Sveuilite u Splitu

Odjel za sociologiju
Suvremene socioloke teorije

K. MERTON ANOMIJA I DRUTVENA STRUKTURA, SKUP

ULOGA: PROBLEMI SOCIOLOKE TEORIJE
seminarski rad

Nastavnik: Marija Peri

Student: Mihaela Ostoji

Zadar, listopad, 2016

1. UVOD..............................................................................................................................
2. SADRAJ...........................................................................................................................
3.ZAKLJUAK......................................................................................................................

1. UVOD

2. SAETAK
Merton zapoinje konstatirajui da se smatralo da devijantno ponaanje proizlazi iz
biolokih poriva. Takoer, nekonformizam je ukorijenjen u pojedincima dok je konformizam
rezultat utilitarnosti i uvjetovanosti. eli istraiti kako drutvene strukture stvaraju podlogu za
smatranje krenja drutvenih normi socijalno prihvatljivima. Razlikuje dvije grupe elemenata.
Prva se sastoji od ciljeva, potreba i interesa, a druga od naina ostvarenja tih ciljeva. Drutvo
odreuje prihvatljive naine njihova ostvarenja te ih svaka drutvena grupa povezuje s
drutvenim normama i vrijednostima kojima se doputaju odreeni postupci. No, norme i
vrijednosti se ne podudaraju nuno i s djelotvornim normama. Postupci koji su za neke
pojedince najdjelotvorniji nain postizanja cilja (kraa, korupcija) izlaze iz okvira zakonskih i
drutvenih normi. Moe doi do isticanja vanosti cilja bez krenja normi, no ogranienje
proizlazi iz naina provedbe a ne normi. Sva sredstva koja omoguuju ostvarivanje vanog
cilja bit e upotrijebljena u odreenom dijelu drutvene strukture to e stvoriti tip kulturne
dezintegracije. U drugom tipu sljeenje normi postaje opsesija, a zanemaruju se potrebe to
dovodi do ogranienja tradicijom te straha od novog. Takoer, postoje i srednji tipovi gdje
postoji ravnotea izmeu cilja te postupaka koja je mogua dok pojedinci osjeaju
zadovoljstvo ciljem i nainom njegove provedbe. Merton prouava grupu u kojoj se ciljevi
istiu nesrazmjerno te navodi da se grupe razlikuju po nainu na koji se narodni obiaji i
institucionalizirane kontrole sjedinjuju s ciljevima kulturne matrice. Antisocijalno ponaanje
mogu izazvati odreeni aspekti drutvene strukture zbog razlika u naglaavanju vanosti
ciljeva s jedne i pravila, s druge strane. Naglaavnje pravila moe biti podrovano isticanjem
vanosti cilja, tako da se ponaanje ograniava jedino tehnikim mogunostima. Tu se
postavlja pitanje: Koje je raspoloivo sredstvo najdjelotvornije za postizanje drutveno
priznate vrednote? Procedura koja je najdjelotvornija tehniki, bez obzira je li zakonita ili
nije, bit e pretpostavljena institucionaliziranom ponaanju. Nastavljanjem tog procesa,
mogunost integracije postaje nemogua te se postiu anomije. Navodi primjer atletskog
natjecanja, gdje je cilj pobjede neovisan o normama i vrijednostima te e se pobjeda tumaiti
kao pobjeda u igri a ne kao pobjeda putem unaprijed odreenih oblika aktivnosti;
nagrada se dodjeljuje za uporabu tehniki djelotvornih ali ne i legitimnih sredstava. Isticanje
cilja umanjuje zadovoljstvo koje proizlazi iz samog sudjelovanja u natjecateljskoj aktivnosti
da to dovodi do sputavanja uspjenog ishoda. Institucionalizirana pravila igre su dobro
poznata pojedinicma koji ih nastoje izbjei to je posljedica prenaglaavanja cilja uspjeha.
Prenaglaavanje cilja koje vodi ka krenju i zanemarivanju pravila i zakona, je karakteristina

za grupe u kojima ta dva elementa u razvoju drutvene strukture nisu potpuno integrirana. Sve
vee isticanje materijalnih dobara, kao pokazivatelja uspjeha, dovodi do zanemarivanja
drutveno prihvaenih i zakonskih naina njhovog pribavljanja te ustaljivanja korupcije,
kriminala, prevara, kao neeg normalnog i poeljnog u naem drutvu.To je od velikog
teorijskog znaenja za prouavanje doktrine po kojoj se antidrutveno ponaanje izvodi iz
biolokih poriva i ogranienja koja namee drutvo.. Merton navodi pet moguih oblika
prilagodbe pojedinca unutar drutva ili grupe koje konstruiraju razliiti odnosi izmeu ciljeva
i vrijednosti odreene kulture. Razlikuje konformitet ( i ciljevi kulture i institucionalizirana
sredstva), inovaciju (prihvaeni su ciljevi kulture ali ne i institucionalizirana sredstva),
ritualizam (nisu prihvaeni ciljevi kulture no institucionalizirana sredstva jesu), uzmak (nisu
prihvaeni ciljevi i sredstva) te pobuna (nepostojanje ciljeva i sredstva). Ove kategorije se
odnose na prilagodbu u specifinim situacijama a ne na osobu. Istrauje faktore koji vre
pritisak na pojedinca da se okrene prema jednom od navedenih elemenata. U svakom drutvu
asimilacija na temelju vrijednosti kulture je normalna i rasprostranjena. Svaki drutveni
poredak proizvodi sustav oekivanja koji se odraava putem konvencialnog ponaanja. Tamo
gdje to nije sluaj stabilnost drutva se ne moe odrati. Oblik prilagodbe gdje je prisutno
odbacivanje ciljeva te norma i vrijednosti je vrlo rijetka i neuobiajna pojava. Osobe koje
spadaju u ovu kategoriju predstavljaju neprilagoene ljude. Iako su oni napustili ciljeve
odreene kulturom kao i institucionalne norme, to ne znai da u nekim sluajevima izvor
njihova ponaanja nije unutar drutvene strukture koju oni ne priznaju, a ne znai ni to da
njihova egzistencija unutar drutvene sfere ne predstavlja problem socijaliziranoj populaciji.
Taj se oblik javlja kada su pojedincu institucionalni postupci koji obeavaju uspjeno
postizanje cilja nedostupni. U takvim se sluajevima javlja dvostruki mentalni konflikt:
moralne obveze usvajanjem insitucionaliziranih postupaka sukobljuju se s pritiskom
pribjegavanja nedoputenim sredstvima (kojima se moe ostvariti cilj), jer pojedincu nisu
dostupna ona legitimna i djelotvorna. Taj oblik se raa iz nemogunosti da se cilj postigne
doputenim postupcima te iz nemogunosti da se usvoje nedoputena sredstva zbog uroenih
ogranienja i institucionaliziranih prinuda koje ne osporavaju isticanje postignua cilja.
Konflikt se rijeava eliminacijom oba elementa. Kultura i osobnost pojedinca odredit e
rezultat odreene prilagodbe; Ekstremna asimilacija institucionaliziranih naredbi vodi
ritualizmu u kojemu je pojedincu cilj nedostian ali konformitet obiaja i dalje ostaje. Kada se
radi frustracija pojedinci oslobaaju obrazaca i tee uvoenju novih drutvenih poretka, dolazi
do pobune.Prikazuje istraivanje Lohmana koji je utvrdio da na odreenom podruju Chicaga,
u kojem je iri kriminal, drutvo odobrava naglasak na materijalnom uspjehu i zanemrivanje

legitimnih sredstva za postizanje tog uspjeha. Na tom su podruju mogunosti zaposlenja

svedene na manualni rad. Osuivanje manualnog rada i glorificiranje rada bijelih ovratnika
ograniava mogunosti pojedinca niskih prihoda te oni pribjegavaju organiziranom kriminalu,
koji donosi visoke prihode. Na temelju toga moemo zakljuiti da anitoscijalno ponaanje
proizlazi iz odreenih kulturnih vrijednosti, klasne strukture te razliitih pristupa mogunosti
postizanja legitimnih i prestiom obiljeenih ciljeva kulture. Postizanje cilja putem legitimnih
i legalnih sredstava je rijetko i nedostupno za one koji su u nemogunosti zbog nedostatnog
obrazovanja i slabih novanih prilika. Isticanje ideje uspjeha je dovelo do postupnog
slabljenja zakonitog i porasta nezakonitog ponaanja. Od pojedinca se trai da svoje
ponaanje okrene ka stijecanju materijalnih sredstava, a s druge strane poriu mu se
djelotvorne mogunosti da to zakonski doputeno izvede. Posljedice toga su psihopatoloke
osobe, antidrutveno ponaanje i revolucionarne aktivnosti. Klasna struktura i feudalni
poredak mogu jo vie ograniiti mogunosti no to se one ograniavaju u dananjem drutvu.
To se dogaa kada kulturne vrijednosti stavljaju naglasak na neke ope znakove uspjeha za
cijelu populaciju, dok njena drutvena struktura ograniava mogunost odobrenim postupcima
postizanja poeljnih znakova. Tako se znakovi uspjeha istiu dok ne postanu svima poeljni.
Ti se ciljevi podravaju da bi se ujednaile klasne razlike, a ne da bi njima bili sputani:
tovie, postojea drutvena organizacija omoguuje postojanje klasnih razlika u odnosu
spram ostvarenja tih opih obiljeja uspjeha.

2.2 SKUP ULOGA: PROBLEMI SOCIOLOKE TEORIJE

Veina teoretiara tvrdi da drutveni statusi i drutvene uloge tvore najvei dio drutvene
strukture. Linton definira status kao poloaj u drutvenom sistemu koji ukljuuje odreena
prava i dunosti, a ulogu kao ponaanje usklaeno s prosjenim oekivanjima od drugih.
Svaka osoba u drutvu zauzima i uz svaki od tih statusa je povezana odgovarajua odluka. No
Merton smatra da uz svaki drutveni status nije povezana jedna ve niz drugih uloga to
suodnosi nositelja statusa s raznim drugim nosiocima. Skup uloga se razlikuje od
mnogostruke uloge koja se odnosi, primjerice, na stauts lijenika, mua, oca dok se skup
uloga odnosi na sveukupnost uloga koje su povezane s jednim statusom. Pojavljuje se pojam
drutvenih mehanizma, koje Merton definira kao procese koji imaju uinke na odreene
dijelove drutvene strukture kojim se skup uloga mnogo bolje objanjava nego kada ti
mehanizmi ne djeluju kao to predsjednik statusa ulazi u sukobe manje nego to bi bez njih.
Ne znai da pojedinci, grupe ili slojevi u skupu uloga, koji su izdvojeno najmoniji u pravilu
uspijevaju nametnuti svoje zahtjeve nosiocu statusa, recimo uitelju. To e biti jedino onda
kad jedan od lanova skupa uloga ima monopol moi ili u datoj situaciji prevladava
ujedinjenu mo ostalih. Ako toga nema, esto se razvija koalicija moi meu nekim
lanovima skupa uloga, to omoguuje nosiocima statusa da idu svojim vlastitim putem.

2.3 DRUTVENA PROMOCIJA BEZAKONJA: SOCIJALNA

PATOLOGIJA
Socijalna patologija nastaje krajem devetnastog stoljea, ona usporeuje drutvo s biolokim
organizmom te smatra da je uzrok devijantnosti patoloki uvjeti ivota u gradovima.
Zagovaratelji ove teorije smatraju da drutvo moe razviti patoloke i abnormalne pojave kao
to su kriminal, samoubojstvo, alkoholizam, nasilje, ovisnost, prostitucija i mentalne bolesti.
Devijantnost, se tako smatra, boleu te nezdravim odmakom od prihvaenog normativnog
ponaanja. Devijantnost se objanjava iz dvije perspektive; kao bolest unutar drutva i bolest
pojedinih osoba. Njezini uzroci su loe naslijee, psihiki poremeaj, mentalna zaostalost,
mentalna poremeenost, alkoholizam, nedostatak obrazovanja, individualni nemoral te osobna
neprilagodba ili bolest. Prisutna je povezanost izmeu drutvenih grupa s devijantnou;
siromana drutva ee postaju kriminalci, prisutni su mentalni poremeaji meu potomcima
kriminalca itd. Ovaj pristup je povezan sa socijalnim podrijetlom njegovog predstavnika.
Ameriki sociolozi koji su se zanimali za socijalnu patologiju potjeu iz ruralnih zajednica,
gdje se velika vanost prilae tradiciji i vjeri, to uzrokuje skepticizam prema drutvenim
promjenama i gradskom ivotu. On potjee iz vremena brze urbanizacije i drutvene
diferencijacije, uzrokovanih migracijskim procesima. Socijalni patolozi nemaju potrebu
razumjeti ponaanje koje osuuju jer je s njihovog stajalita pogreno i treba se mijenjati. Oni
koriste univerzalne moralne standarde vie nego normativne, kojima ele prosuditi svako
ponaanje i osobe. to izlazi iz tog okvira, smatra se neprihvatiljivim i devijantnim.
Suprostavljaju se pojavama kao to su siromatvo, djeji rad, razvod braka, kriminal,
alkoholizam i prostitucija. Kritiari ovog pristupa istiu da devijantnost nije individualna ili
drutvena bolest, nego odstupanje od drutvenoprihvatljivih normi. Matza navodi da pojedinci
u socijalno patolokom modelu ne mogu biti svrstavani u normalne i bolesne, te da je
patoloko u drutvenom smislu relativnost normi, a u psihikom smislu predstavlja ono to je
univerzalno i nepromjenjivo. Socijalni patolozi zanemaruju vremenske i prostorne
promjenjivosti devijantnog, koje se ne moe usporediti s boleu, kao to je primjerice rak,
koji je univerzalan.

Sve vea prisutnost kulturnih razliitosti u drutvu i pitanje egzistencije univerzalnih

vrijednosti znaili su kraj za socijalnu patologiju. Prvi svjetski rat i velika svjetska kriza su
donjeli mogunost za razvoj devijantnosti, zbog useljavanja. urbanizacije i industrijalizacije u
SAD-u. Uzrok devijantnosti predstavlja nestabilnost drutvenih normi i aktivnosti zajednice, a
ona je rezultat nejednakog drutvenog razvoja s mnotvo drutvenih promjena i skuoba koji
djeluju na individualno ponaanje. Drutveni red je prisutan kada postoji povezanost izmeu
pojedinca i institucije u drutvu te jednake vrijednosti i norme.Dobro integrirana drutva
ukljuuju visok stupanj grupne solidarnosti, model ponaanja je homogeniziran i tradicionalan
s malo devijantnog ponaanja. Nasuprot tome, kada ne postoji povezanost vrijednosti i normi
te tradicionalne norme ne postoje, dolazi do socijalne dezorganizacije. Socijalni patolozi
smatraju da su gradovi labaratoriji za istraivanje devijantnosti te istrauju dezorganizirana
lokalna podruja, koja predstavljaju slamove ili podruja s poveanom stopom kriminala,
prostitucije, mentalnih poremeaja, samoubojstava i drugih oblika devijatnog ponaanja.
Prouavanjem gradova ele se uoiti posljedice devijantnosti u urbanim podrujima; oni
smatraju da drutvene okolnosti u urbanim podrujima vode ka drutvenoj dezorganizaciji
koja vodi devijantnom ponaanju. Stanovnici u novim gradskim sredinama ive bez ikakva
razvoja osjeaja susjedstva i drutvenog reda. Ti uvjeti dovode do devijantnosti, posebno kada
se gledaju iz perspektive ruralnih sredina. Kornhauser navodi, odnosei se pritom na
imigrante, da su grupne norme donijete iz starih kultura propale u novoj zemlji i da se nove
norme jo nisu stabilizirale zbog ega nastaje socijalna dezorganizacija. Urbanizacija se
definira kao proces irenja gradskih podruja te rasta gradskog stanovnitva a urbanizam je
skup socijalnih karakteristika koje prate urbanizaciju. Navode se est osnovnih elemenata
urbanizma koji pospjeuju razvoj devijantnih procesa: normativni konflikt, brze kulturne
promjene, pokretljivost, materijalizam, individualizam i porast formalne socijalne kontrole.
Normativni konflikt naglaava razliitost obiaja i kulturnih procesa koje sa sobom nose
razliite etnike i socijalne skupine. Nain ivljenja, prihvatljiv i oekivan za jedne, izaziva
udenje i zgraanje drugih, a esto i uvredu drugima. Proces prihvaanja zajednikih novih
obrazaca te meusobnog tolerantnog suivota, dugotrajan je i prepun sukoba te dovodi do
devijantnih procesa. Brze kulturne promjene se odnose na to da urbanizam dovodi do trajnih
ubrzanih kulturnih promjena te namee svoja pravila, jednaka za sve skupine i pojedince na
odreenom podruju to rezultira anomijskim procesima. Socijalna pokretljivost govori o
visokom stupnju pokretljivosti stanovnitva koji prati urbano ivljenje. To moe biti
horizontalna pokretljivost (promjena radnih mjesta unutar nekog urbanog sredita) ili
vertikalna pokretljivost (gubitak posla, osiromaenje, poveana nesigurnost). Tako dolazi do

promjena u nainu viljenja i socijalnom okruju to takoer poveava anomijske procese.

Materijalizam istie redukciju svih vrijednosti i kriterija uspjenosti na materijalni tj. novani
ekvivalent koja predstavlja ope prihvaeni, univerzalni proces. Ako e se to smatrati jedinim
pravim kriterijem uspjenosti, doi e do toga da cilj opravdava sredstvo pa tako opravdava i
nasilno otimanje materijalnih vrijednosti. Individualizam se odnosi na postojanje brze
promjene posla, brze promjene mjesta stanovanja, brze prilagodbe novim ljudima, brze zarade
koja je oteana tradicionalnim nainom ivljenja koji ukljuuje stabilnu, trajnu, neformalnu
interakciju veeg broja lanova na jednom mjestu, a zahtijeva ivotni stil koji bi se mogao
definirati kao individualizam. Jaanje formalne socijalne kontrole istie da podruja u kojima
postoje intenzivniji i neformalniji odnosi lanova zajednice, su pogodnija za pravedniju
raspodjelu sankcija. U urbaniziranim sredinama moe doi do nemogunosti intenzivnijeg
uvida u djelo, nedostatka vremena, povjerenja u kartoteke vie nego u ivi kontakt te moe
doi do vieg stupnja devijantnosti od onoga koji je izazvao poetnu reakciju.

2.