Sintaksa i sintaktiki odnosi

SINTAKSA
Sintaksa je dio gramatike koji prouava odnose meu:
o rijeima u reenici
o sureenicama (u sloenim reenicama)
o reenicama u tekstu
Sintaksa
prouava
dva
1. sintagmatske (vodoravni odnosi meu rijeima u reenici)

glavna

odnosa:

o odnosi kombinacije i razmjetanja rijei u reenici

o vano je da se rijei slau u gramatikim kategorijama (rodu, broju, padeu
itd.)
2. paradigmatske (okomiti odnosi meu rijeima koje stoje u reenici i onih koje bi mogle
stajati umjesto tih koje stoje)

odnosi odabira rijei biramo rijei ovisno o poruci koju elimo izraziti.

OBAVIJESNO USTROJSTVO REENICE

Jezik je sredstvo komunikacije. U tom smislu reenice slue za prenoenje obavijesti
sugovorniku.
Postoje
dva
tipa
obavijesti
u
reenicama:
tema
i
rema.
Tema je dio koji je iz konteksta otprije ve poznat, dakle obavijesno je zalihostan; ne nosi
nikakve
nove
informacije
ve
ponavlja
stare.
Rema je dio koji nije poznat; dio je iskaza koji nosi novu obavijest.
Mama:
Tko
Tata: Marko je doao kui.

je

Marko je rema, je doao kui je tema.

SINTAKTIKA SLUBA RIJEI U REENICI

doao

kui?

Budui da se u reenici rijei uvijek nalaze u nekom odnosu s drugim rijeima, one prema
prirodi
toga
odnosa
dobivaju
svoju
odreenu
slubu.
Tako moemo govoriti o slubi: predikata, subjekta, objekta, prilone oznake, atributa i
apozicije.
PUNOZNANICE I NEPUNOZNANICE
Punoznane rijei (punoznanice) mogu biti u slubi subjekta, predikata, objekta i prilone
oznake, a to su, jednom rijeju, samostalni reenini lanovi te mogu biti u subi atributa i
apozicije, a to su nesamostalni reenini lanovi. Punoznane rijei su imenice, glagoli,
pridjevi, prilozi i brojevi.
Nepunoznane rijei (nepunoznanice) ne mogu biti niti u jednoj od navedenih slubi jer se
radi o vrstama rijei koje nemaju leksikog znaenja, nego imaju samo gramatiko znaenje, a
takvi su prijedlozi, prilozi, veznici, uzvici, estice i pomoni glagoli.
SINTAGMA
Spoj
najmanje
dviju
punoznanih
rijei
naziva
se
sintagmom.
Sastavnice koje ulaze u sintagmu nazivaju se tagmemima. Tako na primjer u sintagmi doi
kui imamo dva tagmema, jedem fini sendvi imamo tri tagmema itd.
Tagmemi mogu biti glavni ili zavisni. Glavni se tagmem naziva odreenicom, a zavisni
odrednicom. U sintagmi fini sendvi, sendvi je odreenica, a fini je odrednica. U sintagmi
doi kui doi je odreenica, a kui odrednica.
ODNOSI MEU TAGMEMIMA
Postoje
1.
2.
3. Pridruivanje

tri

tipa

odnosa
Sronost
Upravljanje

meu

tagmemima:
(kongruencija)
(rekcija)

1.
Sronost
To je odnos meu tagmemima od kojih glavni tagmem mora biti imenska rije (imenica,
poimenieni pridjev ili zamjenica), a zavisni tagmem mora biti pridjev ili imenica.
Primjer: fini sendvi, masna juha, topli aj, udobna fotelja, oblano nebo.
Glavni
su
tagmemi sendvi, juha, aj, fotelja i nebo,
a
zavisni
su
tagmemi fini, masna, topli,udobna i oblano. Takve se odredbenice nazivaju pridjevskima, jer
je zavisni tagem pridjev, ali to nije jedini oblik sronosti.
Primjer: grad Vinkovci, sestra Sara, pu gola.
U ovim primjerima zavisne rijei su imenice. Zavisni tagmemi su grad, sestra i pu i po vrsti
rijei su imenice pa su to onda imenske odredbenice. Vinkovci, Sara i gola glavni su tamemi.
Sronost moe biti potpuna i nepotpuna. Potpuna sronost podrazumijeva slaganje u rodu,
broju i padeu. Pridjevi su rijei koje mogu biti u bilo kojem rodu, ovisno o imenici uz koju

dolaze pa su oni obino i potpuno sroni to smo vidjeli u prvome primjeru. Meutim u
drugom primjeru imamo primjer nesronosti. Grad Vinkovci ne slae se u broju; grad je u
jednini, a Vinkovci su u mnoini. Tako je esto kada je zavisni tagmem imenica.
2. Upravljanje
To je odnos u kojem je glavni tagmem najee glagol, ali moe biti i glagolska imenica ili
pak obina imenica. Za razliku od sronosti gdje je glavni tagmem na drugome mjestu (a kada
bi bio na prvome to bi bilo stilski obiljeeno, npr. Vinkovci, grad), ovdje je glavni tagmem na
prvome mjestu.
Primjer: prati posue, svirati violinu, jesti doruak.
U ovim je primjerima glagol glavni tagmem i on upravlja zavisnim tagmemom. Slino je i
kada je glavni tagmem glagolska imenica ili samo imenica.
Primjer: pranje posua, sviranje violine, jedenje doruka; korica kruha, komad torte.
Kada je glavni tagmem imenica, primjeri upravljanja (komad torte) slie na ve navedeni
odnos sronosti (grad Vinkovci). Razlikovati ih moemo po tome gdje se nalazi glavni
tagmem. U sronosti glavni je tagmem na drugome mjestu (Vinkovci), a u odnosu upravljanja
glavni je tagmem na prvome mjestu (komad).
Vano je napomenuti da postoje dvije vrste upravljanja: jako i slabo upravljanje.
O jakom upravljanju govorimo onda kada glavna sastavnica odreuje gramatiki oblik u
kojem e se pojaviti zavisna sastavnica (odreuje joj rod, broj, pade, lice), a slabo je
upravljanje ono u kojem glavna sastavnica samo po znaenju odreuje koja se zavisna
sastavnica moe nai uz nju (vano je samo znaenjsko podudaranje).
Tako je primjer jakog upravljanja glagol trenirati. Taj glagol zahtijeva objekt iskljuivo u
akuzativu (trenirati hokej). Ne moemo rei trenirati hokeja, trenirati hokejem; ne moemo
upotrijebiti nijedan drugi pade osim akuzativa.
Primjer je slabog upravljanja je glagol razgovarati. Moemo razgovarati s nekim
(instrumental), o neemu (dativ), nakon neega (genitiv), a moemo razgovarati i brzo, sporo,
tiho, potajno (prilozi). Dakle glagol razgovarati ne odreuje strogo gramatiki oblik svoje
dopune, ali naravno, ostaje vano znaenjsko podudaranje. Ne moemo razgovaratisa
stolom (iako je gramatiki to ispravno, ali nema smisla), ne moemo razgovarati nakon
raunala i slino.
3. Pridruivanje
Radi se o odnosu u kojem slubu zavisnog tagmema vri rije koja je po vrsti nepromjenjiva
(prilozi, glagolski prilozi sadanji i proli te infinitiv).
Primjer: potajno razgovarati, smijati se plaui, upozoriti nekoga viknuvi, stati plakati.
VRSTE SPOJEVA RIJEI

Dosad smo spominjali samo tipove odnosa meu tagmemima u sintagmi.

U ovome emo dijelu nauiti kakva je sluba zavisnog tagmema u odnosu prema glavnome i
prema prirodi te slube dijelimo spojeve rijei na vrste: odredbeni spoj rijei, dopunski spoj i
okolnosni spoj rijei (tagmema).
Odredbeni spojevi rijei oni u kojima zavisni tagmem po nekom svojstvu odreuje glavni
tagmem (zavisni je tagmem stoga pridjev ili neka imenska rije). Navedimo ve spomenute
primjere: fini sendvi, masna juha, topli aj, udobna fotelja, oblano nebo. Kao to vidimo,
odredbeni spojevi rijei sadre odnose poput sronosti, ali mogu ukljuivati i odnos
upravljanja, primjerice: korica kruha, komad torte. Razlika je u tome to ako se radi o
sronosti, tagmemi se moraju podudarati u rodu, broju i padeu, a ako se radi o upravljanju, to
nije sluaj (korica N. jd. . r., kruha G. jd. m. r.).
Dopunski spojevi rijei rezultat su odnosa upravljanja u kojemu je glavni tagmem glagol, a
zavisni imenica. Primjeri koje smo naveli su: prati posue, svirati violinu, jesti doruak. Ovi
se spojevi rijei nazivaju dopunskima jer se zavisni tagmem ponaa kao dopuna glavnome
tagmemu.
Okolnosni spojevi rijei rezultat su upravljanja ili pridruivanja. Spojevi se nazivaju
okolnosnima jer se radi o okolnostima vrenja neke radnje. Primjeri su: potajno
razgovarati,brzo trati, sporo govoriti, malo misliti (primjeri pridruivanja); trati kroz
umu, pjevati na playback. (primjeri upravljanja).