Professional Documents
Culture Documents
Opsta Hemija I - Redoks Reakcije PDF
Opsta Hemija I - Redoks Reakcije PDF
Redoks reakcije
OPTA HEMIJA I
Prvobitno je pojam oksidacije bio vezan za reakcije u kojima se kiseonik jedini sa nekom
elementarnom supstancom, dok je uklanjanje kiseonika iz nekog oksida predstavljalo reakciju redukcije.
Razvojem hemije i otkriem strukture atoma, redoks reakcije se vezuju za prelazak elektrona sa
jedne supstance na drugu.
Klasian primer za redoks reakciju je reakcija koja se deava kada se komadi elementarnog cinka
unese u vodeni rastvor CuSO4:
Zn (s) + Cu2+ (aq) + SO42- (aq) Zn2+ (aq) + Cu (s) + SO42- (aq)
plav
bezbojan
OPTA HEMIJA I
Red2
to sumarno daje redoks reakciju koja e se spontano odvijati u pravcu nastajanja slabijeg reduktora i slabijeg
oksidansa:
konjugovani par
Ox1
jai
oksidans
Red2
jai
reduktor
Red1
Ox2
slabiji
reduktor
slabiji
oksidans
konjugovani par
U napred navedenoj reakciji izmeu Zn i Cu2+ jona konjugovani redoks parovi su: Zn2+/Zn; Cu2+/Cu.
(Kod obeleavanja redoks para uobiajeno je da se prvo pie oksidovani a zatim redukovani oblik)
Pri redoks reakcijama ne dolazi uvek do potpunog prelaska elektrona sa jedne supstance na drugu i
graenja jonskih jedinjenja. U redoks reakcijama mogu nastati i kovalentna jedinjenja. Na primer, u reakciji
izmeu vodonika i hlora nastaje hlorovodonik (kovalentno jedinjenje):
H2 (g) + Cl2 (g) 2 HCl (g)
Zbog toga je neophodno izvriti izmene u definisanju redoks reakcija. Da bi se to uradilo potrebno je uvesti
nov pojam, oksidacioni broj (oksidaciono stanje, stepen oksidacije). Oksidacioni broj atoma (u molekulu ili
jonu) predstavlja naelektrisanje koje bi taj atom zadobio kada bi oba elektrona svake veze koju ostvaruje
pripala elektronegativnijem elementu. Moe imati pozitivne i negativne vrednosti i vrednost nula.
+1
H2 O
H
o
H o*O* **
+1
Cl 2
H2 O2
oo
** * **
*
H o* O
* Oo H
**
**
o
o
o **
Cl
Cl**
oo *
**
**
Oksidacioni broj se obeleava arapskim brojem ispred koga stoji znak + ili -. Za razliku od naelektrisanja
jona gde se znak + ili - pie iza broja. Da bi se izbegla konfuzija pri obeleavanju oksidacionih brojeva
piu se iznad ili ispod atoma, dok se naelektrisanje jona obeleava u gornjem desnom uglu jona (npr. Fe2+).
Pri pisanju hemijskih naziva jedinjenja nekad je potrebno naznaiti i oksidaciono stanje. To se radi
pisanjem oksidacionog broja rimskim brojem u zagradi posle naziva elementa:
+2
Fe Cl 2 , gvoe(II)-hlorid
+3
Fe Cl 3 , gvoe(III)-hlorid
OPTA HEMIJA I
( Na , O 2 , O 3 , S 8 )
Zbir oksidacionih brojeva svih atoma u poliatomskom jonu jednak je naelektrisanju jona
+1
+7 2
+6 2
( Mn O 4 , S O 4
+6 2
Pored toga, na osnovu hemijskih osobina nekih elemenata mogu se izvesti sledei zakljuci:
Uvoenjem pojma oksidacionog broja redoks reakcije se definiu kao reakcije u kojima dolazi do
promene oksidacionog broja atoma u reaktantima:
- oksidacija je proces u kome se oksidacioni broj poveava
- redukcija je proces u kome se oksidacioni broj smanjuje
Ove definicije su u saglasnosti sa definicijama redoks reakcija preko primanja i otputanja elektrona.
Naime, kada neki atom otputa elektrone poveava mu se oksidacioni broj, a kada prima elektrone smanjuje
mu se oksidacioni broj.
Oksidacija
otputanje elektrona
poveanje oksidacionog broja
Redukcija
primanje elektrona
smanjenje oksidacionog broja
Oksidacioni broj nam pomae da utvrdimo koja se supstanca oksidovala a koja redukovala, ali ne
daje podatke o nainu vezivanja atoma u molekulu. Oksidacioni broj i valenca nisu isti pojmovi. Na primer,
u fosfitnoj kiselini, H3PO3:
O
+3
OH
H 3 P O3 oksidacioni broj fosfora je +3
H P OH valenca fosfora je 5
Jedna od primena oksidacionih brojeva je odreivanje koefijcienata u jednainama oksido-redukcije.
OPTA HEMIJA I
Sn Cl 2 + Fe Cl 3 Sn Cl 4 + Fe Cl 2
+3 1
+4 1
+2 1
Sn Cl 2 + Fe Cl 3 Sn Cl 4 + Fe Cl 2
+2
+4
+3
+2
2e
Sn
Sn
1e
Fe +
Fe
oksidacija
redukcija
3. Utvrivanje broja elektrona koje prima jedan molekul oksidansa (FeCl3), i broja
OPTA HEMIJA I
+3 1
+4 1
+2 1
Sn Cl 2 + Fe Cl 3 Sn Cl 4 + Fe Cl 2
-2e-
+1e-
4. Odreivanje koeficijenata uz oksidans i reduktor tako da broj otputenih bude jednak broju primljenih
elektrona:
+2 1
+3 1
+4 1
+2 1
1 Sn Cl 2 + 2 Fe Cl 3 Sn Cl 4 + Fe Cl 2
-2e-
+1e-
Sn Cl 2 + 2 Fe Cl 3 1 Sn Cl 4 + 2 Fe Cl 2
6. Izjednaavanje broja atoma ostalih elemenata sa leve i desne strane (u ovom sluaju atoma Cl)
Sn Cl 2 + 2Fe Cl 3 Sn Cl 4 + 2 Fe Cl 2
U navedenoj reakciji reaguju dve supstance, jedna je oksidaciono a druga redukciono sredstvo. Ovakve
reakcije se svrstavaju u meumolekulske redoks reakcije.
Primer 2. U reakciji izmeu jodatne i jodidne kiseline nastaje elementarni jod
1.
HIO 3 + HI I 2
2.
H IO3 + H I I2
3.
H IO3 + H I I2
+5
-1
+5
-1
+5e
4.
+5
-1e
-1
H IO3 + 5 HI I2
+5e-
-1e-
5.
HIO 3 + 5 HI 3 I 2
6-7.
HIO 3 + 5 HI 3 I 2 + 3 H 2 O
Primer 3. Rastvaranjem azot(IV)-oksida u vodi kao krajnji proizvodi nastaju nitratna kiselina (HNO3) i
azot(II)-oksid.
1.
N O 2 + H 2 O HNO 3 + NO
2.
N O 2 + H 2O H N O3 + N O
+4
+5
+2
Azot u NO2 iz oksidacionog stanja +4 prelazi u oksidaciona stanja +5 i +2. To znai da se NO2 u ovoj
reakciji ponaa kao redukciono i oksidaciono sredstvo. Jedan od naina za odreivanje koeficijenata u
jednaini ovog tipa je da se sa leve strane upiu dva molekula NO2, pri emu se jedan posmatra kao
redukciono a drugi kao oksidaciono sredstvo:
+4
OPTA HEMIJA I
+5
+2
N O2 + N O 2 + H 2O H N O3 + N O
3 NO 2
64474
4
8
+4
+4
-1e-
+2e-
+5
+2
2 NO 2 + N O 2 + H 2 O 2 H NO 3 + NO
3-7.
redukciono
sredstvo
oksidaciono
sredstvo
Reakcija u kojoj jedna supstanca podlee i oksidaciji i redukciji je reakcija disproporcioniranja ili autooksidoredukcija. Pri ovoj reakciji nastaju jedinjenja koja sadre posmatrani element sa veim i manjim
oksidacionim brojem u odnosu na njegov oksidacioni broj u polaznoj supstanci.
Primer 4. U reakciji izmeu kalijum-permanganata i vodonik-peroksida u kiseloj sredini (H2SO4) nastaje
mangan(II)-sulfat, elementarni kiseonik, kalijum-sulfat.
1.
KMnO 4 + H 2 O 2 + H 2 SO 4 MnSO 4 + O 2 + K 2 SO 4
2.-5.
2 K Mn O 4 + 5 H 2 O 2 + H 2 SO 4 2 Mn SO 4 + 5 O 2 + 1 K 2 SO 4
+7
+5e-
6.
+2
-1e- x2
-2e-
2 KMnO 4 + 5 H 2 O 2 + 3 H 2 SO 4 2 MnSO 4 + 5 O 2 + K 2 SO 4
7. Izjednaavanje broja O i H (dopisivanjem H2O)
2 KMnO 4 + 5 H 2 O 2 + 3 H 2 SO 4 2 MnSO 4 + 5 O 2 + K 2 SO 4 + 8 H 2 O
Primer 5. KMnO 4 + HCl MnCl 2 + Cl 2 + KCl
Ova jednaina moe da poslui kao primer za reavanje problema koji se mogu pojaviti pri
balansiranju jednaina primenom metode POB.
1-2.
+7
+2
K Mn O 4 + H Cl Mn Cl 2 + Cl 2 + K Cl
Hlor iz oksidacionog stanja 1 prelazi u 0, ali i zadrava 1 oksidaciono stanje. U ovakvim sluajevima, prvo
se odreuju koeficijenti za redoks parove, a zatim dodaju molekuli HCl u kojima Cl ne menja oksidacioni
broj (slue za graenje soli).
3-5.
+7
-1
+5e-
-1e-
+2
1 K Mn O 4 + 5 H Cl 1 Mn Cl 2 +
1
5 0
Cl 2 + K Cl
2
Molarni odnos KMnO4 : HCl = 1:5 zadovoljava osnovni zahtev redoks reakcija (jednak broj primljenih i
otputenih elektrona), meutim na desnoj strani se ne dobija koeficijent kao ceo broj za Cl2. Zato je
neophodno pomnoiti sa istim brojem koeficijente i oksidansa i reduktora. U ovom primeru mnoi se sa
dva:
+7
OPTA HEMIJA I
+2
-1
2 K Mn O 4 + 10 H Cl 2 Mn Cl 2 + 5Cl 2 + 2K Cl
6.
7.
1-6.
-2
3 As 2 S 3
+5
+5
+6
+2
28 H NO 3 6 H 3 As O 4 + 9 H 2 S O 4 + 28 N O
+3e-
3 As 2 S 3 + 28 HNO 3 + 4 H 2 O 6 H 3 AsO 4 + 9 H 2 SO 4 + 28 NO
7.
Primer 7.
+6
+3
( N H 4 ) 2 Cr 2 O 7 N 2 + Cr 2 O 3 + 4 H 2 O
-3e-x2
-6e-
+3e-x2
+6e-
Unutarmolekulske redoks reakcije su reakcije do kojih dolazi kada se u sastavu iste polazne supstance
nalaze oba elementa, i koji prima i koji otputa elektrone.
Jednaine reakcija u vodenom rastvoru u kojima uestvuju ili nastaju elektroliti najee se prikazuju
u jonskom obliku (samo sa jonima i molekulima koji uestvuju u reakciji). Uravnoteivanje jednaine
primenom POB metode se izvodi po principima generalne procedure, s tim to se u koraku 6. izjednaava
ukupno naelektrisanje sa leve i desne strane jednaine upisivanjem koeficijenta uz H+ ili OH- jone (u
zavisnosti od sredine u kojoj se reakcija odvija).
Primer 8. Ako se jednaina reakcije KMnO4 sa H2O2 u kiseloj sredini (H2SO4) napie u jonskom obliku:
K + + MnO 4 + H 2 O 2 + 2 H + + SO 4
Mn 2+ + O 2 + 2 K + + SO 4
i iskljue joni koji ne uestvuju u reakciji (ista vrsta jona sa leve i desne strane: K+, SO42-)
MnO 4 + H 2 O 2 + H + Mn 2+ + O 2
+5e-
-1e x2
-2e-
2 MnO 4 + 5H 2 O 2 + H + 2 Mn 2+ + 5 O 2
6.
desna strana: 2 x (2 +) = 4 +
Da bi ukupno naelektrisanje jona sa leve i desne strane bilo isto (4 +) uz H+ jone treba upisati koeficijent 6:
2 MnO 4 + 5H 2 O 2 + 6 H + 2 Mn 2 + + 5 O 2
7.
OPTA HEMIJA I
2 MnO 4 + 5H 2 O 2 + 6 H + 2 Mn 2 + + 5 O 2 + 8H 2 O
Primer 9. Reakcija izmeu KCrO2 i H2O2 u baznoj sredini (KOH ili NaOH)
KCrO2 + H2O2 + KOH K2CrO4 + H2O
U jonskom obliku:
2
K + + CrO 2 + H 2 O 2 + K + + OH K + + CrO 4 + H 2 O
Samo uesnici u reakciji:
2
CrO 2 + H 2 O 2 + OH CrO 4 + H 2 O
1-5.
+3
+6
2 CrO 2 + 3 H 2 O 2 + OH 2 CrO 4
-3e-
+ H2 O
+ 1e- x2
+ 2e-
Da bi ukupno naelektrisanje jona sa leve i desne strane bilo isto (4-) uz OHjone treba upisati koeficijent 2
2 CrO 2 + 3 H 2 O 2 + 2 OH 2CrO 4
7.
2 CrO 2 + 3 H 2 O 2 + 2 OH 2CrO 4
+ H 2O
+ 4 H 2O
OPTA HEMIJA I
Polureakcije
Cr2O72- Cr3+
Fe2+ Fe3+
3.
Izjednaavanje atoma Cr i Fe
Cr2O72- 2 Cr3+
Fe2+ Fe3+
4.
(-2)
14 (+1)
(+3)
(izbalabsirana polureakcija)
2 (+3)
(izbalabsirana polureakcija)
(-1)
OPTA HEMIJA I 10
Kod balansiranja jednaina JE metodom potekoe mogu nastati kod izjednaavanja O i H (korak
3. i 4.). Na sledeim primerima prikazani su principi izjednaavanja O i H u zavisnosti od sredine u kojoj se
odvija reakcija:
Viak kiseonika
Kisela sredina
MnO4- Mn2+
MnO4- Mn2+ + 4 H2O
+
8 H + MnO4- Mn2+ + 4 H2O
MnO4- MnO2
MnO4- MnO2 + 2 OH2 H2O +MnO4- MnO2 + 4 OH-
Dodavanje kiseonika
Kisela ili neutralna
sredina
Bazna sredina