ESTETIKA

3.10.2016.
Kada govorimo o povijesti estetike, govorimo o povijesti filozofije. Estetika se
pojavljuje kao dio filozofije, ali je povijesni razvoj odvaja od nje, pa se ona zasniva
kao samostalna disciplina. To je prelomni trenutak ka modernom dobu, sa 19. na
20. stoljee. Tad se deava zaetak svih modernizama, ne samo umjetnikih.

17.10.2016.
Estetika je disciplina koja ima dugu prolost, a kratku povijest. Koliko traje
filozofija, toliko traje i estetika. Unutar filozofije su sva naa saznanja, u svim
segmentima prema svijetu i prema sebi. Estetika nastaje onda kada je nastalo prvo
umjetniko djelo, kao refleksija na ovjekovu djelatnost. Estetika kroz dug
povijesni period smatra se jedinom refleksijom na umjetnost. Povijest umjetnosti
nastaje zapravo sa renesansom. Sama estetika u svojoj kratkoj historiji, kao pojam
se pojavljuje u 18. stoljeu u djelu Alexandra Baumgartena. Ona ne egzistira na
biografskim podacima. Sa jedne strane imamo pojam, sa druge ilustraciju. To je
umjetnost za estetiku. Estetika kao svog osnivaa imenuje Alexandera
Gottlieba Baumgartena (1714-1762). On je definisao estetiku kao nauku u
podruju osjetilnog, a ljepotu kao savrenstvo osjetilnosti. Za ovo izvoenje,
Baumgarten koristi rije aesthesis. Dekartova reenica COGITO ERGO SUM u
vezi je sa samim nama. Uspostavljanje slike svijeta zasniva se na naem pogledu
na svijet, antropocentrizam i akutocentrizam.
Komplikovan opus dolazi iz druge polovine 19. stoljea (od impresionizma I
postimpresionizma, od Pol Sezana koji je vidljivo preveo, reducirao, transferirao u
elementarne geometrijske oblike.
Umjetnost nije vezana teritorijalno, iskae iz kategorije vremena, postaje
univerzalna I primjenljiva za svakoga. Kada je u pitanju veza izmeu razuma I
osjeta, uglavnom sve je izvedeno na korist uma, a na tetu osjeta.
Moemo uzeti primjer znaenja lijepoga I ukusa. Ukus je sposobnost presuivanja
na osnovu osjetila, a ne samo intelekta koji je imao daleko veu vanost u
povijesti. Suenje na osnovu ukusa zasnovano je na dopadanju I nedopadanju.
Estetika bi bila izdvajanje umjetnike ili prirodne ljepote od individualnog,

subjektivnog ukusa. Ukus ne moe biti drugaiji nego subjektivni. Nauka mora
imati svoj predmet interesovanja, unutar kojeg postavlja pitanja I trai odgovore.
Mora uspostaviti svoju metodu, da rezultati dobiju valjanost.
Za estetiku kao nauku presudna je bila njena viestoljetna vezanost kao grana
primjenjene umjetnosti, ujedinjujui ontologiju, gnoseologiju i aksiologiju.
Ontologija postavlja pitanje o bitku, bivstvu, o stvaranju i egzistenciji, o
onome to jeste, o onome to nije i kako iz niega nastaje neto. Upravo u
umjetnikim djelima imamo raanje neega iz defakto niega.
Gnoseologija govori o spoznaji ta i na koji nain moemo znati o sebi kao
pitanju o istini.
Aksiologija govori o vrijednosti, odnosno pitanje o onome to je dobro-loe,
u podruju morala-etike to treba, a to ne treba initi. (to mogu imati?
emu se mogu nadati? to mi je initi Emanuel Kant
Estetika se pojavljuje kao pitanje o lijepom, kao 4. filozofska disciplina. Ona se ne
bavi samo stvarnou, predmet estetike je cjelokupna umjetnika produkcija.
Postoji velika razlika izmeu predmeta estetike i estetskog predmeta. Pod tim ne
mislimo da estetika konkretno objanjava umjetnika djela, niti da se bavi
imaginarnim zbirom nego da se trudi oko pojma umjetnosti i ta je to razlikuje od
ostalih umjetnikih djela. Ona izraava sistemsko praenje umjetnosti i u podruju
teorije bavi se pojmovima. Pogreno je oekivati od nje da pomogne u
razumijevanju tako to e ukazivati na vrijednosti, to ne moe ni podruje
primjenjene estetike. Baumgarten se bavio utvrivanjem pojmova, ostavljajui po
strain umjetniki svijet proizvodnje koji je izvor postojanja.
Vezujui se za filozofiju, ona nuno dijeli koncept svijeta, viziju svijeta sa
filozofskim sistemom, iji je i dio. Estetika nuno dijeli znanja ontologije,
gnoseologije i aksiologije.

24.10.2016.
Ako se osvrnemo na povijest i sama povijest umjetnosti do 18. stoljea bila je
svrsishodna, uvaavala je pravila. Ako govorimo o estetici kao o znanosti, ona ima
svoje prednosti i nedostatke. Estetika kao znanost dovedena je u pitanje sa
roenjem Baumgartena.

U jednom osipanju filozofskog sistema, estetika je dola pred dvostanu sliku, da li

da se zadri kao opa znanost jer je razvojem moderne umjetnosti i impresionizma
dolo do rasprene umjetnike slike, vie se nije moglo govoriti o jednom stilu
jednog vremena. Gillo Dorfles u svom djelu Oscilacije ukusa i modern
umjetnosti govori da si prve decade 20. stoljea proizvodile kroz propulziju. Jai i
slabiji razvoj stilova, te dominacija jednog stila i domonacija jedne vrste utie na
ostale umjetnosti. Ako ukljuimo i polje tehnologije, imamo nove medije, dolazi
fotografija, film, unutar kazalita potpuno nove forme.
Ako je rije o Aristotelu i njegovoj poetici, tada je izgraena dramska radnja
tragedija i po prvi put se pojavljuje katarza. On jo u antici daje postulate dramske
radnje. Bertol Breht pravi prvu kritiku i odmie se od Aristotelove poetike.
Pitagorina teorema i Polikletovi kanoni razvijali su se i u renesansi. U muzikoj
umjetnosti, koritenje tonalne ljestvice nije doivljavalo promjene.
Estetika se, zbog razlika u razvoju slikarstva, vie obraala dramskoj umjetnosti i
preferirala muziku. Arhitektura, moderna i postmoderna pojavljuju se kao
paradigma. Estetika u irokoj produkciji (ulazak tehno slike) postavlja sebi zadatak
i odrie se zahtjeva da bude opa nauka. Za validniji zakljuak opredjeljuje se za
posebne teorije, pa se razvija teorija muzike, teorija dizajna, teorija medija itd. S
druge strane, prostor i vrijeme 19. stoljea ostaje u okviru interesovanja estetike.
Ne samo estetike nego cijelog konglomerata.
Estetika je htjela da se razvija kao eksperimentalna nauka,da bude zasnovana na
dokazu. Max Bense stvorio je Informacionu estetiku, koja je uticala na razvoj
medija.
Estetika ne moe obuhvatati sve to je univerzalno nego je profitabilniji put da se
razvije kao posebna nauka. Ima definiran svoj predmet saznanja. Ali bez obzira na
uspostavljanje estetike, mi se i dalje bavimo pitanjem ta je istina slike. an
Bodrijan kae Slika je simulakrum. Mi se sa simulakrumom unutar razvoja
estetike susreemo i u djelu Platona.
Estetika, poput filozofije, bavi se izvlaenjem pojmova i njihovih konsekvenci,
aroliki svijet umjetnosti i umjetnika djela ostaju kao primarni.
Ni estetika, ni filozofija nisu dale odgovor ta je dobro, ta je istina, ta je bie, ta
je lijepo? Nijedna nije dala decidan odgovor. U suvremenom svijetu mnogi autori
tvrde da su najvanije discipline estetika i fizika. Ni fizika, ni estetika ne bave se
stvarnou koja je aktualizirana nego mogunou koja eka da bude ostvarena.

Otuda i mogunost nekog djela da se razvija od oblika koji se oznaavaju kao

muziki, kao likovni Na temelju ega prepoznajemo jedno djelo kao likovno,
drugo kao akustino? To je predmet estetike, koja preferira ulo sluha i vida.
ta je estetika? Najkraa definicija je da je to nauka o lijepom. Meutim, borimo se
i sa drugim stvarima kada je u pitanju estetika. A i ako jeste nauka o lijepom, ta je
ona lijepo? Lijepo se pojavljuje u razliitim vidovima umjetnosti, ali i u drugim
aktivnostima. Lijep govor medija, politika korektnost i ostalo. Svi bruse svoj
iskaz da bude lijep. Postoji lijepo i unutar prirodne, Boije produktivnosti, to je
isto pitanje estetike odnos umjetniki lijepog i prirodno lijepog. Ovaj odnos je
bio veoma razliit, pa se postavlja pitanje da je u estetiku ulazi i prirodno lijepo ili
samo umjetniki lijepo?
Jo jedna dilemma, lijepo se esto izjednauje sa drugim terminom. Ponekad
reenicom Lijepa djevojka. mislimo na njene osobine, odgoj, ponaanje, a ne na
fizionomiju. To bi odgovaralu pojmu dobro, a to je predmet etike. estim
izjednaavanjem, ovaj nalog etiko-estetskog postaje dominantan. Ne treba gledati
na estetiku samo u odnosu na lijepo. Lijepo je povezano sa sudom ukusa. Male su
anse da se 2 jedinke potpuno sloe ta je lijepo. ak i jedna osoba mijenja svoje
stavove i ukus, iz razliitih razloga. Dakle, sud ne moe da bude isti u
individualnosti, a naroito u interakciji. Svaki estetski doivljaj je subjektivan, a
atributi lijepog mijenjaju se kroz vrijeme i prostor.
Osim preferencije prema vizuelnom i auditivnom, ila je preferencija i prema
simetriji i harmoniji. U umjetnosti Dalekog istoka pojavljivala se asimetrija i
disimetrija, tako da imamo nasuprotan pandan. Razvojem modernizma, izraen je
nalog umjetnika da se otrgnu tradiciji, pravilima i kanonima i otvore se vidici
prema drugim prostorima. Kao paradigma, u Kini vrlo mali su pomaci u razvoju,
dok u drugim kulturno-kulturolokim krugovima dramatiniji, promjenljiviji.
Ernst Gongrih ??? napravio komparaciju slike Fokusaia i Tarnera. Obojica su
pejzaisti. Iako su suvremenici, potpuno su razliiti njihovi likovni izrazi.
Karakteristika ljepote je, pored individualnosti, promjenljivost, ak i unutar iste
kulture i civilizacije. Na primjer, kada je u pitanju akt, razliiti periodi donosili su
razliite stavove.
Ukoliko je zadatak umjetnosti da proizvodi lijepo, druga polovina 19. stoljea i 20.
stoljee kao da ele da izraze estetiku runoga. U proirenju umjetnikog prostora,
lijepo nije vie ekskluzivni prostor lijepih umjetnosti, nego i fotografije, reklame,

dizajna. Veoma je proiren domen njene validnosti. Ljepota danas caruje i dolazi
vrijeme trijumfa estetike.