Professional Documents
Culture Documents
Misao I Mišljenje
Misao I Mišljenje
Misao i miljenje
ta je logika?
Logiku smo definisali kao filozofsku disciplinu koja se bavi zakonima, principima, pravilima itd.
ispravnog miljenja. Na ovom asu mi emo da pokaemo u emu se sastoji razlika izmeu miljenja
i misli, i da u skladu sa tim, u budue logiku definiemo kao filozofsku disciplinu koja se bavi
zakonima, principima ili pravilima ispravne misli.
U psihologiji se miljenje definie kao jedna vrsta psihikog procesa. Naime, u psihologiji se najee
razlikuju tri vrste psihikih procesa?
U psihologiji se psihiki procesi najee dele na emotivne, ili oseajne, konativne, ili voljne, i
kognitivne, ili saznajne. Miljenje spada upravo u grupu kognitivnih psihikih procesa, psihikih
procesa u kojima neto saznajemo. Meutim, veina psihologa nee biti spremna da sve kognitivne
procese nazove miljenje. U kognitivne procese spada sve to ide od ulnog utiska, ulnog opaanja,
predstavljanja i pamenja, pa sve do shvatanja ili uvianja odnosa. Veina psihologa smatra da se
miljenje sastoji ba u ovom uvianju, ili shvatanju odnosa i veza izmeu elemenata. Drugim
reima, miljenje je drugi naziv za apstraktne psihike procese.
Mi u okviru psihologije razlikujemo tri vrste apstraktnih kognitivnih psihikih procesa (koji su od
kljunog znaaja za logiku):
1) pojimanje
2) suenje
3) zakljuivanje
Svakom od ovih procesa odgovara rezultat ili proizvod tog procesa, tj. ono to se oblikuje, obrazuje ili
formira tim procesom. Pojimanju odgovara pojam (tigar, kvadrat, drava, ovek), suenju sud
(Svi ljudi su smrtni, Sve ribe diu na krge, Napoleon se rodio na Korzici, Neki sportisti su
brzi itd.), a zakljuivanju zakljuak (primer zakljuka):
Svi ljudi su smrtni.
Svi Grci su ljudi.
Svi Grci su smrtni.
Sam proces nazivaemo miljenjem, a rezultat tog procesa milju. Reiemo da je miljenje predmet
psihologije, a misao predmet logike.
PSIHOLOGIJA
miljenje, proces
pojimanje
suenje
zakljuivanje
LOGIKA
misao, rezultat
pojam
sud
zakljuak
Zapaziemo i to da se sud obrazuje od dva ili vie pojmova, a zakljuak od dva ili vie sudova. Suenje
bi, prema tome, bio misaoni proces (a to znai i psihiki, kognitivni, apstraktni proces) kojim se uvia
neka veza ili odnos izmeu pojmova. Zakljuivanje bi bio misaoni proces kojim se uvia veza ili odnos
izmeu sudova. Jednostanije reeno, suenjem se pojmovi povezuju u sudove, a zakljuivanjem sudovi
u zakjluke.
Jo ue, logiku ne zanima misao uopte, ve ispravna misao. Drugim reima, logiku ne zanima da li je
neko, ko je i kako je uvideo ili shvatio vezu izmeu dva ili vie pojmova (kako bi obrazovao sud), ili
vezu izmeu dva ili vie sudova (kako bi obrazovao zakljuivak), ve samo to da li su pojmovi,
odnosno sudovi ispravno povezani, tj. da li je sud, odnosno zakljuak ispravan.
(NAVESTI PRIMERE NEISPRAVNOG SUDA I NEISPRAVNOG ZAKLJUKA!)
Tvrdnja
I naredba i molba i pitanje jesu neke vrste misli. I za te misli vai upravo to to smo prethodno tvrdili o
Pitagorinoj teoremi. Osim toga, i ti oblici misli mogu biti ispravni i neispravni (i u tom smislu logini i
nelogini).
Vidi udbenik, "ta je logika", Valjanost upita i savjeta, prvih 5 pasusa
Meutim, logiku zanimaju samo misli koje neto tvrde, tvrdee misli, odnosno misli za koje ima
smisla pitati da li su istinite ili ne. Misli kojima se neto tvrdi, i koje mogu biti istinite ili lane
nazivamo sudovima. Sudovi se nalaze u centru panje logike upravo zbog injenice da mogu, odnosno
moraju biti istiniti ili lani. Jedino od sudova moe se obrazovati zakljuak.