirali robe u skladu s potrebama (a rad u skladu
sa sposobnostima), oni ipak su poloili temelje neke vrste socijalne
demokracije koju su Marx i Engels ponekad bili spremni zagovarati
pro tem. Kao revolucionarni socijalisti iz 40-ih godina devetnaestog
stoljea, obojica su radili u skladu s revolucionarnim liberalima, borei
se protiv autoritarizma, podupirui proces kojim se predstavnika vlast
institucionalizirala i demokratizirala i zagovarajui internacionalizam
"naroda" unutar nacionalnih drava i medu njima. Moda naivno, ali
ni jedan od njih nije se spustio do okrutne stranake politike ukljuene
u stvarno bavljenje ovim stvarima u praksi, ak i kad se 1 8 4 9 . nadvila
propast nad revolucionarnim pokuajima. Moda je to crta razdjelnica,
ne medu liberalima i marksistima, nego medu praktinim politiari
ma, koji su spremni pretoiti ideju u doktrinu kako bi uhvatili pravi
trenutak, i teoretskim piscima spremnim ekati neko drugo vrijeme
kad e vie ljudi biti u stanju shvatiti njihovu ideju.
Prije spomenuti gramscijevski i poststrukturalistiki marksizmi asoci
rali su se s "novim socijalnim pokretima", i u liberalnim demokracijama
diljem svijeta i u nekima od borbi koje su se u istonoj Europi vodile
u doba pada zida, gdje je graanski prosvjed bio instrumentalan u
uspostavi i odravanju na ivotu nasljednikih reima. Ovi pokreti se
svrstavaju razliito: kao egalitarni pokreti, ili pokreti za osloboenje
koji su okupljali narodne sile oko problema rase, etnike pripadnosti,
jezika, religije, seksualnosti ili nekog drugog manjinskog statusa, ili
pak ena kao veinske ali zakinute skupine. Ono to je ovdje oito
jest razmjer u kojem su ti pokreti konstituirani kao "novi", nasuprot
klasnoj politici "staroga kova" koja je, naravno, bila raison d'etre
marksizma kao pokreta i Marxova izravno politikog angairanja 40-ih
godina devetnaestog stoljea. Ovdje postoji zajednika crta s Marxom i
marksizmom, kako su predstavljeni na poetku ovog poglavlja, naime,
kroz vezu izmeu liberalizma i ekonomije, jer su ti pokreti za pobolj
anje statusa (neke manjine) morali mjeriti svoju zakinutost prema
72
Terrell Carver
neemu, a u tome su ekonomski pokazatelji odigrali svoju ulogu. No

pokreti su takoer bili zaokupljeni uspostavom identiteta i zahtjevom
za (vlastitim) potovanjem u socijalnim i politikim kontekstima, esto
na naine koji se ne mogu otprve mjeriti ekonomskim mjerilima, nego
prije argumentima i dokazima koji se tiu dostojanstva i priznanja u
drutvenim odnosima i drutvenoj reprezentaciji.
Novim socijalnim pokretima zajednika je briga prisiliti liberale
da u praksi dopuste ostvarenje konstitutivnih prava u puno irem
opsegu no to ih je veina isprva zamiljala, te da redefiniraju, pa ak
i izbriu odreene, navodno dogovorene, granine crte (npr. izmeu
javnog/privatnog, politikih odnosa/osobnih odnosa, veinske naklo
nosti/osobne elje, itd.). Poput marksista, novi socijalni pokreti su
ponekad ili znatno iznad liberalnih ciljeva, prema sveobuhvatnim i
suptilnim shemama socijalnog i osobnog osloboenja. Za marksiste su
osloboenje i carstvo slobode bili izgraivani nad ekonomskom bazom,
u prilino maglovitom podruju drutvene kooperacije i racionalnog
planiranja proizvodnje i distribucije materijalnih dobara i usluga. "Novi"
socijalni pokreti pokuavali su razviti druga shvaanja osloboenja,
manje povezana s materijalnim stvarima, a bliskije vezana za osobna
iskustva i intersubjektivne evaluacije.
Tako se crta izmeu marksista i postmarksista moe povui pomou
pitanja: koliko su kljuna ekonomska pitanja u razumijevanju socijalnog
i osobnog osloboenja. Koliko je fundamentalna klasna politika? Mar
ksisti su se upustili u estoku raspravu s postmarksistima, inzistirajui
da su ovi zadnji napustili klasnu politiku a time i svako sustavno
objanjenje "ideja orijentiranih na djelovanje" koje je marksizam ostavio
u batinu za suvremenu prilagodbu 18 . Postmarksisti su smatrali klasu
"socijalno imaginarnom", kao i svaki drugi "novi" socijalni pokret
s potencijalom da razvija ideje i prakse koje bi mogle biti politiki
uvjerljive u masovnom djelovanju. Priznanje da "novi" socijalni pokreti
i politika identiteta, kakvi se prakticiraju u suvremenom svijetu, nisu
zasnovani na klasi i ne slijede teme koje bi se mogle identificirati kao
klasna politika u ekonomskom smislu rijei, naprosto utvruje problem
kojim se postmarksisti ele baviti u teoriji i praksi. Njihova se politika
18
Vidi razmjene miljenja, primjerice Ellen Meiksins Woods i Normana Gerasa ili Ernesta Laclaua
i Chantal Mouffe u New Left Review od 1 9 8 5 . do danas.
73
esto sastoji u privlaenju pozornosti na ekonomske niti klasne analize

koje bi mogle meu novim socijalnim pokretima stvoriti koalicije, a
time ponovno izvesti karakteristino marksistiki projekt napada na
liberale tamo gdje su osjetljivi, naime, u njihovoj ambivalenciji glede
natjecateljskog individualizma kapitalistikih ekonomskih sustava. U
tim sustavima uinci natjecateljske ekonomije pritiu pojedince koji
imaju prava, ali ija su ljudska prava nedostatni oklop za zatitu od
ekonomske zakinutosti, bespomonosti i tlaenja.
Kao to je poznato, politika individualnih prava i natjecateljskih
izbora jednostavno, u simbiotskim ekonomijama privatnog i javnog
sektora, moe podlegnuti ekonomskim interesima velikih razmjera.
Postmarksisti su nali inspiraciju u vlastitim Marxovim prikazima ideo
logije kao carstva iluzije, koja slui interesima klasa i "klasnih frakcija"
koje izvlae mo i prednost za sebe iz liberalnih demokracija i kapita
listikih ekonomija. I dok je jednostavno rei da je postmarksistika
politika neuinkovita upravo stoga to nije sustavna i univerzalizirana,
tj. onakva kakva je ideoloka politika, moglo bi se takoer dokazivati
da ritmu globalne promjene politikih ideja i uinkovite akcije treba
puno vremena da se pokrene od jedne vrste politike do druge. Prema
tom shvaanju, jo e trebati proi nekoliko desetljea prije nego to
se ideoloka politika raspline, a uvrste manje samouvjereni naini
uvjeravanja.
Teza da sam liberalizam znai "kraj" ideologije nije izdrala pomnije
preispitivanje. Postoji previe univerzalizirajuih teza u liberalizmu i
previe dokaza liberalnom sljepilu za lokalnu i osobnu "razliitost"
u njihovoj politikoj praksi, koja je i predugo suraivala s imperijaliz
mom i hladnoratovskom realpolitikom. Postmarksisti su u neobinom
poloaju u kojem ele napustiti ideologiju, onakvu kakvom se ona
predstavljala i u liberalnoj i marksistikoj poziciji, pa opet da tvrde
kako ele utjecati na politiku, i to znatno. Oni takoer tvrde da od
liberala ele ostvarenje konstitutivnih vrijednosti za koje se zauzimaju,
a od marksista ostvarenje postkapitalistike ekonomije. Mogue je da
je ta postmarksistika politika sve u svemu samo kritika u teoriji, a
nikakva akcija u praksi, ali su u svakom sluaju barem njezine linije
kritike jasne. U tom smislu - u odnosu prema liberalima i marksistima
- postmarksisti mogu tvrditi da su dospjeli s onu stranu ideologije.
75
Socijalizam u d v a d e s e t o m stoljeu
4
Socijalizam u dvadesetom stoljeu
POVIJESNA
REFLEKSIJA
Donald Sassoon
Uvod
Svi koji se uputaju u raspravu znaenju socijalizma suoeni su s
dvjema razliitim, premda ne inkompatibilnim strategijama: esencijalistikom i povijesnom. Esencijalistika strategija provodi se na
konvencionalni weberovski nain. Socijalizam je idealni tip, empirijski
reduciran iz djelatnosti ili ideja ljudi koje se obino smatra socijalistima.
Jednom kad je koncept konstruiran, moe se koristiti povijesno za
procjenjivanje konkretnih politikih organizacija, njihovih aktivista
i mislilaca, za odreivanje koliko se oni uklapaju u idealni tip, zato
i kada se meusobno razlikuju, i da bi se objasnilo ponaanje koje
odudara od norme. Ova procedura, znatne heuristike vrijednosti, jo
je uvelike prihvaena i u irokoj uporabi, premda je njezina teorijska
rigoroznost krajnje dubiozna budui da analiza poiva na poneto
proizvoljnoj selekciji "socijalistikih" organizacija i pojedinaca koji su
koriteni kako bi se izradio idealnotipski koncept socijalizma.
Ta procedura ima i dodatnu nepogodnost da, ako je se vrsto drimo,
ne doputa povijesnu promjenu. Jednom kad je idealni tip definiran,
novi se elementi ne mogu jednostavno integrirati u njega. No, ivot
ide dalje, ak i u sociologiji. Tako, kad se pojavi neto novo, primjerice
76
Donald Sassoon
neka revizionistika interpretacija, potrebno je samo smjestiti idealni

tip na operacijski stol, maknuti - ako je potrebno - dijelove koji se vie
ne uklapaju i ubaciti nove. Tako pomlaen, koncept socijalizma moe
marirati dalje, obogaen novim znaenjima; drutveni znanstvenici,
oboruani uredno prepakiranim idealnim tipom, stjeu produenje
dozvole na ivot, proizvode nove knjige novom socijalizmu i usreuju
akademske izdavake kue. U alternativnoj varijanti, sociolozi mogu
braniti stari idealni tip, proglasiti nove revizije inkompatibilnima s
njim, i objaviti smrt socijalizma. Oni tad mogu pisati nove knjige
smrti socijalizma, a akademski izdavai su ponovno sretni.
Aktivisti, nesvjesni weberovci, ponaaju se na isti esencijalistiki
nain, uzvisujui novi revizionizam i njegovu inteligentnu prilagodbu na
stvarnost vjeno promjenjivog svijeta, ili ogoreno optuujui promjene
koje su nastale, navodei ih kao dokaz jo jedne kukavike izdaje starih
uvjerenja. Time oni odravaju "socijalizam" (to jest svoju ideju socija
lizma) na ivotu, prikljuen na ureaje za umjetno odravanje ivotnih
funkcija, ekajui bolja vremena. Takav sraz izmeu modernizatora i
fundamentalista je regularni dio inventara politikih pokreta, osobito
tamo gdje ideologije i vrijednosti imaju sredinju vanost - kao to je
kod socijalistikih i religijskih pokreta.
Oito je iz tona upravo iznesenih primjedbi da sam ja opredijeljen
za drugu strategiju, povijesnu, premda je i ona optereena proble
mima. Njezin poetni potez je isti kao i onaj esencijalista: odabiru
se organizacije i mislioci koji su sami sebe proglasili socijalistima i
pripovijedaju svoje prie na konvencionalni empirijski nain, istiui
slinosti i razlike. Ipak, definicija socijalizma se ne zahtijeva: socijalizam
je ono to socijalisti ine. Ne moe se ni predviati: smrt socijalizma
- poput one feudalizma - moe se proglasiti tek kad je univerzalno
prihvaena i nije vie predmet rasprava; to znai, kad vie nije preostao
ni jedan socijalist, osim uobiajenih ekscentrika koji - skupa s ljudima
koji tvrde da je zemlja ravna ploa - zanimaju jo samo antropologe.
I dok je esencijalistika strategija preteito zaokupljena pitanjem
definicije, povijesna je opsjednuta promjenom i kauzalnou - zato se
socijalisti ponaaju tako kako se ponaaju? - i time kontekstom unutar
kojih organizacije i mislioci djeluju onako kako djeluju. Ta metoda ne
umanjuje ideologije, smatrajui je integralnim dijelom povijesti pokreta.
77
Ono to je ovdje zanimljivo je veza izmeu posebnog etikog shvaanja

svijeta koji zagovaraju socijalisti i njihova djelovanja na polju praktine
politike. Tako glavnom preokupacijom povijesnog pristupa postaje
pitanje kako se takva teorija i praksa modificiraju tijekom vremena.
Ta je procedura, sa svojim naglaskom na neizbjenosti povijesne
promjene, oito manje "moralno prosudbena" od esencijalistike. No
poput svih povijesnih pria, ona pati od trajne opasnosti upadanja u
deterministiku verziju dogaaja: sve to se dogodilo, moralo se dogo
diti. To je korisno osvijestiti i biti svjestan da su se, unutar utvrenih
okolnosti (to nije mali preduvjet), stvari mogle dogaati i drukije.
Posebno je vrijedno podsjetiti se da, premda je istina da se socijalistiki
pokret pojavljuje usporedno s poetkom industrijskog drutva i slijedi
njegov razvoj, on nikad nije njegova nuna komponenta. Postojala su,
postoje, i najvjerojatnije e postojati, industrijska drutva u kojima ne
postoji vaan socijalistiki pokret. Slino tome, postojala su drutva sa
snanim socijalistikim pokretom u kojima je proces industrijalizacije
jedva poeo.
Dva socijalizma
Na poetku dvadesetog stoljea socijalisti su znali da su njihovi pokreti
kontingentni kapitalistikom drutvu. Istina je da je verzija Marxove
teorije, uz koju je veina njih pristajala, implicirala da je socijalizam
stanje koje e naslijediti kapitalizam, ali su zapazili da najbre rastue
kapitalistiko drutvo na svijetu, Sjedinjene Amerike Drave, nisu
imale socijalistiki pokret. Bili su takoer svjesni da u najrazvijenijoj
kapitalistikoj zemlji Europe, Velikoj Britaniji, domu monih sindikata,
postoji socijalistika stranka tek u embrionalnom stadiju. S njihova sta
jalita, Velika Britanija bila je napredno kapitalistiko drutvo sa slabo
razvijenim socijalistikim pokretom. Obratno, neka od jo veinom
agrarnih drutava Europe - poput Italije i Finske - imala su prilino
snane i izborno uspjene socijalistike stranke.
U Rusiji se pokret inio podijeljenim - poput cijele ruske inteligen
1
cije - izmeu prozapadnih i slavenofilskih tendencija. Prozapadni su
1
Klasini tekst je jo uvijek Franco Venturi, Roots of Revolution, New York, Grosset and Dunlap,
1960.
78
D o n a l d Sassoon
pretpostavljali da je dunost socijalista ubrzati razvoj kapitalizma jer

samo kapitalizam moe omoguiti pripremu terena za daljnji napredak
prema socijalizmu. Slavenofili su pretpostavljali da e Rusija biti u stanju
preskoiti kapitalizam zapadnog tipa. Populistiki antikapitalisti - poput
V. Bervija-Flerovskog, autora Situacije radnike klase u Rusiji (1869.),
knjige koju je Marx jako hvalio - smatrali su da mir, ruska seoska
opina, poiva na naelima koja mogu i trebaju biti univerzalna. Rusija
moe izbjei nepravde kapitalizma i ponuditi ostatku svijeta primjer su
periornoga drutvenog sustava zasnovanog na solidarnosti nacionalnih
razmjera i kooperaciji. Ova tlapnja prestizanju i nadmaivanju Zapada
ostat e fundamentalna znaajka gotovo svih revolucionarnih ruskih
vjerovanja. Stoljee kasnije, naputanje ove "Velike ideje" koincidirat
e s uruavanjem cijelog komunistikog sustava.
Prozapadna i slavenofilska pozicija konvergirale su u smjeru vanog
konsenzusa: stvaran problem s kojim je suoeno rusko drutvo jest
modernizacija, koju se u ono vrijeme smatralo jednakom industrijaliza
ciji. Problem je bio treba li to prepustiti samim kapitalistima ili se time
izravno trebaju baviti socijalisti. Oni koji su zastupali drugo stajalite
bili su neizbjeno gurnuti prema prijedlogu koji tvrdi kako je, da bi se
pod vodstvom socijalista ostvarila industrijalizacija, nuno upravljati
samim politikim aparatom, to jest dravom. Iz toga nije slijedilo da
drava mora nuno posjedovati sredstva za proizvodnju. Postojale su
razne mogunosti: drava sama moe supstituirati klasu kapitalista koji
su vidljivo nesposobni obaviti svoju povijesnu zadau; ili, drava moe
ohrabrivati kapitaliste i pomagati im da industrijaliziraju zemlju; ili,
ponovno, moe stimulirati neke poduzetnike, primjerice u poljoprivredi
tj. u novim ili/i manjim poslovima, ili pak moe osigurati financijske
poticaje menaderskoj klasi koja e djelovati na kvazitritu, ak i ako
privatno vlasnitvo bude ukinuto. Primjerena mjeavina drave i trita
nije nikad bila jednom zauvijek rijeeno pitanje i nedvojbeno je da nije ni
neizbjeno slijedila iz Oktobarske revolucije. Napokon, velik dio kasnije
povijesti Rusije - od ratnog komunizma, Nove ekonomske politike,
Staljinovih petogodinjih planova, do ograniene i neodgovarajue
ekonomske reforme iz 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljea - moe
se shvatiti kao svaa zbog odnosa izmeu trita i politike.
Ta verzija socijalizma ili razvojnog socijalizma moe se opisati kao
ideologija modernizacije ili razvoja. Premda je njezin konani cilj
79
bio socijalistiko drutvo, njezine praktine zadae sastojale su se u

razvijanju industrijskog drutva pod uvjetima za koje se mislilo da ih
nee nitko ostvariti ako ne budu socijalisti (a zemlja e stagnirati),
osim moda stranaca (a tada e zemlja nalikovati na koloniju). Ta vrsta
socijalizma - u iskuenju smo definirati ga kao socijalizam za izgradnju
kapitala - koincidira, vie ili manje, s komunizmom i njegovim dravnim
socijalistikim varijantama.
Druga varijanta socijalizma - glavna preokupacija ostatka ovog
ogleda - moe se shvatiti kao oblik regulacije kapitalizma. 2 Njezina
zadaa nije razviti industrijsko drutvo; time su zaposleni kapitalisti.
Ne samo da trae bilo kakvu "pomo" od socijalista, oni rade bolje i
bre bez njih - kao to su to ekstenzivno pokazali Velika Britanija u
devetnaestom stoljeu, ili Amerika i Japan u dvadesetom.
Ovo se poklapa s onim to e postati poznato pod imenom so
cijaldemokracije. Suprotnost izmeu razvojnog ili modernizirajueg
socijalizma i socijalizma kao regulatora kapitalizma je, naravno, puno
dublja od toga. Prvi je, neovisno tome je li u SSSR-u, Kubi, Kini ili
Sjevernoj Koreji, iskazivao uoljiva autoritarna svojstva i netoleranciju
spram neslaganja i pluralizma koji su bili ravni, a u nekim sluajevima i
nadmaivali, one kapitalistikih autoritarnih reima. Druga vrsta socija
lizma je koegzistirala, u svim sluajevima, s demokracijom, pluralizmom
i ljudskim pravima. Takvu usporedbu esto, posve legitimno, spominju
sami socijaldemokrati, koji upozoravaju da razvojni socijalizam (to jest
komunizam) nije nikad bio liberalan, dok socijaldemokracija nikad nije
bila diktatorska. Iskuenje je sloiti se, slijediti konvenciju razlikovanja
komunizma i socijalizma, i zaustaviti se na tome.
Naalost, ovo bi nerijeenim ostavilo niz problema. Prijelaz iz predmodernog u moderno drutvo, barem u njegovoj incijalnoj fazi, rijetko
kad su pratili demokracija i ljudska prava u svome dvadesetostoljetnom
znaenju. ak i u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Amerikim Dra
vama, a da Njemaku i Japan i ne spominjemo, obrazac je bio taj da
(univerzalno) pravo glasa nije postojalo ili je bilo krajnje restriktivno,
slobode su bile ozbiljno ograniene, a sindikati ukinuti ili podvrgnuti
2
Ovo je glavna teza moje knjige One Hundred Years of Socialism. The West European Left in the
Twentieth Century, London, Fontana, 1 9 9 7 .
80
D o n a l d Sassoon
strogoj kontroli.3 U nekim sluajevima proces je koegzistirao s ropstvom

i genocidom (SAD), rasizmom, kolonijalizmom, rigidnom autoritarnou (primjerice u Japanu) i jednostranakim sustavom (primjerice
na Tajvanu i u Junoj Koreji, sve do nedavno). Puna demokracija i
ljudska prava uvedeni su poslije. Oni su, drugim rijeima, bili rezultat
politike igre, a ne imperativni pratilac prve faze procesa modernizacije.
Socijaldemokracija, tamo gdje je uope postojala, bila je u prvim redo
vima politike borbe za demokraciju i ljudska prava, potiui liberalne
stranke, tada puno manje demokratske, pa ak i konzervativne stranke,
tada jedva demokratske, na politike reforme.
No socijaldemokrati su, u vrijeme kad kapitalizam nije bio potpuno
razvijen, obino bili u oporbi. Modernizacija zemlje, razvoj kapitalizma,
njegove profitabilnosti i produktivnosti, nisu bili njihova briga. Oni
su dolazili na vlast tek kad je prva faza industrijalizacije bila zavrena,
za razliku od komunista koji su doli na vlast i odmah bili suoeni s
problemom industrijalizacije zemlje (s nekoliko vanih iznimaka, kakve
su Cehoslovaka i Istona Njemaka). Iz toga ne slijedi da je stupanj
autoritarnosti komunistikih vlasti bio opravdan ili neizbjean. U naelu
su mogle biti koritene druge, manje otre i okrutne, forme moderni
zacije. Bit je da dva oblika socijalizma koji su karakterizirali dvadeseto
stoljee nije mogue usporeivati. Ideologije se oblikuju onom vrstom
drutva unutar kojeg djeluju i odnosom koji imaju spram politike moi,
to jest, drave. Socijaldemokrati su vladali tek kad je kapitalizam bio
uspostavljen, a demokracija je postala zajedniko vlasnitvo glavnih
politikih stranaka. Komunisti su mogli razviti industrijsko drutvo.
Socijaldemokrati (ili socijalisti; rabit u ta dva termina ravnopravno) su
trebali njime upravljati. Komunisti su prevladavali u manje razvijenim
drutvima, socijalisti u razvijenim trinim ekonomijama.
Individualizam i kolektivizam
Jedan od mnogih paradoksa s kojima se suoava povjesniar socija
lizma jest da pojam upravljanja trinim drutvom uope nije bio dio
ideoloke opreme socijalista, premda je upravo to ono ime su se na
3
slabim korijenima europske demokracije u prvoj polovici dvadesetog stoljea vidi Mark
Mazower, Dark Continent, New York, Knopf, 1 9 9 9 .
81
kraju svi oni bavili. Na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee

socijalistika ideologija je razlikovala krajnje ciljeve od kratkoronih
ili srednjoronih zahtjeva. Konani cilj bio je socijalistiko drutvo
koje je bilo neodreeno definirano kao ukidanje privatnog vlasnitva.
Kratkoroni su zahtjevi bili razliiti ali su, u cijelosti gledano, svi bili
usmjereni na postignue triju ciljeva: prvi je bio demokratizacija kapi
talistikog drutva, drugi regulacija trita rada (primjerice, osmosatni
radni dan), a trei socijalizacija trokova reprodukcije rada: besplatni
lijekovi, mirovine, nacionalno osiguranje - ukratko, trokovi koje
bi inae morali pokriti radnici sami. Taj trei cilj danas nazivamo
socijalnom dravom.
Vrijednosti koje su oblikovale ovu politiku bile su jednakost, dru
tvena solidarnost i uspostava minimalnog ivotnog standarda. Ako svi
graani imaju jednaku vrijednost, onda svi (ukljuujui ene) moraju
imati pravo glasa, jednak tretman i ista prava. Bolest, nezaposlenost i
starost trebali su biti zatieni zajednikom zakladom, koja e se finan
cirati i kojom e se upravljati. Definicija toga to je minimalni standard
civiliziranog ivota nije se mogla prepustiti podruju civilnog drutva,
to jest proizvoljnostima trita. Ona je trebala postati dio politike.
Drava e biti pozvana da ostvari sustav zatite koji ne bi postojao, ili
bi postojao u rudimentarnom obliku, kad bi ga se prepustilo trinim
silama. Ovo je bio temelj podvrgavanja uvjeta rada dravnoj regulaciji:
zdravstvene i sigurnosne procedure trebalo je ojaati i provoditi, a
duljinu radnoga dana ograniiti. Da bi se dravu prisililo da djeluje
na taj nain, bilo ju je nuno demokratizirati, to jest, dominantnim
klasama oduzeti ekskluzivnu kontrolu nad njom. 4
Proirenje demokracije koje su zagovarali socijalisti nije bilo za
snovano na klasnim naelima, nego na naelima individualnih prava.
Univerzalno pravo glasa, naposljetku, pretpostavlja da svi pojedinci
imaju posve jednaku vrijednost kad glasuju: svaki se, doslovce, broji
kao jedan. Glasaki listi u tajnosti ubacuje osamljeni pojedinac koji
je donio individualni izbor. U politici su socijalisti bili nepokolebljivi
individualisti, daleko od klasne svijesti. Vrijedno je podsjetiti se ovih
shvaanja, povijesno dobro dokumentiranih, u vrijeme kada se socija4
Smatram da je ovo bitno znaenje djela . H. Marshalla, Citizenship and Social Class and Other
Essays, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 0 .
82
D o n a l d Sassoon
liste kritizira (i kad oni to pokorno prihvaaju) zbog njihove navodno

klasno kolektivistike pozicije. Oni koji su, na poetku dvadesetog
stoljea, branili klasnu koncepciju demokracije bili su liberali i konzervativci, a ne socijalisti. Liberalne ili konzervativne stranke branile
su izborni sustav koji je raspodjeljivao glasove na temelju bogatstva
koje je neki pojedinac posjedovao ili zaradio. U cijeloj Europi oni su
takoer prihvatili i branili tip gornjeg doma koji je ili nerazmjerno
predstavljao ili predstavljao samo lanove gornjih klasa. Dok ovo piem,
takva institucija jo postoji, teko je povjerovati, u Velikoj Britaniji,
tzv. majci demokracije. Nadalje, liberalne i konzervativne stranke nisu
bile krive samo zbog "klasizma" nego i zbog seksizma. Ne samo da
su se suprotstavljali proirenju prava glasa na radniku klasu nego i
proirenju toga prava na ene. Njihovo suprotstavljanje pravu glasa
radnike klase moda se zasnivalo na oportunizmu: radnici bi, mislili
su, uveali izbornu teinu opasnih socijalista. Za ene se, pak, mislilo
da e vjerojatno glasovati za konzervativne i tradicionalne stranke, pa
opet su se upravo one odupirale enskom pravu glasa - rijedak sluaj
kad su ideologija i naela nadvladali vlastiti interes.
Socijalisti se, naravno, esto nisu borili za ensko pravo glasa vrlo
estoko, ali to nije imalo nita s naelima. Neki su bili pokretani svojom
vjernou gradualizmu i umjerenosti (to je moderan zahtjev da svi
budu sretni, veseli, da se nikog ne uzrujava i da svi ostanu jedinstveni).
Tako je bilo od kljune vanosti da se napreduje postupno i da se,
prije no to se pravo glasa proiri na ene, prvo postigne pravo glasa
za sve mukarce. Druge je socijaliste pokretao, jednostavno reeno,
politiki oportunizam: bilo je jasno da bi pravo glasa za ene dalo
izrazitu prednost religioznim strankama. Ipak, kad se radilo naelima
i vrijednostima, sve su socijalistike stranke vrsto stajale na strani
stvarnog univerzalnoga prava glasa.
Tako su socijalisti bili puno konzistentniji branitelji individualnih
demokratskih prava od liberala i konzervativaca. No u ostvarivanju svog
drugog cilja, regulacije radnog dana, i openitije, regulacije uvjeta rada,
socijalisti su zauzeli jasnu kolektivistiku poziciju. Ugovorni odnos koji
je povezivao kapitaliste i radnike bio je odnos pojedinca s pojedincem.
Za dogovorenu nadnicu, svaki je individualni radnik prihvatio da e
obavljati odreenu djelatnost, u odreenim uvjetima i tijekom odre
enog vremena - situacija koju su Marx i njegovi sljedbenici opisali
83
kao "formalnu" jednakost, to je znailo da je takav dogovor postignut

izmeu pravno gledano jednakih strana, da je to ugovorni odnos meu
jednakima koji prikriva golemu nejednakost u moi. Nadalje, kapitalisti
su imali znatne prednosti, osobito u uvjetima znatnog vika radne snage
- to je, u inicijalnim stadijima industrijalizacije, bilo pravilo.
Stvaranje sindikata bilo je kolektivno sredstvo ophoenja s tom
nejednakou moi. Izgledi za uspjeh ovisili su raznovrsnim im
benicima, od kojih je najvaniji bio nepostojanje pravnih zapreka
za njihovo uinkovito funkcioniranje. Ovdje su sindikati zagovarali
ograniavanje drave i mogli su ve tada prihvatiti kasniji slogan "skinite
nam dravu s vrata". No kad je bila rije politikom provoenju
minimalnog standarda, sindikati su zagovarali povratak drave kako
bi se stvorio (da se posluimo ponovno modernom terminologijom)
teren za ravnopravnu igru meu poduzetnicima, koji e ih sprijeiti
da se natjeu na tetu radnika.
Trei cilj, stvaranje onog to je kasnije nazvano socijalnom dravom
ili dravom blagostanja, obuhvatilo je socijalizaciju nekih trokova re
produkcije radnike klase. Kolektivni porezni fond (za koji se oekivalo
da e u njega srednje klase prilagati vie) ili prisilno izvlaenje doprinosa
od kapitalista mogli su se iskoristiti za pomo u financiranju mirovina,
osiguranja i zdravstvenih trokova. Ovo bi imalo oito blagotvorno
djelovanje na radnike i njihove obitelji, ali bi takoer doputalo podu
zetnicima da ih manje plaaju. I dok su nadnice nune za reprodukciju
radnike klase, razvoj dodatnih beneficija uz nadnicu znaio je da
novani dio nadnice (u suprotnosti spram stvarnog dohotka) moe
biti manji nego to bi bio kad povlastica ne bi bilo.
Uspjeh u postizanju ovih ciljeva razlikovao se od zemlje do zemlje.
Mnogo je toga ovisilo relativnoj snazi dviju suprotstavljenih klasa,
kapitalista i radnika, bogatstvu ekonomije, snazi i dominaciji zemljoposjednikih aristokratskih interesa, prevladavajuem politikom etosu,
poziciji Crkve. Primjerice, na poetku dvadesetog stoljea, SAD je imao
ekonomiju koja se razvijala najbre na svijetu, ali je val za valom novih
imigranata djelovao kao konica oblikovanju snanih politiziranih
sindikata, a konkurencija meu kapitalistima je omoguavala nekima da
se opredijele za strategiju visokih nadnica (fordizam) koja je pripomogla
stvaranju veeg trita potronih roba nego to bi to bio sluaj da je bilo
84
Donald Sassoon
drukije. I dok su amerike politike elite bile uvelike nepopustljive

pred sindikalnim pritiscima, ipak su bile manje otporne na one koji
su potjecali od velike klase malih farmera. Polarizacija koja je iz toga
proistekla vie je ili manje izolirala sindikalni pokret i oslabila njegov
politiki razvoj; otud i razvoj posebne vrste amerikog populizma
usmjerenog protiv "velikih korporacija".
Velika Britanija ila je drugim putem. U devetnaestom stoljeu
njezina je radnika klasa bila velika i dobro organizirana i imala je,
prema standardima onog vremena, dugu povijest borbi i militantnosti.
Ni jedna prava stranka nije mogla zanemariti radnike. Religijska frag
mentacija zemlje, a posebice radnike klase, pridonijela je sprjeavanju
stvaranja konfesionalne stranke koja bi nalikovala na neku kontinen
talnu demokransku. Posljedica toga bila je da su se u drugoj polovici
devetnaestog stoljea liberali'i konzervativci meusobno natjecali za
potporu radnike klase i uvrtavali u vlastite programe neke aspekte
socijalnodemokratske platforme i prije no to su oni mogli pronai
svoj izraz u nekoj organiziranoj politikoj stranci. Ovo je pripomoglo
odgodi oblikovanja i rasta velike britanske socijalistike stranke koja bi
nalikovala na njemaki SPD. Na kontinentu se dogaao slian proces
kooptacije: izgradnja nacija iziskivala je inkorporaciju zahtjeva koji
su potjecali iz niih klasa i preuzimali oblik onog to je u Njemakoj
bilo nazvano "dravnim socijalizmom" - koji je izgradio Bismarck, a
podrao socijalistiki voa Ferdinand Lasalle. Liberalne, konzervativne
i nacionalistike stranke bile su u prvim redovima ovog pokreta. Njima
su se poslije pridruile stranke bliske Crkvi, osobito kad je rimokatolika
crkva napustila svoju nepomirljivu obranu starog reima i prihvatila
novu poziciju spram, kako se to govorilo, "socijalnog pitanja", objavivi
1 8 9 1 . encikliku Kerum novarum pape Leona XIII.
Socijalisti, liberali i drava

Poetkom dvadesetog stoljea bilo je mogue, u nekom obliku, pronai
tri kljuna aspekta srednjoronog programa socijaldemokracije i u
drugim strankama. Iz toga slijedi da vie nije bilo mogue, ako je
ikada bilo mogue, utvrditi jasnu i trajnu distinkciju izmeu socijalista
i nesocijalista u smislu praktine politike. Bilo je, naravno, i golemih
85
razlika: socijalisti su i dalje bili vjerni dugoronom cilju ostvarenja

postkapitalistikog drutva, imali su svoje posebne simbole, iznosili
su svoje zahtjeve na radikalniji nain, sluili su se i novim oblicima
borbe, poput politikog trajka, i dalje su se suprotstavljali pretjeranoj
suradnji s drugim strankama i, s iznimkom Velike Britanije, iskazivali
antiklerikalizam. Drugim rijeima, socijalisti su se pokuavali razlikovati
na sve mogue naine od onog to su i dalje smatrali monolitnim
burujskim blokom.
Trajna nastojanja antisocijalistikih snaga da inkorporiraju socija
listike zahtjeve treba smatrati dokazom uspjeha socijalista i njihove
sposobnosti da oblikuju i utjeu na politiki razvoj. Ali, to takoer
onemoguuje konstrukciju neoborive definicije socijalistike politike.
Proirivanje demokracije, institucija socijalne drave i kontrola radnog
dana bili su socijalistiki ciljevi i politika, mogue je uvijek pronai,
u bilo kojem trenutku, sline zahtjeve koje zastupaju i provode nesocijalistike stranke, desne, centristike, konzervativne, liberalne,
kranske ili nacionalistike. Od poetka "socijalizam" nije bio pre
rogativ socijalista.5
Istina je da su socijalisti u svojoj svakodnevnoj praksi bili prisiljeni
smanjiti zahtjeve i prihvatiti kompromise, ali na to su bili prisiljeni i
konzervativci i liberali. Proirenje demokracije i napredovanje masovnog
drutva znailo je da se vie ni jedna stranka ne moe nadati da e stei
dovoljno potpore bilo branei status quo in toto (bitno konzervativna
pozicija) ili predlaui povratak na status quo ante (bitno reakcionarna
pozicija). Reformizam je trijumfirao. Prihvatile su ga najraznovrsnije
snage: u Njemakoj Bismarck i kasniji wilhelmovski nacionalisti, ba kao
i "socijalni" krani stranke Zentrum; u Italiji veinsko krilo Liberalne
stranke (Giovanni Giolitti) i tada tek nastajui politiki katolicizam;
u Francuskoj radikali Tree Republike; u Britaniji i Disraelijevi i Salisburyjevi konzervativci ba kao i Joseph Chamberlain, Gladstone,
Novi liberali, Asquith i Lloyd George; u Austriji antisemitski socijalni
krani Karla Lgera, a u Nizozemskoj nove konfesionalne stranke u
savezu s prosvjeenijim liberalima.
5
Peter Baldwin, The Politics of Social Solidarity. Class Bases of the European Welfare State 1875.1975., Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 0 .
86
D o n a l d Sassoon
Utjecaj ovog obrata u smjeru socijalnog bio je vidljiviji na lokalnoj

razini nego na nacionalnoj. Lokalne su vlasti bile zaposlene smiljajui
matovite sheme kojima e se poboljati socijalni poloaj urbanih sta
novnika programima javnog zdravstva, izgradnjom stanova, ienjem
slamova, pomoi siromanima - to jest, razvijajui vaan lokalni javni
sektor. Ovaj "municipalni socijalizam" koji se razvijao bio je rijetko
kad, ako ikada, djelo socijalista. Uspjeh reformistikog socijalizma, kao
i uspjeh svih politikih ideologija, lei u injenici da nije imao monopol
na ono to je predstavljao. U politici se uspjeh sastoji u postignuu
da ono to je za nekoga normalno ili poeljno ili mogue, postane
zajedniko stajalite, zajedniko vlasnitvo cijele politike zajednice.
Kako bi se to postiglo, nuno je formulirati zahtjeve koje je mogue
odvojiti od prateeg ideolokog omotaa (simbola i jezika). Ovo se
moe ostvariti kad je veza izmeu ideolokih vrijednosti i praktine
politika neodreena i labava, a time i podobna da se njoj beskonano
pregovara. Upravo stoga je savreno mogue zagovarati odgovarajue
mirovine a da se ne potpisuju i krajnji ciljevi socijalizma, za to su
se zauzimali i liberali i konzervativci. Konzistentnost i koherentnost
mogu omoguiti malim politikim sektama beskonano preivljavanje
unedogled, ali svakako su u stanju biti razorni po stranke i pokrete sa
stvarnim hegemonijskim ambicijama.
Pristup socijalizmu kao politikom programu koji se preklapa s
onima drugih stranaka pomae nam istaknuti vanost dugoronih
ciljeva te simbola koji privilegiraju posebnu klasu. Socijalistike stranke,
poput svih drugih, moraju zastupati kontradiktorne pozicije. S jedne
strane one istiu realistini program koji e privui onoliko mnogo
ljudi koliko je to mogue, a s druge naglaavaju ono to je apsolutno
posebno i jedinstveno. Oni znaju kako je vjerojatno da e uspjene
politike drugi slijediti, i da e se popularni zahtjevi preuzimati i drugdje.
Da bi se sprijeila vjerojatna disperzija podrke, socijalisti su sebe
prikazivali kao autentine zagovornike reformi. U isto vrijeme, oni
su naglaavali da to nisu bili ciljevi po sebi, nego pomaci u smjeru
situacije - socijalizma - u kojoj oni vie nee biti potrebni jer e socijalni
problemi biti prevladani. Tako inzistiranje na konanom cilju nije bilo
samo dio regrutacijske strategije usmjerene na intelektualce i druge
s milenaristikim aspiracijama. Ono je takoer bilo i uvjerljiv nain
pojaavanja privlanosti onoga to bi se inae moglo initi kao reforma
87
s ogranienim dometom. Slino, inzistiranje na radnikoj klasi nije

bilo derivirano samo iz marksistike teorije - nemarksistika britanska
Laburistika stranka bila je znatno ei zagovornik "proleterske"
svijesti od veine svojih kontinentalnih pandana. Bilo je to priznanje
da upravo ta posebna socijalna skupina predstavlja najvjerojatniji izvor
potpore za socijalne i ekonomske reforme.
Borba za demokraciju, za socijalnu dravu i regulaciju radnoga
tjedna tako je stvorila irok prostor za borbe u kojima su sudjelovale sve
glavne stranke. Ona je takoer pridonijela osnovnoj odlici socijalizma
dvadesetog stoljea: njegovu etatizmu. Razmjerno je novija pojava da
su je sami socijalisti poeli dovoditi u pitanje. Rast izvanredno snane
centralizirane drave u SSSR-u i razvoj, izmeu dvaju ratova, takozvanih
totalitarnih drava ponudio je onima koji su se suprotstavljali socija
lizmu idealnu platformu. Faizam, nacizam i staljinizam moda su bili
ekstremni oblici oboavanja drave, ali nije li joj se i sama socijalistika
misao opasno pribliila? Nisu li socijalisti razvili "ljubavni odnos"
s centraliziranom kontrolom? Nije li sama socijalna drava - esto
oslikavana kao proizvod suosjeajne i socijalno usmjerene ideologije
- bila samo umjereno lice opsjednutosti nadzorom, birokracijom i
upravljanjem odozgo prema dolje? Nije li ona zapravo bila sustavni
napad na individualne slobode i inicijative? 6
Socijalisti su danas prihvatili, dijelom iz politikog oportunizma,
dijelom iz uvjerenja, a dijelom iz kroninog neznanja vlastitoj povijesti
koje unitava moderne politike pokrete, da u takvoj kritici postoji
element istine. U biti je etatizam bio neodvojiv i neizbjeiv dio soci
jalistike (to jest, reformistike) prakse, ali ne i njezine ideologije (to
jest, njezine revolucionarne vjernosti socijalistikom konanom cilju).
U devetnaestom stoljeu, kad su socijalisti bili u oporbi, a pokret jo
u mladenakoj dobi, socijalizam je bio protiv drave. Razlozi su tako
oiti, i bili su tako temeljito istraeni da se ovdje mogu samo ponovno
ustvrditi: drava je bila - za marksiste i nemarksiste - burujska drava
koja je liavala radnike prava glasa i stvarala zakonodavstvo koje je
naveliko favoriziralo poduzetnike, aristokraciju i srednje klase, puno
vie od radnika. Antidravna pozicija socijalista imala je odreenu
6
Za klasinu kritiku socijalizma kao kolektivistike i antiliberrarijanske ideologije vidi Ludwig

von Mises, Socialism, Indianapolis IN, Liberty Fund, 1 9 8 1 .
88
Donald Sassoon
teinu. Iz slinih razloga su i europske konfesionalne stranke, ondje

gdje su postojale, te Rimokatolika crkva, takoer gledale na dravu
kao na stranu silu. Ona je, naposljetku, bila u rukama nevjernika i
racionalista (npr. u Francuskoj i Italiji) ili "vjernika drave" (Bismarcka i
njemakih nacionalista). Crkva je savreno shvaala ono to je liberalna
propaganda uvijek pokuavala prikriti, naime, da je mo drave nei
zbjeni protivnik kulta individualnog. U devetnaestom stoljeu liberali
su smatrali dravu bitnim sredstvom kojim je mogue slomiti otpor
tradicionalnih privilegija ili lokalnih monika i raistiti put za razvoj
nacionalnih trita, a time i akumulaciju kapitala. Slino, konzervativci
su gledali na dravu kao na glavni instrument koji se moe koristiti za
usporavanje napretka liberalnih reformi. Pravi etatisti, u devetnaestom
stoljeu, bili su liberali i konzervativci.
Postupno, prvo nevidljivo na poetku dvadesetog stoljea, a zatim
otvorenije izmeu dva rata, i naposljetku sasvim oito poslije Drugoga
svjetskog rata, socijalisti su poeli priznavati da je drava najbolje
postojee politiko oruje za implementaciju triju komponenti izvornog
politikog programa - demokracije, blagostanja i regulacije trita
rada.
Prilino iznenauje da je ovo prihvaanje drave - ne samo drave
kao koncepta, nego drave kao stroja, aparata prisile - dolo tako kasno
u razvoju socijalizma dvadesetog stoljea. U godinama prije Prvoga
svjetskog rata postojalo je optimistiko shvaanje mogunosti da se
burujsku dravu prisili da implementira socijalistiki program reformi.
U naelu, oni nisu imali krivo. Bez drave ne bi bilo socijalizacije nekih
trokova reprodukcije radnike klase (tj. socijalne drave) ni regulacije
radnoga dana. Snani sindikati, bez politike stranke, mogli su se boriti
sami i pregovarati s poslodavcima duljini radnoga dana, uvjetima
rada, plaenim slobodnim danima itd. Mogli su djelovati kao skupina
za pritisak i isposlovati ustupke od vladajuih politikih stranaka. Ovo
je, prije Drugoga svjetskog rata, bilo britansko iskustvo. Na vidjelo su
isplivala dva obrasca: na kontinentu su se duljina radnog dana i sline
regulacije trita rada postizali djelovanjem drave; u Velikoj Britaniji
oni su preputeni "klasnoj borbi", to jest, konfrontaciji sindikata i
89
poslodavaca.7 Kontinent je slijedio naelo univerzalnih prava: tamo

gdje je prihvaen osmosatni radni dan, prihvaen je za sve graane.
U Velikoj Britaniji svaki je dobitak bio ogranien samo na lanove
sindikata.
Potpora snanoj dravi, dakle, nije bila dio socijalistike ideologije.
Ona je bila sredstvo za postizanje njihovih srednjoronih i kratkoronih
ciljeva. Vezanost socijalista za dravu rasla je usporedno s tim kako su
ti ciljevi postajali sve vaniji, a konani cilj postkapitalistike drave se
pomicao dalje u budunost. Univerzalno pravo glasa uinilo je dravu
receptivnijom za zahtjeve koje su socijalisti iznosili uime svih graana.
Ono ju je takoer uinilo legitimnijom, a time i monijom. Omoguilo
je socijalistima da steknu politiku mo "osvajanjem dravnog stroja".
To je olakavalo provedbu ostatka njihova reformistikog programa
- regulaciju radnog dana i socijalizaciju nekih od trokova proizvodnje
i reprodukcije. Transformiralo je industrijsko drutvo.
Socijalisti i liberali dijelili su jednako pozitivne pretpostavke
industrijalizmu, ali su imali razliita shvaanja tome kakav bi odnos
izmeu politikog sustava i industrije trebao biti. A to se tie liberalne
teorije, kao suprotnosti liberalne prakse, cilj drave je bio prevladati
prepreke napredovanju industrijskog drutva. Jednom kad se to postiglo,
industriji - kao dijelu civilnog drutva - treba dopustiti da se razvija
bez upletanja. Vrijedno je spomena da je ovo bila upravo ona pozicija
do koje su doli neki od ranih socijalista, osobito Saint-Simon.
Socijalisti su bili ambivalentni to se tie civilnog drutva. S jedne
strane oni su eljeli biti maksimalno slobodni u organiziranju i kori
tenju kolektivne akcije kako bi ostvarili svoje zahtjeve, pridruujui se
tako liberalima koji su eljeli opsene trine slobode. S druge strane,
smatrali su civilno drutvo prostorom gdje je distribucija moi i novca
tako nejednaka da znatno razvodnjava jednakost prava steenih na
politikom popritu.
Gary Cross, A Quest for Time. The Reduction of Work in Britain and France, 1 8 4 0 . - 1 9 4 0 . ,
Berkeley CA, University of California Press, 1 9 8 9 .
90
Donald Sassoon
Poslije Prvoga svjetskog rata

Socijalisti su tako dravu smatrali stranom silom ili strojem koji se moe
iskoristiti za redistribuciju moi. Nadali su se da bi mogli kontrolirati
kapitalizam i naposljetku ga zamijeniti. Ono to nisu pretpostavljali
jest da bi mogli upravljati kapitalizmom. A tu lei druga vana zona
sporazumijevanja izmeu socijalista i liberala. Prije Prvoga svjetskog
rata, ni jedan socijalist, marksistiki ili nemarksistiki, umjeren ili au
toritaran, nije razmiljao planskoj ekonomiji. Kako treba organizirati
socijalizam, bilo je pitanje kojem su socijalistike stranke uglavnom
utjele, ili su se utjecale neodreenim generalizacijama bez praktine
vrijednosti. Intelektualci nisu bili od pomoi. Marx je mislio da e se
socijalistika ekonomija nekako sreivati sama po sebi: ona e biti
"upravljanje stvarima", ma to to znailo. Lenjin je skromno rekao
da e i kuhar biti u stanju upravljati njome. Kautsky, poput veine
socijaldemokrata onog doba, jednostavno je vjerovao da e se to pitanje
razrijeiti tek kad se kapitalizam razvije potpuno i kad radnika klasa
stekne nadmonu kulturu i intelekt. Bernstein je vie puta objavio da
ga socijalistiko drutvo previe ne zanima, i da se vie voli boriti za
poboljanje uvjeta radnike klase pod kapitalizmom. Nije bilo planova
stvaranju velikoga javnog sektora, ili nacionalizaciji ekonomije. 8
Rat je izmijenio stvari, i ne samo za socijaliste. Politiki je slomio
izolaciju socijalista od burujskih stranaka u svim zaraenim zemljama,
kad su socijalisti u Francuskoj i Njemakoj stavili obranu "svoje"
drave ispred meunarodne solidarnosti. U ekonomiji, drave su bile
prisiljene upravljati ekonomijom, te regulirati trita rada, proizvod
nju i distribuciju u dotad nevienim razmjerima. Ideja upravljanja
kapitalistikom ekonomijom uvrstila se u programima i liberala i
konzervativaca i socijalista.
U Rusiji su propast caristikog sustava i vojni poraz stvorili vakuum
koji je omoguio boljevicima da zauzmu vlast. ak i tada automatska
reakcija boljevika nije bila ukidanje privatnog vlasnitva i konstrukcija
planske ekonomije. Tijekom graanskog rata prisilna kontrola cijele
ekonomije odozgo nadolje bila je posljedica zahtjeva vojne situacije, ne
8
Kautskom vidi Dick Geary, Karl Katusky, Manchester, Manchester University Press, 1987.
iroj raspravi vidi . Tudor i J. . Tudor (ur), Marxism and Social Democracy. The Revisionist
Debate 1 8 9 6 . - 1 8 9 8 . , Cambridge, Cambridge University Press 1 9 8 8 .
91
ideolokih pretpostavki. "Korak unatrag" u smjeru prihvaanja Nove

ekonomske politike (NEP) smatrao se povratkom trinoj ekonomiji,
a ne preteom novih oblika ekonomskog upravljanja. Mehanizmi
planiranja koje je uveo Staljin potkraj 20-ih godina dvadesetog stoljea
nisu bili neizbjena posljedica boljevike pobjede (deset godina nakon
dolaska na vlast!), nego ishod ivog politikog sukoba u kojem su
planeri pobijedili svoje gradualistiki orijentirane suparnike. Drugim
rijeima, ak i u onom to je postalo SSSR-om, socijalizam se nije
uvijek identificirao s ukinuem trinih sila ili s dravnim monopolom
nad ekonomijom.
Drugdje u Europi ispostavilo se da su socijalisti oprezni ekonomski
intervencionisti. Jedan od uinaka ruske revolucije bio je uklanjanje
iz socijalistikih stranaka radikalnijih lanova, koji su zatim osnivali
komunistike stranke. Nigdje nisu bili u stanju osigurati potporu veine
socijalistikog izbornog tijela, ak ni tamo gdje su - kao u Francuskoj
- bili u stanju okupiti veinu stranakih aktivista. Ishod je bio da su
neke socijalistike stranke, premda radikalizirane ratom, bile slobodnije
slijediti pomirljiviju politiku u odnosu prema strankama centra i lijevog
centra. Prije rata sve su socijalistike stranke, bez iznimke, prihvaale
politiko naelo da ni pod kojim uvjetima nee suraivati s "burujskim" strankama. Tijekom rata, a jo vie poslije njega, to naelo je
naputeno. Dvadesetih i tridesetih godina socijalisti su napokon bili u
stanju osvojiti politiku vlast i formirati vlade. U svim sluajevima bili
su to u stanju tek u savezu s drugim strankama: u vedskoj, Francuskoj,
Njemakoj, Velikoj Britaniji, panjolskoj. 9
Neke od ideolokih barijera, podignute da bi se socijalisti razlikovali
od svih ostalih, sruene su. Kao to smo vidjeli, u smislu praktine poli
tike, te su zapreke oduvijek bile fleksibilne. Poslije rata, a osobito 30-ih
godina, kljune aspekte reformistikog programa socijaldemokracije
9
njemakoj Socijaldemokratskoj stranci vidi Susanne Miller i Heinrich Potthoff, A History

of German Social Democracy. From 1848. to the Present, Leamington Spa, Berg Publishers,
1 9 8 6 . vedskoj vidi Steven Koblic (ur), Sweden's Development from Poverty to Affluence,
1750.-1970., na engleski prevela Joanne Johnson, Minneapolis, University of Minnesota Press,
1 9 7 5 . Velikoj Britaniji vidi Robert Skidelsky, Politicians and the Slump. The Labour Govern
ment of 1929.-1931., London, Macmillan, 1 9 6 7 . i Ben Pimlott, Labour and the Left in the
1930.s, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 7 7 . Francuskoj vidi Julian Jackson, The
Popular Front in France, Defending Democracy, 1934.-38., Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 8 8 .
92
D o n a l d Sassoon
postupno su preuzele druge politike snage. Radikalne organizacije

desnice (faisti i desniarski populisti), inkorporirale su neke od soci
jalnih zahtjeva ljevice, ukljuujui glavne odlike socijalne reforme, ali
su odbacile demokratsku politiku koja ih je pratila. Liberalne, katolike
i centristike snage prihvatile su naelo univerzalnog prava glasa,
premda je u nekim sluajevima (Francuska, Belgija i vicarska) enska
polovica populacije jo bila iskljuena. Naelo regulacije radnoga dana
prihvaeno je gotovo univerzalno.
Inkorporacija nekih aspekta socijalne drave, a istodobno represija
politikih snaga koje su je najsnanije zagovarale, postala je glavna
znaajka populistikih autoritarnih reima koji su prevladavali u sred
njoj, junoj i istonoj Europi, poput onih faistike Italije i nacistike
Njemake. U nekim od preostalih demokratskih drava Zapadne Europe
meduratno razdoblje karakteriziralo je doba nategnutog kompromisa
izmeu rada i kapitala.
Postojanje komunistikog pokreta prisililo je socijalistike stranke
da stvore ideoloke barijere na svojoj lijevoj strani. Uinili su to na
glaavajui vanost politike demokracije. Ovu nisu vie smatrali samo
najboljom politikom ljuturom za implementaciju svojih ekonomskih
i socijalnih zahtjeva nego i neto po emu su se fundamentalno razli
kovali od komunista. Socijalisti su ipak bili i pod utjecajem kljunih
aspekata nove komunistike ideologije, poglavito vanosti proirenja
dravnog vlasnitva. Redovita reinterpretacija poznatog lanka etiri
statuta britanske Laburistike stranke je amblematska. Prihvaen 1918.
gotovo usput, on je neodreeno spominjao "zajedniko vlasnitvo" nad
sredstvima za proizvodnju, distribuciju i razmjenu. Kako bi to izgledalo
u praksi, bilo je nejasno. Za neke, to se jasno odnosilo na socijalistiku
budunost. Za druge je postalo dijelom postupnog procesa u smjeru
socijalistikog drutva: kapitalizam e na kraju biti ukinut dok e tvrtke
i cijele industrije biti apsorbirane u sve obuhvatnijem javnom sektoru.
Za tree je, pak, to znailo da e drutveno vlasnitvo kompenzirati
nedostatke trita, eliminirati neuinkovite tvrtke, sprjeavati nastanak
privatnih monopola.
Proces osmoze izmeu ljevice i desnice, koji je poeo prije Prvoga
svjetskog rata, nastavio se i ubrzao nakon krize 1 9 2 9 . Liberali vie
nisi bili tako sigurni da je drava koja se najmanje mijea, najbolja.
93
Nezaposlenost koja je destabilizirala Njemaku i ugroavala Francusku

i Veliku Britaniju smatrala se dokazom da su socijalisti imali pravo
barem u jednom: trine snage ne vode prirodnom stanju ravnotee,
nego kroninoj nestabilosti. U Italiji je faistiki reim reagirao na
krizu preuzimanjem glavnine bankarskog sustava, a ograniena dravna
intervencija postala je prihvatljivom ak i u liberalnoj i konzervativnoj
Britaniji.
Meutim, staro shvaanje koje je potjecalo otprije Prvoga svjetskog
rata da se kapitalizam i socijalizam mogu kruto razdvajati - zadralo
se gotovo posvuda i izmeu dvaju svjetskih ratova. Kad su socijalisti
doli na vlast, odricali su se proirenja javnog sektora i nisu pokuavali
upravljati ekonomijom. Kapitalizmom, vjerovali su, ne moe upravljati
nitko drugi do kapitalisti - otud i potovanje spram ortodoksne eko
nomije koje su pokazivali socijalisti u Weimarskoj Njemakoj poslije
1928., u Velikoj Britaniji kad su laburisti bili na vlasti 1929.-31., i
drugdje, primjerice u Belgiji i skandinavskim zemljama. Najvie to
se moglo uiniti bilo je ustrojiti sustave pomirbe i pregovora izmeu
kapitalista i sindikata, neke od mnogih shema "partnerstva" izmeu
dviju strana industrije koje se jo - na poetku dvadesetprvog stoljea
- pozdravljaju kao dernier eri socijalistikog modernizma: od StinnesLegien pakta iz 1918. koji je u Njemakoj uspostavio zajedniko vijee
rada i menadmenta za ekonomsku regulaciju, pa do "Whiteleyevih
vijea" u Britaniji, od Matignonovih Accorda iz 1936. koji su uslijedili
nakon pobjede Narodnog fronta u Francuskoj, pa do Wagnerova
zakona i Zakona nacionalnom oporavku iz 1 9 3 3 . u SAD-u, do
dogovora Saltsjbaden u vedskoj (1938.) i Glavnog sporazuma u
Norvekoj (1935.).
No za veinu socijalista, tada kao i poslije, praktini socijalizam
znaio je zatitu radnika i njihovih obitelji razvijanjem iskuanih i
provjerenih politika socijalne drave i regulacijom uvjeta rada. Pobjeda
vlade Narodnog fronta u Francuskoj bila je jasan znak da gdjegod
mogu, socijalisti trebaju "zauzeti vlast" - i provesti potrebne reforme
- ak i ako jo nije dolo vrijeme za "obnaanje vlasti", da upotrije
bimo poznatu distinkciju Leona Bluma. U oporbi, neki su socijalisti
zagovarali sheme za planiranje ekonomije - kao u Belgiji s Planom de
travail Hendrika de Mana, ili da upotrijebimo primjereniji flamanski
naziv Plan van den Arbeid - i zagovarali mijeani ekonomski sustav
94
Donald Sassoon
koji je ukljuivao, uz privatni sektor, i nacionalizirani sektor koji se

sastojao od kreditnih institucija i nekadanjih privatnih monopola.
10
Ovo je oito iziskivalo snanu i uinkovitu dravu. U ovoj su toki

konvergirali konzervativizam, desniarski autoritarizam, tehnokratski
liberalizam Keynesa i Lloyda Georgea, i sve nijanse socijalizma. Jedi
na vea ideologija koja je jo branila minimalistiku dravu, klasini
liberalizam, bila je u povlaenju nakon sloma 1929., ak i u svojoj
anglosaksonskoj postojbini.
Poslije Drugoga svjetskog rata

Poslije Drugoga svjetskog rata, europski socijaldemokrati postali su
vodei kandidati za vlast u gotovo svim demokratskim zemljama Za
padne Europe. Od njihove trostrane platforme, prva je - univerzalno
pravo glasa - postala neupitan temelj svih politika s nekoliko vanih
iznimaka koje su se sve pojavile tamo gdje socijalistike stranke nisu
imale nikakvu mo: u junjakim dravama SAD-a koje su, sve do
poetka 70-ih sprjeavale da Afroamerikanci ostvare svoje pravo glasa
na gotovo svim izborima; vicarska u kojoj su mnogi kantoni (u kojima
su socijalisti bili slabi) ograniili pravo glasa na mukarce sve do 1 9 7 1 . ;
i Juna Afrika gdje je - sve do sloma apartheida - viestranaki sustav
iskljuivao crnce iz stvarne politike participacije. Naelo univerzalnog
prava glasa bilo je tako snano priznato da je prihvaeno - premda
samo u naelu - u veini novih dekoloniziranih zemalja i u svim komu
nistikim dravama; diktatorska vlast nije se osiguravala oduzimanjem
prava glasa, nego eliminacijom svake uinkovite politike oporbe.
Naela socijalne drave i pune zaposlenosti nisu nikad imala takvu
univerzalnu legitimnost. Ona su postala dravna politika preteito
u Zapadnoj Europi i tamo gdje su socijalistike stranke bile jake,
primjerice u Australiji. to se tie javnog sektora, on se irio cijelom
Zapadnom Europom, ali je izmeu irenja javnog sektora i snage socija
lista bilo malo veze. Poslijeratne nacionalizacije su se razvijale na poticaj
konzervativaca (gaullizam), kranskih demokrata u Austriji i Italiji, i
10
Erik Hansen, "Hendrik de Man and the theoretical foundations of economic planning: the
Belgian experience, 1 9 3 3 . - 1 9 4 0 . " , European Studies Review, 1 9 7 8 . , vol 8, No. 2.
95
socijalista (u Velikoj Britaniji). Neki od najmanjih sektora u dravnom

vlasnitvu bili su u socijaldemokratskim nordijskim zemljama.
U poslijeratnom razdoblju nije prihvaeno ni jedno zajedniko
meunarodno politiko naelo. Retorika opredijeljenost za pacifizam
koja je potjecala otprije Prvoga svjetskog rata ostala je, poslije Drugoga
svjetskog rata, samo supkultura unutar socijalistikih stranaka. One su
bile podijeljene izmeu atlantista i neutralista te izmeu onih koji su bili
za politiku integraciju Europe i onih koji su ostali vjerni nacionalnoj
koncepciji socijalizma. Tek 90-ih godina dvadesetog stoljea europejstvo
je postalo ujedinjujui imbenik za sve socijalistike stranke - za razliku
od atlantizma koji, ak ni nakon raspada SSSR-a i proirenja NATO
saveza na istok, nisu prihvatile glavne socijalistike stranke poput onih
u vedskoj, Finskoj i Austriji.
Meunarodna organizacija, koju su stvorile socijalistike stranke,
nikad nije bila nita vie od simbolinog foruma. Njegove su prokla
macije samo odraavale, openito, neodreeni konsenzus naelnim
pitanjima. Zapravo se svaka socijalistika stranka ponaala striktno
kao nacionalna organizacija iji je prioritet uvati vlastitu nacionalnu
politiku zajednicu i, u skladu s tim, zahtjeve vlastitog nacionalnog
kapitalizma.
Kao to smo vidjeli, sveza izmeu modernog socijalizma i njegove
drave, a time i vlastitog kapitalizma poela se uspostavljati potkraj
devetnaestog stoljea. Tako jedva iznenauje da su se socijalisti, kad
su dokazali vlastitu uspjenost u reformiranju svojih kapitalistikih
drutava, oklijevali odrei postojeih regulatornih institucija: velikog
javnog sektora, snane sredinje banke, mehanizma kontrole razmje
ne, sloenog sustava subvencija i regionalnih politika te zamrenog
mehanizma kontrole trita rada. Taj regulatorni aspekt postao je
fundamentalnim odnosom izmeu socijalizma i kapitalizma i dalje je
umanjivao vanost starijeg cilja ukidanja kapitalizma. Ovaj je uglavnom
imao simboliku vrijednost. Trebao je znaiti to da su, ma koliko nuna
bila vitalna ekonomija za postignue svih drugih socijalistikih ciljeva
srednjega dometa, i ma koliko bili udaljeni izgledi postkapitalistikog
drutva, socijalisti jo u antagonistikom odnosu prema kapitalizmu.
Ipak, privlanost u narodu ove simbolike poruke znatno se smanji
la. Blagostanje povezano s kapitalistikim rastom, uspostava pune
96
Donald Sassoon
zaposlenosti, zatitni aparat socijalne drave, poznata nesposobnost

komunistikih drava da stvore potroaka drutva usporediva s onima
na Zapadu, gotovo su eliminirali duboko usaeni antagonizam spram
kapitalizma koji je prije postojao. Druge politike stranke, poput onih
vjernih kranskim i konzervativnim vrijednostima koje u prolosti
nisu bile glavni zagovornici kapitalizma, otkrile su njegove vrline.
Sa socijalistima je bilo isto. Tako su, postupno ali stalno, razliitim
brzinama, ovisno razliitim politikim konjunkturama, i ponajvie,
izbornoj srei, stranke ljevice napustile svoje radikalne antikapitalistike
simbole. Taj proces, koji openito nazivamo revizionizmom, ubrzao
se potkraj 50-ih, s kongresom njemakog SPD-a u Bad Godesbergu.
Nastavio se u svim strankama, dijelei i aktiviste i voe usred uvelike
nezainteresiranih biraa, ija je izvanredna izborna stabilnost jedan od
najvanijih faktora poslijeratne zapadnoeuropske povijesti.
Pobjeda revizionizma bila je gotovo neizbjena. Upravo smo upozo
rili na jedan od razloga: izborno tijelo ljevice nikad nije bilo ozbiljno
zaokupljeno dugoronim ciljem ukidanja kapitalizma. Ono je bilo
znatno vie zainteresirano za srednjorone ciljeve i za opu socijalnu
pravdu, posebice u obrazovanju i zdravstvu. Posljedica toga bila je da
su revizionisti, ak i kad su bili slabi unutar svojih stranaka, uvijek
imali prilino snanu potporu meu biraima. Nije bilo mogue da to
ne utjee na one radikalne aktiviste koji su htjeli da njihove stranke
maksimiziraju mogunosti izborne pobjede. No postojali su i drugi
razlozi za pobjedu revizionizma. U gotovo svim sluajevima, socijalisti
su se mogli samo nadati da e doi na vlast koalirajui sa strankama
centra. Takvi dogovori bili bi oteani da su socijalisti ustrajavali na
svojoj antikapitalistikoj retorici i na radikalnim shemama redistri
bucije (koje bi iziskivale visoke stope oporezivanja). Bilo je, naravno,
situacija kada su socijalisti mogli osvojiti vlast samo dogovorom sa
strankama ljevice - primjerice, u Francuskoj 70-ih godina dvadesetog
stoljea, u sluaju socijalista i komunista. Ovdje je dogovoreni manifest
bio radikalan, ali su francuski socijalisti bili u stanju iskoristiti druge
simbolike dogaaje kako bi signalizirali da e oni biti dominantni
partner i da e znati drati komuniste pod kontrolom - to se uistinu
i dogodilo. Openitije, revizionisti su uvijek bili u prednosti pred
komunistima zbog jedne znaajke: mogli su biti sigurni da e njihovi
konzervativni protivnici (stranke desnice), te mediji i strukture moi
97
koji su ih podupirali, stigmatizirati radikalnu ljevicu kao orijentaciju

koja je u beznadnom nesporazumu s modernom stvarnou. Drugim
rijeima, revizionizam je imao onu prednost koju centristike pozicije
uvijek imaju: mogu igrati na dva fronta. Kao dio ljevice, oni mogu
denuncirati kapitalistike nejednakosti; kao dio centra, mogu se dis
tancirati od radikalizma.
Ovo istie glavno ideoloko postignue modernog socijalizma, ali
i njegov neuspjeh. Uspjeh lei u injenici da se slobodni nesputa
ni trini kapitalizam nije nikada uspio nametnuti kao dominantna
ideologija europske politike. On to oito nije uspio diljem katolike
Europe (panjolska, Portugal, Italija, Austrija i juna Njemaka) gdje
su vodee nesocijalistike ideologije uvijek preuzimale tradicionali
stiki oblik (kranska demokracija), nacionalno-narodni (gaullizam),
ili autoritarno-populistiki (faizam). Nije se uspio nametnuti ni u
protestantskim, nordijskim zemljama gdje su seljake stranke aktivno
suraivale na uspostavi socijalno demokratske hegemonije. Jedino je
u Velikoj Britaniji - pravom domu laissez-faire ideologije - slobodni
trini konzervativizam stekao poziciju relativne hegemonije tijekom
osamdesetih. Pa i tu je, gotovo bismo mogli rei, to uinio kraom,
uz pomo izbornog sustava koji je radio u prilog najvee stranke, zbog
nereda na ljevici i u centru, te povlaenja tradicionalnog konzervati
vizma "jedne nacije".
Glavni ideoloki neuspjeh socijaldemokracije povezan je s jednim od
uzroka njezina izvornog uspjeha: nakon to je ispravno identificirala
dravu kao glavni regulator kapitalistike ekonomije, ona ju je pokuala
- uspjeno - demokratizirati i iskoristiti. Sve dok je drava imala tu
poziciju, socijaldemokratska strategija zadrala je svoju koherentnost.
Ali kad su se razni aspekti kapitalizma (posebice njegove financijske
organizacije) razvili u globalnom pravcu, strategija orijentirana na
dravu poela se raspadati. Socijaldemokrati i vee komunistike stranke
Zapada ostale su vezane za nacionalistiku koncepciju politike i stalno
je jaale, utvrujui svoja postignua (socijalnu dravu, obrazovanje,
graanska prava) unutar teritorijalnih dravnih granica, dok je isto
dobno kapitalizam uputio pokoriti cijeli globus.
98
Donald Sassoon
Zakljuak
Predvidjeti ima li socijalizam budunost, jalova je vjeba kojom se sve
jedno, iznenaujuom pravilnou, i dalje bave inteligentni i obrazovani
ljudi. Kao to smo vidjeli, ono to socijalizam "stvarno" jest uvijek je
bilo sporno; budui da se njegovo precizno znaenje moe beskonano
redefinirati i uvijek dogovarati, nema razloga zato se pojam ne bi
koristio beskonano dugo - ili barem, sve dok kapitalizam postoji.
Jedini uvjet njegova preivljavanja je postojanje vanih politikih snaga
spremnih da se s njim povezu. Sve dok se pojam "socijalizma" koristi
kako bi denotirao bilo kakav oblik politike regulacije kapitalizma,
socijalizam e ivjeti, plaei jedne, tjeei druge, redovito umirui, ali
i oivljavajui, kao beskonano sredite rasprava i svaa.
Socijalizam - kao antikapitalistika sila, usmjerena na nadilaenje
trenutanog ekonomskog ustroja drutva i uspostavu alternativnog
socijalnog poretka u kojem bi se resursi raspodjeljivali na temelju
potreba - stagnirao je na Zapadu desetljeima. Tvrdnje tome da je
socijalizam modernizirajua sila (socijalizam u svom komunistikom
ruhu), sposobna parirati kapitalistikim industrijskim drutvima, bila
je potpuno poraena posljednjih dvadeset godina. Slom Sovjetskog
Saveza najuvjerljiviji je dokaz tog poraza. Razvoj dogaaja u Kini, gdje
se komunistika partija trudi uspostaviti kapitalistike odnose, nadalje
potvruje povijesni slom ideje komunizma.
Na poetku novog stoljea, socijalizam kao distributivna sila usmjere
na na alokaciju vitalnih resursa, poput zdravstva, kulture i obrazovanja,
mimo trinih mehanizama i na temelju socijalnoga graanstva, a to
znai da se nikoga ne iskljuuje, jo preivljava i ne gubi potporu.
Njegovi nedavni izborni uspjesi mogu se smatrati svjesnim ili nesvjesnim
priznanjem veine biraa nunosti neke vrste ponovnog pregovaranja
s novom vrstom kapitalizma, koji je zahtjevniji, samopouzdaniji, jai,
globalni, te implicitno priznanje da je bolje pregovore povjeriti politi
kim snagama koje su, povijesno govorei, uvijek bile sumnjiave, ako
ne i neprijateljski raspoloene spram ideologije neobuzdanog trita.
Tekoa s kojom se suoavaju oni koji se jo nazivaju socijalistima jest
u tome to oni trebaju kapitalizam, kao i ekonomski rast i blagostanje
koje je on u stanju stvarati, ali kapitalizam ne treba njih. Kapitalistika
99
se drutva mogu organizirati na ekonomski odriv nain nudei samo

minimalnu zatitu nekim marginalnim skupinama (SAD) ili delegirajui
socijalne aktivnosti organizacijama civilnog drutva kakve su velike
tvrtke, obitelji i socijalne skupine (Japan). Ti su alternativni modeli,
osobito ameriki, ija je sposobnost da svaku krizu iskoristi za vlastito
jaanje, zapanjujui i imaju dobre izglede za konanu pobjedu. Ovakva
su oekivanja uvelike ojaana sve veim oklijevanjem socijalistikih
voda i njihovih sljedbenika da se identificiraju s pojmom socijalizma.
To je oklijevanje odraz mnoine znaenja koja su izila izvan svake
kontrole i kojima je pojam bio sputan, ali i nesposobnou socijalista da
stvore vlastito dominantno znaenje pojma. To je kao da su prihvatili
da je "hegemonijska" definicija socijalizma upravo ona koju su mu dali
njegovi neprijatelji, koja optuuje socijalizam zbog navodnog neliberalizma, etatizma, antiindividualizma i dogmatizma, te da nagrauje
neuinkovitost i umrtvljuje incijativu. Ni jedna ideologija ne moe
dugo preivjeti ako je njezinim sljedbenicima neugodno poistovjetiti
se s njom.
101
5
Robert Eccleshatt
Uvod
Postoji li neodoljiva privlanost odlaska? To je ona vrsta pitanja koju je
- premda je ponekad vole autori koji tragaju za efektnim naslovom u
stilu "je li taj i taj -izam mrtav?", "ima li taj i taj -izam budunost?", i
tako dalje - najbolje izbjegavati, osobito u poglavlju koje pokuava baciti
pogled stotinu godina unatrag na ideologiju iji su sljedbenici esto bili
ponosni na svoj oprez u predvianju budunosti. Postavljam to pitanje
jer je argument veine novijih spisa taj da je konzervativizam, poglavito
u Velikoj Britaniji, na izdisaju. inei tako, nije mi namjera skicirati
mnogobrojne nijanse konzervativnog miljenja, ni razmatrati hoe li
stoljee pred nama, poput prethodnoga, biti "konzervativno" stoljee
u kojem e na vlasti najvei dio vremena provesti vlade desnog centra.
Skromnije je rei da veina novijih prognoza sudbine konzervativizma
poiva na klimavoj analizi naina na koji je ideologija funkcionirala
u prolosti te da moda potcjenjuju sposobnost samoobnove konzervativaca.
John Gray pripisuje "unitenje konzervativizma" kriarskom pohodu
nove desnice, koji je uime burujske modernizacije poharao vei dio
Zapadne Europe u posljednjim desetljeima prolog stoljea. Posljedice
projekta radikalnog individualizma bile su posebice razorne za britanski
konzervativizam jer su njegovi pristae obino tvrdili da su uvari
ancien regimea. Neumorno provodei neoliberalni program minimalnog
102
R o b e r t Eccleshall
upletanja vlasti, taerijanci su se otisnuli od "ire tradicije europske

konzervativne filozofije koje je britanska konzervativna misao uvijek bila
dio" 1 , i umjesto toga se svrstali uz ameriku desnicu prihvaajui strani
oblik prosvjetiteljskog racionalizma. Uinivi tako, oni su "proupljili"
kulturu u kojoj je prije toga cvjetao koherentni konzervativizni diskurz
i politika praksa. Trine su sile rastoile tradicionalne institucije,
a s njima su nestala i ona smjerna stajalita koja su podupirala tezu
torijevskih patricijskih dravnika da vladaju evolucionarnom adaptaci
jom, a ne kolujui se u tehnikama permanentne revolucije koja vodi
slobodnotrinoj brutopiji.
Gray, konvertit koji se odmetnuo od projekta nove desnice, sklon je
intelektualnom saltu, pa njegovim apokaliptinim izjavama istroeno
sti konzervativizma treba pristupiti oprezno. No i drugi komentatori,
moda razboritiji u svojim prosudbama, smatraju da je konzervativizam
u krizi zbog ideoloke iscrpljenosti. 2 Uobiajeno je stajalite da su
se konzervativci udaljili od svojih ideolokih i kulturnih sidrita, u
nategnutom pokuaju da ujedine izvjesne antinomije kojima se obino
govori uz predikat "neo", premda je malo slonosti kojim se tono
sastojcima te neobine ideoloke mjeavine radi. I dok veina komen
tatora, prema Andrewu Gambleu, portretira Novu desnicu kao napetu
meuigru neoliberalnog individualizma i neokonzervativnog socijalnog
autoritarizma3, drugi tvrde da su ve same ove struje kontradiktorne.
U Treem putu, intelektualnoj predvodnici novih laburista u Velikoj
Britaniji, Anthony Giddens tvrdi da je "neoliberalizam u nevolji" jer su
"njegove dvije polovice - trini fundamentalizam i konzervativizam
- u meusobnoj napetosti". Zapravo je Giddensov argument slian
Grayevu, iji utjecaj i priznaje:
K o n z e r v a t i v i z a m j e uvijek z n a i o o p r e z a n , p r a g m a t i a n p r i s t u p
socijalnoj i e k o n o m s k o j promjeni - stajalite koje je prihvatio B u r k e
suoen s mesijanskim zahtjevima Francuske revolucije. K o n t i n u i t e t
tradicije je glavni za ideju konzervativizma. Tradicija sadrava aku1
John Gray, End Games: Questions in Late Modern Political Thought, Cambridge, Polity Press,
1997., str. 6. vidi i "The undoing of conservatism" u John Gray, Enlightenment's Wake: Politics
and Culture at the Close of the Modern Age, London, Routledge, 1 9 9 5 . , str. 8 7 - 1 1 9 .
Andrew Gamble, "The crisis of conservatism" New Left Review, 1 9 9 5 . , broj 2 1 4 . , str. 2 4 .
Andrew Gamble, "Legacies and meanings of the New Right", ECPR News: The News Circular
of the European Consortium for Political Research, 1999., Vol. 10., No. 2., str. 9-10.
Djelo
konzervativizma
103
muliranu mudrost prolosti i t i m e nas moe voditi u budunost. Filo

zofija slobodnog trita zauzima sasvim drukije stajalite, povezujui
svoje nade u budunost s b e s k o n a n i m e k o n o m s k i m r a s t o m koji e
osloboditi trine sile... D i n a m i z a m trinih drutava p o t k o p a v a
tradicionalne strukture a u t o r i t e t a i lomi lokalne zajednice, pa tako
neoliberalizam stvara n o v e rizike i nesigurnosti za koje od graana
trai da ih jednostavno ignoriraju. tovie, on zanemaruje socijalni
temelj samih trita, koji ovisi samim o n i m oblicima zajednitva
koje
trini fundamentalizam indiferentno preputa olujama. 4
Komentatori, dakle, nisu sasvim jasni glede toga je li kriza konzer

vativizma izazvana nezadovoljavajuim pokuajem da se spoje dvije
"neo" ideologije, inkompatibilnou nadrilijekova politike ekonomije
i tradicionalnog skepticizma to se tie obeanja u beskonani drutve
ni napredak, ili inherentnim kontradikcijama unutar neoliberalizma
samog. Problem te vrste pristupa jest u tome to karakterizirajui
suvremeno konzervativno miljenje kao ponajprije cerebralnu aktivnost
na nezadovoljavajui, podhegelijanski nain, pokuava sintetizirati
definitivno nepomirljive intelektualne trendove.
Pa opet, konzervativizam se oduvijek sastojao od razliitih tendencija
ija konzistentnost, interna ili u meusobnom odnosu, nije nuno
zadovoljavala standarde intelektualne strogoe. U cijelom prolom
stoljeu su konzervativce slobodnog trita u Velikoj Britaniji optuivali,
esto i njihovi stranaki protivnici, da podlijeu onome to se danas
naziva neoliberalizmom. Godine 1 9 1 2 . Pierse Loftus bojao se da e
se stranka udaljiti od programa drutvenog poboljavanja jer unutar
nje postoje oni koji "zadojeni naelima laissez-fuirea manchesterske
kole" rabe "kao glavni argument protiv poboljanja uvjeta ivota ljudi
5
staru frazu 'preivljavanje najsposobnijih'. Pa opet, socijalni darvinisti
koje je imao na umu nisu bili u cijelosti klasini liberali. Poput Nove
desnice sedamdeset godina poslije i oni su eljeli pridati konzervativni
glamour temi self-help drutva, zagovarajui disciplinarnu dravu koja
e zauzdati pojedince koji su propustili reagirati na imperative trita.
Konzervativci slobodnog trita obino su vodili kriarske pohode,
4
Anthony Giddens, The Third Way: The Renewal of Social Democracy, Cambridge, Polity Press,
1998., str. 15.
Piers Loftus, The Conservative Party and the Future: A Programme for Tory Democracy, London,
Stephen Swift, 1912., str. 110.
104
dogmatski u svojem pristajanju uz zakone politike ekonomije, buni

u svojim zahtjevima za radikalnim mjerama koje e sprijeiti klizanje
u kolektivizam. Ono to je bilo novo kod Nove desnice nisu bila ni
njezina uvjerenja ni gorljivost, nego izborna prilika koja joj je pruena
da od "autoritarnog individualizma" stvori odriv politiki projekt.
Konzervativni kritiari razuzdanog kapitalizma obino su sami sebe
uvrtavali u onu patricijsku tradiciju "jedne nacije" koja je stvorena
nakon pokuaja Benjamina Disralija 80-ih godina devetnaestog stpljea
da preustroji stranku u skladu s demokratskim vremenima. Neki su
sigurno izraavali ona miljenja koje Giddens i drugi smatraju bitnim
odlikama konzervativizma: sklonost poboljavanju drutvenih uvjeta
odmjerenim potezima dravne vlasti i postupnom reformom, radije
nego li velikim potezima i nacrtima, te davanjem prednosti urednom
produivanju istom onom sigurnom stazom koja prolazi izmeu ne
ravnih terena socijalizma i istog kapitalizma. Pa opet, povremeno
su neki - primjerice, porezni reformatori Josepha Chamberlaina na
poetku prolog stoljea i keynesijanski konzervativci 30-ih godina
dvadesetog stoljea - takoer tvrdili da je potrebno neto dramatinije
od tihe vjetine opreznog dravnitva da bi se zemlju odvratilo od
revolucionarnog socijalizma, ili neeg jo goreg. A ponekad su kam
panje za prigrabljivanje vlasti nad strankom - primjerice, ona poreznih
reformatora - izazivale one vrste unutarnjih podjela i izbornih poraza za
koje se kae da su bili posmrtno zvono modernog konzervativizma.
Dojam koji pokuavaju stvoriti Gray i drugi jest da su konzervativci
neko bili jedinstveni u artikulaciji izvjesnih prvotnih ideja na uvjerljiv
nain, ali da je uspon Nove desnice ubrzao potonue u intelektualnu
barutinu jer je doktrina kontaminirana nekim " n e o " ideologijama
koje su joj sasvim sigurno strane, a mogu biti i kobne za izborne
rezultate. Slabost ove vrste analize je povijesna perspektiva. Izmeu
izbornog uspjeha i intelektualne istoe je slaba korelacija, budui da
je konzervativizam u svojim razliitim oblicima oduvijek bio neka vrsta
patchworka. Bolji je pristup razmotriti to je bilo posebno u djelovanju
konzervativizma kao ideoloke, a ne intelektualne aktivnosti.
105
Diskretni osporavatelji
Ono to je bilo zajedniko raznim vrstama konzervativizma je afirmacija
potrebe za sreenim, discipliniranim i neravnopravnim drutvom koje
profitira zahvaljujui primjerenom vodstvu. Razlike su se obino vrtjele
oko toga kako se to vodstvo treba ostvarivati. Za konzervativce slo
bodnog trita primjereno konstituirano drutvo je hijerarhija talenata i
postignua u kojoj poduzetnika manjina ubire nagrade svojih pothvata,
a time dobiva poticaj da nastavi stvarati blagostanje od kojeg e mnogi
imati koristi. Taerijanci nisu bili prvi koji su veliali uinak "kapanja"
pri stvaranju bogatstva. Socijalizam e, kako su to rekli sindikalistiki
zagovornici slobodne trgovine 1908., "natetiti umjesto pomoi siro
manima. Ponete li zavrtati slavinu na cijevi koja vodi do cisterne,
nikad neete biti u stanju za toplog vremena dati svakom ovjeku to
veu au vode." 6 Za patricijske konzervativce drutvo je vie jedna
hijerarhija privilegija i obveza koje se manifestiraju u zakonodavstvu
kako bi se veina ouvala od ekscesa kapitalizma. Zajedniko obima
je afirmacija potrebe za vrstim okvirima zakona i poretka kako bi se
na odgovarajui nain odgovorilo na slabosti ljudske prirode koje bi,
ako ih se ne obuzda, mogle unititi drutvo.
Konzervativci su esto bili glasni i nedvosmisleni u opravdavanju ne
jednakosti. David Stelling je tijekom Drugoga svjetskog rata u svom djelu
usporedio politiki poredak s vojnom zapovjednom strukturom.
M o d a samo jedan ovjek od desetorice ima sposobnost voenja,
ili poduzetnosti da vlastite sposobnosti podupre svojim i m e t k o m .
Drugih devet su radilice u konici. Demokracija treba svoje vie i nie
asnike, nita manje u civilnom ivotu nego li na v o j n o m polju. K a o
dobar torijevski demokrat, vrsto sam protiv ideje jednakosti koja se
p o n e k a d pogreno shvaa zdravom d e m o k r a t s k o m d o k t r i n o m . 7
Godine 1978. je cerebralna Salisburyjska skupina, nepotrebno zabrinuta

da e trina retorika tada tek nastale nove desnice skrenuti pozornost
s potrebe za mjerama koje mogu ouvati discipliniranu, organsku
zajednicu, objavila zbirku eseja inzistirajui da je konzervativizam vie
6
7
J. St. Loe Strachey, Problems and Perils of Socialism: Letters to a Working Man, London, Macmillan, 1 9 0 8 . , str. 2 0 .
David Stelling, Why I am a Conservative, London, Conservative Headquarters, 1 9 4 3 . , str. 8.
106
Robert E c c l e s h a l l
zainteresiran za odravanje ureene hijerarhije nego za proirivanje

slobode. Jedina "vrsta slobode" koju konzervativci "ele", prema
jednom suradniku, jest ona vrsta koja e "odravati postojee nejedna
8
kosti ili ponovno uspostaviti one izgubljene" , dok je drugi izjavio da

bi "izvanredna manjina" koja postoji u svakom drutvu "trebala imati
vie utjecaja na politiku nego li netalentirana veina; ona bi, znai,
trebala oblikovati vladajuu klasu." 9
Drugi su konzervativci vie oklijevali razmetati se onim to je kljuno
u njihovoj koncepciji zdravog drutva. Poeljnost nejednakosti ba nije
najjaa izborna poruka koja se moe odaslati u demokratsko doba.
Raphael Samuel, u svom sjajnom ogledu taerizmu, upozorava da
su upravo "viktorijanske vrijednosti" bile onaj idiom pomou kojeg su
se 80-ih godina dvadesetog stoljea iitavale unutarstranake razlike
izmeu trinih individualista i torijevaca "jedne nacije" spomenutih
godina. Prizivanje viktorijanske Britanije posluilo je svakoj frakciji
kao sredstvo za prisvajanje plata autentinog konzervativizma. "Re
torika viktorijanskih vrijednosti moe se smatrati primjerom onog to
postmodernisti nazivaju 'dvostrukim kodiranjem'... to jest rijei koje
kazuju jedno, ali znae drugo, te kamufliraju, ili prikrivaju, tree". 1 0 Uz
to to je pospjeilo unutarnje prepirke, dvostruko kodiranje omoguilo
je konzervativcima da povuku veo diskrecije koji je prikrivao osnovnu
poruku to su je eljeli prenijeti iroj publici. Izmeu eufemizama,
koji su se rabili da bi se izrazila potreba za nejednakou, bili su i
"kultura poduzetnitva", "odgovorno drutvo", "drava mogunosti",
"imovinsko vlasnika demokracija", pa ak i "besklasno drutvo".
"Dvostruko kodiranje" je jo jedan nain da se izrazi ono to je
svojstveno za svu ideoloku aktivnost: proces borbe zbog zajednikih
koncepata politikog diskurza time to im se pridaju ideoloki specifina
znaenja. Michael Freeden opisao je kako se znaenje raznih koncepata
fiksira njihovim meusobnim ideolokim povezivanjem. Ono po emu
se ideologije razlikuju jest njihova posebna konfiguracija kljunih,
8
Maurice Cowling, "The present position", in M. Cowling (ur), Conservative Essays, London,
Cassell, 1978., str. 9.
Peregrine Worsthorne, "Too much freedom", ibid, str. 1 4 1 .
10
Raphael Samuel, "Mrs Thatcher and Victorian values", u Alison Light, Sally Alexander i Gareth
Stedman Jones (ur), Theatres of Memory, vol. IL, Island Stories: Unravelling Britain, London,
Vers, 1998., str. 3 4 2 .
107
pridruenih i perifernih koncepata. 11 No konzervativci ne funkcioniraju

potpuno jednako svojim suparnicima. Drugi su skloni isticati svoja
osnovna vjerovanja, ak i kad se koriste sekundarnim vrijednostima
kako bi izrazili njihovu vanost. Jednakost zauzima sredinje mjesto
u, primjerice, jeziku socijalizma, premda se istodobno uz mnogo tru
da pokazuje da za njezino ostvarivanje nije potreban revolucionarni
prevrat. Konzervativci su, nasuprot tomu, skloni koristiti se okolnim
konceptima kako bi prikrili svoju vjernost nejednakosti. Ako nam je
doputeno posuditi jednu Freedenovu sliku sobe u kojoj znaenje svake
konceptualne jedinice proizlazi iz njezina opeg ureenja, konzervativci
su skloni razmjetati svoje pokustvo tako da prikriju glavne predmete
u sobi. Prilino slino onim kienim viktorijancima, koji su prikrivali
neke od osnovnih funkcija time to su u neke sobe stavljali slikovite
paravane, konzervativci su spremni biti diskretni sudionici politike
borbe.
Njihova diskrecija otkriva se u sklonosti da se na istaknuto mje
sto stavlja neki predmet ili tema koji nisu jednakost, dok se uokolo
uurbano razmjeta konceptualni namjetaj kako bi se priopilo to
im je zapravo na umu. Omiljeni koncept za izlaganje bio je "ureena
sloboda".
Nova desnica ispovijedala je svoju vjernost onoj vrsti slobode koja
prevladava prepreke natjecateljskom individualizmu, dok istodobno
obnavlja temelje organske zajednice. Prema njihovu prikazu, slobodno
drutvo potie poduzetnike ambicije, no poduzima i vrste mjere
protiv svojih neposlunih lanova koji nisu skloni prihvatiti burujske
vrline. Oni koji ustrajavaju u navikama ovisnosti socijalnoj pomoi,
ili su iskvareni permisivnim vrijednostima, trebaju biti zauzdani stroim
reimom drutvene discipline. Kao to je to 1 9 8 5 . objavio Norman
Tebbit, buni eksponent taerovskih vrijednosti:
K o n z e r v a c i v n a stranka dijeli s b r i t a n s k i m n a r o d o m privrenost
slobodi. Mi smo vjerni sljedbenici s l o b o d n o g drutva. To je drutvo
u k o j e m su na najmanju moguu mjeru svedena neizbjena ograni
enja individualne slobode i provode se iskljuivo p o d n a d z o r o m
zakona.
11
Michael Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Clarendon
Press, 1996.
108
N a r a v n o , mnogi nai protivnici isto tvrde da su prijatelji slobode,

ali je sloboda koju oni nude u najboljem sluaju priblina. O n i ne
shvaaju ili ne priznaju da se p o l i t i k a s l o b o d a ne bi mogla dugo
odrati ako ju se razdvoji od e k o n o m s k e s l o b o d e . . . I, prije svega,
oni odbijaju suoiti svoje sljedbenike s n e u g o d n o m istinom da se
u m o r a l n i m i materijalnim plodovima s l o b o d e ne moe uivati bez
rizika i tekoa slobode, i tereta o s o b n e o d g o v o r n o s t i . . .
Vjerujem da e m o do 1 9 9 0 - i h vidjeti u i n k e reakcije protiv bez
vrijednih vrijednosti permisivnog drutva. J a v n o s t zahtijeva stroe
kazne za k r i m i n a l c e . . . znam da e na elu te kampanje za povratak
v r i j e d n o s t i m a pristojnosti i reda biti K o n z e r v a t i v n a stranka j e r
s h v a a m o , kao to to ni jedna druga stranka ne ini, da o b r a n a
s l o b o d e ukljuuje i obranu vrijednosti k o j e slobodu o m o g u u j u ,
bez njezine degeneracije u puko doputenje.' 2
Ureena sloboda znaila je natjecateljski individualizam unutar okvira

snane drave.
Postojale su i druge varijante te teme. Bernard Braine, je 1948. bio
kritian prema socijalistikom egalitarizmu. No kao torijevac "jedne
nacije" vjerovao je da nesputano trite izruuje neke pojedince krajnjoj
bijedi. I tako, odraavajui keynesijansko raspoloenje poslijeratne
stranke u Britaniji, nije toliko inzistirao na neizbjenosti nejednakosti
koliko na odgovornosti konzervativaca "da pronau srednji put koji e
zahtjeve za poretkom i slobodom dovesti u primjerenu ravnoteu." 13
To je bio jedan izraz whigovskog shvaanja politike.
Konzervativna diskrecija otkriva se i u tendenciji da se vlastita
doktrina prikae kao jedan oblik naturalizma. Konzervativci slobodnog
trita oduvijek su tvrdili da drutvo ekonomski i moralno stagnira
kadgod se vlast uplee u prirodni ekonomski poredak. Jo openitije,
konzervativci su dali do znanja da su vie od svojih protivnika svje
sni suptilnosti ljudskog postojanja. F. E. Smith, koji se prije Prvoga
svjetskog rata bojao da e njegova stranka izgubiti potporu radnike
klase ako ne pronae neku drugu osnovu progresivnog socijalnog
zakonodavstva od diskreditirane porezne reforme, bio je kritian i
12
Norman Tebbit, Britain's Future: A Conservative Vision, London, Conservative Political Centre,
1 9 8 5 . , navedeno u R. Eccleshall, English Conservatism Since the Restoration, London, Unwin
Hyman, 1990., str. 2 4 6 . - 8 .
13
Bernard Braine, Tory Democracy, London, Falcon Press, 1948., str. 8 4 .
109
spram individualista i socijalista jer konstruiraju svoje doktrine na pogrenim pretpostavkama ljudskom ponaanju. Malo je ljudi spremno
sudjelovati u neprestanoj borbi za vlastito usavravanje, ili u nekom
velianstvenom projektu eliminaciji privatnog vlasnitva. "Nasuprot
tomu, veina ljudi kroi poznatim stazama i trai od ivota da im prui
sigurnost i blagostanje u dravi u kojoj se Bogu svidjelo da se rode."
Bit "torijevske socijalne reforme" naravno, bila je njezina osjetljivost
na "stvarne ljudske sklonosti" 1 4 .
Konzervativci su takoer tvrdili da tijek povijesti shvaaju na jedin
stven nain. Njihovo velianje britanskog ancien regimea, primjerice,
ocrtava malu otonu rasu pustolovnih pojedinaca, oslonjenih na vlastite
snage koji su, nepobijeeni tisuu godina, razvili takva administrativna
rjeenja da su naposljetku izvezena u velik dio ostalog svijeta. U tom
su smislu konzervativci legitimni uvari imperijalne drave: u doticaju
s kulturnim preostacima tisuu slavnih godina jer znaju, za razliku
od svojih protivnika, da vlast "treba postupati tako da nam dopusti
da budemo mi sami. I to smo u ovoj zemlji", nastavio je whigovski
Bernard Braine, "ako nismo neobino uporan, individualistiki narod
koji ne podnosi ogranienja i prezire ropstvo." 1 5 Margaret Thatcher,
u govoru odranom gotovo desetljee nakon to je bila svrgnuta s ela
Konzervativne stranke, priznala je utjecaj koji su na politiku njezine
vlade imali ekonomisti slobodnog trita, poput Friedricha Hayeka i
Miltona Friedmana.
Ali korijen pristupa koji s m o slijedili 1 9 8 0 - i h lei duboko u ljudskoj
prirodi, a posbno u prirodi britanskog naroda. Ako stvarno vjerujete,
ako ste strastveno uvjereni u talente i karakter vlastite nacije, naravno
da je elite osloboditi. A mi B r i t a n c i i m a m o stvarnu vokaciju za
slobodu - i cijela naa povijest to dokazuje. 1 6
Postoje dvije
nim vrlinama
preispitivanje
elizabetansko
14
konzervativne verzije ove junake pripovijesti traj

naroda ove zemlje nadanja i slave. U slobodnotrinoj,
tisuljetne povijesti razotkriva epske trenutke - prvo
doba, primjerice, i doba "viktorijanskih vrijednosti"
F. E. Smith, Unionist Policy and Other Essays, London, Williams and Norgate, 1 9 1 3 . , str. 4 4 .
15
Braine, Tory Democracy, str. 84.
16
Margaret Thatcher, Govor na meunarodnoj veeri za slobodno poduzetnitvo 20. travnja 1999.
110
Robert Eccleshall
- izvanrednih postignua kad su vladari davali dovoljno prostora

ivahnim vrlinama predaka, odbijajui guiti prirodne zakone ponude
i potranje. Whigovska verzija govori neumornoj prilagodljivosti
napredujue organske zajednice u kojoj se institucije i slobode pojav
ljuju neplanirano, iz prikupljenog iskustva, a ne smiljeno, politikom
alkemijom. Svaka verzija omoguila je konzervativcima da tvrde kako
su pripadnici "nacionalne" stranke jer ona ima osobitu sposobnost
da uva ili obnavlja odlike tih velikih tradicija. U objema verzijama,
soba konceptualnog namjetaja bila je raskono ukraena muralima i
tapiserijama koji su prikazivali epizode iz pobjednike procesije stare
Britanije.
Tradicionalizam
Diskrecija konzervativaca pri obavljanju svoje ideoloke aktivnosti
pomae nam objasniti neke od zabluda emu je tu zapravo rije.
Jedna pogreka je pretpostaviti da whigovsko podupiranje opreznog
voenja politike otkriva bit njihove doktrine. Sto se toga tie, kon
zervativizam bi trebalo shvatiti kao "obranu suzdranog politikog
stila, zasnovanog na ideji nesavrenstva" 17 . Za konzervativce drava
nije pothvat kojim se promie socijalistika jednakost, kapitalistika
uinkovitost, fundamentalna prava ovjeanstva, ili bilo koji drugi
utopijski projekt. Skeptini spram bilo koje sheme za sveobuhvatnim
poboljavanjem uvjeta ljudskog bivstvovanja, konzervativci su navodno
sumnjiavi prema onoj vrsti programatske politike koja tvrdi da je
usidrena u univerzalnim smjernicama za ljudsko ponaanje. Odbacujui
racionalizam drutvenog inenjera, oni radije pronalaze svoj put kroz
sloenosti praktinog svijeta, hvatajui signale politikih aranmana
koji su se sami izgradili tijekom povijesti. Oni shvaaju, za razliku od
svojih protivnika, da je zadaa politiara slijediti ono to je Michael
Oakeshott nazvao "aluzijama" utvrenog naina ivota umjesto da
se bave planiranjem nekog utopijskog svanua. "Politika nije znanost
organiziranja trajno amorfnog drutva, ona je vjetina spoznavanja
u kojem smjeru krenuti pri istraivanju ve postojee, tradicionalne
17
Noe! O'Sullivan, Conservatism, London, J. M. Dent, 1976., str. 13.
Djelo
konzervativizma
111
vrste drutva."' 8 U toj koncepciji politike aktivnosti, drutvo ne nudi

nikakva nedvosmislena pravila postupanja, ne postoji jedna jedina
linija koju valja slijediti, ni bilo kakav konani cilj koji treba ostvariti.
Umjesto toga, u politici se radi pravodobnom smjetaju unutar jedne
organske zajednice iji su upravljai osjetljivi na drutvene opasnosti
slabe ljudske prirode.
Whigovska verzija konzervativizma ima odreenu rezonanciju u
britanskom ancien regimeu. Ona je takoer otkrila svoju iznenaujuu
sposobnost da prelazi granice drave u kojoj su neki skloni hvaliti
njezino feudalno podrijetlo. ak i u relativno novoj zemlji kakve su
Sjedinjene Amerike Drave, koje su navodno potpale pod utjecaj
racionalizma time to su povjerovale u to da je budunost bezgranina,
komentatori su bili skloni tvrditi da konzervativizam savjetuje vjetinu
mudrog dravnitva. Prema Clintonu Rossiteru, u njegovu klasinom
premda nepotpunom prikazu amerikog konzervativizma:
Pravi konzervativac nije vitez kriarskog rata, on ne odlazi u svoju
misiju zbog fanatizma, n e g o po dunosti... Konzervativac je uvijek
z a t o e n i k drutvenog p r o c e s a o n a k v o g kakav postoji u tradicija
ma, institucijama, p o t r e b a m a i tenjama njegove zemlje - a time i
zatoenik ljudi koji, svjesno ili nesvjesno, odravaju taj proces na
ivotu. Oni djeluju, on s a m o reagira. 1 9
The Conservative Mind Russella Kirka, objavljen prvi put 1953., glasna
je potpora politici recepata kakve je zagovarao Edmund Burke, a knjiga
ostavlja dojam da bi autor najvie uivao u ivotu medu engleskom
gospodom iz osamnaestog stoljea.
Vjernost nekih konzervativaca politici nesavrenstva je navela na
tezu da se konzervativizam kvalitativno razlikuje od drugih ideologija.
U svom najsmjenijem obliku, i obino unutar britanskog konteksta,
izjednaavanje doktrine s tradicionalizmom potaknulo je miljenje
da konzervativci uope nisu ideolozi, to na prvi pogled implicira
da nisu sposobni za koherentno miljenje prirodi zdrave politike
zajednice. Poruka je naravno da se ideolozi bave jednom "stranom"
18
Michael Oakeshott, Rationalism in Politics, and other Essays, London, Methuen, 1962., str. 5 8 .
19
Clinton Rossiter, Conservatism in America: The Thankless Persuasion, drugo izdanje, New York,
Alfred Knopf, 1966., str. 53.-4.
112
vrstom znanja zbog toga to vjeruju da se politiki poredak moe

20
analizirati, a prema tome i transformirati, znanstvenom izvjesnou .

Ideolozi od kontengencija utvrenog naina ivota pokuavaju pobjei
u racionalizam. A zbog svoje osjetljivosti na hrapavo drvo ovjenosti,
konzervativci su sumnjiavi spram obeanja da se dravni brod koji
je od njega napravljen moe usmjeriti prema nekom otonom raju.
Njihov skepticizam spram utopijskih projekata skree ih prema neprogramatskom, ne-ideolokom obliku politike koja se orijentira prema
posebnostima konkretne kulture, a ne nekoj dogmi univerzalnim
potrebama ovjeanstva.
Izvan britanskog konteksta, skepticizam u pogledu obeanja no
vog svitanja naveo je na tezu da konzervativci, premda jesu ideolozi,
ipak djeluju poneto razliito od svojih suparnika upravo zbog toga
to nisu skloni predoiti nacrt idealnog drutva. Konzervativizam se
karakterizirao kao "pozicionalna" ideologija, koja se artikulira tek
onda kad se drugi istre s obeanjima nekom zlatnom dobu 21 i koji
raspolae s fiksnim katekizmom osnovnih ideja koji se recitiraju kad
netko izae s nekom novom formulom za eliminiranje nesavrenosti
postojeeg poretka 22 .
Pretpostavka onih koji smatraju da britanski konzervativizam kopni
jest da je Nova desnica zastranila, kapitulirajui pred racionalizmom.
Time je napustila skepticizam svojih prethodnika pokuavajui "upreg
nuti konzervativizam, moda prvi put u povijesti, u prosvjetiteljsku
utopiju." 23 Zahtijevajui "poduzetniku revoluciju" taerijanci su bili
skloni oslikati svoj projekt kao kriarski rat za obnovu odlika jednog
zlatnog trenutka iz prolosti, onog viktorijanskog doba u kojem su se
preklopila institucionalna rjeenja i uroene osobine naroda i iznjedrila
raskonu velianstvenost nacije. No istodobno su otkrili i vlastitu
sklonost za dogmatsku izvjesnost, nadrilijekove politike ekonomije,
koje pravi konzervativci navodno mrze.
20
Kenneth Minogue, Alien Powers: The Pure Theory of Ideology, London, Weindenfeld and
Nicolson, 1985.
21
S. P. Huntington, "Conservatism as and ideology", American Political Science Review, 1 9 5 7 . ,

Vol. 51., str. 4 5 4 . - 7 3 .
22
Albert O. Hirschman, The Rhetoric of Reaction: Perversity, Futility, Jeopardy, Cambridge MA,
23
Gray, "The undoing of conservatism", str. 1 0 0 .
Harvard University Press, 1 9 9 1 .
Djelo
konzervativizma
113
Ako je Nova desnica bila heretina po tome to je radije prihvatila

vodstvo nepogreivih zakona ponude i potranje, umjesto vjetine
mudrog voenja politike, oni ipak nisu bili prvi "konzervativci" koji su
zahtijevali dramatine mjere kako bi se oduprli nasrtajima na minimalnu
dravu. Pojavi Nove desnice kao ozbiljnoga politikog projekta pretho
dilo je stvaranje raznih organizacija i think-tankova radi zaustavljanja
plime kolektivizma, promicanjem filozofije slobodnog trita. Na poet
ku dvadesetog stoljea nastajale su sline organizacije kako bi zaustavile
ono to se tada shvaalo kao udaljavanje od individualizma.
Jedna od njih bila je Udruga za britanski ustav, osnovana 1905. pod
utjecajem socijalnog darvinizma Herberta Spencera, s namjerom da se
suprotstavi "politikom socijalizmu", meu ijim su manifestacijama,
kako je bilo reeno, bili prijedlozi minimalnoj nadnici, starosnim
mirovinama i besplatnim obrocima za siromanu kolsku djecu. Jedan
od njihovih lanova nadzornog odbora tvrdio je da takve mjere imaju
svoje podrijetlo u zabludjeloj filantropskoj elji da se poboljaju uvjeti
ivota siromanih. Ali, zdrava politika proizlazi iz znanstvenog shvaanja
ljudskog ponaanja koje upuuje na opu korist od nejednakosti:
Danas postojea nejednakost bogatstva esto uzrokuje duboku bol u
suutnih duhova, ali ako e m o popustiti pred osjeajima, m o r a m o
biti svjesni opasnosti da e m o buduim naratajima natovariti jo
puno vea zla. N e m a iznimke od pravila da t a m o gdje osjeaji ulaze,
znanost izlazi...
S l o b o d a i j e d n a k o s t m e u s o b n o se iskljuuju i ne m o g u ivjeti
zajedno. R a z l o g je vrlo jasan. Ljudi nisu roeni j e d n a k i ; nejedna
ki su po fizikoj snazi, intelektualnoj snazi i m o r a l n o j snazi. Ako
z a n e m a r i m o injenice ljudske prirode, i k a e m o "Svi ljudi trebaju
biti j e d n a k i " , taj e m o cilj
metoda
postii samo d u b o k i m naruavanjem
Prirode.24
lanovi Udruge bili su sigurni da moraju biti borbeni u obrani mini

malne drave. Konzervativizam Lorda Hugha Cecila, objavljen 1912.,
klasini je prikaz doktrine kao oblika skepticizma koji je oprezan spram
prosvjetiteljskih obeanja novoj svijetloj sutranjici. No kao pred24
Hugh Eliot, "Man v e r s u s the State", u Mark . Judge ( u r ) , Political Socialism: A Remonstrance,
London, P. S. King, 1908., str. 166.-7.
114
sjednik Udruge, ohrabrivao je njezine lanove da se snano angairaju

kako bi se oduprli opasnostima svog vremena:
Sile s kojima se m o r a m o suoiti su z n a t n e , ali a k o pogledamo na
dugi tijek povijesti, vidjet e m o da su n a e l a za koja se borimo i
prije bila ugroena na ovaj ili onaj n a i n , pa su ipak preivjela.
Z n a m o da je naelo slobode dugo bilo naslijede engleskog naroda
i da se m o r a l o braniti od nekih vrlo jakih napada - uspjeno, te da
je preneseno sve do naih vremena. Sada je ugroeno boanskim
pravom Drave... Ali m o r a m o se pouzdati da e prevladati engleski
duh prolosti, sada kao i nekada. 2 5
Postoje mnogi primjeri konzervativaca u kriarskom i znanstvenom

raspoloenju. Izmeu 1880. i 1920. W. H. Mallock pokuao je u kolo
pletu knjiga formulirati "znanstveni konzervativizam" koji e prikazivati
ludost ideje konfisciranju bogatstva jedne posebne manjine, bez ije
bi poduzetnike aktivnosti svi bili siromaniji. Ernest Benn postao je
vatreni zagovornik minimalne drave 1 9 2 1 . , nakon onoga to bi John
Gray bez sumnje smatrao nesretnim posjetom Sjedinjenim Amerikim
Dravama. Nekoliko godina kasnije preusmjerio je svoju lojalnost od
Liberalne prema Konzervativnoj stranci, a zatim etvrt stoljea vodio
kampanju vlastitim publikacijama i organizacijskim aktivnostima kako
bi se ponovno vratila prirodna sloboda koja je cvjetala u viktorijansko
zlatno doba neobuzdanog poduzetnitva. "Opasnost zbog sve veeg
osjeaja ovisnosti je golema i nee biti prevladana sve dok u svaijim
grudima ne obnovimo stari duh individualizma i neovisnosti." 2 6 A to
zahtijeva kriarski pohod za povlaenje drave i osloboenje uroenih
osobina britanskog naroda.
Umjesto da stigmatiziramo one koji su bili skloni znanstvenoj iz
vjesnosti i kriarskoj gorljivosti kao heretike, trebali bismo razmotriti
onu vrstu drutva koju konzervativci imaju na umu kad pozivaju na
sreenu slobodu ili prikazuju svoju doktrinu kao neki oblik naturalizma.
Konzervativci nisu nita vie nego njihovi protivnici neskloni pruiti
nacrt drutva, premda su, kao diskretni sudionici borbe za zajednike
25 Ibid, str. 4 9 .
26
Ernest J. P. Benn, The Return to Laisser Faire: The Case for Individualism, London, Ernest Benn,
1928., str. 2 0 .
Djelo
konzervativizma
115
koncepte politikog diskurza, u pogledu svojih pravih tenji komen

tatore esto zavodili na krivi put. Sklonost evolucionarnoj adaptaciji
nije kljuna znaajka konzervativizma. Whigovska vjetina mudrog
dravnitva bila je samo jedna od strategija koje su se preporuivale
za odravanje dobrog drutva, i njoj se obino davala prednost kad
se smatralo da su stupovi ureene hijerarhije u dobrom stanju. No
kad se smatralo da su ti stupovi u opasnosti od erozije, konzervativci
su esto bili isto tako raspoloeni kao i drugi ideolozi pozivajui na
dramatine mjere, kojima bi se ili ouvao ili ponovno uspostavio njihov
ideal valjano organiziranog drutva.
Britanska iznimnost?
Odbacujui ulogu uvara nacionalnog kontinuiteta, prema Johnu
Grayu, britanska je Nova desnica napustila sklonost europskih konzervativaca da budu oprezni u politici, i tako se svrstala uz ameriki
san beskonanom drutvenom napretku. Gray neobino sugerira
da su britanski konzervativci u posljednjih stotinu godina bili skloni
europskoj desnici. Tipinija procjena, koju vie vole oakeshottijanci,
jest da britanski konzervativci imaju malo to zajednikog sa svojim
pandanima u Europi, ili u Americi.
U tom je smislu Britanija bila iznimka u izbjegavanju racionalizma
u politici. Njezine institucije, za razliku od onih u mnogim drugim
zemljama, evoluirale su na temelju povijesnog iskustva, umjesto da
budu stvorene pomou dogme nekog utemeljiteljskog dokumenta. "Nije
sluajno", prema besprijekornom whigovcu Bernardu Braineu, "da
britanski ustav nije pisan i da je preivio test vremena, dok su gotovo
savreno napisani ustavi drugih zemalja bili kratkoga vijeka. Na ustav
je preivio test vremena upravo stoga to je on prirodna pojava, puno
27
manje ovisna izvanjskoj formi, nego li duhu u kojem djeluje."
Michael Oakeshott istaknuo je isto kad je opravdavao organsku za
jednicu koja se razvijala u Britaniji (ili, zapravo, Engleskoj). U SAD-u i
kontinentalnoj Europi politike institucije su se pojavljivale "isto kad i
krv racionalistike politike." 2 8 Ali Englezi, sumnjiavi prema "upljim
27
Braine, Tory Democracy, str. 74.
28
Michael Oakeshott, "Scientific politics", Cambridge journal, 1947./48., vol. 1., str. 3 5 2 .
116
29
inozemnim frazama" koje bi ponekad doplovile preko Kanala, bili

su sve u svemu imuni na utopijska obeanja. Znali su da su se njihove
ustanove pojavljivale postupno, premda se engleska vezanost za slobodu
drugdje esto transformirala u opsjednutost univerzalnim potrebama
ovjeanstva. "Ono to je odlazilo u inozemstvo kao konkretno pravo
Engleza, vraalo se kui kao apstraktno pravo ovjeka." 30 Oakeshottijanska akademska industrija proizvela je apsurdne teze specifinosti
engleske sklonosti za prikladan smjetaj. Gordon Graham, primjerice,
smatra da je skeptini prijezir spram utopijskih projekata "specifino
engleska doktrina koja ima malo privlanosti i nimalo sljedbenika u
drugim zemljama" zato to su samo "britanske institucije bile dovoljno
pristojne da omogue pristojnom ovjeku da bude konzervativan." 31
Ima neke istine u tezi da engleski skepticizam ne vrijedi previe u
drugim zemljama. Buntovni ameriki kolonisti u osamnaestom stoljeu
bili su pod utjecajem ideja oblikovanih u doba Engleske zajednice
naroda, koje je razradio John Locke, dok im je Deklaracija neovisnosti
osigurala ulazak u ideoloku maticu. Ali u Engleskoj zajednici naroda te
su ideje ostale marginalne budui da je njihovo doputanje mogunosti
uspostave demokratske republike plailo ak i najvee whigovce. Otud
tendencija Amerikanaca da tragaju za ideolokim podrijetlom separa
tistikog nacionalizma vlastite zemlje u nekom podruju Britanskog
otoja koje nije Engleska; i da ga nadu u Irskoj sedamnaestog stoljea
gdje su, kae se, te ideje proizile iz sraza s vladom u Westminsteru
stvorile "kljunu kariku" u "razvoju radikalnog lanca miljenja koji je na
32
kraju naveo Amerikance da se otcijepe od imperijalne monarhije.
Ali, je li ideoloki jaz izmeu amerikog utemeljiteljstva i engleskog
divljenja ancien regimeu uistinu tako irok kako to misli Gray? On,
poput drugih komentatora, tvrdi da ideali Deklaracije neovisnosti
povezuju sve Amerikance s projektom klasinog liberalnog racionaliz
ma. No osnutak amerike republike oduvijek je bio sporni ideoloki
29
Oakeshott, Rationalism in Politics, str. 5 0 .
30
Michael Oakeshott, "Contemporary British politics", Cambridge Journal 1 9 4 7 . / 4 8 . , vol. 1.,
31
Gordon Graham, Politics in its Place: A Study of Six Ideologies, Oxford, Clarendon Press, 1986.,
str. 1 8 8 .
32
Nicholas Canny, Kingdom and Colony: Ireland in the Atlantic World, 1 5 6 0 . - 1 8 0 0 . , Baltimore
str. 4 9 0 .
MD I London, Johns Hopkins University Press, 1988., str. 22.
Djelo
konzervativizma
117
teritorij, a konzervativci su dobro pazili da ga uglaaju na svoj nain.

U jednoj verziji, ono je bilo stanje istoe nalik na ono prije prvoga
grijeha - neto slino viktorijanskom dobu koje je slavila britanska
Nova desnica - boansku zajednicu za iju se ponovnu uspostavu svi
pristojni graani moraju boriti.
J e d i n a opcija koju imaju tradicionalist i konzervativac, dakle, jest
da se nikad ne prestanu boriti - sve dok nismo p o n o v n o stvorili
vlast i Ameriku koji odgovaraju, k o l i k o je to blisko m o g u e , naoj
slici D o b r o g a drutva, ili a k o ba elite, Boje drave. 3 3
U drugoj verziji utemeljenje amerike republike nije toliko utjelovljavalo

ideje Engleske zajednice naroda koliko antikih republika u kojima se,
mudrom politikom, vodilo rauna ophoenju sa slabostima ljudske
naravi. Oci osnivai Amerike su, poput antikih republikanaca, znali
da su drutva sklona degeneraciji ako ne vode rauna kultiviranju
graanskih vrlina. "Vrlina se definirala prema strogim rimskim vrijedno
stima, uz neto trezvenih engleskih koje su im se dodavale" 34 . U objema
verzijama poruka je da e se amerika nacija iskvariti ne budu li se
poduzele mjere za ukorjenjivanje vrlina tedljivosti, samodiscipline i
domoljublja u vlastitom narodu. Je li ta poruka toliko razliita od one
britanskih konzervativaca koji su svi na svoje razliite naine pozivali
na sreenu slobodu?
Zakljuak
Naposljetku, to da kaemo tvrdnji da je britanski konzervativizam
na izdisaju? Miljenje je da je projekt burujske modernizacije Nove
desnice unitio suptilnosti klasnog drutva, potivanje tradicije i druga
svojstva ancien regimea u kojima je whigovska koncepcija politike
imala odjeka. Konzervativci su, kao to smo upozorili, bili skloni
oslikavati same sebe kao uvare nacionalnog kontinuiteta u zemlji slave
i nadanja. Postoji takoer, meu komentatorima na ljevici, tendencija
33
Patrick J. Buchanan, Right from the Beginning, Washington DC, Regnery Gateway, 1990., str.
342.
34
Clyde N. Wilson, "Citizens or subjects?", u Robert W. Whitaker (ur.), The New Right Papers,
New York, St. Martin's Press, 1982., str. 108.
118
da se sugerira kako je duga povijest Britanije bila ideoloki rezervat

konzervativaca: da su se ostaci "imperijalne drave" preobrazili u
artikulaciju kulture podanitva u kojoj se mase ljudi poziva da se
pokore mudrom vodstvu.
No duga povijest Britanije predstavlja golem ideoloki resurs za
stranke cijelog politikog spektra. Laburistiki politiari, ukljuujui
Tonyja Blaira, nisu bili nita manje od konzervativaca spremni prizivati
tisuu slavnih godina, obeavajui da e ouvati ili obnoviti naciju kao
globalnog vodu uprezanjem trajnih kvaliteta njezina naroda, suoenog
s novim izazovima. Njihovo obeanje, kao i ono Nove desnice, bilo je
da e iskoristiti britanski inat kako bi ulili nov ivot drevnoj zemlji 35 .
Cak i ako taerovski projekt uniti zapleteno britansko feudalno ko
rijenje, emu bi se moglo raspravljati, nema nikakvog razloga za
pretpostavku da su konzervativci bili lieni konteksta za konstrukciju
prihvatljivih narativa jedne zdrave politike. U ovome stoljeu, kao i
u prolom, oni e vjerojatno nastaviti pozivati na neku vrstu sreene
slobode koja nagrauje one koji su skloni preuzeti rizik, a ograniava
socijalnu nedisciplinu, te i dalje prikazivati svoju doktrinu kao jednu
vrstu naturalizma koji proizlazi iz uroenih karakteristika tvrdokorne
individualnosti.
35
Vidi R. Eccleshall, "Party ideology and national decline" u Richard English i Michael Kenny
(ur), Rethinking British Decline, London, Macmillan, 2 0 0 0 . , str. 1 5 5 . - 8 3 .
119
Ideologija kranske d e m o k r a c i j e
6
Ideologija kranske demokracije 1
Vaolo Vombeni
Tijekom predavanja emitiranog na BBC-ju u studenome 1945., povjes
niar A. J. P. Taylor je ponudio zanimljivu, u ono vrijeme potpuno
originalnu analizu ideoloke panorame poslijeratne Europe (u koju,
sluajno, nije ukljuio Veliku Britaniju) 2 . Ali najvea novost nije bila
Taylorov opis promjena koje su se zbivale u politikim strankama mark
sistike, socijalistike ili komunistike inspiracije, za koje je smatrao
da sada nude iroki spektar prijedloga:
O n i ele snanu vlast koja e upravljati e k o n o m s k i m i v o t o m ; ali
ele takoer m o g u n o s t da se b u n e protiv nje. e l e dravu koja e
raditi u korist pojedinaca; ali ne ele da pojedinci rade za d o b r o
Drave. D r u g i m rijeima, ele socijalizam, ali i Prava ovjeka.
Percepcija ove transformacije ve je bila prilino rasprostranjena, i

poivala je - na to je i sam Taylor upozorio - na doprinosu ovih
stranaka u borbi protiv faizma. Ali, novina Taylorove analize jest
u njegovu shvaanju vanosti koju su dobile kranskodemokratske
stranke u kontekstu gdje je, vjerovao je on, ideologija kapitalizma sada
bila marginalizirana, svedena ni na to drugo do li na ratnu mamurnost:
"Nitko u Europi ne vjeruje u ameriki nain ivota - to jest, u privatno
1
Autor zahvaljuje Adrianu Beltonu, koji je ovaj lanak preveo s talijanskoga na engleski.
Tekst radijskog predavanja bio je poslije tiskan: A.J. P. Taylor, 'The European revolution', The
Listener, 22. November 1945., vol. 34., str. 575.-6.
Paolo Pombeni
120
poduzetnitvo; odnosno oni koji vjeruju u njega sad su u poraenoj

stranci, i u stranci za koju se ini da nema nita vie budunosti nego
to su to imali jakobiti u Engleskoj poslije 1 6 8 8 . "
Za Taylora, novost je bila kranska demokracija, premda ju je
smjestio u kategoriju "konzervativnih" i "seljakih" stranaka (sud
koji se, kako emo vidjeti, povijesno ne moe opravdati). Premda su
katolike stranke pobrale glasove stare desnice, Taylor ih je smatrao
antikapitalistikim strankama koje se ne protive nacionalizaciji. One
su obuhvaale dio narodnih klasa, omeenih granicom koja nije bila
"socijalna, nego vjerska". Upravo se ta znaajka najsnanije dojmila
Taylora, koji je s pravom upozorio da je Rimska crkva u ratu bila na
strani faistikih diktatora.
Sad, s k o r o prvi put u m o d e r n o j povijesti, ini se, o n a zauzima
demokratsku, ak revolucionarnu liniju. Umjesto da za sebe trai
privilegiran poloaj, R i m s k a crkva poinje braniti toleranciju za
sve; pokuava se pomiriti sa svim to se prije na cijelom k o n t i n e n t u
smatralo antiklerikalnom, ateistikom doktrinom - naelima slobode
i Pravima ovjeka.
Kad se promatra s dananjim spoznajama, Taylor je imao dobar osjeaj,

barem u smislu dogaaja koji su uslijedili u velikim podrujima Europe
i Latinske Amerike. Premda u svojim zakljucima nije dalje spominjao
kransku demokraciju, problem koji je naeo obuhvatio je ulogu koju
je ta ideologija ispunjavala u mnogim zemljama povezanim s kulturom
Zapadnog svijeta.
To je toka na koju se vraam kad razmiljam i k o m u n i s t i m a i
politikim katolicima. I jedni i drugi kreu od totalitarnih doktrina,
i jedni i drugi tvrde da imaju ekskluzivnu inspiraciju, ali kad trae
masovnu potporu, o n d a moraju priznati da veina Europljana eli
individualnu slobodu, i to ne s a m o slobodu nego i socijalizam. M o
ete li imati slobodu bez kapitalizma? M o e t e li pomiriti e k o n o m s k i
kolektivizam i intelektualni individualizam? To je pitanje u temelju
europske revolucije. S t o se m e n e tie, ako u ita vjerujem, vjerujem u
ovo: kontinent koji je b i o mjesto roenja i Rousseaua i M a r x a , k o j i
je stvorio i Deklaraciju pravima ovjeka i Komunistiki manifest,
dat e odgovor na glavni p r o b l e m naeg vremena.
121
Tako je Europa trebala biti kontinent koji e spojiti liberalizam i

socijalizam. Ali zato je Taylor ukljuio ideologiju katolikih stranaka
koje su se sad omotale u zastavu kranske demokracije - naziv koji
je neko mirisao na herezu? Za ortodoksnog britanskog intelektualca
(sa stajalita akademske naobrazbe) kakav je bio Taylor, Katolika je
crkva bila "totalitarna" po svojoj ideologiji, a odlika koju je smatrao
najpozitivnijom u politikom postojanju katolika bila je njihova sklonost
nacionalizaciji i anti-kapitalizmu: imbeniku koji je bio pokretaki
motiv openitog kretanja prema socijalizmu.
Oni koji imaju na umu dvije kranskodemokratske stranke koje
su najdulje bile na vlasti poslije 1 9 4 5 . - one u Njemakoj i Italiji
- moda e posumnjati u tonost Taylorove analize, s obzirom na to
da su i Christliche Demokratische Union/Christliche Soziale Union
i Democrazia Cristiana povijesni istraivai ocrtali kao protagoniste
rekonstrukcije zapadnog kapitalizma u svojim zemljama. Pa opet
Taylorova teza obuhvaa i vie od jedne vane toke.
Kako bismo temeljito analizirali tu ideoloku perspektivu, prvo
moramo nametnuti neku vrstu reda konfuznoj panorami religijski
utemeljenih politikih ideologija. Sekularizacija i openite antireligiozne
predrasude karakteristine za znatan dio akademskog istraivanja,
esto onemoguuju shvaanje razliitih slojeva ovog fenomena. Kr
anska demokracija je u biti bila konani rezultat procesa koji ni
u kojem sluaju nije bio linearan: i bila je uz to tipina "ideologija
tranzicije". Njezin cilj nije bio toliko dati novo objanjenje (a moda
i novu organizaciju) javnog prostora koliko pokrenuti jednu kulturnu
zajednicu (u ovom sluaju vjersku zajednicu) u smjeru nove organizacije
javnog prostora koji je spram nje neprijateljski raspoloen; i to uiniti
tako da ta zajednica ne samo na tom novom terenu pronae zatitu
svog identiteta nego da moe djelovati tako da joj se prizna njezina
tradicija, te da tako potencijalno preuzme i vodstvo. Ako se ne uzme
u obzir ovaj kontekst, teko je shvatiti i toan poloaj ideologije u
openitoj panorami ili povijesni proces njezina rasta odnosno dananjeg
nazadovanja (koje je, prema mojem shvaanju, ireverzibilno).
Prvo je nuno ispitati odnos izmeu denominacije kranske demo
kracije - koja se teorijski odnosi na cjelokupno kranstvo - i specifinog
poloaja koji unutar nje zauzima katolianstvo. To je vana toka jer
122
Paolo Pombeni
je u poslijeratnom razdoblju u Njemakoj nastao jedan "interkonfesionalni" oblik kranske demokracije koji je jednako privlaio i katoliki
svijet i reformirane crkve. Kao to emo vidjeti, ovakav je razvoj bio
iznimka, dok je u strogom smislu rijei fenomen kranskodemokratske
ideologije blisko povezan s katolianstvom.
U izvoritu problema, oito, lei traumatski odnos Katolike crkve s
modernom politikom organizacijom. Kad je pisao Azione Cattolica,
Antonio Gramsci je zapazio da ona nalikuje na "monarhistiki legitimizam". Tek kad se monarhistiki ideal vie nije mirno prihvaao kao
politiki oblik, bilo je prijeko potrebno stvoriti "monarhistiku stranku"
koja e ga braniti. 3 Ovo objanjenje, izraeno u razliitim oblicima,
dugo je koristio velik dio moderne kulture kako bi objasnio fenomen
katolikih stranaka: one su bile, tvrdilo se, stvorene kako bi branile
drutveni prostor Katolike crkve, i omoguile joj da ponovno stekne
utjecaj koji je izgubila u drutvu. Naravno, u tom objanjenju ima velik
dio istine, ali to ipak nije puna istina. Danas se ini jo tee odbaciti
ga nego u prolosti, jer se suvremeno stajalite svih kranskih crkava
- a ne samo Katolike crkve - uvelike priklanja njihovoj transformaciji
u neku vrstu organizacije "lobija" koji e promicati njihovu politiku
prisutnost. tovie, veinom u Europi ali i drugdje, iskustvo velikih dik
tatura izmeu dvaju ratova, kombinirano s definitivnom sekularizacijom
javnog podruja, gotovo je potpuno razorilo iluziju da bi ne-katolike
kranske crkve mogle imati "prirodan" odnos s dravom - pa bio on
zasnovan na njihovoj prirodi kao nacionalnih javnih servisa (dravne
crkve poput Anglikanske ili reformirane Njemake crkve prije 1945.)
ili na njihovu udjelu u liberalnoj sferi slobodnog individualnog izbora
4
(razni oblici non-konformizma).
No ovo nije bio izvorni kontekst. Velika liberalna konstitucionalna
revolucija u bitnom je unitila "komunitarijansko" tkivo na kojem se
zasnivala europska politika. Srednjovjekovna ideja politikoj sferi kao
communitas communitatum povukla se pred slavnom definicijom
3
Vidi A. Gramsci, Quaderni dal Carcere, ur. V. Gerratana, vol. III., Torino, Einaudi, 1 9 7 5 . , str.
2081.-6.
U ovom ogledu neu razmatrati Pravoslavnu crkvu. Kao prouavatelja zapadnih politikih
sustava, moje se djelo tie onoga to bi se moglo nazvati "liberalnim konstitucionalizmom",
kao kulturnim sustavom koji dubinski zastupaju zapadne politike kulture (ak i u ekstremnim
reakcijama, koje preuzimaju oblik tiranije). Podruja u kojima uglavnom djeluje Pravoslavna
crkva (rusko-slavenski dio svijeta) lee, ini mi se, izvan ovog konteksta.
Ideologija k r a n s k e d e m o k r a c i j e
123
Le Chapelierova zakona koji je ukinuo svaku vrstu korporacija (lipanj

1791.): "sada kad nema nieg osim posebnog interesa i opeg interesa...
izmeu drave i graanina ne stoji nita." 5 Treba imati na umu da
izgubljeno komunitarno tkivo nije bilo ono koje se danas obino tako
naziva: u biti, nije bilo nikakvog problema da bilo koja asocijacija
pojedinaca (kako ih zamilja i uistinu titi svaki liberalni ustav) postoji
na zakonit nain. Zajednica koja je dovedena u pitanje novim ustavnim
poretkom bila je pravni entitet sposoban diktirati vlastita pravila i
zahtijevati suglasnost s njima neovisno volji vlastitih pripadnika, koji
vie nisu imali kontrolu nad postojanjem "korpusa" kojemu su pripadali.
Liberalni konstitucionalizam u svojoj originalnoj formi smatrao je da
je s ovim konceptom teko, ako ne i nemogue, izii na kraj,; sjetite se
njegove averzije i prema politikim strankama u njihovu "modernom"
obliku (kao neeg to je vie i razliito od generikih idealnih pokreta
s kojima se pojedinci mogu identificirati po elji) i spram sindikata kao
opih predstavnika radnikih interesa.
Katolikoj je crkvi bilo tee nego reformiranim kranskim crkvama
djelovati u svijetu nastalom poslije liberalne revolucije: u biti, Katolika
crkva je tvrdila da je upravo ona, jezikom njezinih jurista, societas
perfecta, izvorni pravni entitet ravnopravan s drugim izvornim pravnim
6
entitetima (dotad svedenim samo na drave). Papa je bio "suveren"
kao i svaki drugi (zbog ega nikad nije prihvatio gubitak svog prava na
"teritorij" kao na bitnu pretpostavku suvereniteta); i stajao je na elu
sustava diplomatske i pravne vlasti koja se ni po emu nije razlikovala
od one bilo koje druge drave. Naravno, postojanje toga suvereniteta
usporedno sa sustavom drava koje su takoer zahtijevale ekskluzivnu
lojalnost svojih pripadnika, stvaralo je gotovo nerjeive probleme.
Upravo je ovaj model podupirao javno politiku nazonost katolika,
a njegovo je kasnije odbacivanje djelovalo u prilog i crkava i drava
- to je bio djelotvoran i ideoloki vrijedan prilog kranske demo
kracije. No proces je bio dug i mukotrpan. Poslije inicijalne faze u
kojoj je papinstvo usmjerilo svoju energiju na jednostavnu restauraciju
5
Problem je, naravno, krajnje kompleksan i ovdje ga se moe samo naznaiti. Za detaljniji prikaz,
vidi moju Partiti e sistemi politici nella storia contemporanea, Bologna, U Mulino, 1994. Cf.
Francuski prijevod tog izdanja, Introduction a l'histoire des partis politiques, Paris, PUF, 1 9 9 2 .
ovoj evoluciji vidi P. Prodi, // sovrano pontifice, Bologna, II Mulino, 1982.; engleski prijevod,
P. Prodi, The Papal Prince, Cambridg, Cambridge University Press, 1 9 8 7 .
124
Paolo Pombeni
sustava odnosa kakvi su navodno vladali izmeu drave i crkve prije

Francuske revolucije (gdje su drave priznavale crkvenu strukturu kao
autonomni pravni entitet i kao ravnopravnog partnera u upravljanju
javnim prostorom), ono se koncentriralo na obranu papina suvereniteta,
poslije dogaaja u Italiji koji su izazvali nestanak nekadanje Papinske
drave. Takav je razvoj, skupa s doktrinom papinoj nepogreivosti
predloenoj u isto vrijeme (1870.) na Prvom Vatikanskom koncilu,
radikalno umanjio utjecaj organiziranih politikih sila koje su zahtijevale
drutvenu nazonost katolika. Jedine dvije znatnije iznimke, u Belgiji i
novom Njemakom carstvu, mogu se objasniti lokalnim posebnostima.
U Belgiji je katoliki pokret stvorio de facto savez s liberalima tijekom
revolucije 1830., kako bi sprijeio uniju s Nizozemskom, koja je bila
protestantska monarhija. U Njemakoj, kao posljedica nacionalnog uje
dinjenja, katolicizam - koji je prije imao privilegirani status u mnogim
od federalnih drava - sada je bio manjina pod vlau protestantske
dinastije koja je imala vlastitu dravnu crkvu (u nekadanjoj Njemakoj
konfederaciji postojanje katolike Habsburke monarhije znailo je
da su okolnosti za Crkvu bile vrlo razliite). U skladu s time, u tim
dvjema zemljama postojanje katolike stranke kao instrumenta obrane
od protestantske dominacije imalo je posebno znaenje.
U drugim zemljama, oito, cilj nije bio osnovati katoliku stranku
koja e sudjelovati u ustavnom poretku, nego stvoriti katoliku dru
tvenu snagu koja e podupirati i legitimirati papin poloaj. Budui da je
Crkva nekako morala objasniti vjernicima kako je nastala takva situacija,
odluila je iskoristiti tradicionalnu apokaliptiku poruku "neurednim
vremenima". "Moderna drava", konstitucionalizam i liberalizam
nisu bili nita drugo do vidljive manifestacije propasti naela koja su
podupirala koegzistenciju, i morala su nestati u konanoj tragediji koja
e se neizbjeno dogoditi zbog tog naruavanja naela koja ureuju
drutveni ivot. Maksimalni izraz ovog "drutvenog nereda" bilo je
iskljuivanje religije, skupa s njezinom institucionalnom strukturom
koja je regulirala ljudsko drutvo.
Na tom je temelju Katolika crkva razvila vlastitu socijalnu doktrinu
koja je u odreenom smislu bila radikalna kritika liberalnog drutva.
Budui da je konana svrha bila skupiti sve dostupne dokaze "nereda"
i "raspada" koji su slabili konstitucionalizam koji je prekinuo sve veze
s Crkvom, koja je sad bila spremna raskrinkati sve nedostatke sustava
125
na nain koji je esto vrlo blisko sliio onome socijalistikih ideologija.7

Upravo je ova sklonost antikapitalistikim prigovorima esto privlaila
simpatije socijalista i radikalnih mislilaca, kao to je i nepovjerenje
u vrijednosti liberalnog sustava i njegova konstitucionalizma navelo
Katoliku crkvu da ne vidi nita loe u faistikim revolucijama.
No na toj je pozadini povijesni razvoj dubinski promijenio upravo
opisani ideoloki svijet. Prvo, politiki su se dogaaji u Belgiji i Njema
koj pokazali osobito povoljnima za katolike. Posebno je u Njemakoj
liberalni parlamentarizam omoguio jednom od svojih konstitutivnih
dijelova, stranci Zentrum, da dobije svoju bitku premda je cijela mo
pruske birokratske drave bila usmjerena protiv nje. Ne samo da je
Bismarck izgubio svoju Kulturkampf (koju je, sluajno, u poetku
podupirala liberalna ljevica) nego je Zentrum stalno poveavao svoju
politiku teinu. U sustavu u kojem zakone, svidjelo se to nekome ili
ne, prije no to stupe na snagu mora odobriti parlament, i u kojem
vlast, unato svoj retorici koja eli dokazati suprotno, ne moe funkcio
nirati bez veine," parlamentarna stranka sa stotinu i neto zastupnika
imala je znatan utjecaj. S druge strane, iskustvo oporbenih socijalnih
pokreta - primjerice u Francuskoj i Italiji - pokazalo je da liberalni
konstitucionalni sustav nudi dovoljno prostora za manevriranje i znatne
mogunosti djelovanja organiziranim pokretima koji su operirali na
terenu politike agitacije.
Tako se otvorio procijep izmeu doktrinarne orijentacije Katolike
crkve i ideologije koju su primjenjivali katoliki politiki pokreti. Jo
je dugo Crkva nastavila odbacivati liberalni politiki sustav, premda
su njezini pogledi na ustavni pravni sustav postali umjereniji. Umjesto
toga naglaavala je svoju antipatiju prema kapitalizmu, koji je smatrala
ekonomskim oblikom organizacije upravo liberalnoga politikog su
stava. Sto se njega tie, pokazalo se da "vladavina zakona" moe biti
povoljna i za Crkvu, kad je bila u manjini ili marginalizirana. Kako
7
Premda je tu bilo malo afiniteta. Zapravo, socijalisti su vjerovali da je lijek za zla industrijskog
drurva "radikalizacija" razvoja i njegove dinamike. Nasuprot tomu, katolika socijalna misao
je dugo vjerovala da se ova zla mogu lijeiti restauracijom politikog ivota u smislu arhetipskih
odnosa karakteristinih za ruralno drutvo (uvelike impliciranih u kulturi Svetog pisma).
Da bih preduhitrio prigovore koji se uvijek pojavljuju kad iznosim ovu tezu, ukazat u da inje
nica to njemaki kancelar nije trebao "parlamentarno povjerenje" nije znaila da je on mogao
djelovati bez parlamentarne veine. Poraz nekog prijedloga zakona nije prisiljavao vladu na
ostavku, ali nije doputao da zakon proe i stupi na snagu.
Paolo P o m b e n i
bi izila na kraj s problemom izazvanim prijanjim osudama, nakon

dogaaja koji su okruivali poznat sluaj katolikog ralliementa u
Francuskoj, Crkva je u osobi Leona X I I I . objavila da je neutralna s
obzirom na politike reime i da e ih prosuivati samo na temelju
njihove sposobnosti da djeluju za ope dobro. Sto se toga tie, stvari
su bile zamrenije. Takozvano "socijalno pitanje" - neravnotea koja
je u europskim drutvima nastala izmeu participacije u proizvodnom
procesu i mogunosti da se stekne dohodak koji e osigurati prihvatljiv
ivotni standard - bilo je univerzalno zapaen problem. Danas se
moemo sporiti tome je li ta situacija nastala zbog liberalnih naela 9 ,
no, "socijalna doktrina Crkve", izraena u enciklici Kerum novarum
iz 1891., polazila je od te pretpostavke.
Papinska antikapitalistika kritika razlikovala se od one socijalisti
kog tabora jer joj referentni socijalni model nije bila mitska zajednica
jednakih koja je postojala u prvotnim stadijima ovjeanstva - i koju je
sad trebalo ponovno uspostaviti na tehnolokim osnovama - nego isto
tako mitska zajednica redova i drutvenih korporacija koja je navodno
postojala u kranskom srednjovjekovlju. U ovom se sluaju uvelike
manipuliralo tim mitom (i uinkovito ga se minimiziralo) u svjetlu
realistinijih shvaanja drutvene evolucije. Bez obzira na to, on je ostao
u pozadini kao temelj pogleda na drutveni poredak zasnovanog na
etici koja je puno vie komunitarijanska nego li individualistika.
Prema tom ideolokom razvoju moemo se odnositi na dva razliita
naina: moemo smatrati da je on posljedica zaostalosti katolike
religijske kulture, ili ga moemo shvatiti kao intuiciju krize koja je
tada zahvaala europsko drutvo (dostatno je razmotriti Tnniesa u
djelu Gemeinschaft und Gesellschaft ili Maitlanda i njegovu "politiku
tijela"). ak i oni koji su smatrali da su u tom ideolokom kontekstu
sadrane obje komponente moraju priznati da su ove kontaminacije
pothranjivale dijalog s drugim kulturama onoga vremena: nostalgija
9
Ne samo da Velika Britanija, od radikala do Gladstones, pokazuje da se ta reekvilibrirajua

intervencija javnih snaga (barem poreznim sredstvima) smatra potrebnom nego je takoer po
kazano da je jedan od najistaknutijih zastupnika politikog liberalizma, Alexis de Tocqueville,
prihvatio ekonomsku doktrinu koja je bila krajnje kritina spram slobodnog trita i zaokupljena
uspostavom ravnotee izmeu drutvenih klasa: Eric Keslassy, Le Liberalizme de Tocqueville
l'epreuve du pauperisme, paris, L'Harmattan, 2 0 0 0 .
127
za naelom koje bi bilo u stanju obnoviti unitarnu teksturu politiko-socijalnog tkiva bila je vrlo snana.
No u tom je razdoblju rimsko sveenstvo bilo vrlo distancirano
spram koncepta demokracije. Pojam je poeo cirkulirati unutar razliitih
katolikih intelektualnih skupina (veinom onih izravnije angairanih
u politici) na prijelazu stoljea, osobito u Francuskoj i Italiji. Za ove
skupine je koncept demokracije - prema kojem je slubeni liberalizam
bio neprijateljski raspoloen - nudio mnoge prednosti: ne samo da se
otrije vezao za koncept "naroda" kao totaliteta politikih subjekata
(i unutar kojeg je stoga katolika komponenta bila numeriki mnogobrojnija) nego je i titio socijalne artikulacije alternativne dravi kojoj
je davao puno pravo graanstva i otvarao znatan prostor katolikim
snagama za djelovanje (nije sluajno da su te skupine postale vrlo
bliske s odreenim aspektima socijalistike teorije). Ipak, Crkva je
vrsto odbacivala takvu interpretaciju i cenzurirala je kransku de
mokraciju u mnogim prigodama, od kojih je najvanija bila kad je, u
smislu ope doktrine, ideologija kranske demokracije ukljuena u
osudu modernizma izraenu enciklikom Pascendi (1907.) a politiki
kad je 1910. pokret Sillon (brazda) u Francuskoj optuen da zaobilazi
"zakone doktrinarne i direktivne moi crkvenog autoriteta, prelaenjem
na politiki plan" tako da "unosi konfuziju izmeu evangelizacije i
10
promicanja demokracije".
Ta je optuba imala svoju vlastitu posebnu priu unutar ope povije
sti odnosa izmeu rimske ortodoksije i katolikih pokreta (u posljednje
ju je vrijeme Ivan Pavao II. usmjerio protiv "teologije osloboenja"
u Latinskoj Americi), ali ona nam trenutno nije zanimljiva. Umjesto
toga ovdje u pokuati objasniti zato je ta optuba dosegnula toku
na kojoj je teorija kranske demokracije postala uporitem povratka
sree politikog katolicizma.
Da bismo razumjeli taj fenomen s ideolokog stajalita, ne moramo
toliko ispitati povijest katolikih pokreta koliko povijest papinstva i
njegova odnosa spram politike modernih drava.11 Sve vea sekulariza10
Vidi E. Poulat, Integrisme et catholicisme integrale, Tournai, Casterman, 1 9 6 9 . ; J . Caron, Le

Sillon et la democratie chretienne, Pris, Pion, 1 9 6 7 .
11
Za novo svjetlo baeno na ovu sekularnu evoluciju, kao i njegovu tonu interpretaciju, vidi noviju
knjigu Paola Prodija, Una storia della giustizia: dal pluralismo dei fori al moderno dualismo tra
coscienza e diritto, Bologna, U Mulino, 2 0 0 0 .
128
Paolo Pombeni
cija i rast liberalne hegemonije (ija je radikalna varijanta, s odreenog

stajalita, bila i socijalistika ideologija) dugo su prijeili sposobnost
papinstva da intervenira u politici. No jednom kad je dokinuta antimodernistika opsesija pape Pija X . , i kad se povukla plima Prvoga
svjetskog rata, novi je papa (Pio XI., 1922.-39.) shvatio da se kulturna
scena promijenila: nesigurnost glede vrijednosti napretka bila je sve
vea, sumnjalo se u racionalnost politikog poretka, a potranja za
doktrinama spasenja ponovno se pojavila. Od svoje prve enciklike (Ubi
arcano, 1922.) pa nadalje, Pio je iznio tezu povratku civilnog drutva
"Kristovom kraljevstvu" to se manifestiralo "u civilnom drutvu kad
priznaje i tuje vrhunski i univerzalni suverenitet Boga" i kad "se Crkvi
Isusa Krista daje ono mjesto u ljudskom drutvu koje joj je On sam
namijenio". Sredinjost moi Crkve, ne samo kao repozitorija Kristove
poruke nego i kao praktinog sredstva za postignue spasenja, usred
krize drutva i politike, inicijalno je navelo Vatikan da se kompromitira
potporom autoritarnim ili diktatorskim reimima raspoloenim da daju
odreene (i obino isto formalne) ustupke ovoj poziciji. Odnosi su bili
napeti (sjetimo se enciklika protiv faistikog etatizma, Non abbiamo
bisogno iz 1931., i Mit Brennender Sorge iz 1937. protiv poganskih
koncepcija drave, a time i protiv nacizma) ali je stajalite Crkve spram
Druge panjolske Republike i slubena pozicija izraena, takoer
1937., protiv ateistikog komunizma i crkvene politike meksike vlade,
ponovno uspostavilo ravnoteu.
No najvaniji tekst za potrebe naeg lanka je bila enciklika Quadragesitno anno objavljena 1 9 3 1 . kako bi se obiljeila etrdeseta obljetnica
Kerum novarum. U ovoj enciklici papa je jo jedanput istaknuo problem
najboljega socijalnog poretka koji je ocrtao kao onaj koji se zasniva
na "propisima ispravnog razuma, tj., kranske socijalne filozofije" i
kojim upravlja tenja "zajednikom dobru". Skupa s tim opim naelom
bilo je iskazano i ono koje je poslije postalo poznato kao "dopunsko":
"Nije pravedno uzeti pojedincima ono to su u stanju postii svojim
trudom i marljivou kako bi se dalo zajednici, nepravedno je dati u
zadatak veem i viem drutvu ono to mogu ostvariti manje i nie
12
zajednice". Ovo je stajalite poivalo na dvama kljunim naelima:
(i) ekvivalenciji prirodne racionalnosti i socijalne doktrine katolikog
12
Za tretman subsidijarnosri sa stajalita blisko povezanog s tradi cionalnom doktrinom Crkve,

vidi G. Morra, Teologia politico e Religione civile, Bologna, Barghigiani, 2 0 0 0 . , str. 1 1 9 . - 4 3 .
Ideologija kranske demokracije
129
magisteriuma (derivirane iz teologije Tome Akvinskoga); (ii) obrana,

nasuprot etatizmu onog vremena, sposobnosti civilnog drutva da se
samoorganizira, to drava treba poticati a ne ukidati kako bi zauzela
njegovo mjesto.
Te direktive bile su napadnute s boka razvojem u samoj katolikoj
misli tijekom meduratnih godina, poglavito u Francuskoj u djelima
Jacquesa Maritaina i Emmanuela Mouniera, koji su istaknuli pozitivnu
viziju suvremene politike krize. Posljednjeg ne treba interpretirati kao
zabranjeno voe "ispravnog razuma" ancien regimea koji je ujedinja
vao religiju i politiku; vie ga treba shvatiti kao pozitivno potomstvo
vremena koje je pokuavalo ostaviti "nered" liberalnog kapitalizma
iza sebe i koje je - moda ak i odlaskom u ekstreme prihvaajui
potpuno zabludjele ideologije poput komunizma - svjedoilo enji
ovjeanstva za povratkom u sretnu ravnoteu drutva zasnovanog na
zajednikom dobru, a ne na recipronoj eksploataciji.
Nova verzija kranske demokracije koja je prevladavala poslijeratnih
godina u mnogim europskim zemljama, a zatim se proirila na nekoliko
latinskoamerikih, bila je ukorijenjena u tom prijelazu od negativnog
prema pozitivnom shvaanju krize modernog ovjeka. Sada su, zapravo,
postale oite neke vane novosti. Veza izmeu "prirodne" politike
filozofije zasnovane na razumu ("dobrom" razumu, naravno) i politike
teorije Crkve omoguavala je katolicima da sudjeluju u opem razvoju
politikog drutva a da odmah ne moraju istaknuti "konfesionalne"
pozicije, prema kojima se svaki politiki poredak i sustav ispravno
shvaen u skladu s razumom smatrao i prilogom stvaranju kraljevstva
Bojeg. tovie, katolici su vjerovali da su nali nov kompas uz iju e
pomo biti u stanju locirati svoju orijentaciju u krizi modernosti: ideju
"osobe". Malo je koncepata bilo tako kontroverzno poput ovog, ali u
irim crtama on se moe definirati ovako: moderna filozofska revolucija
poslije Descartesa, a zatim i liberalna ideologija, skrenuli su pozornost
na sredinju vanost pojedinca, ali su takoer istaknuli njegovu/njezinu
krhkost. To se dogodilo zbog gubitka centralnosti one kompleksnosti
pojedinca koja svoj korijen ima u interakciji izmeu socijalnih korijena
pojedinaca i njihove vie potrebe da nadiu materijalnu sferu. Posljedica
toga je bila da se nije vie trebalo govoriti "pojedincu" - nepostojeoj
monadi (to je bila kritika liberalizma) - nego "osobi". To je bio jedini
predmet koji se nije razmatrao u njegovoj/njezinoj individualnosti, u
130
Paolo P o m b e n i
odvojenosti njegove/njezine egzistencije kao monade, nego u smislu

subjektova odnosa prema drutvu, shvaenog istodobno kao odnos s
formativnim korijenima subjekata, i kao projekcija njihovih prava da
se razviju na nain koji ispunjava njihov potencijal i blagotvoran je za
socijalni kontekst kojemu pripadaju.
Pomou te formulacije ostvaren je niz tekih zadataka: ponovno je
lansiran humanizam, u otrom kontrastu spram totalitarizma; pruena
je obrana sposobnosti elementarnih socijalnih, i openito ne-dravnih
organizama (poput Crkve) da osiguraju okoli nuan ljudskoj osobi da
se razvije; izraena je kritika sve vee teine i vanosti dravnih aparata,
te gubitka kontrole nad ekonomskim razvojem, koji je postao oito u
posljednjim desetljeima (time se stvorila i veza sa socijalistikom misli
i novijom ekonomskom analizom).
Ova ideologija, koja je snagu izvlaila iz pontifikata Pija X I . , ali se
ne moe potpuno s njim poistovjeivati, dobila je odreenu potporu
novog pape, Pija X I I . (1939.-58.). Papa Pacelli bio je diplomat po
naobrazbi koji je obnaao dunosti od kljune vanosti u Njemakoj
tijekom Weimarske krize i dolaska nacizma, a zatim u Vatikanu kao
glavni kreator politike (policy maker) uoi Drugoga svjetskog rata. S
vremenom je promijenio svoje stajalite: vie nije dijelio iluziju Pija
X I . da se Crkva moe liiti katolikih politikih pokreta i izravno
ophoditi s dravama; sada je vjerovao da su u politikoj strukturi,
kojom dominira masovna organizacija, jedini vani akteri upravo oni
koji su u stanju mobilizirati masovne politike stranke i ideologije koje
imaju snanu mo nad ljudima.
No kako bi se upustila u tu novu misiju, Crkva je morala stvoriti
jezik koji e biti u stanju prodrijeti u drutvo u krizi, jo zatrovano
anticrkvenim predrasudama. Ne iznenauje da nalazimo te elemente
prosudbe u ranim stadijima papinstva koji su kulminirali u neobinoj
mjeavini krutih teokratskih pozicija i ponovnog lansiranja katolikog
samoshvaanja kao skupine ratnika preivjelih u utvrdi pod opsadom.
U godinama izmeu 1 9 4 3 . i 1947, Pacelli je pokuao nametnuti vod
stvo Katolike crkve kao preduvjet za restauraciju istinske "kranske
civilizacije" koja se sve vie identificirala s idealnom vizijom obnove
"Zapadnog" svijeta (u koji je ak ukljuivao SAD). Tim svijetom su
dominirale zajednike vrijednosti kojima je poslijeratna rekonstrukcija
signalizirala povratak "prirodnom poretku" koji je liberalizam - na
131
koji se jo gledalo sa znatnim neprijateljstvom - uzaludno pokuavao

nijekati.
Na tom je temelju Pio X I I . legitimirao demokraciju (slubeno u
radijskom govoru emitiranom na Boi 1944.) kao prirodnu poli
tiku formu najbliu Crkvenom miljenju: s jedne strane, zato to je
bila alternativa komunizmu time to je jamila slobodu drutvenih
organizama (a time sljedstveno i Crkve); s druge strane, jer su njom
istodobno upravljala naela nametnute volje veine i zatite manjina, pa
je time ila u prilog katolicizmu ma u kojoj se od dviju pozicija naao.
Ta je evolucija omoguila ponovno roenim katolikim politikim
pokretima u poslijeratnim godinama ulazak na politiku scenu sa
znatno veim mogunostima utjecaja. U nekim zemljama - Francuskoj,
Italiji i Njemakoj primjerice - oni su bili protagonisti prvih pokuaja
da se ponovno promisle liberalni ustavi; u drugima su - poput Belgije
i Nizozemske - usprkos svemu dali znatan doprinos poslijeratnoj
rekonstrukciji.
Na konstitucionalnoj razini, kranska je demokracija bila u stanju
uvesti u razne ustave - francuski iz 1946.-7., talijanski iz 1948., nje
maki iz 1949. - upravo naznaena naela: sredinje mjesto "osobe" s
njezinim novim i vanim znaenjem kao pravnog subjekta, shvaenog
kao drutveni entitet u posjedu konkretnih atributa i prava koja se
mogu uivati kao dio procesa socijalne i kulturne evolucije; 13 preteito
"socijalno" shvaanje ekonomije s umjerenom koliinom kontrole nad
kapitalistikim sustavom; obranu ne-dravnih socijalnih entiteta, od
obitelji do crkava; te konzekventnu valorizaciju oblika organizacije, i
politikih (stranaka) i korporativnih (sindikati).
Ta se ideologija esto prikazivala kao prekid s prethodnim liberalnim
sustavom. To je bio neobian kulturni fenomen, s obzirom ne samo na
to da su liberalne skupine, primjerice u Britaniji, izile s prilino slinim
prijedlozima,14 koji su se potpuno ignorirali, nego i s obzirom na to to
su ovi teoretiari prihvatili na razini ustavne pravne teorije doktrinu
13
ovome vidi P. Pombeni, "Individuo/persona nella costituzione italiana: il contributo del

dossettismo", Parole Chiave, 1996., vol 10., No. 1., str 197.-218.
14
Premda su kransko demokratske skupine, nisu bile toga svjesne. Ovaj neobini fenomen moe
se ilustrirati ponaanjem talijanske katolike ljevice koju je izmeu 1 9 4 5 . - 1 9 5 1 . predvodio
Giuseppe Dossetti: premda je bio arki pristaa keynesovih teorija, bio je potpuno nesvjestan
njegova uvjerenog podupiranja liberalizma, vjerujui umjesto toga da je on neka vrsta nemarksistikog socijalista.
132
Paolo Pombeni
zrelog liberalizma koju je europska politika misao prigrlila u njezinoj

cijelosti (razdvajanje moi /vlasti, vladavina zakona, parlamentarizam,
jurisdikcijske kontrole i tako dalje). No upravo je ovaj mit navodnom
prekidu s prolou omoguio katolikom svijetu da prilino brzo
apsorbira odlike moderne liberalne drave u njezinu konanom stadiju
evolucije, iji su najuvjereniji zagovornici postali upravo katoliki
politiari. Nasuprot tomu, antiliberalna ideologija jo iva u katolikoj
socijalnoj doktrini omoguila je katolikim pokretima da prihvate
planski ekonomski sustav koji je u svim zemljama proistekao iz ratnih
iskustava. Izvjesna koliina centralizirane ekonomske regulacije naizgled
je podupirala onu preeminentnost "opeg dobra" nad individualnim
stjecalakim apetitima koju je propovijedao, primjerice, Vatikan.
Naposljetku, crkveni temelj ovih ideologija favorizirao je "neokomunitarne" ideje koje su tako iskreno prieljkivali mnogi Europljani
u razdoblju nakon 1945. Pozivajui se u prvoj instanciji je na crkvenu
zajednicu kao na vlastiti spremnik konsenzusa, kranske demokratske
stranke zasnivale su se na ideji naroda kao onog koji je potporanj
politike zajednice. U suglasnosti s jezikom nalik na marksizam onog
vremena, oni su se koristili pojmom "meu-klasne stranke" kako bi
naglasili da se pozivaju na spremnik konsenzusa koji obuhvaa razliite
socijalne slojeve. Ponovno, ideologija "opeg dobra" i spominjanje
su-ivota u istom kulturnom spremniku (katolicizmu) omoguili su
racionalizaciju ovog pojma, uzdiui ga kao model moderne politike
ija je svrha stopiti klase u kulturni i socijalni entitet. inei tako,
Crkva i katoliki pokreti reducirali su crkveno lanstvo na istu formu
za promicanje prosjenih kulturnih vrijednosti zajednikih drutvu kao
cjelini; to je bila jedna vrsta sekulariziranog i minimalnog kranstva
koju su mase spremno prihvatile iz tradicionalnih razloga, ali takoer
potpuno lienog militantnosti koja je inicijalno galvanizirala kransku
demokraciju. Ovaj nivelirajui proces uvelike je poboljao socijalni
utjecaj katolikih stranaka u zemljama koje su imale dobro izgraenu
tradiciju; ali ih je takoer transformirao u laike grupacije, odvajajui
ih od njihova utemeljenja u autentinim religijskim pokretima.
Iz ovog kratkog prikaza oito je da je ideologija kranske demokra
cije pomogla uklopiti velik dio europskog stanovnitva u politiki sustav
stvoren poslije rata. Ne vjerujem da je prijeko potrebno pokazivati kako
se taj proces sekularizirao postupnim uklanjanjem njegovih religijskih
133
afilijacija, tako da se na kraju spojio s maticom onoga to moemo

nazvati "europskom socijaldemokracijom". No mislim da bi bilo po
greno podcijeniti povijesnu vrijednost ove ideologije u osiguravanju
uspjeha europskog liberalnog konstitucionalizma koji je, alternativno,
mogao pokuati i poraziti. Inicijalno je Katolika crkva bila jo jedna od
vodeih snaga socijalne akulturacije u kontinentalnoj Europi, a drava
(usudio bih se rei i civilno drutvo openito) nisu imali one instrumente
masovne socijalizacije koji su postali potpuno dostupni tek u posljed
njim desetljeima (masovno obvezatno obrazovanje, standardizirana
potronja, televizija). Dok je ila ovim zavojitim putem, ne samo da je
Katolika crkva, preko sebi pridruenih politikih pokreta, podupirala
konano i nesporno ustolienje liberalne demokracije (ili, ako vam se
vie svia, post-liberalne demokracije) kao jedinog legitimnog politikog
sustava jer je bio zasnovan na zatiti "socijalnog ovjeka" nego su
katoliki intelektualci dali vaan doprinos u uspostavi konsenzusa
na kojem se zasniva "nova demokracija", a kojim se politika teorija,
moda nesvjesno, i danas koristi kao standardnom referencijom.
No u ovom se procesu kranska demokracija rasplinula kao ideo
logija svojstvena suvremenom sustavu. Ona je donekle ostvarila svoju
zadau prevoenja znatnog dijela europske populacije u novi politiki
poredak koji je izrastao na ruevinama ancien regimea. Pitanje politikog
poretka bilo je rijeeno jednom i zauvijek (barem u onim posebnim
povijesnim okolnostima) s oblikom koji je tipino poprimila Zapadna
demokracija 50-ih i 60-ih godina dvadesetog stoljea i koji je bio
mjeavina socijalne demokracije zasnovane na odreenom stupnju
ravnopravnog pristupa potronim robama koje na raspolaganje stavlja
drutvo izobilja, te na individualnim i socijalnim pravima proizvedenim
nevienim rastom regulatorne snage drave u relacijskoj i moralnoj
sferi. U tom kontekstu nije bilo mjesta za preoblikovanje sustava silama
koje bi se distancirale od nekih njegovih temeljnih vrijednosti. Jedine
alternative bile su postati dio establimenta ili se vratiti u isto religijski
problem pronalaenja "utjehe" za "zlo" inherentno povijesti.
135
Faizam
7
Faizam
R E F L E K S I J E SUDBINI IDEJA U
POVIJESTI
DVADESETOG
Zeev
STOLJEA
Sternhell
Refleksija ekstremnoj desnici nije samo refleksija katastrofi europ

skog dvadesetog stoljea nego i kulturi naeg vremena. 1 Ali unato
tomu to se danas sve vie smatra da je devetnaesto stoljee zavrilo tek
poetkom Prvoga svjetskog rata, dvadeseto stoljee kojem ja govorim
nije takozvano "kratko" stoljee koje je poelo s Prvim svjetskim
ratom, propau multinacionalnih carstava i ruskom revolucijom, nego
dvadeseto stoljee koje je nastalo skupa s intelektualnom, znanstvenom
i tehnolokom revolucijom osamdesetih i devedesetih godina devet
naestog stoljea. 2 Ideja da dvadeseto stoljee poinje Prvim svjetskim
ratom moda ima neku logiku - premda vrlo ogranienog dosega - kad
je rije Rusiji ili Austro-Ugarskoj, ali se na Zapadnu Europu zapravo
ne moe primijeniti. Devetnaesto stoljee nije zavrilo onoga dana kad
1
Ovo poglavlje je dio veeg projekta koji financira izraelska Akademija znanosti i umjetnosti.
Zahvalan sam Akademiji to mi je omoguila istraivanje. Izvorni lanak na kojem se zasniva
ovo poglavlje napisan je u rujnu 1 9 9 9 . , kad sam imao sreu boraviti u Centru za studije i kon
ferencije Bellagio. Htio bih zahvaliti Rockefellerovoj zakladi za to to mi je omoguila rad u
idealnim uvjetima koje prua predivno osoblje Ville Serbelloni.
Ovo nije miljeno kao globalna kritika Erica Hobsbawma i njegove knjige The Age of Extremes:
The Short Twentieth Century,
vanim djelom.
1914.-1989., London Michael Joseph, 1 9 9 4 . , koju smatram
136
Zeev Sternhell
je Lenjin siao s vlaka na finskoj postaji, nego onda kad je konstruirana

prva elektrina centrala, izumljen automobil, telefon, beini telegraf,
kinematograf, otkrivene rendgenske zrake i kad je otvoren pariki
Metro. Zavrilo je kad je londonskim ulicama krenuo prvi autobus
na motorni pogon, kad je otkriven bacil tuberkuloze i cjepivo protiv
difterije i tifusa. Devetnaesto stoljee umrlo je kad je europski radnik,
teglee kljuse koje je ivjelo u uvjetima puno gorim od onih u kojima
su ivjeli robovi na amerikom Jugu, postao graaninom koji uiva
ope pravo glasa, zna itati i pisati, i ija djeca, umjesto da odlaze u
rudnik kad navre osam godina, idu u kolu gdje je - kao to je to bilo
u Francuskoj - obrazovanje besplatno i obvezatno.
Stoljee Fenomenologije duha, Kapitala i Demokracije u Americi
zavrilo je kad je, usred razdoblja dotad nevienog znanstvenog i
tehnolokog napretka, odbacivanje batine prosvjetiteljstva, raciona
lizma, univerzalizma i ideje progresa - drugim rijeima, odbacivanje
ideolokog modernizma - dosegnulo vrhunac i, nakon to je postalo
masovnim fenomenom, steklo razornu mo. Dvadeseto stoljee je
poelo kad su Nietzsche i Bergson, Le Bon i Freud, Pareto, Mosca,
Drkheim i Dilthey stvorili nove koncepcije morala, ovjeka i drutva,
kad su impresionisti, koje su slijedili kubisti i futuristi, stvorili novu
estetiku, i kad su M a x Planck i Albert Einstein iznijeli drugaiju viziju
svemira.
Tako je ve u posljednjim godinama devetnaestog stoljea postojala
veina misaonih sustava i najvei dio politikih i drutvenih sila koji
ine na suvremeni svijet. Ideologije koje e, etvrt stoljea kasnije,
tako snano pridonijeti promjeni lica svijeta, ve su tada dostizale svoju
zrelost. Posljednja etvrtina devetnaestog stoljea bilo je doba velikog
bogatstva i intenziteta upravo stoga to je bilo razdoblje inkubacije i jer
je, na polju intelektualne evolucije, imalo sve znaajke revolucionarne
epohe. Godine izmeu Darwinove i Marxove smrti i poetka Prvoga
svjetskog rata bile su meu najplodnijima u intelektualnoj povijesti
Europe. Ovaj jedinstveni procvat nije samo odraavao kvalitetu znan
stvene, knjievne i umjetnike proizvodnje tog razdoblja nego i njezinu
raznovrsnost, kontraste i kontradikcije.
Dalekovidniji i osjetljiviji ljudi onog vremena bili su svjesni da ive
u izvanredno doba i svaki je na svoj posebni nain izrazio taj osjeaj
Faizam
137
novine i previranja. "Roenje novih bogova oduvijek je bilo obiljeje

poetka nove civilizacije, a njihov nestanak je uvijek obiljeavao njezinu
propast. Mi smo u jednom od onih povijesnih razdoblja kad je, na
trenutak, nebo prazno. Upravo zbog toga, svijet se mora promijeniti",
pisao je Gustave Le Bon 1 8 9 4 . 3
Trideset godina kasnije, osvrui se unatrag na prve godine stoljea,
Virginia W o o l ! e rei:
Otprilike, ili upravo u prosincu 1 9 1 0 . izmijenio se ljudski karakter.
Ne kaem da je n e t k o izaao, kao to se izlazi u vrt, i t a m o vidio
da je procvala rua, ili da je k o k o snijela jaje. Promjena nije bila
tako iznenadna i jasna. Ali, svejedno, bila je p r o m j e n a ; a budui da
m o r a m o biti proizvoljni, smjestit e m o je u godinu 1 9 1 0 . 4
Uistinu, svijet se mijenjao kao nikad prije. Tehnoloka revolucija, dok je

transformirala lice kontinenta, uvelike je mijenjala i prirodu postojanja.
Stvoren je dotad nevien ritam ivota, proizvod urbanizacije kojoj nije
bilo kraja. Znanstvena revolucija odbacila je shvaanje koje su dotad
ljudi imali sebi i univerzumu u kojem ive. Stvarna intelektualna
revolucija pripremala je konvulzije koje e uskoro izazvati europsku
katastrofu prve polovice dvadesetog stoljea.
Tako treba objasniti i zaetak faizma: ekstremna desnica, predfaistika i ponegdje ve potpuno faistika desnica, bile su izravni produkt
civilizacijske krize dotad nevienih dimenzija. To je objanjenje privla
nosti razliitih inaica faizma, i za neobrazovane slojeve stanovnitva
i za neke od najveih osoba intelektualnog ivota dvadesetog stoljea.
To je razlog zbog kojeg je faizam mogao istodobno biti i masovni
pokret i elitistiki intelektualni fenomen, koji je bio u stanju privui
neke od najnaprednijih elemenata ondanje avangarde.
Ovdje moramo postaviti odreena osnovna pitanja: moe li nas ova
fascinacija faizmom nauiti neemu naoj civilizaciji, ili emo rei,
nasuprot tomu, da faizam nije bio nita vie od epizode u povijesti
3
G. Le Bon, Les Lois psychologiques de i evolution des peuples, Paris, Alcan, 1 8 9 4 . , str. 1 7 0 .
V. Woolf, "Karakter u knjievnosti", u The Essays of Virginia XVoolf ur. Andrew McNeille, vol.
III., 1 9 1 9 . - 1 9 2 4 . , London, The Hogarth Press, 1 9 8 8 . str. 421.-2.
138
Zeev S t e r n h e l l
naeg vremena, kao to je to mislio Benedetto Croce? 5 Ima li smisla rei,

to jo mnogi ine, da je faizam bio tek nesretni dogaaj koji se zbio
poslije Prvoga svjetskog rata, fenomen strogo ogranien na meuratno
razdoblje, povezan s ekonomskom katastrofom, nezaposlenou i
depresijom, roen 1918. i umro 1945? Je li bio jednostavno sjenka koju
je bacio marksizam, obrambena reakcija na komunizam, neodreena
imitacija staljinizma?6
To je jednostavno objanjenje, vjerojatno prejednostavno. Faizam
je privukao matu ljudi jer se bavio stvarnim problemom: prirodom
drutvenih odnosa. Faizam je dao privlane odgovore na neka od
pitanja koja su zaokupljala ljude u posljednja dva stoljea: kao prvo,
kad skupina ljudi poinje biti drutvo? Kakva je priroda odnosa izmeu
pojedinca i kolektiva, a time i to je temelj politike legitimacije? Sto ini
naciju? Je li to slobodno izraen izbor pojedinaca s jednakim pravima,
kao to je to smatrala francuska revolucija u svojim prvim godinama, ili
naciju stvara povijest, kultura, religija, etnika skupina? Sto je stvarni
temelj kolektivne egzistencije? Kakva je, tono, priroda zajednikog
faktora koji omoguuje da ljudi razviju minimum solidarnosti koji
omoguuje zajedniki ivot? Sto daje znaenje ivotu u drutvu? Na
ta pitanja postoje mnogi odgovori, ali, kad ih se reducira na bitno, oni
pripadaju dvjema osnovnim kategorijama. Postoji odgovor koji potjee
iz tradicije prosvjetiteljstva, i postoji historicistiki odgovor.
Privlanost rjeenja koja je ponudila radikalna desnica bila je to vea
to je faistika ideologija bila jednostavno tvrda jezgra i najradikalnija
varijanta puno proirenijeg i starijeg fenomena: sveobuhvatne revizije
kljunih vrijednosti humanistikog, racionalistikog i optimistikog
naslijea prosvjetiteljstva. Na kraju devetnaestog stoljea, odbacivanje
prosvjetiteljstva poprimilo je istinski katastrofalne razmjere i pomelo je
velik dio kulturne Europe. Upravo je to odbacivanje prosvjetiteljstva,
prilagoeno uvjetima ivota u masovnom drutvu na kraju devetnaestog
5
Croceu i faizmu vidi D. Mack Smith, "Benedetto Croce: history and politics", Journal of
Contemporary History, 1 9 7 3 . , vol. 1., str. 4 1 . - 6 1 . ; G. Stasso, Per invigilare me stesso: i tacuini
di lavoro di Benedetto Croce, Bologna, II Mulino, 1 9 8 9 . ; S. Zeppi, 17 pensiero politico dell idealismo italiano e it nazionalfascismo, Firenze, La Nuova itaiia, 1 9 7 3 . ; M. Abbae, La losoa di
Benedetto Croce e la crisi della societa italiana, Torino, Einaudi, 1 9 5 5 .
To je jedan od najproblematinijih aspekata "fenomenolokog pristupa" faizmu Ernsta Noltea.

Vidi njegovu knjigu Three Faces of Fascism: Action Francaise, Italian Fascism, National Socialism,
New York, Holt, Rheinhart & Winston, 1 9 6 5 .
Faizam
139
stoljea proizvelo faistiku ideologiju. Tako je, prije no to je postao

politika sila, faizam bio kulturni fenomen. Posvuda u Europi, kulturna
je pobuna prethodila politikoj i bila je bitni preduvjet politike pobu
ne. Faizam nije bio samo kulturni fenomen nego primarno kulturni
fenomen. 7
elim istaknuti ovo: faistika se ideologija razvila puno prije Prvoga
svjetskog rata. 8 Rat je omoguio da se kulturna pobuna prevede u
politike pojmove, ali nije stvorio faizam kao takav. Rat je stvorio
povoljne uvjete: pruio je intelektualnoj pobuni, nakon pola stolje
a inkubacije, priliku i sredstva da postane politika sila, ali temelj
uspona faizma neemo pronai u poslijeratnoj krizi nego u borbi
protiv ideolokog modernizma, to znai, protiv francuske i kantovske
tradicije prosvjetiteljstva. U biti, korijeni faizma lee u reakciji protiv
naela koja je Kant iznio u svojem, opravdano glasovitom, odgovoru
na pitanje "Sto je prosvjetiteljstvo?" (Was ist Aufklrung?) u prosincu
1784: "Prosvjetiteljstvo je ovjekov izlazak iz samonametnute nezrelosti.
Nezrelost je nesposobnost sluenja vlastitim razumom, bez pomoi
drugog... Moto prosvjetiteljstva je stoga, napere audeV. Imaj hrabrosti
da se slui vlastitim razumom". 9
Reakcija protiv prosvjetiteljstva je poela u doba samog prosvjeti
teljstva. Ba kao to je prosvjetiteljstvo bilo politiki pokret, tako je i
pokret protiv prosvjetiteljstva bio politiki pokret. Kao to je bilo dobro
poznato jo od Herdera i Burkea, najsnanija prijetnja "Aufklrungu"
potjecala je iz uspona historicizma, a Johann Gottfried Herder bio
je intelektualni otac historicizma, i posljedino tome, nacionalizma.
Njegova filozofija povijesti, njegova obrana prolih kultura, njegov
7
Z. Sternhell, . Sznajder i M. Asheri, The Birth of Fascist Ideology: From Cultural Rebellion
to Political Revolution, Princeton, M J , Princeton University Press, 1 9 9 5 .
Za posljednje povijesti i najnovije definicije faizma vidi S. G. Payne, A History of Fascism,

1914.-1945., Madison WI, The University of Wisconsin Press, 1 9 9 5 . ; R. Griffin,The Nature of
Fascism, London, Pinter Publishers, 1 9 9 1 ; R. Eatwell, Fascism: a History, London, Vintage,
1 9 9 6 . Griffin je takoer uredio jednu vanu hrestomatiju, Fascism, Oxford, Oxford University
Press, 1 9 9 5 . faizmu kao ideologiji, vidi vrlo poticajni lanak R. Eatwella "On defining the
'fascist minimum': the centrality of ideology", Journal of Political Ideologies, 1996., Vol 1. str
3 0 3 . - 1 9 . Vidi takoer A.J. Gregor, The Ideology of Fascism, New York, Free Press. 1 9 6 9 . , i G.
L. Mosse, The Fascist Revolution: Toward a General Theory of Fascism, New York, Howard
Fertig, 1 9 9 9 . pitanjima povezanim s konceptom ideologije, Cf. Freeden, "Political concepts
and ideological morphology", Journal of Political Philosophy, 1 9 9 4 . , Vol. 2. str 1 4 0 . - 6 4 .
I. Kant.
Zeev Sternhell
povijesni relativizam koji ga je takoer odveo u druga podruja i

aktivnosti, poput estetike, bili su prije svega zamiljeni kao snani
napad na modernu civilizaciju. Njegovo djelo poricalo je svaku racionalistiku interpretaciju drutvenog razvoja. Njegova glavna svrha je
bila rekonstruirati vrijednosti kulture, duh nacije i njezin karakter,
instinkte i osjeaje koji ljude dre na okupu, koji su duhovna bit zakona
i obiaja, i koji ine "sreu naroda". 10
Sve osnovne teze historicizma mogu se smatrati posljedicom pri
mjene organske metafore na drutvo: pritom se drutvo smatra ivim
organizmom. Stoga se historicizam esto i primjereno povezuje s
organicizmom, shvaanjem prema kojemu se drutvo moe objasniti
zakonima primjenjivim na iva bia. Oito, faizam nije mogue shvatiti
bez historicizma: ne tvrdi da postoji izravni odnos uzroka i posljedice
izmeu historicizma i faizma, ali oblikovanje faistikog ideolokog
korpusa ne moe se shvatiti bez uzimanja u obzir golemog utjecaja i
izvanredne privlanosti historicizma.
Koristim se pojmom "historicizam" u njegovu doslovnom smislu,
kako ga je definirao Friedrich Meinecke 1932., u svome poznatom
lanku Die Entstehung des Historismus: "Bit historicizma je zamjena
procesa individualizirajueg zapaanja generalizirajuim pogledom
11
na sile u povijesti." Kao to je to sluaj sa svim irokim konceptima
postojali su razliiti tipovi historicizma, a oni su bili ili nacionalne
vrste ili su se razlikovali u stupnju. Sve te varijante historicizma ipak
su imale zajedniki temelj. Iznad i s onu stranu pozitivne vrijedno
sti dane povijesti koja se shvaa kao ljudsko napredovanje u svojoj
imanentnoj stvarnosti, iznad i s onu strane rehabilitacije povijesti,
historicizam je zauzimao neprijateljski odnos prema prirodnom zakonu,
intelektualizmu i racionalizmu. Posljedica je bila da je historicizam
unitio ideju zajednike ljudske prirode, univerzalnoga razuma koji
omoguuje nastanak univerzalnog prirodnog zakona, i da je smatrao
takva shvaanja praznim, apstraktnim, i ponajprije, hipokritskim. Od
10
11
R. Pascal, The German Sturm und Drang, Manchester, Manchester University Press, 1 9 5 3 . ,
str. 2 2 2 .
Friedrich Meinecke, Historicism: The Rise of a New Historical Outlook, s njemakog preveo J. .
Anderson, s predgovorom Sir Isaiaha Berlina, London, Routledge and Kegan Paul, 1 9 7 2 . , p. lv.
Vidi i originalni tekst: F. Meinecke, Die Entstehung des Historismus, Mnchen, r. Oldenbourg
Verlag, 1959., str. 2.: "Der Kern des Historismus besteht in der Ersetzung einer generalisierenden
Betrachtung geschichtlich-menschlicher Krfte durch eine individualisierende Betrachtung."
Faizam
141 [
Herdera do Rankea i Meineckea, historicizam je, prema Meineckeovim

rijeima, tako bio pobuna protiv ideje da je ovjek
u osnovi bio isti u svim razdobljima za koja z n a m o . . . p o s e b i c e je
ideja prirodnog zakona, potekla iz antike, potvrivala ovo vjerovanje
u s t a b i l n o s t ljudske p r i r o d e , i iznad svega, ljudskog r a z u m a . U
skladu s t i m e , s m a t r a l o se da r a z u m . . . govori istim glasom, i izrie
iste b e z v r e m e n e i a p s o l u t n o valjane istine, koje su bile u skladu s
o n i m a koje vladaju s v e m i r o m u cijelosti.
12
Dakle, historicizam je bio globalni napad na racionalizam, univerzalizam

i ideju napretka francuskog prosvjetiteljstva. Prema Meineckovu mi
ljenju, on je bio specifinost njemake kultute, njezin najvaniji prilog
Zapadnoj kulturi i temelj velike razlike u intelektualnom i politikom
razvoju Njemake i Francuske, poslije francuske revolucije. Meinecke
nije sumnjao da njemaki historicizam predstavlja "dosad najviu ikad
dosegnutu razinu razumijevanja ovjeanstva". 13
Ovdje se postavlja pitanje na koje Meinecke nije odgovorio kad
je, poslije Drugoga svjetskog rata, razmatrao "Njemaku katastrofu"
u knjizi istog naziva.14 Pitanje je: nije li taj Sonderweg, taj "posebni
put" koji je odabrala njemaka povijest, glavni razlog propasti nje
makog liberalizma s poetka devetnaestog stoljea pa nadalje? Nema
11 dugotrajni otpor Njemake spram univerzalnih vrijednosti, spram
ideje prirodnog zakona, veze s tim da u Njemakoj nikad nije bilo
liberalne revolucije, i da je do druge polovice dvadesetog stoljea
njezinim elitama ideja demokracije bila strana? Nisu li, napokon, taj
kult posebnog nasuprot univerzalnom, to shvaanje nacije kao etnikog
i rasnog entiteta, koje je upravo pridonijelo stvaranju Njemake, bili
instrumenti par excellence rata protiv prosvjetiteljstva?
12
Meinecke, ibid. Pp. Lv-lvi (sr. 2.-4. njemakog teksta). historicizmu i njegovu kontekstu vidi
izvrsnu knjigu F. C. Beisera Enlightenment, Revolution and Romanticism: The Genesis of Mo
dern German Politica Thought, 1790.-1800., Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 9 2 . ,
str. 30.-3. i 3 7 . i G. G. Iggers, The German Conception of History: The National Tradition of
Historical Thought from Herder to the Present, Middletown CT, Wesleyan University Press,
1983., str. 124.-228.
13
Ibid, str. lvii.
14
F. Meinecke, The German Catastrophe: Reflections and Recollections, preveo S. Bradshaw,

Boston MA, Beacon Press, 1963.
142
Historicizam tako nije samo legitimacija i neduno divljenje vrijed

nostima raznovrsnosti i mnogostrukosti; on nije samo snano razvio
ideju - poznatu ideju koju dugujemo Vicou - da ljudski duh ne zna ni za
kakvu drugu stvarnost osim povijesne, budui da ju je sam stvorio, nego
je takoer proizveo odreena naela iji je utjecaj na dvadeseto stoljee
bio od kljune vanosti i, openito gledano, katastrofalan. Nasilje,
razmjeri i dubina reakcije bili su sumjerljivi s veliinom fenomena na
koji su bili reakcija: ovjek prosvjetiteljstva nije elio nita manje do
li ponovno oivjeti mit Prometeju. Njegovi neposredni neprijatelji
odgovorili su pozivanjem na providnost, sudbinu, povijest i duboke
korijene kolektivnog podsvjesnog.
Njemaka je bez sumnje bila mjesto gdje je historicizam stekao
glavnu i dominantnu poziciju, gdje je dosegnuo pun razvoj i odakle je
zraio prema van. Ali, premda je historicizam bio dominantna struja
u njemakoj misli, premda je bio njemaka ideologija par excellence,
historicizam ni u kojem sluaju nije bio ogranien na Njemaku. On je
bio europski fenomen koji se takoer zakorjenio u Francuskoj i Italiji
te imao golem utjecaj tijekom dvaju stoljea, od francuske revolucije
do danas.
Herder je dao Europi ideju nepromjenjivoj individualnosti nacije,
koja norme ivota nalazi unutar sebe same, transcendirajui univer
zalne zakone. Pouavao je da je nacija ivi organizam, a ne zbroj
pojedinaca; vjerovao je da ima duu, i da je ta dua istovremeno i
potpuno individualna i prirodni fenomen. Sve kulture su organski i
jedinstveni totaliteti, s jedinstvenim jezicima, vrijednostima, tradicijama,
institucijama, obiajima, koje je nemogue oponaati. Sve vrijednosti su
stoga individualne i povijesne: one su relativne. Herderovska ideja da
postoji nacionalna "bit" iju istou valja tititi i iji specijalni karakter
treba promicati, bila je fundamentalna za cjelokupnu revolucionarnu
desnicu u prvoj polovici dvadesetog stoljea. Taj se koncept spojio
s jednom idejom, koju je jo zanesenije razvio Justus Moser: idejom
15
drevnoj, barbarskoj i istoj naciji. U devetnaestom stoljeu, kult

nacionalne povijesti ukljuivao je rehabilitaciju srednjeg vijeka: po15
Carlo Antoni, L' Historisme, traduit d e I' Italien par Alain Dufour, Geneva, Librairie Croz,
1 9 6 3 . , str. 54.-5. Vidi takoer C. Antoni, From History to Sociology: The Transition in German
Historical Thinking, preveo s talijanskog H.V. White, Westport CT, Greenwood Press, 1 9 7 6 .
143
Faizam
novno roenje nacije zahtijevalo je da se klasino naslijee nadomjesti

srednjovjekovnim.
16
Zakljuak prvog vala romantizma i, poslije, generacija od 1890. i

1930. oslanjao se na herderovsku koncepciju povijesti i kulture, prema
kojoj se u obitelj ne moe ui onako kako se kupuju dionice na burzi.
Kult nacionalnog genija, organska koncepcija nacije, shvaanje nacije
kao izvora svekolike istine znaili su, prvo, da lanstvo u tom tijelu
nije pitanje izbora, i drugo, da je govoriti univerzalnim vrijednostima
ista besmislica. Moda svi ljudi jesu braa, ali oni koji govore istim
jezikom, mole se u istoj crkvi i iji su preci pokopani na istom groblju,
dijele zajednike vrijednosti koje su za njih posebne, a posljedica toga je
da su beskonano blii jedni drugima no ikome drugom. Individualno,
shvaeno na taj nain, jest proizvod jedinstvenog okolia, razliitog
od svakog drugog. Iz toga slijedi da ljudi koji su proizvod istog ze
mljopisnog okolia, iste klime, koji su sluali iste bajke i legende na
majinu koljenu, imaju mentalitet jedinstven u svojoj vrsti. Tako postoje
prirodni kolektivi s jedne strane, i umjetni s druge. Zajednica graana,
drutvo zasnovano na drutvenom ugovoru ili, jednostavno, na nekim
utilitarnim naelima, mora nuno biti artificijalno i, stoga, inferiorno.
U stvarnosti ideja graaninu moe biti korisna jer je u stanju ljudima
omoguiti vie slobode, ali ona nije nita vie od pravne fikcije.
Herder je na svaku naciju gledao kao na manifestaciju kolektivnog
duha koji se troi vlastitom ekspresijom; taj kolektivni duh stari, ali
ipak ostaje isti. Upravo stoga to stari nije se sposoban obnoviti. Genij
naroda, zato to je neizmjenjiv ne moe se ni mijenjati ni pomladiti,
nego se moe samo ostvarivati i iscrpljivati se. U tom kontekstu, Herder
se koristio slikom koja je postala klasina: slikom biljke koja nie,
cvjeta i vene. 17 Stoljee i pol prije Oswalda Spenglera, i vie od stoljee
prije refleksija Hippolytea Tainea i Ernesta Renana, te generacije 90-ih
godina devetnaestog stoljea, Herderovi spisi dekadenciji dali su oblik
odreenoj vrsti kulturalnog pesimizma, odreenoj viziji povijesti iji
16
M a x Remene, "Introduction" u dvojezino kritiko izdanje J. G. Herdera, Auch Eine Philosophie

der Geschichte zur Bildung der Menschheit, Beytrag zu vielen Beytrgen des JahrhundertslUne
Autre Philosophie de histoire. Pour contribuer /' education de humanite. Contribution
beaueoup de contributions du siede, Paris, Aubier, 1 9 6 4 . , str. 19.-23. Francuski tekst je s nje
makog preveo i prikazao Max Rouche.
17
Rouche, "Introduction", str. 6 0 .
144
Zeev Sternhell
e se utjecaj osjetiti tek na mijeni devetnaestog u dvadeseto stoljee, i

koji je naposljetku pridonio stvaranju nove hijerarhije vrijednosti.
Uz to, taj pojam nizu razliitih nacionalnih karaktera nuno je
razorio ideju univerzalnoj ljudskoj prirodi zasnovanoj na razumu.
Povijest, bilo je reeno, nije podruje razuma, budui da razum nije u
stanju shvatiti ivot. Upravo stoga iracionalizam je ve bio osnovica raz
miljanja ove kole. "Zar razum, kad se koristi nepaljivo i nepotrebno,
ne slabi - i zar ve nije oslabio? - sklonost, instinkt, aktivnost? 18 Ovdje
je Herder bio veliki prorok vitalizma: razum, tvrdio je, slabi instinkte.
Herderovska estetika pretpostavlja superiornost kreativne vitalnosti
nad refleksivnou, spontanosti nad izuavanjem. Osamnaesto stoljee,
mislio je Herder, karakterizirala je sudbonosna prevlast inteligencije
nad vitalnou. Njegov velik argument protiv "duha moderne filozofije"
tvrdio je da ideje raaju ideje, a ne ivot. 19
Takav je bio Herderov prilog pokretu Sturm und Drang, njemakom
i francuskom romantizmu te filozofiji povijesti nekih od glavnih figura
devetnaestog stoljea. "Njemaka mu duguje vie nego bilo kojem
drugom ovjeku koji je ivio izmeu Luthera i Bismarcka", pisao je jo
prije mnogo godina jedan od njegovih najboljih biografa na engleskom
govornom podruju. 20 Ovdje treba istaknuti da je Herderov utjecaj,
uz to to je bio dominantan u Njemakoj, bio izvanredno velik i u
Francuskoj. Ernest Renan zvao je Herdera "le penseur-roi". Smatrao
je Herdera, kojega je na francuski preveo Edgar Quinet i kojemu se
jako divio Quinetov prijatelj Jules Michelet, "jednim od najistananijih
18
Herder, Auch Eine Philosophie der Geschichte/Une Autre philosophie de histoire, str. 2 4 9 .
19
Ibid, str. 242.-5. Za vjerojatno pristupanije njemako izdanje, vidi Johann Gottfried Herder,
Werke, Vol I.: Herder Und Der Sturm und Drang, 1764.-1774., Mnchen, Carl Hanser Verlag,
1984., str. 639.-41.
20
A. Gillies, Herder, Oxford, Bladkwell, 1 9 4 5 . , str 133. Gillies naglaava Herderov prilog po
kretu Sturm und Drang, dok R . Clark nasuprot tome smatra Herdera puno vie Auklrer-om
prave vrste: Herder: His Life and Thought, Berkeley CA, University of California Press, 1 9 5 5 .
Ovu liniju je slijedilo prijateljsko, ako ne i selektivno, itanje Herdera Isaiaha Berlina. Vidi
Vico and Herder: Two Studies in the History of Ideas, London, John Murray, 1 9 9 0 . , str. 70.9 0 . vidi takoer F. . Barnard, Herder's Social and Political thought: From enlightenment to
Nationalism, Oxford, Oxford University Press, 1965. Berlinu kao uglednom predstavniku
protuprosvjettteljskog liberalizma, vidi G. Garrardov sjajni ogled "The counter-Enlightenment
liberalism of Isaiah Berlin", Journal of Political Ideologies, 1997., vol. 2., str. 2 8 1 . - 9 6 .
Faizam
145
genija modernog doba": veim od Kanta, Hegela ili Fichtea. 21 Svakako,

Renanu nije trebao Herder da bi osudio "ideju jednakosti ljudi i
jednakosti rasa" to je uinio 18 7 1 . 2 2 Ali, nesumnjivo je od Herdera
preuzeo, a da nije govorio Volku, svoju organsku viziju kulture i
drutva.
No sve dok napad na prosvjetiteljstvo nije siao s kulturnih visina
u puku arenu, politiko znaenje tog fenomena u Francuskoj je bilo
ogranieno. To, s druge strane, nije bio sluaj s Njemakom. Tu su
oslobodilaki ratovi protiv Napoleona, koji se nisu vodili samo protiv
francuske vojske nego i protiv francuskog prosvjetiteljstva, prvi put
omoguili intelektualnom korpusu povezanom s osnovnim naelima
historicizma da postane politika sila.
Francuska je politiki bila zahvaena puno kasnije, u kontekstu in
dustrijalizacije i brze demokratizacije europskog drutva. Afera Dreyfus
bila je prvi in drame, nastavljene i zavrene etrdeset godina kasnije
s viijevskim rasnim zakonima. Na mijeni devetnaestog u dvadeseto
stoljee uoavamo crtu podjele izmeu aristokratskog, konzervativnog
odbacivanja prosvjetiteljstva i prevoenja tih istih stajalita u istinski
puke, revolucionarne pojmove nacionalizma tipa la Tene et lesMorts,
to je bio francuski ekvivalent ideje Blut und Boden. Koncepcija drutva
kao tijela, ideja naciji kao ivom organizmu, velikoj obitelji kojom
vlada novi moral, vodila je etniki i rasno zatvorenoj koncepciji na
23
cionalizma.
Upravo su antidreyfusovski intelektualci pretvorili kulturnu pobunu
u masovni proizvod. Kad su odbacivanje univerzalnih vrijednosti i
prirodnih prava, herderovska kritika modernosti, filozofija povijesti
izraena u knjigama Histoire de la litterature anglaise i Les Origines de
la France contemporaine Hippolytea Tainea, ili V Avenir de la science
Ernesta Renana, sili na razinu ulice, refleksije egalitarnoj dekaden21
E. Renan, "Lettre . Strauss", u Oeuvres completes de Ernest Renan, edition definitive etablie
par henriette Psichari, Paris, Calmann-Levy, 1947., Vol. I., str 4 3 7 . - 8 . ; . Richard, Ernest Renan,
penseur traditionaliste, Aix-en-Provence, Presses Universitres d' Aix-Marseille, 1996., str 5 7 .
Cf, takoer . Tronchon, Ernest Renan et t Etranger, Paris, Les Belles Lettres, 1928., str. 2 0 5 .
i 2 1 7 . Jo jedno Tronchonovo djelo od interesa je njegova La Fortune intellectuelle de Herder
en France, Paris, F. Rieder, 1920.
22
Renan, "Nouvelle lettre M. Strauss", u Oeuvres completes de Ernest Renan, str. 4 5 4 .
23
Cf. . Sternhell, Maurice Banes et le nationalisme jranqais, novo proireno izdanje, Paris, Fayard,
2000.
I 146
iji, objanjenja povijesti prvo pomou kulturalnih a zatim i rasnih

pojmova, postali su neoekivano uinkovit ratni stroj. Nedvojbeno,
upravo su antidreyfusovski intelektualci obavili posao vulgarizacije
i popularizacije, ali i u sluaju Renana i Tainea ta je vulgarizacija
priopavala barem neke aspekte osnovnih uenja te dvojice divova koji
su dominirali drugom polovicom francuskoga devetnaestog stoljea,
jer Taine je bio uvjereni socijalni darvinist, a Renan je definitivno imao
i antisemitsku stranu.
U posljednjih trideset godina devetnaestog stoljea, odbacivanje
prosvjetiteljstva i francuske revolucije eksplodiralo je u kontekstu
sveobuhvatne i rapidne demokratizacije europskog drutva. Tad je
nadoao novi val odbacivanja "modernih vrijednosti" koje je Nietzsche,
najvei od svih antiprosvjetiteljskih likova svog vremena, definirao tako
jasno: univerzalizam, humanizam, progres, utilitarizam, egalitarizam.24
"U svim kljunim tokama", pisao je Nietzsche govorei S onu stranu
dobra i zla, "ova knjiga je kritika modernosti, ukljuujui modernu
znanost, modernu umjetnost, ak i modernu politiku." 25 Upravo tad
su Renan i Taine, kojeg je Nietzsche smatrao "najistaknutijim ivim
povjesniarem" 2 6 , opisali francusku revoluciju kao pravu kulturnu
katastrofu i gledali na intelektualni korpus koji ju je omoguio kao
na izvorite moderne dekadencije openito, a propasti vlastite zemlje
posebno. ifra koja se najee rabila kako bi se opisalo ovo apsolutno
zlo bila je"materijalizam": to je znailo utilitarizam, egalitarizam,
prava ovjeka. Prevedeno u politike pojmove, materijalizam je znaio
demokraciju, liberalizam i socijalizam. "Materijalizam" je bio pojam
koji se najee upotrebljavao sve do kraja Drugoga svjetskog rata
kako bi se opisala bolest koja izjeda Europu. To je bio istinski opi
europski fenomen, a ne specifina reakcija na neki poseban dogaaj,
ma koliko on bio vaan.
Ali, neka ovome ne bude nimalo dvojbi: uspon faizma bio je mo
gu samo zato to liberalna buroazija nije uspjela stvoriti novi duhovni
temelj i potpuno zadovoljiti emocionalne i intelektualne potrebe ljudi.
24
F. Nietzsche, Beyond Good and Evil: Prelude to a Philosophy of the Future, preveo W. Kauf
mann, New York, Vintage Books, 1 9 6 6 . , str 1 5 3 . i 2 0 6 . Cf. Takoer str. 13., 4 9 . i 6 1 .
25
F. Nietzsche, Ecce Homo, u The Philosophy of Nietzsche, New York, Modern Library, n.d., str.
26
Nietzsche, Beyond Good and Evil, str.
114.
193.
Faizam
147
Emocionalna praznina, intelektualna boljetica izazvana supremacijom

razuma i znanosti mogli su se razabrati usred osamnaestog stoljea:
Herder, njegov prijatelj i uitelj Hamann, Burke, Maistre i njemaki
romantiari bili su najpoznatiji predstavnici toga novog trenda. Ovaj
osjeaj nedostatnosti produbljivao se kako se europski kontinent sve
vie industrijalizirao, a skupa s tim su se sve vie irila i drutvena
zla. I samu demokraciju su poeli smatrati zlom: nju se optuivalo
da zamilja drutvo kao agregat pojedinaca, koji nemaju zajednikih
vjerovanja, niti ih povezuje emocionalna solidarnosti. Optuivalo ju
se da potie otuenje. Upravo je ova praznina na kraju devetnaestog
stoljea pridonijela roenju faizma.
Na vrhuncu stoljea, u svijetu transformiranom tehnolokom i
znanstvenom revolucijom, trideset ili etrdeset godina prije Prvoga
svjetskog rata, s obvezatnim osnovnim obrazovanjem, irenjem znanja
i sve obuhvatnijim sudjelovanjem u politikom ivotu, dogodio se
ovaj pomak s filozofske refleksije na ideologiju. U tom kontekstu
moemo najjasnije vidjeti sve po emu se razlikuje rad nekih od naj
veih likova stoljea od njegove primjene u politici, a u isto vrijeme
sve to povezuje filozofsku refleksiju i politiku. Kad je pobuna protiv
naslijea prosvjetiteljstva sila na ulicu, postala je - u rukama Sorela, le
Bona, Barresa, Drumonta i Maurrasa, Langbehna i Lagardea, a poslije
Spenglera, Moellera van den Brucka ili pak Marinettija, Corradinija,
D'Annunzija ili Hulmea, i mnogih drugih - izvanredno uinkovito
orue rata. Ne smijemo zaboraviti da su na mijeni stoljea Langbehnovo
djelo Rembrandt als Erzieher i Drumontova La France Juive bili meu
najveim bestselerima tog vremena, i da su Gustavea Le Bona preveli
na esnaest jezika. Drumontov i Langbehnov uspjeh kasnije je ostvario
27
samo Spengler.
Na ovoj se toki mora ustrajati: s jedne strane, Nietzscheov, Renanov
ili Taineov juri na modernost ve je ukljuivao nesmiljenu osudu
demokracije - ili, drugim rijeima, jednakosti - i davao prednost
27
njemakoj i francuskoj koli "konzervativne revolucije" ili predfaizmu, vidi klasino djelo
F. Sterna The Politics of Cultural Despair: A Study in the Rise of Germanic ideology, Berkeley
CA, University of California Press, 1 9 6 3 . ; L. Dupeux (ur), La Revolution conservatrice dans 1'
Allemagne de Weimar, Paris, Kime, 1 9 9 2 . ; i . Sternhell, Neither Right nor Left: Fascist ideology
in France, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 6 . Spengleru, vidi glavno djelo G.
Merlia, Oswald Spengler, temom de son temps, Stuttgart, Heinz, 1 9 8 2 .
148
Zeev Sternhell
hijerarhiji. Ali, s druge strane, jasno je da se aristokratsku, krajnje

individualistiko i esto konzervativno odbacivanje prosvjetiteljstva
dubinski razlikovalo od prevoenja tih istih ideja u stvarno revolu
cionarne pojmove, ega se prihvatila generacija 1 8 9 0 . Jasno je da
su kad je Nietzscheova, Renanova, Taineova, pa ak i Gobineauova
filozofija sila na ulicu, kad su refleksije ropskom moralu, kranskoj
i egalitarnoj dekadenciji, bile prevedene u pojmove koji su odgovarali
potrebama itatelja popularne literature i dnevnih novina, ova zapanja
dobila potpuno novu dimenziju i prilino drugaije znaenje. U sumrak
devetnaestog stoljea te refleksije sudbini civilizacije spojile su se s
rasistikim nacionalizmom, autoritarizmom, kultom drave i voe, i s
novom vrstom politike: koja manipulira ljudima u kontekstu politike
demokracije. Kulturna je pobuna dala politikoj pobuni konceptualnu
dubinu i izazvala politiku pobunu im su to okolnosti dopustile.
No narataj 1890., uzeo je od Nietzschea samo one elemente koje
je htio i koji su mu trebali. " J a se borim protiv svega tog modernizma,
modernizma koji je definirao Nietzsche", rekao je glavni intelektualni
voa francuskog nacionalizma Maurice Barres, otac francuskog poli
tikog romana i jedan od najinteligentnijih osnivaa faistike sinteze. 28
Njegov cijeli opus je posveen borbi protiv "racionalistike ideje"
koju je smatrao "oprenom ivotu i njegovim spontanim oblicima";
on je prekoravao Rousseaua to je sterilizirao ivot pokuavajui ga
racionalizirati. etvrt stoljea Barres je vodio nieansku borbu protiv
francuskog prosvjetiteljstva, kartezijanskog racionalizma, kantovskoga
kategorikog imperativa, prava ovjeka, humanizma, liberalne demo
kracije, ideje napretka i demokratskog obrazovanja. Ali, tamo gdje se
Nietzsche priklanjao ekstremnom individualizmu, Barres je zagovarao
potpuno pokoravanje pojedinca zajednici; tamo gdje je Nietzsche
priznavao da se uasava masa i veliao aristokraciju misli i volje, primat
kulture, intelektualnu neovisnost i nonkonformizam, Barres se stavljao
na stranu mnotva, jedinog stovarita velikih kolektivnih vrijednosti.
Nita nije bilo stranije Nietzscheu od ovog Barresova povijesnog,
kulturnog i rasnog determinizma, njegova plemenskog nacionalizma,
kulta snane drave. Nita nije bilo drae nacionalistima generacije
28
M. Barres, Mes Cahiers, Paris, Pln, 1 9 3 1 . , str. 139.
Faizam
149
1890. od nacionalne, katolike, prudonovske, ksenofobine, autoritarne

i esto antisemitske drave.
Glavno mjesto antisemitizma proizlazilo je iz njegove uloge u borbi
protiv prosvjetiteljstva: antisemitizam je bio sastavni dio intelektualne
revolucije na prekretnici prolog stoljea. On nije bio nuni preduvjet
rasta faizma. U ono je vrijeme u Italiji, panjolskoj ili Portugalu,
bio gotovo nepoznat, ali je igrao ulogu od prvorazredne vanosti u
Njemakoj, Francuskoj i u Austro-Ugarskom carstvu. Kroz cijelo devet
naesto stojee, emancipacija Zidova bila je u Francuskoj i Njemakoj
simbol prosvjetiteljstva. Sljedstveno tome nije bilo boljeg naina koji
bi simbolizirao smrt prosvjetiteljskih vrijednosti od izbacivanja Zidova,
ija je sposobnost preivljavanja u Europi ovisila sudbini liberalizma,
iz nacionalne zajednice.
Zanimljivo je zapaziti politiku funkciju ili slinost uloga koje je
imao antisemitizam u Njemakoj i francuskoj, nacionalnoj dravi par
excellence. U Njemakoj, nacija je prethodila dravi: kulturni identitet
postojao je prije politikog identiteta. U Francuskoj, naciju su iskovale
pravne i administrativne strukture, koje je stvorila snana monarhija.
Tu je drava stvorila naciju, a politiki identitet je prethodio kulturnom
identitetu.
Unato ovoj bitnoj razlici, na kraju devetnaestog stoljea obje su
zemlje imale problem s vlastitim identitetom. Njemaki nacionalisti su
smatrali da se nacionalno jedinstvo tek treba postii, dok su francuski
smatrali da ga valja ponovno stei. U Francuskoj, jednoj od triju zemalja
na svijetu koje su proivjele liberalnu revoluciju, nacionalisti su s
oajem gledali kako su prosvjetiteljstvo i revolucija uzdrmali jedinstvo
graeno 7 0 0 godina. Kako bi ponovno stekli to izgubljeno jedinstvo,
kako bi premostili jaz izmeu stare Francuske i postrevolucionarne
Francuske, izmeu Francuske kraljoubojica i restauracije, izmeu
katolike i laike Francuske, nacija se trebala oistiti od svih uzroka
nesuglasica; univerzalizma, kategorikog imperativa, ljudskih prava,
ideje nadmoi razuma. S nacionalistikog stajalita, istina i pravda ne
postoje po sebi. Pravda postoji samo unutar iste vrste. Za teoretiare,
novinare i kolovoe nacionalizma s obiju strana Rajne, samo ljudi iste
krvi, koji imaju istu zajedniku povijest, mogu participirati u istom
kulturnom naslijeu. Nacija, mislili su, nije zbroj graana, ona je Volk,
150
tijelo, obitelj, proizvod specifinog krajolika. Herder, a nakon njega

Renan, sada su se prevodili u jezik politike, vrlo sofisticirana filozofija
povijesti se vulgarizirala, a zakljuak je bio da nita ne moe pretvoriti
srce, um i duh idova u srce, um i duh Francuza ili Nijemca. Svatko
moe dobiti francusku ili njemaku putovnicu, ali nije svatko Francuz
ili Nijemac. Antisemitizam, kao to je pokazao Charles Maurras, bio
je metodoloka nunost. Tako su se, unato razliitim povijestima, na
mijeni stoljea dva nacionalizma nala na istoj toki.
Oko 1910. isto je poelo vrijediti i za talijanske nacionaliste, re
volucionarne sindikaliste, futuriste: i za njih je, esto kao posljedica
francuskog i njemakog utjecaja, nacija bila trajna povijesna, fizika i
moralna stvarnost. Za Mussolinija je 1915. nacija, ujedinjena u kulturi
i tradiciji, sadravala i pretpostavke dugoronog preivljavanja. Ona
je bila "veliki proizvod povijesti" 29 , a rat je otkrio da je ona primarni
objekt lojalnosti za veliku veinu nacionalnoga proletarijata.
Ovdje moramo ukratko spomenuti jo jedan element pobune pro
tiv naslijea prosvjetiteljstva, sorelovski revolucionarni revizionizam.
Kao to je to rekao . E. Hulme, pravi ideolog vorticizma, engleski
prevoditelj Bergsona i Sorela, oboavatelj Maurrasa, teoretiar koji
je stajao iza T. S. Eliota, Ezre Pounda i Wyndhama Lewisa, Sorel je
- kao antiprosvjetiteljski revolucionar, antiracionalistiki klasicist - bio
kljuna osoba europskog intelektualnog ivota na poetku dvadesetog
stoljea.30 Slijedei Sorela, na kraju prvog desetljea dvadesetog stoljea,
talijanski i francuski revolucionarni sindikalisti doli su do zakljuka
da radnika klasa u velikim industrijskim sreditima zapadne Europe
odgovara onome kako ju je opisao Le Bon: ona je bila samo gomila, a
gomila je konzervativna. Proletarijat s opim pravom glasa, koji radi
osam sati na dan, koji je proao obvezatno osnovno obrazovanje i vojnu
slubu (zakljuio je on) nije vie, i nikad vie nee biti, sposoban za antiburujsku revoluciju. Svi ti socijalisti koji su htjeli unititi humanistiku,
racionalistiku burujsku civilizaciju nisu mogli slijediti proletarijat u
29
Gregor, The Ideology of Fascism, str. 1 4 4 .
30
. . Hulme, Speculations: Essays on Humanism and the Philosophy of Art, London, Routledge
and Kegan Paul, 1954., str. 2 5 0 . , 2 5 4 . - 6 0 . Hulmeovu andracionalistikom i antihumanistikom
revolucionarnom konzervativizmu, vidi str. 47., 55.-8-, 60.-2. i 68.-71. Sorelu kao "kljuu
za svu suvremenu politiku misao" vidi W. Lewis, The Art of Being Ruled, London, Chatto and
Windus, 1926., str. 1 2 8 . Cf. Takoer str. 4 0 7 . - 9 .
Faizam
151
socijalnu demokraciju: svi oni koji su ostali revolucionari, ali su izgubili

vjeru u logiku marksistike ekonomije, morali su pronai alternativnu
revolucionarnu silu sposobnu da spasi svijet od propasti.
Sorelijanci su trebali proletarijat sve dok su vjerovali da je on
sposoban ispuniti svoju ulogu revolucionarnog agensa. Posluajte Lagardellea, urednika asopisa Le Mouvement socialiste, koji e trideset
godina poslije postati Petainov ministar rada, kako u ljeto 1912. pie:
"Radniki nas pokret zanima samo ako je sposoban biti nositeljem
nove kulture. Ako proletarijat zapadne u demagogiju ili egoizam,
on vie nema privlanosti za one koji trae nain na koji se moe
transformirati svijet." 31 Kad su morali odabrati izmeu proletarijata
i revolucije, odabrali su revoluciju: priklonili su se neproleterskoj
revoluciji, nacionalnoj revoluciji.
Tako je bilo posve prirodno da je nastala sinteza izmeu revolucio
nara koji su otkrili naciju kao revolucionarnu silu, i nacionalistikoga
pokreta koji se takoer bunio protiv starog burujskog svijeta i koji
je vjerovao da nacija nee nikad biti cjelovita ne bude li integrirala
proletarijat. Socijalizam za naciju kao cjelinu, revolucija za naciju kao
cjelinu, nacionalizam koji je prezirao burujski svijet, koji je vjerovao u
civilizaciju redovnika i vojnika, spojili su se i stvorili privlanu, snanu
i uspjenu ideoloku sintezu.
Toj je kombinaciji Marinetti, objavljujui Futuristiki manifest,
dodao entuzijastinu potporu kulturne avangarde. Teko je preuveli
ati znaenje avangardistikog elementa u izvornom faizmu, vanost
revolucionarne estetike koju je ovaj sadravao. Futurizam je bio, u tom
razdoblju, prva intelektualna struja koja je jednoj estetikoj koncepciji
dala politiku formulaciju. 32 Objasnit emo privlanost faizma za
31
H. Lagardelle, "Les revues", Le Mouvement socialiste, srpanj-kolovoz 1 9 1 2 . , br. 2 4 3 . , str.
32
Vidi F. T. Marinetti, Enquete internationale sur le vers libre et Manifeste du futurisme, Milano,
153.
Edizioni del "Poesia", 1 9 0 9 . ; F. T. Marinetti, "Manifesto del partito politico futurista", u M.
D. Gambillo i t. Fiori (ur), Arcbivi del Futurismo, Roma, De Luca, 1 9 5 8 . , str. 34.-7.; G. Lista
(ur), Marinetti et le futurisme, Lausanne, L Age d homme, 1 9 7 7 . ; E. Gentile, "II Futurismo e la
politica: dal nazionalismo modernista al fascismo ( 1 9 1 9 . - 1 9 2 0 . ) , u R. De Felice (ur) Futurismo,
cultura e politica, Torino, fondazione G. Agnelli, 1 9 8 8 . ; W. L. Adamson, Avant-garde Florence:
From Modernism to Fascism, Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 9 3 . ; m. Affron i
. Antliff (ur), Fascist Visions: Art and Ideology in France and Italy, Princeton NJ, Princeton
University Press, 1997.
152
Zeev Sternhell
velike segmente europske inteligencije tek kada budemo shvatili da

su u njemu oni pronali izraz vlastitog nonkonformizma, i da je uz to
to je predlagao koncepciju odnosa pojedinca i drutva, faizam bio i
nov ideal lijepog i divljenja vrijednog. To je odgovor na pitanje zato
je faizam, posvuda u Europi, od Londona Ezre Pounda, Wyndhama
Lewisa i . S. Eliota, do Bukureta Mircea Eliade i Emilea Gorana,
Lisabona Fernanda Pessoe i Bruxellesa Hendrika de Mana, i naravno
u Njemakoj, Italiji i Francuskoj, imao takav snaan uinak na ljude
od formata? Zato je tako duboko fascinirao tako mnogo kultiviranih
ljudi?
Tako je trideset godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu
predstavljalo laboratorij faistike misli. Intelektualna kriza s kraja
devetnaestog stoljea pokazala se konkretno kao kriza liberalne demo
kracije. Naravno, kriza je prvo pogodila najnaprednije liberalno drutvo
na kontinentu, ono iji je reim ponosno upozoravao na svoje srodstvo
s prosvjetiteljstvom i francuskom revoluciju. Upravo je u drutvu u
kojem je liberalna demokracija, stoga to je bila opipljiva stvarnost,
imala vremena izazvati mnoga razoaranja i animozitete, kulturna
pobuna postala masovna ideologija i poela preuzimati oblik politikog
revolta. U tome je pravo povijesno znaenje afere Dreyfus. Nakon
prologa 80-ih godina devetnaestog stoljea u liku boulangizma, afera
Dreyfus bila je izvanredni pokuaj potkopavanja intelektualnog temelja
reima i njegove legitimnosti. To je bio prvi put da je napad na liberalnu
demokraciju formuliran uime naroda. Boulangisti i antidreyfusovci
su zagovarali destrukciju demokracije uime masa. Svi su osuivali i
liberalizam koji je, prema njihovu miljenju, meusobno suprotstavljao
pojedince te ih smatrao obinom robom na tritu rada, i marksizam
koji je, uime klasne borbe, prezirao prirodnu solidarnost nacije.
Marksizam i liberalizam bili su oblici materijalizma, a faizam je
bio antimaterijalizam u svojem najiem obliku: on je bio odbacivanje
racionalistikog sadraja liberalizma i marksizma, tih dvaju nasljednika
osamnaestog stoljea. Ali, faizam se ne moe definirati samo na nega
tivan nain: on je bio trea revolucionarna opcija izmeu liberalizma
i marksizma. Premda idealni prototip razorne ideologije, faizam je
nudio vlastitu viziju svijeta i stvorio je novu politiku kulturu. Faizam
je bio originalni, nonkonformistiki odgovor na pitanje kako rijeiti
neke, naizgled nerjeive, drutvene konflikte.
153
Faizam
Liberalna demokracija nije nikad tvrdila da ima globalni, jasni

odgovor na ta pitanja. Ona je mogla ponuditi samo vrlo djelomina
i ograniena rjeenja i bila je zaokupljena posljedicama drutvenih
fenomena, a ne njihovim uzrocima. Liberalna demokracija nije nikad
pokuavala spreavati sukobe koji razdiru drutvo - ekonomski, soci
jalno, ideoloki - nego ih je jedva pokuavala kontrolirati.
Od sedamnaestog stoljea nadalje, konflikti su se smatrali integralnim
dijelom biti ljudskog drutva. Cijela liberalna misao zasnivala se na
prihvaanju konflikta kao trajnog fenomena. U tome su se liberalizam
i njegovi nasljednici, demokracija i demokratski socijalizam, slagali:
razlikovali su se samo u pitanju kako regulirati konflikte. Sve do danas,
cijelo pitanje dravnog intervencionizma u ekonomiji i drutvu svodi
se u stvarnosti na problem reguliranja sukoba. Faizam je, nasuprot
tomu, izriito elio eliminirati konflikt kao takav. U tom su poivali
njegova velika originalnost i specifino obiljeje, i naravno, njegove
konane katastrofalne posljedice.
U tom pogledu, njegovi su zaetnici vjerovali da je faizam izum
genija. Dok se komunizam, unitavajui socijalne strukture, nain
ivota i stoljetne tradicije, uputao u avanturu divovskih razmjera,
faizam je tvrdio da moe unijeti razmjernu harmoniju u drutveno
tkivo ne dirajui ni na koji nain socijalnu i ekonomsku stvarnost.
Kako bi se to postiglo, bilo je dostatno drutvo ne smatrati skupinom
pojedinaca ili suprotstavljenih skupina, nego jedinstvenim entitetom
ije organsko, bioloko i kulturno jedinstvo, uniteno modernizacijom
ili, u najmanju ruku, snano ugroeno modernizacijom, moe i treba
biti obnovljeno. Faizam je mogao nastati kad se poela probijati ideja
prema kojoj ovjek, u konanoj analizi, zapravo nije homo economicus
liberalizma i marksizma. Faistiko gledanje na svijet se ukorijenilo
onda kad se zakljuilo da je mogue izmijeniti ljudski ivot a da se ne
dira u socijalne i ekonomske strukture. Na takvu ideju revolucionari
osamnaestog i devetnaestog stoljea nikad nisu pomiljali. Zasnivala se
na pretpostavci, kako je to formulirao Hendrik de Man, da je "koncept
eksploatacije etiki a ne ekonomski."
33
33
. De Man, Au-del du Marxistne, Pris, Seuil, 1 9 7 4 . , str. 3 2 9 . Izvorno njemako izdanje, Zur
Psychologie des Sozialismus, bilo je objavljeno 1927., a engleski prijevod 1 9 2 8 . pod naslovom
The Psychology of Socialism, London, G. Allen and Unwin. Uslijedilo je jo deset prijevoda.
154
Jednom kad se prihvati ideja da su socijalni i ekonomski problemi

psiholoki fenomeni, mogue je mijenjati odnose medu ljudima, trans
formirati ivot a da se ne dira u drutveni i ekonomski sustav. Ako
je eksploatacija psiholoki a ne ekonomski fenomen, dovoljno je, za
njezino okonanje, svakome dati osjeaj da radi za dobro zemlje, da je
u slubi nekog vieg razloga, vieg od vlastitih osobnih interesa. Nekim
udom nestaju eksploatacija i otuenje. Tomu jo treba samo dodati
faistiko druenje, uniforme i velike parade, kako bi se izazvao osjeaj
pripadnosti i jednakosti. Mogue je unititi moralni i intelektualni
sadraj liberalizma, a istovremeno ouvati kapitalistiku ekonomiju i
njezine socijalne strukture, zajedno sa svim koristima modernizacije i
tehnologije. Faizam je pokazao da je svijet mogue izmijeniti vlastitom
voljom, da je dostatna moralna i politika revolucija, revolucija koja
ukljuuje naciju u cijelosti, kako bi se cijeloj generaciji dao osjeaj da
ulazi u novo doba. Bilo je dostatno smatrati vou novim Kristom, i
biti u zajednitvu s njim, pa da se nacija obnovi i ponovno stekne svoje
prirodno jedinstvo. To je bio bitni aspekt novine u faizmu, i njegove
privlanosti.
U razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova, pobuna protiv osnovnih
vrijednosti osamnaestog stoljea vrlo se malo izmijenila u odnosu
prema godinama prije Prvoga svjetskog rata. Kad je Mussolini pokuao
definirati faizam 1932., opisao ga je kao pobunu protiv "materijalisti
kog pozitivizma devetnaestog stoljea."
34
Godinu dana kasnije, kad je
faistiki pokret osnovan u panjolskoj, njegov voa Jose Antonio Primo

de Rivera poeo je svoj pozdravni govor napadom na Rousseaua. 35
Godine 1940., Drieu La Rochelle je objavio da je "Francusku unitio
racionalizam".
36
Faistika pobuna osjeaja i instinkata, energije, volje i primarnih

sila, ta potraga za novim vrijednostima koje mogu osigurati integritet
zajednice, to odbacivanje materijalizma, uzbuivali su, impresionirali
i utjecali na mnoge Europljane. Njih je sluiti drutvu, a istovremeno
biti jedno s njim, identificirati vlastite interese s onima nacije, tovati
34
B. Mussolini, "La dottrina del fascismo", Opera Omnia, ur. . I D. Susmel, Firenze, la Fenice,
1961., Vol. 34., str. 118.
35
J. A. Primo de Rivera, Selected Writings, urednik i pisac uvoda . Thomas, London, Jonathan
Cape, 1972., str. 4 9 .
36
P. Drieu La Rochelle, Notes pour comprendre le Steele, Paris, Gallimard, 1 9 4 1 . , str. 171.
Faizam
155
kult herojskih vrijednosti zajednice, kao nain sudjelovanja u ivotu

zajednice zadovoljavalo puno vie od pukog ubacivanja glasakog
listia u kutiju. Za cijelu tu generaciju, irenje faizma Europom bio
je dokaz da se kultura moe zasnivati na duhu skupine, a ne na privilegijama steenim roenjem i bogatstvom. Rat protiv "burujskog
duha", suprotstavljenog duhu zajednice, bio je fundamentalni aspekt
faistikog iskuenja.
Protuprosvjetiteljska kultura elite je uinila ranjivijima od obinih
ljudi: propast liberalizma i demokracije u Europi je ponajprije bila
propast elita. Spengler i Jnger, primjerice, prezirali su austrijskog
kaplara koji je preuzeo njihovu zemlju, ali su ipak i oni i njihovi pri
jatelji iz "revolucionarno konzervativne" kole miljenja dali nacizmu
legitimaciju koja mu je bila potrebna u oima vie srednje klase.37 Alfred
von Martin je pisao: "Spengler je sposoban za neto to Nietzsche jo
nije bio u stanju postii: prikloniti se barbarizmu, a istodobno ga ne
smatrati fontanom mladosti." 3 8 Carl Schmitt je vjerno sluio reimu,
a Heidegger je govorio "velikoj unutarnjoj istini nacizma". U svezi
s tim, Jrgen Habermas je imao pravo kad je rekao da postoji samo
jedan razlog to nacistika inteligencija nikad nije nastala, a taj je to
nacistiko vodstvo nije bilo u stanju cijeniti intelektualce, a time i nije
bilo u stanju iskoristiti njihovu spremnost da slue reimu. 39
Isto je vrijedilo za Italiju i Francusku. U Italiji je liberalni establiment, koji su vodili nekadanji premijeri Giolitti i Salandra, uz
potporu glavnih intelektualaca poput Crocea, Marinettija, DAnnunzija,
Pirandella, Michelsa i Mosce, predao zemlju Mussoliniju. Da nije
1923. umro Pareto, ije je cijelo djelo izraavalo dubok prijezir spram
demokracije, bio bi u prvim redovima faista. elimo li razumjeti
razloge uspona faizma u Italiji, moramo se okrenuti ovjeku kojeg se
s pravom smatra najvanijim talijanskim intelektualcem poslije Vicoa.
Croce je reprezentativna osoba, jer je u svoje vrijeme bio ivi simbol
svih dvosmislenosti faizma.
37
Cf. F. Stern, Dreams and Delusions, New York, A. Knopf, 1 9 8 7 . , str. 156.-7. i 164.-5.
38
G. Medio, "The Critique of liberal democracy in the works of Oswald Spengler", u . Stern
hell (ur.), The Intellectual Revolt Against Liberal Democracy, Jerusalem, the israel Academy of
Sciences and Humanities, 1 9 9 6 . , str. 188.
39
J. Habermas, Profils philosopbiques et politiques, Paris, Gallimard, 1 9 7 4 . , str. 90.-1. Carlu

Schmittu i openito antiliberalnoj tradiciji, vidi sjajnu knjigu Stephena Holmesa The Anatomy
of Antiliberalism, Cambridge MA, Havard University Press, 1 9 9 6 .
156
Zeev Sternhell
Nakon to je, skupa s mnogim drugim vodeim linostima talijanskog

liberalizma, pridonio usponu faizma, senator Croce nije oklijevao
1924., poslije ubojstva socijalistikog poslanika Giacoma Matteottija,
kad je postojala prilika da se zbaci Mussolinija, to bi podrao i kralj,
da podigne svoju ruku u znak potpore vladi. Nakon to je doivio vlast
faista, senator Croce svejedno je dao svoj glas povjerenja njihovu vodi.
Unato tomu to je Mussolini javno preuzeo odgovornost za zloin,
najvei ivi Talijan je svejedno mislio da faizam, spaavajui Italiju
od demokracije i socijalizma, jo treba odigirati svoju vanu ulogu.
Malo prije no to je kralj pozvao Mussolinija da sastavi novu vladu,
Croce nije oklijevao rei da je, kad se sve zbroji i oduzme, faizam
kompatibilan s liberalizmom. 40 Tek je kasnije Croce uao u oporbu, a
od 1930. povijest je poeo smatrati povijeu slobode.
Ali, prije no to je doao do toke na kojoj je odluio da u njegovu
sustavu miljenja vie nema mjesta za faizam, Croce je - sve od po
etka stoljea - dugo ustrajavao u svome suprotstavljanju demokraciji.
Njegovo ponaanje nije bilo posljedica oportunizma, ba kao to ni
njegova stajalita nisu proizlazila iz pogranog shvaanja faizma.
Upravo suprotno, nitko nije shvaao faizam bolje od Crocea; nitko
nije imao toniju ideju njegovu intelektualnom sadraju i politikim
svrhama. U svibnju 1924., Croce je napisao lanak u svezi s ubojstvom
Matteottija, toga junaka antifaistike oporbe. Objavljen u asopisu
La Critica, i velikim dijelom reproduciran u torinskom dnevniku La
tampa, on govori vie razlozima uspona faizma od dugakih i
mukotrpnih objanjenja u godinama nakon Mussolinijeva pada:
M o j a odbacivanja, p o p u t onih bilo kojeg razumnog ovjeka, uvijek
su secundum quid, i ne iskljuuju mogunost da stvari koje zasluuju
prijekor u j e d n o m smislu, m o g u biti divljenja vrijedne u drugom, i
da stvari koje nisu valjane s o b z i r o m na neke svoje posljedice, m o g u
biti valjane s o b z i r o m na neke druge. Nijekao sam da futurizam,
voluntaristiki, bukaki i vulgarni pokret, moe stvoriti poeziju, koju
stvaraju osamljeni i kontemplativni duhovi, u sjenkama i tiini. Ali
nisam nijekao, pa ak sam i priznao praktine prednosti futuristikog
pokreta. Stvarati poeziju je j e d n o ; koristiti se akama, ini se da je
drugo, i nema razloga za pretpostavku da netko tko ne uspijeva u
40
Payne, A History of Fascism, str. 1 07.
Faizam
157
prvoj aktivnosti n e e uspjeti u drugoj, niti da se akama ne m o e u

n e k i m sluajevima udariti na k o r i s n i m i p o g o d n i m m j e s t i m a . " 4 '
Ova razmiljanja su jedinstven primjer naina na koji se filozofija

povijesti moe prevesti u shvaanja pristupana itatelju dnevnih novina,
odnosno naina na koji se povijesni relativizam moe primijeniti na
obinu politiku. Croce, kojeg se obino smatra talijanskim Meineckeom,
imao je istu historicistiku viziju kao i njemaki povjesniar: Croceov
moto, "protiv osamnaestog stoljea", tono opisuje ciljeve njegova
intelektualnog kriticizma. Njegova povijesna vizija se zasnivala na
ideji da su humanitarne "predrasude" glavna prepreka moi drave i
samozatiti domovine, a time i povijesnom napretku. 42 Poput Mussolinija i njegovih sindikalistikih kolega, on je izvukao klasian zakljuak
iz Velikog rata: "Stvaraoci svjetske povijesti su narodi i drave, a ne
klase." 43 Croce je bio blizak njemakoj koli povjesniara i po svom
smislu za individualnost i po svom antipozitivizmu. Od posljednjeg
desetljea devetnaestog stoljea je inzistirao, slino Nijemcima, na
neotuivoj individualnosti povijesnih injenica. Nema sumnje da je u to
vrijeme njemaki povijesni relativizam imao velik utjecaj na Croceovo
miljenje. U isto vrijeme, zanimao ga je Marx, ali je poput Sorela
od Marxa preuzeo prvenstveno njegovo suprotstavljanje burujskoj
demokraciji i pojmu prirodnih prava. Ono to je Croce smatrao vanim
u Marxa bila je, da se posluimo Sorelovim izvanrednim izriajem,
"sociologija nasilja". Godine 1917. Croce, koji se ve odavno udaljio
od marksizma, izrazio je svoju zahvalnost Marxu to mu je pomogao
da "postane neosjetljiv na Pravdu i Humanost". 4 4
Vjeran tom naelu, dvadeset godina uoi uspona faizma, Croce je
svakodnevno polemizirao protiv demokracije, filozofije prosvjetiteljstva,
prirodnog zakona i humanistikih ideologija. "Definitivno, demokracija
je jedno veliko nita! Ona je stado koje vodi pastira, svijet izokrenut
41
42
Navedeno u Pier Giorgio Zunino, "The weakness of the democratic tradition in Europe: the case
of Italy ( 1 9 2 0 . - 1 9 4 0 . ) " , u . Sternhell (ur) V Eternel retour: contre la democratie, I' Ideologie de
la decadence, Paris, Presses de la Fondation nationale des sciences politiques, 1 9 9 4 . , str. 2 3 8 .
. Croce, Pagine sulla guerra, drugo izdanje, Bari. Laterza, 1 9 2 8 . , s t r . 105.-7.; Materialismo
storico ed economia marxista, uvod iz 1912., Bari Laterza, 1 9 6 8 . , Str. Xiv.
43
Croce, Pagine sulla guerra, str. 1 0 9 .
44
Navedeno kod Antonia u L' Historisme, Str. 120.
158
naglavake, ona je nered, ispraznost i organizirana glupost!" 45 To je

navod iz asopisa Mercure de France od rujna 1915. Croceu se toliko
dopao da ga je reproducirao takvog kakav je, na francuskom, u jednom
svom lanku napisanom u listopadu. Bio je tipian za Croceov nain
razmiljanja, i toliko ga je smatrao vrijednim reproduciranja da ga je
ponovno tiskao verbatim u Vagine sulla guerra 1928., usred razdoblja
"faizacije" talijanske drave. tovie, u ranim godinama stoljea, autor
Historijskog materijalizma je bio uvjereni socijalni darvinist.46 Trebale
su sve one duge godine diktature da uvjere Crocea da rat protiv intelektualizma, apstraktnih i openitih naela, historijskog materijalizma
i naslijea francuske revolucije ne moe voditi nekanjeno. Croce
je naposljetku shvatio da rat protiv demokracije ima svoju cijenu i
stvarne posljedice. Zato je njegovo glasovanje povjerenju bilo tako
simbolino: nita ne moe jasnije potvrditi dvosmislenost stajalita koja
su tijekom meuratnog razdoblja zastupali toliki europski intelektualci
suoeni s faizmom. I ne samo da nita ne moe bolje ilustrirati njihovo
ponaanje u doba krize nego nita ne moe bolje objasniti njihova a
posteriori objanjenja.
U Francuskoj je bilo isto. Podrijetlo takvog stanja, to je na sluaju
Italije tako dobro pokazao Pier Giorgio Zunino 4 7 , bilo je razlikovanje
koje su intelektualci meuratnog narataja inili izmeu moralne svijesti
i povijesnog shvaanja. Privlanost faizma bila je upravo u mogunosti
razlikovanja izmeu faizma, koji je bio negativan s moralnog stajalita,
i faizma, koji je bio pozitivan s povijesnog stajalita. Meinecke je bio
uasnut nacizmom kao sustavom neljudskog tlaenja, a istovremeno je
bio ispunjen ponosom zbog pobjeda njemakih vojnih postrojbi. Od
aneksije Austrije do pada Berlina, njegova lojalnost Njemakoj, i vladi
koja je branila njezine interese - ekspanziju, rat protiv komunizma
48
- nikad nije dola u pitanje. To to je nacija postala velika pod cijenu
nacistikog barbarizma bila je nesretna okolnost, ali nije li se upravo
na to mislilo izrazom "lukavstvo povijesti"? Slino je i Spengler, jedan
45
Croce, Pogine sulla guerra, str. 6 6 . Cf, takoer Zunino, "The weakness of the democratic tra
dition" u Sternhell, Intellectual Revolt, str. 2 3 9 .
46
D. Gasman, Haeckel's Monism and the Birth of Fascist Ideology, New York, Peter Lang, 1 9 9 8 . ,
str. 4 8 .
47
Zunino, "The weakness of the democratic tradition", u Sternhell, Intellectual Revolt, str. 2 4 4 .
48
U vezi s time, cf. Iggers, The German Conception of History, str. 222ff.
Faizam
159
od najboljih predstavnika povijesnog relativizma prethodnog stoljea,

vie od ikog drugog omoguio uspon nacizma.
U toj perspektivi treba vidjeti i francuske disidente iz tridesetih
godina dvadesetog stoljea, jer ako je historicizam bio izum koji je
Europa dugovala Herderu, ako je njegovu neposrednu primjenu na
politiku dugovala prije svega njemakom romantizmu, u razdoblju
izmeu napoleonskih ratova i Drugoga svjetskog rata filozofija povi
jesti luteranskog pastora i njegovih sljedbenika proirila se europskim
kontinentom poput umskog poara.
Svakako, Francuska u tim godinama izmeu dvaju ratova - zasjenje
nim godinama otprije 1914. - nije imala Troeltscha ili Meineckea koji
bi mogli formulirati naela povijesnog relativizma pomou modernih
pojmova, odgovarajuih vremenu. Nije imala Maxa Webera koji je
takoer bio vrlo podvojen u svom odnosu spram zapadne demokracije.
Ali, neprijatelji prosvjetiteljstva koji su stalno potkopavali temelje
francuske demokracije, od nacionalistikih krugova i velikog broja
katolika, ukljuujui one koji su se 30-ih godina dvadesetog stoljea
suprotstavljali pokretu Action frangaise, pa sve do najekstremnijih
elemenata revolucionarne desnice, zastupali su moralni relativizam
koji nije uvijek bio totalno razliit od onog u Njemakoj. Upravo je
taj relativizam igrao tako dominantnu ulogu u "njemakoj katastrofi",
u dolasku faizma na vlast u Italiji i u prihvaanju viijevskog reima
u Francuskoj.
Taj moralni relativizam, skupa s iracionalizmom koji su zastupali
teoretiari anti dreyfusizma 80-ih godina devetnaestog stoljea, u Fran
cuskoj je bio iroko prihvaen. Rat protiv liberalne demokracije bio je
rat protiv francuskog racionalizma i engleskog utilitarizma. Odbacivanje
Republike bilo je nadahnuto koncepcijom nacije kao samodostatnog
individualnog entiteta koji ima vlastiti duh, te nijekanjem prirodnog
zakona za koji se mislilo da je apstraktna ideologija. Dugi put u smjeru
Vichyja, unitenje slobode, diktatura, lokalni koncentracijski logori
i rasni zakoni, poeli su s moralnim relativizmom teorije zemlji i
mrtvima, s ratom protiv jakobinske koncepcije nacije i odbacivanjem
univerzalnih normi, Istine i Pravde, koje su se uvijek prijezirno pisale
49
velikim slovom.
49
Za detaljnu demonstraciju ovog, vidi nova izdanja mojeg Maurice Barres et le nationalisme
francais, i La Droite revolutionnaire: les origines franqaises du fascisme, Paris, Fayard, 2 0 0 0 .
160
Zeev Sternhell
No kontinuitet ne mora nuno znaiti i determinizam. Uspon faiz

ma ili nacizma ili francuska nacionalna revolucija od 1940. nisu bili
neizbjena sudbina, niti su bili puki proizvod okolnosti. Kontinuitet je
dinamini proces koji u vrijeme krize doivljava ubrzanje. Ne postoji
kontinuitet bez promjene, ali ideologija revolucionarne desnice na
prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee bila je vie od obine
pozadinske scenografije viijevskog reima. Ta je ideologija bila sama
bit nacionalne revolucije. Ubrzanje je postignuto poslije Prvog svjetskog
rata, a jo se jedno dogodilo poslije poraza 1 9 4 0 . U Francuskoj, kao
i u Italiji, pobuna protiv prosvjetiteljstva, ili konkretnim politikim
jezikom reeno, protiv liberalizma, demokracije i socijalizma, bila je
zajedniki nazivnik svih disidenata privuenih nacionalnoj revoluciji,
od ekstremnih faista koji su smatrali da je novi reim previe umjeren,
do onih kojima se nije sviao totalitarni karakter "petainizma", ali se
nisu bili u stanju oduprijeti privlanosti spiritualistikih i idealistikih
aspekata dugo iekivane revolucije.
Tako viijevski reim nije bio nita manje faistiki od Mussolinijeve Italije, a u mnogim elementima bio je brutalniji; imao je rasno
zakonodavstvo otrije od nurnberkih zakona, koje se primjenjivalo
beskonano stroe nego u Italiji. Taj je reim imao potporu elita, a
veina stanovnitva ga je openito prihvaala. Velika veina intelektual
ca i utjecajnih dijelova drutva - upravni kadrovi, pravnika struka,
nastavnici, akademici, sve od provincijskih sveuilita do Collegea de
France, pisci i umjetnici, poslovni i industrijski sektori - entuzijastino
su se stavili u slubu reima i ideologije koja ne samo da je namjeravala
unititi sve institucije demokracije nego je odluila i ubiti njezin duh.
Sluaj Francuske je vrlo vaan, osobito danas kad europska eks
tremna desnica ne samo da pokazuje znakove vitalnosti nego i to da
nije jednostavna reakcija na komunizam, te sadrava lekciju na koju
se moramo osvrnuti.
Poglavito je vano prisjetiti se onih znaajki faistike revolucije,
njezina podrijetla, a prije svega razloga njezina dolaska na vlast, sada
kad novi val antikomunizma, ohrabren padom Sovjetskog Saveza,
iskrivljava na osjeaj povijesne perspektive. Teorija da su faizam
i komunizam blizanci, saveznici i neprijatelji istovremeno, te da je
nacizam bio imitacija staljinizma, razumljiv pa ak i prirodan odgovor
Faizam
161
na boljeviku opasnost, i jednostavan proizvod Prvoga svjetskog rata,

nije samo banalizacija faizma i nacizma nego iskrivljavanje prave
prirode europske katastrofe u dvadesetom stoljeu. Ta ideja, koju je
iznio Ernst Nolte 60-ih godina dvadesetog stoljea, imala je neobinu
sudbinu. Premda je strunjaci smatraju zastarjelom, slino teoriji
"faizmu kao epizodi", u sferi intelektualnih rasprava nju danas prihvaa
velik dio europske konzervativne desnice. 50 Ba kao to su 40-ih godina
antikomunizam i hladni rat bili prolaz kroz koji su se na politiko i
kulturno polje mogli vratiti kolaboratori i faisti. Tako je u 90-ma
novi val antikomunizma nastao nakon pada Sovjetskog Saveza bio
onaj imbenik koji je omoguio ponovno oivljavanje ove njemake
obrambene teze.
Takvo shvaanje faizma ponovno se snano pojavilo nedavno jer
ga je preuzeo Frangois Furet. Propast jedne iluzije je izvanredna knjiga,
ali ak ni talent toga velikog povjesniara, strunjaka za francusku
revoluciju, ija je nedavna smrt ostavila veliku prazninu, nije mogao
dati teinu teoriji koja ne samo da nije stajala nego se openito, posvuda
osim u njemakim konzervativnim krugovima, smarala jo jednim
pokuajem da se nacizam izuzme iz njemake povijesti. Nije tono da
je faizam "nastao kao reakcija na komunizam" i teko je, zbog vie
od jednog razloga, zamisliti da je moglo postojati zajednitvo faizma
i komunizma. 51 Faizam i komunizam su bez sumnje imali zajednikog
neprijatelja - demokraciju - a Veliki rat je stvorio psiholoke predu
vjete koji su omoguili njihov dolazak na vlast. No dva su pokreta
bila spremna na meusobnu borbu do istrijebljenja, jer su polazili od
totalno razliitih koncepcija ovjeka i drutva. Uz nacionalizam, drugi
glavni element faizma je bio antiracionalistika revizija marksizma, a
52
ne lenjinistika verzija postmarksizma.
Velika razlika dviju ideologija bila je u njihovim ciljevima. Faizam
je pripadao historicistikoj tradiciji i bio je najdramatiniji i ekstremni
50
51
Moja kritika Nolteove teze sada je ve stara etvrt stoljea: Z. Sternhell, "Fascist ideology", u
W. Laqueur (ur), Fascism: A Reader s Guide. Analyses, Interpretations, Bibliography, Eerkeley
CA, University of California Press, 1 9 7 6 . , str. 3 6 8 . - 7 1 .
Cf. F. Furet, Le passe d une illusion. Essai sur I idee communiste au XXe siecle, Paris, Robert
Lffont/Calmann-Levy, 1 9 9 5 . , str. 3 9 . , 195.-9, 2 1 3 . i cijelo 6. poglavlje. Na engleskom: The
Passing of an Illusion: The Idea of Communism in the Twentieth Century, Chicago, University
of Chicago Press, 1 9 9 9 .
52
Vidi Sternhell, Sznajder i Asheri, The Birth of Fascist Ideology, str. 12.-25. i poglavlje 1.
162
primjer primjene partikularistikih naela - nacionalizma, historicizma

- te najradikalniji oblik odbacivanja univerzalnih i apstraktnih naela:
prava ovjeka, jedinstvenosti ljudskog roda i klasne borbe. Zajedniko
primijenjenom komunizmu i faizmu bili su voluntarizam i vjera u
mo mobilizacije mitova te u ovjekovu sposobnost da mijenja svijet
u kojem ivi, ali su promjene koje su zamiljali bile potpuno razliite.
Komunizam (a u tome i samo tome je bio vjeran svome marksistikom
podrijetlu) je elio izmijeniti drutvo promjenom njegove ekonomske
strukture. Kako bi to uinio, kako bi izmijenio oblik egzistencije za koji
se inilo da je dio prirodnog poretka stvari, on se upustio u herkulovsku
avanturu koja je nuno ukljuivala barbarsku represiju. Komunistika
revolucija je bila ona vrsta revolucije kakvu je zamiljalo devetnaesto
stoljee: ekonomska i socijalna revolucija. Faistika revolucija je bila
potpuno drugaija: prava dvadesetostoljetna revolucija je bila kulturna,
moralna, psiholoka i politika revolucija, koja nikad nije ni taknula
kapitalizam, temelj postojeeg ekonomskog poretka. Ta se revolucija
nije vodila uime drutvene klase koja govori uime cijelog napaenog
ovjeanstva, nego uime nacije i nieg drugog. Tako je stvoren novi
poredak, ali drutvene i ekonomske nepravde i nejednakosti nisu
nestale. To prihvaanje kapitalizma kao prirodnog temelja drutva bilo
je osnovna karakteristika faizma, jer se kapitalizam moe sporazumjeti
s najgorim tiranijama isto tako lako kao i s demokracijom.
Cisti faisti su bez sumnje prezirali burujski poredak, ali su mislili
da mogu kontrolirati buroaziju i preusmjeriti je da slui naciji. Mi
slili su kako je mogu natjerati da radi u interesu zemlje. Sorelovski
sindikalisti i njihovi neposredni sljedbenici, ukljuujui Mussolinija i
tvrdu jezgru osnivaa talijanskoga faistikog poretka, nacionaliste i
futuriste, nisu mogli ponuditi alternativu kapitalizmu. Razlog je bila
ideologija: za razliku od boljevika, nisu vjerovali da je kapitalizam
uzrok zla burujskog fenomena. To objanjava zato Mussolini nije
bio Lenjinov uenik, i (zato je) suprotno tvrdnji Frangoisa Fureta, 5 3
raskrstio s marksizmom poslije 1912. Lenjin je potekao iz malene
skupine ruskih i poljskih revolucionara od kojih su mnogi, poput
Rose Luxemburg, Trockog i Parvusa (pseudonim Alexandera Israela
Helphanda, izumitelja teorije permanentne revolucije), bili Zidovi, to
53
Fret, Le passe ime illusion, str. 1 9 7 . - 2 1 3 .
Faizam
163
znai u veini sluajeva antinacionalisti, i koji su izmeu 1900. i 1914.

ostali vjerni ideji proleterske revolucije.
Istodobno, u Zapadnoj Europi je taj tip revolucionara ve odavno
bio nestao, a jedini preostali nasilni protivnici utvrenog poretka bili
su sorelijanci. Tako se, u godinama prije rata, Mussolini poeo okretati
njima: tim revizionistima koji su mrzili marksistiki "materijalizam" i
racionalizam, i marksistiki koncept revolucije koja je bila zamiljena
kao kulminacija dugog, i openito govorei, misterioznog procesa. To
se dogodilo bez ikakve veze s eksplozijom 1914. Mussolini se u tim
godinama pribliio sindikalistikoj revolucionarnoj ljevici, iji odnos
s proletarijatom nije bio osobito bitan, i koja je samo iskoritavala
proletarijat pod uvjetom da e se radnici sloiti i rtvovati svoje klasne
interese kako bi postali instrument velike moralne revolucije. Oko
1910. ovi disidenti francuskog i talijanskog socijalizma ve su stvorili
nacionalistiko-socijalistiki front iz kojeg e se pojaviti faizam. Suprostavljujui se prosvjetiteljstvu, racionalizmu i utilitarizmu, ili drugim
rijeima liberalnom i marksistikom "materijalizmu", univerzalnim
vrijednostima i liberalizmu i demokratskom socijalizmu, sorelovska
ljevica je htjela spasiti civilizaciju time to e proeti drutvo junakim
vrijednostima. Tako e nastati civilizacija redovnika i ratnika, nadali su
se, na ruevinama prosvjetiteljske modernosti. Kako bi se to dogodilo
nije bilo potrebe, smatrali su, dirati u temelje kapitalizma: zlo nije bilo
u kapitalizmu, nego u liberalnom i marksistikom individualizmu, u
racionalistikoj, hedonistikoj i utilitaristikoj dekadenciji zajednikoj
liberalizmu i marksizmu, i u liberalnoj odnosno marksistikoj koncepciji
pojedinca kao konane vrijednosti i konanog cilja svih politikih i
socijalnih akcija.
Tako, ako je prijezir spram aristokracije po roenju ili novcu bio
zajedniki i komunizmu i faizmu, ako su i faisti i komunisti jednako
omalovaavali parlamentarnu demokraciju, njezina pravila i institucije,
postojao je cijeli svijet razlika koji ne samo da je razdvajao te dvije
ideologije nego i ta dva reima, jer premda je faizam izazivao strah
i prijezir u liberala i konzervativaca, on nije ugroavao kapitalizam.
Upravo stoga to nije imao za cilj iskorijeniti postojei ekonomski i
socijalni sustav, talijanski faizam je bio reim koji se nikad ne moe
usporediti sa staljinistikim terorom. Kako bi postigao ciljeve koje si
je zacrtao, Mussolini i njegovi pristae nisu imali potrebu posezati za
164
Zeev Sternhell
pretjeranom brutalnou.54 U studenome 1926., Italija je ukidanjem svih

civilnih sloboda i jamstava ljudskih prava, postala policijska drava, ali
diktatura monolitne partije tamo nikad nije uspostavljena.53
Vrijedno je prisjetiti se ovih bitnih injenica, posebice kad je rije
totalitarizmu. Vie od bilo kojeg drugog koncepta, totalitarizam
definiraju njegove aktivnosti. Faizam, nacizam i staljinizam su bili
jednostranaki reimi, ali i meusobno vrlo razliiti diktatorski sustavi, a
svijetovi su dijelili ciljeve koje su si postavili. Ovdje e biti dobro vratiti
se u prolost malo vie od etrdeset godina i pogledati jedan izvanredan
ulomak iz Domocratie et totalitarisme Raymonda Arona u kojem autor
upozorava na bitno: "Kako bi procijenili relativni stupanj slinosti
ili razliitosti, ne moemo se zadovoljiti usporednom, sociolokom
analizom. Moramo biti svjesni drugih dvaju sredstava razumijevanja:
povijesti i ideologije." I dodaje: "Zato bih, prelazei s povijesti na
ideologiju, ustvrdio da postoji bitna razlika izmeu komunizma i
nacizma, i to u idejama koje su im u pozadini. U jednom sluaju, ishod
je radni logor, u drugom, plinska komora." 5 6
Zapravo, povijesno je apsurdno a moralno nepravedno prozivati
staljinizam odgovornim za nacistike uase. Ne samo da nacizam nije
bio jednostavna reakcija na komunizam (premda je tema komunistike
opasnosti igrala vanu ulogu u Hitlerovu dolasku na vlast) nego ni
pad nacistikog sustava u barbarizam nije bio odraz staljinizma, nego
posljedica najtemeljitijeg ikad smiljenog napada na zapadnu civili
zaciju. Komunizam je napadao kapitalizam i njegov politiki izraz,
liberalizam; faizam je napadao prosvjetiteljstvo. Samo je nacizam
napadao koncepciju ovjeka koja se prenosila jo od idovskog i grkog
antikog doba, i koju je obnovilo rano kranstvo. Samo je nacizam
napadao ljudsku rasu. Komunizam je pokuavao iskorijeniti kapitalizam
i napraviti vrtoglavi skok naprijed potpunom transformacijom socijalnih
i ekonomskih odnosa. Posljedica je bila ljudska katastrofa sumjerljiva
veliini tog pothvata.
54
Payne, A History of Fascism, str. 1 1 2 . - 1 7 .
55
A. Lyttleton, The Seizure of Power: Fascism in Italy, 1 9 1 9 . - 1 9 2 9 . , drugo izdanje, London,
56
R. Aron, Democratic et totalitarisme, Paris, Gallimard, 1965., str. 2 9 4 . i 3 0 2 . ; str. 1 9 8 . i 2 0 3 . 4. engleskog prijevoda, Democracy and totalitarianism, London, Weidenfeld and Nicolson,
1968.
Weidenfeld and Nicolson, 1 9 8 7 . , str. 2 9 7 .
165
Faizam
Ako se moralo ii sve do Hitlerova bunkera da bi se porazio nacizam,

to je bilo prije svega zato to je nacistiki reim bio precizna provedba
svoje ideologije. Ili, ako je pad komunizma bio posljedica procesa u
kojem se reim poslije smrti diktatora dubinski transformirao, bilo je
to zato to je jaz izmeu ideologije i prakse postao nepodnoljiv.
Trebamo li iz sudbine komunistike avanture zakljuiti da bi svako
preispitivanje drutvenog poretka zasnovanog na privatnom vlasnitvu
i motivu profita uvijek i nuno proizvelo jednak rezultat? Za tu pretpo
stavku ne postoji metodoloki razlog, ba kao to ne postoji metodoloki
razlog da kaemo da je ekstremna, faistika ili faistoidna desnica
pokopana jednom i za sva vremena 1 9 4 5 . Ta desnica, svejedno da li
petainistike, mussolinijevske ili hitlerovske vrste, ta desnica uz koju
su se svrstavali najvei intelektualci onih dana kao i jednostavni puk
velikih europskih gradova, nije roena u rovovima Prvoga svjetskog
rata i nije umrla u ruevinama Berlina. Ma kako zamiljali njezinu
budunost, ta desnica je jo dio naeg svijeta.
167
R a d i k a l n a desnica
8
Interregnum ili konanica?
RADIKALNA
DESNICA
POSTFAISTIKO
DOBA
Truplo pougljenjeno do neprepoznatljivosti na podu podzemnog bunke

ra u Berlinu, predobro poznato tijelo objeeno naglavake na milanskoj
benzinskoj crpki: vrijede li neke slike vie od povjesniarskih analiza,
onda sudbine Hitlera i Mussolinija u travnju 1945. izvrsno pokazuju
dramatian zaokret u povijesti radikalne desnice. Duceova proroanstva
prema kojima e njegov reim inaugurirati "stoljee desnice, faistiko
stoljee" i Fiihrerove tvrdnje da je zasnovao tisuljetni Reich, pokazali
su se katastrofalno promaenim tumaenjima politike stvarnosti.
Uskoro su i gerijatrijske osobne diktature Franca i Salazara izgledale
kao groteskni anakronizmi. Godine 1 9 9 4 . najstariji i najuspjeniji
neofaistiki pokret, Movimento Sociale Italiano, postao je "desnom
strankom", objavljujui na svojem prvom kongresu u Fiuggiju da je
slom realnog socijalizma pet godina prije znaio kraj doba obiljeenog
borbom antifaizma i faizma, te da je parlamentarna demokracija
sada "jedino rjeenje borbe politikih sila radi osvajanja konsezusa,
bez negativnih popratnih posljedica." 1 Na parlamentarnim izborima
1
Pensiamo l'Italia: U domani e gi. Valori, idee e progetti per l'Alleanza Nazionale. Tesi Politiche
approvate dal congresso di Piuggi, Roma, On Line System, 1995., str. 11. Vie dvosmislenom
prihvaanju demokracije AN-a, vidi R. Griffin, "The post.-fascism of the Alleanza nazionale: a casestudy in ideological morphology", Journal of Political Ideologies, 1996., Vol. 1., str. 107.-46.
168
Roger Griffin
u prosincu 1993. voa MSI Gianfranco Fini rekao je da je "faizam

nepovratna stvar povijesti, koju treba prepustiti njezinim prosudbama...
2
Poput svih Talijana mi nismo neofaisti nego postfaisti." Barem na

simbolikoj razini, Fiuggi je bio Bad Godesberg europske radikalne
desnice. Liberalna demokracija je pobijedila.
Svojim faustovskim porivom da ispituje ispod povrine ljudskog
fenomena kako bi pronala "to odrava svijet na njegovoj najdubljoj
razini" 3 , jasno je da se politika znanost ne moe zadovoljiti takvim
isprekidanim fabulama i kinematografskim denouementsima. Ipak,
jednom kad ju se upita to je to "zapravo bilo" s radikalnom desnicom
poslije 1945., u igru ulazi niz imbenika koji ine riskantnom ponudu
bilo koje vrste scenarija, pa ak i u obliku grube skice. Jedan od razloga
tome je to, ak i kad se pitanje ogranii na Europu, iza neuspjeha
radikalne desnice da ostvari hegemoniju u svakoj zemlji stoji razliita
pria.4 tovie, s tim povezani konceptualni problemi dopunjuju one koji
nastaju ve samom kvantitetom empirijskog materijala. Neovisno sve
spornijoj prirodi fundamentalnog pojma "desnice" 5 , koncept "radikalne
desnice" moe se definirati i razgraniiti na nekoliko kontradiktornih
naina 6 , pri emu je u svakom sluaju mogue supsumirati odreen
broj razliitih organizacijskih oblika i njihovih ideolokih naela. Uz
to, specifine konotacije pojma u razliitim jezicima (kad ga je mogue
prevesti doslovce) i njegova znaenja, kako povijesna tako suvremena,
znatno variraju od zemlje do zemlje, i od jednog dijela svijeta do
drugog (npr. u njemakom se jo smatra da je "radikalna desnica"
unutar legitimne politike debate, dok s "ekstremnom desnicom" to
nije sluaj). U nekim anglo-saksonskim uporabama pojam obuhvaa
2
Navedeno u C. De Cesare, // Fascista del Duemila, Milano, Kaos Edizioni, 1 9 9 5 . , str. 106- Za
skeptiniji pogled na iskrenost MSI-jeve konverzije na demokraciju, vidi Piero Ignazi, Postfascistif, Bologna, II Mulino, 1 9 9 4 .
Fraza iz Faustova monologa u prvoj sceni Goetheova Urfausta.
Vidi osobito impresivno isrraivanje po zemljama u S. U. Larsen i B. Hagtvet (ur), Modem

Europe after Fascism, New York, Columbia University Press, 1 9 9 8 .
Jedno od najboljih istraivanja konceptualne kompleksnosti koju postavlja pojam "desnice" jo

je R. Eatwell (ur), The Nature of the Right, London, Pinter, 1 9 8 9 .
Vidi, primjerice, raspravu relativnim vrijednostima termina "faizam" i "radikalna desnica",

u D. Prowe, "Classic" fascism and the new radical right in Western Europe: comparisons and
contrasts", Contemporary European History, studeni 1994., vol. 3 . , str. 2 8 9 . - 3 1 3 . za drugu
perspektivu verbalnom polju koje se asocira s radikalnom desnicom, vidi Herbert Kitschelt,
The Radical right in Western Europe: A Comparative Analysis, Ann Arbor MI, University of
Michigan Press, 1 9 9 5 . , poglavlje 1.
Radikalna desnica
169
tisue individualnih skupina, pokreta i stranaka u cijelom svijetu, koje

7
seu od velikih i poznatih do efemernih i siunih. Uz to, nesvjesne
politike vrijednosti, povijesne pretpostavke i magloviti teleoloki
zamiljaji drutvenog znanstvenika koji pokuava skicirati "veliku
sliku" ne mogu a da ne utjeu na nain na koji je ona komponirana,
koje je empirijske karakteristike istaknula, i do kakvih je zakljuaka
za budunost dola.
Sreom, na djelu su tri faktora koji nam omoguuju da sadraj
ovog poglavlja zadrimo u granicama unutar kojih je njime mogue
upravljati. Prvo, ono je pisano kao jedan u nizu ogleda primarno
zaokupljenih openitim obrascima razvoja koje je mogue razaznati
tijekom dvadesetog stoljea unutar nekih od glavnih modernih politi
kih ideologija, a ne specifinim politikim formacijama i dogaajima
koje su one pripomogle oblikovati. Drugo, dihotomija lijevo-desno je
proizvod francuske revolucije, a pojam "radikalne desnice" dobiva svoje
najpreciznije konotacije u kontekstu ideoloki elaboriranog odbacivanja
parlamentarnog liberalizma one vrste koji se pojavio u Europi poetkom
devetnaestog stoljea. Stoga se neemo zadravati na razmatranjima
tradicionalistikih snaga koje djeluju izvan europeiziranih drutava u
ne-parlamentarnom kontekstu, kakve su, primjerice, islamski fundamen
talizam ili ideoloki prazne diktature vojnog ili personalnog tipa. Tree,
mogue je da se jedan od najznaajnijih dogaaja u novijoj povijesti
radikalne desnice uope ne tie predmeta istraivanja, nego lee kroz
koju ga se promatra. Poslije nekoliko desetljea u kojima nije postojala
ni najosnovnija slonost definiciji faizma, pojavila se vana jezgra
konsenzusa osnovnim definicijskim konturama tog pojma. Ovakva
konjunktura faktora omoguuje da se podruje empirijskih podataka
koji ine nesvladive definicijske i taksonomske probleme svede na
razumnu mjeru. U heuristike svrhe namjeravam razmatrati, unutar
relativno nespornog konceptualnog okvira "novog konsenzusa", one
aspekte poslijeratne radikalne desnice koji se mogu smatrati ventilima ili
odvodima za one iste ideoloke energije koje su pothranjivale meuratni
faizam. Nakon to raskrimo dio terena, moi emo upozoriti u neto
spekulativnijem duhu da je vaniji razvoj poslije rata u radikalnoj
desnici tekao izvan parametara faizma: rije je irenju "etnokratskog
liberalizma". Antiliberalne ideoloke struje koje on pothranjuje moda
7
C. O'Maolain, The Radical Right: A World Directory, London, Longman, 1 9 8 7 .
170
R o g e r Griffin
e se u svojem liberticidnom (slobodoubilakom) djelovanju pokazati

podmuklijima od moderniziranih oblika meuratne faistike desnice,
budui da ih je tako lako apsorbirati u krvotok samog liberalizma.
Danas se postie sve vei konsenzus tome da je faizam najbolje
smatrati revolucionarnim oblikom populistikog nacionalizma koji se
pojavio u meduratnom razdoblju u vrijeme kad se mnogima unutar europeiziranog svijeta inilo da sistemska kriza ne zahvaa samo nacionalni
ivot nego civilizaciju u cijelosti.8 Nuni preduvjet uspona faizma bilo
je kulturno ozraje zasieno apokaliptikim proroanstvima i nadama
u neposrednu ili neto kasniju obnovu, iskazanima u djelima poput
Spenglerove Propasti Zapada i H.G. Wellsova Oblika buduih stvari.
Ona su izraavala, poticala i kanalizirala nerazvijene, ali izvanredno
proirene enje za novim tipom politikog poretka, novom elitom,
novim tipom ovjeka, novim odnosom izmeu pojedinstva i drutva,
bolje planiranom ekonomijom, za revolucionarnom promjenom u
vrijednostima modernog ivota, novim iskustvom samog vremena. 9
Mobilizirajui mit koji se moe idealnotipski smatrati definicijskom
jezgrom faizma ("faistikim minimumom") smatra da je intervencijom
herojske elite cijela nacionalna zajednica sposobna ponovno uskrsnuti,
poput feniksa, iz pepela starog dekadentnog poretka ("palingeneticki
ultranacionalizam"). Upravo ovaj mit koji spaja opsesivnu preokupa
ciju nacionalnom/etnikom dekadencijom i mogunost regeneracije u
novom postliberalnom poretku, danas je nairoko priznat kao obiljeje
svih faizama.10
Poslije 1945. ultranacionalizam se nairoko identificirao s ratom,
destrukcijom, genocidom i proraunatom nehumanou stravinih
razmjera, dok istovremeno liberalna demokracija nije doivjela nikakvu
ozbiljnu sistemsku krizu, te je za glavninu svojih graana ak ojaala i
legitimirala se (kroz mit "slobodnom svijetu") pojavom Sovjetskog
8
Za puniji prikaz, vidi "General introduction" u R. Griffin, International Fascism: Theories,

Causes and the New Consensus, London, Arnold, 1 9 9 8 . Posljednji (nedobrovoljni) konvertit
na novi konsenzus je A. J. Gregor, kao to to pokazuje njegova posljednja knjiga generikom
faizmu, Phoenix, New Brunswick, Transaction Publishers, 1 9 9 9 . , u kojoj njemu govori kao
"'izmuenom, ljutitom i strastvenom zahtjevu za nacionalnom obnovom" (str. 1 6 2 . ) . Za neovisnu
potvrdu postojanja ovog nuno djelominog i osporavanog konsenzusa, vidi pregledni lanak
Stanleya Paynea "Historical fascism and the radical right", journal of Contemporary History,
2 0 0 0 . , vol 35., str. 109.-11.
Vidi R. Griffin, "Party time: Nazism as a temporal revolution", History Today, 1 9 9 9 , vol. 4 9 .
10
Vidi naroito R. Griffin, Fascism, Oxford, Oxford University Press, 1 9 9 5 .
Radikalna desnica
171
Carstva, koje je na vlastitom teritoriju sveobuhvatno uskraivalo po

litiki prostor kako liberalnoj tako i desniarskoj agitaciji. Nekoliko
godina nakon poraza sila osovine, postalo je svim otroumnijim fais
tikim aktivistima jasno da je vrijeme masovnih naoruanih stranaka
na elu s karizmatinim vodama prolo, i da se - ele li da njihova
ideologija preivi u uvjetima nepostojanja znaajnije palingenetike
klime - moraju sveobuhvatno redizajnirati. Osnovni je problem bio
adaptirati revolucionarni oblik populistikog nacionalizma koji djeluje
pod pretpostavkom da je kolaps zapadnog liberalizma blizu, a opasnost
od komunistikog napada opipljiva i stvarna, u Zapadnom svijetu koji
je sad bio podijeljen na dinamini kapitalizam u ekspanziji i naizgled
neprodorni komunistiki dravni sustav, i ije stanovnike vie nije bilo
mogue masovno mobilizirati retorikom ekstremnog nacionalizma,
rasizma i rata.
Ne bi bilo ispravno sugerirati da su svi faisti shvatili razmjere u
kojima su dogaaji diskreditirali njihovu viziju i prihvatili potrebu
za korjenitom promjenom svoje ideologije i taktike u svjetlu nove
internacionalne situacije. Psihotropna mo palingenetikog mita da
transformira oaj u nadu navela je mnoge, koji su vjerovali u faizam
na vrhuncu rata, da prijeu u trajno stanje poricanja. Tako su se jo
desetljeima u Europi mogli nai depovi, nalik na blatnjave lokvice
na dnu isuenog jezera, u kojima je preivljavao isto nostalgiarski
i mimetiki faizam. Ali dramatini nestanak povijesne klime koja je
stvorila faizam prisilio je njegove fleksibilnije aktiviste, desetkovane
dogaajima i akutno marginalizirane unutar vlastitih politikih kultu
ra 1 1 , da razviju dvije osnovne strategije kojima e odravati na ivotu
san ponovnom nacionalnom, makar i hiberniran, u sumornoj zimi
liberalne i (do 1989.) komunistike hegemonije u Europi. Ove dvije
strategije je idealnotipski mogue sumirati kao "internacionalizaciju"
i "metapolitizaciju".
11
Jedina stvarna iznimka ove generalizacije je eksplozija radikalno desnih skupina, i izvansistemskih
(nekih faistikih) i drugih, navodno demokratskih (etnokratskih), koje su osnovane u Rusiji
devedesetih godina dvadesetog stoljea. Premda ih je sustav sigurno marginalizirao, njihova
raznovrsnost, kao i dramatini, premda predvidljiv kratkotrajni uspon Liberalno demokratske
stranke irinovskog, istiu ovisnost uvjetima akutne sistemske krize palingenetikih i etno
kratskih oblika desnice pri stjecanju popularnosti. ak i u Njemakoj poslije ujedinjenja i Junoj
Africi prije uvoenja demokracije radikalna je desnica, premda nasilna, ipak bila sigurno mar
ginalizirana, jer su se u oba sluaja populistike palingenetike nae u ponovno roenje zemlje
projicirale na liberalnu demokraciju/kapitalizam i kanalizirale kroz parlamentarni sustav.
172
Roger Griffin
Internacionalizacija faizma
Cak i prije kraja Drugoga svjetskog rata neki su nacisti stvarali planove tome kako ouvati osnovne vrijednosti Treeg Reicha, nakon
njegova neumitnog poraza. Jedna od bizarnijih osnova zamiljala je
uspostavu tajnoga meunarodnog poretka djelovanjem sigurnosne
slube SS Reichsfiirera. 12 Premda iz spomenutoga projekta nije bilo
nita, on je bio rani simptom europeizacije faizma koja je postala
tako uoljiva znaajka faistike radikalne desnice poslije 1 9 4 5 . 1 prije
rata je postojalo nekoliko razliitih faistikih shema za uspostavu
federalne Europe 13 , osobito u Italiji 14 , a stvarnost nacistikih osvajanja
uinila je "Novi europski poredak" predmetom znatnih pekulacija i
planiranja u nekim ministarstvima Treeg Reicha, u trenutku kad je
pobjeda izgledala kao gotova stvar15. Jedna nacistika inicijativa, Mlada
Europa, oivljena je poslije rata kao Jeune Europe. Nacistiki suputnici,
poput Drieu la Rochellea u Francuskoj i Szalasija, vode maarskog
Streliastog kria, takoer su zagovarali vizije panfaistikoj Europi,
pod nacistikom dominacijom. Kad je Njemaka izgubila rat, jedno
od objanjenja koje su neki bili u iskuenju ponuditi a da ne moraju
napustiti faistika naela bilo je optuiti Mussolinija i Hitlera da su bili
previe usko nacionalistiki orijentirani, da bi shvatili pravu povijesnu
svrhu faizma, a ta je spasiti europsku civilizaciju od unitenja u obliku
boljevizma i amerikanizacije.
Simptomi eurofaizma nastalog poslije 1945. bili su objava periodike
toj temi, poput asopisa The European, Europa Nazione i Nation
Europa; objavljivanje glavnih tekstova Oswalda Mosleya 1 6 , Juliusa
17
18
19
Evole , Mauricea Bardechea i Francisa Yockeya koji su pozivali
12
Kevin Coogan, Dreamer of the Day, New York, Autonomedia, 1 9 9 9 . , str. 3 1 7 . - 2 4 .
13
"Europe for the Europeans: the fascist vision of the new Europe", Humanities Research Centre
Occasional Paper, No. 1, Oxford, Oxford Brookes University, 1994., dostupan na http://www.
hrookes.ac.uk/schools/humanities/staff/europ.txt.
14
. A. Ledeen, Universal Fascism, New York, Howard Fertig, 1 9 7 2 .
15
R. E. Herzstein, When Nazi Dreams Come True, London, Abacus, 1 9 8 2 .
16
Oswald Mosley, The Alterntive, Wiltshire, Mosley Publications, 1 9 4 7 .
17
E. g. "Sui presupposti spirituali e strurturali dell'unita europea" u Europa Nazione, sijeanj

1951., vol. 1., No. 1. Z a zbirku Evolinih krajnje utjecajnih ogleda europskom carstvu, vidi
prvi dio Evoline knjige Saggi di Dottrina Politica, Genova, Dioscuri, 1 9 8 9 .
18
Maurice Bardeche, Qu'est-ce que le fascisms, Pris, Les Sept Couleurs, 1 9 6 1 .
19
Francis Yockey, Imperium, . , Truth Seeker Press, 1962. Vidi Coogan, Dreamer of the Day,
koji locira knjigu u njezin kontekst faistike internacionale i projekata novoj Europi.
173
Radikalna desnica
na Europsku federaciju ili Carstvo faistikih nacija i na stvaranje

paneuropskih faistikih organizacija kakve su, primjerice, Le Nouvel Ordre Europeen, The European Social Movement i Faisceaux
Nationaux et Europeens.
20
Ipak, svaka ideja tome da je radikalna
desnica pronala u eurofaizmu uinkovitu strategiju koordiniranog

napada na citadele moi rasprit e se istog asa kad shvatimo koliko
je iz njega proisteklo meusobno inkompatibilnih shema: poganskih
i katolikih, nieanskih i okultistikih, pronacistikih i antisemitskih,
profaistikih, probritanskih, profrancuskih i promaarskih. Neki su
smatrali da novu Europu jednako ugroavaju i Rusija i Amerika, i
stoga vidjeli Afriku kao kolonijalno zalee koje je u stanju opskrbljivati
autarkinu Europu sirovinama (ideja "Eurafrike" je prvi put formulirana
u Republici Salo, posljednje ratne godine). Drugi su povezivali njezinu
sudbinu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama kao dijelom antikomu
nistike alijanse, ili pak s Rusijom kako bi se fotmirao kontinentalni
blok protiv dekadentnog materijalizma i individualizma ("nacionalni
boljevizam").
Akutne taksonomske potekoe koje postavlja poslijeratna fai
stika radikalna desnica postaju jasne kad spoznamo, primjerice, da
je nacistika varijanta eurofaizma istovremeno i primjer jedne druge
forme koju je poprimila njezina internacionalizacija. Jednom kad ga
se ogoli od njegovih specifino njemakih konotacija Treeg Reicha,
nacizam postaje ideologija bijelih supremacista koji se bore za spas
civilizacije od njezinih navodnih neprijatelja (Zidova, komunista, rasno
inferiornih, liberala, itd.) ponekad na striktno europskoj (Nouvel
Ordre Europeen, Circulo Espanol de Amigos de Europa) ponekad na
planetarnoj (World Union of National Socialists, League for Pan-Nordic
Friendship) razini. 21 U oba sluaja, kao i s eurofaizmom openito,
nacionalna ili etnika dimenzija borbe za regeneraciju nije naputena,
nego uklopljena u iri kontekst, tako da vedski ili ameriki nacisti mogu
misliti da je borba za ponovno roenje njihove nacije ili domovine samo
jo jedno poprite meunarodnog rata meu rasama. Do 70-ih godina
nova generacija Univerzalnih Nacista razmiljala je globalno i djelovala
20
Vidi Coogan, Dratncr of the Day, poglavlja 30.-36.
21
Vidi ibid., poglavlja 45.-48. Vrlo utjecajni izraz ideologije Univerzalnog nacizma je The Turner
Diaries, napisani (pod pseudonimom) Wilama Piercea, vode neonacistike Nacionalne alijanse;
za primjer, vidi Griffin. Fascism, str 372.-4.
174
Roger Griffin
lokalno, a inili su je prije svega marginalizirani rasisti podrijetlom

iz radnike klase, koji su bili pod dojmom propagande usmjerene na
poluobrazovane slojeve, rasistiku varijantu heavy metalaca ili punk
rockera. Sirila se - barem u Europi - i preko mrea organiziranih,
rasistiki orijentiranih nogometnih huligana. Meu njima su postojale
ekstenzivne meunarodne veze, i to ne samo u obliku ritualnih kon
gresa (npr. godinji sajam u belgijskom gradu Dijksmuide, proslave
Hitlerova ili Hessova roendana), nego posebice na razini distribucije
propagande, literature ili sitne robe. T h e White Noise CD kompanija
je multinacionalna industrija po sebi iji se profiti preusmjeravaju u
financiranje politikih aktivnosti. 22
Univerzalni nacizam je zadrao svoje izvorno fanatino vjerovanje
u genij Adolfa Hitlera i uroeno pravo arijevskih naroda da poduzmu
sve mjere koje su nune za zatitu i jaanje nacionalne zajednice, to u
praksi znai boriti se protiv opasnosti od Zidova, komunista, crnaca
i drugih navodnih neprijatelja rasnog zdravlja. Ali, razraunavanje
izmeu kulturnog zdravlja i degeneracije tijekom prilagodbe novom
habitatu generiralo je i nove varijante nacizma. Tako ameriki nacisti
predstavljaju federalnu dravu kao Z O G (Zionist Occupation Go
vernment - Cionistiku okupacijsku vlast), a Ujedinjene narode kao
agenciju koja se bavi prisilnim mijeanjem rasa radi stvaranja novog
homogeniziranoga, genocidnog svjetskog poretka. Specifine skupine
spajaju elemente preuzete od Ku Klux Klana, heterodoksnog kran
stva23, ili nordijske mitologije 24 , u duhu koji podsjea na Njemaki
vjerski pokret koji se pojavio pod Hitlerom, premda fuzija radikalne
politike s "novim religijama" ima svoje korijene duboko u bazinim
mitovima koji tvore nacionalni identitet tradicionalno usmjerenih
bijelih Amerikanaca.
Jo originalniji ideoloki oblik meunarodnog faizma je tzv. Trei
pozicionizam, koji pod utjecajem nekih struja talijanskog neofaizma
traga za treim putem izmeu kapitalizma i komunizma i povezuje se
s onima u Treem svijetu (osobito Ghadaffijevom Libijom, PLO-om,
22
Vidi N. Lowles i Steve Silver (ur), White Noise, London, Searchlight, 1 9 9 8 .
23
Najpoznatiji primjer je pokret Kranskog identiteta, koji se obilato koristi Internetom. Karak
teristina mjeavina kranstva s etosom univerzalnog nacizma se takoer moe vidjeti na web
stranicama "Kingdom Identity Ministries" na http://www.kingidentity/com.
24
Vidi Jefrey Kaplan, Radical Religion in America, New York, Syracuse University Press, 1 9 9 7 .
175
i - dok je jo bio na vlasti - Husseinovim Irakom) koji se bore protiv

globalnog trita i "meunarodne zajednice" kojom dominiraju SAD i
Izrael, odnosno protiv "cionistikog" kapitalizma i kulturne hegemonije
SAD-a. Engleska treepozicionistika skupina, Nacionalna revolucio
narna frakcija, primjerice, promie vlastitu alternativnu ekonomiju
("distribucionizam") i poziva sastavne dijelove Britanije (ukljuujui
Cornwall i Isle of Man) da ostvare poluautonomiju unutar ujedinjene
(ali posve sigurno ne u smislu Europske zajednice) Europe. Ova kom
binacija regionalistikog separatizma (etnopluralizma) s nadnacional
nim federalizmom odraava u nekim podrujima moderne europske
radikalne desnice izrazitu tendenciju naputanja nacionalne drave kao
osnovne jedinice homogenizirane kulturne energije i propagiranja ideje
posebnih etnikih skupina ili etnija (naelo koje nam je ve poznato od
nacistikog izjednaavanja nacije s Volkom). Ovo dovodi do koncepta
"Europe stotinu zastava" koji podupire i engleski N R F (Nacionalna
revolucionarna frakcija).
Premda se predstavlja kao avangardni pokret "politikih vojnika",
N R F je tipian za treepozicionizam zbog znatne energije koju troi
na rafiniranje svoje ideoloke alternative spram klasinog faizma i
potie na zdravu naviku itanja meu svojim sljedbenicima. Knjige koje
se prodaju preko njegova asopisa The English Alternative (prije The
Crusader) pokrivaju raspon od nacizma, naroito njegova antisemitizma
i rasne politike, eljezne garde i Falange, do ekologije i ideja engleskih
vizionara kakvi su bili Hilaire Belloc i William Morris. Vrlo vana je
njegova promocija socijalistikog, proruskog i europejskog tipa faizma
koji je razvio Otto Strasser i (u neto blaem obliku) njegov brat Gregor
prije no to je postao nacistiki voa. Stvarno, treepozicionizam se
ponekad naziva strasserizmom kako bi ga se razlikovalo od neona
cizma, koji odbacuje jer je pretjerano kompromitiran kapitalizmom,
demagogijom i uskogrudim ovinizmom. NRF je neformalno povezan
sa skupinama treeg pozicionizma u cijelom svijetu, od kojih svaka ima
jedinstvenu idejnu sintezu.25
25
Za dojam treepozicionistikoj ideologiji i njezinoj vjetoj uporabi Interneta vidi NRF-ove

web stranice na www.nationalbolshevik.com/nrf/nrfindex.html. Jo jedna treepozicionistika
groupuscule je Groupe Union Defense, ijoj se ideologiji raspravlja u R. Griffin, "GUD reacti
ons: the patterns of prejudice of a neo-fascist groupuscule", Patterns of Prejudice, travanj 1 9 9 9 . ,
Vol. 3 3 . , No. 2. Tendencija spram krajnjeg eklekticizma toliko tipina za faistiku ideologiju
istrauje se u R. Eatwell, "Towards a new model of generic fascism", Journal of Theoretical
Politics, 1 9 9 2 . , vol.4., No. 2
176
Roger Griffin
Metapolitizacija faizma
Za faistiku radikalnu desnicu jo je vaniji ideoloki razvoj od nje
zina odbacivanja nacije kao jedinog ili glavnog fokusa revolucionarne
energije, takoer proizaao iz poraza sila Osovine 1945. Izvanredna
znaajka faizma i nacizma koju su faistiki organizatori pokuali
oponaati i drugdje jest da su bili u stanju preuzeti dravu kao novu
vrstu sile u modernoj politici koja kombinira etiri sastavnice: politiku
stranku, paramilitarne postrojbe, masovni socijalni pokret te plodnu
umjetniku i intelektualnu subkulturu. Ideoloki diskurz, koji je pod
dva spomenuta reima postao ortodoksija a time i temelj drutvenog
inenjeringa vrijednosti i ponaanja, omoguili su mnogi tekstovi inte
lektualaca, umjetnika i artikuliranih aktivista (meu njima ak i sami
voe), koji su osjeali afinitet spram pokreta koji je obeavao da e
okonati propadanje nacionalnog ivota i potaknuti proces obnove. Ne
samo da su potpuno zaokruene doktrine, ideologije obaju pokreta bile
su saveznici (u faistikom sluaju, vrlo labavi) heterogenih politikih,
intelektualnih i kulturnih strujanja i ideja konvergentnih sa slikom
ponovno roene nacije.
Poslijeratna politika klima, hladna spram svih "ekstremizama"
sprijeila je da faizam bilo gdje u svijetu privue masovno sljedbenitvo
dostatne veliine, momentuma i gravitacijske privlanosti koje bi bilo u
stanju povezati sve te etiri komponente pod vodstvom karizmatinog
voe, na nain koji bio mogu jedino u izvanrednim prilikama 20-ih
i 30-ih godina dvadesetog stoljea. Posljedica toga je bila da su se
otvoreno antisistemski pokreti revolucionarnih paramilitanata i radi
kalnih ideologija odvojili od navodno demokratskih politikih stranaka
s faistikim programima, pa je tako postalo mogue da ideoloka
produkcija faistikog diskurza djeluje relativno autonomno, bez ikakvih
formalnih sveza s organiziranom politikom. Situacija koja je time nastala
podsjeala je na francusku ili njemaku radikalnu desnicu iz razdoblja
prije 1914. kad stranaka politika, narodne strasti, izvanparlamentarni
aktivizam i ideoloka agitacija jo nisu bili koordinirani unutar kohe
zivnih unificiranih populistikih pokreta. Zbog fragmentacije, moderna
faistika desnica u Europi prua prizor malog broja politikih stranaka
s faistikim predznakom koje postoje usporedno s mnogo veim brojem
organizacija, od kojih neke imaju vrlo malo lanova (grupuskularna
Radikalna desnica
177
desnica) 26 , a ine ih militantni aktivisti posveeni iskljuivo idejama.

Radikalno desniarski planeti europskog meduratnog politikog sustava
rasprili su se u bezbroj asteroida.
Kombinacija ove situacije s univerzalizacijom nacizma u poslije
ratnom je radzoblju stvorila cijeli novi sektor meunarodne kulturne
produkcije posveen odravanju na ivotu nacizma kao ideologije, i
to knjigama koje glorificiraju nacistiko razdoblje (memoari, biogra
fije), ili, suptilnije, akademskim asopisima, monografijama, lancima
prezentiranim na konferencijama i "znanstvenim" izvjetajima koji
su "revizionistiki" u tom smislu to nude povijesne prikaze nacizma
poriui, relativizirajui ili minimizirajui zloine i ljudske katastrofe
koji su bili izravna posljedica nacistikog pokuaja stvaranja rasnog
carstva u srcu Europe. Najnotorniji proizvod revizionizma je "poricanje
holokausta" koje nalazimo u razliitim stupnjevima pornografske
sirovosti i prividne sofistikacije u manipulaciji povijesnom stvarnou.27
Njegov uspjeh u preureivanju povijesti i pokuaj da se pripadnicima
poslijeratnih narataja injenice nacistikoj rasnoj dravi prikau kao
dubiozne, kljuni su za dugoronu strategiju elemenata unutar meu
narodne radikalne desnice kojom se eli normalizirati i rehabilitirati
nacizam do toke gdje njegove ideje nee vie izazivati odbojnost u
javnosti i gdje e se neto od antinacistike energije zapravo preusmjeriti
prema samim Zidovima (koje se optuuje za vulgarni revizionizam
jer "izmiljaju lai" holokaustu kako bi im se dala drava na raun
Palestinaca).
Neki od sofisticiranijih primjera revizionizma 28 mogle bi biti fasci
nantne i uznemiravajue "studije sluaja" uvjerljive psiholoke moi
koju je u stanju imati forma nad sadrajem. Namjerno oponaajui
diskurz i format akademske produkcije (konferencije i javna preda
vanja, lanci u asopisima i knjigama opremljeni fusnotama, striktno
analitiki lingvistiki registar, pozivanje na dokumentarne dokaze,
akademske kvalifikacije itd.) koji su izvorno evoluirali kao dio liberalno
humanistike potrage za istinom, revizionisti su odluili istovremeno
26
Vidi Griffin, "GUD reactions".
27
Deborah Lipstadt, Denying the Holocaust, New York, Free Press, 1 9 9 3 .
28
E.G, Ernst Nolte, Der Europische Brgerkrieg, Berlin, Propylen Verlag, 1 9 8 7 . ; David Irving,
Hitler's War, London, Hodder and Stoughton, 1 9 7 7 . , tekst u sreditu parnice koju je Irving
pokrenuo protiv profesora Lipstadta je tako sramotno izgubljen u travnju 2 0 0 0 .
178
R o g e r Griffin
izokrenuti povijesne podatke i svladati psiholoke zapreke koje svaki

humanist ima prema faizmu. Moe se pokazati da je revizionistika
literatura, koja se bavi poricanjem holokausta, dio obvezatne hrane
"faistoidnih" i "nacistoidnih" sljedbenika u cijelom svijetu, a njezini
najplodniji proizvoai gotovo uvijek imaju veze s poznatim nacistikim
aktivistima. Ipak, velik dio njihove podmukle moi proizlazi iz injenice
da revizionizam postoji kao slobodnolebdei diskurz sam po sebi, i nije
dio ideoloke prtljage bilo kojeg posebnog pokreta, stranke ili "kole"
faizma. U tom smislu revizionizam je "metapolitiki".
Pronacistiki podtekst revizionista je barem oit. No najsofisticiranija
krinka za kojom je posegnula faistika radikalna desnica poslije rata je
(europska) nova desnica. U poetku elaborirana kao odgovor na pozive
za stvaranjem "modernijeg" faistikog diskurza, koji su bili sve ei
na francuskoj radikalnoj desnici 60-ih godina 29 , La Nouvelle Droite je
postala odgovornom za izvanrednu proizvodnju ideolokog materijala
visoke kvalitete povezanog s "think-tankom" G R E C E i asopisima
kakvi su Nouvelle Ecole i Elements, u kojima samo iskusno oko (koje
gleda kroz leu "novog konsenzusa") moe otkriti da postoje tragovi
faistikog naslijea. Metapolitika kritika Nove desnice usmjerena na
liberalnu demokraciju preuzeta je u nekoliko drugih zemalja, osobito
Italiji (gdje se fuzionirala s fascinacijom fantazijskom literaturom,
npr. Tolkienom, i s ezoterikim elementima deriviranima iz totalno
alternativne "tradicionalistike" filozofije povijesti, ostavtinom Juliusa
Evole); Njemakoj (gdje je utjecaj Konzervativne revolucije vrlo jak), i
Rusiji (gdje je omoguila nastanak nove verzije eurazijanizma). Postoji
ak i engleska grana Nove desnice koja dodaje neto od keltskih i
anglosaksonskih perspektiva vienjima svijeta koja su duna Evoli ba
kao i GRECE-u'. Europska Nova desnica obuhvaa velik broj ljudi iz
akademske struke ali i slobodnih autodidakta, novinara, pisaca i intelek
tualaca, od kojih su neki povezani s odreenim asopisima, studijskim
skupinama, ili strankama, a drugi su slobodni strijelci. Neki su otvoreno
faistiki, kao kad jedan od njihovih brojeva poziva na regenerirajuu
29
Vidi Pierre-Andre Taguieff, Sur la Nouvelle Droite, Paris, Descartes & Cie, 1 9 9 4 . ; R. Griffin,
"Between metapolitics and apoliteisa: the New Right's strategy for conserving the fascist vision
in the "interregnum", Modern and Contemporary France, 2 0 0 0 . , Vol. 8., str. 3 5 . - 5 3 . ; R. Grif
fin, "Plus ca change! The fascist pedigree of the Nouvelle Droite", in Eward Arnold (ur), The
Development of the Radical Right in France,
30
1890.-1995., London, Routledge, 2 0 0 0 .
Vidi web stranice The Scorpiona na http://www.stormloader.com/thescorpion.

Radikalna desnica
31
eksploziju mitske energije one vrste koju je ve prizivao Hitler , dok

su drugi evoluirali u takvim idiosinkratskim smjerovima udaljenim od
bilo kakve razaznatljive revolucionarne pozicije da se ini kao da su se
njihova faistika oekivanja ponovnog roenja rastopila u difuznom
kulturnom pesimizmu glede trenutnoga svjetskog poretka. 3 2
Premda je nemogue generalizirati preciznom ideolokom sadraju
Nove desnice, njezine trajne karakteristike misli jesu: "desniarski
gramscizam" koji smatra da kulturna hegemonija mora prethoditi
politikoj hegemoniji; obilato koritenje intelektualaca povezanih s
"konzervativnom revolucijom", posebice Nietzschea, Ernsta Jngera,
Martina Heideggera i Carla Schmitta, kao artikulatora naela glavnih
nenacistikih varijanti njemakog faizma koje su se pojavile u doba
Weimara; ideja Europi kao jedinstvenoj kulturnoj postojbini koja
se jo moe revitalizirati obnovi li kontakt sa svojim predkranskim
mitskim korijenima; krajnji eklekticizam koji potjee od vjerovanja
da se dihotomija lijevog i desnog moe transcendirati u novom sa
vezu intelektualnih energija suprotstavljenih dominantnom sustavu
liberalnog egalitarizma, kapitalistikog materijalizma i amerikoga
konzumeristikog individualizma (saetog pod pojmom sve veeg irenja
"McDonaldizacije" svijeta, to se takoer vee za idiosinkratsku brigu
ekologiji); te slavljenje etnike razliitosti i raznolikosti ("diferencijalizam") koje treba braniti od kulturnog imperijalizma i "totalitarnog"
mondijalizma (unifikacije svijeta), masovnih migracija i liberalnog
promicanja multirasnog drutva (prikazanog "genocidnim").
Istaknuta odlika Nove desnice je njezino vjerovanje da trenutani
svjetski sustav nije samo dekadentan, nego da e naposljetku ipak
ustuknuti pred novim tipom civilizacije zasnovane na zdravim mitskim
snagama (premda se ini da je danas dolazak novog tisuljea odgoen
na neodreeno vrijeme). Suvremena povijest je tako interregnum za
duhovno probuene (to je koncept koji se derivira iz konzervativne
revolucije). Novi desniari evolijanskoga kova koriste se alternativnom
3]
Horacio Cagni, "Assenza di Dio e vitalismo tragico nel tascismo", Trasgressiom, sijeanj-kolovoz
1 9 9 5 . , vol. 2 0 . , str. 3.-29.
32
Ovo vrijedi za dva intelektualca koji su u prolosti neumorno radili na uspostavi Nove desnice
kao glavne struje radikalnodesne misli u svojim zemljama: Alaina de Benoista (Francuska) i Marca
Tarchija (Italija), ak i ako se jo povezuju s publikacijama koje odaju ustrajnost vjerovanja u
"interregnum" i njegovo kasnije razrjeenje u novom dobu.
180
R o g e r Griffin
slikom "Kali Yuge" ili Crnog doba iz hinduistike ciklike filozofije

povijesti, koje prethodi novom zlatnom dobu. Budui da sile Osovine
nisu iskoristile jedinstvenu priliku koju im je nudila meuratna kriza
kako bi uspostavile europsko carstvo zasnovano na tradicionalnim
vrijednostima, oni s intuitivnim osjeajem za ove vrijednosti nemaju
nikakve druge mogunosti nego se povui u "apoliteiu" (to ne isklju
uje politiki aktivizam, pa ak i terorizam) sve dok moderni svijet
naposljetku ne kolabira.
Znatnu vitalnost i originalnost suvremene faistike radikalne desnice
kao ideolokog fenomena nalazimo u bogatstvu publikacija europske
metapolitike Nove desnice, ba kao i najsofisticiranije izraze njezine
europeizacije. 3 3 No ipak je moda konani oblik, koji je preuzela
metapolitizacija faizma, danas obilato koritenje interneta. Pomou
mree, sheme spaavanju nacija, etnikih skupina, Europe, Zapada
ili bijele rase od njihove sadanje propasti, prestaju biti locirane u
pokretu, stranci, ideologiji ili vizionarnom vodi, pa ak i u nekoj
posebnoj zemlji ili etnikoj zajednici: sekularni Jeremije i evangelici
su svuda i nigdje, simultano, u nadpovijesnoj elektronikoj stvarnosti
koja odrava najoskudniju vezu s materijalnim svijetom. U "cyber-faizmu" zenit metapolitizacije se preklapa s najveim moguim stupnjem
internacionalizacije. Slijedi li linkove prema srodnim organizacijama
koje se spominju na svakoj web-stranici radikalnih desniara, pohlepni
istraiva moe zavriti na virtualnom putovanju kroz doslovce tisue
"siteova" lociranih po cijelom europeiziranom svijetu, koji svi ine
razliite permutacije palingenetskog ultranacionalizma. Ono to pro
izlazi iz svega je paradoks da se faizam sve vie diverzificira u mreu
frakcija i sljedbi, dok istovremeno prolazi kroz sve intenzivniji proces
ekumenizacije.34
33
Izvanredni primjer bogatstva i raznovrsnosti kulturne proizvodnje nove desnice je Italija se

damdesetih i osamdesetih godina: vidi naroito M. Revelli, "La nuova destra", in F. Ferraresi
(ur), La destra radicate, Milano, Feltrinelli, 1 9 8 4 . ; i P. Bologna i e. Mana (ur), Nuova destra e
cultura reazionaria negli anni ottanta, Notiziario dell'lnstituto storico della Resistenza in cuneo,
No. 23., 1983.
34
Vidi Coogan, Dreamer of the Day, za impresivno istraivanje samo jedne "prie" u internacionali
zaciji poslijeratnog faizma, njezine izvanredne ideoloke raznolikosti i ozbiljnosti, kao i bizarnog
svijeta fantazije u kojem jo prebivaju neki faisti, iekujui svretak "interregnuma".
Radikalna desnica
181
Demokratski faizam, etnokratski

liberalizam i izgledi radikalne desnice
Sama kvantiteta groupusculesa, organizacija i publikacija koja upuuje
na ilavost faizma u njegovim mnogim modulacijama mogla bi neo
preznog promatraa navesti na pretpostavku kako faizam jaa i jo
predstavlja izazov demokraciji. Sreom, u trenutanoj situaciji varijante
glavnih ideologija upuuju na to da ne postoji sredite i dinamini
pokret koji bi ih mogao pretvoriti u meusobno razumljive dijalekte
istog jezika (lingua franca). Faistiki ekumenizam nije dubok, a lanci
koji izraavaju radikalne ideoloke razlike unitili bi jo u povojima
bilo koju vrstu faistike internacionale (kao to su to uinile i kad
se faizam pokuao formalno "univerzalizirati", u puno povoljnijim
30-im godinama dvadesetog stoljea). Slino, njegova metapolitika
prikriva fundamentalnu nemo vizija koje preivljavaju samo zato to
njihov bitno utopijski karakter nikad nije bio izvrgnut otrovnom testu
implementacije. Stvoriti europsko carstvo prema diferencijalistikim
zamislima, primjerice - ako i zanemarimo besmisleno nadrealne uvjete
koji bi trebali biti zadovoljeni da se takva fantazija uope ostvari
- pretpostavljalo bi i proces prisilnog preseljenja i etnikog ienja
koji bi brzo natopio krvlju "stotinu zastava" nove Europe.
Najznakovitiji indikator strukturalne nemoi revolucionarne ra
dikalne desnice danas je moda pojava politikih stranaka koje su,
unato tomu to eufemiziraju svoje faistike programe za javnu upo
rabu, ostale temeljito marginalizirane posvuda u svijetu poslije 1945.
Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei ili Partito Nazionale
Fascista koristile su se paramilitarnom silom kako bi ojaale svoje
izborne promidbe i pregovore s dravom, i nisu skrivale svoj prijezir
spram liberalizma. Moderne parlamentarne faistike stranke (tj. British
National Party, Nationaldemokratische Partei Deutschlands) su vie
bezuba, iscrpljena, stara gunala nego li moni trojanski konji sposobni
uvesti revolucionare u citadele moi. Razmjeri u kojima je "pravi
faizam" mrtvo slovo na papiru najbolje pokazuju posljedice Finijeve
odluke da MSI pomakne s desnice prema centru, kako bi iskoristio
talijansku dravnu krizu s poetka 90-ih. Cijena postanka legitimnim
igraem u politikoj igri bila je slubeno odricanje od pristanka uz
postliberalni novi poredak, a to je znailo isto to bi znailo izbaciti
182
Roger Griffin
Knjigu postanka iz Biblije, ili ono to je za britansku krajnju ljevicu

znailo izbacivanje lanka 4 iz statuta Laburistike stranke. U oba sluaja
preostala je mala grupica nepomirljivih (Scargillova Prava laburistika
stranka i Rautijeva MSI Fiamma Tricolore) kako bi odravala plamen
ideoloke istoe koji gori kao praktiki nevidljiva tokica svjetlosti
u politikom spektru. Unato povremenoj pojavi panike u medijima
glede mogunosti masivnog pomaka u desno, izazvanog neonacistikim
nasiljem usmjerenim protiv azilanata ili, primjerice, stoga to je BNP
osvojila jedno mjesto na lokalnim izborima, jednostavno ne postoje
strukturalni uvjeti koji bi omoguili bilo kojoj faistikoj stranci da
"uzleti" kao masovna sila u nacionalnoj politici bilo gdje na svijetu,
sve dok globalizacija kapitalizma napreduje brzim korakom.
Faisti si ne mogu dopustiti da to priznaju a da ne prestanu biti faisti.
Ba kao to su i komunisti, kad su se suoili s pojavom faizma 20-ih,
morali faizam klasificirati kao jo jedan proturevolucionarni oblik
kapitalizma, kako bi "spasili" svoju teleologiju, tako i faisti moraju
vjerovati da ive na pragu novog doba, u produenom interregnumu
(ili "Kali Yugi"), kako bi zadrali vjernost svojem politikom cilju
netaknutom. Oni su po temperamentu nesposobni izai na kraj s jed
nom od psiholoki uznemiravajuih kozmolokih implikacija liberalne
modernosti: idejom povijesti kao bitno besmislenom, neutralnom
mediju u kojem se - barem onako dugo koliko e preivjeti naa
vrsta - kontinuirano razvija beskonani lanac dogaaja koji generiraju
uvelike sluajne interakcije ivota milijardi ljudi, dogaaja koji otkrivaju
izvjesne obrasce i trendove, ali ne i neku sebi svojstvenu svrhu ili
kontinuiranu priu. U tom smislu presahnutost faizma na Zapadu
obiljeava pobjedu, ne "otvorenog" nad "zatvorenim" drutvom, nego
otvorenog, amorfnog, nefabuliranog vremena nad estetskim oblicima
i mitskim dramama koje se projiciraju na dogaaje kao palijativ za
"teror povijesti" - pojam koji je iskovao Mircea Eliade, koji je prije
no to je postao svjetski strunjak za palingenetske kozmologije, i sam
podlegnuo potrebi da vjeruje u mit politiko-kulturnom ponovnom
roenju koje slijedi nakon dekadencije. 35
Ipak, bilo bi akademski neodgovorno dati ovom kratkom prikazu
tzv., barem iz liberalne perspektive, sretan kraj. Kao mnogi drugi, i ovaj
35 Eliadeovu vremenu kao ideologu eljezne garde vidi Coogan, Dreamer of the Day, str. 3 1 8 . - 2 6 .
183
lanak je nestrpljivo oekivao da upozore na jedan drugi tip radikalne

desnice koji se uvukao u europsko drutvo, potencijalno vrlo snaan i
opasan, i to ne po svojoj sposobnosti da uniti liberalizam izvana, nego
da ga oneisti iznutra. Ponekad nazvan "radikalnim desnim populiz
mom", ili jednostavno "radikalnom desnicom" 36 , njegove paradoksalne
kvalitete moda se jasnije pojavljuju ako ga se nazove "etnokratskim
liberalizmom." 3 7 To je tip stranake politike koja tehniki gledano
nije oblik faizma, ak ni njegov prikriveni oblik, budui da joj u
jezgri nedostaje palingenetika vizija "novog poretka" koji bi trebao
potpuno zamijeniti liberalni sustav. Umjesto toga, on entuzijastiki
prihvaa liberalni sustav, ali smatra da samo jedna etnika skupina
moe biti punopravni lan civilnog drutva. Kao to sluaj apartheida
u Junoj Africi ilustrira i predobro, drava zasnovana na etnokratskom
liberalizmu prisiljena je vlastitom logikom stvarati institucije, ukljuu
jui aparat za provoenje terora, kojima namee dubinski neliberalni
reim svima koji, na rasnim osnovama, nisu kvalificirani da ih se u
drutvu smatra ljudskim biima. Takva oneiena, restriktivna forma
liberalizma ini znatni taksonomski problem jer, premda eli zadrati
liberalne institucije i procedure, i ostati ekonomski i diplomatski dio
meunarodne liberalne demokratske zajednice, njezino je aksiomatsko
poricanje univerzalnosti ljudskih prava predisponira da se protiv etni
kih skupina-izroda ponaa isto onako nasilno kao i faistiki reim.
injenica da je etnokratski liberalizam hibrid ideolokog ekstremizma
i demokratskog konstitucionalizma, radikalne desnice i centra (zbog
toga pojam "radikalno desni populizam" zavarava), te da je paradoks
a ne oksimoron, takoer ga ini opasnim. On je savreno usklaen s
poslijeratnim svijetom neprijateljski raspoloenim spram nepatvorenog
faizma, onome u kojem inovnici 38 sada entuzijastiki pomau naseliti
ideoloku Maginotovu crtu koja je konstruirana kako bi se otvoreno
revolucionarnu vrstu neliberalizma sprijeilo da ikad vie stekne kre
dibilitet. On govori jezikom "prava" - prava etnikih naroda, prava
36
E.G. Hans-George Betz, Radical Right-Wing Populism in Western Europe, London, Macmillan,
1 9 9 4 . ; Herbert Kitschelt, The Radical Right in Western Europe, Ann Arbor MI, University of
Michigan Press, 1 9 9 5 .
37
Vie ovom konceptu, vidi R. Griffin "Last rights?", in S. Ramet (ur.), The Radical Right in
Central and Eastern Europe, Pemisylfania PA, Pennsylvania State University Press, 1 9 9 9 .
38
Aluzija na klasinu studiju Juliana Bende europskoj inteligenciji i njezinoj izdaji humanistike
tradicije u meduratnom razdoblju, La Trahison des Clercs, Paris, Grasset, objavljeno 1 9 2 7 .
184
R o g e r Griffin
na kulturu - koji se obraa dubokousaenim i razumljivim strahovima

zbog erozije identiteta i tradicije koje mogu prouzroiti globalizirajue (ali samo djelomice homogenizirajue) sile visoke modernosti.
To je diskurz ija je sofisticiranost porasla zahvaljujui teoretiarima
komunitarijanizma 39 , etnopluralizma i diferencijalizma, a porasla je i
njegova legitimnost u kontekstu opravdane zabrinutosti zbog kulturne
globalizacije. Temelj za njegovu proirenu prihvaenost kao poznatog
i istinskog (premda nedobrodolog) lana liberalne ideoloke obitelji,
a ne kao potomka krajnje plodne antiliberalne kukavice, bio je dobro
pripremljen dugom povijeu oneienja liberalizma predrasudama koje
su cijelim skupinama odricale pristup pravima koja smatra "svetima":
enama, siromanima, djeci, hendikepiranima, nomadima, alofonima,
uroenicima, "primitivnima". Ako je borbeni pokli liberalizma u teoriji
Rousseauovo "Svi su ljudi roeni jednaki, a posvuda su u okovima",
onda je njegov slogan u praksi bilo Orwellovo "Svi su ljudi jednaki ali
su neki jednakiji od drugih" (fraza koja se esto i zgodno poistovjeuje
s autoritarnom "tuom", a ne "naom" vrstom totalitarizma).
Front National, FP, Lega Nord, Vlaamsblok, Republikaner,
Centrumpartei, skandinavske Progress stranke i ete drugih otvoreno
ksenofobnih stranaka koje su se pojavile u zemljama bivega Sovjetskog
40
carstva , razlikuju se znatno po svojim programima i tenjama, a veina
moe iskreno tvrditi da nema nikakve veze s povijesnim faizmom u
konvencionalnom smislu rijei. Pa opet, u svijetu cijepljenom protiv
otvoreno revolucionarnih varijeteta palingenetikog ultranacionalizma, njihovo aksiomatsko odbacivanje multikulturalizma, enja za
"istoom", nostalgija za mitskim svijetom rasne homogenosti i jasno
odreenim granicama kulturne diferencijacije, njihovo slavljenje krvnih
i povijesnih veza nasuprot razumu i opoj humanosti, njihovo odbaciva
nje ius soli u korist ius sanguinis, njihova otrovna zlouporaba povijesti
danas je ozbiljnija opasnost za liberalnu demokraciju od faizma jer je
sposobna zamaskirati se, ba kao hvataljka za kukce koja izgleda poput
neke granice, kako bi uhvatila svoj plijen. Vjerojatno je Liberalno
demokratska stranka Vladimira Zirinovskog imala takav utjecaj na rusku
politiku 1993. zato to je ponudila mjeavinu faizma i etnokratskog
39
Za izvrstan ogled koji istie antiliberalni naboj komunitarijanskih shvaanja kulture, vidi Z. Bauman,
40
Vidi Ramet, The Radical Right.
uvod u ponovno izdanje njegove Culture as Practice, London, Sage, 1999., str. xxxiii.-xiv.
Radikalna desnica
185
liberalizma, premda su kasniji dogaaji pokazali da tamo hegemoniju i

dalje ima militaristiko/imperijalistiki pervertirani liberalizam poznat iz
devetnaestostoljetne Europe. Upravo je ova eksploatacija etnokratskog
liberalizma, a ne faizma, omoguila Miloeviu da godinama provodi
etniko ienje pred oima meunarodne zajednice zaarane (proceduralno govorei) demokratskim konsenzusom na kojem je zasnivao
svoje djelovanje. Ukupni broj rtava proraunatih zloina protiv nesrba
koji je iz toga proizaao uvelike nadmauje broj rtava svih zloina koje
su poinili svi poslijeratni faisti zajedno, upozoravajui tako da je kao
oblik radikalne desnice najbolje prilagoene stvarnosti modernoga
svijeta etnokratski liberalizam zamijenio faizam.
Zakon pravu graanstva u Treem Reichu razlikovao je Nijemce
od nenijemaca, ali nacisti barem nikad nisu tajili svoj prijezir prema
onom to je jedan od njihovih pripadnika odbacio 1 9 2 5 . kao "idovsko-liberalno-demokratsko-marksistiko-humanitarni mentalitet".
I nastavio je: "tako dugo dok postoji i jedna vitica koja povezuje na
program s tim korijenom, on je osuen na trovanje, a time suenje
do smrti." 4 1 Etnokratski liberali su genetiki modificirali radikalnu
desnicu tako da ona sad uspijeva na istom onom tlu koje bi neko
za nju bilo otrovno. Kakvi su njihovi dugoroni izgledi na uspjeh,
suoeni s "ekolokim" puristima unutar liberalizma koji ga neprestance
pokuavaju oistiti od otrovnih aditiva? Razmislite nainu na koji su
Tumanovu etnokratsku liberalnu stranku u Hrvatskoj na kraju ipak
istisnule centristiko-lijeve snage.
42
Fukuyamini pristae bi ovo mogli
shvatiti kao znak da je povijest jo na putu ostvarivanja nesporne

hegemonije liberalnog kapitalizma koji e napokon izroditi bezdani
ennui "posljednjeg ovjeka". Vojske manje punokrvnih drutvenih
znanstvenika poput Anthonyja Giddensa i Zygmunta Baumana umjesto
toga nudi manihejsku viziju koja suvremenu povijest smatra trajnim
popritem borbi izmeu sila koje pokuavaju ostvariti liberalni projekt
globalne humanosti (globalnog ovjeanstva) i onih koji taj projekt ele
sprijeiti i izopaiti. I dalje emo ivjeti u zanimljivim vremenima.
41
Vidi Griffin, Fascism, str. 118.-19.
42
Otkad je ovaj lanak napisan, uspjeh Jrga Haidera u manevriranju (etnokratskom, ali ne fai
stikom) Austrijskom slobodarskom strankom pri dolasku na vlast, u sklopu koalicijske vlade
iz veljae 2 0 0 0 . , izazvao je impresivan val meunarodnih i nacionalnih prosvjeda.
186
R o g e r Griffin
Ja moram stati na stranu manihejaca. Moderni svijet nije interregnum,

nego je konanica koja se igra bez prestanka, poput nekog vjenog
odigravanja svjetskog prvenstva u bilijaru ili nogometnog Kupa na
televiziji, nameui tako ciklini obrazac rektilinearnoj povijesti. "Samo
nas na pojam vremena navodi da se koristimo frazom Posljednjog suda:
zapravo je rije sudu koji trajno zasjeda." 43 Sad kad se milenijska
histerija povukla, moda e biti lake vidjeti da posljednji in drame koji
se konstatno izvodi u nae doba nema nikakve veze s nekim posebnim
datumom ili tehnolokim kvarom, pa ak ni s konanim obraunom
izmeu liberalizma i prigodno stranih ideolokih "drugih" kojima nas
opskrbljuju faizam, komunizam ili fundamentalizam. Umjesto toga,
on se dogaa izmeu istinski liberalnih verzija demokracije otvorenih
globalnim humanitarnim i ekolokim perspektivama, s jedne strane,
i radikalno desnih verzija, s druge strane koje eksploatiraju duboku
dvosmislenost koncepta "demosa". Nije nuna pobjeda radikalno desnih
politikih formacija, kakve su National Front ili Liberalno demokratska
stranka Rusije, pa da liberalizam korodira zbog etnocentrizma koji one
zastupaju. S obzirom na dokaze trajnom sudjelovanju suvremene Eu
rope u silama koje, prema monitoringu nekih pouzdanih humanitarnih
agencija, generiraju sve vee strukturalno siromatvo "Juga" i ekoloki
ga pljakaju, mogue je vidjeti "aktualno postojeu" liberalnu Europu ne
samo kao socio ekonomsku tvravu nego i kao etno kulturnu, zatienu
zidinama koje se stalno ojaavaju. Upravo koncentracija etnocentrine
moi, premda liberalna u svojoj unutarnjoj domaoj politici, nastavlja
djelovati preteito kao radikalna desniarska sila, po svom ukupnom
utjecju na globalnu zajednicu.
Propagandni uinak etnokratskih ideologa i stranaka moe ovu ten
denciju samo ojaati, bez obzira na to koliko ih marginalizira aktualna
vlast, budui da politiare dodatno onemoguavaju da - zbog straha od
masovnih prosvjeda - graanima predoe politike koje bi ukljuivale
i vaan transfer bogatstva i resursa (natrag) sa Sjevera na Jug, ili da
progovore strukturalnim razlozima sve veeg imigracijskog pritiska.
Sljedeih nekoliko desetljea odluit e hoe li zdravi liberalizam
prevladati ili e se, zbog propadanja okolia i eskalacije demografske
43
Franz Kafka, "Betrachtungen b e r Snde, Leid, Hoffnung und den wahren Weg" (No 4 0 ) , u
Hochzeitsvorbereitungen auf dem
Lande und andere Prosa aus dem
Frankfurt am Main, fischer Verlag, 1 9 8 0 . , Str. 3 3 .
Nachlass Betrachtungen,
Radikalna desnica
187
eksplozije koje novo tisuljee nasljeduje od starog, dogoditi to njegovo

trajno oneienje. U meuvremenu, jedna od poruka to su je odaslali
prosvjednici protiv Svjetske trgovake organizacije u Seattleu ujesen
1999. godine onima koji se obino odnose prema radikalnoj desnici
kao da je "negdje drugdje" bila je da je ona moda ve i meu nama.
Ako se radikalna desnica zasniva na nekoj pogreki u funkcioniranju
ljudske empatije, na jednoj osjeajnoj neplodnosti, onda je moda
legitimno prisvojiti srihove koje je u vrlo razliitom kontekstu napisao
T. S. Eliot, jedan od onih koji su se uspjeli transformirati od suputnika
radikalno desnih kozmologija u mudraca "visoke", liberalno-humanistike kulture:
Pustinja nije samo iza ugla.
Pustinja je stijenjena u p o d z e m n o j , p o r e d tebe,
Pustinja je u srcu tvog brata. 1 "
44
T. S. Eliot, Choruses from "The Rock", Selected Poems, London, Faber and Fabet, 1961., str. 109.
Nacionalizam: m o i praznina
189
9
Mo i praznina
NACIONALISTIKA
u
DVADESETOM
IDEOLOGIJA
STOLJEU
Andrew Vincent
Tijekom dvadesetog stoljea nacionalistika je ideologija bila u mu
nom i sloenom odnosu s politikom. I dalje je kljuna pokretaka sila
koja vodi u dvadesetprvo stoljee. Ipak, kad u osvit novog stoljea
retrospektivno raspravljamo njoj, vano je shvatiti da naslijede na
cionalistike ideologije jo od poetka devetnaestog stoljea izaziva
trajno napetu raspravu i praksu. Tako je iskustvo nacionalizma u
dvadesetom stoljeu dijelom konfigurirano u devetnaestom stoljeu.
Procjenjujui nacionalizam, obino na vlastitu tetu, ignoriramo ovu
dugotrajnu povijest. Veina nacionalistikih kontroverzi i politikih
praksi, koje su se pojavile potkraj dvadesetog stoljea, bila je odjek onih
iz devetnaestog stoljea. Mnogi suvremeni nacionalistiki pokreti nisu
nadrasli mone mitove i aspiracije poznate iz prijanjih rasprava koje su
se vodile u devetnaestom stoljeu. estoki nacionalni mitovi, fantazije i
tenje - s mnogo ljubavi utjelovljeni u leksikografiji, povijesnim spisima,
slikarstvu, poeziji, knjievnosti i spomenicima devetnaestog stoljea
- koji su u mnogim sluajevima prokljuali u poaru Prvoga svjetskog
rata, izdigli su se ponovno, poput feniksa u plamenu (u mnogim slua
jevima doslovnom) tijekom posljednjeg desetljea dvadesetog stoljea.
U 80-im i 90-im mnogi su stari projekti jo postojali u stvarnosti. Stare
190
Andrew V i n c e n t
nacionalne bitke devetnaestog i ranog dvadesetog stoljea ponovno su

se vodile, s oivljenom mrnjom.
Isto vrijedi i za mnoge anti- i postkolonijalne nacionalizme dvade
setog stoljea. Nacionalna obnova postkolonijalnih reima u Africi ili
Aziji tijekom dvadesetog stoljea bila je, dijelom, i posljedica oivljavanja
nacionalnih mitova proirenih, ili u nekim sluajevima nametnutih, u
ranijoj prolosti. Jezik nacionalne obnove, u postkolonijalnom smi
slu, bio je i sam djelomice preuzet iz europskog politikog rjenika
kolonijalne i imperijalistike ere. U nekom smislu nacionalizam uvijek
sadrava i vlastito povijesno proroanstvo koje samo sebe ispunjava,
kad se god pojavi. Zapravo, on upravlja povijeu i tradicijom kako
bi uspostavio vlastitu egzistenciju i neopisivi kontinuitet s prolou.
Tako sva povijest postaje doslovce povijest nacije.
Tijekom dvadesetog stoljea postojala su dva iroka pristupa nacio
nalizmu, oba unutar politikih i povijesnih istraivanja, ali i u shvaanju
obinih graana veine zemalja. Jedan pristup se, openito govorei,
osjeao nelagodno u svezi s nacionalizmom. Taj osjeaj nelagode je u
veini europskih drava (kao i u nekim azijskim, poput Japana) bio - na
teorijskom i praktinom planu - pod dubokim utjecajem dogaaja iz
Drugoga svjetskog rata. Tako su, za mnoge, nacionalsocijalizam, faizam
i ekstremni autoritarizam pridonijeli osobitoj odbojnosti nacionalizma
s poetka i iz sredine dvadesetog stoljea. Mnogi komentatori, sve od
30-ih godina do 1989., zbog toga su nacionalizam smatrali neoprav
dano uskom, tribalistikom, potencijalno totalitarnom, inherentno
iracionalnom i ratobornom doktrinom. Nadalje, liberalne, marksistike
i socijaldemokratske teorije istog razdoblja (a posebice poslije 1945.),
svjesno su razvijale internacionalistika ili kozmopolitska stajalita. To
je bilo doba stvaranja, znakovito nazvanih, Ujedinjenih naroda. Jedina
iznimka u ovom antinacionalistikom procesu za neke su bili razni
antikolonijalni nacionalizmi, koji su imali emancipatorno obiljeje.
Drugi pristup nacionalizmu izvorno potjee iz ranog devetnaestog
stoljea iz vremena prvotnog formiranja ideologije. On u nacionalizmu
vidi pozitivne socijalne, politike i ekonomske vrijednosti. U pisaca
devetnaestog stoljea, poput Mazzinija, Renana i J. S. Milla, meu
ostalim, nacionalizmu se pridavao snaan osjeaj graanskog oslobo
enja. Nacionalizam je implicirao emancipaciju kultura od golemih
N a c i o n a l i z a m : m o i praznina

carstava i tlaiteljskih politikih struktura. No, kasnije u devetnae

stom stoljeu, a poglavito poetkom dvadesetog stoljea narasla je
autoritarna, konzervativna, ekstremna i radikalna desnica, a poslije i
faistiki oblici nacionalizma. Takav razvoj je, na razne naine, zadao
teak udarac "liberalnoj" ili prostodunoj emancipacijskoj graanskoj
patini ranije nacionalistike ideologije. Osloboenje i samoodreenje
jo su bili dijelom argumenta, ali teite se pomaknulo na neto znatno
neprozirnije i politiki nepredvidljivije.
Posljednjih su godina dva dodatna imbenika istaknula profil nacio
nalizma u suvremenoj politici. Paradoksalno, veina trenutnih pozitivnih
tvrdnji koje idu u prilog nacionalizmu sada priznaje da on sadrava
mnoge perspektive. U tom smislu, veina protagonista dvadesetostoljetnog nacionalizma prihvaa da postoje njegove ideoloke inaice, kako
graanske i liberalne tako i rasistike, izolacionalistike i ratoborne. Ove
sloene varijante ideolozi nacionalizma iz ranog i iz sredine dvadesetog
stoljea nisu uoavali. Tako se nacionalistika ideologija u dvadesetom
stoljeu pojavljuje kao raznolikiji i sloeniji obrazac miljenja no to se
to prije zamiljalo. Drugo, mnogi su takoer spoznali da postoji veza
izmeu nekih oblika nacionalizma i liberalnih ideolokih vrijednosti
kakve su sloboda, demokracija i narodni suverenitet. U skladu s tim,
poslije pada berlinskog zida 1 9 8 9 . i izmijenjenog politikog krajolika
meunarodne i unutarnje politike mnogih zemalja, u Zapadnom je
akademskom okoliu ponovno poraslo teorijsko i praktino zanimanje
za nacionalizam. Ne samo da je njemu napisan velik broj knjiga i
lanaka, i iz empirijske i ideoloke perspektive, nego je on ponovno
postao glavnim igraem svjetske politike. Osnovna mana i problem
tog postkomunistikog interesa, probuenog 1989., za nacionalizam
jest da je on rijetko kad u praksi bio civilan ili liberalan. Glavnina
nacionalizma vienog, primjerice, u Europi proteklih deset godina,
bila je po karakteru izrazito izolacionalistika i duboko ksenofobina.
Ova povijesna praksa tako je u potpunoj suprotnosti s veinom opti
mistinijim, liberalnijim akademskim spisima nacionalizmu.
No to je samo jedan od mnogih dubokih paradoksa koji presijecaju
nacionalistiku ideologiju u dvadesetom stoljeu. Povijesno gledano,
nacionalizam je relativno noviji povijesni fenomen. Obratno, jedna od
njegovih glavnih bitnih tvrdnji bila je njegova dugovjenost i starodrevnost. Nadalje, nacionalisri esto otkrivaju korijene nacionalizma u
192
Andrew Vincent
prirodi. Ovo potjee iz semantike rijei nacija. Pa opet jasno proizlazi,

ak i iz najpovrnijeg studija predmeta, da je nacionalizam razmjerno
moderan artefakt. U biti, neki izjednaavaju nacionalizam s modernou.
On je uvelike fenomen kasnog devetnaestog i dvadesetog stoljea. Uz
to, nacionalizam je u posebnom poloaju kad za svoje ideje zahtijeva
univerzalnost, budui da ideologija ima smisla jedino u smislu njezine
partikularnosti i lokalnosti. Naposljetku, i najznaajnije, postoji pro
blem, s jedne strane, goleme moi nacionalizma u ovom i prethodnom
stoljeu u stvarnoj politikoj praksi, povezanog, s druge strane, s esto
uoljivom teorijskom naivnou nacionalizma. Ti paradoksi e se
pojavljivati u cijelom ovom ogledu.
Ideologija i terminologija
Bilo kakva diskusija nacionalizmu implicira neki oblik identifikacije
ili minimalne definicije emu tono raspravljamo. Kako bi drugaije
mogli razlikovati nacionalistiki od nekog drugog tipa drutvenog
pokreta. Ovdje se suoavamo i s prvim velikim problemom. Od njegova
ulaska u europski politiki Vokabular poetkom devetnaestog stoljea,
bilo je malo vrstog ili konsenzusnog slaganja emu se tu zapravo
radi. Svakako, gotovo svi politiki koncepti se osporavaju, pa ipak, u
problemu s konceptualnim identitetom nacionalizma ima neto vie
to treba objasniti. Ovdje postoji, u biti, konstelacija medupovezanih
problema koji oteavaju svaku raspravu nacionalizmu. U kratkom op
segu ovoga ogleda, veinu tih problema zabiljeit u samo usputno.
Prvi problem tie se semantike rijei nacija. Rije nacija potjee iz
latinskih pojmova nasci (roditi se) i natio (ono to pripada zajedno po
roenju ili mjestu roenja). Inicijalni uobiajeni smisao rijei natio se
time tie ljudi povezanih roenjem ili mjestom roenja. Vana konota
cija ovoga je da tako mjesto roenja ini osnovu za osjeaj "prirodnog"
oblika ljudske zajednice. Prima facie, odmah moemo shvatiti potekoe
s kojima se suoava kategorizacija nacija - etimoloki tako povezanih s
prirodom ili prirodnim - kao ljudskih artefakata. Kritiar koji smatra
da su nacije politiki artefakti ili fikcije borit e se na vie bojita, i to
ne samo semantikih. Veza izmeu nacije i prirode najbolje je vidljiva u
kvazibiolokoj patini nekih rasprava nacionalizmu, osobito etnikom
193
nacionalizmu. Sociobiolozi nisu oklijevali prihvatiti se ove teme. 1 Ipak,

spram toga su neki drugi komentatori izrazili duboku skepsu. Zapravo,
neobinost ovog posljednjeg zakljuka moe se i dalje izvoditi pomou
esto koritenog sinonima za naciju, to jest kulture. Noviji akademski
komentatori koji su se bavili nacionalizmom, poput Willyja Kymlicke,
Josepha Raza, Avishaija Margalita i Kaija Nielsena, medu ostalima, svi
raspravljaju nacionalizmu kao "kulturi". Uistinu, za Kaija Nielsena "svi
nacionalizmi su kulturalni nacionalizmi ove ili one vrste". 2 Kymlicka
takoer zapaa da je "kultura sinonim" za "naciju". 3 Ovo koritenje
kulture, qua nacija, neobino je usko i uvjetno. Sam pojam kulture
takoer ostaje duboko nejasan. Ipak, minimalno, kultura se obino ne
povezuje izravno s prirodom. U biti, nju se obino smatra primarno
ljudskim artefaktom, odvojenim od prirodne uzronosti. U tom smislu,
napraviti od kulture i nacije sinonime, potpuno potkopava bilo kakvu
vezu izmeu nacije i prirodnog smisla ljudske zajednice. Za neke tu
nema problema, za druge nacionaliste to je od kljunog znaenja.
Pitanje koje se tie semantike i prirodnosti nacionalizma je blisko
povezano s drugim problemom, koji se tie podrijetla nacionalistike
ideologije, to je bilo predmetom dugotrajne rasprave tijekom dvade
setog stoljea. Logino, ako se prihvati pretpostavka da je nacija na
neki nain prirodna tvorevina, onda iz toga slijedi da njezino podrijetlo
lei u dalekoj pretpovijesti ovjeanstva. Nacija postaje sinonimom
za udaljenu plemensku ili srodniku skupinu. Ne treba dugo gledati
veinu nacionalistikih tvrdnji nastalih u dvadesetom stoljeu da se
uoi kako se ova teza uvijek istie. Pretenzije odreenih nacionalnih
skupina pravu na odreeni teritorij, kao dijelu njihova drevnog
spiritualnog naslijea, bile su voda na mlin nacionalistikim konfliktima
u dvadesetom stoljeu. Tako se nacija vidi kao koncept pradavne
starosti, koji se zapravo, u nekim sluajevima, moe identificirati s
genetski utemeljenim drutvenim instinktom ljudi.
1
Vidi J. C. Kellas, Politics of Nationalism and Ethnicity, New York, St Martin's Press, 1 9 9 1 .
Kai Nielsen, "Cultural nationalism, neither ethnic nor civic", u R. Beiner (ur), Theorizing Na
tionalism, Albany NY, State University of New York Press, 1999., str. 127.
Posljedino tome, drutvo je multikulturalno ako i samo ako "njegovi lanovi pripadaju razliirim
nacijama (multinacionalna drava), ili su emigrirali iz razliitih nacija (polietnika drava), te ako je
ova injenica vani aspekt osobnog identiteta i politikog ivota", vidi W. Kymlicka, Multicultural
Citizenship: A Liberal Theory of Minority Rights, Oxford, Clarendon Press, 1995., str. 18.
194
Rasprava podrijetlu nije ni u kojem sluaju razrijeena ovom

pretpovijesnom tezom, budui da je, ironino, velika veina komenta
tora nacionalistike ideologije u biti ne prihvaa. U najboljem sluaju,
neki dokazuju da je nacionalizam predmoderna, a ne pretpovijesna
ideologija. Ovo sa svoje strane slabi nacionalistike teze. Tako se,
pokuavajui identificirati podrijetlo nacionalizma, neki komentatori
koncentriraju na srednjovjekovnu Europu, premda obino samo u smi
slu etimologije rijei nacija.4 Drugi smatraju da se nacionalni identitet
razvija u petnaestom ili esnaestom stoljeu u Velikoj Britaniji. 5 Jedan
noviji nacionalistiki eksponent zapazio je da se "Razliitost nacija, jo
davno prije 1789., isticala kao razlog zbog ega one moraju ivjeti pod
vlastitim kraljevima i podreene vlastitim zakonima." Tako je "potpuno
irelevantno da je pojam 'nacionalizam' kao tehniki pojam politike
teorije uao u opu uporabu tek u devetnaestom stoljeu." 6 Doajen
poslijeratnih komentatora nacionalizma, Hans Kohn, usredotoio se na
poetak sedamnaestog stoljea kao na klijalite nacionalistikih ideja,
premda ga je smatrao vie nesvjesnim oblikom nacionalne svijesti.7
Prosvjetiteljstvo osamnaestog stoljea je druga omiljena interpretacija.8
Lord Acton je upozoravao na podjelu Poljske iz 1772. kao na temelj
poljskog, ali i europskog nacionalizma. 9 Jo popularniji poetak je
razdoblje neposredno prije Francuske revolucije i neposredno poslije
4
Studij vjetina na mnogim srednjovjekovnim sveuilitima bio je administrativno podijeljen na

"nacije", rzbog glasovanja, prema mjestu roenja, vidi Louis Snyder, Meaning of Nationalism,
New Bruswick NJ, Rutgers University Press, 1954., stf. 29.; Boyd Shafer, Faces of Nationalism:
New Realities Old Myths, New York, Harcourt Brace Jovanovich, 1 9 7 2 . , str. 1 4 . ; Anthony
Black, Political Thought in Europe 1250.-1450., Cambridge, Cambridge University Ptess, 1 9 9 3 . ,
str. 9 1 .
Liah Greenfeld u izvanredno detaljnoj i studioznoj knjizi usredotouje se na nacionalizam kao

fenomen elite nastao u Engleskoj poetkom esnaestog stoljea, za vladavine Henrika VIII. U
Francuskoj, Rusiji i Njemakoj on je takoer prethodio industrijalizaciji i modernizaciji, vidi
Liah Greenfeld, Nationalism: Five Roads to Modernity, Cambridge MA, Harvard University
Press, 1992.
Neil MacCormick, Legal Rights and Social Democracy: Essays in Legal and Political Philosophy,
Oxford, Clarendon Press, 1 9 8 2 . , str. 2 5 6 . i 2 6 0 .
Hans Kohn, The Idea of Nationalism: A Study in its Origins and Background, New York, Macmillan, 1945., str. 4.
Vidi Andrzej Walicki, Enlightenment and the Birth of Modern Nationhood, Notre Dame, Indiana,
University of Notre Dame Press, 1 9 8 9 .
Vidi Lord Acton, "Nationality", u J.E.E.D. Acton, History of Freedom and Other Essays, London,
Macmillan, 1 9 0 7 .
195
nje. 10 Drugi su, poput Elieja Kedourieja, slijedili nacionalizam unatrag

sve do revolucija u njemakoj filozofiji osamnaestog stoljea, naroito
do mislilaca poput Kanta, Fichtea, Schlegela, Schleiermachera i Arndta.
Naposljetku, neki su povjesniari tvrdili da je nacionalizam uvelike
proizvod ranog devetnaestog stoljea. Hobsbawm, primjerice, tvrdi
da je moderna uporaba nacionalizma, koja se razlikuje od etnike pri
padnosti, u biti relativno novija pojava. Vjerojatno potjee iz tridesetih
godina devetnaestog stoljea, premda se neki aspekti populistikog
znaenja rijei mogu slijediti unatrag sve do amerike i Francuske revo
lucije. Ovo stajalite manje vie korespondira s utjecajem djela Ernesta
Gellnera i Benedicta Andersona, koji takoer prikazuju nacionalizam
kao moderni pojam koji korespondira s rastom i modernizacijom
drava u devetnaestom stoljeu. 11 Djelo Anthonyja Smitha je neki oblik
srednjeg puta izmeu predmodernista i modernista, i tvrdi - ukratko
- da se rana svijest etnikoj pripadnosti nezapaeno transformirala
u moderni nacionalizam. Smith tako dokazuje da je svijest etnikoj
pripadnosti bitna pretpostavka procvata modernog nacionalizma. Nacije
su iskoristile i razvile naine na koje su se pripadnici etnija povezivali
i komunicirali. Za razliku od naglaska Ernesta Gellnera i Benedicta
Andersona na modernosti nacionalizma, Smith istie njegov kontinuitet,
neprekinutu vezu s prolou, premda priznaje da su odreene duboke
12
promjene transformirale etniju u nacionalizam. Openito, malo je ili
nimalo konsenzusa povijesnom podrijetlu nacionalizma.
Trei problem se usredotouje na koherentnost terminologije nacije
i nacionalizma. Primjerice, nitko ne moe porei da se rije nacija,
10
Vidi Anthony Smith, Nationalism in the Twentieth Century, Canberra, Australian National
University, 1979., str. 1.; Kohn, The Idea of Nationalism, str. 3, premda Kohn ne vidi snane
elemente onoga to naziva "nesvjesnim nacionalizmom" koji prethodi Francuskoj revoluciji;
Snyder, Meaning of Nationalism, str. 2 9 ; Kedourie takoer stavlja snani naglasak na Francusku
revoluciju u svezi s izvjesnim kljunim filozofskim idejama, u Ehe Kedourie, Nationalism, drugo
izdanje, London, Hutchinson, 1 9 7 4 . , str 12.; J. Mayall, Nationalism and International Society,
Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 0 . , str. 4 3 ; . Kamenka, uvod u Nationalism; The
Nature and Evolution of an Idea, London, Edward Arnold, 1 9 7 6 . , str. 4.; I. Berlin, The Crooked
Timber of Humanity, London, John Murray, 1 9 9 0 . , str. 2 4 4 .
11
Hobsbawm, Nations and Nationalism since
1780.:
Programme,
Myth and Reality,
Cam
bridge, Cambridge University Press, 1 9 9 2 . ; Ernest Gellner, Nations and Nationalism, Oxford,
Blackwell, 1 9 8 3 .
12
Vidi . Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism,
London, Verso, 1 9 8 3 . ; Gellner, Nations and Nationalism, i Anthony Smith, The Ethnic Origins
of Nationalism, Oxford, Blackwell, 1 9 8 6 .
196
kao imenica, prvi put pojavila u engleskom i francuskom otprilike u

etrnaestom stoljeu. Njezina uporaba je bila razmjerno uobiajena
u nekim vie literarnim krugovima, premda joj znaenje ne moemo
odrediti sa sigurnou. Ipak, kao to zapaa veina komentatora, pojam
inicijalno nije bio neposredno povezan s onime to bismo mogli nazvati
politikom ideologijom. Tako se nacionalizam - koji denotira ideologiju
- esto razlikuje od pojma nacija. Nacionalizam, kao ideologija, probio
se u europske rjenike u kasnom osamnaestom i ranom devetnaestom
stoljeu, esto, premda ne i uvijek u svezi s dravom.13 Tako mnogi inzistiraju na jasnom razdvajanju "ideje nacije" i "ideologije nacionalizma".
Pojam nacije se smatra manje protejskim, a vie deksriptivnim pojmom
od nacionalizma - oblikom "zabiljeene antropoloke injenice", a ne
eksplicitnom politikom ideologijom. Nacija stoga moe postojati kao
empirijska ljudska zajednica, ali se ne mora preklapati s eksplicitnim
prizivanjem ideologije nazvane nacionalizam. Nacionalizam, kao ide
ologija za neke je, ipak, znatno smueniji i nerazvijeniji pojam koji se
odnosi na "proces, vrstu osjeaja ili identiteta, oblik politike retorike...
naelo ili skupinu naela, neku vrstu socijalnog ili politikog pokreta."14
Ovaj argument ne samo da zagovaraju akademski tumai nacionalizma
nego i mnogi ideoloki zagovornici nacionalizma. On moe, primjerice,
spasiti argument i dodati mu vei sjaj kada govori drevnosti nacije
- suprotstavljene modernim racionalizacijama nacionalizma. 15 Drugi
ponovno odbacuju uporabu i nacionalizma i nacije. Tako je devedesetih
godina dvadesetog stoljea David Miller izravno slijedio J. S. Milla iz
60-ih godina devetnaestog stoljea, i zagovarao pojam nacionalnosti
kao pojam razliit od drugih. Nacionalnost, za Millera, ne nosi sa
sobom velik dio zbunjujueg ideolokog tereta kao to je to s drugim
pojmovima.
13
14
16
Nacionalizam je, iz ovog razdoblja, upozoravao da postoji neto kao oblik kolektivne svijesti
usaene u zajednici ljudi, koja je nastala na temelju kulturnog ili lingvistikog (i kasnije etnikog)
identiteta. Ovu kolektivnu svijest su neki povezivali s dravom, premda, kao to je spomenuto,
u ranih utjecajnih pisaca kakav je Herder, nije bilo takve sveze.
Vidi Wayne Norman, "Theorizing nationalism (normatively): first steps", u Beiner (ur.) Theo
rizing Nationalism, str. 5 6 .
15
To je, primjerice, omiljeni argument u mnogih konzervativnih pisaca koji ne ele naglaavati
racionalnu ili ideoloku prirodu nacionalizma.
16
David Miller, On Nationality, Oxford, Clarendon Press, 1995.
197
To posebno pitanje konzistentnosti terminologije povezano je s

etvrtom tokom, koja se tie tipologija nacija i nacionalizama. Ovo se
pitanje moe uvesti preko ve spomenutog problema sinonima. Jedan
od niza moguih sinonima za naciju je etnika pripadnost - koja uklju
uje srodstvo, obiteljske, krvne ili bioloke veze. Etnika pripadnost je
temelj tradicije koja smatra da je nacionalna pripadnost zasnovana na
ius sanguinis, kao to je to u njemakom zakonu pravu graanstva iz
dvadesetog stoljea. Graani se identificiraju pomou etnike ili krvne
pripadnosti. Ipak, mnogi nacionalisti su se potrudili razlikovati naciju
od etnike zajednice. U terminologiji graanskog prava, distinkcija
je temelj za suprotnu, graansku ili pravnu koncepciju graanina
zasnovanu na ius soli, koja odbacuje etniki argument. Povjesniari
poput Hobsbawma i Anthonyja Smitha, kako smo ve vidjeli, takoer
razliito ocrtavaju te pojmove. Ipak, nacionalni su ideolozi, openito
gledano, potpuno iskoristili tu distinkciju kako bi identificirali svoje
teorijske korijene. Ovo nas uvodi u temu tipova nacionalizma, pitanja
koje je postalo sredinjim za sve ideoloke diskusije nacionalizmu
u dvadesetom stoljeu. Ono je bilo vrlo vano za autore u poslijerat
nom razdoblju koji su eljeli jasno pokazati da se razlikuju od vie
etniki zasnovanih faistikih i nacionalsocijalistikih ideologija. Ova
vrsta tipologije koncentrira se na razliite ideje i naine miljenja.
Tako je sada u ekstenzivnoj ideolokoj literaturi dvadesetog stoljea
postalo opim mjestom pronalaziti razlike izmeu etnike pripadnosti
i nacionalizma, etnikog i graanskog (domoljubnog) nacionalizma,
liberalnog i etnikog, liberalnog i kulturnog, graanskog i kulturnog,
ili, grublje reeno, graanskog i ratobornog, pa ak i dobrog i loeg
nacionalizma. Unato zanimanju, tijekom 90-ih godina, za liberalni i
graanski nacionalizam, za mnoge druge je rasnoorijentirani etniki
nacionalizam bio privlanija opcija. Ovo bi ukljuilo mnoge od iska
za, u devedesetima, srpskog, hrvatskog, kosovarskog nacionalizma
(izmeu mnogih drugih), ba kao i radikalne i ekstremno desne iskaze
nacionalizma tijekom istog razdoblja. U mnogo emu je, iz politikih
razloga, ovaj posljednji, vie izolacionistiki, etniki i rasni pogled
bio popularnija varijanta nacionalizma tijekom posljednjih desetljea
dvadesetog stoljea.
Naravno, nacionalizme ne moramo razlikovati uzdu upravo spome
nutih linija. Tipologije nacionalizma mogu, primjerice, biti zasnovane
198
na razliitim nacionalistikim strategijama. U tom kontekstu, moemo

razlikovati unifikacijski od secesionistikog nacionalizma, premda
teoretski sastav, recimo, dvaju secesionistikih nacionalizama moe
biti posve suprotan. Ili, moemo se usredotoiti na povijesne faze u
rastu nacionalizma, koje onda i indiciraju razliite tipove i tako dalje.
Hobsbawm, primjerice, identificira tri faze: inicijalnu (1830.-1880.),
kojom je dominirao liberalni nacionalizam; fazu izmeu 1880.-1914.
u kojoj je postignut pomak prema konzervativnom nacionalizmu.
Konano, apogej nacionalizma se identificira s razdobljem izmeu 1918.
i 1 9 5 0 . 1 7 Bilo bi proizvoljno sada zakljuiti da su trenutane ideoloke
rasprave sklone prihvatiti tipologiju zasnovanu na "vjerovanjima", koje
obino razlikuju graanski od ostalih oblika nacionalizma. U svakom
sluaju, kraj dvadesetog stoljea nije bio obiljeen opim konsenzusom
pitanju tipologije.
Peto pitanje tie se razliitih metoda nacionalistikog pisanja. Spisi
nacionalizmu su posljednja dva stoljea mutirali u tri glavne faze.
Poetkom i sredinom devetnaestog stoljea, autori poput J. S. Milla,
Mazzinija ili Renana, naglaavali su politiku i moralnu dimenziju
nacionalistike ideologije. 1 8 To je bilo doba procvata pozitivnog,
emancipatornog i liberalnijeg izraza ideologije. Ozbiljne sumnje glede
destruktivnih socijalnih i politikih uinaka nacionalizma poele su se
pojavljivati tijekom kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog stoljea,
osobito u kontekstu Prvoga svjetskog rata. Nacionalizam je za neke
bio izjednaen sa ovinizmom i masovnom psihozom. No u razdoblju
izmeu 1920. i 1945. ponovno je naraslo zanimanje za nacionalistiku
misao. Oni koji su irili snaan ideoloki nacionalizam veinom su se
fokusirali na njegove autoritarne i faistike oblike. To je djelovalo,
kako smo ve zapazili, odbojno na mnoge refleksivnije promatrae.
Tako se veina akademskog pisanja nacionalizmu distancirala i postala
vie povijesnog karaktera, ali je ipak zadrala odreeno zanimanje za
17
Hobsbawm, Nations and Nationalism since 17HO.
18
Jedina djelomina iznimka su Karl Marx i Friedrich Engels, odnosno tradicija koja je iz njih
proizila. Marksistiki interes za nacionalizam je prvenstveno potaknut brigom za politiku
ekonomiju. Nacionalizam se shvaa kao kontingentni fenomen koji se pojavljuje na posebnom
stadiju ekonomskog razvoja. No paradoks dvadesetog stoljea je da su mnogi navodno marksi
stiki i antikolonijalni pokteti - poput onih u Vijetnamu - zapravo bili nacionalistiki pokreti
po svemu osim po imenu, neto to zapravo hladnoratovski marksistiki um nikad nije mogao
razrijeiti.
199
ideoloki sadraj. Razdoblje Drugog svjetskog rata, 1939.-45., naroito

je utjecalo na cijeli karakter bavljenja nacionalizmom. Povjesniari
poput Hansa Rohna, Hugha Setona Watsona, Carltona Hayesa, Alfreda
Cobbana i Louisa Snydera dominirali su tim razdobljem.
Poslije 1950. amerika politika znanost je zasjenila ranija povijesna
djela, a glavna tema istraivanja je proizlazila iz opredjeljenja za empi
rijsko istraivanje, pokuavajui shvatiti kauzalne ili empirijske obrasce
koji podupiru nacionalizam, a manje neke ideoloke ili povijesne
argumente. Kljune metode istraivanja bile su teorija modernizacije,
funkcionalizam, strukturalni funkcionalizam i teorije razvoja. S nekim
rijetkim iznimkama, varijante teorije modernizacije utjecale su na
glavninu istraivanja nacionalizmu sve do relativno nedavno. Kljuni
autori, tijekom 60-ih i 70-ih, bili su akademiari poput Davida Aptera,
Karla Deutscha, Luciena Pyea i Clifforda Geertza. Ovaj oblik vie
empirijski orijentiranog istraivanja, usredotoenog na modernizaciju,
takoer je utjecao na pozadinu djela novijih istraivaa, poput Ernesta
Gellnera, Anthonyja Smitha i Petera Altera. Takoer je uvelike utjecao
na pisanje dekolonizaciji qua nacionalizmu. Eksplicitna ideologija
nacionalizma u tom razdoblju postala je relativno beznaajna; ono to je
bilo zanimljivije bile su socijalne i ekonomske funkcije nacionalizma.
Konano, poslije dogaaja iz 1989., ponovno su se pojavili argu
menti u prilog ideologiji nacionalizma. U tom smislu je 90-ih godina
dolo, u jednu ruku, do djelominog povratka pozitivnim, civilnim,
emancipatornim aspiracijama liberalnih nacionalista iz 40-ih godina
devetnaestog stoljea. Za niz akademskih komentatora, ideologija
nacionalizma u posljednjim desetljeima dvadesetog stoljea smatrala
se neim to treba pozdraviti i prihvatiti. Istodobno, glavnina naciona
listike politike prakse, u tim istim zavrnim desetljeima dvadesetog
stoljea, usredotoila se na vie izolacionalistike, iracionalistike i
ksenofobne oblike ideologije, osobito na Balkanu i u istonoj Europi.
Takoer je spomena vrijedno da je od 1945. pa sve do danas posto
jala trajna i ivahna podzemna struja uzdu i poprijeko cijele Europe
radikalnih i ekstremno desnih varijanti rasnog i etniki zasnovanog
ideolokog nacionalizma. Ipak, ova podzemna struja nije bila meu
200
Andrew Vincent
glavnim politikim igraima. Nigdje nije postigla ni politiko jedinstvo

ni privlanost u narodu, koje je imala 20-ih godina. 19
Ideologija i ideoloka praksa

Postoje jo dva problema povezana s identifikacijom nacija i naciona
lizma u dvadesetom stoljeu, koje moramo raspraviti. Prvi je taj da se
ideoloko pisanje nacionalizmu esto razlikovalo od njegove stvarno
djelujue prakse. Hvaliti etniku ili kulturnu istou u ideolokom tekstu
razlikuje se od prljavog i krvavog pogroma u stvarnosti, premda tekst
moe praksi pruiti moralni imprimatur. Takoder je esto zapaena
paradoksalna pojava da je nacionalistika ideologija, u posljednja dva
stoljea, esto bila teoretski naivna, ali u isto vrijeme i izvanredno
mona u politikoj praksi. Tako se ideoloka inkoherentnost moe
kombinirati s politikom snagom. Mogue je da se ovdje krije jedna
ideoloka arogancija prema kojoj samo suvisle, ideoloki koherentne
pozicije mogu imati politiki efekt. Mogue je da vrijedi i obratno.
Druga, s time povezana poenta - koja proiruje i objanjava prvu - jest
da se nacija i nacionalizam moda, zapravo, u ideolokom smislu uope
ne mogu "ugurati" u teoriju. Ova misao obuhvaa pitanja koja se tiu
iracionalnosti nacionalistike ideologije. Ironino, dvadesetostoljetni
ideolozi nacionalizma dali su svoj prilog tom shvaanju. Primjerice,
korijeni ideje neteorijskoj naravi nacije lee u romantinim, vitalistikim i intuitivistikim filozofijama i psihologijama devetnaestog
i ranog dvadesetog stoljea. Konzervativne ideologije i ideologije
radikalne desnice jo nalaze uporite u tim istim idejama. Navodna
misterija Volka koju je nemogue pretoiti u teoriju nije izolirani sluaj
u nacionalistikoj literaturi. Mnoge su se ideologije koristile slinim
20
mitskim konceptima, koje per definitionem nije mogue analizirati.
Ipak, kad je koriste ideolozi, u toj "an ti teorijskoj" tezi implicitan je
kompleksni niz problema.
Kao prvo, ideja da je nacionalizam u osnovi neteorijski moe izazvati
dvije reakcije, pozitivnu i negativnu. Pozitivna reakcija, ona ideologa
19
Vidi poglavlje Rogera Griffina "Interregnum ili konanica? Radikalna desnica u postfaistikoj
eri", u ovoj knjizi.
20
Primjerice, "generalni trajk" u sindikalizmu ili "nezaboravna tradicija" u konzervativizmu.
Nacionalizam: mo i praznina
201
nacionalizma, shvaa ikoniku misteriju nacije kao neto privlano i

plodonosno, jer izmie svakoj definiciji. Primjerice, kvazi religiozna
misterija srpske (ili bilo koje druge) puno je slasnija kad transcendira
nae slabane pokuaje da je racionaliziramo. Nacija je oduvijek i od
pamtivijeka.21 Jedina opomena na koju ovdje treba skrenuti pozornost
je da neteoretsko ne mora nuno znaiti iracionalno, u istom smislu
kako neracionalno ne mora biti iracionalno. Neto od ega nije mogue
napraviti teoriju ili to nije lako ugurati u racionalne kategorije nije
nuno iracionalno. Prema Margaret Canovan, primjerice, "pripadnost
naciji je teko definirati ne stoga to je to neto smueno i besmisle
no, nego zato to je krajnje suptilno, i tovie jer... je za nju bitan
element mita". Tako je, nastavlja ona, "fenomen kompleksan poput
ovog izvanredno teko analizirati." 22 Stoga jasnoa nije dovoljna, a
neodreenost se moda mora prihvatiti unutar ideologije. Sve orga
nizacije, naroito drava, iziskuju neku vrstu kolektivnog identiteta
ili socijalnog cementa. Tako, iza velikog dijela politike kao da je neka
vrsta "duhovne prisutnosti". Nacije se smatraju snanom prisutnou,
u biti, bezuvjetnom nunou za drave, pa opet su konceptualno
nevidljive.23 Nacije su stoga nune, premda ih je konceptualno teko
obuhvatiti. U biti, Canovanova sugerira da bi nacionalistika ideologija
moda mogla biti stadij u evoluciji same nacije; prisutnost nacionalizma
moe ak i znaiti odsutnost nacije per se. Ovo shvaanje prima facie
iznenauje, s obzirom na to da drugi nacionalistiki ideolozi smatraju
da je neteorijsko obiljeje nacionalizma ozbiljna mana.
Druga, negativna, reakcija ima dvije mogue dimenzije, jednu
eksternu, a drugu internu nacionalizmu. Eksterni sud smatra da je
nacionalizam jednostavno utemeljen na bezumnim strastima i iracio
nalizmu, nasuprot ideologijama poput liberalizma, koje su zasnovane
na razumu. Liberalni teoretiari, poput Elieja Kedourieja, Friedricha
Hayeka i Karla Poppera, izmeu mnogih drugih u razdoblju poslije
Drugoga svjetskog rata, priklanjaju se tom shvaanju. Drugim rijeima,
21
Vidi primjerice, Tim Judah, The Serbs, New Haven CT, Yale University Press, 1997., str. 43.-7.
22
Vidi Margaret Canovan, "The skeleton in the cupboard: nationhood, patriotism and limited
loyalties", u Beiner (ur) Theorizing Nationalism.
23
M. Canovan, Nationalism and Political Theory, Cheltenham, Edward Elgar, 1 9 9 6 . , str. 6 8 .

Prema Canovanovi, da bi liberalna pravda i distribucija mogle cvjetati, moraju se pretpostaviti
granice, sile i jurisdikcije. Za cijelu teoriju Johna Rawlsa tako se smatra da poiva na implicitnim
pretpostavkama.
202
nacionalizam se odbacuje kao iracionalni tribalizam. Kad su stvarali ovaj

sud, svakako su na umu imali faiste, nacionalsocijaliste i autoritarne
nacionalizme.
Interno iitavanje ire sami nacionalistiki ideolozi, koji se takoer
osjeaju izrazito neugodno suoeni s prigovorom da je nacionalizam
"neteorijski". Ovo shvaanje porie taj prigovor i istie potrebu za raci
onalnom teorijom nacionalizma. Novija liberalna autorica Yael Tamir,
primjerice, dosta inzistira na tome. 2 4 Za nju se nacionalizam moe i
treba pretvoriti u teoriju. Tako bi se teorija nacionalizma za Tamirovu
strukturirala sama "nezavisno od svih kontingencija. Njezin temelj bi
morao biti sustavni pogled na ljudsku prirodu i svjetski poredak, a
istodobno bi morao biti i koherentni skup univerzalno primjenjivih
vrijednosti."25 Ovom miljenju ne pomae injenica da ne postoje veliki
teoretiari nacionalistike ideologije. Postoje poasne osobe, poput
J. G. Fichtea, Gottfrieda Herdera, Ernesta Renana, Juliena Bende,
meu ostalima, ali njih oklijevamo nazvati potpuno samosvjesnim
nacionalistikim misliocima. Nacionalistika "naljepnica" je neto to
proizlazi iz retrospektivne prosudbe. Unato tomu, generalnoj poziciji
Tamirove priklanja se i veina suvremenih politikih teoretiara koji se
zanimaju za nacionalistiku ideologiju, poput Briana Barryja, Davida
Millera, Neila MacCormicka i Kaija Nielsena. Tako, ak i Barryjevo
mlako instrumentalno i subjektivistiko shvaanje nacionalizma ipak
sebe vidi kao jasno ukorijenjeno u teoretskoj koncepciji ope povijesti
i sudjelovanju u uobiajenom nainu ivota. Nacionalizam se smatra
vanim za stabilno i demokratsko civilno drutvo, jer stvara povjerenje
26
i privrenost. Miller i Tamirova otkrivaju znatno jae, objektivnije
teoretske komponente nacionalistike ideologije od Barryja.
Prije no to ukratko raspravimo neke od ovih teoretskih komponenti,
moramo prouiti jo jedan problem. On se usredotouje na pitanje:
moe li nacionalizam, po definiciji, ponuditi opu ili univerzalnu teo
riju politike dvadesetog stoljea? Jedna od glavnih tvrdnji, internih
nacionalistikom argumentu, jest da su sva znaenja i sve vrijednosti
24
Yael Tamir, "Theoretical difficulties in the study of nationalism", u Beiner (ur) Theorizing
Nationalism, str. 6 7 .
25
Yael Tamir, Liberal Nationalism, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 3 . , str. 82.
26
Vidi Brian Barry, "Self-government revisited" u David Miller i Larry Seidentop (ur) The Nature
of Political Theory, Oxford, Clarendon Press, 1983., str. 121.-54.
203
za naciju partikularna. Ovo je kljuna pretpostavka pod kojom na

cionalizam fukcionira. Pa kako onda ideologija moe ponuditi opu
ili univerzalnu teoriju ako polazi od poetne pretpostavke koja je po
definiciji potpuno partikularna? Ako je sva teorija (samo ako je to jedina
iznimka u nacionalistikoj teoriji znaenja, a time i jedina metateorijska
istina na svijetu) partikularna, onda ni jedna teorija - pa ak ni teorija
nacionalizma - ne moe iz toga biti logiki izuzeta. U tom smislu,
mogu li nacionalisti uope imati univerzalno shvaanje ljudske prirode?
Takva teorija ne moe logiki postojati. U praksi ovo je hendikepiralo
sve snano nacionalistiki orijentirane pokrete. Tako su se, primjerice,
neki pokuaji 1935. da se stvori faistika internacionala brzo nasukali
upravo na ovu stijenu partikularnosti.
Ovdje sve ovisi naem shvaanju "teorije". Socioloke, ekonomske
ili tradicionalnije antropoloke teorije veinom su tragale za kauzal
nim uvjetima nacionalizma u praksi. U tom smislu moe postojati
univerzalna teorija nacionalizma - ali operativna poenta je u tome da
je to teorija "neega" ili "o neemu". Nacionalizam je socijalni objekt
koji se moe objasniti, recimo, njegovom ekonomskom ili socijalnom
funkcijom. U tom smislu, nacionalizam moe biti univerzalan jer, bez
obzira na njegovu praznu internu retoriku, u stvarnosti obavlja druge
univerzalne funkcionalne uloge u partikularnim drutvima koja se
razvijaju. Ovaj pristup nacionalizmu prevladavao je u veini radova iz
sredine i druge polovice dvadesetog stoljea.
No drugi su tvrdili da nacionalizam nije socijalni objekt, nego
socijalni subjekt koji ima vanu konstitutivnu ulogu u karakterizaciji politike stvarnosti. U ovom posljednjem sluaju, nacionalistika
ideologija je normativizmom nadahnuta vizura koja ne samo da daje
deskriptivni prikaz politike stvarnosti nego i propisuje to bismo
"trebali" ili "ne bismo trebali" initi. U tom smislu, ideologija je oblik
miljenja-ponaanja koje nam omoguuje i razumijevanje empirijsko
ga politikog svijeta, i prua pretpostavke politike akcije. Problem
svih ovakvih ideolokih teoretiziranja je njihova razina apstrakcije.
Podizanje razine apstrakcije moe postroiti loginost i proiriti mre
u eksplanacije, ali time zanemaruje neurednije i kaotinije aspekte
svakodnevne politike. No pretjerano pridavanje pozornosti neistim
i nesreenim partikularnim aspektima znai obino i razvodnjavanje
strogoe i konzistentnosti ideologije. Tako nametanje neke apstraktne
204
Andrew Vincent
ideologije nekom politikom dogaaju moe u biti znaiti iskrivljavanje.

Primjerice, postoje mnogi oblici socijalne i kolektivne egzistencije u
kojima pojedinci prebivaju. Zato bi nacionalizam imao prioritet u
bilo kojem takvom objanjenju? Jasno je da on nije predominantan u
veini ljudskih ivota, osim u ekstremnim situacijama kakve su rat ili
graanski konflikt. Pa kakav se onda razlog moe ponuditi za nametanje
nacionalistike ideologije neemu to je znatno kompleksnije i nijansiranije? Razuman odgovor, koji smo ve razmotrili, jest da nepostojanje
nacionalizma u naoj svakodnevnoj svijesti moe biti znak uspjenog
ili zrelog nacionalizma; naime, on postoji podsvjesno. Pa opet je teko
vidjeti kako se to moe znati ili dokazati. Poziv na intuiciju, zdrav razum
ili nesvjesno nikad nije ba uspjena strategija u bilo kojem procesu
racionalne argumentacije. Ipak, pretjerana posveenost pojedinostima
partikularnog moe razvodniti teorijsku snagu ideologije. Veina nacio
nalistikih spisa obino obiluje partikularnim empirijskim detaljima
politikih dogaaja. Zapravo, nacionalizam je teorijski vezan za vanost
partikularnog. Partikularno je kljuni rekvizit cijele ideologije. Pa opet,
esto je vrlo teko odrediti liniju koja razdvaja rigorozne apstraktne
ideologije od partikularnih empirijskih injenica. Politika ideologija je
openito suoena s tim endemskim problemom. Ali nacionalisti, budui
da su ontoloki ukorijenjeni u partikularnosti, vie su optereeni ovim
pritiskom od drugih ideologija, primjerice liberalizma ili marksizma.
Nacionalistika ideologija je tijekom dvadesetog stoljea bila konstantno
optereena tim problemom.
Jo jedna refleksija problemu nacionalistike ideologije kao "so
cijalnog subjekta": ako ideoloka vjerovanja u praksi konstituiraju
naciju, onda slijedi da zajednike nacionalne karakteristike ne mogu biti
uroene. Ako je neto uroeno, onda po definiciji nije intencionalno
konstituirano. Ako nacionalistika ideologija djeluje konstitutivno,
onda bi populacija uvijek ovisila ideolozima koji kreiraju i hrane
ih njihovom nacionalistikom kaicom. Sam nacionalizam bio bi isti
artefakt nametnut indiosinkratinim politikim aktivnostima, ak i
kad tvrdi da je prirodan. Nacionalizam je, prema tom shvaanju,
apstraktna teorija, ali unutar njezine apstraktnosti krije se lana, premda
uinkovita teza vanosti prirodno uroenih posebnosti. U tom smislu,
nacionalistika ideologija je u dvadesetom stoljeu bila elaborirana,
premda krajnje uspjena, arada.
205
Alternativno se moe rei da su nacionalistika vjerovanja ve du

boko usaena u zajednici, a u tom bi sluaju pozivanje na ideologiju
zvanu nacionalizam bilo krajnje suvino. Ovo je uistinu snaan argument
koji podupire ve prije spomenuto razdvajanje nacije i nacionalizma,
ba kao i one snane tvrdnje navodno neoteoretskom karakteru
nacije. Ovo posljednje shvaanje su zastupali mnogi konzervativni,
radikalni i ekstremno desni ideolozi dvadesetog stoljea. Takoer su
ga ironino istaknuli nezainteresirani akademski teoretiari. 27 Problem
s tim shvaanjem "usaenosti" je upravo prije spomenut problem
partikularnosti. Kako jedna neteoretska, usaena priroena partiku
larnost postaje univerzalnom teorijom? Osobno nisam uvjeren da su
nacionalistiki ideolozi tijekom dvadesetog stoljea ikada rijeili tu za
gonetku. Pokuavali su je rijeiti oblicima kakav je, primjerice, liberalni
nacionalizam, ili njegov blizak roak "ukorijenjeni kozmopolitizam",
ali na kraju ipak nisu uspjeli dati adekvatan prikaz.
Ideologija nacionalizma?
Vratimo se prijanjem pitanju tome sadrava li nacionalistika ide
ologija konaan korpus vjerovanja? Koja su to vjerovanja? Formalna
ili regulativna vjerovanja koja se obino artikuliraju jesu: prvo, na
najopenitijoj zamislivoj razini, smatra se da je ovjeanstvo prirodno
podijeljeno na posebne kulturne ili etnike skupine, od kojih svaka ima
vlastiti povijesni kontinuitet, tradiciju i jezik. Takve se grupe valoriziraju
ili smatraju vanima. U ovom kontekstu postoji i potencijalna veza s
rasnom teorijom. Drugo, ideja neovisnih valoriziranih grupa vezuje
se uz snaan osjeaj identiteta. Svaka nacija sebe izraava (kako je to
rekao jedan autor) "prvim licem mnoine" ili "mi iskazima". 28 Tree,
nacija se takoer esto identificira s teritorijem, mjestom ili Heimatom
koji imaju utvrene granice. etvrto, nacija je takoer suverena nad
bilo kojom drugom skupinom, a time i konani temelj legitimnosti i
lojalnosti. Ovaj suverenitet moe biti nesvjesna mo, ali je svejedno
temeljan i utemeljiteljski. Peto, ljudi se moraju identificirati sa svojom
nacionalnom kulturom da bi imali smislenu egzistenciju. Druge vrijed27
Vidi M. Canovan, "Is there an Arendtian case for the nation state?" u Contemporary Politics,
28
Vidi Roger Scruton, "First person plural" u Beiner (ur.) Theorizing Nationalism, str. 279.-94.
1999., Vol 5., No. 2., str. 103. ff.
206
nosti, poput slobode ili autonomije, imaju smisla samo u tom kulturnom
kontekstu. esto, nacije moraju biti samoodreujue. Ova se lista moe
modificirati, s nje se moe neto oduzimati ili dodavati, ali ona ipak
obuhvaa veinu osnovnih ideolokih tema. Vrlo je vano naglasiti u
ovoj toki da su te teme isto formalne i prazne. Svaki nacionalist, od
najliberalnijeg, pa do najekstremnijeg faista, moe interpretirati ove
teme iz vlastite perspektive. Drugim rijeima, spomenuta nacionalistika
vjerovanja samo su prazan kostur koji eka na to da mu se doda meso.
Ona su samo obris. To se moe ilustrirati analiziramo li ove teme kroz
tri ideologije dvadesetog stoljea koje su se koristile nacionalizmom:
liberalizam, konzervativizam i faizam.
Pogledajmo prve dvije teme, prema kojima se smatra da je o
vjeanstvo podijeljeno na jasne dijelove, od kojih svaki ima vlastiti
povijesni kontinuitet, tradiciju i jezik, to zauzvrat potie snaan osjeaj
identiteta. Jezgra nacionalistike teze ovdje je da smo svi socijalno
kontekstualna bia. Pripadnost naciji omoguuje pojedincima da transcendiraju ogranienja vremena i mjesta. Takoer, prua konceptualni
okvir koji im doputa da shvate vlastitu egzistenciju unutar zajednice.
Ne moemo prethoditi drutvu. elim upozoriti da se sve to, jednom
reeno, mora dalje objasniti. Gornje formalne teme sadravaju mnoge
logiki mogue puteve.
Razmotrimo, kao prvo, pitanje identiteta: za veinu liberalnih na
cionalista je bilo vano da su individualizam i druge sline liberalne
vrijednosti, usaene u nacionalnim zajednicama. Posljedica toga je za
liberale bila da zagovaraju socijalni ili kontekstualni individualizam
- suprotan atomistikom individualizmu. Drugo, za liberale nacionalne
zajednice postoje zbog vjerovanja, a ne rase ili etnike pripadnosti.
Za njih nije bilo kljuno da su te vrijednosti pretpolitike. Premda
neki liberalni nacionalisti imaju rezidualni osjeaj da neto mora po
stojati, veina prihvaa da u nacionalistikoj misli postoji element
artificijelnosti.29 Tree, vjerovanja koja su konstitutivna za identitet
trebaju biti liberalna i demokratska. Tako su nacionalni identiteti
29
Ipak, za Davida Millera, da bi nacionalizam postojao moraju postojati neka zajednika bitna
vjerovanja, i to nije neto to nastaje iz zraka. Tako Miller jo vidi pretpolitiki element u na
cionalizmu, koji je i preduvjet politike. No takoer smatra da se nacionalne vrijednosti mogu
namjerno promicati u javnome kolstvu i obrazovnim institucijama. To moe oblikovati kulturni
identitet u smjeru jedinstvenog graanstva.
207
liberalni identiteti. U kontekstu zajednikog identiteta, kljune su

upravo liberalne vrijednosti.
Zajedniki identitet je takoer bio iznimno vaan u konzerva
tivnim teorijama nacionalizma tijekom dvadesetog stoljea. Nacija
je bila sinonim za kontinuitet i sudbinu jedinstvene zajednice. Ovaj
argument je pothranjivao nelagodu konzervativaca glede Europske
unije u posljednjim desetljeima dvadesetog stoljea. Pobonost spram
postojeeg poretka je nuno bila u skladu s priznavanjem vanosti
tradicije. Tradicija utjelovljuje vie mudrosti od bilo kojeg pojedinca,
budui da je utjelovljena u konkretnom nainu ivota tijekom mnogih
generacija. Nacionalnim se tradicijama stoga moe vjerovati, za razliku
od apstraktnih teorija. Nacionalna zajednica je definirana pretpolitikim
objektivnim prirodnim poretkom. Ona se ne moe izumiti ili nametnuti.
Ovaj osjeaj pred-utemeljenja, nedostupan "racionalnoj alteraciji", bio
je sreditem tradicionalne konzervativne ideologije. Konzervativne ide
ologije su ipak prirodu toga poretka iitavale razliito. Religioznije su
njezinim stvoriteljem smatrale Boga. Za prole narataje konzervativaca,
revolucija je bila krenje objektivnog boanskog poretka. Religiozna
shvaanja mogu se nai i u nekim konzervativnim interpretacijama iz
dvadesetog stoljea. Ipak, argument koji je prevladavao u dvadesetom
stoljeu identificirao je sekularnu nacionalnu tradiciju kao smisleni
poredak.
Mnogi konzervativni teoretiari su smatrali da je nacionalni identitet
organski. Organska analogija skrivala je u sebi ideju da je drutvo
meuodnos meusobno ovisnih dijelova. Promjena ili reforma moraju
biti konsonantne s polaganim kompleksnim tempom cijelog organizma.
Svaki pojedinac ima svoje mjesto u organizmu. To je, za veinu kon
zervativaca, impliciralo postojanje prirodne hijerarhije i nejednakost
u poloajima i statusima. Nejednakost nije neto ega bi se trebalo
stidjeti. Organska analogija je takoer implicirala snaan inkluzivni
i izolacionistiki osjeaj zajednice koja prema van gleda sa strahom i
nepovjerenjem. Suvremen konzervativan autor Roger Scruton koncizno
je izrazio tu tezu, argumentirajui protiv modernih komunitarijanaca. On je ustvrdio da "nitko od njih nije spreman prihvatiti stvarnu
cijenu zajednice: a to je svetost, nesnoljivost, iskljuenje drugih i
208
osjeaj da smisao ivota ovisi poslunosti, ali i budnosti spram

neprijatelja." 30
Konzervativna ideja snane nacionalne zajednice stoga implicira
netolerantan i izolacionistiki identitet. Roger Scruton, koristei se
organskom analogijom, sumnja da uope moe postojati drava bez
tog prirodnog osjeaja nacionalnog identiteta. Zato i smatra da se pri
padnost nacionalnoj zajednici treba svrstati u pretpolitika vjerovanja.
Prema tome, konstruirao je tri imbenika ove pripadnosti: vezanost,
domoljublje i ideologiju. Pritom je primijenio distinkciju kojoj smo
prije govorili, izmeu nacije i nacionalizma. Ideologija nacionalizma se
tako opisuje kao "neka vrsta izvanredne mjere, odgovora na izvanjsku
opasnost... Ideologije se mogu koristiti radi novaenja ljudi za neko
artificijelno jedinstvo; ali one nisu ni zamjena za, ni prijatelj lojalnosti
u iju korist posreduju." 31 Istinska nacionalna privrenost ne moe se
vratiti jednom kada je izgubljena. U potezu potpuno svojstvenom za
konzervativne autore, Scruton je inzistirao na tome da nacionalni osjeaj
nastaje otganski. Gornji argument koristio se implicitnom distinkcijom
izmeu nacije i nacionalizma, pri emu je nacija duboko usaena i
nemogue ju je konceptualno istraivati, dok se ideologiju smatra
neim povrnijim i ispraznijim.32 Sve u svemu, konzervativno shvaanje
zajednikog identiteta je pretpolitiko. Ono je organsko, inertno i
izolacionistiko, zasnovano na hijerarhiji nejednakosti i neprijateljsko
spram liberalnog individualizma.
Zajedniki identitet takoer je bio kljuni motiv u ideologiji eu
ropskog faizma i nacionalsocijalizma dvadesetog stoljea. Zajednike
znaajke faistikog nacionalizma su bile, kao prvo, inzistiranje na
tome da su ljudi najistaknutiji produkt snanih nacionalnih zajednica.
Ne postoji nikakav ovjek per se, postoje samo Nijemci, Francuzi ili
Talijani, i tako dalje. U mnogo emu, to izolacionistiko i ksenofobino
shvaanje nacionalizma ve je bilo dijelom nekih konzervativnih teorija.
Drugo, kao i u konzervativizmu, i tu se ustrajalo na inkluzivnim zajed
nicama. Pravi identitet se moe nai samo u nacionalnoj zajednici, a
nacija prethodi pojedincu i bilo kojem pravu koje on moe imati. Kao
30
Roger Scruton, "In defence of the nation" u R. Scruton, The Philosopher on Dover Beach,
31
Ibid, str. 3 1 8 .
32
ovom smo argumentu raspravljali prije u ovom ogledu.
London, Carcanet Press, 1 9 9 0 . , str. 3 1 0 .
209
to je ustvrdila talijanska faistika Povelja rada: "Talijanska nacija je

organska cjelina koja ima ivot, svrhe i sredstva djelovanja nadmone
po snazi i trajnosti onima pojedinaca... od kojih je sastavljena." 33
Tree, nacionalizam su koristili faisti kao protuteu marksistikoj
koncepciji klasne borbe i liberalnoj koncepciji civilnog drutva. Fai
stiki nacionalizam je pripremao naciju za heroizam, samortvovanje i,
naposljetku, rat. Liberalna percepcija potkopava takve ambicije i slabi
ljudska djela skreui ih prema materijalistikim tenjama i ispraznoj
parlamentarnoj politici.
Ipak, postojale su neke istaknute razlike izmeu njemake i talijanske
varijante nacionalnog ideniteta. Za talijanski faizam, nacionalni iden
titet je bio tradicionalnija ksenofobina doktrina, ne znatno razliita od
ekstremne varijante konzervativizma. U nacionalsocijalizmu, identitet je
izraavao duh Volka i bio potkrijepljen biolokom doktrinom rasnoj
istoi. Biti Nijemcem znailo je pripadati posebnoj biolokoj rasnoj
vrsti. Jedno objanjenje ovih razlika je idiosinkratsko intelektualno
naslijede koje je bilo u pozadini nacionalsocijalizma. Njegovi najvaniji
intelektualni elementi su bili rasne teorije Arthura de Gobineaua i
Houstona Stewarta Chamberlaina. 3 4 Ove rasne ideje su nacistiki
autori povezali s puno starijim romantinim folklornim tradicijama.
Nacionalsocijalistiki autor Alfred Rosenberg osobito se usredotoio
na centralnost naroda (Volka) u nordijskih naroda, u svojoj knjizi Mit
33
"Charter of Labour", u Michael Oakeshott (ur.) The Social and Political Doctrines of Contem
porary Europe, New York and Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 3 , str. 184.
34
Gobineau je smatrao da postoji hijerarhija triju osnovnih rasa, od kojih svaka ima specifine
karakteristike, vidi Gobineau: Selected Writings, uredio . Biddiss, London, Jonathan Cape,
1 9 7 0 . Ba kao to su Marx i Engels smatrali da je pokreta povijesti klasna borba, Gobineau i
Houston Stewart Chamberlain su mislili da je taj pokreta borba rasa. Gobineauov Essay on the
Inequality of the Human Races (1853.-5.), bio je izravan napad na liberalizam. Prema Gobine
au, jednakost ljudi je suprotstavljena naizgled nepromjenjivoj znanstvenoj injenici postojanja
razliitih i nejednakih rasa. Gobineauova poruka nije se ticala samo rasne tipologije. Naime,
ljudski je rod snala velika tragedija, a to je mijeanje rasa. To znai propadanje i entropiju u
civilizacije. Gobineau se pridavalo malo pozornosti sve do kraja njegova ivota kad se sprijateljio
s kompozitorom Richardom Wagnerom 1876. Poslije smrti obojice, Wagnerova udovica Cosima
je osnovala Gobineauovo drutvo 1 8 9 4 . Zapaeni lan ove skupine je bio Houston Stewart
Chamberlain ija je knjiga Foundation of the Nineteenth Century ( 1 8 9 9 . ) iznijela temu rasne
nejednakosti. Nastavljajui se na Gobineaua, on je zapazio sredinju ulogu rase u nacionalnosti. Za
razliku od Gobineau, kod njega je dominantni motiv bio antisemitizam, skupa sa superiornou
arijevske rase. Ponovno za razliku od Gobineaua, Chamberlain je gledao optimistiki na ulogu
Nijemaca u odravanju istoe i sprjeavanju mijeanja rasa, odnosno u sprjeavanju Vo/-kaosa
u Europi. Chamberlain se pridruio nacistikoj stranci kratko prije svoje smrti 1 9 2 7 . [ Hitler i
nacionalsocijalistiki ideolog Alfred Rosenberg divili su se njegovu djelu.
210
dvadesetog stoljea (1930). 3 5 Istom se rasnom povijesti koristio i Hitler

kako bi opravdao svoju doktrinu Lebensrauma.36
Ukratko, faistiki i nacionalsocijalistiki osjeaji zajednikog na
cionalnog identiteta bili su snano organicistiki, neegalitarni, a u
nacionalsocijalistikom sluaju, i rasno zasnovani. Obje doktrine su
bile antiliberalne i antiindividualistike.
Trea i etvrta nacionalistika tema tiu se suvereniteta i teritorija.
Ovdje u, zbog kratkoe, pretpostaviti da su suverenitet i teritorijalni
prostor blisko povezani. Suverenitet obino implicira dominaciju nad
odreenim prostorom i populacijom. Za liberalne nacionaliste su
verenitet ipak nije nuno slijedio iz nacije, bile su mogue varijante:
primjerice federalna, konfederalna ili neka druga politika zdruivanja.
Suverenitet i teritorij stoga nisu bili fetii. Zapravo, mnogi liberalni
nacionalisti kasnog dvadesetog stoljea, poput Yael Tamirove i Neila
MacCormicka, klonili su se vrstog povezivanja nacionalizma i suvereni
teta. Nadalje, meunarodni pravni poredak moe ograniiti nacionalni
suverenitet. Uz to, veina liberalnih nacionalista smatra svrenom
injenicom esencijalno liberalno vjerovanje u meusobno potivanje
nacija.37 Argument je da su nacije dio naeg identiteta. Identitet zasluuje
potovanje. Naelo potivanja nas obvezuje da potujemo ono to
u drugima ini dio njihova osjeaja vlastitog identiteta. Stoga mora
postojati meusobno potivanje izmeu nacija. 38
35
Kako bi se pruili dokazi u prilog tezi postojanju nordijskog Herrenvolka (gospodarske rase),
zajedno su se u jedan ko trpali krajnje sumnjiva povijest, klasine studije, antropologija, frenologija, filologija, religijski misticizam Meistera Eckharta, pa ak i mitologija Nibelunga i Edde.
36
Ova rasna i Volkisch verzija nacionalizma dovela je do doktrina rasnoj istoi i eugenikim
vjenanjima. Nacionalsocijalizam se zauzimao protiv mijeanih brakova. I medicina je bila
posveena istim rasnim ciljevima. Jedan od sistematinih nacistikih autora koji je pisao ovoj
temi bio je kolovan kao agronom. Richard Water Darre je u djelima poput The Peasantry as
the Life-Source of the Nordic Race (1928.) i A New Aristocracy out of the Blood and Soil ( 1 9 3 0 . )
predloio obuhvarni eugeniki program u Njemakoj usporediv s uzgojem ivotinja, to je bila
njegova akademska specijalnost. Seljatvo se smatralo idealnim eugenikim supstratom za uzgoj
Volka. Rasna Volk perspektiva je takoer idolizirala seljatvo i zemljoradnike zajednice. Sma
tralo se da urbanim ivotom dominiraju liberali i Zidovi. Pravi Volk je ruralan. Ovo je dovelo
do toga da su nacionalsocijalisti prihvatili politiku spram zemljoradnikih zajednica koja je ih je
oslobaala od poreza i dodjeljivala subvencije, vidi G. L. Mosse, The Crisis of German Ideology,
London, Weidenfeld and Nicolson, 1 9 6 6 , str. 19 ff.
37
David Miller, "The nation-state: a modest defence", u C. Brown (ur), Political Restructuring in
38
Tako, kao to jedan noviji liberalno nacionalistiki pisac zakljuuje: "Smatram naelom da treba
potivati nacionalne razlike i da treba prihvatiti oblike vlasti primjerene takvim razlikama",
vidi MacCormick, Legal Rights and Social Democracy, str. 261.-2.; takoer Tamir, Liberal
Nationalism, str. 73.-4.
Europe, London, Routledge, 1 9 9 4 . , str. 1 4 5 .
211
Konzervativni i faistiki nacionalizmi su se takoer usredotoili, iz

drugaijih razloga., na samoodreujuu suverenu naciju. No za razliku
od liberalnog nacionalizma, faizam i nacionalsocijalizam bili su samo
svjesno imperijalistiki, iracionalni, agresivni, militaristiki, i zasnovani
na premisi superiornosti posebnih nacija. Teritorij je u tom kontekstu
zadobio sakrosanktnu kvalitetu. No malo se potovanja iskazivalo teri
toriju ili suverenitetu drugih nacija. Kao to je zabiljeio talijanski faist
Papini "da biste neto duboko voljeli, morate mrziti neto drugo", a
time pravi nacionalist nikako ne moe biti internacionalist u bilo kojem
smislu rijei. 39 Nacionalizam, za faiste i konzervativce nije implicirao
respekt, nego sumnjiavost, prijezir ili mrnju. Drugim rijeima, takav
nacionalizam je bio zasnovan na hijerarhijskom ili neravnopravnom
shvaanju nacija. Suverenitet i teritorijalni integritet nacije ne smiju se
ugroziti. Ili, u sirovu darvinistikom smislu rijei, slabije nacije moraju
ustuknuti pred jaima.
Slini obrazac argumentacije pojavljuje se i kod pete teme kul
ture. Liberalni nacionalizam je zastupao veinu osnovnih liberalnih
vrijednosti. 40 Za liberalne nacionaliste, individualna autonomija nije
u sukobu s nacionalizmom. Liberalna nacija osigurava kontekst koji
pojedincima omoguuje slobodu. Samoodreenje nacija se povezuje
sa samoodreenjem pojedinaca unutar tih nacija. No u konzerva
tivnoj i faistikoj misli, sklonost organskim analogijama i snano
konsenzualno shvaanje zajednice izaziva duboko nepovjerenje spram
liberalne autonomije. Pojedinac je dio organske cjeline i ne moe se
shvatiti nikako drugaije osim preko cjeline. Ta tema se kontinuirano
pojavljuje u konzervativnim spisima Charlesa Maurrasa, T. S. Eliota,
Christophera Dawsona, Russella Kirka i Rogera Scrutona. Primjerice,
Scruton je argumentirao da je "liberalna drava... razrjeiva jedinstva i
stoga sadrava sjeme njegova unitenja." Dodao je da liberalizam prua
samo prostodune asocijalne temelje, poput individualne autonomije,
koji u konanoj analizi slabe nacionalni poredak. Stoga je zapazio da
"dok predrasude iezavaju, tolerancija ostaje bez zatite... i postaje
39
Giovanni Papini u A. Lyttelton (urj, Italian Fascisms: From Pareto to Gentile, London, Jonathan
40
U mnogo emu etrnaest toaka predsjednika Wilsona, formulirane nakon Prvog svjetskog
rata, ine, barem simboliki, vrhunac liberalnog nacionalizma, budui da naglaavaju suvere
nost nacionalne drave, premda pokuavaju ograniiti implikacije ovog naela naglaavanjem
individualnih prava i sloboda.
Cape, 1 9 7 3 . , str. 101.-3.
212
plijenom fanatika koji nikad ne spavaju."
Andrew Vincent
41
Tako su konzervativni
teoretiari skloni iskazivati prijezir prema liberalnom individualizmu i

njegovu korelativu, individualnoj autonomiji, suprotstavljenih vrlinama
tradicionalnije shvaene zajednice i hijerahijskog poretka.
Vrsta nacionalne zajednice koju su zamiljali konzervativci, unato
njezinoj homogenosti, takoer je duboko neravnopravna. Konzervativni
teoretiari smatraju naciju ureenom hijerarhijom voa i podanika,
naglaavajui da ona nije korpus jednakih graana. Vodstvo i politiko
prosuivanje su vjetine dostupne samo manjini i trebaju se povezati
s odgovornostima vlasnitva nad imovinom. Potivanje poretka znai
potivanje postojee prirodne hijerarhije i nejednakosti. Nacionalni
poredak uvijek pretpostavlja vlast, vlast pretpostavlja nejednakost i
prirodne elite. I dok su se prijanje generacije konzervativaca, poput
Edmunda Burkea i De Maistrea, usredotoivale na fiksnije hereditarnu
i zemljoposjedniku aristokraciju, konzervativci dvadesetog stoljea su
razmiljali ire shvaenim elitama - koje su ukljuivale i kulturnu
inteligenciju. Za faiste, sloboda se preklapala s nacijom. Sloboda nije
nikad bila individualistika i nikad nije mogla biti u sukobu s ciljevima
nacije. Sto je snanije nacionalno jedinstvo, to je bogatija sloboda. Slo
boda se tako smatrala "spiritualnom" idejom, obino suprotstavljenom
lanom "prljavom materijalizmu" liberalno shvaene slobode. Prava
sloboda je unutarnje stanje djelatnika, koji tei viim ciljevima skupine.
Nacistiki ideolog Rosenberg bio je prilino eksplicitan, usredotoujui
se na rasnu temu unutar njemakog nacionalizma: sloboda, zapazio je,
doslovce znai "bratstvo rase". 4 2
Okrenimo se estoj temi: liberalni nacionalizam se takoer koncentri
rao na vrlo specifina politika ureenja. Nacionalne zajednice moraju
osigurati politike uvjete koji vode do sigurnog i slobodnog razvoja
pojedinanih graana. Jednom kad je liberalna nacija valorizirala prava
i slobode pojedinca, ovo logiki pretpostavlja demokratsko i ustavno
ureenje. Nacionalizam tako implicira liberalnu demokraciju. Moe
se rei da to slijedi iz naela samoodreenja. Formalno, svaka nacija
moe imati svoju vlastitu dravu, ali ona mora imati vlast zasnovanu
na ustavu, demokraciju i prava pojedinca. Liberalni nacionalizam je u
41
Scruton, "In defence of the nation", str. 3 1 2 .
42
Vidi Rosenberg: Selected Writings, ur. Robert Pois, London, Jonathan Cape, 1 9 7 1 . , str. 9 8 .
213
biti pretpostavljao da svaka nacija, dovoljno velika da preivi, treba biti

neovisna, ali i imati slobodnu ustavnu demokratsku vlast. Vrhunac ovog
izvornog izraza liberalnog nacionalizma moe se vidjeti u Versajskom
sporazumu (1918.), a opirnije u etrnaest toaka predsjednika Wilsona, nastalih u isto vrijeme. No on je bio takoer trajni motiv meu
liberalnim nacionalistima tijekom cijelog dvadesetog stoljea.
Za liberalnog nacionalista s kraja dvadesetog stoljea Davida Millera,
nacionalno samoodreenje je stoga vrlo vano jer korespondira s
idejom nacijama kao aktivnim zajednicama. Samoodreenje slijedi
iz prethodno objanjenog argumenta identitetu. Ako ljudi imaju
zajednika bitna vjerovanja, koja reflektiraju njihovi politiki pred
stavnici, onda se moe rei da nacija djeluje i samu sebe determinira.
Nacionalizam i demokracija su stoga povezani. 43 A za dravu je zato
"vjerojatnije da e biti sposobnija ostvarivati svoje ciljeve tamo gdje
njezini podanici oblikuju sveobuhvatnu zajednicu, i obratno, nacionalne
zajednice su sposobnije uvati svoju kulturu i ostvarivati svoje aspiracije
tamo gdje imaju kontrolu nad politikom mainerijom na relevantnom
podruju." 44
Ipak, veze izmeu nacionalizma i demokracije, odnosno demokracije
i samoodreenja u dvadesetom stoljeu bile su, najblae reeno, slaba
ne. Naglasak na hijerarhiji i vodstvu naveo je veinu konzervativaca i
radikalno desnih ideologija da duboko sumnjaju u demokraciju, unato
tomu to su se koncentrirali na nacionalizam qua samoodreenje. Nacija
u konzervativnoj i radikalno desnoj ideologiji moe biti samoodreujua, pa opet nedemokratska. Za konzervativce, karakteristino, savrena
demokracija je implicirala savreni despotizam. Ironino, strah od
masovnog mediokritetstva demokracije nalazimo i u liberalnim spisima
Alexisa de Tocquevillea, J. S. Milla i Friedricha Hayeka, te mnogih
europskih pisaca, poput Jacoba Burkhardta, Friedricha Nietzschea i,
moda najistaknutije, u Pobuni masa (1930.) Ortege y Gasseta. Tako
bi vezu, u koju su neki dovodili nacionalizam i demokraciju tijekom
dvadesetog stoljea, valjalo strogo preispitati. Za konzervativce, ljudi
ne mogu upravljati sami sobom, nego trebaju mudro, nacionalno
osvijeteno vodstvo vladajue elite. Sloboda se ne stjee demokraci43
Miller, "The Nation-state", str. 144.
44
Ibid, str. 1 4 5 .
214
jom. Autoritet i hijerarhija su imkompatibilni s vladavinom naroda.

Demokracija i individualno samoodreenje impliciraju galopirajui
egoizam i konzumerizam, destrukciju nacionalne zajednice koja prelazi
u otuenu atomiziranu masu te kraj autoriteta i civilizacije.45 Ovo je
istovremeno i korijen sline nelagode koja se potkraj stoljea osjea
zbog multikulturalizma.
Poetkom dvadesetog stoljea, konzervativni nacionalisti poput
Charlesa Maurrasa u Francuskoj, Christophera Dawsona i T. S. Eliota
u Britaniji te Carla Schmitta u Njemakoj vodili su se istom logikom
kad su kritizirali ak i ogranienu predstavniku parlamentarnu de
mokraciju. Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea taj je
put slijedila veina konzervativaca u Njemakoj i Italiji, premda je
on imao vrlo razliite konzekvencije u Francuskoj i Britaniji. Faisti i
nacionalsocijalisti takoer su izraavali dubok prijezir spram liberalne
demokracije. Ipak, sluili su se nacionalizmom kako bi dali legitimnost
nekim iskrivljenim znaenjima demokracije i socijalizma. tome se
obino u faistikim spisima govorilo kao "plemenitijoj demokraciji"
i "plemenitijem socijalizmu" (qua nacionalsocijalizmu). Socijalizam i
demokracija, kad su bili posveeni primatu integralne nacije ili Volka,
smatrali su se nadmonijima liberalnoj demokraciji. Najgori od svih
svijetova za faiste je bio onaj u kojem su meusobno kontaminirani
socijalizam i liberalna demokracija.
U zakljuku stoga ideja, koju su promicali liberalni nacionalisti
tijekom cijelog dvadesetog stoljea, da postoji bitna sveza izmeu indi
vidualnog samoodreenja, demokracije i nacionalnog samoodreenja,
ispada oito pogrenom. Premda su je liberalni nacionalisti zagovarali,
ona ima malo ili nimalo smisla za druge, njoj suvremene ideologije.
Gornja rasprava predstavlja samo isjeke iz nacionalistikih argu
menata izlaganih tijekom posljednjeg stoljea. Analiza bi mogla biti
znatno ira i potpunije ilustrirana. Ipak, i iz ove analize je mogue izvui
jedan vaan zakljuak nacionalizmu u dvadesetom stoljeu. Formalne
teme koje su se koristile kao tematska orua za analizu nacionalistike
ideologije u dvadesetom stoljeu same su po sebi prazne. Ono to ih
45
Detaljno i iskrivljeno preispitivanje ovih teza moe se nai u John Carey, The Intellectuals and
the Masses: Pride and Prejudice among the Literary Intelligentsia 1880.-1939., London, Faber
and Faber, 1 9 9 2 .
215
ini smislenima i vanim jest ulazak drugih, guih ideologija, koje

izvode argumentaciju do kraja. Tako smo, preispitujui sve gornje teze,
uzalud traili neto distinktivno u nacionalizmu po sebi. Drugi nain
da se kae isto je da je nacionalizam, od njegova ulaska u europski
politiki rjenik u devetnaestom stoljeu sve do danas, parazitirao na
drugim ideologijama kako bi imao bilo kakvog smisla i kako bi se
uspio probiti. Nacionalizam per se nije imao nikakvih odgovora na
bilo koji bitni politiki problem. On, zapravo, uope nije sposoban
odgovoriti na njih. Druge forme misli (konzervativizam, liberalizam i
faizam) davale su odgovore ili nudile naine bivstvovanja i djelovanja u
svijetu. Liberalizam je na kraju dvadesetog stoljea bio u stanju znatno
napredovati zbog nacionalistikog diskurza, dijelom stoga to je i sam
bio hegemonijski. Ali to je bilo samo malo vie od kontingentne veze
s nacionalizmom; u svakom sluaju to nije bila ontoloka veza. Nacio
nalizam je zato u dvojbi, u smislu svoje uloge u sljedeem stoljeu.
Ako se osjea nelagodno zbog svoje intelektualne praznine, uvijek se
moe pozvati na tezu svojoj "neteoretinosti" - koja je, moe se lako
pokazati, teoretski slaba i politiki nepredvidljiva. Ili se moe pozvati na
racionalni teorijski sadraj; pa opet, ispostavlja se da taj sadraj nema
nikakve nune, nego samo kontingentne veze s nacionalizmom.
Zakljuak
ak i najneobvezniji promatra dvadesetog stoljea zapazit e da je
nacionalizam bio izvanredno snana sila. Ipak, unato porastu anti- i
postkolonijalnih nacionalizama poslije 1945. u Aziji, Africi, Indiji i na
Bliskom istoku, neki su jo uvijek, izmeu 1945. i 1989., mislili da je
nacionalizam proao svoj vrhunac. To razdoblje je nesporno inhibiralo
nacionalistiku ideologiju i pokrete. Povijesna asocijacija nacionalizma s
faizmom i nacionalsocijalizmom utiala je veinu pokuaja, osim onih
najodlunijih entuzijasta, poglavito u Europi. Poslijeratna liberalna
demokracija i komunizam bili su u neprincipijelnom internacionali
stikom savezu protiv nacionalizma. Liberalne demokracije su takoer
pokuavale usporiti (a to i danas ine) uinke nacionalizma, svojim
naglaavanjem pluralizma, tolerancije i raznolikosti unutar civilnog
drutva. Nadalje, hladnoratovske vojne, ekonomske i politike konfron
tacije izmeu SAD-a i SSSR-a ograniavale su nacionalistike aktivnosti
216
unutar vlastitih utjecajnih sfera. Naposljetku, relativno materijalno

i ekonomsko blagostanje mnogih liberalno demokratskih reima u
poslijeratno doba otupili su privlanost nacionalizma kao sredstva
prosvjeda.
No dogaaji poslije 1989. u Europi i drugdje nisu ba potvrdili nade
onih koji su smatrali da se nacionalizam povlai. Mnogi strahovi iz
ranog dvadesetog stoljea, kritike i sumnje u nacionalizam iznenada
su se pojavili i ponovno postali relevantni. Nacionalizam u mnogim
istonoeuropskim kontekstima izgleda poput ponovno otkrivenog tribalizma, koji budi uasne sablasti ekstremnog rasizma, pogroma i vojnog
avanturizma. No paradoksalno, za razliku od svih drugih ideologija
dvadesetog stoljea, nacionalizam jo nema nikakvu potkrijepljenu
doktrinu. On je sklon apsorbirati ethos oko sebe. On je ideoloki
Janus par excellence. Moe istovremeno biti liberalan i tolerantan, ali
i izolacionistiki i ksenofobian, u razliitim idejnim okoliima.
Uloga nacionalizma u politici dvadesetprvog stoljea ostaje nejasna.
Postoje dva kljuna pritiska koji e odrediti oblik i karakter nacionalis
tike ideologije u neposrednoj budunosti. To su pritisci globalizacije
i lokalizma. U smislu globalizacije, brzi rast meunarodnih trgovakih
organizacija i sporazuma nakon 60-ih (poput GATT-a); meunarodnih
financijskih organizacija (poput IMF-a i Svjetske banke); meunarodnih
pravnih, politikih i vojnih organizacija (poput Ujedinjenih naroda,
konvencija ljudskih pravima, Meunarodnog suda za ljudska prava
i NATO-a; golem porast broja meunarodnih putovanja i migracija;
rast meunarodne elektronike komunikacije u smislu interneta i
elektronike pote; i izvanredno velik porast broja meudravnih
i nedravnih agencija, svi su suptilno mijenjali karakter nacionalne
drave.46
Nacionalizam suoen s ovim globalizirajuim tendencijama moe
krenuti u dva smjera. Kao prvo, on je idealno sredstvo za iskazivanje
straha. Noviji porast nacionalizma u industrijaliziranim zemljama,
kao i u zemljama u razvoju, mogao bi biti vie posljedica imbenika
46
"Broj meudravnih internacionalnih organizacija narastao je sa 123 u 1 9 5 1 . vie od 2 8 0 u

1 9 7 2 . , na 3 6 5 u 1 9 8 4 . ; broj meunarodnih nedravnih organizacija je rastao sa 8 3 2 , vie od
2 1 7 3 u 1 9 7 2 . , na vie nego dvostrukih 4 6 1 5 u sljedeih dvanaest godina", Hobsbawm, Nations
and Nationalism, str. 1 8 1 .
217
kakvi su osjeaj iskorijenjenosti zbog brzih globalnih socioekonomskih

promjena. Drugim rijeima, nacionalizam jo moe funkcionirati kao
reaktivno stajalite, kojim izraava osjeaje nelagode zbog disruptivnih
ekonomskih i socijalnih promjena, za koje se ini da ih drave nisu u
stanju u potpunosti kontrolirati. Drugi smjer bi mogao biti da nacio
nalizam postane sve irelevantnije, anakrono i neprimjereno sredstvo
izraavanja takvih osjeaja. Ta posljednja mogunost bi mogla biti
pothranjena drugim, lokaliziranim, pritiskom multikulturalizma i novih
socijalnih pokreta.
I multikulturalizam i novi socijalni pokreti, posebice prvi od njih,
stvaraju najnezgodniji problem za nacionalizam, dijelom stoga to izra
staju interno iz same one generike strukture misli kao i nacionalizam.
Ista logika koja pokree nacionalizam, i sve njegove oblike, takoer po
kree pokrete kakav je multikulturalizam. Unutar nacionalizma postoji
pretpostavka potrebi i kljunoj ulozi zajednike kulture, jezika i/ili
osjeaja identiteta. Unato vanosti te tvrdnje, njegova se koherentnost,
qua multikulturalizma i multinacionalizma, tako implicitno potkopava
iznutra. Tako samo postojanje i priznanje secesionistikih pokreta
unutar nacionalnih drava, kao i jednostavna injenica postojanja
multinacionalnih i polietnikih drava u cijelome svijetu, uzdrmava
jedini konsenzualni nacionalistiki argument u njegovim temeljima.
injenica je da unutar gotovo svih drava na svijetu postoje mnoge
kulturalne skupine i podnacije za koje se moe rei da imaju neku
vrstu prava grupe, zasnovanog na jeziku ili kulturi. ak i unutar takvih
subnacionalnih ili etnikih skupina nadalje postoje manjine koje bi
ponovno mogle zahtijevati - prema istoj logici - prava za svoju skupinu,
zatitu, snoljivost, pa ak i pravo na otcijepljenje. Ta se tema protee
na nove socijalne pokrete. Tu moemo vidjeti sjeme dalje fragmentacije,
premda je ponovno vano spoznati da se logika argumenta u prilog
socijalnoj i kulturnoj imploziji derivira iz nacionalizma. Nacionalizam
ima malo sredstava na raspolaganju da izae na kraj s tim argumentom,
jer su ta sredstva ista kao i ona multikulturalizma. U tom kontekstu,
nacionalizam se ini krajnje ranjivim.
219
Feminizam u X X . stoljeu
10
Niti i pletenice, ili nezavren projekt?
FEMINIZAM
DVADESETOM
STOLJEU
Diana Coole
Slino veini glavnih politikih pokreta dvadesetog stoljea, i feminizam
ima podrijetlo u velikim socijalnim promjenama povezanim s moder
nim dobom. Premda je podreenost ena (kao i mnogih kategorija
mukaraca) bila prilino uniformna du tradicionalnih kultura, inilo
se da je sankcioniraju bog ili priroda i rijetko se dovodila u pitanje.
Transformacija socijalnih, proizvodnih i obiteljskih odnosa nastala u
Velikoj Britaniji u sedamnaestom stoljeu, te s njom povezana individualistika i samorefleksivna kultura, bila je temelj na kojem su ene
same sebe poele identificirati kao nepravedno potlaenu kategoriju
osoba. Feminizam kao diskurzivni odgovor na to duguje svoj nastanak
prosvjetiteljstvu osamnaestog stoljea, ali njegova pojava kao masovnog
pokreta bila je fenomen devetnaestog stoljea. Zgodno je stoga razmi
ljati njegovu ulasku u dvadeseto stoljee pomou dviju blisko premda
kontingentno povezanih komponenti: kao enskog pokreta oboruanog
feministikom ideologijom. Uloga ideologije je bila obrazloiti ensko
pravo na emancipaciju. U liberalnim kulturama, navodno posveenima
razumu, pravdi i drutvenoj koristi, argumenti koji otkrivaju neoprav
danu diskriminaciju ena trebali bi imati znatnu teinu. Ipak, bilo je
oito da sami racionalni argumenti nee biti dostatni za stjecanje spolne
jednakosti tamo gdje su u pitanje bili dovedeni utvreni patrijarhalni
220
Diana
interesi, pa su ene u skladu s tim bile motivirane da se politiki

organiziraju radi ostvarenja svojih ciljeva. Unato mnogim promjenama
koje e dvadeseto stoljee donijeti njihovoj politici, njihovu identitetu
kao ena i njihovim tenjama, primarni cilj feminizma je bio i ostao
ukidanje diskriminacije ili iskljuivanja na temelju spola.
Povijest uspjeha i poraza enskog pokreta, u ostvarenju tog cilja
rekonstruirala se esto i brino, osobito u britanskom i amerikom
kontekstu. 1 Uistinu, ona je postala dio ideolokog arsenala feminizma,
njegova mitologija podrijetla i pobjeda u sukobu s nedaama, jamac
njegova kontinuiteta i identiteta tijekom vremena. To je povijest koju
pregledi poput ovog svakako moraju ponovno prikazati. Pa opet, to je
povijest koja se na poetku dvadesetprvog stoljea ne moe prezentirati
neduno ili jednostavno, zbog toga to prikazi prolosti neizbjeno
prolaze kroz preokupacije sadanjosti. Danas se moramo pitati tko
govori i iz koje perspktive, ba kao to moramo priznati politike
implikacije za budunost feminizma koje svaki prikaz njegove povijesti
nosi sa sobom.
Medu ideolokim pokretima, feminizam je bio neuobiajeno samo
kritian i refleksivan glede vlastitih temelja i vrijednosti, budui da je
morao konstantno izvlaiti, kritizirati i dekonstruirati svoje neproi
ene patrijarhalne ili falocentrike pretpostavke. U skladu s tim on
sebe preispituje isto onako rigorozno kao to to ini s kulturom muke
dominacije i drutvom unutar kojeg djeluje. U isto vrijeme feminizam je
bio atipino otvoren prema utjecajima promjenjivih intelektualnih para
digmi, koristei se njima za produbljavanje vlastitih analiza rodne moi,
istodobno evaluirajui njihove implikacije po ene. Kritiki je asimilirao
kako velike ideologije - posebno libralizam, socijalizam i marksizam,
a manje anarhizam, ekoloki pokret, pa ak i teologiju osloboenja
1
Vidi, primjerice, R. Strachey, The Cause: A Short History of the Women's Movement in Great
Britain, London, Virago, 1 9 7 8 . , prvo izdanje 1 9 2 8 . ; J. Mitchell, Woman's Estate, Harmondsworth, Penguin, 1 9 7 1 . ; V. Bryson, Feminist Political Theory: An Introduction, London, Macmillan,
1 9 9 2 . ; S. Rowbotham, Women in Movement: Feminism and Social Action, London Routledge,
1 9 9 2 . Naravno, prepriavale su se i druge nacionalne povijesti. Vidi medu mnogim primjerima
R. Stites, The Women's liberation Movement in Russia, Princeton NJ, Princeton University
Press, 1 9 7 8 . ; C. Corrin, Magyar Women: Hungarian Women's Lives, 1960s-1990s, London,
Macmillan, 1 9 9 4 . Manje poznate povijesti britanskih ena takoer postoje. Vidi primjerice B.
Bryan, S. Dazie i S. Scafe, The Heart of the Race: Black Women's Lives in Britain, London,
Virago, 1 9 8 5 .
F e m i n i z a m u X X . stoljeu
221
- tako i pomodne metodologije poput dijalektike, egzistencijalistike

fenomenologije, strukturalizma, poststrukturalizma, dekonstrukcije,
empirizma, kritikog realizma i analitike filozofije. tovie, njegovi
politiki interesi su ga povukli u duboka filozofska pitanja ontologije
(to znai postati ena ili biti rodno svrstan), epistemologije (postoji
li poseban enski nain spoznaje? Ima li um rod?) i etike (to znai
odnositi se prema drugima i sebi kao ena ili kao rodno obiljeeni
subjekt?). 2
Posljedica ovog promiskuiteta je perspektiva zbog koje feminizam
na svoju prolost gleda prilino razliito od naina koji je bio utkan u
toj prolosti onako kako je bio doivljen u svoje vrijeme. Tamo gdje
su feministice neko smatrale da participiraju u progresivnom napre
dovanju modernosti, teei njezinim obeanjima osobne autonomije i
slobode za sve ene, sada se taj projekt, kao i njegovo samoshvaanje,
podvrgavaju sveobuhvatnoj kritici. To se dogodilo u okvirima openitije
antipatije spram prosvjetiteljstva i njegovih racionalistikih odnosno
univerzalistikih orijentacija. Unato vlastitom dugu prosvjetiteljstvu,
feministice su spoznale maskulinistike pretpostavke utkane u njegovu
koncepciju racionalnih pojedinaca i njegove tenje jednakosti. 3 To je
utjecalo na njihovo shvaanje vlastite povijesti. ivo i dobrovoljno
sudjelovanje enskog pokreta u racionalistikom projektu modernizma,
poslije prepriavano pomou Velikih Pria (kao pria napretku
i kontinuitetu koji se kreu prema specifinom emancipatornom
cilju), poinje biti problematino. Njegova poznata povijest moda
je nenamjerno podupirala dublje strukture tlaenja, a mogue da je
1 njegovo monolitno prepriavanje te povijesti perpetuiralo logiku
iskljuivanja.
2
Vidi primjerice C. Battersby, The Phenomenal Woman: Feminist Metaphysics and the Patents
of identity, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 8 . ; S. Harding i . Hintikka (ur), Discovering Reality:
Feminist Perspectives on Epistemology, Metaphysics, Methodology and Philosophy of Science,
Dordrecht, Reidal, 1 9 8 3 . ; L. Alcoff i . Potter (ur), Feminist Epistemologies, New York, Rou
tledge, 1 9 9 3 . ; C. Gilligan, In a Different Voice: Psychological Theory and Women's Development,
Cambridge MA, Harvard University Press, 1 9 8 2 . Judith Squires je nedavno ponudila izvanredni
saetak i analizu konceptualnih i metodolokih debata unutar feminizma u knjizi Gender in
Political Theory, Cambridge, Polity Press, 2 0 0 0 .
Vidi primjerice G. Lloyd, The Man of Reason: "Male" and "Female" in Western Philosophy,
London: Methuen, 1 9 8 4 . ; D. Coole, Women in Political Theory, Brighton, HarvestersterWheatsheaf, 1 9 8 8 . , 1 9 9 3 . ; L. Irigaray, Speculum and the Other Woman, Ithaca, NY, Cornell
University Press, 1 9 8 5 .
222
Diana C o o l e
Konvencionalni prikazi enskog pokreta nadalje iznose prilino

pesimistinu, ak paralizirajuu politiku prognozu za suvremeni femi
nizam i njegovu budunost, budui da privilegiraju model masovnog
pokreta odreenog zajednikim identitetom i kolektivnim ciljevima.
Pritom razina solidarnosti sudionika, njihova organizacija i aktivnost
jame uinkovitost potrebnu da bi se postigle znatne politike i ma
terijalne promjene. Prema takvim kriterijima, ini se da suvremeni
enski pokret ne postoji. Ako neki njegovi ostaci jo postoje, oni
su jedva povezani s teorijskim trendovima unutar feminizma, pa se
ini da je kljuni odnos teorije i prakse utjelovljen u kolektivistikoj
paradigmi fatalno rascijepljen.41 dok je feminizam kao studij problema
povezanih s rodom bez dvojbe cvao kao akademsko polje istraivanja,
njegov politiki utjecaj danas je openito nejasan i neizravan. ak i
tamo gdje je feminizam ostao eksplicitno politiki, njegov naglasak na
raznolikosti i dekonstrukciji ini se da iskljuuje samu ideju jedinstva
koju zahtijeva politika efikasnost.
Jedna posljedica ovakvog razvoja bila je esto spominjanje postfeministike ere, gdje bi feminizam otiao istim putem kao i druge
ideologije i masovni pokreti iji su ciljevi (navodno) bili ostvareni ili
odbaeni. Veina feministica ipak je oprezna u svojoj reakciji na takvu
tezu. Tipina angloamerika reakcija je bila lamentirati nad gubitkom
prepoznatljivoga enskog pokreta ali ohrabrivati razliite ene, skupa
s drugim autsajderima i potlaenima, da stvaraju nestalna saveznitva
u kojima se pojavljuju (i dezintegriraju) zajedniki interesi. Prema ovoj
vrsti modernistikog pragmatizma, u prolaznim uvjetima kasnog moder
nizma ili postmodernizma jo je mogue simulirati kolektivnu akciju,
dok se ene iz politikih razloga potie da naglaavaju svoj zajedniki
identitet unato priznavanju njegove krhkosti.5 Neizbjeno, postoje
4
Ovaj prekid izmeu teorije i prakse bio je tema konferencije Radical Philosophy 1996., s naslo
vom "Torn Halves: Theory and Politics in Contemporary Feminism". Za eksplicitne razloge
ove teme u povijesnoj, naroito britanskoj perspektivi, vidi L. Segal, Generations of feminism"
i D. Coole, "Feminism without nostalgia", Radical Philosophy, svibanj/lipanj 1 9 9 7 . , str. 6.-16.
i 17.-24.
Primjerice, vidi . Frser i L. Nicholson, "Social criticism without philosophy" u L. Nicholson

(ur) FeminismiPoslmodernism, London i New York, Routledge, 1 9 9 0 . , str 1 9 . - 3 8 .
223
velike sumnje u izvedivost, poeljnost i uinkovitost takve politike. 6

U skladu s tim su drugi - ak i ako moda izbjegavaju feministiko
ime zbog njegovih identitetnih i univerzalizirajuih implikacija - entuzijastino prihvatili postmodernu sociologiju i poststrukturalistike
pristupe, inzistirajui da je danas potrebna radikalno nova vrsta politike
i da, ukoliko ona treba biti efikasna i relevantna, utoliko "feminizam"
mora izbjegavati nostalgiju spram svojih totalitarnijih diskurza i mo
dela kolektivne akcije i okrenuti se kvalitativno razliitim nainima
politike intervencije. 7 Iz ove posljednje perspektive bilo bi vano ne
gledati na suvremene feminizme kao na neto to je manje cjelovito
od nekog prijanjeg, egzemplarnog modela, budui da politika uvijek
ukljuuje eksperimentalne, kreativne strategije koje se mijenjaju zajedno
s kontekstom.
U ovome sam poglavlju strukturirala svoje refleksije feminizmu
dvadesetog stojea imajui na umu sve upravo reeno. One se opre
djeljuju za prilino riskantnu strategiju koja ukljuuje istovremeno
prepriavanje i osporavanje naina na koji se povijest feminizma obino
prikazuje. Sad kad je stoljee zavreno, svakako je vano podsjetiti se,
i zapravo proslaviti goleme politike dobitke steene enskim bor
bama; sjetiti se njihovih rtava i strategija. Ali, u isto vrijeme nije od
pomoi prikazivati ih kao etape u jednom razvojnom putu, prema
ijim kriterijima suvremeni feminizam zaostaje za prethodnim fazama.
U skladu s tim u tvrditi da je vrsta intervencija provedenih u svakoj
etapi bila primjerena specifinoj situaciji na koju se odnosila, ali ne i
fazama jednog kontinuiranog projekta. To znai da polje povijesnih sila,
osobito nain shvaanja politike, mjesta osporavanja koja su smatrana
bitnima, vrste prihvaenih ina i djelovanja, identitet i identifikacija
sudionika: svi oni oblikuju konstelaciju koja je povijesno specifina i
6
Judith Butler zapaa izazove koji se ovdje pojavljuju: "Ono to je potrebno je dinamina i difuznija koncepcija moi, vjerna potekoama kulturnog prevoenja, te potrebi da se ponovno
artikulira 'univerzalnost' u neimperijalistikom smjeru. To je teak posao i vie nije mogue
utjecati se jednostavnim i paralizirajuim modelima strukturnog tlaenja... ne moe postojati isto
suprotstavljanje moi, samo preoblikovanje uvjeta pod kojima ona postoji, uz pomo redovito
neistih resursa". "Gender as performance", intervju s P. Osborne i L. Segal, u P. Osborne (ur),
A Critical Sense, London i New York, Routledge, 1 9 9 6 . , str. 1 2 5 .
Vidi primjerice razne priloge u J. Dean (ur), Feminism and the New Democracy: Resiting the
Political, London, Sage, 1997. i A. Yeatman, Postmodern Revisionings of the Political, London
and New York, Routledge, 1 9 9 4 .
224
Diana C o o l e
ne smije se postvarivati kao model za ijim gubitkom trebamo osjeati

nostalgiju (ili zbog ijeg nestanka osjeamo olakanje) i prema kojem
bi se suvremeni feminizmi moda mogli prosuivati kao nedostatni
(ili pak kao superiorni).
Ovo me dovodi do naslova poglavlja i alternative na koju on upuuje
izmeu dvaju naina razmiljanja povijesti feminizma. Tu je ideja,
sukladna nainu na koji su feministice najee predstavljale svoju
prolost, enskom pokretu kao nezavrenom emancipacijskom pro
jektu. Iz te je perspektive mogue prepriavati sada ve poznatu priu,
a feminizam se moe prikazivati kao dio Velike Prie modernizma. Ali,
to je i pristup koji izaziva trostruku opasnost nostalgije, postvarenja
i politikog pesimizma, koje smo ve spomenuli. Valja upozoriti na
prilino razliit pristup, koji smo u naslovu (ovog poglavlja) spomenuli
kao "niti i pletenice". To feminizmu pridruuje vie pluralistinu, hete
rogenu i kontingentnu povijest, istiui diskontinuitete meu njegovim
razliitim fazama ili konstelacijama, ba kao to se i opredjeljuje za
vie genealoko razumijevanje promjenjivih permutacija moi u odnosu
prema rodu. Kljuno pitanje koje se ovdje postavlja jest, dakle, ovo:
je li feminizam nezavreni emancipacijski projekt (moda i takav koji
nikad i ne moe biti zavren), ili je oduvijek splet labavo povezanih
zahtjeva, inovacija, perspektiva, saveznitava, otpora, kojima je bila
nametnuta jedna (moda dubiozna) Pria, ali koji svejedno i dalje
postojano opstaju.
Veliki narativni prikazi feminizma kao

nedovrenog emancipacijskog projekta
Tipini nain na koji je enski pokret shvaao sam sebe u skladu
je, smatram, s odreenom narativnom tradicijom koju je Lyotard
sumirao u svojoj glasovitoj formulaciji kao Veliku Priu, i odbacio je
jer je izgubila kredibilitet. Sam Lyotard je identificirao dvije Velike
Prie modernosti: liberalnu, emancipacijsku, povezanu s Kantom; i
spekulativnu, koja ima podrijetlo u Hegelu. U oba sluaja pripovijeda
se samolegitimizirajua pria napredovanju povijesti spram razuma
225
i slobode, uz pomo akumuliranog znanja i samosvijesti racionalnih

8
subjekata. Feminizam su privukle obje Velike Prie.

Prvo se shvaao, kako to zapravo esto i ini, kao dio emancipacijske
Prie. Spolna jednakost (koja moe ili ne mora obuhvati i priznanje
enske razliitosti) postaje ovdje jedna dimenzija u razvoju racionalnog,
pravednog drutva. Zato su se feministice i mogle oslanjati na iste
liberalne i socijalistike diskurze kao i druge skupine koje su osporavale
poredak ili obrasce distribucije dobara koje nije bilo mogue braniti
pred sudom razuma i pravde. U tom smislu se feminizam esto kate
gorizira pomou dva vala: prvi, liberalni val je svoj vrhunac doivio
oko 1930., drugi, vie socijalistiki i radikalniji val uzdignuo se izmeu
kasnih 60-ih i ranih 80-ih godina dvadesetog stoljea, kad su dotaknute
materijalne, kulturalne, psihoseksualne i politike prepreke spolne
jednakosti. Ova putanja se lijepo slae s Marshallovom definicijom
prava graanstva kao jamenja graanskih, politikih i socijalnih prava
pojedincima, poglavito ako im se dodaju noviji zahtjevi za drutvenim
ukljuivanjem.9
Istina, kad druge drutvene skupine za sebe redom ponu traiti
prava, resurse i priznanja koja su ene ve stekle (primjerice, tamo
gdje su rasa ili etnika pripadnost izvori diskriminacije) postaje tee
inzistirati na posebnom statusu enskog pokreta. To je ak navelo neke
suvremene feministice na zakljuak da rodna pripadnost ne moe vie
biti privilegirana kao glavni izvor iskljuivanja (ak i kod nekih ena),
unato prateim potekoama koje to moe imati za feministiku
politiku (premda se moe i tvrditi da je ova antidiskriminatorska
otvorenost tipina za feministiku etiku). Ali drugi su tvrdili da tlaenje
roda ostaje i dalje najuniverzalnije, najsveprisutnije i najdublje budui
da je ena kvintesencijalno Drugo. U to se mogu uvrstiti klasina
studija drugom spolu Simone de Beauvoir, psihoanalitiki naglasak na
8
J-F. Lyotard, The Postmodern Condition, Manchester, Manchester University Press, 1 9 8 4 . Ra

sprava Velikim Priama i emancipacijskom projektu izazvala je specifino polemiku izmeu
Lyotarda i Habermasa, ali su i feministkinje ekstenzivno komentirale ideju Velikim Priama
i njihovu navodnom propadanju, u odnosu prema feminizmu. Vidi primjerice, S. Benhabibi,
Situating the Self. Gender, Community and Postmodernism in Contemporary Ethics, Cambridge,
Polity Press, 1 9 9 2 . , poglavlje 7.; . Frser i L. Nicholson, "Social criticism without philosophy",
vidi biljeku 5.; D. Coole, "Master narratives and feminist subversions" u J. Good i 1. Velody
(ur) The Politics of Post modernity, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 9 8 . , str. 107.25.
. . Marshall, Citizenship and Social Class, Cambridge, Cambridge University Press, 1 9 5 0 .
Diana C o o l e
226
nesvjesnoj i tjelesnoj spolnoj razliitosti, kao i najradikalniji feminizmi,

skupa s problemima esencijalizma i prednostima za ensku politiku
koju takva pozicija obuhvaa. 10
U tom je kontekstu, sada u ve klasinom liku radikalnog feminizma
iz 70-ih, feminizam poeo izgledati vie kao spekulativna verzija Velike
Prie, s povijeu enskog tlaenja i osloboenja koje su postajale
samostalne metaprie, umjesto da budu jednostavno jedna strana mo
dernog napretka. Modelirana na dijalektikoj filozofiji povijesti, ovdje
je zadaa bila ustanoviti podrijetlo spolnog tlaenja, obino lociranog
u pretpovijesnim, kvazibiolokim odnosima; rekonceptualizirati samu
povijest kao mnoge oblike spolnog tlaenja i identificirati, a zatim
galvanizirati materijalne sile i strategije koje e izazvati prekid s cjelo
kupnom patrijarhalnom prolou. Takvi su zahtjevi stajali u temeljima
solidarnosti i militantnosti svojstvenih za Pokret za osloboenje ena
(Women' s Liberation Movement), kad se univerzalno sestrinstvo
suprotstavljalo isto tako univerzalnom patrijarhatu. The Dialectic of
Sex Shulamith Firestone primjer je takvog pristupa:
Pretpostavka d a . . . feministice govore promjeni fundamentalnoga
b i o l o k o g stanja - j e iskrena. T o to s e t a k o d u b o k a p r o m j e n a
ne m o e lako svrstati u tradicionalne kategorije miljenja, tj. k a o
" p o l i t i k o " , nije zato to se te kategorije ne m o g u primijeniti n e g o
stoga to nisu dovoljno velike: radikalni feminizam ih nadrasta. Kad
bi postojala druga rije sveobuhvatnija od revolucije, mi b i s m o je
upotrijebile.
Nastavlja identificirati razvoj reproduktivnih tehnologija kao kljuni

materijalni preduvjet osloboenja i poziva ene da "senzitiviziraju svoju
napuklu svijest" solidarizirajui se i analizirajui sve dublje i dublje
slojeve spolne diskriminacije. Takav proces, dodala je, "predstavlja
probleme koji su puno gori od nove svijesti crnakih militanata
rasizmu: feministice moraju dovoditi u pitanje ne samo cijelu Zapadnu
kulturu nego i organizaciju same kulture, i dalje, ak i samu organi
zaciju prirode". U tu svrhu ona je predlagala koritenje marksistike
metodologije ali zato da bi se "razvio materijalistiki pogled na povijest
10
S. de Beauvoir, The Second Sex, Harmondsworth, Penguin, 1 9 7 2 . Osobito feministice pod

Lacanovim utjecajem govore eni kao Drugom.
227
zasnovan na spolu." 11 Feminizam je sada iskrsnuo kao najvea Pria od

svih, zamjenjujui proletarijat enama kao primarnim i kolektivnim im
benikom povijesne transformacije. Takve totalne metapovijesti poslije
su napali poststrukturalisti, dok ih je puka raznovrsnost i kompleksnost
razliitih vrsta tlaenja uinila neodrivim. Malo bi feministica s poetka
dvadesetprvog stoljea pristalo uz ovu vrstu Velike Prie.
Ipak, liberalna Velika Pria je jo snana u mnogim prikazima po
vijesti feminizma kao trajnog projekta. Primjer liberalne Velike Prie
iz devetnaestog stoljea je J. S. Mili, prema kojemu je podreenost
ena, jednostavno, naslijee predmodernih obiaja. On je govorio
"primitivnom stanju ropstva koje i dalje traje" i predviao da e, dok
modernost napreduje, "zapovijedanje i potinjenost postati iznimke
medu ivotnim injenicama, dok e ravnopravno udruivanje biti
pravilo". Pa opet, zbog snanih osjeaja koje izazivaju spolni odnosi
"ne bismo se trebali uditi ako oni budu manje oslabljeni i rastoeni od
ostatka napredujuih velikih modernih duhovnih i socijalnih mijena." 12
Umjesto da prepozna mnogo naina na koji se spolne nejednakosti i
razliitosti reproduciraju i u moderno doba, potinjenost ena je za
njega bila samo znak povijesne inercije.
Upravo je ta vjera u moderni napredak podloga poznate prie
dva stoljea enske politike. Obino poinje s prabakama feminizma
iz osamnaestog stoljea, posebice Mary Wollstonecraft; biljei borbu
ena za graanska prava u devetnaestom stoljeu, i njihovu pobjedu
u osvajanju prava glasa, nakon ega slijedi slabljenje feminizma iz
meu dva svjetska rata, i njegovo ponovno roenje u radikalnijem
obliku tijekom 60-ih godina. Tu su ponovno njegova dva vala, ali
nakon toga pria se rasplee. Kao posljedica produbljivanja njegovih
kritikih analiza, naroito kad se ove okreu protiv emancipacijskih,
egalitarnih vrijednosti i samog razuma, feminizam je osjetio da se
mora konfrontirati sa sablastima relativizma i nihilizma. U isto vrijeme
enski politiki pokret je zapao u krizu, kasnih 70-ih, jer je inzistirao
na diferencijalnim identitetima - prvo onima koji se tiu rase, klase
i spolne orijentacije, a poslije i spleta dodatnih distinkcija i opredje11
S. Firestone, The Dialectic of Sex, London, The Women's Press, 1 9 7 9 . , str. 11.-16.
12
J. S. Mill, The Subjection of Women, London, Everyman, 1 9 2 9 . , str. 2 5 9 . ff, 2 1 9 .
228
Diana C o o l e
ljenja - to je rascijepilo sestrinstvo i poljuljalo njegovu vjeru u bilo

koju Veliku Priu modernosti. Nakon toga postaje teko konstruirati
povijest feminizma jer se ini da se razvija u tako mnogo smjerova,
ali i retrospektivno problematizira Prie svojih prethodnica, budui da
one poinju nalikovati na priu jednoj posebnoj skupini - ponajprije
bijelih, anglofonih pripadnica srednjeg sloja - odnosno ena koje sada
postaju privilegirane drugi put.
Jedna reakcija je bila poticati onu vrstu malih, lokalnih pria koje je
preporuivao Lyotard, u kojima su ene mogle ispriati mnoge razliite
prie svome tlaenju i otporu, ija se heterogenost odupirala uvlaenju
u bilo koji totalizirajui prikaz. Mnoge novije feministike antologije
svjedoe ovoj produkciji mikropovijesti koje su napisale ene
silno razliitim situacijama, a to odaje puno bogatiju, guu pojavnost
feminizma dvadesetog stoljea od shematizma koji ga prikazuje kroz dva
ili tri vala. U isto vrijeme ipak je vano shvatiti da mnoge od tih pria,
ba kao i ona vrsta postupne, lokalne i svakodnevne enske politike u
cijelome svijetu, jo uvijek ukljuuju borbu za jednakost i prava. Ovdje
treba donijeti teku odluku izmeu priznavanja specifinosti razliitih
enskih borbi i lociranja toki identiteta ili sinteze koja upuuje na
prepoznatljivo feministiki proces. 1 3
Suoene s takvim pitanjima razliitosti, mnoge feministice upiru
onu vrstu procedura koje povezujemo s deliberativnom demokracijom
ili diskurznom etikom. 14 No i ovo habermasovsko rjeenje je samo jedna
verzija liberalnog, emancipatornog projekta, premda je u ovom, neto
novijem odijelu on - uvodei paradigmu intersubjektivne komunikacije
- uspjenije obuhvatio i diverzitet i neke kritike racionalne subjektiv
nosti. Iz njegove perspektive modernost, ukljuujui feminizam, jo
izgleda kao nezavreni emancipacijski projekt. Upravo je s ovog stajalita
zabrinutost zbog pridruivanja feministica takvom projektu, isto kao
i njihova sposobnost da ga ostvaruju u svjetlu postmodernistikog
relativizma, izrodila izvjesne zebnje nalik na one s fin de sieclea.
13
Vidi primjerice C. Corrin, Feminist Perspectives on Politics, London i New York, Longman,
14
Vidi primjerice Benhabib, Situating the Self; I. Young, Justice and the Politics of Difference,
1999., srr. 7.
Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 0 .
229
Ali, diskurzna etika postavlja i neka teka pitanja feministikoj

u
politici. Je li militantnija politika tipina samo za nedostatno mo

dernizirana drutva, u kojima ene trae pristup javnoj sferi, i trebaju
li se feministice stoga pomiriti samo s racionalnim, diskurznim proce
durama? S obzirom na to da ni jedan danas postojei politiki sustav
nije u stanju ostvariti racionalne, egalitarne prakse koje komunikativno
habermasovsko djelovanje idealizira, ni idealnu govornu situaciju, nisu
li (naroito marginaliziranim) enama potrebne militantnije strategije
kako bi to ostvarile, osobito u svjetlu one vrste patrijarhalnih, pravnih,
kapitalistikih i birokratskih prepreka, koje ionako ograniavaju de
mokratsku mo? Nisu li, naposljetku, upravo ogranienja racionalnog
diskurza i kritike navodila prethodne narataje ena da organiziraju
a ponekad i primjenjuju alternativne strategije? Ali, s druge strane,
moda je anakrono fantazirati onoj vrsti izravne akcije koja je bila
tipina za ensku politiku prolog stoljea? ak i da je to tako, jesu li to
jedine alternative? Kad feministice identificiraju dublje, neracionalnije
razine rodne moi, ne ostaju li ove nedotaknute pukim intelektualnim
promiljanjem, i ne zahtijeva li to stoga drugaiju vrstu intervencije:
moda neke estetike i performativne strategije koje se povezuju s
postmodernizmom?
Niti i pletenice: feminizmi i genealogija roda

Naslov ovog ulomka odnosi se na ono to se ponekad opisuje kao
trei, postmoderni val feminizma. To implicira daljnji stadij u njegovu
razvoju, novo poglavlje u njegovoj Prii koje se poistovjeuje, naro
ito u kasnim ili postmodernim kulturama s posljednjim desetljeima
dvadesetog stoljea. Uistinu postoje razlozi za naglaavanje takvog
kontinuiteta. Unato napadima na prosvjetiteljstvo zbog njegove za15
Postoji mnogo feministikih kritika Habermasa, ak i meu njegovim pristaama. Vidi primje
rice N. Fraser, Unruly Practices: Power, Discourse and Gender in Contemporary Social Theory,
Minneapolis, University of Minneapolis Press, 1 9 8 9 ; M. Felming, Emancipation and Illusion:
Rationality and Gender in Habermas's Theory of Modernity, Pennsylvania, Pennsylvania State
University Press, 1 9 9 7 . ; 1. Young, "Communication and the Other: beyond deliberative demo
cracy" in S. Benhabib (ur) Democracy and Difference: Contesting the Boundaries of the Politi
cal, Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 9 6 . ; D. Coole, "Habermas and the question
of alterity" u . P. D'Entteves and S. Benhabib (ur), Habermas and the Unfinished Project of
Modernity, Cambridge, Polity Press, 1996., str. 2 2 1 . - 4 4 .
230
Diana Coole
snovanosti na racionalnoj, maskulinoj subjektivnosti, postmodernisti

nastavljaju feministiku tradiciju kritikog preispitivanja, ulazei u trag
efemernostima i pipcima rodne moi, koji se kriju iza svojih vidljivih
drutvenih potpornja, u skrovitima elje i fantazije, gesta i tijela, jezika
i logike, znanja i razuma.
Na drugi nain, i upravo kao posljedica takvih preispitivanja, oito
oksimoronski postmoderni feminizam znai prekid, pa ak i odbacivanje
onoga to se prije dogaalo. Uistinu se moe tvrditi da je feminizam
moderni pokret po sebi: budui da je po definiciji zaokupljen eman
cipacijom ena ili njihovim osloboenjem, ako odbaci te pojmove,
zajedno s pojmovima racionalnog, autonomnog subjekta koji eli biti
osloboen, to e biti kraj prepoznatljivoga feministikog projekta.
tovie, dekonstrukcija enskog identiteta, zajedno s postmodernom
dezintegracijom enske solidarnosti, otima feminizmu mogunost
individualnog ili kolektivnog djelovanja, tako da sveza izmeu kritike
i socijalne transformacije, koja je uvijek bila u srcu feminizma, po
staje teko razaznatljiva. Ukratko, prema modernistikim kriterijima
politike akcije i svrhe, postmodernizam i feminizam su pojmovi u
kontradikciji.
Istovremeno se mora priznati da bi se mnoge feministice sloile s tom
prosudbom, i da postmodernisti slobodno priznaju kontradikcije vlastite
pozicije. Ako su postmodernizirajui socijalni faktori i logika kritike
izrodili postmoderne paradokse (a kako smo vidjeli, upravo su vlastita
interna fragmentacija enskog pokreta i logika feministike kritike rodne
pripadnosti razuma gurnuli feminizam u tom postmodernom pravcu),
moe se plauzibilno tvrditi da je pravi izazov feminizma u dvadesetprvom
stoljeu prilagoditi se ovom novom socijalnom i diskurzivnom konteks
tu, a istodobno i dalje istraivati labirinte rodne moi te izumiti nove
politike strategije uinkovite intervencije. U tom smislu ovaj "trei val"
feminizma je istodobno obiljeen kontinuitetom i prekidom s prolou.
Kako se takvo to moe zamisliti? Sugeriram da bi za poetak bilo
zgodno ponovno promisliti povijest feminizma - na koju sam nekoliko
puta u prethodnim ulomcima ve upozorila kao na kontinuirani emancipacijski projekt - i to u genealokom smislu. Da bismo objasnili to to
231
sve obuhvaa, bit e korisno ukratko pogledati nekoliko Foucaultovih

komentara (iji je utjecaj na feminizam bio vaan).
16
Postoji niz naina na koji se povijest enskog pokreta moe uskladiti

s Foucaultovim primjedbama. Prvo, on je sugerirao izvjesnu kronologiju
modernih borbi kao konzekutivnog suprotstavljanja dominaciji, eksplo
ataciji, te upravljanju i proizvodnji subjektivnosti. 17 Liberalni, marksi
stiki i radikalni/postmoderni feminizmi prilino se dobro uklapaju u
tu tipologiju, pri emu posljednja vrsta istrauje i osporava prirodu
enske subjektivnosti, premda bi bilo korisnije misliti svima trima
kategorijama kao neemu to postoji i djeluje istovremeno (kao to je
to uinila Kristeva u svojoj raspravi trima generacijama feminizma). 18
Drugo, Foucault je razlikovao situacije dominacije i situacije moi:
primijenjeno na ensku situaciju ovo bi upuivalo na neto razliitu
povijesnu periodizaciju. U stanjima dominacije, asimetrini odnosi su
relativno nepokretni. Ono
to dominaciju skupine, kaste ili klase, zajedno s o t p o r o m i p o b u n o m
na koje ta d o m i n a c i j a nailazi, ini glavnim f e n o m e n o m u povijesti
drutava jest to da oni na razini cijelog drutvenog tijela manifestiraju
golemu i univerzalizirajuu formu, isprepleu o d n o s e m o i i o d n o s e
strategije, i posljedice k o j e proizlaze iz njihove i n t e r a k c i j e .
19
U takvim sluajevima, zakljuuje Foucault, akteri e s pravom teiti

totalnijoj politici osloboenja. No naivno je i opasno ako protagonisti
vjeruju da im je cilj nemogua transcendencija moi (primjerice, patri
jarhata). U najboljem sluaju, oni e stei pristup situaciji moi koja,
za razliku od dominacije, otvara mobilno i "vrlo kompleksno polje"
unutar kojeg mo, sloboda i otpor cirkuliraju, meusobno se potiui.
Iz takve perspektive mogli bismo shvatiti feministice prvoga, pa ak
i drugoga vala kao one koje se bore protiv patrijarhalne dominacije:
16
Vidi primjerice L. Mc Nay, Foucault and Feminism: Power, Gender and the Self, Cambridge,
Polity Press, 1 9 9 2 . Mogue je spomenuti i mnoge dodatne navode feministica izravno zaoku
pljenih Foucaultovim djelom, ali osim toga postoje i mnoge druge koje piu pod utjecajem ire
foucaultovske perspektive - od kojih je moda najpoznatija Judith Butler.
17
. Foucault, "The subject and power", pogovor u . Dreyfus i P. Rabinow, Michel Foucault:
18
J. Kristeva, "Women's time", u . Moi (ur), The Kristeva Reader, Oxford, Blackwell, 1 9 8 6 .
19
Foucault, "The subject and power", str. 2 2 6 .
Beyond Structuralism and Hermeneutics, Brighton, Harvester Press, 1 9 8 2 . , str. 2 1 2 .
232
Diana C o o l e
ne (kako se to esto tvrdilo u ono doba) kako bi postale slobodni

(aseksualni, bez roda ili androgini) ljudski subjekti u nekom apsolut
nom, ali apstraktnom smislu rijei, nego kako bi ule u antagonistiku
igru moi. Moe se rei da je upravo to ono to su graanska prava
i openitiji putevi prilaza javnoj sferi enama omoguili. Feminizam
kasnijeg dvadesetog stoljea tada se moe razumjeti kao neto kvali
tativno razliito od svojih prethodnika: kao participacija u gustom
tkivu pokretnih rodnih odnosa koji ukljuuju postupni, kontingentni
i viestruki otpor a istodobno i neto afirmativnije eksperimentiranje
s razliito rodno svrstanim "praksama slobode" 2 0 .
Ova posljednja aktivnost je ponovno u skladu s politikom subjek
tivnosti, a istovremeno i u skladu s openitijim poststrukturalistikim
inzistiranjem da subjektiviteti, identiteti, politiki djelatnici (ena,
utjelovljene enske ili enstvene psihologije, politika biraka tijela,
racionalni pojedinci, itd.) nisu prirodne ili ontoloke danosti koje ekaju
na mobilizaciju ili osloboenje, nego se konstituiraju diskurzivno, bez
prestanka (re)produciraju u razliitim formama. Ako su se tradicio
nalni ili moderni enski identiteti proizvodili i odravali disciplinom i
normalizacijom, upravo ulaskom u ovo kompleksno diskurzivno polje
oni se bore i rekreiraju. Iz te perspektive "postmoderni" feminizmi nisu
apolitini, nego participiraju u politici i na terenu koji je jednostavno
razliit od onog relevantnog za borbe protiv dominacije ili eksploatacije.
ene pitaju: tko smo mi? Kako smo konstituirane kao rodno svrstani
subjekti i kako moemo biti razliite? To ne moe biti sve politika,
ali bez toga ene su uvijek u opasnosti da e reproducirati identitete i
ostvarivati interese koji su posljedice falike moi.
No povijesno istraivanje se ipak mora "testirati u stvarnosti, su
vremenoj stvarnosti, kako bi istovremeno shvatilo mjesta na kojima
je promjena mogua i poeljna i bilo u stanju determinirati precizni
oblik koji bi ta promjena trebala poprimiti". 21 Ono ne zahtijeva, prema
Foucaultu, nikakav globalni projekt nego panju spram specifinih,
parcijalnih, lokalnih transformacija koje su uvijek u tijeku, nikad
definitivne. To nije pitanje liberalnog voluntarizma i neogranienog
20
M. Foucault, "The erhic of care of the self as a practice of freedom", Philosophy and Social
Criticism, proljee 1 9 8 7 . , Vol. 12. broj I, str. 1 1 3 . ff.
21
. Foucault, "What is Enlightenment?", u P. Rabinow (ur), The Foucault Reader, Harmondsworth. Penguin, 1 9 8 4 . , str. 4 6 .
233
izbora, nego ponovno zaokupljenosti promjenjivim, gustim tkanjem

sila koje proizvode i potkopavaju, ostvaruju i nadilaze, rod. Vrsta
povijesnog istraivanja koju Foucault ovdje priziva, u skladu je s tim
i genealoka i arheoloka. Genealog nee misliti enskoj povijesti
kao kontinuiranoj prii ili projektu, nego kao matrici mnogih
intervencija - niti i pletenica, moi i otpora - koje mogu biti prilino
heterogene. "Izolacija razliitih toki pojavljivanja ne moe se prilago
diti sukcesivnim konfiguracijama nekog idealnog znaenja; one su prije
posljedice supstitucija, razmjetaja, prikrivenih osvajanja, i sustavnih
22
preobrata." Naglasak je na diskontinuitetima i kontingencijama, gdje
povijesne strukture izranjaju iz mnogih sluajnih i nepovezanih poje
dinosti i dogaaja, ba kao i iz irih procesa kolonizacije i viestrukih
strategija moi. To ne znai da je povijest bez trajnih formi. Genealog
mora izbjei njihovo postvarenje ili pretpostavku da su uvijek imale
isto znaenje; on trai ono emu je Nietzsche rekao da je njihov
"cjelovit, dug, teko razaznatljiv zapis". 23 Ali, gledano arheoloki, on
takoer prepoznaje diskurzivne reime ili konstelacije koji obuhvaaju
i pospjeuju povijesne ine, determinirajui to se moe ili ne moe
rei ili uiniti.
Primjerice: opreka javno/privatno je konceptualni indeks koji je
definirao feminizam, i kao izvor teoretske kritike i kao objanjenje
enske iskljuenosti 24 iz vanih drutvenih sfera. U svojoj masivnoj
binarnoj formi ona ima izvanrednu politiku teinu. No u isto vrijeme
je vano tu opreku ne postvariti: javno i privatno, ba kao i njihovi
odnosi i granice, ukljuuju niz znaenja i praksi koji poivaju na mnot
vu diskurza (poput klasinog, liberalnog, kapitalistikog). Implikacije
i povijesne manifestacije ove podjele su u skladu s tim mnogobrojne i
kompleksne, one s vremenom kliu unutar raznolikih konteksta. Stoga
je nuno genealoki ui u trag mobilnim osjeajima javnog i privatnog
kako bi bilo mogue uinkovito i pluralistiki reagirati unutar dinamike
22
M. Foucault, "Nietzsche, genealogy, history" u Language, Counter-Memory, Practice, Ithaca
23
F. Nietzsche, The Genealogy of Morality, Cambridge, Cambridge University Press, 1994., str. 9.
24
Za eksplicitno inzistiranje na sredinjoj vanosti za feminizam opreka javno/privatno, vidi

primjerice A. Phillips, "Universal pretensions in political thought", u A. Philips i . Barrett
(ur), Destabilizing Theory: Contemporary Feminist Debates, Cambridge, Cambridge University
Press, 1992., str. 17. Za moje genealoko iitavanje odnosa javno/privatno vidi D. Coole,
"Cartographic convulsions: public and private reconsidered", Political Theory, 2 0 0 0 . , vol. 2 8 . ,
str. 337.-54.
NY, Cornell University Press, 197., str. 1 5 1 .
234
Diana Coole
rodno svrstanog prostora, priznavajui takoer naine na koje su same

ene bile konstituirane, ba kao i iskljuivane iz njega. Dakle, ne postoji
jedna jedina golema podjela na javno/privatno od koje se treba emanci
pirati, nego politika regija viestrukih borbi, gdje u nekim kontekstima
(primjerice, sloboda da se odluuje vlastitom reproduktivnom izboru)
ene zapravo ele i obraniti tu distinkciju. Slian se argument moe
iznijeti s obzirom na dualizam jednakost/razliitost. To se koristilo
kako bi se razlikovali razliiti feminizmi i teorijske pozicije, pri emu
su se tri povijesna vala takoer identificirala s jednakou, razliitou i
raznovrsnou. Ali u biti, tu je na djelu sloenija genealogija; ona koja
ponovno poziva na pluralistiku analizu i reakciju. 25 Gledajui unatrag
na posebne, moda privilegirane, trenutke enske politike, valja biti
svjestan posebnih konfiguracija takvih indeksa, budui da oni oblikuju
dio kompleksnog polja sila na kojem djeluju.
Povijest enskog pokreta

Nemogue je u prostoru koji nam je preostao, pozabaviti se svim
metodolokim imperativima koje smo upravo opisali; osobito je nuno
usredotoiti se na jednu posebnu povijest, a ja u se ovdje koncentrirati
na britansku. Vano je priznati njezinu specifinost ba kao i njezinu
sve veu povezanost s drugim nacionalnim feminizmima. Ali, postoje
odreeni razlozi za privilegiranje britanskih ili amerikih pria, budui
da su se kljuni dogaaji u razvoju feminizma pojavljivali upravo u
tim drutvima, kao avangardi modernizacije. Ukoliko e se feminizam
pojaviti u drugim kulturama, ili tamo biti izvezen, utoliko e se tamo
nuno manifestirati na drugaiji nain, tako da njegovim prvim
pojavnim oblicima ne treba misliti kao nekom egzemplarnom modelu
kojem se drugim kulturama moe rei, kao to je to Marx rekao, "De
te fabula narratur!". Ali prvi feminizmi su otvorili diskurzivno polje
iji e ideoloki i strateki izumi utjecati na sve budue feminizme, i
davati im resurse (ba kao to e mu biti i ogranienja).
25
Vidi npr. A. Phillips (ur), Feminism and Equality, Oxford, Blackwell, 1 9 8 7 . ; G. Bock i S. James
(ur). Beyond Equality and Difference:
Citizenship, Feminist Politics and Female Subjectivity,
London i New York, Routledge, 1 9 9 2 . ; Squires, Gender in Political Theory, 4. poglavlje.
235
Borba za prava
Britanski feminizam se uvijek sastojao od mnogih feminizama. Njegove
razliite faze i aspekti su zauzimali razliite konstelacije ili polja sila
koja imaju sebi svojstvene specifine politike strategije, mjesta borbe
i djelovanja. U svakom sluaju, upravo u prva dva desetljea dvade
setog stoljea na enski se pokret moe najtonije primijeniti oznaka
emancipatornog projekta. Prema foucaultovskoj shemi, ovo obiljeava
borbu pokreta protiv dominacije. Jednom kad su ene dobile pristup
javnoj sferi, imat e vie slobode da se uputaju u raznolikije strategije
koje se okreu pitanju rodne moi.
Poetne godine dvadesetog stoljea bile su dokaz sve vee agitacije
u korist nezavrenog posla koji je naelektrizirao ene tijekom devetna
estog stoljea. Borba za graanska prava je obuhvaala niz aktivnosti
i ciljeva, motiviranih dijelom zahtjevima za doslovnim osloboenjem
od zatupljujuih ogranienja burujskog doma. Pristup obrazovanju
i zaposlenju, ba kao i zatita od obiteljskog nasilja i priznanje pred
zakonom, bili su aspekti zahtjeva za ulaz u javnu sferu, premda je na
prijelazu stoljea bitka za pravo glasa postala najvidljiviji oblik enskog
pokreta.
Osvajanje prava glasa imalo je snano simboliko znaenje za ene
u smislu njihova priznanja kao ravnopravnih graana, ba kao i vitalnu
instrumentalnu vrijednost u onom smislu u kojem se politika repre
zentacija smatrala nunom pretpostavkom za borbu za druga prava (i
njihovo osvajanje). Sto su vie vlasti oklijevale enama davati pravo
glasa, to su se ene vie osjeale navedenima da se identificiraju kao
potlaena klasa sa zajednikim interesima. Premda je veina aktivistica
bila burujskog podrijetla, ope pravo glasa je bilo i cilj socijalistikih
stranaka, i ena iz proletarijata, premda su oni naravno imali i druge
politike ciljeve. Unato razliitoj prirodi i stupnju njihovih politikih
sklonosti, stotine tisua ena bile su motivirane zajednikom stvari
budui da im je bila zajednika situacija u kojoj nisu imale pravo glasa
i bile su smatrane graanima drugoga reda. Njihova identifikacija nije
izrastala iz nekog zajednikog ontolokog statusa, iskustvene homo
genosti ili esencijalistikog vjerovanja da su sve ene jednake, nego iz
injenice da ih je zakon definirao kao iskljuenu, inferiornu kategoriju
bez obzira na njihove razliitosti. Posljedica toga bila je uspostava
specifinog feministikog identiteta tijekom ove posebne borbe. Ako su
236
Diana Coole
se zauzimale za jednakost i zajedniki cilj, to nije bilo stoga to su ene

ve postojale kao latentna politika skupina s odreenim interesima
koja naprosto eka da dobije svoj glas. Njihovo jedinstvo, interesi i
egalitarizam su proizlazili iz specifinoga politikog konteksta. Njihovo
postajanje politikim akterima pospjeilo je liberalno shvaanje djelo
vanja prema kojem upravo racionalni pojedinci stvaraju povijest, ali je
taktiki bilo modulirano socijalistikim lekcijama tome da bespomoni
stjeu uinkovitost tek kad postanu kolektivni djelatnici.
Osjeaj za politiku koji su imale ove rane feministice bio je primjeren
liberalizmu: smatrale su da politika ukljuuje aktivnosti koje imaju veze
s vlau i dravom. Upravo je ovo shvaanje diktiralo koje su femini
stike aktivnosti i ciljevi politiki primjereni, i definicijski i strateki.
enske aktivnosti ovdje se mogu podijeliti u dvije kategorije. Prvo,
diskurzne intervencije. 26 Na jednom kraju spektra one su ukljuivale
snaan propagandni stroj, stvoren za osvajanje srca i umova. Drugo,
postojalo je sofisticirano bavljenje politikom teorijom, to je prualo i
Vokabular za borbu protiv enske potinjenosti kao nepravde i razloge
za njezinu legitimnost, emu su se opirali njihovi protivnici. Ova
vrsta diskurzne aktivnosti bila je u skladu s prosvijeenim kulturama
racionalnog argumenta, premda se rijetko kad pribliavala idealnoj
govornoj situaciji ideoloki neiskrivljene komunikacije.
Uz to je postojala i druga vrsta vie aktivistiki orijentirane strategije.
Ovdje je prikladno istaknuti nekoliko toaka. Prvo, tip aktivnosti koja
se primjenjivala bio je istodobno izazvan, ali i primjeren razumijevanju
politike raznih liberalnih feministica. Drugo, te aktivnosti su imale dvije
strane: one su bile i ona vrsta legitimnih aktivnosti koje je ohrabrivala
liberalna drava, ali budui da ona nije priznavala legitimnost ena
ma da sudjeluju u tim aktivnostima imale su i militantniju strategiju
koja se usmjeravala na graansku neposlunost, prizvanu neuspjehom
konvencionalnih metoda borbe. Tree, elim naglasiti ove militantnije
aktivnosti budui da danas postoji tendencija prikazivanja feminizma
prvoga vala kao prilino pitome i pristojne stvari; ali etvrto, ba
kao to je ove aktivnosti mogue romantizirati kao idealne modele
26
Na nesreu, pojmovi diskurz i diskurzivan su postali prilino dvosmisleni u feministikoj teo

riji, i vano je imati na umu distinkciju izmeu vie habermasovskog smisla tih pojmova (koji
se koristi u ovom posebnom kontekstu), gdje se diskurz odnosi na racionalne, lingvistike,
komunikativne akte, i ireg foucaultovskog smisla diskurzivnih polja ili reima koji obuhvaaju
materijalne strukture, akte i norme, kao i jezik, i koji su neizbjeno isprepleteni s moi.
237
kolektivne politike akcije, vano ih je vidjeti kao odgovore na posebnu

konfiguraciju politikih sila i specifinog, prilino uskog, shvaanja
politikog.
27
Dva tipa politike akcije koje ovdje razlikujemo pojavili su se tije

kom borbe za pravo glasa u Britaniji, u raskolu izmeu legalistikih,
reformistikih sufraetkinja (koje su stvorile Nacionalnu uniju drutava
za ensko pravo glasa) i militantnijih sufraetkinja. Obje su se strane
koristile tipino liberalnim politikim postupcima: govorile su na
sastancima, skupljale novac, organizirale izborne kampanje, prodavale
novine, ile od vrata do vrata promiui svoje ideje. Postojali su "sa
stanci koji su se odravali u dvoranama i dnevnim sobama, u kolama i
kapelicama, na ulinim uglovima i seoskim okupljalitima" i koji "nisu
izgledali kao dosadna i ukoena politika". 2 8 Odravali su se golemi
javni prosvjedi i marevi sa zastavama i parolama, ije su sudionice
ve po sebi bile shvaene kao izvor skandala. Jer, ak su i ove legalne
aktivnosti sadravale subverzivniju dimenziju budui da su u kontekstu
viktorijanske kulture djelovale po sebi transgresivno. Uistinu su to i
bile, budui da su dovodile u pitanje glavno konvencionalno shvaanje
enstvenosti kao neeg pasivnog i pokornog. Ve samim time to su bile
aktivne u javnosti, ene su rekonstituirale svoje identitete i dovodile
u pitanje svojim postupanjem ono to je dotad izgledalo kao prirodna
enska skromnost. Posljedica toga je bila da su izazvale protuotpor:
sudionice su esto prekidali u govoru, gaali trulim voem, ismijavali
u tisku pa ak i napadali. To im je donekle pomagalo budui da je prvi
zadatak bio uiniti ensko pitanje vidljivim, kako bi se njegovi zahtjevi
stavili na politiki raspored, i politizirale same ene. Sjeajui se 1928.,
Ray Strachey je dao jasnu sliku uspjeha koji su postigle sufraetkinje.
D a n za d a n o m , dok su militantne ene n o v i n a m a pruale svjee
naslove, svakog se jutra za d o r u k o m po cijeloj E n g l e s k o j ivo
raspravljalo, a komentari su izvirali s kunog ognjita, iz eljeznikih
vagona, s o b a za puenje, klubova, i kavana, posvuda gdje su se
mukarci
okupljali. 2 9
27
U ovom kontekstu je zanimljiva povijest feministikog revolucionarnog naslijea Sheile Rowbotham.

Vidi njezinu knjigu "Women, Resistance and Revolution, Harmondsworth, Penguin, 1972.
28
Strachey, The Cause, str. 3 0 5 .
29 Ibid. Str. 3 0 3 .
238
Diana C o o l e
Takve su aktivnosti bile uinkovite u vrijeme koje se jo moglo pohvaliti

30
da ima neto poput ivahne, kritine javne sfere - premda onakve u
koju su si ene bile same prisiljene prokriti put. U isto vrijeme one
su izmiljale politike strategije za borbu protiv ogranienja liberalne
politike kulture i nepopustljivosti njezine vlasti. Ove aktivnosti nisu
bile samo instrumentalne: u doba kad je enski javni otpor ve sam po
sebi bio uvredljiv za uobiajeni senzibilitet, samo njegovo postojanje
imalo je znaenje koje danas jedva moemo zamisliti.
Neki drugi pothvati sufraetkinja izgledali su - a tako su bili i
zamiljeni - jo okantnije. Neki od teatralnijih, spektakularnijih, karne
valskih aspekata njihovih aktivnosti ve su anticipirali situacionistiku i
avangardnu ulinu politiku kasnijih desetljea, dok je njihova sklonost
izravnoj akciji vie podsjeala na socijalistike i anarhistike strategije.
Njihov moto je bio "djela, ne rijei". Zauzimale su se za moralno
nasilje, koje se prelilo u nasilje protiv vlasnitva: vikale su na dravne
ministre, sudilo im se zbog ometanja vlasti, borile su se s policijom,
lancima vezivale za eljeznike tranice i provaljivale u parlament.
Bacale su kamenje, razbijale prozore na javnim zgradama, ulijevale
kiselinu u potanske sanduie, unitavale igralita za golf, razrezivale
slike u galerijama, spaljivale kue i presijecale telegrafske ice. 3 1 Takav
javni neposluh prvih godina prolog stoljea bio je reakcija na sukce
sivne prijevare kojima im je drava pokuavala uskratiti pravo glasa, a
zauzvrat su agitatorice uhiivane, zatvarane, prisilno hranjene. Smatralo
ih se kriminalcima, rtvama. Nepopustljivost i prisila drave, i izravna
akcija (manjine) feministica, tako su se meusobno izazivali u vrenju
politike improvizacije. Zatvoreni krug nije slomila logika kolektivne
akcije ni rasprava, nego nuda Velikog rata. Poslije 1 9 1 4 . ene su se
bacile u ratni napor, koji je bez sumnje donio vee i dalekosenije
promjene u rodnim odnosima (primjerice, glede enskog pristupa
javnom ivotu, njihovih identiteta i uloga, odjee i openitog naina
ponaanja) nego li same politike aktivnosti. ak i uz to, trebalo je jo
30
J. Habermas, The Social Transformation of the Public Sphere, Cambridge, Polity Press, 1 9 8 9 .
31
Strachey, The Cause, str. 3 0 9 . - 3 0 . Juliet Mitchell je ipak posebno eljela okarakterizirati ovu
radikalnu politiku spram one iz I 9 6 0 . : "Slogani dananjih feministica moda se ne ine radikal
nijima od onih glasnogovornica iz prolosti, alt kontekst mijenja znaenje." Posebno je inzistirala
da su "sudionice ranijih feministikih borbi bile preteito iz srednje klase, to ih je limitiralo:
izmeu ostalog, usmjeravalo ih je (unato akutnoj svijesti nekih lanica problemima radnike
klase ili crnih ljudi i ena) da se preteito bave burujskim problemima". Mitchell, Woman's
Estate, str. 2 0 . , 36.
239
deset godina da britanske ene steknu pravo glasa, pod istim uvjetima
kao i mukarci. 32
Ovdje vrijedi navesti zakljuak Stracheyeve u njezinoj povijesti The
Cause budui da je, pisan istodobno s ovom pobjedom, simptomatian za Veliku Priu, emancipacijski optimizam s poetka dvadesetog
stoljea. I dok je proroki uoavala ogranienost pravnih promjena, te
moralne i ekonomske probleme koji e odsad motivirati feministiku
borbu, ona je ipak tvrdila da je
glavna bitka gotova, i glavna pobjeda dobivena. S obrazovanjem,
pravom glasa i pravnom jednakou, budunost ena lei u njihovim
rukama; a enskim p o k r e t o m je proireno fundamentalno vjerovanje
da je ona u tim r u k a m a sigurna. 3 3
Drugim rijeima, ene su osvojile pravo da postanu igrai na agonistikom polju odnosa moi. U mnogim drugim drutvima naravno,
borba za politiku jednakost jo nije bila ni poela, ali bi bilo sasvim
pogreno rei da je u Velikoj Britaniji 1930. ostvarena emancipacija
od dominacije ili ak potpuna jednakost. Uistinu, sljedea desetljea e
karakterizirati razdoblje reakcije, dok e sljedei narataj feministica
inzistirati na tome da je patrijarhalno tlaenje i dalje sveprisutno. Ali,
sljedee borbe e se pojaviti unutar potpuno drukije konfiguracije
snaga.
Bitke za civilno drutvo, osobni ivot i rodnu subjektivnost

Kad se enski pokret ponovno pojavio potkraj 60-ih godina dvadesetog
stoljea, mnogi su bili u iskuenju shvatiti ga kao pokret koji nastavlja ali
i produbljava prethodni egalitarni projekt. Naravno, spona je postojala,
ali novi naglasak na osloboenju, prije nego li na emancipaciji, ve je
navjetao znatno ambiciozniju ideju socijalne transformacije. Osjeaj
politikog ve je ekspandirao i poeo ukljuivati odnose u civilnom
drutvu. Dok su raniji marksisti oijukali sa "enskim pitanjem", obino
zadravajui kritiki odmak od njega, sad se javio ivahan - premda na
32
Tablicu je reproducirala Corrin, Feminist perspectives on Politics, str. 2 3 1 . - 3 . , i pokazuje kako

su se globalne bitke za ensko pravo glasa nastavile kroz dvadeseto stoljee.
33
Strachey, The Cause, str. 3 8 5 .
240
Diana Coole
kraju ipak besplodan - pokuaj sinteze marksizma i feminizma.34 Fokus

koji je bio postavljen na materijalnoj, a ne vie pravnoj ili politikoj
jednakosti, ovdje bi se mogao identificirati s Foucaultovim shematskim
pomakom prema borbi protiv eksploatacije. Ali uvijek je bilo jasno
da nejednakost ena ne moe biti reducirana na eksploataciju koja
se pojavljuje u proizvodnoj sferi. Na kocki je bio pristup zaposlenju,
njihova iskustva iz svijeta rada, te artikulacija ovih posljednjih unutar
ideologije i obiteljskih struktura moi.
U skladu s tim u prvi je plan dolo arite koje je premjeteno na
podruje spolnih odnosa, osobito spolne podjele rada i ekonomije elje.
Na to je navodio niz razvojnih trendova, od kojih su neki bili: nove
mogunosti za zaposlene ene koje je otvarao poslijeratni kapitalizam
(sa svim prateim tenzijama s obzirom na tradicionalne spolne uloge);
utjecaji kontrakulture 60-ih godina i njezinih zahtjeva za seksualnim
osloboenjem; dostupnost sigurne kontracepcije; korozivno djelovanje
na tradicionalne obiteljske strukture imbenika kakvi su rat, vee
blagostanje i mobilnost, i slobode koje su stekle same ene.
Za poetak, novi feminizam je ostao primarno strast bijelih ena iz
srednje klase. Skicirajui povijest feminizma od njegova vrhunca 1971.,
i koristei se onom vrstom strukturalistike analize koja je tada bila
u modi, Juliet Mitchell je ipak implicirala da povezanost feminizma s
naprednim industrijskim drutvima i enama srednje klase ipak nije bila
zapadnjaka pristranost ni lani univerzalizam. Prije je to bio odgovor
na posebne uvjete kapitalizma ije su ideoloke bitke i kontradikcije bile
u prvom planu borbe burujskih ena. "Ekonomske promjene koje su u
revolucionarnu prominenciju bacile novu "obrazovanu", mladu srednju
klasu, koja je provocirala radikalne napade na ideoloke institucije, bile
su uzrokom nastanka Pokreta za osloboenje ena." 3 5 Pa opet su takve
enske preokupacije uskoro nadmaile svoje ograniene ciljeve i socijal
nu bazu, tvrdi Mitchellova, jer su ih navodile da se udruuju s drugim
potlaenim skupinama na ije su se ideoloke resurse takoer pozivale.
U skladu s tim ona je locirala ponovnu pojavu feminizma unutar ireg
konteksta kontrakulture obiljeenog pokretom za graanska prava i
pokretom "Black Power", studentskom militantnou, anarhizmom
34
Vidi primjerice M. Barrett, Women's Oppression Today, London, Verso, 1 9 8 8 . , prvo izdanje
35
Mitchell, Woman's Estate, str. 38ff.
1980.
241
i terorizmom, sektatvom, radnikim pokretom i antipsihijatrijskom

politikom iskustva.
U tom kontekstu ideje osloboenju isprepletale su se s antikapitalistikim osjeajima, ba kao i s idejama nadvladavanju patrijarhata.
Ve prije spomenute spekulativne Velike prie bile su u sedamdesetima
zajednike i marksizmu i radikalnom feminizmu, a mnogo kreativnih
napetosti medu njima proizlazilo je iz potekoe da se pomire dvije
totalizirajue verzije, jedna koja je privilegirala klasu i proizvodnju, a
druga spol i reprodukciju. U biti je korisno razlikovati, u tom drugom
valu, vie marksistiku, materijalistiku i egalitarnu orijentaciju (koja
se, gledano unatrag, ini blia liberalizmu po svojim osnovnim pretpo
stavkama), ili orijentaciju koja je vie isticala psihokulturu i razliitost,
i povezivala se s radikalnim feminizmima, koji su ve djelovali na
terenu politike subjektiviteta to ju je identificirao Foucault. I dok su
se marksisti i liberali mimoilazili u vanim politiim i ekonomskim
pitanjima, imali su zajednike, iroko modernistike, prosvjetitelj
ske ciljeve, posebice s obzirom na vanost jednakosti i racionalnosti.
Radikalnim i postmodernim feministicama bio je zajedniki izvjesni
skepticizam u vezi s ovom posljednjom, ali su se mimoilazile u pitanju
perspektive i identiteta. Radikalni feminizam je tragao za konceptima
i metodologijama koji imaju u svojem sreditu enu, i identificirao
je ene kao posebnu socijalnu skupinu, suprotstavljenu mukarcima,
mukim interesima i maskuliniziranim identitetima. Njegovi predstav
nici su veinom isticali razliitost, umjesto jednakosti. Postmodernisti
su dekonstruirali opreke, tipa muko/ensko (muevno/enstveno), ili
jednakost/razliitost, naglaavajui umjesto toga fluidne nestabilnosti
i raznovrsnosti rodno karakteriziranih identiteta.
U posljednja etiri desetljea feminizma pokazalo se da postoji
daleko prevelik broj struja da bi se mogle svesti pod zajedniki projekt
i ako ih je mogue oznaiti feministikima, tada je to samo stoga to
sve sudjeluju u sloenoj genealogiji roda. Naini shvaanja politike
i politikog djelovanja - i shodno tome nain na koji su se razvijale
strategije politikog djelovanja - znatno su se promijenili i usredotoit
u se upravo na te imbenike.
Sto se tie politike, znatno su se promijenile definicije i praksa
vladanja, tako da drava openito zauzima sve manje mjesta unutar
242
Diana C o o l e
poslijeratnog feminizma.36 Marksisti su dravu uvijek smatrali epifenomenom, budui da se bitne promjene pojavljuju u ekonomiji. Premda
su joj strukturalistike verzije bile spremne dati relativnu autonomiju,
feministice su je bile spremne shvatiti na slian nain: kao patrijarhalnu
instituciju koja odraava i podupire ire strukture patrijarhata koje je
uinkovitije dovoditi u pitanje drugdje. Otkad su stekle pravo glasa,
ene su se bez sumnje borile za odreene zakone (poput legalizacije
pobaaja) i politike (osobito na polju socijalnih prava i prava na jednake
mogunosti), dok su se organizirale za promjenu ciljeva i vlastitu
veu zastupljenost. Ali ene su uvijek smatrale da im maskulini etos
parlamentarne politike nije primjeren, jer su se istodobno shvaale
kao neto znatno vie od obine grupe za pritisak. Postmodernisti
su, pak, tvrdili da su enski interesi ve sami po sebi jedan uinak
dravne politike, a sumnje u zajedniki enski identitet postavljale su i
neugodna pitanja politikoj reprezentaciji. 37 Feministike koncepcije
politike ionako su se sve ee radije fokustrale negdje drugdje. Jedna
od njihovih najtrajnijih tvrdnji je bila da je osobno politiko, budui
da su i najintimniji odnosi ovisni javnim strukturama patrijarhata. 38
Dok su se kapilare rodne moi otkrivale na sve dubljim i dubljim
strukturama, tako su se usporedno s tim irili i obzori politikog, i
mnoila se mjesta politikih borbi.
Takav razvoj je dubinski utjecao na feministiko razumijevanje
politikog djelovanja. Tijekom 70-ih godina dvadesetog stoljea ene
su jo teile kolektivnoj akciji, a naglasak na sestrinstvu vodio je etosu
solidarnosti. Tijekom ovog desetljea masovna politika je bila utjelov
ljena u Pokretu za osloboenje ena, i odravala se snana veza teorije
i prakse. Kako se pokret fragmentirao, a pozornost pomicala prema
osobnijoj i kulturnoj politici, takvo kolektivno djelovanje vie nije bilo
ni mogue, a moda ni nuno. U osobnom ivotu je svakoj eni ovisilo
hoe li se boriti protiv spolnih i kunih uloga koje njihovi muki partneri
oekuju, dok su relativno malene skupine mogle inicirati subverzivne
kulturalne eksperimente koji su otvarali prostore to su ih drugi mogli
36
Premda je Squires zapazila u novije vrijeme povratak politici vie orijentiranoj na dravu, i
sugerira da su feministice moda deziluzionirane alternativnim strategijama: Squires, Gender
in Political Theory, str. 1 9 9 .
37
postmodernistikim dvojbama, vidi R. Pringle i S. Watson, "Women's interests and the poststructuralist state", u Barrett i Phillips (ur), Destabilizing Theory; zagonetkama reprezentacije,
vidi . Phillips, The Politics of Presence, Oxford, Clarendon Press, 1 9 9 5 .
38
K. Milieu, Sexual Politics, London, Virago, 1977., 2. poglavlje.
243
istraivati. Strukturalisti i postrukturalisti su u svakom sluaju bacili

sumnju na individualistika, voluntaristika shvaanja djelovanja, ba
kao to su i upozoravali da su identiteti previe nestabilni da bi bili
u stanju podupirati bilo kakvu trajniju masovnu politiku. Premda su
takve sumnje muile feministike teoretiarke, i premda je teko danas
zamisliti bilo kakvo uskrsnue masovnoga enskog pokreta, ovo nije
sprijeilo mnoge ene da politiki djeluju individualno i kolektivno, iako
na parcijalniji nain, u smislu odgovora na razliite potrebe vlastitih
situacija.
Naposljetku, koje su vrste politikih strategija bile karakteristine za
kasni i postmoderni feminizam? Ovo ovisi, naravno, nainu na koji se
shvaaju politika i djelovanje, kao i mjestima borbe kako ih definiraju
trenutani diskurzi i konfiguracije moi. Tamo gdje je marksizam bio
utjecajan, feministice su prihvaale dijalektike i strukturalistike analize
kako bi iitavale povijesnu situaciju i stjecita sila na kojima bi ene
mogle uinkovito djelovati. Cilj je bio generirati teoriju iz vlastitog
enskog iskustva, a ne nametati je izvana. ene su razmjenjivale iskustva
preko skupina za podizanje svijesti i shvaale da su njihove prividno
individualne patnje dio jednog openitijeg sindroma. To ih je zauzvrat
motiviralo da pokuaju intervenirati na politikoj a ne samo indivi
dualnoj razini. U isto vrijeme, teoretiari su povezivali razne indekse
patrijarhata s jo irim strukturalnim kontradikcijama kako bi shvatili
na kojoj bi toki ene mogle najuinkovitije dovoditi sustav u pitanje.
Proces razumijevanja njihove zajednike podreenosti takoer je meu
enama trebao stvoriti solidarnost potrebnu za uinkovitu praksu.
Poput sufraetkinja i Pokret za osloboenje ena imao je odreenu
sklonost izravnoj akciji i masovnoj politici. Moda su najdomljivije
taktike iz 70-ih veliki marevi i prosvjedi, simboliki i teatralni po
stupci, graanska neposlunost. Njih su pratili dogaaji i na drugim
podrujima djelovanja nove ljevice - pokreta za graanska prava,
protiv rata u Vijetnamu, CND i tako dalje - koji su bili indikativni
za revolucionarnu vjeru da je fundamentalna promjena jo mogua.
Postojao je i utopijski naglasak na prefigurativnoj politici. Neke su
radikalne feministice, posebno, sumnjale da je mogue potpuno svrgnuti
patrijarhat, ali su svejedno zakljuile da postoji dovoljno mjesta u
njegovim meuprostorima za separatistiku politiku. Ovo je davalo
prednost organizacijama iz kojih su mukarci bili iskljueni; njihova
244
Diana C o o l e
predisponiranost za politiko lezbijstvo obuhvaala je i izravno odba

civanje heteroseksualnosti i demonstraciju njegove suvinosti, a etos
iskljuivo enskih skupina trebao je biti primjer razliite vrste etike, od
one koja je dominantno maskulina. Druge su ene eksperimentirale s
raznim vrstama kunih zajednica koje su takoer bile smiljene kako
bi otkrile potisnute mogunosti kreativnog odgajanja djece. Poput
utopijskih socijalista jedno stoljee prije, one su se nadale da e svojim
primjerom pokazati potencijal alternativnih ivotnih stilova, koji su se
sada vrtjeli oko enskih zajednica.
Donekle su ove instrumentalisticke i prefigurativne strategije bile
kombinirane sa strpljivim radom znatnog broja ena koje su se orga
nizirale na lokalnoj, svakodnevnoj razini. Njihov nain organizacije
(antihijerarhijski i nebirokratski, kooperativan a ne konfrontacijski
itd.), takoer je trebao pokazati vie sestrinski nain prakticiranja
politike (i time bio komplementaran teoretskim interesima koji su
pokuavah uvesti etiku brige spram blinjih u javni ivot). Telefonska
pomo, centri za rtve silovanja, meu ostalim mogu se shvatiti kao
inovativni odgovori na pojavnost patrijarhalne moi u njezinim mnogim
manifestacijama, ba kao i pokuaji da se ojaaju same ene.
Kako se tijekom 80-ih pozornost sve vie usredotoivala na kulturna
pitanja, poele su se pojavljivati nove simbolike strategije borbe,
eksperimentiranja i otpora. ene su prosvjedovale protiv izlobi ili
filmova koji su prikazivali poniavajuu sliku enskog roda; bojkoti
rale su proizvode koji su se reklamirali pomou rodnih stereotipova;
odailjale su vlastite nove i afirmativne slike sebe samih; pokazivale
su nestabilnost i kontingentnost rodno svrstanih identiteta. U mnogo
emu su postmodernisti nastavili s takvom simbolikom politikom,
ali su se radikalnije fokusirali na dekonstrukciju roda i identiteta,
promiui estetske i performativne strategije koje razotkrivaju svaki
identitet kao maskeradu. Tvrdei da su i spolno svrstana tijela, i rodno
svrstani subjekti uinci moi, tamo gdje su ponavljanje izvedbe ba
kao i masa mikroskopskih tehnika normaliziranja i discipliniranja
one koje odravaju takve uinke, oni su se angairali u transgresivnim
postupcima koji zamagljuju granice i ine ono to izgleda kao vrsta
245
distinkcija neodrivim, neodlunim. 3 9 Takve strategije su dijelom

odgovor na shvaanje da se rod i seksualnost proizvode i odravaju
pomou neracionalnih procesa kakvi su nesvjesna elja, tjelesni akti ili
retorika. Svaka racionalna, deliberativna politika mora barem stoga biti
dopunjena neracionalnim strategijama koje djeluju na toj razini.
Zakljuak
U prethodnim refleksijama feminizmu u dvadesetom stoljeu zapazila
sam kako je intimna veza izmeu feministike teorije i enskog pokreta,
kojom je stoljee poelo, na njegovu kraju znatno oslabjela. Dijelom
je to bila jednostavna posljedica diferencijalnih ritmova politikog i
teorijskog napredovanja, gdje trajne blokade i interesi u materijalnom ili
institucionalnom ivotu znae i dugake, ponavljane borbe za jednakost
koje jednostavno djeluju dosadno i neoriginalno ako se preesto dogaaju
u teoriji. Ali feministice su takoer poele poneto drugaije gledati
na odnos izmeu teorije i prakse, dok su sudjelovale u openitijem
premjetanju prema naglasku na teorijskoj praksi, udaljavajui se od
kolektivistike politike. U isto vrijeme, feministike strategije i identiteti
su popucali, ali se i namnoili. Premda se sve to ini problematinim
iz perspektive masovnog pokreta i Velike Prie, ja sam upozorila na to
da e usredotoivanje na genealogiju roda zabiljeiti naine na koji su
se feminizmi uvijek pojavljivali kao odgovor na posebnosti konteksta i
da su promjena politike taktike ili djelovanja bili openito primjereni
polju sila u koje su ene intervenirale. S takvog stajalita sam sugerirala
da je moda najvanija distinkcija, koja se treba istaknuti gledajui
unatrag na enske borbe, ona izmeu njihove borbe protiv dominacije
- tipino iskazana jezikom emancipacije i zahtjevima za pristup javnoj
sferi - i njihove participacije u agonistikim prostorima rodne moi
koji su se tom borbom otvarali. Ukoliko je ovo posljednje izazvalo
pojavu niza novih i eksperimentalnih intervencija, utoliko su ove jo
opravdane trajnim prosvjetiteljskim procesom kritikog preispitivanja,
ba kao to su i dio njega, ak i kad strategije koje se rabe nisu uvijek i
same racionalne. Iz te perspektive feminizam je, moda jedinstven meu
velikim ideologijama modernosti, u zdravoj poziciji koja mu omoguuje
da se suoi s izazovima novoga tisuljea.
39
Najslavniji primjer ove analize i politike svakako ostaje djelo Judith Butler Gender Trouble:
Feminism and the Subversion of Identity, New York, Routledge, 1990., s njegovim istraivanjem
roda kao predstave i njegovoj strategiji preruavanja.
247
Politike perspektive zelenih
11
Politike perspektive zelenih u
osvit dvadesetprvog stoljea
James Meadowcrofi
Kao dobro definirana ideoloka struja, "zelena" perspektiva je relativno
novija pojava. Najvei dio dvadesetog stoljea, varijante liberalizma,
socijalizma i konzervativizma (kombinirane s primjesama nacionalizma),
i kratko razdoblje faizma, zauzimale su sredinje mjesto na politikoj
pozornici. Vani dogaaji posljednjih stotinu godina - ukljuujui
svjetske ratove, kraj kolonijalnog doba, uspon i pad sovjetskog eksperi
menta, genezu drave blagostanja te difuziju demokratskih mehanizama
- bili su blisko povezani s konfliktima izmeu ovih glavnih politikih
tradicija, ali i s njihovom meusobnom oplodnjom i hibridizacijom. U
usporedbi s feminizmom, pa ak i s takvim manifestacijama ideoloke
kreativnosti s kraja dvadesetog stoljea kakve su nova desnica, religij
ski fundamentalizmi i novi nacionalizmi, neposredni utjecaj zelenih
moe se initi skromnim. Ali, u nekoliko desetljea svoga postojanja
zelena perspektiva je ostavila poetni trag i ini se vjerojatnim da e
u budunosti preuzeti i vaniju ulogu.
Zelena perspektiva
Kao i druge ideoloke trendove, zelene karakterizira raznovrsnost; tako
je zelena perspektiva vie obitelj povezanih i bliskih pristupa nego li
jedno integrirano stajalite. Priloge ovoj tradiciji politike argumentacije
248
James
u nastanku - koja nudi ubitanu kritiku modernog drutva, poglavito

s obzirom na tetu koju industrijska civilizacija nanosi planetarnoj
ekosferi - dali su ekoloki aktivisti, antinuklearni pokret i borci za prava
ivotinja, politiki organizatori i radikalni novinari, filozofi ekologije
i akademski teoretiari. 1 Ministri u njemakoj koalicijskoj vladi, borci
za ouvanje amerike netaknute prirode, zagovornici alternativnih
tehnologija i ivotnih stilova - svi se imaju pravo identificirati sa
zelenim politikim projektom. A "socijalna ekologija", "ekosocijalizam",
"bioregionalizam, "ekofeminizam" i "dubinska ekologija" samo su neke
od varijanti i hibrida povezanih sa zelenom politikom. 2 No unato
raznovrsnosti, zelenima je zajedniko nekoliko stvari.3
U srcu zelene perspektive je duboka zaokupljenost odnosom izmeu
ljudi i prirode. Zeleni rutinski osuuju oneienje zraka, vode i zemlje,
rastronu potronju resursa, unitenje prirodnih habitata i divlje prirode,
pad bioraznovrsnosti i opasnost od klimatskih promjena. Ali, za zelene
ekoloka pitanja ne ine samo niz posebnih problema koje je mogue
rijeiti specifinim tehnologijama. Umjesto toga, ona se shvaaju kao
simptomatine ili fundamentalne manjkavosti suvremene civilizacije.
Ona, naime, proizlaze iz vrijednosnog sustava koji se prema prirodi od1
Reprezentativni prilozi jesu: R. Bahro, Building the Green Movement, London, Heretic, 1 9 8 6 . ;
. Wiesenthal, Realism in Green Politics: Social Movements and Ecological Reform in Germany,
New York, St. Martin's Press, 1 9 9 3 . ; J. Porritt, Seeing Green: The Politics of Ecology Explai
ned, Oxford, Blackwell, 1 9 8 4 . ; P. Kemp i D. Wall, A Green Manifesto for the 1990., London,
Penguin Books, 1 9 9 0 . ; L. Johnson, A Morally Deep World, Cambridge, Cambridge University
Press, 1 9 9 1 . ; i L. Martell, Ecology and Society, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 4 .
"socijalnoj ekologiji" vidi . Bookchin, The Philosophy of Deep Ecology: Essays on Dialectical
Naturalism, Montreal, Black Rose, 1 9 9 0 . ; "ekosocijalizmu" pie D. Pepper, Eco-Socialism:
From Deep Ecology to Social Justice, London, Routledge, 1 9 9 3 . "bioregionalizmu" vidi .
Sale, "Bioregionalism: a new Way to treat the land", The Ecologist, 1 9 8 4 . , vol. 14. str. 167.7 3 . ; "ekofeminizmu" preporuujem A. Collard i J. Contrucci, Rape of the Wild, London,
the Women's Press, 1 9 8 8 . ; "dubinskoj ekologiji" vidi A. Naess, "The shallow and the deep,
long-range ecology movement: a summary", inquiry, 1973., Vol. 16., str. 9 5 . - 1 0 0 .
Za razne prikaze zelene ideologije vidi: J. Barry, "The limits of the shallow and the deep: green
politics, philosophy and praxis", Environmental Politics, 1994., vol. 3., str. 3 6 9 . - 9 4 . ; . Baxter,
Ecologism, Edinburgh, Edinburgh University Press, 1999.; M. Clark, "Environmentalism" u r.
Bellamy (ur), Theories and Concepts of Politics, Manchester, Manchester University Press, 1 9 9 3 . ;
M. Kenny, "Ecologism", u . Eccleshall, V. Geoghegan, R. Jay, M. Kenny, lan MacKenzie i
R. Wilford (ur), Political Ideologies, London and New York, Routledge, drugo izdanje, 1 9 9 4 . ;
. Smith, Ecologism: Towards Ecological Citizenship, Buckingham, Open University Press,
1 9 9 9 . ; Y. Stavrakakis, "Green Ideology: a discursive reading", Journal of Political Ideologies,
1997., Vol. 2., str. 2 5 9 . - 7 9 . ; . Wissenburg, "A taxonomy of green ideas", Journal of Political
Ideologies, 1997., vol. 2., str. 2 9 . - 5 0 . ; S. Young, "The different dimensions of green politics",
Environmental Politics, 1 9 9 2 . , vol. 1., str. 9.-44.
249
nosi kao prema materijalu koji se moe podrediti ljudskim ambicijama,

iz pogleda na svijet koji ne vodi rauna sloenoj meuovisnosti eko
lokih procesa, iz ekonomskog sustava ovisnog ekspanziji, rasipanju i
nejednakosti, te iz politikog sustava kojim manipuliraju oni koji imaju
najvie koristi od postojee prakse. Ono to razlikuje ovaj nazor od
perspektiva drugih koji su takoer zabrinuti zbog ekolokog razaranja
jest to da za zelene socioekoloka problematika znai privilegirani teren
za definiranje politikog identiteta i orijentaciju politike akcije. Drugim
rijeima, bolesti suvremenog drutva su takve da je za njih od najvee
vanosti politika podjela na one koji zagovaraju radikalan prekid sa
suvremenim praksama, i one koji brane postojei industrijski poredak.
Tako, premda zeleni (implicitno ili eksplicitno) prihvaaju spoznaje
koje preuzimaju od postojeih politikih perspektiva, oni istiu potrebu
da se izgradi izriito "zeleni" politiki pokret.
U zelenim kritikama ekoloke delinkventnosti suvremenog drutva
obino su prisutna etiri elementa. Prvo, tu je afirmacija fundamen
talne vrijednosti prirode, prirodnih procesa i okolia. Prema zelenima,
industrijsko drutvo obezvrjeuje prirodni svijet, zanemaruje razmjere
u kojima su ljudi ovisni prirodnim sustavima i nijee neovisnu vri
jednost neljudskih, prirodnih entiteta. Pa opet, priroda je dar kojem
ljudsko drutvo ovisi - ne samo u materijalnom nego i u estetskom,
psiholokom i duhovnom smislu. tovie, valja shvatiti da priroda ima
vrijednost nezavisnu od ljudskih svrha. Prirodni entiteti zasluuju poto
vanje i obzirnost, i ne smije im se pristupati samo sa stajalita njihove
potencijalne korisnosti. Instrumentalni i neinstrumentalni razlozi za
vrednovanje prirode poprimaju razliite naglaske u skladu s razliitim
zelenim pristupima: neki inzistiraju na tome da je priznanje zasebne
vrijednosti prirode oznaka pravih zelenih; drugi istiu vanost prirode
za procvat ovjeanstva; a trei privilegiraju ivu iskustvenu sponu
izmeu ljudi i prirodnog svijeta. Meu filozofski orijentiranim zelenima
najei su argumenti vrstama prirodnih entiteta koji imaju vrijednost,
odnosu izmeu moralnog djelovanja i moralnog promiljanja,
egalitarnim ili hijerarhijskim pristupima u rjeavanju suprotstavljenih
zahtjeva te postoji li vrijednost neovisno onima koji vrednuju. Svaka
perspektiva koja se moe s pravom nazvati zelenom oslanja se na neke
od tih elemenata i tvrdi da moramo ponovno preispitati nain na koji
gledamo prirodu.
250
James Meadowcroft
Drugo, tu je ideja realnosti prirodnih ogranienja - konanosti

ekosfere, povezanosti fizikih i biolokih sustava, te vjerovanje da e
drutvo koje trajno ekspandira (njegova ekonomija, populacija, kori
tenje resursa, proizvodnja otpada) na kraju nastradati. U konanom
svijetu, eksponencijalni se rast ne moe nastavljati unedogled. Prema
zelenima, industrijska drutva ve prelaze ove granice jer troe resurse
i odbacuju otpad u neprihvatljivoj mjeri. A ako se taj rastroni nain
ivota proiri po cijelom svijetu, optereenje globalne ekosfere postat e
neizdrivo. Premda su se predvianja s poetka 70-ih godina dvadesetog
stoljea neposrednom ekolokom kolapsu pokazala preuranjenima,
pojam prirodnih ogranienja i dalje je glavna tema zelenog argumenta.
Iscrpljenje obnovljivih sustava resursa (primjerice, izlov ribljih jata),
zaguenje gradova, cesta i zranih putova, stalno unitenje prirodnih
habitata i opasne klimatske promjene - slue kao ikone sveprisutnih
ekolokih granica. Ne obazirati se na te granice ne samo da jami
trajno unitenje prirode nego priziva i potencijalnu katastrofu ljudskog
drutva.
Tree je odbacivanje openite razvojne putanje suvremene industrij
ske civilizacije. Zeleni tvrde da je obrazac razvoja, koji je prihvatilo
moderno drutvo, katastrofalno lo. Ljudi su izgradili civilizaciju zasno
vanu na trajnom pljakanju prirodnih sustava. Napredak se pogreno
identificirao s beskrajnim rastom i potragom za materijalnim zadovolj
stvima. I dok se zeleni razlikuju u svojim dijagnozama glavnih uzroka
ove pogreke (prosvjetiteljski nain miljenja, hijerarhija, kapitalizam
i tako dalje) i razliito procjenjuju relativnu prihvatljivost specifinih
tehnologija ili obrazaca ekonomske i drutvene aktivnosti, svi ipak
vjeruju da se drutvo kree u pogrenom smjeru. Ono to je potrebno
da se taj smjer ispravi jest radikalna preorijentacija drutvenog razvoja
prema "odrivom" drutvu - onom koje ivi u harmoniji s prirodnim
sustavima, ne postavlja na ekosferu terete koje ona ne moe izdrati i
ostavlja dovoljno mjesta za procvat prirode.
Napokon, postoji i ono to se moe opisati kao emancipatomi impuls
zelene vizije. Nije rije samo tome da e nas prirodne granice na
kraju sprijeiti da nastavimo ivjeti naim rastronim ivotnim stilom,
nego takoer tome da nam zelena alternativa obeava mnogo bolji
svijet od onoga koji poznajemo danas. I to u dva smisla. S jedne strane,
u zelenom drutvu, teret nametnut okoliu korjenito e se smanjiti:
251
ljudi e ponovno "lagano hodati po Zemlji". Priroda e, u nekom

smislu, biti osloboena bezobzirnoga ljudskog zahtjeva za apsolutnom
dominacijom. S druge strane, dolazak zelenog drutva e takoer
osloboditi ljude. Osloboeni od pritisaka komercijalne civilizacije, imat
emo sretniji i zdraviji ivot, smisleniji, i u veem skladu s prirodom.
I dok se zeleni moda mimoilaze u preciznom opisu budueg drutva,
svi obeavaju da e zelena budunost biti i svijetla budunost.
Sve u svemu, ove etiri toke ine okvir osude ekolokih grijeha
suvremenog drutva: ali takoer i upozoravaju da zelena perspektiva
utjelovljuje i viestruku kritiku, i skup pozitivnih vrijednosti i pro
pisa, koji se ne mogu izravno deducirati iz "ekolokih" postulata.
Zeleni osuuju socijalne i ekonomske nejednakosti, centralizaciju i
birokratizaciju, eroziju lokalne kontrole, militarizam i tlaenje ena.
Nasuprot tomu, tvrde da su u sreditu njihove socijalne vizije jednakost,
participacija, demokracija do najniih razina drutva, lokalna kontrola,
vitalnost zajednica i enska prava. Ti se elementi u razliitim zelenim
perspektivama iskazuju na vrlo razliite naine - ali su svejedno glavna
odlika argumenata zelenih. Oni su utkani u ekoloku kritiku, ali njihovo
znaenje se ne iscrpljuje u ekolokoj dimenziji. Militarizam, primjerice,
uzrokuje ekoloko razaranje, ali se osuuje zbog izravne tete koju
nanosi ljudskim drutvima. Relokalizacija ekonomskog i drutvenog
ivota smanjila bi ekoloko optereenje, a istovremeno i oivjela veze
unutar zajednice. Interakcija ekolokih preokupacija s takvim kriti
kama postojeeg stanja, ali i pozitivnim vrijednostima, daje zelenom
diskurzu njegov poseban okus: argumenti zelenog antimilitarizma
rezoniraju razliito od onih iz ranijih pacifistikih pokreta, dok ivot
u zamiljenim zelenim zajednicama nije ba onaj isti kakav prieljkuju
druge komunitarijanske vizije.
Premda su etiri upravo spomenute ideje - "prirodne vrijednosti,
"prirodna ogranienja", odbacivanje prevladavajue "razvojne putanje",
i "zelena emancipacija" - bile predstavljene u svom odnosu spram
ekoloke dimenzije, one su potencijalno u stanju meusobno povezati
mnoge pravce zelenih vjerovanja. Vrednovanje prirode, primjerice,
moe se interpretirati i kao ozbiljna opomena da valja "uiti od prirode"
- prihvaati ono to nas priroda moe nauiti nainu ponaanja u
svijetu. Tako se naela za koja se smatra da karakteriziraju prirodne
sustave mogu preporuiti kao norme prema kojima se moe orijentirati
252
James Meadowcroft
ljudska praksa. "Meuovisnost", "raznovrsnost" i "jednakost" esto

se navode u tom smislu: meuovisnost vrsta u ekosustavima upuuje
na vanost kooperacije i zajednitva meu ljudima; raznovrsnost ivih
oblika tipinih za zrele i zdrave ekosustave uzima se kao razlog za
poticanje raznovrsnosti unutar ljudskih drutava; dok se odsutnost
stabilnih hijerarhija u prirodi priziva kako bi se opravadala egalitarna
socijalna organizacija.
Pojam granica moe se primijeniti ne samo da bi denotirao "ekster
na" ogranienja koja konana ekosfera namee ljudskim pothvatima
nego i da bi implicirao kako su ljudski kapaciteti ogranieni, i/ili da bi
upozorio na kontrolu koju bismo morali odabrati i nametnuti naem
ponaanju. Mnogi zeleni odbacuju redukcionistiko stajalite moderne
znanosti i arogantne pretpostavke tehnolokoj civilizaciji: toliki
dio povijesti industrijskog drutva je povijest pogrenih kalkulacija i
nenamjeravanih posljedica. Oni sugeriraju da je nemogue potpuno
shvatiti kompleksne, jedinstvene i trajno evoluirajue prirodne sustave.
Umjesto toga bismo trebali priznati ogranienja ljudskog razumijevanja
i biti oprezni kad se mijeamo u prirodne procese. Usporedno s tom
idejom ljudskoj pogreivosti, zeleni mogu takoer tvrditi (donekle
paradoksalno) da je jedna od sposobnosti ljudi sposobnost refleksije
vlastitom ponaanju i njegove modifikacije. Moemo rei "dosta",
i odabrati ograniavanje zahtjeva prema prirodi, prihvatiti skromniji
dio zemaljskih resursa i manje rastrono ivjeti. Drugim rijeima,
samonametnuta ogranienja mogu zadrati nae ponaanje unutar
meda propisanih razboritou i/ili moralom.
Pojam patolokoj razvojnoj putanji ne mora se odnositi samo na
ono to su ljudi uinili prirodi nego i na ono to ine jedni drugima.
Neopravdane krajnosti siromatva i bogatstva, eksploatacija i izrablji
vanje jedne skupine od druge, brutalni sukobi koji bjesne u mnogim
dijelovima svijeta pripisuju se iskrivljenom obrascu razvoja koji mo
i profit stavlja ispred etike i opeg blagostanja. Tako je "emancipatorni impuls" zelenih povezan s raznim borbama za suprotstavljanje
nepravdama i za obranu slabih od tlaenja. Iskoritavanje siromanih,
ljudi u nerazvijenim zemljama, ena, radnika, umirovljenika, uroenika
i tolikih drugih, mogu se prikazati kao daljnja optuba postojeeg
sustava. U nekim se sluajevima ak i skupine proizvoaa - poput
poljoprivrednika, ribara i drvosjea (koji su izravno odgovorni za
253
ekoloki destruktivno ponaanje), mogu prikazati kao rtve sustava koji

im ne nudi nikakvu alternativu. Emancipacija svake takve grupacije
moe se shvatiti kao sukladna openitom cilju demontiranja modernog
industrijalizma radi stvaranja okoliu prijateljskog, ljudima bliskog,
"zelenog" drutva.
Ideja poput one "primjerenoj veliini", koja igra vanu ulogu u
zelenim argumentima, takoer je povezana s ta etirima elementima.
Ve na prvi pogled veliina ima veze s granicama - jer granica je crta
iza koje se pravila koja vrijede za jednu veliinu vie ne mogu primije
niti. Ako veliina razaranja nekog danog ekosustava prijee odreene
granice, sustav e kolabirati; ako razmjeri ljudske ekonomije prijeu
granice koje im postavlja okoli, dogodit e se katastrofa. Ali veliina
se takoer odnosi na prirodne vrijednosti: jer moe se shvatiti da
priroda "sugerira" primjerene veliine za mnoge aktivnosti. Zajednice
bi trebale biti zasnovane na ekolokim mjerama, a prirodne znaajke
i procesi (planine, rijeni sljevovi, i tako dalje) mogu upuivati na
prikladne politike granice. Patoloka razvojna putanja dovela nas je do
kulta "mega" i "globalnog", a istovremeno su zanemarivane institucije
lokalnih razmjera (gdje ljudi najbolje funkcioniraju). Emancipacija
stoga ovisi promjeni razmjera ljudskoga svijeta, prema harmoniji s
prirodnim i ljudskim potrebama.
Analitike kontroverze
Da bih dopunio ovaj prikaz, nakratko u se pozabaviti etirima pi
tanjima koja su muila istraivae zelene perspektive: prvo se tie
odreivanja toke u kojoj se ona zgunjava u neovisni ideoloki pristup;
drugo se tie razumijevanja u kakvom su poloaju zeleni u odnosu
prema tradicionalnom politikom kontinuumu koji see od ljevice
do desnice; tree, procjene mjesta ekoloke kritike unutar zelenog
pogleda na svijet, i etvrto, koje se tie raznovrsnosti unutar obitelji
zelenih pristupa.
Premda je mogue pratiti unatrag sve do antike ideje ili nazore
povezane s dananjim zelenim misliocima (kao to su potovanje pri
rode, briga blagostanju ivotinja, dragovoljna jednostavnost i tako
dalje), openito se prihvaa da je kao koherentna alternativa zelena
254
James Meadowcroft
perspektiva razmjerno moderna pojava. U literaturi prevladavaju dva

shvaanja: jedno locira podrijetlo struje kojoj se obino govori kao
"politikoj ekologiji" na kraju devetnaestog stoljea i poetku dva
desetog; drugo povezuje nastanak zelenih perspektiva s turbulentnim
sedmim desetljeem dvadesetog stoljea.
Prvi pristup istie filozofske temelje: da se "ekologizam" pojavio
u posljednjoj treini devetnaestog stoljea, kao dio intelektualnog
odgovora na darvvinovske izazove tradicionalnom miljenju. On je
kombinirao znanstvene, evolucijske i materijalistike ideje s organicistikim, holistikim, naturalistikim i vitalistikim kozmologijama
koje su prirodi davale duboko duhovno znaenje. 4 Dualizam izmeu
ovjeka i prirode (i izmeu znanosti ovjeku i znanosti prirodi) bio je
razrijeen time to su ljudi dobili svoje mjesto unutar prirode, a oboje su
bili podreeni istom evolucijskom procesu. Vjera u tradicionalnu religiju
je zamijenjena oboavanjem prirode i prirodnog. "Holistika biologija"
i ideje "ekonomista energije" zaokupljenih oskudnou resursa pomogli
su da se izotri neodreena nelagoda izazvana modernim svijetom, i
enja za jednostavnom ruralnom egzistencijom.3 Imena mislilaca kakvi
su Peter Kropotkin, Ernst Haeckel (koji je iskovao rije "ekologija"),
Konrad Lorenz, Patrick Geddes, Lewis Mumford i Frederick Snoddy
glavna su u ovoj vrsti prikaza. Od svojih poetaka u devetnaestom
stoljeu ekoloka misao se grana kroz dvadeseto stoljee, a njezini
predstavnici su povezani s najrazliitijim strujama, meu kojima su,
primjerice, pristae kampanje "Povratak zemlji", lanovi pokreta za
planiranje gradova, skauti, sve do zagovornika organske poljoprivrede.
Dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljea, postojala je osobito
snana veza s konzervativnim, nacionalistikim i faistikim pokretima.
U tom smislu, zelene perspektive s kraja dvadesetog stoljea izgledaju
kao najnovija reinkarnacija ideja koje su s nama ve barem stotinu
godina.
Premda ovakav pristup baca neto svjetla na veze meu razliitim
misaonim okrujima devetnaestog i dvadesetog stojea, on malo pri4
Klasini izraz ovog pristupa moe se nai u A. Bramwell, Ecology in the Twentieth Century: A
History, New Haven CT i London, Yale, University Press, 1 9 8 9 . Za posebno nijansiran pristup
preporuam A. Vincent, "The character of ecology", Environmental Politics, 1 9 9 3 . , Vol. 2., str.
248.-76.
Bramwell, Ecology in the Twentieth Century.
255
donosi razumijevanju zelenih kao politikog fenomena. On je bitno

apovijesni, unato mnotvu povijesnih detalja, jer malo pozornosti
pridaje specifinim kontekstima unutar kojih se ideje pojavljuju, i
artikulaciji tih ideja unutar vizija individualnih mislilaca i pokreta. Slian
organicistiki ili evolucijski rjenik, zajednike metafizike pretpostavke
i potpora slinih projekata ili tehnologija brkaju se s dokazima
politikoj odnosno ideolokoj srodnosti.
Alternativni prikaz smjeta politiku u sredite pozornice. On vidi
sedamdesete godine dvadesetog stoljea kao formativni trenutak u
kojem se zelena perspektiva zgusnula kao nova ideoloka struja, koja
je samosvjesno objavila svoj posebni identitet i pokazala sposobnost
da se neovisno organizira. Ideologije su, naposljetku, fenomeni doba
masovne politike; one nisu samo teorije nego idejne konstrukcije vezane
za politiku praksu. Da se posluimo Freedenovim rijeima, one ne
iziskuju samo kreatore nego i potroae. 6 A napetost izmeu ideja i
politike prakse potie njihovu evoluciju. Upravo tijekom sedamdesetih
godina dvadesetog stoljea roena je masa novih ekolokih pokreta
(suprotstavljenih konzervativistikim - koji se bore za ouvanje pri
rode) i stvorene su prve zelene politike stranke. Usporedno s takvim
pokretima, politiki mislioci i publicisti artikulirali su posebnu viziju; u
tom trenutku je prihvaena oznaka "zeleni" kako bi se okarakterizirala
upravo nastala perspektiva. Ova ideoloka kreacija bila je originalna, ne
stoga to nitko nikad prije jo nije sugerirao sline misli ili zagovarao
sline ciljeve nego zato to su ovdje takve ideje okupljene - stekle
politiki fokus, kritinu masu i praktino utjelovljenje - i tako izrodile
novu ideoloku tradiciju.
Mnogo se pisalo faktorima koji objanjavaju procvat moderne
ekoloke svijesti tijekom 60-ih i 70-ih godina dvadesetog stoljea.
Skrenuta je pozornost na brzi tehnoloki i industrijski razvoj u drugoj
polovici dvadesetog stoljea koji je dramatino poveao razmjere ljud
skog utjecaja na ekosferu. Istaknute su promjene u klasnoj i socijalnoj
strukturi koje su izazvale nastanak "postindustrijskog drutva", pomaci
u vrijednostima i vjerovanjima koji su postignuti usporedno s poras
tom "postmaterijalnih" preokupacija; i transformacija tipova rizika s
6
M. Freeden, Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach, Oxford, Clarendon

Press, 1 9 9 6 .
256
James Meadowcroft
kojima smo danas suoeni. 7 Ma kakvu relativnu teinu pridavali tim

imbenicima, jasno je da se dogodila radikalna promjena u politikoj
prominentnosti ekolokih pitanja. Ovo se moe dokumentirati medij
skim pokrivanjem tematike i podacima iz medijskih istraivanja;8 ali
manifestiralo se i znatnom institucionalnom promjenom: izmeu kasnih
ezdesetih i kraja sedamdesetih godina dvadesetog stoljea osnovane
su nove ekoloke organizacije i ministarstva, a sve zemlje sudionice
OECD-a uvele su nove zakone kontroli oneienja.9 Ekoloki pokreti
inili su pritisak da se provode reforme, ali i znatno profitirali od
spomenute legitimizacije ekoloke problematike. Zeleni su poli od
pretpostavke da je novi administrativni odgovor na ekoloke izazove
nedostatan, da je nuan radikalniji oblik socijalne rekonstrukcije te
da borba za takvu transformaciju mora biti temelj novog politikog
identiteta. Ali konsolidacija zelene alternative je paradoksalno ovisila
upravo istovremenom prihvaanju ekoloke tematike u svim sferama
drutva. Zelena alternativa se pojavila u epohi u kojoj je briga za okoli
postala dijelom dominantnoga socijalnog diskurza.
Drugi politiki trendovi koji su predodredili kontekst za pojav
ljivanje zelenih ukljuivali su naslijede kontrakulture i nove ljevice,
protestnih pokreta iz ezdesetih godina dvadesetog stoljea, te borce
iz antinuklearne kampanje, iz novih socijalnih pokreta, svojstvenih za
sedamdesete godine dvadesetog stoljea. Iznenadni rast cijena nafte i
razdoblje visoke inflacije i ekonomske nestabilnosti ojaali su percepciju
izvrgnutosti postojeeg sustava krizama. Oslabjela je vjera javnosti
u veliku znanost, veliki biznis i veliku dravu. A medu onima koji su
bili skloni kritici statusa quo, izgubljene su iluzije ortodoksnim mar
ksistikim i socijaldemokratskim varijantama socijalistikog projekta,
a istovremeno su ojaale frustracije zbog krutosti istono/zapadnog
ideolokog rascjepa.
7
Vidi, primjerice: D. Bell, The Corning of Post-industrial Society, New York, Basic Books, 1 9 7 3 . ;
R. Ingelbart, The Silent Revolution: Changing Values and Political Styles Among Western Publics,
Princeton NJ, Princeton University Press, 1 9 7 7 . ; U. Beck, Ecological Politics in an Age of Risk,
preveo A. Weisz, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 5 .
R. Dunlap, "Public Opinion and Environmental Policy", u J. Lester (ur) Environmental Politics
and Policy: Theories and Evidence, drugo izdanje, Durham NC i London, Duke University
Press, 1 9 9 5 .
. Janicke i . Weidner (ur), National Environmental Policies, Berlin, Springer, 1 9 9 7 . ; i .

Hanf i A. Jansen (ur), Governance and Environment in Western Europe: Politics, Policy and
Administration, Harlow, Longman, 1 9 9 8 .
257
Razmotrimo glasoviti slogan "misli globalno, djeluj lokalno". Taj

pojam se potpuno moe shvatiti samo u eri u kojoj je "globalno" ve
rezoniralo u masovnoj kulturi: u doba satelita i interkontinentalnih
balistikih raketa, transnacionalnih korporacija i izravnih televizijskih
prijenosa dogaaja iz cijeloga svijeta. Slino se moe rei i za drugi slo
gan vaan u osvajanju inicijalnog prostora za zelene stranke: "ni lijevo
ni desno, nego naprijed". Ideja transcendiranju utvrenih ideolokih
opozicija nije nova, ali je stekla naroitu teinu pri kraju stoljea tijekom
kojeg je nacionalna i internacionalna politika bila obiljeena trajnim
rascjepom na lijevo i desno. A sluila je kako bi se definirao poseban
politiki prostor koji nije mogao biti izdvojen na taj nain etrdesetih,
pedesetih ili ezdesetih godina dvadesetog stoljea.
To upozorava na jo jedan vaan, ali teko rjeiv problem: lijevu
ili desnu orijentaciju zelene politike. Premda neki zeleni i dalje tvrde
da se njihova politika perspektiva ne moe locirati na kontinuumu
lijevo/desno, veina promatraa (kao i mnogi zeleni) danas se slau da
je gravitacijsko sredite suvremene zelene politike na ljevici. Zeleni su
skloni podupirati hendikepirane socijalne skupine i zagovarati veu
socijalnu jednakost. Oni kritiziraju postojeu distribuciju ekonomske i
politike moi i politiku participaciju sve do najnie razine. Naravno,
ta je identifikacija daleko od potpune: neki su zeleni vie tradicionali
stiki orijentirani; mnogi zeleni podupiru specifine politike, openito
povezane s desnicom (otrija kontrola useljavanja, primjerice); a oprez
koji pokazuju svi zeleni, kad je rije upletanju u prirodu i prihvaanju
novih tehnologija (i s time povezanih obrazaca ivota), daje njihovoj
perspektivi poneto konzervativnu kvalitetu, stranu uvjerenom raci
onalizmu koji je dugo bio karakteristian za ljevicu. Pa opet, zeleni
su veinom u saveznitvu s politikim formacijama lijevog centra i
zagovaraju politike koje su, povijesno gledano, vie privlaile ljevicu.
Ta "lijeva pristranost" zelene politike teko da je sluajna i ini se
da e se nastaviti u predvidljivoj budunosti. Njezino utemeljenje je
intelektualno i praktino. Moderni zeleni pokret crpio je svoje ideje
i aktiviste ponajprije iz oporbenih pokreta ljevice. U vrijeme kad se
perspektiva zgusnula u posebnu politiku struju, otpor utvrenim eko
nomskim i politikim praksama dolazio je veinom s ljevice. Povijesni
projekt ekstremne desnice bio je diskreditiran u oima narataja koji je
iznjedrio zelene, a konzervativni projekti restrukturiranja regulatorne
258
James Meadowcroft
drave ili drave blagostanja koji su se poeli oblikovati u to vrijeme

nisu bili posebno privlani. tovie, sile koje zeleni smatraju da su
usmjerene protiv njih - osobito snani ekonomski interesi (agroindustrijski, graditeljski, transportni i vojni kompleksi) ije postojanje poiva
na trajnom orobljavanju prirode i perpetuiranju socijalne nejednakosti
- blie su povezane s desnicom. Zeleni ele promjenu, promjenu
koja e neizbjeno zadirati u postojea prava i ovlasti te u postojeu
raspodjelu moi. U kontekstu trenutanog rasporeda politiih i ideo
lokih sila, ini se da ljevica ima vie razumijevanja za ovaj projekt
od konzervativnih stranaka. Da to kaemo na drugi nain, ekoloka
pitanja su supstancijalno pitanja distribucije, a to uspostavlja izvjesni
afinitet s ljevicom. Ne elimo rei da zelene stranke ne bi mogle biti i
u koaliciji s konzervativcima, ili da neki zeleni ne bi mogli skrenuti i
desno, ali ipak tvrdimo da e u skoroj budunosti gravitacijsko sredite
zelenih perspektiva ostati na ljevici.
Problematian je i meuodnos ekolokih i ostalih politikih vri
jednosti utjelovljenih u uvjerenjima zelenih. iroko govorei, zeleni
filozofi i politiki teoretiari istiu primat ekolokog elementa - kao
jezgre zelene misli, glavnog impulsa iz kojeg prirodno proistjeu sta
jalita svim drugim pitanjima. 10 Nasuprot tomu, zeleni politiari i
aktivisti esto pruaju polivalentni]u sliku, na kojoj se uvelike ispre
pleu teme socijalne pravde i jednakosti, demokracije i participacije,
enske emancipacije i suprotstavljanja militarizmu. Nema sumnje da
se tu radi profesionalnim deformacijama budui da teoretiari tee
intelektualnoj rigoroznosti i logikoj konzistenciji, dok politiare vie
zanima privlaenje to raznovrsnijih skupina biraa. No ini se da je
tu na djelu jo jedna prikrivena napetost: naime, ako se ekologiji u
ideologiji zelenih pridaje uloga prvobitnog pokretaa, kakav je onda
status politikih zakljuaka koji, navodno, iz tog primata slijede? A ako
se okoli reducira na samo jo jedno pitanje od mnogih koja zanimaju
zelene, kako da zelena perspektiva izbjegne svoje svoenje na eklektinu
kau oporbenjakih stajalita?
10
Primjerice, R. Goodin, Green Political Theory, Cambridge, Polity Press, 1 9 9 2 . ; ili A. Dobson,
Green Political Thought, London, Routledge, drugo izdanje 1 9 9 5 .
259
Jedan pristup ovom pitanju ponudio je Robert Goodin koji predlae

rekonstrukciju zelene teorije na temelju "zelene teorije vrijednosti".
11
On kae da je u jezgri svake ideologije teorija dobra koja definira

moralnu viziju to dotinoj perspektivi daje koherenciju. Goodin tvrdi
da zeleni trebaju istaknuti svoju vrijednosnu teoriju - prema kojoj su,
grubo reeno, stvari vrijedne razmjerno svojoj "prirodnosti", i prema
kojoj postojanje svijeta koji nadilazi ljudsko drutvo omoguuje poje
dincima da smjeste svoje ivote u iri kontekst. Zelena shvaanja drugih
pitanja, naroito "djelatnosti" (ukljuujui stajalita demokraciji,
decentralizaciji, participaciji i tako dalje) i promjeni ivotnog stila,
trebala bi biti rigorozno podreena njihovoj teoriji vrijednosti. Tako
e zeleni ostati usredotoeni na svoju sredinju ekoloku preokupaciju,
izbjei sporedne stvari koje bi mogle udaljiti potencijalne pristae
i razotkriti nekoherentnost pokuaja drugih stranaka da preuzmu
elemente programa zelenih.
Goodinov prikaz funkcionira istovremeno kao opis teorije zelenih
(u to bi zeleni vjerovali kad bi bili potpuno konzistentni s logikom
vlastitih naela) i kao eksplicitni pokuaj da se njihova ideologija
preobrazi u snaniju konfiguraciju. Sto se tie prvog, problem je u tome
to se velika veina zelenili ne bi prepoznala u Goodinovu portretu.
Ako i pustimo sa strane prijeporni prikaz "zelene teorije vrijednosti",
njegovo shvaanje odnosa ekolokih i politikih elemenata u zelenom
programu ne bi dobro prolo. Primjerice, Goodin prihvaa bitno
instrumentalni pristup demokraciji, naglaavajui distinkciju izmeu
sredstava i ciljeva. On objanjava "da zastupati demokraciju znai
zastupati procedure, zastupati brigu okoliu znai zagovarati stvarne
rezultate" i pita "kakva jamstva imamo da e odreene demokratske
procedure potaknuti eljene rezultate?". 1 2 Nasuprot tomu, veina
zelenih ne pristupa politici na taj nain. Oni smatraju demokraciju i
participaciju temeljnim politikim vrijednostima; a gotovo isto se moe
rei za decentralizaciju i egalitarizam. Njih smatraju vanima ne samo
stoga to mogu dovesti do odreenih rezultata za okoli nego takoer
zato to pokazuju pravi nain na koji ljudi trebaju ivjeti. Drugim
rijeima, oni su vani sami po sebi i pomau osigurati druge instru11
Goodin, Green Political Theory.
12
Ibid, str. 1 6 8 .
James Meadowcroft
260
mentalne, esencijalne i ekspresivistike vrijednosti. ak i ako netko

moe pokazati da bi u specifinoj situaciji demokracija ili participacija
mogle izazvati nepovoljne posljedice za okoli, vjerovanje veine zelenih
u te vrijednosti ne bi se uzdrmalo. Jer oni su uvjereni da bi, kad bi
ljudi imali primjeren skup vrijednosti i odgovarajui institucionalni
kontest, demokracija djelovala, te bi se donosile ispravne (ekoloki
osjetljive) odluke.
Sto se tie druge toke Goodinova prikaza (jaanje pozicije zelenih),
Goodion misli da snaga ideologije ovisi njezinoj artikulaciji jedin
stvene teorije vrijednosti i uspostavi vrstih lokalnih veza izmeu toga
moralnog naela i politikog programa. U biti, ideologije imaju sloene
jezgre: liberalizam nije povezan samo sa slobodom, nego i s jednakou i racionalnou, a svaki od tih elemenata moe se interpretirati i
povezivati na razliite naine u raznovrsnim liberalnim varijantama.
Veze izmeu moralnih perspektiva i politikih prijedloga su obino
labave, viestruke i povijesno - isto koliko i logiki - determinirane.
Uistinu, sposobnost ideologije da preivi promjenjive intelektualne
mode i politike okolnosti izravno je povezana s njezinom unutarnjom
kompleksnou i pluralnou izvora na koje se oslanja. U evoluciji
ideologija, dvosmislenost i redundantnost mogu nadjaati jezgrovitost
i besprijekornu loginost. Tako bi, ne samo da bi ojaala zelenu gra
evinu, Goodinova redukcija njezinih temelja na jedan jedini moralni
stup mogla oslabiti otpornost zelene tradicije na napade.
Znatno drugaiji nain razumijevanja jedinstva zelene ideologije
13
predloila je Gayil Talshir. Istraujui razliite pristupe zelenih, ona

odbacuje miljenja prema kojima zeleni nemaju ideologije, da je zelena
misao samo inaica neomarksizma, da je treba smatrati "neopolitikom" ideologijom, ili da je ona "ekoloka" ili "environmentalna"
ideologija. Poput Freedena i mnogih drugih analitiara, Talshirova
tvrdi da zaokupljenost prirodom ne moe sama po sebi biti temeljem
koherentnog politikog svjetonazora. Okoli ini kompleks problema,
a ne politiko rjeenje. Ali dok Freeden 1 4 to povezuje s miljenjem
da zelena ideologija ima nerazvijenu jezgru, Talshirova to smatra
13
G. Talshir, "Modular ideology: the implications of green theory for a recortcepmalizacion of
14
Freeden, Ideologies, str. 5 4 5 .
'ideology', Journal of Political Ideologies, 1 9 9 8 . , Vol. 3., str. 169.-92.
261
dokazom da politike vrijednosti, kojima se zeleni najee bave,

nemaju fiksne vrijednosti. Ona inzistira na tome da su "tolerancija,
stabilnost, demokracija, jednakost, tradicija i feminizam... neovisni
glavni koncepti zelene ideologije u nastajanju, koji se ne mogu derivirati
iz ekolokih shvaanja". l j Ali Talshirova takoer tvrdi da su zeleni
posebni po koliini razliitih perspektiva - koje sve razvijaju svoje
kritike ekonomije rasta i jednodimenzionalnosti suvremenog drutva
na razliitim terenima - koje postoje unutar jedne ideoloke formacije.
Ona tvrdi da je "ekologizam" obitelj ideologija, ali je to svejedno jedna
ideoloka obitelj "koja koegzistira unutar skupine poznate kao "zelena
ideologija", skupa s obitelji feminizma, nizom organizacija za prava
manjina i raznim drugim radikalnim koncepcijama". 1 6
Naglasak Talshirove na neovisnom utemeljenju vanih zelenih
politikih vrijednosti i na viedimenzionalnom obiljeju zelene kritike
je vaan, ali nije nuno postulirati novi tip "modularne" ideologije
kako bismo objasnili raznolike perspektive unutar stranaka kakve su,
primjerice, njemaki Zeleni. Znatna ideoloka raznolikost, hibridizacija
i napetosti obino se manifestiraju u politikim strankama veine
ideolokih orijentacija; ali razliite vizije i naglasci koegzistiraju s
odreenim shvaanjem zajednikog identiteta i svrhe. Unutar britanske
Konzervativne stranke, primjerice, uvijek su koegzistirale razne vrste
konzervativizma, premda stranako vodstvo nije uvijek bilo oduevljeno
takvom raznovrsnou. Neki zeleni istiu feminizam ili antimilitarizam,
ali ako se njihova politika perspektiva treba oznaiti kao "zelena",
nasuprot obinoj feministikoj ili antimilitaristikoj, to je stoga to kod
njih postoji bitan afinitet s perspektivama drugih zelenih, te unutar i
izvan odreene stranke.
Vratimo se openitijem pitanju uloge ekoloke kritike u ideologiji
zelenih: najpravilnije je ne smatrati ju jedinim pokretaem, nego vie
denominatorom koji nije mogue eliminirati. Drugim rijeima, perspek
tiva koja ne stavlja zatitu okolia i vrijednosti prirode u sredite svojih
politikih preokupacija ne moe se kvalificirati kao "zelena". Nasuprot
tomu, ona koja se ne poziva na demokraciju na najniim razinama (ili
na decentralizaciju, egalitarizam, feminizam ili antimilitarizam) kao
15
Talshir, "Modular ideology", str. 182.
16
Ibid, str. 1 8 3 .
262
James Meadowcroft
na kljunu politiku preokupaciju, ne bi nuno bila "odbaena" na

isti nain. Uistinu, neki pristup moda nema gotovo nita za rei
nekom od ovih elemenata, ali se jo moe prihvatiti kao "zeleni". Pa
opet, perspektivu koja ne ukljuuje bilo koji od tih elemenata u svoje
kljune vrijednosti takoer ne bi bilo pravilno nazvati "zelenom".
Nije rije tome da je ova skupina koncepata logiki obuhvaena
brigom za okoli, ali se oni ipak povijesno i praktiki povezuju s
politikom perspektivom koju nazivamo "zelenom". Drugim rijeima,
ekoloka komponenta zelene misli je "posebna", ne u smislu da logiki
determinira fizionomiju vjerovanja, nego stoga to bez nje ideoloka
manifestacija kojoj govorimo ne bi bila prepoznatljiva kao zelena.
Naposljetku, postoji i problem raspona perspektiva koje se mani
festiraju unutar zelene ideoloke obitelji. Uobiajeno je pristupiti ovoj
raznolikosti u smislu osnovnih dihotomija: "mranih" i "svijetlih"
zelenih gledanja, "radikalnih" i "reformistikih", "dubinske" i "plitke"
ekologije, "fundamentalizma" i "realizma", "ekocentrizma" i "antropocentrizma", ili "ekologizma" i "zatite okolia". Kao to je rasprava
u literaturi utvrdila, ovi pojmovi pokrivaju razliite (premda dijelom
i konvergentne) opozicije koje imaju razliitu vanost za karakterizaciju razliitih zelenih strujanja. Veina termina ima svoje podrijetlo
u nastojanjima jednog segmenta zelenog pokreta da diferencira svoje
pozicije od onih svojih suparnika; ali ni jedna opozicija ne ini nita
vie do li samo upuuje na kompleksnost konkurentnih strujanja.
Primjerice, polarnost "ekocentrizma" nasuprot "antropocentrizmu",
koju Robyn Eckersley pozicionira kao fundamentalnu podjelu u svojem
17
vrijednom djelu politikoj teoriji zelenih , prije svega je filozofska
i etika distinkcija; ona nije nuno korisna za stvaranje politikih
podjela, to vie to (kako su zapazili Dobson 18 i ostali) u svojim javnim
izjanjavanjima veina zelenih naglaava instrumentalne argumente u
korist zatite okolia. Podjela "fundamentalisti" nasuprot "realistima" je
eksplicitnije politika, odnosi se na razmjere u kojima bi zeleni trebali
prihvatiti konvencionalne politike oblike kako bi promicali svoja
stajalita u zastupnikoj demokraciji; ali ona se samo labavo vezuje za
drugu podjelu. Dobsonov naglasak na "ekologizmu" nasuprot "zatiti
17
R. Eckersley, Environmentaltsm and Political Theory, Albany NY, State University of New York
Press, 1 9 9 2 .
1X
Dobson. Green Political Thought.
263
okolia" poiva na mjeri u kojoj odreena perspektiva zastupa radifalni

prekid s "postojeim nainom socijalnog i politikog ivota". Zapravo,
prema Dobsonu "zatita okolia" (premda ju je mogue ukljuiti u
diskusiju "zelenom politikom miljenju") zapravo nije dio zelene
ideologije, jer se - budui da mu nedostaje bitan sadraj - moe pomiriti
s drugim postojeim ideolokim perspektivama (primjerice, mogu
postojati liberalni environmentalisti) i zastupa "menaderski pristup
problemima okolia, siguran u vjerovanju da se oni mogu rijeiti bez
fundamentalnih promjena u postojeim vrijednostima ili obrascima
proizvodnje i potronje". 1 9 Ovo nas, naravno, odvodi natrag do nae
prijanje rasprave tome to zelenu perspektivu ini "zelenom"; a
problem je to Dobson istie stupanj prieljkivanih promjena, a ne
definiciju politike privrenosti u smislu zelenog identiteta. Ali "stupanj
radikalnosti" je teko specificirati: u nekim stvarima drave OECD-a ve
nadmauju Dobsonovu "zatitu okolia" (budui da eksplicitno tvrde
kako treba izmijeniti vrijednosti i izvesti znatne pomake u obrascima
proizvodnje i potronje kako bi se rijeili problemi okolia); istovremeno
voe nekih europskih zelenih stranaka ne mogu se okvalificirati kao
"ekologisti" jer ne prihvaaju "ekocentrine", "holistike" vrijednosti
koje Dobson povezuje s pravim "ekologizmom".
Zeleni pogledi se razlikuju u vie od jedne dimenzije, a podjele koje
se nekome izvan pokreta ine akutnima, moda nisu one koje se ljudima
unutar pokreta ine najznaajnijima. Za poetak, trebamo razlikovati
varijacije na tri podruja: prvo se odnosi na vrednovanje prirodnog
svijeta (koji entiteti zasluuju moralno razmatranje? zbog ega?); drugo
se tie kritike postojeih drutvenih institucija (koji su izvori dananje
krize? koja vrsta institucija bi trebala zamijeniti dananje manjkave
strukture?); i tree se odnosi na strategiju koja je u stanju generirati
promjene (koje organizacije i akcije e najvjerojatnije izazvati promje
ne?). A na svakom od ovih podruja varijacije su mnogobrojne.
Budunost zelenih?
Tijekom kratkog razdoblja svog postojanja zeleni su imali odreeni
utjecaj na politiki ivot u industrijaliziranim zemljama. U nekim
19 lbid. Str. 1.
264
James Meadowcroft
dravama oni su postigli znatan izborni uspjeh, i (obino u koaliciji s

drugim politikim snagama) sudjelovali u vlasti na lokalnoj, regionalnoj
i nacionalnoj razini. Openitije, zeleni su artikulirali perspektivu na
koju su postojee politike struje morale reagirati. Sigurno je da poruke
zelenih danas doseu do ireg auditorija no ikad prije.
Posebno se istiu etiri razvojne faze. Prvo se pokret proirio zem
ljopisno. Zelena politika je stekla pristae u cijelom razvijenom
svijetu, a u Europi tijekom devedesetih godina dvadesetog stoljea
zelene su se stranke sve vie pojavljivale u zemljama na jugu i isto
ku kontinenta. Tamo gdje zelene stranke nisu osnovane, ili su bile
neuspjene na izborima, ipak je zabiljeen porast broja skupina koje
podupiru zeleni projekt. ak i u Sjedinjenim Dravama se poveala
nazonost zelenih na lokalnoj razini i, neovisno tome to je postigla,
predsjednika promidba Ralpha Nadera je uzdigla profil pokreta na
nacionalnu razinu. Drugo, zabiljeeno je izrazito jaanje institucionalne
potpore zagovornicima zelenih. Ideologijama je potrebna materijalna
infrastruktura; njima su, ako ele napredovati i preivjeti, potrebni
resursi i organizacije. Sindikati su tradicionalno osiguravali potporu
socijalistikim pokretima, a ptkraj dvadesetog stoljea liberalizam se
oslanjao na baze u akademskom svijetu kad je izborna srea stranaka
s liberalnim imenom pala. Za zelene, uveana snaga zelenih stranaka i
pokreta (koji u mnogim europskim zemljama primaju dravnu potporu)
oito je vana. Ali takav je i rast "zelenog civilnog drutva", mrea
kooperativa, strunjaka i tvrtaka povezanih s okoliem, i druge teme
zelenih. Tree, danas su zeleni i postojee strukture moi u proirenoj
i sloenoj interakciji. Najuoljiviji je bio izbor zelenih na politike
dunosti i njihov dolazak na mjesta u vladi; ali i openitije, zeleni
pokreti su blisko suraivali s dravnim dunosnicima i uredima, s
vodeim linostima i organizacijama poslovnog svijeta. Umjesto da
samo prosvjeduju "izvana", ekoloke skupine i zeleni politiari su
se ponekad angairali i u pozitivnijoj politici kooperacije kako bi
oblikovali praktina rjeenja za neposredne probleme. Ne elimo rei
da su zeleni aktivisti bili dobrodoli u uredima i upravnim odborima.
Samo elimo upozoriti da su se neki zeleni pomaknuli s rubova prema
sredinjici zbivanja. I dok postoje analitiari koji to smatraju znakom
slabosti i kooptiranja, sve u svemu se ipak ini da ta pojava znai
proirenje utjecaja zelenih. Naposljetku, postignut je umjereni napredak
265
u teoretskoj sofisticiranosti argumentacije zelenih. Obino su se zelene

perspektive ocjenjivale nepovoljno u usporedbi s tradicijama poput
liberalizma ili feminizma. Naravno, teoretska sofisticiranost nije sve; ali
moe osigurati intelektualni temelj i biti izvoritem revitalizacije neke
ideologije. U protekla dva desetljea zelene filozofske perspektive su
se uvelike razvile, a u smislu politike teorije potaknule su zanimljive
rasprave zelenoj demokraciji, odrivom rastu, pravdi i okoliu, te
20
strukturi zelene misli openito.
Sto se tie smjerova pokreta, upravo su reformistiki orijentirani,
zeleni "srednje struje" - koji su se usredotoili na "ozelenjivanje" posto
jeih institucija i prihvatili norme dananje politike utakmice - uspjeli
osvojiti najvie sljedbenika. U izbornom smislu, vie fundamentalitike,
"antistranako stranake" orijentacije su se pokazale neuspjenima;
skupine koje su naroito isticale svoju ekocentriku istou takoer
nisu uspjele osvojiti glasae. Zeleni djelatni u velikim aktivistikim
organizacijama (ekolokim nedravnim organizacijama, ENGO-ima)
mogu se poneto utjeiti injenicom da je nekim specifinim pita
njima (dobrobit ivotinja, genetiki modificirana hrana, i tako dalje)
svijest javnosti narasla. Izvan "glavnog toka" stalno izviru prosvjedne
skupine i mree sklone izravnim akcijama, ije je postojanje olakala
pojava mobitela i interneta. Ali je li djelovanje bilo koje od tih struja
pridonijelo openitom projektu zelene drutvene transformacije, jo
nije jasno. Odvane socijalne vizije radikalnijih zelenih teoretiara
- onih koji pozivaju na temeljitu preobrazbu svijeta kakav poznajemo
- bile su nadahnue mnogih aktivista i odravale su na ivotu tradiciju
zamiljanja alternativne budunosti. Ali, njihova relativna nepovezanost
s postojeim ekonomskim i politikim obrascima i njihovo odbijanje da
se znatnije pozabave golemom koliinom teorijskih nalaza i akumulira
nim praktinim iskustvom koji bacaju sumnju na mogunost opstanka
malenih komunistikih i anarhistikih socijalnih projekata, znai da je
trenutani politiki utjecaj njihova pristupa snano ogranien. Uistinu
20
Razmotrite, primjerice: B. Dohery i M. De Geus, Democracy and Green Political Thought:

Democracy, Rights and Citizenship, London, Routledge, 1996.; W. Lafferty i J. Meadowcroft,
Democracy and the Environment: Problems and Prospects, Cheltenham, Edward Elgar, 1 9 9 6 . :
A. De-Shalit, The Environment Between Theory and Practice, Oxford, Oxford University Press,
2 0 0 0 . ; A. Dobson, justice and the Environment, Oxford, Oxford University Press, 1 9 9 8 . : D.
Torgerson, The Promise of Green Politics, London, Duke University Press, 1 9 9 9 . : J. Barry,
Rethinking Green Politics: Nature, Virtue and Progress, London, Sage, 1 9 9 9 .
266
James Meadowcroft
je nejasno hoe li, na dulji rok, strujanja poput ekokomunalizma,

bioregionalizma ili ekofeminizma ostati ita drugo do li intelektualni
kurioziteti.
Openitije reeno, zeleni svih uvjerenja imaju razloga biti zabrinuti
za budunost. U osvit dvadesetprvog stoljea politiki i ekonomski
trendovi snano su usmjereni protiv zelenih. Unato beskonanim
dravnim inicijativama, uistinu velika ekoloka pitanja poput globalnog
zatopljenja i smanjivanja bioraznovrsnosti jedva da su i dotaknuta.
Danas je na dnevnom redu "globalizacija", a ne lokalizacija. ini se
da se tempo tehnolokog razvoja (naroito u bioznanostima) ubrzava.
A ekonomske brige, ponovno pojavljivanje nacionalizma i meuna
rodnih napetosti obino zasjenjuju onu vrstu pitanja koju zeleni ele
istaknuti. Ako su zeleni zadovoljni time da ne ine nita vie do li
artikuliraju trajnu socijalnu kritiku, onda mogu biti mirni - jer nita nije
privlanije od jasne mete. Ali ako stvarno ele izmijeniti tok drutvenog
razvoja, onda bi ih trenutani trendovi morali zabrinuti; jer postojei
model razvoja iri se u svaki kutak svijeta, ekonomija i politika su
povezuju meusobno jo vre no ikad prije, a sa svakom godinom
koja prolazi sve je manje "prirode" koja se jo moe ouvati. Zeleni
se moda nadaju da e pretjeranosti trenutane orijentacije (socijalni,
ekonomski i ekoloki utjecaj razuzdane slobodne trgovine, nedolina
utrka da se to prije unove mogunosti genetike manipulacije, itd.)
izazvati krizu i revolt. Ali, ak i ako se pokae da je to tono, jo nije
jasno hoe li od toga najvie politiki profitirati zeleni.
Ispod toga se krije pitanje: koliko iroku publiku se zeleni mogu
nadati da e privui? Potpora zelenim strujama varira u razvijenom
svijetu, ali u nekim dravama su osvojili i do 10 % glasova na dravnim
izborima. Premda, kad je rije posebnim pitanjima (suprotstavljanje
genetiki preinaenoj hrani ili atomskoj energiji, primjerice) stajalita
zelenih uspijevaju osvojiti iru naklonost publike, udio biraa koji
pristaju uz njihov projekt u cijelosti i dalje ostaje malen. I dok bi
neki bili zadovoljni da vide zelene kao slabijeg koalicijskog partnera
- koji dri do odreenih vrijednosti i pazi na postupke dominantnih
stranaka - malo je glasaa spremno potpuno povjeriti svoju ekonomsku
i politiku budunost zelenima. I to u zemljama gdje su zeleni bili
najuspjeniji. Drugdje, oni ostaju na marginama, a nigdje to nije istinitije
nego u zemljama u razvoju. Uistinu, nesposobnost zelenih da razviju
267
ideoloke varijante koje e se obraati problemima tri etvrtine ljudske

populacije koja ivi u siromanijim regijama svijeta mora se shvatiti
kao znak slabosti pokreta. Ako zeleni projekt eli biti koherentan, on
ne smije ostati luksuz koji privlai samo one koji uivaju u bogatim
plodovima industrijalizma.
Zelena ideologija nudi viestruku kritiku suvremene drutvene prakse
i obeanje da stvari ne moraju biti takve kakve jesu. I dok je kritika
temeljita i konkretna, slike alternativne budunosti nemaju preciznosti
i esto su neuvjerljive. One ili previe pojednostavljeno, kao polaznu
toku pretpostavljaju da je mogue idilino pomiriti sve dobre stvari,
ili pretjerano drakonski zahtijevaju prekid s postojeim obrascima
ivota. Donekle je s ovim problemom suoena svaka ideologija koja
se radikalno razilazi s postojeim obrascem drutvene organizacije:
drutvena kritika dobro se prodaje u svijetu koji je ovdje i sada, ali
drutvena vizija ovisi prizivanju mogue budunosti.
Ozbiljnija slabost u strukturi postojeih zelenih varijanti odnosi
se na nepostojanje uvjerljivih prikaza koji bi premostili jaz izmeu
(odbaene) sadanjosti i eljene (ali nerazaznatljive) budunosti. Drugim
rijeima, njima nedostaju odgovarajue teorije upravljanja drutvenom
promjenom. Preesto zeleni ne nadilaze razinu aspiracija, njihova
vizija se sastoji otprilike u tome da "mi znamo to nam se ne svia u
suvremenom drutvu, a kad uvjerimo ljude u valjanost nae perspek
tive (izbornim promidbama, raspaavanjem letaka, sukobljavanjem
s oneiivaima, i tako dalje) implementirat emo zeleni program".
Unato tomu to se ale zbog korporacijske moi i dravne birokracije,
malo su pozornosti pridali ispitivanju strukturalnih mogunosti za
korjenitu promjenu. Stvar nije u tome da treba elaborirati veliku teoriju
"zelenog drutvenog djelovanja", nego sugerirati konkretne putove
kojima se promjena moe ostvariti u kratkom, srednjem ili duljem roku.
Adekvatnije zelene teorije drutvene promjene morat e se pozabaviti
pitanjima kakva su materijalni i idealni faktori koji podupiru postojee
drutvene prakse, potencijali i ogranienja "drutvenog upravljanja",
te prioritetima, stupnjevima i potencijalnim politikim saveznitvima.
Uzmimo, recimo, ekoloko pitanje: zeleni moraju utvrditi koje su
prakse najtetnije, koje su drutvene snage najdublje povezane s tim
praksama, kako se ta povezanost moe oslabiti i koje bi vrste politi
kih saveznitava mogle izolirati tvrdokorne protivnike. Ideja kljunih
268
James Meadowcroft
reformi je takoer vana - rije je iniciranju procesa koji mogu

otvoriti put daljnjim promjenama, umjesto da se stimuliraju sile koje
sprjeavaju napredovanje.
U blisko povezanom smislu, zeleni bi trebali na sofisticiraniji nain
shvatiti mo drave. Dosad su zelena shvaanja uglavnom parazitirala
na postojeim socijaldemokratskim, anarhistikim i marksistikim
teorijama, i tek su poela razmatrati potencijale (i ogranienja) dravne
uloge u zelenom drutvu. tovie, drave stoje na raskriju lokalne
politike koju zeleni tako entuzijastiki podupiru i transnacionalne
politike koja je nuna za posredovanje u internacionalnom odgovoru
na globalne probleme.
Jo jedna potekoa lei u reakciji zelenih na znanstvene i tehnoloke
inovacije. Premda zeleni kritiziraju znanstveni i tehnoloki establiment
i hegemoniju instrumentalnog razuma, oni nisu nuno tehnofobi. Zeleni
esto prizivaju nova znanstvena otkria kako bi doveli u pitanje slubene
tvrdnje, i spremno prihvaaju odreene tipove tehnologije (obnovlji
vu energiju, primjerice) - naroito kad se ini da su kompatibilni s
"odrivim" ivotom i lokalnom kontrolom. Pa opet, zeleni sustavno
odbacuju "tehnicistika" rjeenja - prijedloge za koje se ini da nude
tehnoloki izlaz iz suvremene ekoloke dvojbe. Za zelene, bitna je
promjena drutva i ivotnog stila. tovie, meu nijma su mnogi sretni
to mogu eksploatirati emotivne i antiracionalistike impulse, te iriti
strah od promjena openito, kako bi dobili javnu potporu za zelene
kampanje. Ali pridonosi li sve to odrivom pristupu neumornom ritmu
tehnolokog napretka?
Poput drugih politikih sila, i zeleni su suoeni s konstantnom
strujom tehnolokih inovacija i mogunosti, koje podupiru snani
ekonomski imbenici, na to moraju reagirati. Ali za zelene to nije
periferno pitanje, i odgovor na takav razvoj situacije (drugaiji od
onog "negatora" koji sjede po strani) ini stvaran izazov. Primjerice,
sudionici ekolokih kampanja imali su odreen uspjeh u stimulaciji
otpora javnosti na genetiki modificiranu hranu: prokazali su ko
mercijalne lobije koji stoje iza motiva da se uvede GM tehnologija,
upozorili na sukobe interesa (gdje oni koji oekuju dobit od novih
procesa sjede u dravnim tijelima koja se bave sigurnou hrane)
i otkrili znatne manjkavosti u postojeim regulatornim propisima.
269
Prijedlozi za oznaavanje GM hrane dobili su iroku potporu ali (kao

to pokazuju izvjetaji oplodnji biljaka genetiki prinaenim i nepreinaenim sjemenom) ve je prekasno da se sprijei utjecaj na okoli koji
proizlazi iz ove tehnologije. Prag brzog razvoja genetike manipulacije
(ukljuujui svjesnu manipulaciju ljudskim genomom) ve je prijeen,
ba kao i toka na kojoj bi sve zabrane bile prihvatljive. U sljedeem
stoljeu e gospodarske, socijalne, politike i vojne konzekvence ove
tehnologije biti goleme - ona sigurno ima potencijal donijeti pozitivnije, ali i negativnije posljedice (i namjerne i nenamjerne) nego to
to danas moemo zamisliti. Ali kakvu vrstu odgovora na to mogu
ponuditi zeleni? Najjednostavnija pozicija je potpuno odbaciti takvo
upletanje u prirodu; ali drati se takve pozicije moe znaiti osudu
vlastite perspektive na irelevantnost, budui da tehnologija prodire
u svakodnevni ivot i transformira prirodni i drutveni svijet. Ili bi
zeleni ipak trebali sugerirati nijansiniranije stajalite, u nadi da e moi
utjecati na uvjete pod kojima se prihvaa ova tehnologija u nastanku?
Sa slinim dvojbama se zeleni suoavaju i u odnosu spram drugih
tehnologija i drugih problema, primjerice politike koja se predlae u
svezi s klimatskim promjenama.
Ubrzavanje internacionalne ekonomske i politike integracije "globalizacije" - jo je jedna potekoa za zelene. Ponovno, oni nisu
sami jer su pitanja povezana sa slobodnom trgovinom i meunarodnim
poretkom posljednjih stotinu i pedeset godina unosila nemir i u eta
blirane ideoloke tradicije. Ali zelena sklonost lokalnom djelovanju i
njihovo usredotoivanje na posljedice za okoli uvode nove elemente
u ovu spornu temu. Ponovno, daleko je od jasnog koji bi odgovor
- osim prigovaranja sa strane i prieljkivanja boljeg svijeta - zeleni
mogli predloiti.
Gledajui unaprijed na politiku u novom stoljeu pred nama, ini
se vjerojatnim da e ekoloka pitanja zauzimati sve vaniju ulogu u
politikom prosuivanju i sukobljavanju. Daljnji rast bogatih zemalja,
nastavak industrijalizacije siromanijih regija svijeta i intenzivno uvo
enje egzotinih tehnologija (naroito u bioznanostima) pogorat e
postojee terete nametnute okoliu i generirati nove probleme. U naelu
ovo bi trebalo biti plodno tlo za razvoj zelenih: naposljetku, to je
perspektiva koja je u sredite svojih interesa stavila interakciju ovjeka
i prirode. Svakako, nee nedostajati etikih i politikih dvojba koje bi
270
James Meadowcroft
mogle zaokupiti zelene teoretiare; i nije vjerojatno da e praktinije

orijentirani elementi u pokretu imati potekoa u identifikaciji meta za
svoje kampanje. Reformistiki zeleni izazvati e odreene prilagodbe
u ponaanju dominantnih politikih i ekonomskih aktera; a njihova
radikalnija braa nastaviti e nuditi snove alternativnoj budunosti,
sugerirajui ideje koje se ni jedan ugledan politiar ne bi usudio za
stupati. U cijelosti, zeleni pokret e nastaviti s kritikom ekolokih i
ljudskih posljedica puta kojim je napredovala naa civilizacija. No hoe
li zeleni biti u stanju pruiti neto vie od permanentne kritike i poziva
na beznadne, unaprijed izgubljene bitke, ostaje otvoreno pitanje.
Ideologija - r a v n o t e e i p r o j e k c i j e
12
Zakljuak
IDEOLOGIJA
RAVNOTEE
PROJEKCIJE
Michael Freeden
Ideologija i kontrola
Jedna od najkreativnijih napetosti u procjenjivanju ideologija prolog
stoljea bila je ona izmeu studija njihove "imanentne vrijednosti"
- "intencionalistikog" pristupa ideologijama kao priama lociranima u
vremenu i prostoru, pri emu nam se naprosto govori to nam ideologije
ele rei - i kritikog pristupa ideologijama, koji nam govori znatno
vie no to su one namjeravale, ili koji istie pitanja to se izvode iz
samog ina pripovijedanja prie. Sjeme sumnje je posijao ve Marx, a
naroito Engels, koji je vjerovao da se nita konzekventno ne moe rei
korpusom ideja koje su proizvod iluzija jedne otuene, dehumanizirane
i parcijalne materijalne egzistencije.1 Ipak, oni su iz korita izbacili dijete
onoga to je bilo reeno, dok su zadrali vodu sainjenu od onoga
kako je i zato to bilo reeno. Ta se voda, koja je proiavala prijanju
plitkou misli, sada ipak poela preesto reciklirati. Ne obazirui se
na teinu takvih epistemolokih nedoumica, ameriki su bihevioristi
zacementirali vezu izmeu studija ideologija i prikaza onog to su one
izricale kao kolsku vjebu u preciznom opisu. Ovo arite interesa
1
K. M a r x i F. Engels, The German Ideology, uredio C. J. Arthur, London, Lawrence & Wishart,
1974.
Michael Freeden
koje je dominiralo prvom polovicom i sredinom dvadesetog stoljea

ustupilo je svoje mjesto obnovljenom naglasku na dekodiranju ideologija
i njihovoj socijalnoj konstrukciji, bez marksistikih zakljuaka koji su iz
toga mogli biti izvueni. Poglavlje Diane Coole pomae nam doivjeti
to izmijenjeno shvaanje. Feminizam je pridonio novoj perspektivi
pridruujui se identifikaciji velikih pria kao organizacijskog orua,
a ne reprezentacije stvarnosti. Tako je bilo mogue baciti drugaije
svjetlo na prirodu ideologija predstavljanjem ideolokih obitelji poput
liberalizma i socijalizma kao naina kontrole samog pripovijedanja.
Pria je postala zavisna varijabla, jedan od proizvoda ideologije, ne
vie ruho u kojem se ideologije pojavljuju. A stoga to su prie bile
istaknuti proizvod ideologija, ove posljednje su se mogle razdvojiti
od prie koju su pripovijedale. Feminizam, esto optuivan - skupa s
drugim oblicima postmodernog miljenja - za intelektualni vandalizam
poinjen nad potovanja vrijednim sveobuhvatnim teorijama, zapravo je
otkrivao (ponekad usprkos sebi) domijatu, gipku, pluralistiku prirodu
sociopolitike misli, koja se jo kretala unutar granica racionalistikog
modernizma. Otkrivanje ideacijske fragmentacije, ispostavilo se, nije
bilo znak uruavanja sustava i poretka, nego afirmacije mikrostrukture
i kontingencije politike misli. S ovim novim znanjem na raspolaganju,
ljudima je ponovno dana mogunost da budu oni koji kontroliraju,
umjesto da ostanu eksploatirani subjekti ideoloke luake koulje
iz koje je bijeg nemogu. Umjesto da povlai za sobom monotonu
univerzalnost, racionalnost je razotkrila razliito pronalaenje reda i
svrhe u rijei i djelu.
Kontrolirati materijalne uvjete uskrsnuem ljudske svijesti bilo je,
naravno, rano obeanje marksizma. Usporedimo to s averzijom zelenih
prema kontroli prirode i s njihovim propovijedanjem bioraznolikosti
u kojoj fragmentacija nije znak socijalne dezintegracije (ili propasti
interpretativnih paradigmi koje su pretpostavljale mogunost soci
jalne kohezije), nego socijalne politike koja upuuje na sveobuhvatni
pluralizam, koji nadilazi ak i matu liberala. Marksizam je, pak,
inzistirao na iskljuivom promatranju ideoloke makrostrukture i u
tom smislu je detalje ideologija liio ozbiljnog ispitivanja. Kako obja
njava Terrel Carver, ideologija je za marksizam obavljala identifikaciju
socijalne problematike, i na materijalnoj i na epistemolokoj razini,
koja je zahtijevala iskorjenjivanje kako bi jasno miljenje i djelovanje
Ideologija - ravnotee i projekcije
postali mogui. Koncept ideologije je stoga bio negativan ne samo u

primjenjivanju pejorativne konotacije na ono na to se ona odnosila
nego i u svojoj epistemolokoj uvjerenosti u to da je narav ideologije
istovremeno prolazna i kontingentna. U toj dvostrukoj epistemologiji
lei kljuna razlika izmeu - s jedne strane - postmarksizma koji s
postmodernizmom i feminizmom dijeli odreene afinitete i - s druge
strane - njegova marksistikog pretka. Postmarksizam je napustio
uvjerenje u prolaznost ideologije, dok je zadrao uvjerenje u njezinu
kontingentnost. Drugim rijeima, ideologija je zadrala prostornu
funkciju objanjavanja svijeta kao simulirane i segmentirane socijalne
konstrukcije, ali je izgubila temporalnu funkciju brige znaajnim
promjenama u nainu objanjavanja svijeta. Posljedica je bila nova
impotencija jedne od glavnih koncepcija ideologije. Naputen je ra
dikalno transformativni potencijal ideologije, koji e zauvijek biti
povezan s Marxovim imperativom protiv distancirane interpretativne
uloge filozofije. To naputanje proizlazi iz novog epistemolokog oaja
zasnovanog na uvjerenju da ideologija zapravo prikriva nepojmljiv
ponor. 2 Za postmarksiste, ideologija ne prikriva istinu ili stvarnost,
nego snanu vjerojatnost, ak izvjesnost, da zapravo ne postoji nikakav
socijalni svijet koji je mogue konceptualizirati i koji bi nam uope bio
na raspolaganju da bude reprezentiran. Ako je tome tako, stvarnost
definitivno nije mogue podvrgnuti radikalnoj, ovjekom izazvanoj,
promjeni.
Fragmenti i forme
Ponovno oivljena zebnja prema naravi ideologije u suprotnosti je i s
aurom grube i neupitne politike izvjesnosti kojom zrae totalitarne
ideologije, ali i s mirnom uvjerenou u plodove razmotrenih argume
nata, logike i moralne izvjesnosti koju izraavaju mnogi politiki filozofi
srednje struje. Kako zapaa Cooleova, ova vrsta zebnje, s njezinim
slomom svjetonazora, izazvala je nesigurnost u sposobnost ideologije
da realizira projekte. Ali takoer je navela na vee eksperimentiranje
s novim oblicima, koje je mogue procijeniti vrlo razliito. Novom
2
Vidi S. Ziek, "invisible ideology: political violence between fiction and fantasy", Journal of
Political Ideologies, 1996., Vol. 1., str 15.-32.
274
Michael Freeden
stoljeu je kao rjeenje problema fragmentacije ponuen globalizam,

odnosno multikulturalizam kao, ponajprije, sredstvo pobijanja proble
matinog. Jedna je posljedica ovih pojava hitna potreba da se promisle
konceptualne granice glavnih ideolokih obitelji. Je li globalizam nova
ideologija, ili on uope nije ideologija nego samo ui podskup ideja
koji se ne uspijeva uspeti na razinu obuhvatnog sustava politikih
pravila? To to i globalizam i multikulturalizam nalaze mjesta pod
kiobranom liberalizma svjedoi internoj morfolokoj fleksibilnosti tog
sustava vjerovanja, sustava u kojem podstrukture mogu zauzimati svoje
mjesto a da ne izazovu kaos u sloenoj, generalnoj strukturi. Ali ovo
moe i upuivati na to da su ideoloke granice koje nam je dvadeseto
stoljee ostavilo u naslijee i same proizvod ideologiziranog shvaanja.
Primjerice, kako kae Donald Sassoon, klasa nije bila glavna analitika
kategorija socijalizma, kao to su to tvrdili i socijalisti i nesocijalisti.
Drugim rijeima, izvanjske percepcije ideologije djeluju kao ozbiljno
ogranienje opcija, koje su na raspolaganju njezinim pristaama, kao
i njezinih mogunosti vlastite promjene i razvoja.
Tako jedna mogunost postaju hibridne ideologije - odmah se
prisjeamo mjesta libertarijanstva u kasnom dvadesetom stoljeu,
izmeu liberalizma i konzervativizma, s F. A. Hayekom kao glavnim
primjerom tog anra.3 Ideologije ne samo da se meusobno preklapaju,
nego se i u mnogim sluajevima komponente njihova konceptualnog
repertoara prelijevaju u druge ideologije, ili ih ove ak namjerno
prihvaaju. Svakako, varijante evolucijskog socijalizma asimilirale su
znaajke liberalizma kao neto nuno, premda nedostatno za ostvare
nje socijalistikih ciljeva.4 Naravno, prisutnost identinih znaajki u
razliitim ideologijama ne pretpostavlja i da te osobine obavljaju isti
zadatak u svakoj ideologiji, ili da je njihova vanost i interpretacija
slina. Sline konceptualne kombinacije i argumenti mogu biti glavni
za jednu ideologiju, a sporedni u drugoj. U isto vrijeme, to je oito i
iz Gausove i Sassoonove analize, ideologije koje same smatraju da su
u prisnoj ideolokoj blizini, sklone su meusobnom omalovaavanju.
Primjerice, to je dobro poznato iz socijalistikog diskurza, socijalisti
su esto kritiki portretirali liberale, tvrdei da brane pozicije koje je
3
Vidi posebice F. A. Hayek, The Constitution of Liberty, London, Routledge & Kegan Paul, 1 9 6 0 .
Vidi E. Bernstein, The Preconditions of Socialism, Cambridge, Cambridge University Press,

1993., str. 147.-59.
275
liberalizam odavno napustio. Zauzvrat, klevetnici socijalizma stvarali

su dimne zavjese - poput opsesije birokratskom nacionalizacijom - koje
su otuivale mnoge varijante te ideologije od glavnine progresivnog
miljenja iji su, poblie gledano, bile integralni dio.
Drugu vrstu hibridne ideologije, kransku demokraciju, prouio je
Paolo Pombeni. Ona postavlja pitanje zanimljivo istraivaima ideologi
je, naime, jesu li religijska vjerovanja sastojak politike ideologije. Tu je
religijska doktrina s povienom socijalnom svijeu, iji su promicatelji
djelovali onako kako bi djelovala neka stranka - kao politika organi
zacija. Snaga kranske demokracije - neko ideologije znatne jakosti
na europskom kontinentu, ideologije koju su skloni podcijeniti prikazi
centristikih i lijevo-centristikih ideologija - izvorno je leala u fluidnosti njezina konceptualnog sastava koji je presijecao druge ideoloke
obitelji na nain koji je istovremeno diferencirao te obitelji, ali ih i
meusobno privlaio. Njezina kasnija propast kao politikog pokreta
podsjea nas da je dvadeseto stoljee takoer podruje s mnotvom
ideolokih ruevina. Ideoloka materija rijetko kad odumire potpuno,
a sekularnije verzije kranske demokracije zauzele su njezino mjesto,
u trenutku mobilizirajua funkcija osiguranja konstrukcije novog so
cijalnog poretka vie nije bila relevantna.
Alternativno, nove su grupacije, poput "zagovornika socijalne dr
ave", redistribuirale postojei ideoloki prostor. One su poprijeko
presijecale dominantne ideoloke obitelji koje su sad postale neade
kvatnima zbog svoje nesposobnosti da zadovolje suvremenija shvaanja,
to znai novija i ponovna iitavanja ideacijskih i politikih uspjeha i
neuspjeha posljednjih desetljea. "Zagovaranje socijalne drave", kao
poseban spoj razumijevanja ljudskih potreba i zdravlja, socijalnih prava
i meusobnih odgovornosti, udruuje dijelove liberalizma, socijalizma,
socijaldemokracije, pa ak i konzervativizma, dok istovremeno izostavlja
druge vane znaajke svake od ovih tradicionalnih obitelji. 5 ak i prije
no to nam zatrebaju bodljike feminizma kako bismo doveli u pitanje
epistemoloke distinkcije koje su u osnovi politikog miljenja kao
takvog, trebamo, moda umjerenije, periodiki ispitivati kategorije
to smo ih naslijedili iz nae ideoloke prolosti i razmotriti to bi
5
M. Freeden, "The coming of vhe welfare state", u . Ball i R. Bellamy (ur), The Cambridge History
of Twentieth-Century Political Thought, Cambridge, Cambridge University Press, u tisku.
276
mogla uzrokovati promjena stajalita. Dvadeseto stoljee se u prolosti

prilagodavalo kategorijama rata i mira, Istoka i Zapada, diktature
i demokracije, planiranja i trita. Sve te kategorije jo zadravaju
znatnu vrijednost, ali moda bi morale podijeliti svoj prostor s drugim
kategorizacijama, ija funkcija nije istisnuti prijanja grupiranja, nego
proiriti multidimenzionalnost naeg politikog shvaanja. Pad ber
linskog zida je, u najmanju ruku, potaknuo takvu rekategorizaciju; ali
moda nas je i uinio trajno sumnjiavima - kako to implicira Carver
- glede vrstoe tradicionalnih ideolokih kategorija. Nedostatak vrs
toe, ipak, daleko je od izjednaavanja s krajem ideologije; priznanje
njegova postojanja samo znai da je za proeljavanje ideologija nuna
vea suptilnost te da su permutacije koje one nude - beskonane.
Sve ovo je dokaz trajne vitalnosti ideolokog konflikta i raznolikosti,
nasuprot tvrdnjama takozvanom "postideolokom" dobu, frazi koja
je zamijenila "kraj ideologije" kao mantra skeptika, harmonizatora ili
antiintelektualaca.
Misli i osjeaji
Politiki teoretiari puno vie vole raspravljati tekstovima i izjavama,
budui da su ideje i strogost argumenata u svojoj biti verbalne vjetine.
Za njih e studij jezika i logike u obliku konceptualnih mapa, njihova
podrijetla i strukture, uvijek imati prednost. Ipak, oni e morati uzeti
u obzir da je jedan aspekt ideologija dvadesetog stoljea bio sve vee
utjecanje neverbalnoj slikovitosti i ikonografiji, iji su se komunikativ6
nost i trenutani utjecaj pokazali vrlo uinkovitima. Ni jedna ideologija

u tome nije bila uinkovitija od faizma. Ve je i sama slabanost
faistikog argumenta izazvala posezanje za alternativnim sredstvima
komunikacije, ali tu su bila i dva druga faktora. Prvo, potreba da se
na brz nain dobije potpora javnosti, mimo demokratskog procesa,
zaobilaenjem njegovih vremenskih i obrazovnih ogranienja. Drugo,
porast cijene politike strastvenosti kao socijalno-psiholoke potrebe
grupnog ponaanja u javnoj domeni i kao sredstva da se zadobije pot
pora skupina od kojih se trai da djeluju na nain koji ukida politiku
6 Vidi, primjerice, J. M. Balkin, Cultural Sofitvare: A Theory of Ideology, New Haven and London,
Yale University Press, 1 9 9 8 . , str. 1 0 2 . - 2 1 .
Ideologija - ravnotee i p r o j e k c i j e
277
prosudbu. Studij ideologije je sada bio pozvan da se distancira od

filozofske analize teorija ljudske prirode i socijalnih svrha da se umjesto
toga okrene kulturalnom razumijevanju tekstova, u kombinaciji sa
7
irom koncepcijom uloge simbola u potronji politikih poruka. Kao
to zapaa Zeev Sternhell, premda je faizam bio i intelektualni pokret
unutar odreenih krugova, on je bio kulturna sila prije no to je postao
politikom; on je bio pobuna osjeaja, instinkata i primarnih sila; i bio
je, neuobiajeno, ideologija liena aktivnog udvaranja intelektualcima.
Da bi se podraile sve te ice, valjalo je razviti drugaiji jezik. Interne
bitke faizma vodile su se, i privremeno dobivale, filmovima Leni
Riefenstahl i nirnberkim sletovima, ba kao i na ulicama, djelovanjem
eskadrona smrti. Istovremeno, faizam nije proizveo ni jedan tekst
koji bi se i priblino mogao usporediti, po opsegu ili suptilnosti, sa
sredinjim djelima koja su u jezgri drugih velikih ideologija.
Faizam daje jo jednu lekciju istraivaima ideologije openito.
Ideologija ima izrazitu emocionalnu dimenziju upravo zato to je
proizvod i manifestacija politike. Politika se nikad ne moe reducirati
na studij najboljeg ili valjanog drutva, ili na racionalnu eliminaciju
konflikta. Ona uvijek, takoer, ukljuuje uporabu moi i manipulacije,
ulogu osobnosti, projekciju socijalne imaginacije. Dobro je poznato
da se sve to moe opasno oteti kontroli. Faizam, kao i mnogi oblici
nacionalizma, nisu samo aracionalni nego esto i duboko iracionalni
u svojoj nesposobnosti razlikovanja izmeu mita i miljenja voenog
eljama, odnosno stvarnosti, te u svom naputanju umjerenosti i samokritinosti. Ne iznenauje da postoji znatan otpor miljenju da su
emocije i imaginacija - u manje ekstremnim ili odbojnim oblicima
- normalna znaajka ideologija. Otud su i pojave nacionalizma i faizma
bile djelotvorne za istraivanje ideolokog miljenja i - zbog druge vrste
emocionalnog razloga - odvratile istraivae ideologije od bestrasnog
prouavanja ideologija koje zapravo posjeduju znatan emocionalni
sadraj.
Vidi pionirsku analizu C. Geertza "Ideology as a cultural system", u D. A. Apter (ur), Ideology
and Discontent, New York, The Free Press, 1964., str. 4 7 . - 7 6 .
278
Neuspjesi i uspjesi?
Sudbine faizma, i u manjoj mjeri, komunizma, navode nas na spekulacije ivotnom vijeku ideologija. Sternhell nas snano podsjea
da je za razumijevanje postojeih ideologija prijeko potrebna, a ne
samo mogua, duboka povijesna analiza te da su mnoge ideologije
dvadesetog stoljea sazrijevale tijekom devetnaestog. Ali neke su sazrele
i zatim propale veom brzinom od drugih. Brzo povlaenje faizma
moda lei u razlozima suprotnim onima njegova uspona, naime, u
odsutnosti ozbiljne intelektualne refleksije. Ta odsutnost ga je liila
trajnijih argumenata koji su mogli preivjeti kontingentnosti i omoguiti
mu univerzalnu proirenost. Snaga preivljavanja ideologija jest ili
u njihovu obuhvaanju politikih praksi koje su stabilne u prostoru
ilivremenu - to je razlogom zato su se neke varijante nacionalizma
pokazale trajnima - ili u proizvodnji tekstova koji nadrastaju neke
od svrha i namjera vlastitih izvornih formulatora. tovie, i faizmu
i komunizmu je nedostajala jo jedna vana odlika za preivljavanje.
Oni su poricali da suparniki sustavi miljenja imaju ak i ogranieno
pravo na pluralnu egzistenciju. To ih je smjestilo na putanju sudara s
drugim ideologijama i gotovo u potpunosti onemoguilo totalitarnim
vjerovanjima da osvoje jedan prostor u kojem e se moi odrati na dulji
rok. Nije udo da ekstremne ideologije stoga uspijevaju trajnije opstati
unutar pluralistikih politikih sustava, premda se u tom sluaju moraju
natjecati s drugima na osnovi vlastite moi uvjeravanja i isticanjem
svojih sumnjivih zasluga. Masovna politika, koja je omoguila uspon
doktrinarnih ljeviarskih i radikalnih desniarskih ideologija, takoer je
olakala njihovo povlaenje. Ve su Mill i Tocqueville znali da irenje
politike sfere donosi i opasnost i povoljne mogunosti. Roger Griffin
zapazio je da su poslije 1945., barem na Zapadu, masovne ideologije
poraene. Tomu se mora dodati da su mase nauile transformirati sebe
u javnost, s naglaskom ne samo na narodnom suverenitetu nego i na
novootkrivenoj raznovrsnosti socijalnih skupina.
Je li, onda, liberalizam glavna pria uspjehu iz prolog stoljea?
Ili je ta neko slavna ideologija detronizirana, ili su je kanibalski kon
zumirali njezini suparnici? Gaus je dvadeseto stoljee ispravno nazvao
iznenaujue liberalnim. Kako to da je ideologija siromana simbo
likom i emocionalnim potencijalom tako dugo preivjela u stoljeu
279
izvanrednih vizualnih stimulusa i manipulativnih poruka? I, postaje li

liberalizam sve zrelijim, ili su njegovi dani uspjeha odbrojeni? I - kao
to je sugerirano prije - kojem liberalizmu zapravo govorimo:
onom povezanom s novim razuzdanim globalnim kapitalizmom, ili
onom koji je u srcu socijalne drave? Jedna natuknica lei u Gausovoj
distinkciji izmeu liberalizma kao politike filozofije i liberalizma kao
ideologije. Kao politika teorija, zapaa on, liberalizam je prestroga i
previe principijelna doktrina da bi imao iroku politiku privlanost.
Drugim rijeima, u tom obliku on se usredotouje na niz epistemolokih
i konceptualnih problema, koji se tiu djelovanja, pravde, subjektivnosti
i prirode jastva, kojima interno raspravlja. Ali, kao politika ideologija
on ima niz ciljeva koji se tiu primata individualne slobode, autonomije,
razvoja i racionalnosti, za iju zatitu propovijeda ograniavanje moi i
stvaranje poticajnih socijalnih i politikih institucija. Osim marksizma,
ni jedna ideologija nije pokazala takvu metodoloku bifurkaciju. To
ne treba pomijeati s jednostavnom distinkcijom na teoriju i praksu;
prije bismo mogli rei da postoje dva konceptualna pristupa liberalizmu
koji su, unato znatnom preklapanju, proizveli dvojna tijela politike
misli.
U posljednjoj treini dvadesetog stoljea liberalizam se sve vie
poeo, meu politikim teoretiarima, izjednaavati s diskurzivnim
mjestom angloamerike politike i moralne filozofije. Jedan nain da se
to kae jest utvrditi ono to je oito istraivaima ideologije, premda ne
i svim filozofima, naime, da i sama politika filozofija pripada ideolokoj
borbi i da su njezine filozofske rasprave istovremeno i ideoloke. Ali ta
je injenica vukla i u drugom smjeru. Visok stupanj intelektualizacije
smjestio je liberalizam izvan dosega obinih graana, ali je ipak isticao
neka filozofska naela koja su kombinirala tehnike modeliranja s ame
rikim interpretacijama prirode politikog. Transformirajui postavke
liberalizma u kvaziuniverzalnu teoriju zakonima obvezane pravde,
idealnotipski preskriptivni pristup liberalizmu kombinirao se s davanjem
prednosti, prvo, autonomnom individualizmu nesklonom skupnom i
zajednikom, i drugo, vjeri u fundamentalnu konstitucionalnu pra
vednost koja je u stanju proizvesti dravnu neutralnost. Alternativno,
filozofsko razumijevanje perfekcionizma ponovno je otkrilo nespornu
vjernost liberalizma pluralistikim verzijama dobrog ivota, ali je kroz
"perfekcionizam" odabralo pojam koji je upuivao na jedno konano
280
stanje. Kanadske varijante su dodale vanost skupinama, ali su te skupi

ne bile ograniene uglavnom na kulturne i etnike, s naznakom rodne
svijesti. Socijalne i ekonomske skupine, nasuprot tomu, percipirale su
se kroz tradicionalne individualistike naoale, koje su ih vidjele kao
potencijalno nedoputene smetnje jednakosti pristupa i mogunosti.
Zanimljivo da se ova filozofska verzija liberalizma proirila preko
Atlantika, dok je politiki liberalizam u SAD-u interno bio u silaznoj
putanji i imao malo uinka u inozemstvu. M o amerikih sveuilita
i izdavatva jamila je izvoz na sveuilita, a neizravno i na neka od
poprita visoke politike u cijelom zapadnom svijetu, dok je zauzvrat
SAD bio glavni uvoznik europskih liberalnih ideologija.
Slab otpor otom trendu u Europi mogue je objasniti na nekoliko
naina. Prvo, golem ugled spomenutih varijanti politike filozofije
jednostavno je asimilirao, ako ne i monopolizirao, liberalni intelektualni
argument, pa su mnogi britanski i neki kontinentalni filozofi ili otplovili
s tom strujom, ili, naroito na kontinentu, razvili profesionalni interes
za politiku teoriju koji se hranio izvan liberalne tradicije. Drugo,
europski liberalizmi qua ideologije nisu uspjeli odrati istaknuti poli
tiki identitet od kojeg je liberalizam imao koristi prije u dvadesetom
stoljeu. Djelomice je to zasluga uspjeha liberalizma u prodiranju u
socijalnu demokraciju i u umjerene forme konzervativizma u Zapadnoj
Europi. Dijelom, to odraava snanu kontinentalnu averziju spram
liberalizma - shvaenog bilo kao ideologija koja se oito nije uspjela
suprotstaviti ekstremizmu iz sredine stoljea, bilo kao ideologija koja
jo pati od posljedica uvjerljive i ive marksistike i socijalistike kritike
koja je dovodila u sumnju njezin intelektualni kredibilitet. Budui da
su europski intelektualci - posebice nam na um padaju francuski i
njemaki - zadrali visok stupanj upletenosti u politiku, kod njih je
linija razgranienja izmeu liberalne filozofije i ideologije zamagljenija.
Prividna beznaajnost liberalizma prelila se u nedostatak interesa za
angloameriko teite na skolastikom logikom argumentu i njegov
potencijal univerzalne racionalne privlanosti. U skladu s tim, europski
politiki filozofi, s nekoliko vanih iznimaka poput Habermasa, nisu
poticali autonomnu liberalnu raspravu.
281
Preobazbe liberalne ideologije

Siri pregled liberalizma tijekom proteklog stoljea ipak e identificirati
niz odlika koje se uvelike razlikuju od onih svojstvenih filozofskom
liberalnom pristupu. Filozofska je tendencija ila u smjeru socijalne
statike, koja se postizala kvazilegalnom koncepcijom prava, oruima
modeliranja koja doputaju izvansocijalnim i izvanvremenskim pojedin
cima da se pojavljuju pod velom navodnog neznanja, transcendirajui
odnose moi. Nasuprot tomu, liberalnu ideologiju je karakteriziralo
dubinsko vjerovanje u razvojnost i vlastitu vitalnost. Uistinu, jedna od
snaga liberalizma jest u koncepcijama vremena i prostora, u narativu
koji on priopava i u horizontima koje iri; druga lei u njegovoj
moralnoj i emotivnoj privlanosti (odlika koja mu je zajednika s
mnogim drugim ideologijama); a trea se odnosi na fleksibilnost njegova
konceptualnog aparata. Prvu je odliku odavno zapazio L. T. Hobhouse,
kad je liberalizam opisao kao "pokret osloboenja, raiavanja zapre
ka... slobodnom protoku osloboene, vitalne, spontane aktivnosti" 8 .
Evolucijski pokret liberalizma liberalna je inteligencija zamislila kao
trostruk: kao razvoj individualnih sposobnosti, trajni progres drutava
u smjeru sve vee zrelosti te kao prostornu ekspanziju liberalizma
diljem globusa, potpomognutu mirom i slobodnom trgovinom. Ova
zarazna narav liberalizma pronosila se socijalnim osjeajima, ba koliko
i razumom, i ukljuivala je poziv da se privatna energija ulae u javnu
suradnju, koja e zauzvrat donijeti privatne i socijalne beneficije. I ako
je filozofski liberalizam ciljao na konvergenciju oko jednog pravednog
skupa procedura, liberalizam kao ideologija ciljao je na konvergenciju
oko jednog unificiranog shvaanja civilizacije, a sam je sebe vidio
kao vrhunsko postignue i izraz civiliziranog naina ivota. A ako je
filozofski liberalizam argumentirao u prilog apstraktnog univerzalizma
zasnovanog na razumnosti pojedinaca u potrazi za moralizacijom
politikog podruja, liberalizam kao ideologija anticipirao je ono to
bi se moglo nazvati kontingentnim, ekspandirajuim univerzalizmom
zasnovanim na privlanom primjeru postojeih liberalnih drutava i
sve veoj snazi uvjerljivosti, i racionalne i emocionalne, jednog ve
uspjenoga politikog poretka. Nasuprot tomu, iskrivljena varijanta
univerzalizma koja je sada u modi, a poznata pod imenom globalizacije,
8
L. T. Hobhusc, Liberalism, London, Williams & Norgate, 1911., str. 4 7 .
282
Michael Freeden
nije nita vie do kapitalistike ljuture tog poriva za ekspanzijom, u

kojoj je kvalitativna civilizirajua snaga liberalizma, sa svim njezinim
sljepilom spram nekih oblika drutvene iskljuenosti ena, nebjelakih
drutava i siromanih, zamijenjena reduciranim i kvantitativnim eko
nomskim individualizmom u kojem su konstitucionalna ogranienja
usmjerena na maksimiziranje osobne slobode koja se unovava u obliku
poduzetnitva. Pojava tog pristupa unutar konzervativne Nove desnice
svjedoi tome da ga je podobnije klasificirati kao oblik konzervativiz
ma, premda mnoge njegove teme uistinu nalazimo u starijim verzijama
klasinog liberalizma9.
Filozofski liberalizam zasnovan na himeri dravne neutralnosti i
na premisi fundacijskog preklapajueg konzenzusa, pak, propada kao
politika doktrina koju je mogue implementirati. On nudi oslabljenu
ulogu drave, slabo pripremljenu za ophoenje s kompleksnostima
moderne i postmoderne politike - to moe postii jedino politizacijom
sudova, to jest, premjetanjem po definiciji nepristranih politikih
odluka u drugi odjel politike zajednice. On nije u stanju uravnoteiti
odnose meu inkompatibilnim pluralnim koncepcijama dobru, moda
ak i pravednom, koje nije mogue razrijeiti privatno, nego ih je
nuno urediti na razini sredinjega politikog odluivanja, poput onih
koja, primjerice, proizlaze iz sukobljenih pogleda na svetost ivota,
ili na svezu politike i religije. Kao ideologiju, pak, korisnije je vidjeti
liberalizam kao neto to sadrava vjerovanja kojima nije mogue
pregovarati - jednu jezgru koju nije mogue eliminirati - ba kao bilo
koja druga ideologija, i on se mora natjecati s drugim ideologijama
za kontrolu politikog jezika i politikih svrha. Liberalizam koji je
uspijevao u Britaniji veim dijelom dvadesetog stoljea, i pokuao
prevladati u SAD-u, prihvatio je politiku socijalne brige kao kljuni
dodatak individualnoj slobodi. Na kontinentu se, zbog ve spomenutih
razloga, pojavljivao u odori umjerene socijalne demokracije ili, kao
u Francuskoj, solidarizma, premda se nije nominalno svrstavao pod
liberalizam. Pad socijalne drave omoguio je ponovno pojavljivanje
libertarijanskih teorija koje su se sad politiki svrstavale uz oblike kon
zervativizma. Napetost koju je Gaus otkrio izmeu filozofije i ideologije
liberalizma nametnula je liberalizmu niz tereta slinih onima to ih je
9
Lkp. A. Gamble, The Free Economy and the Strong State, London, Macmillan, 1 9 8 8 . ; K. Hoover i
R. Plant, Conservative Capitalism in Britain and the United States, London, Routledge, 1 9 8 9 .
283
iskusio marksizam. Intelektualni zahtjevi koji su se obojima postavljali

zahtijevali su vie konzistencije no to je ikoji od njih mogao dati. A kao
politika ideologija, ni jedan nije mogao proizvesti formulacije tome
koja je praksa najbolja, emu filozofi esto tee.
Pa premda liberalizam moda vie ne stoji tako dobro u organizira
noj stranakoj politici, ipak nije posve izgubio svoju otricu. Uistinu,
inkluzivnost i dominacija liberalne ideologije postignuta je, kako tvrdi
Gaus, upravo prihvaanjem nedosljednosti. Drugim rijeima ideologija
- a to se ne odnosi samo na liberalizam nego i na njega - mora pronai
razinu politikog jezika koji je u stanju optimizirati njezinu privlanost
i terminologiju koja e nedosljednost uglaati dvosmislenou. Netotalitarne ideologije openito posjeduju sposobnost da svojim kljunim
konceptima pripiu vie od jednog znaenja. Ta je naroito uoljivo
u liberalizmu, budui da njegova unutarnja morfoloka fleksibilnost,
odnosno tolerancija viestrukih rjeenja, doputa da unutar njegove
orbite koegzistiraju razliita shvaanja slobode. Ono to je Laclau
nazvao ekvivalencijom 10 - izostavljanje znaenja nekog pojma dok on
putuje od rijei do rijei - obavlja sredinju funkciju zamagljivanja,
koja je nuna kako bi se neka ideologija obratila, kao to to ideologije
moraju, velikim sociopolitikim skupinama iji e pripadnici neizbjeno
interpretirati, i htjeti interpretirati, iste fraze i ideje prilino razliito
a da istovremeno ne budu prisiljeni napustiti zajednike ideoloke
redove.
Vremena i prostori
Trenutano uvjerenje koje prevladava medu suvremenim istraivaima
jest da je ideologija, u nekim od svojih priznatih inkarnacija, sveprisutna.
To znai da sve preskriptivno i interpretativno politiko miljenje ima
ideoloku dimenziju, premda se sve politiko miljenje ne moe redu
cirati na ideologiju. Ali kako same ideologije zamiljaju pretpostavku
univerzalnosti? Vrijeme i prostor su openito rasvjetljavajui kriteriji
pomou kojih je mogue procjenjivati ideologije. Jer ideologije su bez
sumnje orue pomou kojeg se organizira drutveno vrijeme. Nije
10
E. Laclau, "The death and resurrection of the theory of ideology", Journal of Political Ideologies,
1996., Vol. 1., str. 201.-20.
284
bit samo u tome da su progresivne ideologije iz prolih dviju stotina

godina izlazile s planovima za korjenite drutvene promjene. Problem
kojem govorimo openitije se okree oko ideoloke eksploatacije
vremena kao sredstva socijalne kontrole, namjerne ili drugaije, postig
nute prisilnom intimnou s reinterpretacijom povijesti i projekcijom
razvojnih putanja. Kontrola vremena-kao-narativa takoer pridonosi
proizvodnji unutarnje harmonije koja bi inae nedostajala kompleksnim
ideologijama. tovie, temporalna dimenzija je tako prilagoena da
nudi optimalne uvjete za ostvarenje glavnih svrha ideologije kojoj
je rije. Sassoon je upozorio na to kako je za socijaliste shvaanje da
povijest kulminira u finalnom ali udaljenom konanom stanju bio vaan
taktiki potez. Ideologije se koriste razliitim metodama strukturiranja
vremena. Ono moe biti zaleeno, repetitivno, akumulativno, rastue,
radikalno okrenuto naprijed, ili imaginarno (emu, opirnije govorei,
odgovaraju reakcionarni konzervativizam, tradicionalizam, prosvije
eni konzervativizam, liberalizam i socijaldemokracija, socijalizam,
i utopizam). Svako od ovih rjeenja kljuno je za politiku sferu, jer
se politika tie donoenja odluka s posljedicama za javnu politiku, a
odluke se uvijek odnose za budunost. Marksistiki je dogmatizam,
primjerice, pretpostavljao rigoroznu kontrolu vremena. To se inicijalno
trebalo postii ostvarenjem epistemoloke istine poduprte revolucijom
u stvarnim materijalnim odnosima proizvodnje. Vrijeme kao povijest
dolo bi do kraja, premda bi individualni razvoj ostao nedirnut. Ali u
iskrivljavanju koje su poinile komunistike ideologije to su djelovale
uime marksizma, vrijeme je bilo zamrznuto nametanjem svjetovne
sile znaenjima rijei i ideja, to je umanjilo njihovu bitnu plastinost.
Liberalizam nije bio, kako to misle neki filozofi, perfekcionistiki,
ali je inkorporirao teoriju otvorenog vremena, a to je ponudilo niz
budunosti koje je socijalna demokracija, kao to zapaa Sassoon,
brzo prihvatila. Zelena ideologija prihvaa neposrednost s obzirom na
donoenje odluka koje namee hitnost ekolokih problema i potreba
za brzim rjeenjima. Dugorono planiranje nije njezin modus operandi.
I dok je ona takoer u prvim redovima teorija koje istiu odgovornost
11
prema buduim generacijama, njezina koncepcija budueg vremena je
neobino statina, nerazvojna i nesposobna razlikovati blisko i udaljeno
II
Vidi primjerice, A. De-Shalit, Why Posterity Matters: Environmental Policies and Future Gene
rations, London, Routledge, 1 9 9 S .
285
vrijeme. Drugim rijeima, ona podcjenjuje mogunost zaotravanja

vremenske odgovornosti koja bi davala prioritet bliim generacijama
pred udaljenim, iz razloga slinih onima koji navode drutva da daju
prednost odgovornosti za one u neposrednoj prostornoj blizini (obitelj,
ili susjedstvo) pred onima koji su udaljeniji u prostoru. Za ideologiju,
koja u sredite stavlja prirodne procese, zeleni prezervacionistiki
impulsi je ine neobino suzdranom spram imbenika koji djeluju na
prirodnu smrt i propadanje, ljudi ba kao i ekosustava.
Kako smo ve vidjeli, postoji i prostorni univerzalizam. Neke
ideologije, poput liberalizma, socijalizma i komunizma, oito imaju
aspiraciju da budu prihvaene u svim drutvima. Ali druge ideologije
ne pretendiraju ni na prostorni ni na vremenski univerzalizam. Tako
konzervativizam nije obino potaknut dinaminim naelom promjene,
nego uzmicanjem pred promjenom koju nije mogue kontrolirati. Stoga
se on odrie jedne od vanih politikih sfera - one transformativne. On
se povlai u specifini prostor, umjesto da pokuava naseliti sav prostor.
On se razvio spontano, ali s malo svjesnih veza izmeu svojih razliitih
oblika. Zelena ideologija ima posebice sloen odnos prema prostornom
univerzalizmu. Ona tvrdi da ne postoje ekoloke granice i identificira
globalni ekosustav koji dubinski djeluje na ljudska drutva. Pa opet,
u cijelosti ona se vie voli povlaiti u lokalizam zasnovan na odrivim
zajednicama; kao to kae James Meadowcroft, ona eli ponovno
uskladiti svijet s prirodnim vrijednostima i potrebama. Odgovor na
globalizam prirode je kloniti se ljudskoga globalizma, kako je izraeno
u sloganu "misli globalno, djeluj lokalno". Razlozi za to lee veinom u
dubokom nepovjerenju spram ljudske inicijative kad je ona upregnuta u
industriju i trgovinu koje su bile osnovna odlika ekonomske aktivnosti
modernog svijeta, a to je nepovjerenje inkarnirano u pokretima koji
su bili nazvani postmaterijalistikima.
Ni nacionalizam nije svojom internom logikom naveden na univerzalistike aspiracije, pa opet moe signalizirati openito rjeenje
specifinoga politikog problema. Prema Andrewu Vincentu, nacio
nalizam pokazuje napetost izmeu univerzalizma i partikularizma u
drugom obliku. On je partikularistika ideologija koja moe biti bilo
reformistika ili konzervativna s obzirom na to koje vrijednosti velia
u pogledu elje za politikom neovisnou velike socijalne skupine,
koja tvrdi da je povezana kulturom, jezikom i teritorijem. Povijesno,
286
Michael Freeden
nacionalizam je traio promjenu kao odgovor na pitanja nacionalnog i

etnikog samoodreenja i, poput progresivnih ideja svog vremena, bio
je motiviran aktivnim naelom koje je stvaralo meusobnu udahnue
i irilo se poput zaraze. Njegovo pojavljivanje na europskoj sceni
prizvalo je usporedni premda kontingentni univerzalizam. Neobino,
nacionalizam danas prolazi kroz dvojni proces ponovnog jaanja i
propadanja. Dok oblici internacionalizma i ekonomskoga globalizma
ugroavaju nacionalnu dravu i slabe njezin utjecaj kao jedinice politike
moi, postoje znakovi kulturne pobune protiv takvih oblika dominacije,
esto u obliku uprezanja ekonomskog prosvjeda u aktivni kulturni i
religijski separatizam.
Kao ideologija, nacionalizam je neposrednije povezan s kljunim
politikim fenomenima kakvi su pokazivanje moi u obliku ivog i
fokusiranog uvjeravanja, esto fizike sile. Upravo ovdje, kako zapaa Vincent, on svojom funkcionalnom ulogom moe postii dublji
univerzalizam. Ali u isto vrijeme on ga karakterizira kao teoretski
naivnog. Uistinu, nacionalizam je uska ideologija, ograniena na raz
doblja izgradnje nacije, zatite nacionalnog suvereniteta ili, u svojim
ekstremnim i neprihvatljivim oblicima, valorizacije nacije u agresivnom
natjecanju s drugima. Stoga ju je bolje smatrati "tankom" ideologijom
koja ne sadrava puni ili iroki niz koncepata i politikih pozicija koje
normalno nalazimo u glavnim ideolokim obiteljima, nego parazitira
na domainskim ideologijama koje joj pruaju utoite, a kakve su
liberalizam, konzervativizam ili faizam.12 Preteitost niza "tankih"
ideologija svojstvo je suvremenog doba, pri emu feminizam i zelena
politika misao pokazuju slina obiljeja ovisnosti veim ideolokim
obiteljima.
Umjerenost i zrelost
Ideja "tankih" ideologija sukobljava se s postmarksistikim stajalitima
ideolokoj fragmentaciji. Za poetak, ona dovodi u pitanje pret
postavku postideolokog doba koju su prihvatili neki postmarksisti,
pozivajui da siemo s Olimpa sveobuhvatnih Weltanschauunga i
priznamo manje pretenciozne likove u kojima se pojavljuju ideologi12
Vidi poglavlje 1. "Sadraj i metoda politikih ideologija", str. 10.-11.
Ideologija - ravnotee i p r o j e k c i j e
287
je. Njezin mikrostrukturalni fokus u suprotnosti je s tradicionalnim

izbjegavanjem marksista i postmarksista da se pozabave sitnicama
ideoloke argumentacije. Ove upravo spomenute kole smatraju da su
ideologije vanije zbog onog to ine - proizvode subjektivni socijalni
poredak koji maskiraju kao objektivni - nego zbog onog to one jesu
- kulturne i logike borbe za politike koncepte izvuene iz indefinitnog
bazena znaenja koja ti koncepti mogu obuhvatiti. Ona takoer nudi
jasan pojam morfologiji, u kojoj je neizbjena nedeterminiranost
konceptualnih kombinacija na koje se ideologije nadovezuju ipak
konfigurirana u obiteljske slinosti odreene trajnosti. 13 To znai da se
fragmentacija - pojam koji nosi negativnu konotaciju - moe takoer
smatrati normalnom manifestacijom mnoine i gipkosti u svojoj biti
spornih koncepata koji su uvueni, radi istovremenog interpretiranja i
promjene svijeta, u specifine obrasce koji postaju ideolokim obiteljima,
podobiteljima ili, ako ba treba rei, mutantima ideolokih obitelji.
Postmarksizam je sklon smatrati ovakve mozaike oblika kao neto
puno plastinije i kraega vijeka, kao neto manje uspjeno u stvaranju
odrivog pogleda na socijalni svijet, i kao neto to znatno vie djeluje
na razini nesvjesnih i neverbalnih rjeenja problema socijalnog nereda
i individualnog identiteta. S obzirom na ove nove oblike ideoloke
ekspresije, moda najvanija distinkcija lei u mimoilazeim pogledima
na to je li ideologija uvijek politika ideologija, kojoj je mogue prii
analizom politikih koncepata, pogleda na drutvo i formaciju javne
politike; ili je ideologija iri amalgam objekata, simbola i identiteta. 14
Postmarksistika sumnjiavost spram paradigmi ne dovodi u pitanje
samo naa razumijevanja socijalne i indivudalne stvarnosti nego tvrdi
i da otkriva da je sama "stvarnost" labilna, fluidna i nekonkluzivna, te
da se odrava jedino diskurzivnom praksom. Druga posljedica takvog
shvaanja bilo je uvlaenje diskurzne analize u studij ideologije. b Ovdje
se obrasci obine konverzacije i govora ispituju s obzirom na njihov
ideoloki sadraj, ali taj je pristup nadahnut biheviorizmom isto koliko
i kulturalnim i postmarksistikim studijama.
13
Za detaljno izlaganje ovog shvaanja vidi M. Freeden, Ideologies and Political Theory: A Con
ceptual Approach, Oxford, Clarendon Press, 1 9 9 6 .
14
Za lucidnu raspravu ovim razlikama, vidi A. Norval, "The things we do with words - con
temporary approaches to the analysis of ideology", British Journal of Political Science, 2 0 0 0 . ,
vol. 30., str. 313.-46.
15
Vidi . A. van Dijk, Ideology: A Multidisciplinary Approach, London, Sage, 1 9 9 8 .
288
Mora li ovo svakog obrazovanog promatraa viestrukog svijeta

ideologija i podideologija dovesti do neizbjenog relativizma? Je li
to razlog zbog kojeg moralisti i filozofi trebaju odbaciti bljutavu i
nediferenciranu usputnost kojom razne ideologije manipuliraju ljudskim
vrijednostima u svojim zabarikadiranim vremenskim i prostornim
rezervatima? Izbor, ipak, nije izmeu moralnog apsolutizma - to je
u mnogim dimenzijama ve samo po sebi zastraujua mogunost - i
moralnog relativizma u kojem svako ideoloko rjeenje stjee valjanost,
zbog odsutnosti bilo kakvog autoritativnog pogleda. Izmeu to dvoje
lei podruje moralnog pluralizma, podruje gdje su legitimne mnoge,
premda ne i sve, moralne pozicije. Usporedno s time, velike ideologije
uspijevaju stvoriti podruja grubog konsenzusa ak i kad prihvaaju
raznovrsna konceptualna i vrijednosna rjeenja za niz ljudskih i so
cijalnih izazova, od kojih neka ne zadovoljavaju obveze razmotrene
pristojnosti. Samo ekstremni moralni relativizam moe biti neutralan
medu ideologijama, socijalnim istinama i etikim naelima. Svejedno,
interpretativna zavjetrina je i sama dio odmjerenog i kritikog morala.
Ta zavjetrina e biti omeena utvrivanjem nekih neporecivih grubih
socijalnih injenica, kakve su tortura i poniavanje, potiskivanje i uutkivanje, korupcija i diskriminacija, to su sve dubinski uznemiravajua
iskustva za one koji se s njima suoavaju. Ali postoje i druge, meke
injenice - pa ak i razliiti podnoljivi odgovori na one tvrde - koje ne
doputaju da se na temelju njih konstruira jednoznana interpretacija
i koje opravdavaju i iziskuju ne samo ideoloki pluralizam nego i
ideoloko eksperimentiranje i inovaciju.
Sr problema je da ideolozi kao politiki djelatnici imaju odgovor
nost proizvoditi valjane teorije, budui da je sirovina koju proizvode
- u oba smisla rijei, povremeno - namjerno smiljena tako da ima
utjecaj na skupinskoj, zajednikoj, dravnoj i internacionalnoj razini.
Ta uloga kvalitetnih proizvoaa zajednika im je s filozofima morala,
premda ne uvijek na zadovoljstvo ovih zadnjih. Proizvodnja valjane
teorije ipak nije zadaa istraivaa ideologije: ovdje se oni razilaze s
politikim filozofima. Naposljetku, istraivanje ideologija se odlikovalo
potrebom, to i prilozi ovoj knjizi svjedoe, da se solidna analiza stavi
ispred evaluacije i prosudbe, a potreba da se zna kakvi su obrisi nekog
ideolokog polja ispred izraavanja stajalita vlastitoj preferiranoj
poziciji unutar ili izvan tog polja. Gledajui unatrag na proteklo stoljee,
289
taj razvoj te pojava istraivaa ideologije ispod ivotodajnog pa opet

povremeno zaguljivog krila politikih filozofa, bili su vaan znak
zrelosti polja ideolokih studija. Rekonfiguracija fenomena ideologije,
u njegovoj mirijadi oblika, kao inventivnog i plodnog oblika politike
misli, u isto vrijeme tipinog i normalnog, nije bila medu najneznatnijima od njegovih postignua.
Priroda i transparentnost
Postoji jo jedan nain dekodiranja ideologija koji se zagubio u kon
vencionalnoj distinkciji koja razdvaja teoriju i praksu. Ali, kako zapaa
Robert Eccleshall, i kako nas poduava studij konzervativizma, i same
politike prakse mogu se dekodirati kao konstelacije ideoloke ak
tivnosti. tovie, moda emo morati sve vie traiti ideologije kroz
vizualne izvore koji nas, premda im nedostaje relativna preciznost
jezika, opskrbljuju simbolima i reprezentacijama ideja, pretpostavki i
aspiracija koji tjeraju drutvo u jednom radije nego u nekom drugom
smjeru. Vanost politikih praksi lei u tome to su one kristalizacija
normi, vrijednosti i vjerovanja koji se pojavljuju tijekom vremena i
diljem prostora; to znai, bihevioralna i institucionalna manifestacija
ireg ideolokog kompleksa iji su jedan dio prakse. Neke idologije
imaju odbojnost prema teoriji. To ne znai da one nemaju nikakvog
konceptualnog aparata. I ne samo to, one esto posjeduju suptilne
premda nenamjeravane, ak i nesvjesne, obrasce misli, ali njihovi pro
micatelji ih radije interpretiraju kao neto to se zasniva na konkretnom
iskustvu, doputajui postojeem ljudskom ponaanju da se izraava
obiajima, pravilima i, kao to je Oakeshott govorio, predstavama.
Eccleshall vidi konzervativce kao "diskretne borce", koji se esto
utjeu rijeima obloenima viestrukim znaenjima zbog retorike ili
zbog manipulacije - sluajno je to osobina koja je oita i u mnogim
totalitarnim ideologijama.
Eccleshall takoer uvelike istie ulogu naturalizma u konzervativ
nom argumentu. U Platonovu mitu razliitim metalima od kojih su
nainjeni ljudi, grki je filozof ve znao neto to su ideologije sve otad
oajniki pokuavale postii, naime, da e onaj diskurz koji kolonizira
rije "prirodan" kao vlastitu biti u stanju navui preko svojih ideolokih
290
pretpostavki i motiva plat netransparentnosti te zatititi postojei

poredak od kritike. Konzervativizam svoje najvee uspjehe duguje
upravo epistemolokoj tvrdnji prema kojoj on odraava stvarnost na
"samoevidentan" nain, da pripovijeda priu "onakvu kakva jest".
Istina, Sternhellova analiza nam omoguuje shvatiti da je i faizam bio
dijelom netransparentan u svom oklijevanju da problematizira ekonom
ske odnose, pa je transformacija na koju je pozivao bila vrsto usaena
unutar dane kapitalistike ideologije. ak se i filozofski liberalizam
zamatao u moralni konsenzus koji nije bilo mogue napadati, prikazu
jui se tako nadideologijom ije je mjesto izvan dometa svake sumnje.
Ali, za konzervativizam je plauzibilnost sadanjosti, koja emanira iz
nekomplicirane prolosti, poduprta univerzalnom injenicom ljudske
socijalizacije. Ako pridamo primjerenu teinu nalazima psihoanalize,
svi ljudi imaju jedinstveno rano politiko iskustvo jer se raaju u
svijetu u kojem njihove prve percepcije socijalnih odnosa ukljuuju
hijerarhiju, autoritet i nejednakost. Ovim konceptualnim nosaima
glavnine konzervativne ideologije odgovaraju posvuda prvi svjesni
dojmovi djeteta koje se prilagoava svijetu odraslih koji ga, bez obzira
na svoje dobre namjere, natkriljuju, neprestance mu nareuju i istiu
svoj vii poloaj.
U tom smislu, progresivne ideologije kakve su liberalizam i so
cijalizam, imaju zadau djelovati protiv struje, resocijalizirati svoje
pripadnike u smislu samokritinog ivota u kojem neprozirnost povre
meno zamjenjuje transparentnost i u kojem ono to se ini da jest nije
identino s onim to bi moglo biti, ili ak s onim to jest. Dvadeseto je
stoljee bilo zasieno ideolokim sustavima spremnim da se potrude,
preuzmu rizik i uvjere dravu da potkopa tradicionalne stabilnosti
koje su je odravale. Uistinu, prisutnost takvog konflikta je indikator
ideolokog zdravlja i poticaj trajnoj ideacijskoj regeneraciji, dok njegova
odsutnost signalizira atrofiju ili potiskivanje. Naravno, samo to nije
jamstvo ideolokog trijumfa. U pluralistikom svijetu, i u svijetu gdje
su razumna prosudba i procjena norme javnog miljenja, opravdavajua
funkcija ideologija je dio procesa kojim se vode sporenja i utvruje
prednost vrijednostima, dok je legitimizirajua funkcija ideologija dio
njihova uspjenog natjecanja glede statusa tih sporenja. To je jo jedan
razlog zbog kojeg ideologije nastanjuju, i fuzioniraju, navodno dvojne
svjetove politike teorije i politike prakse. Test ideologija je uvijek bila
291
ne samo njihova intelektualna i ideacijska uvjerljivost nego i njihova

uinkovitost u politikim natezanjima. Uistinu, fragmentacija mnogih
suvremenih ideologija, kako tvrdi Griffin, pridonosi delegitimizaciji i
slabljenju upravljake snage, nunih ideologijama u njihovoj tenji da
osvoje bastione politike.
Trajnost i diferencijacija
Sad nam se otvaraju mogunosti razumijevanja ideologija dvadesetprvog
stoljea. U budunosti emo moda odbaciti neke od velikih pria, u
korist krhkijih, suptilnijih ali i neuhvatljivijih ideologija. Jedan razlog
tomu je da u svijetu otvorenih komunikacija, organizacije koje u poneto
artificijelnom amalgamu odravaju na okupu ideologije - naroito
politike stranke - vie nemaju toliko dominantnu politiku ulogu.
Uruavanje te funkcije je, s jedne strane, odraz disocijacije stranaka
od proizvodnje i implementacije egzaltiranih ideacijskih nacrta, a
s druge strane, rasprivanja nedemokratskog monopola sile koja je
neko ljudima bila u stanju nametnuti vjerovanja. U kombinaciji s
time, razumijevanje nesvjesnog i povijesno kontingentnog oblikovanja
ideologija nuno e igrati sve veu ulogu kako e ih njihova krhkost i
nestalnost - koje su i same dijelom proizvodi sve znatnijeg prihvaanja
ljudske raznovrsnosti, a dijelom metodolokog pluralizma evidentnog
u interpretiranju ideologija - initi znatno manje uporabljivima kao
silama masovne mobilizacije sposobnih ponuditi zavodljive socijalne
vizije.
Razna poglavlja ove knjige takoer su uvjerljivo ilustrirala da se
analiza bilo koje ideologije ne moe zadrati unutar njezinih imaginar
nih granica, nego ukljuuje i razmatranja obrazaca drugih srodnih ili
pak suprotnih ideolokih grupacija, te interideolokih paralelizama i
asimilacije. Proizvod valja pozornije pogledati, uzdii se iznad umjetnih
meda koje su tako esto posljedica brzopletih i nepouzdanih ideolokih
klasifikacija. Nadalje, kao to pokazuju izvori kojima se Griffin koristio
u svojem poglavlju, internet danas slui kao ispuni ventil za najdelikat
nije, najnerazumljivije i ekscentrine varijante neke ideoloke obitelji.
Nikad prije takve varijante nisu dosezale izvan privatne sfere, premda
se danas teko mogu natjecati s javnom politikom, dok svakako uvelike
292
nadmauju ideologije kakve su nacionalizam ili konzervativizam, u

njihovoj partikularistikoj provenijenciji i uskoi. Ova nova tehnologija
moda ima dubok uinak ne samo na formaciju ideologija i njihovo
irenje prema sreditu odluivanja nego i na paradigme kojima smo
se koristili kako bismo ih identificirali, svrstali i organizirali. "Tanke"
ideologije moda nee potrajati dugo, ali dok priznajemo njihovu
efemernost, to ine postmarksisti, moda emo biti voljni preispitati
to nam to ele rei sebi i politikim svjetovima koje nastanjujemo.
Naravno, bilo bi dobro prisjetiti se sposobnosti drutava da iznenade
sama sebe, ba kao i nas - njihove promatrae - pa se ponovna pojava u
budunosti ideologije nekog velikoobiteljskog formata ne moe potpuno
iskljuiti. Ali, sada znamo dvije stvari koje su nam prije stotinu godina
bile skrivene. Prvo, manifestacije ideologija su neizbjeno raznovrsne
i njihovo otkrivanje moe zahtijevati detektivski posao, i od vlastitih
korisnika i od istraitelja. Drugo, u osnovi ovakvih nerazmjera, forme,
funkcije i uporabe ideologije ponovno se identificiraju kao trajni i
istaknuti sastojci politikog.
293
Kazalo
Kazalo
Aron, Raymond 164
Acton, Lord 194

Afrika 171, 173, 190, 215
socijalizmi 18
Akvinski, Toma 129
Asquith, Herbert Henry 85

Australija 94
Austrija 85, 94, 95, 97, 158
Azija 19, 190, 215
srednja 68
Alter, Peter 199
istona 68, 190
Althusser, Louis 65
ameriki liberalizam 11
anarhizam 13, 23, 220, 241
Anderson, Benedict 195
Bardeche, Maurice 172
anglikanska crkva 122
Barres, Maurice 147, 148
antikonstruktivizam 46, 51, 52
Barry, Brian 202
antisemitizam 149, 150, 175, 205
Bauman, Zygmunt 185
antropologija 15
Belgija 92, 93, 124, 125, 131
apartheid 94, 183
Benda, Julian 202
apartheid 94, 183
Benn, Ernest 114
Apter, David 199
Bentham, Jeremy 29, 30, 3 1 , 34,
aristokratski interesi 83, 145, 148

Aristotel 33, 34
36,41,42
Bergson, Henri 136, 150
Politike ideologije
294
Berlin, Isaiah 29, 44, 48
Converse, Philip 14
Bervi-Flerovski, V. 78
Coole, Diana 272, 273
bioraznolikost 272
Croce, Benedetto 138, 155, 156,

157, 158
birokracija 87
Bismarck, Otto von 84, 85, 88,
125, 144
Blair, Tony 118
eki "taerizam" 19
Blum, Leon 93
ekoslovaka 80
boljevizam 172, 173

Bosanquet, Bernard 29, 30, 34,
35, 40, 4 1 , 45
Bracher, Karl Dietrich 10, 24
Braine, Bernard 108, 109, 115
D
D'Annunzio, Gabriele 147, 155
darvinizam, socijalni 103, 113,
146, 158
Brittan, Samuel 50
Darwin, Charles 136
Buchanan, James 31, 32, 34
Dawson, Christopher 211, 214
Burke, Edmund 102, 111, 139,

147, 212
Burkhardt, Jacob 213
de Beauvoir, Simone 225

de Gobineau, Arthur 209
de Man, Hendrik 93, 152, 153
de Rivera, Jose Antonio Primo
154
Canovan, Margaret 201

Carver, Terrell 272, 276
Castro, Fidel 69
Cecil, Lord Hugh 113
centristike stranke 85, 9 1 , 92,
96, 97, 101, 257
Chamberlain, Houston Stewart
209
Chamberlain, Joseph 85, 104
de Tocqueville, Alexis 213, 278

Descartes, Rene 129
Deutsch, Karl 199
Dewey, John 26, 27, 28, 29, 30,
33, 38, 39, 4 1 , 45
dijalektiki materijalizam 56, 6 1 ,
69, 226
dijalektika 61, 220
diktature 12, 122, 158, 159, 164,
167, 169, 276
Chapman, John W. 48
Disraeli, Benjamin 85, 104
Cioran, Emile 152
doba ideologija 10, 11, 24
civilizacija 163, 248, 2 7 0
Dobson, . 262, 263
Cobban, Alfred 199
Dreyfus, afera 145, 146, 152,
Cole, G. D. H. 27
159
295
Kazalo
drava 22, 23, 3 1 , 3 2 , 39, 4 3 , 78,
nacionalizam 194, 196,

207, 213
80, 83, 87, 92, 108, 129,

148, 175, 2 1 , 275
nova desnica 101, 115, 178,

180, 186
stajalite socijalista 88-90, 93,
119,
istona 68, 70, 71
dvostruko kodiranje 106
socijalizam 77, 91, 97
faizam 92, 135, 137, 139,

152, 171, 173
Eccleshall, Robert 289

Eckersley, Robyn 262
ekologija 175, 179, 248, 254,
258, 262
Eliade, Mircea 152, 182
Eliot, . S. 150, 152, 1 8 7 , 2 1 1 ,
214
elite 14, 15, 66, 84, 141, 155,
160, 170, 194, 212
intelektualne 18, 19
komunistike 68
Engels, Friedrich 11, 58, 60, 6 1 ,
62, 64, 66, 68, 69, 70, 271
esencijalizam 226
estetika 136, 140, 144, 151
etatizam 87, 99, 128, 129
etniko: ienje 181, 185
pripadnost 7 1 , 145, 170,
173, 175, 1 8 0 , 1 9 3 , 1 9 5 197, 205, 225, 286
skupine 67, 138, 141, 180,
183, 205, 217, 280
raznolikost 179
ideologije 197, 200
Europa 92, 94, 120, 122, 132,
136, 142, 146, 149, 159
kranska demokracija 120,
129,133
demokratizacija 82
europejstvo 95
Evola, Julius 172, 178
F
faizam 18, 64, 137-139, 149,
152, 153 158, 170, 1 8 1 , 2 0 9
i liberalizam 17, 26
i komunizam 161
i nacionalizam 161, 162,
163, 277, 278
internacionalizacija 172-175,
180
feminizam 219-245, 248, 261,
272, 275, 286
feudalizam 76, 111, 118
Fichte, Johann Gottlieb 145, 195,
202
Finska 77, 95
Firestone, Shulamith 226
fordizam 83
Foucault, Michel 231, 232, 233,
240, 241
fragmentacija 15, 18, 23, 176,
217, 230, 272, 274, 291
religijska 84
Franco, Francisco 167
Francuska 92, 124, 127, 136,
145, 148, 160, 176, 282
radikali 85
Politike ideologije
296
socijalisti 90, 93, 96
Green, Thomas Hill 28, 33, 34,

36, 45
faizam 145, 149, 152, 159

Freeden, Michael 106, 107,
255, 260
Freud, Sigmund 136
Griffin, Roger 278, 291

Gutmann, Amy 32, 33
Friedman, Milton 109
fundamentalizam 186, 247, 262

trini 102
Habermas, Jrgen 155, 228, 229,

280
islamski 169
Haeckel, Ernst 254
funkcionalizam 62, 199

Furet, Francois 161, 162
futurizam 151, 156
Hayek, Friedrich August von 27,

2 9 , 3 9 , 4 0 , 4 1 , 109, 201,
213, 274
Hayes, Carlton 199
G
Galston, William 45
Gamble, Andrew 102
Gasset, Ortega y 213
gaullizam 94, 97
Gaus, Gerald F. 274, 278, 279,
282, 283
Geddes, Patrick 254
Geertz, Clifford 199
Gellner, Ernest 195, 199
genetiki preinaena hrana 265,
266,269
genocid 80, 170, 174, 179
Giddens, Anthony 102, 104, 185
Gladstone, William Ewart 85
globalizacija 182, 184, 216, 266,
269, 281
Goodin, Robert 4 1 , 42, 259, 260
graanska neposlunost 243
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich

3 1 , 33, 34, 60, 6 1 , 65, 145,
224
hegemonija 67, 97, 128, 185
komunistika 171 SAD 175
Heidegger, Martin 155, 179
Herder, Johann Gottfried 139,
141, 142, 143, 144, 145,
147, 150, 159, 202
hermeneutika 16, 22, 24
hibridne ideologije 23, 274, 275
hiperracionalizam 37, 38
historicizam 139-142, 159, 162
Hitler, Adolf 164, 165, 167, 172,
174, 179, 210
hladni rat 68, 69, 161
Hobbes, Thomas 32, 42, 44, 45
Hobhouse, Leonard Trelawney
12, 25, 26, 27, 28, 30, 33,
36, 45, 52, 281
Graham, Gordon 116
Hobsbawm, Eric 195, 197, 198
Gramsci, Antonio 15, 66, 67, 122
Hobson, John Atkinson 27, 31
Gray, John 101, 102, 104, 114,

115,116
holokaust: poricanje 177, 178
Holmes, Stephen 27, 37
Kazalo
Hrvatska 185, 197

Hulme, . E. 147, 150
humanizam 130, 146, 148, 271
Hume, David 34
I
idealizam 30, 34, 35, 59, 61, 2 2 9
identitet 72, 149, 206, 220, 256,
280, 287
grupni 10, 241
nacionalni 18, 174, 194, 196,
205, 207, 210
imperijalizam 26, 27, 73
kulturni 179
297
J
jakobiti 120
Japan 79, 80, 99, 190
jastvo 29, 32-34, 36, 47, 210,
279
jednakost 81, 105, 107, 113,
145, 209, 221, 239, 251,
257, 261, 280
spolna 219, 225
Jnger, Ernst 155, 179
Juna Afrika 94, 183
Juna Amerika 18
Indija 215
Kant, Immanuel 44, 139, 145,
individualizam 15, 3 1 , 33, 34,

35, 46, 49, 5 1 , 52, 57, 62,
73, 80, 99, 104, 107, 114,
148, 163, 206, 212, 279,
282
kapitalizam 57, 60, 77, 78, 79,

80, 90, 93, 95, 97, 125,
162, 164, 171, 182, 240,
Indonezija 18
industrijalizacija 70, 77, 78, 80,
83, 145, 194, 269
indusrrijska civilizacija: kritika
zelenih 248, 250
intelektualci 13, 18, 55, 59, 86,
90, 121, 133, 158, 165,
179, 277
intelektualna revolucija 137, 149
kriza 152
internacionalizam 69, 71, 171,
173, 180
Irska 116
Italija 77, 85, 88, 92, 124, 125,
142, 155, 159, 164, 179,
180,214
148, 195, 224
250, 279.
katolika crkva 84, 88, 122, 123,
124,133
stajalita, stranke i pokreti
47, 92, 120, 121, 122, 124,
125, 126, 127, 129-132,
149, 173
Kautsky, Karl 90
Kedourie, Elie 195, 201
Keynes, John Maynard 3 1 , 38,
94, 104, 108
Kina 63, 68, 70, 79, 98
Kirk, Rssel 111, 211
klasna borba 59, 66, 68, 88, 152,
162, 209
Kohn, Hans 194, 199
kolektivizam 37, 50, 52, 69, 80,
1 0 4 , 1 1 3 , 120
298
Politike ideologije
kompromis 46, 47, 85, 92
Latinska Amerika 120, 127, 129
komunitarizam 46, 49
lana svijest 62, 65
komunizam 10, 13, 18, 79, 98,

129, 131, 1 6 4 , 2 1 5 , 278,
Le Bon, Gustav 136, 137, 147,
285
150
Lenjin, Vladimir Ilji 62, 69, 90,
ruski 26, 78
odnos prema faizmu 138,
153, 160, 161, 162, 164,
136, 162
Lewis, Wyndham 150, 152
liberalizam 11-12, 14, 17, 33,
koncentracijski logori 159
37, 39, 47, 53, 64, 88, 153,
konstitucionalizam 122-124, 133,
154, 155, 169, 186, 236,
183
260
konstruktivizam 46
kao povijesni pobjednik 19,
konzervativizam 11, 14, 27, 94,
25, 52
97, 101-119, 208, 275, 280,
kriza "novi" 33, 85
2 8 9 , 2 9 0 , 292
klasini 5 1 , 96
odnos faizma 156, 164, 170,
pobjeda liberalizma 27
181, 185
kriza 102-103
odnos marksizma 26, 57, 69,
i nacionalizam 206, 247,
73, 152
Koreja, Sjeverna 63, 68, 70, 79
odnos socijalizma 26, 27,
Kosovo 197
121
Kristeva, Julia 231
antinomije 29-32, 46, 49
Kropotkin, Peter 254

kranska demokracija 97, 120,
121,133
Ku Klux Klan 174
Kuba 63, 68, 70, 79
etnokratski 183, 185

blagostanje 275
libertarijanizam 28, 5 1 , 87, 274,
282
Kymlicka, Will 33, 193
lingvistika 15
Locke, John 42, 116
La Rochelle, Drieu 154, 172

laburistika stranka 12, 87, 92,
93, 118,182
Laciau, Ernesto 67, 283
lakanovci 20
Lane, Robert 14
Lloyd George, David 85, 94

Loftus, Pierse 103
Lorenz, Konrad 254
Lger, KArl 85
Luxemburg, Rosa 163
Lyotard, Jean-Frangois 2 2 4 , 228
Larmore, Charles 44
Lassalle, Ferdinand 84
MacCormick, Neil 2 0 2 , 2 1 0
Kazalo
299
MacDonald, J. Ramsay 12
militarizam 251, 258, 261
makroideologije 16
Mill, John Stuart 34, 190, 196,
Mallock, W.H. 114
198, 213, 227, 278
Man, Hendrik de 93, 152, 153
Miller, David 196, 202, 213
Mannheim, Karl 13
Mitchell, Juliet 240
Mao Tse-tung 69
mo 12, 73, 80, 83, 88, 89, 90,

94, 173, 2 3 1 , 233, 240, 244,
maoizam 56
258, 277, 286
Margalit, Avishai 193
Moser, Justus 142
Marinetti, Fillippo Tommaso

147, 151, 155
Mosley, Oswald 172
Maritain, Jacques 129
Mouffe, Chantal 67
marksizam 10, 13, 20, 55-73,

87, 119, 132, 152, 161-163,
198, 209, 220, 2 3 1 , 241,
2 4 3 , 2 7 2 , 279
postmarksizam 19, 56, 7273, 161, 273, 287, 292
Mounter, Emmanuel 129
Marshall, . H. 225
Marx, Karl 27, 33, 37, 55, 57,
58, 59, 60, 6 1 , 62, 63, 64,
65, 66, 68, 69, 70, 71, 77,
78, 82, 90, 120, 136, 157,
198, 209, 234, 271, 273
materijalizam 35, 56, 60, 6 1 , 66,
146, 152, 152, 154, 158,
163, 209, 212, 226, 241,
254,285
Matteotti, Giacomo 156
Maurras, Charles 147, 150, 211,
214
Mazzini, Giuseppe 190, 198
Meadowcroft, James 285
Meinecke, Friedrich 140, 141,
157, 158, 159
Meksiko 128
multikulturalizam 184, 214, 217,

274
Mumford, Lewis 254
Mummery, . F. 31
muslimanski svijet 19
Mussolini, Benito 150, 154, 155,
156, 157, 160, 162, 163,
164, 165, 167, 172
nacija 69, 84, 97, 104, 106, 108,

109, 112, 118, 1 3 8 , 1 4 1 143, 145, 149, 150, 151,
154, 158, 159, 175, 192,
196, 205, 208, 211-213
razlika spram etnike
zajednice 197, 200-201
nacionalizacija 90. 94, 120, 121,
275
nacionalizam: 18, 23, 68, 148,
151, 171, 189, 190-195,
197-198, 203, 204, 208,
211, 215, 217
Menger, Carl 43
i demokracija 213
Michelet, Jules 144
kao ideologija 196, 200-202,

205-208 286
milenarizam 23, 86
300
mitovi 189-190
Herder 139
palingenetiki
ultranacionalizam 180, 184
nacizam 87, 161, 164-165, 173,
177
Nader, Ralph 264
natjecanje, evolucionarno 41
NATO 95, 216
nejednakost 57, 83, 97, 105, 251,
290
konzervativcima
poeljna 105-107, 113,
207, 212
spolna 227, 240
neslaganje: ideologije kao
sredstvo 9-10
Nielsen, Kai 193, 202
Nietzsche, Friedrich 136, 146,
147, 148, 155, 1 7 9 , 2 1 3 ,
233
Nizozemska 85, 124, 131
nogometni huligani 174
Nolte, Ernst 161
Norveka 93
nova ljevica 18, 33, 243, 256
novi laburisti 23, 102
Nozick, Robert 29, 51
Nj
Njemaka 58, 79, 124, 149
Istona 80
Politike ideologije
Oakeshott, Michael 22, 110, 115,

116, 289
obitelj, ideoloka 23, 24, 184,
253, 2 6 1 , 262, 272, 274,
275, 286, 287, 291
odrivo drutvo 250, 265, 268
organicizam 3 1 , 140
Orwell, George 184
otuenje 147, 154
pacifizam 95, 251

pape 84, 128, 130
Parika komuna 64, 71
perfekcionizam 45, 46, 49, 279,
284
Pessoa, Fernando 152
planiranje socijalno 28
ekonomsko 40, 50, 52, 72,
91, 93, 172, 276
Platon 37, 289
pluralizam 15, 23, 27, 42, 44, 79,
215, 224, 272, 278, 288,
291
etnopluralizam 175, 184
politika filozofija 27, 129, 279,
280
politika teorija 29, 46, 48-50,
133, 279
Poljska 194
Pombeni, Paulo 275
radikalna desnica 161, 171
Popper, Karl 31, 37, 201
faizam 141, 142, 161, 179
populizam 11, 78, 84, 92, 97,
kranska demokracija 121
170, 171, 176, 183, 195
zeleni 18, 261, 280
Portugal 97, 149
socijalisti 84, 85, 9 1 , 93
postfaizam 168, 200
301
Kazalo
postkolonijalizam 190, 215

postmodernizam 20, 2 1 , 23, 24,
67, 106, 222, 228, 229-230,
241-244, 273
poststrukturalizam 22, 7 1 , 2 2 1 ,
223, 227, 232
Pound, Ezra 152
povijest 63, 67, 109, 138, 156,
157, 182, 184, 190, 284
filozofija 61, 139, 140, 145,
146, 159, 226 mikropovijest
228
prava 24, 29, 33, 35, 37, 57, 65,
67, 69, 73, 120, 133, 138,
145, 184, 216, 227
enska borba 82, 227, 235
ivotinjska 248
pravda 24, 96, 149, 2 0 1 , 225,
279
socijalna 27, 38, 258
privatno vlasnitvo 27, 28, 57,
78, 81, 90, 109, 165
prosvjetiteljstvo 38, 136, 139,
141, 145, 147, 219, 221,
229, 250
odbacivanje 138, 145, 149,
150, 159-160, 194
Pye, Lucien 199
radikalna desnica 138, 167-169,

173, 175, 178, 183, 186,
187, 191, 200
rasizam 8, 80, 148, 171, 174,
191, 216, 226, 249
Rawls, John 27, 29, 32, 33, 34,
44
rawlsijanci 19
Raz, Joseph 193
reformizam 85, 87, 89, 237, 270,
285
relativizam 13, 62, 227
povijesni 140, 157, 159
moralni 159, 288
religijski pokreti 76, 132
Renan, Ernest 143, 144, 145,
146, 147, 148, 150, 190,
198, 202
revizionizam 76, 96, 97, 150,
163, 177-178
revolucija 15, 60, 112, 122, 129,
149, 151, 163, 207
faistika 125, 160, 162
Francuska 102, 124, 138,
141, 142, 146, 152, 158,
169, 1 9 4 , 1 9 5
Ruska 78, 91, 135
znanstvena 137, 147
tehnoloka 137
feministika 226, 284
Q
Quinet, Edgar 144
R
racionalizam 37, 38, 42, 46, 52,
102, 110-112, 116, 136,
141, 148, 1 5 9 , 1 6 3 , 2 5 7
Riefenstahl, Leni 277

Ritchie, D. G. 30
Robbins, Lord 39
rod, rodno 220, 2 2 1 , 225, 229,
230, 232, 234, 238, 242,
244, 2 4 5 , 2 8 0
Rosenberg, Alfred 209, 212
Rossiter, Clinton 111
Politike ideologije
302
Rousseau, Jean-Jacques 17, 120,

148, 1 5 4 , 1 8 4
Sorel, Georges 147, 150, 151,

157, 162
Ruggiero, Guido de 26
Sovjetski Savez 63, 69, 70, 160,
Spencer, Herbert 25, 30, 3 1 , 35,
170, 184, 247

SAD 77, 79, 111, 114, 173, 264
Saint-Simon, Claude Henri de 11,
89
Salysburyjska skupina 85, 105
Samuel, Raphael 106
Sandel, Michael 32, 33, 34
Sassoon, Donald 274, 284
Schmitt, Carl 155, 179, 214
Scruton, Roger 207, 208, 211
seksizam 82
seljake stranke 97, 120
sile Osovine 180
sindikati 77, 79, 83, 88, 89, 93,
1 2 3 , 1 3 1 , 264
sloboda 22, 27, 33, 45, 47, 72,
106, 108, 113-114, 143,
156, 211-212, 282
Smith, Adam 40, 50
Smith, Anthony 195, 197, 199
Smith, F. . 108
Snoddy, Frederick 254
Snyder, Louis 199
socijaldemokratske stranke 2779,
80, 90, 9 1 , 94, 97, 190,
256,268
socijalizam 11, 13, 26, 27, 35,
40, 76, 79, 84, 9 1 , 95, 98,
146
i marksizam 69
razvojni 78, 79
36, 39, 4 1 , 113

Spengler, Oswald 143, 147, 155,
158, 170
Srbija 197, 201
Staljin, Josif Visarionovi
Dugavili 69, 78, 91
staljinizam 56, 64, 87, 138, 161,
164
Stelling, David 105
Sternhell, Zeev 277, 278, 290
Strachey, Ray 237, 239
Strasser, Otto 175
subjektivizam 42, 43, 45, 47,
202, 232, 241
subjektivnost 228, 229, 2 3 1 , 232,
279
sufraetkinje 237, 238, 243
suverenitet 24, 123, 124, 210
211-278, 286
svemir 136, 141
panjolska 9 1 , 97, 128, 149, 154
vedska 91, 93, 95, 173
vicarska 92, 94
taerizam 19, 102, 105, 106,

107, 112, 118
Taine, Hippolyte 143, 145, 146,
147, 148
Talshir, Gayil 260, 261
i feminizam 82
Tamir, Yael 202, 210
i liberalizam 89, 90
Taylor, A. J. P. 119, 120, 121
303
Kazalo
Tebbit, Norman 107

teologija osloboenja 18, 127
teritorij 123, 193, 205, 210, 2 1 1 ,
285
Thatcher, Margaret 109
tolerancija 44, 50, 65, 79, 120,
' 211,215,261,283
Tracy, Destutt de 59
Trei pozicionizam 174
Trocki, Leon 163
trite 27, 40, 47, 49, 50, 57, 70,
78, 83, 88, 92, 95, 98, 103,
108, 126, 152, 175, 276
Tullock, Gordon 3 1 , 32, 34
Ujedinjeni Narodi 190, 216
utopija 110, 112, 116, 181, 243,
244
Vico, Giambattista 142, 155

Vijetnam, sjeverni 63, 68, 70
viktorijanske vrijednosti 106, 109
Vincent, Andrew 285, 286
Volk 145, 149, 175, 200, 209,
210, 214
von Mises, Ludvig 37, 43, 52,
53, 87
vorticizam 150
w
Watson, Hugh Seton 199

Weber, Max 159
Wells, H. G. 170
Westermarck, Edward 43
Wollstonecraft, Mary 227
Woolf, Virginia 137
V
Velika Britanija 79, 82, 101, 102,
108, 115, 194, 220, 234,
235, 282
Y
Yockey, Francis 172
Udruga za britanski ustav

113,114
socijalisti 77, 79, 84, 89, 97
zeleni 16, 27, 247-270
radikalna desnica 115

velike prie: modernizma 224
feminizma 224, 226
liberalizma 227
Vichyjevski reim 159
kritika obrasca razvoja 250251

odnos prema ljevici i desnici
257-258, 263
Zunino, Giorgio 158

Michael Freeden - Političke Ideologije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Michael Freeden - Političke Ideologije PDF

Uploaded by

Copyright:

Politike ideologije

uredio Michael Freeden

Michael Freeden (ur.)

Zahvaljujemo dr. Slavenu Ravliu na korisnim

Sadraj i m e t o d a politikih ideologija: p r o c j e n a transformacije

Ideoloka dominacija uz p o m o filozofske

Je li ideologija pala zajedno sa " z i d o m " ?

S o c i j a l i z a m u d v a d e s e t o m stoljeu: povijesna refleksija

Ideologija kranske demokracije

M o i praznina: nacionalistika ideologija

Politike perspektive zelenih u osvit dvadesetprvog stoljea

Michael Freeden je profesor politologije na Sveuilitu O x f o r d i lan profesorskog

Divided: A Study in British Political Thought 1914.-1939. (Clarendon Press, 1 9 8 6 . ) ,

1 9 9 1 . ) , Ideologies and Political Theory: A Conceptual Approach

Press, 1 9 9 6 . ) Utemeljio je i ureuje asopis Journal of Political Ideologies.

( 1 9 9 9 . ) i Political Theories and Political Concepts ( 2 0 0 0 . ) . Suraivao je u ure

State and Related Essays

Profesor Gaus je urednik asopisa Australasian Journal of Philosophy.

R o g e r Griffin je profesor povijesti ideja na Sveuilitu B r o o k e s u Oxfordu. Autor

Causes and the New

objavljivao meuratnom faizmu, neofaizmu i n o v i m oblicima radikalne misli,

Democracy and the Environment

Laffertyjem, Edward Elgar, 1 9 9 7 . ) , i Planning Sustainability (ur. s M i c h a e l o m

Uno studio sulla forma partito del fascismo,

Autorita sociale e potere politico

nell Italia contemporanea

stato e la politica (II M u l i n o , 1 9 9 7 . ) . Upravo dovrava knjigu The Democracy of

studiji People and its

D o n a l d S a s s o o n je profesor usporedne europske povijesti na Koledu Q u e e n

i kaoutor knjiga A Radical Hegelian:

The Social and Political Philosophy

of Henry Jones ( 1 9 9 3 . ) i British Idealism and Political Theory ( 2 0 0 0 . ) . Suraivao

Sadraj i m e t o d a politikih ideologija

ideologije su nezamjenjiv izvor inteligentnog voenja i novog osmi

K. D. Bracher, The Age of Ideologies, London, Methuen & Co., 1 9 8 5 .

Sadraj i m e t o d a politikih ideologija

je doba ideologija zavrilo. Dvaput se to pokazalo netonim. Ali ovdje

naela zajednitva i uputajui se u projekt reformulacije utilitarizma

nekim od posebnih pitanja teorija-praksa, bitnih za ideologiju vidi M. Freeden, "Practising

budunosti koja bi bila blagotvorna za sve. Ideologije su bile vrsto

K. Mannheim, Ideology and Utopia, London, Routledge &c Kegan Paul, 1 9 3 6 .

dijele. Implicitno je bilo i shvaanje da su liberalizam i konzervativizam

i promatranja njihovih unutarnjih komponenti, esto na nain koji je

A. Gramsci, Selections from Prison Notebooks, London, Lawrence and Wishart, 1 9 7 1 .

Prijelazom, posredovanim takoer hermeneutikom, u smjeru teita

Ponovno otkrie zajednikog

mogue okupiti, moda ak i konsolidirati, bogat korpus teorije koja

jednu jedinu: netolerantnost nije doputena!" Posljedica toga je da se

J. J. Rousseau, The Social Contract, Harmondsworth, Penguin books, 1 9 6 8 . , str. 1 8 6 .

za racionalne hibride kakvo je npr. ustavno domoljublje); plovljenjem

na razliitim skupinama koje sve vuku u razliitim smjerovima, a imaju

Naposljetku je sve vea masovna politizacija ideologije prouzroila

suvremenim nacionalizmima i feminizmima? J e r pobjednik mora stajati

. Laclau i C. Mouffe, Hegemony and Socialist Strategy, London, Verso, 1 9 S 5 .

Sadraj i m e t o d a politikih ideologija

hermeneutiko shvaanje ideologije kombinira identifikaciju empirij

je jedna osobito zanimljiva lukavtina. Za razliku od metodolokih i

M. Oakeshott, Rationalism in Politics, Methuen & Co, London 1 9 6 2 . , str. 1 2 5 .

kih protivnika, ekologizma i globalnog kapitalizma) upuuje na mogue

ne moe iskljuiti neke budue totalizirajue konstrukte, premda se

Liberalizam: d o m i n a c i j a uz p o m o filozofske konfuzije

K o d k u e ili u inozemstvu, o n i koji zastupaju liberalne ideje doiv

L. T. Hobhouse, Liberalism, London, Williams and Norgate, 1 9 1 1 . , str. 2 1 4 .

Premda su liberali poraeni, ini se da je j o neto puno gore snalo

Piui 1911. Hobhouse se nadao da bi revidirani liberalizam, koji je

Guido de Ruggiero, The History of European Liberalism, preveo R. G. Collingwood, Boston