MATERIJALI I

LABORATORIJSKA VJEBA br.3

ALOTROPSKE MODIFIKACIJE

TOPLINSKA VODLJIVOST
MATERIJALA

A1.) ALOTROPSKE MODIFIKACIJE

(promjene u krutnini)
Pojedini metali pokazuju sklonost da modificiraju
svoju kristalnu reetku pri odreenim
temperaturama kod grijanja ili hlaenja.
Metali koji pokazuju ovo svojstvo, a najee ih
susreemo u praksi su eljezo, kositar, kobalt,
nikal, mangan i titan.
Promjena reetke vezana je uz promjenu nekih
svojstava metala: specifini volumen (plono
centrirana kubna reetka ima veu popunjenost od
prostorno centrirane kubne reetke), vrstoa,
tvrdoa, elektrina vodljivost

 Na vjebama izvesti pokus alotropskih modifikacija

eline ice promjera 2,5 mm.
U napravi prema slici vriti emo zagrijavanje eline
ice pomou izmjeninog izvora elektrine struje.

 Uslijed elektrinog otpora u ici dolazi do

zagrijavanja, zbog ega raste njezin volumen, a
time se poveava i njena duljina.
Produljenje mjeriti pomou komparatora.
Obratiti panju na promjenu boje ice za vrijeme
zagrijavanja.
Zagrijavanje izvriti do otprilike 1000C, nakon
ega iskljuiti izvor struje i pratiti skraenje ice
uslijed njenog hlaenja.
Temperature procijeniti usporedbom s bojama
uarenog elika!

U izvjetaju navesti podatke o izmjerenim

rezultatima te ukratko opisati ovisnost promjene
mikrostrukture i volumena (duljine) ice.

 Na slici je prikazana krivulja hlaenja istog eljeza

sa obiljeenim temperaturama alotropske
modifikacije.

A2.) CURIE-EVA TOKA KOD NISKOUGLJINIH

ELIKA

Promjena magnetskih svojstava

niskougljinog elika kod grijanja i hlaenja.

Naprava za verifikaciju Curie-eve toke

 Kod zagrijavanja niskougljinih elika do

temperature crvenog sjaja (za isto eljezo
768C) magnetina reetka (prostorno centrirana
kubna reetka) prelazi u nemagnetinu reetku
(prostorno centrirana kubna reetka).
Kako se vidi prema prethodnom dijelu vjebe
(alotropskih modifikacija), na krivulji grijanja,
odnosno hlaenja na toj temperaturi javlja se
stojite.

Pokus se izvodi na nain prema slici tako se

jedna ica na jednom kraju osloni na magnet, a
drugim krajem se dovede u dodir sa drugom
icom (pri tome voditi rauna da ica koja je na
magnetu mora biti sa gornje strane).

 Budui da se radi o feromagnetinom materijalu

ice magnetske silnice se prenose sa magneta na
ice i tako sprjeavaju da jedna od njih padne.
Plamenom se zagrijava mjesto spoja dviju ica
tako dugo dok se vrhovi ne zagriju do
temperature crvenog sjaja to odgovara
temperaturi prelaska iz magnetinosti u
nemagnetinost.
Dostizanjem ove temperature (Curie-eva) jedna
od ica pada.
Nakon hlaenja magnetska sila e ponovno
djelovati materijal postaje feromagnetian.

B. TOPLINSKA VODLJIVOST MATERIJALA

Ispituje se kvalitativno toplinska vodljivost za
razliite tehnike materijale i to:
ugljinog elika,
nehrajueg (CrNi) elika,
mjedi,
bakra i
aluminija.

 Pokus se izvodio zagrijavanjem jednog kraja

trake presjeka 3 x 30 mm i duljine 300 mm
pomou izvora topline (elektrino kuhalo).
Mjerenje temperature se provodi u pravilnim
vremenskim intervalima na drugom kraju trake.
Potrebno je osigurati iste uvjete za svih pet
uzoraka (intenzitet grijanja, mjerno mjesto).

Vremensku promjenu temperature prikazati

tabelarno i u istom dijagramu za svih pet uzorka
te kvalitativno zakljuiti o toplinskoj vodljivosti
ispitanih materijala.

TOPLINSKE VODLJIVOSTI

Materijal
Nelegirani elik 0,1%C
Nehrajui elik 18%Cr 8%Ni
Aluminij
Bakar, isti
Bakar, trgovaki
Mjed
zlato
Srebro

Toplinska vodljivost
l[W/mK]
59
20
229
395
372
93
310
417