UDK 371.3:81`243(=112.

28)

Gabi Abramac

JEZINE BIOGRAFIJE UENIKA JIDIA

U ovom radu analiziraju se biografski narativi polaznika ljetnog programa jidia organiziranoga 2014. godine od
strane YIVO Instituta za idovska istraivanja u New Yorku. Rekonstrukcijom jezinih biografija dolazimo do
zakljuaka koji motivacijski faktori su presudni u odabiru jidia kao predmeta izuavanja, koja je uloga emocija u
uenju jidia, koje stavove polaznici imaju o istonoj Europi kao mjestu gdje je nakada govoren ovaj jezik, te koji
su stavovi njihove okoline prema uenju jezika.
Kljune rijei: YIVO, jidi, jezine biografije, narativni identitet, usvajanje jezika

1. UVOD
Jidi je bio vernakular istonoeuropskog idovstva. O njegovoj rasprostranjenosti Patai (1971:
127) kae: Akenaski idov mogao je krenuti iz Moskve i u svakom gradu preko itavog kontinenta,
zapadno skroz do Londona, mogao je razgovarati sa idovima na svom materinskom jeziku koji je isto
tako bio i njihov, mogao je poslovati s njima, naseliti se meu njima i osjeati se kao kod kue meu
njima. Drugi svjetski rat je izbrisao s europskog tla jidike govorne zajednice. Osim u pojedinim ultraortodoksnim idovskim zajednicama, jidi danas nije govorni jezik.
Ovaj rad temelji se na istraivanju provedenom tijekom ljetnog intenzivnog programa jidia koji
organizira YIVO Institut za idovska istraivanja u New Yorku. Cilj istraivanja bio je rekonstruirati
jezine biografije viejezinih sudionika ljetnog programa jidia te na temelju toga analizirati kada se
jidi pojavio u njihovim ivotima, to je motiviralo uenike na usvajanje ovog jezika, te koliko je snaan
emotivni odnos prema jidiu u odnosu na druge jezike koje uenici govore.
U istraivanju je koritena jezinobiografska metoda. Na temelju jezinoautobiografskih iskaza
osobe i opih biografskih podataka o osobi rekonstruirane su jezine biografije. Jezina biografija je biografski iskaz u kojemu pripovjedatelj kao temu svojega pripovijedanja uzima jezik ili jezike, stavljajui
poseban naglasak na usvajanje jezika i koritenje jezika (Nekvapil, 2004: 147). Barth (2004: 76) navodi
da su jezine biografije vano metodoloko sredstvo kojim se upotpunjavaju manje ili vie objektivni
opisi istraivaa sa subjektivnim podacima ispitanika. Vei dio istraivanja rabi jezine biografije kako
bi prouio usvajanje jednoga ili vie stranih jezika od strane pojedinca. Jezine biografije pruaju uvid
u govornikovu biografiju putem sadraja, ali i putem naina na koji se sadraj komunicira i tako mogu
prikazati manje oigledne imbenike poput stavova prema usvojenom jeziku i kulturi (Barth, 2004: 94).

2. YIVO INSTITUT ZA IDOVSKA ISTRAIVANJA

YIVO Institut za idovska istraivanja (jidi: Yidisher Visnshaftlekher Institut, engleski: Yiddish
Scientific Institute) osnovan je na konferenciji u Berlinu 1925. godine, a za sjedite Instituta odreen
je Vilnius u Litvi (u tadanje vrijeme bio je to dio Poljske). YIVO je to vrijeme imao ogranke u Berlinu, Varavi i u New Yorku, a tijekom 30-ih godina dvadesetog stoljea postojali su manji ogranci u
dravama u kojima je ivio znaajan broj akenaskih idova1. Institut je osnovan s ciljem izuavanja
1

Akenaski idovi povijesno su naseljavali podruja istone Francuske, Njemake, te kasnije sredinje i istone Europe. Ova
skupina idova rabila je jidi kao svoj svakodnevni jezik.

571

Gabi Abramac

572

i dokumentiranja svih vidova idovskoga ivota, s osobitim naglaskom na idove istone Europe, njihovu kulturu i jidi kao njihov jezik. Vilnius je bio odabran kao sjedite budui da je taj grad bio vano
sredite idovske kulture i u povijesti je bio zvan Jeruzalemom Litve. Uslijed nacistike prijetnje,
Institut je preseljen u New York, a dodatna dva centra osnovana su u Buenos Airesu i Chicagu. Ciljevi
YIVO Instituta su od samog osnivanja bili pristupiti izuavanju prolosti i sadanjosti iz suvremene
perspektive, s primjenom najviih standarda znanstvene objektivnosti. Tijekom prvih 15 godina postojanja, Institut je izdao vie od stotinu tomova israivakih radova iz podruja drutvenih i humanistikih
znanosti. YIVO je bio prihvaen i od strane obinoga puka, te su dokumentiranju pridonijeli amateri koji
su prikupljali knjige, manuskripte, fotografije, postere, folkorne zapise i razne druge predmete i slali ih
u Institut, ponosni to sudjeluju u izgradnji nacionalnoga blaga idovske kulture. Sve opisano pomoglo
je u prikupljanju vanog bibliotekarskog i arhivskog materijala koji danas predstavlja najveu zbirku
materijala koji se odnose na povijest istonoeuropskog idovstva. Jedan od kljunih razloga zbog kojih
je YIVO zadobio sklonost javnosti bilo je odluno koritenje jidia koji je u to vrijeme bio svakodnevni
jezik veine idova, a ujedno i jezik koriten u poslovanju i znanosti. Osnivai i aktivisti Instituta smatrali su da je razvoj znanosti na jidiu kljuan za kulturni i duhovni procvat idovskoga naroda. YIVO
je organizirao posebne teajeve za uitelje iz kola koje su poduavale na jidiu, te je razvio standarde
jidike ortografije i transliteracije.
Prema podacima objavljenima na slubenim mrenim stranicama2 YIVO Instituta za idovska
istraivanja, u arhivima Instituta nalazi se vie od 23 milijuna zapisa koji ukljuuju zvune i glazbene
kolekcije, kazaline i umjetnike zbirke, osobne dokumente, drutvene zapise, fotografije i filmove,
dnevnike, memoare, osobnu korespodenciju i slino. YIVO bibilioteka sadri gotovo 400.000 primjeraka na svim europskim jezicima, te najveu svjetsku kolekciju knjiga pisanih na jidiu, pamfleta i novina.
Od 1968. godine YIVO svakoga ljeta organizira intenzivni program uenja jidia, knjievnosti i
kulture pod nazivom Uriel Weinreich3 Program in Yiddish Language, Literature and Culture. Program
traje est tjedana i nudi teajeve jidia na etiri razliite razine (poetnika, srednja I, srednja II i napredna). Osim jezinoga programa u ponudi je iroka paleta predavanja i kulturnih aktivnosti. Program
smatra jidi ivuim jezikom i naglasak stavlja na govorni jezik. Polaznici programa takoer imaju priliku posvetiti se istraivakom radu i koristiti YIVO arhive. U ljeto 2013. i 2014. i sama sam pohaala
ovaj program. Godine 2012. zapoela sam sa lingvistikim istraivanjima u hasidskim4 zajednicama u
Brooklynu u kojima je jidi razgovorni jezik. Premda sam jezik donekle usvojila, eljela sam ga dodatno
usavriti na ovom programu.

3. JEZINA BIOGRAFISTIKA
Jezinobiografska metoda smjeta se u podruje kvalitativne paradigme u drutvenim znanostima
(Bechert i Wildgen, 1991) te prouava pitanja kojima se tradicionalno bave sociolingvistika, sociologija
jezika i kontaktna lingvistika. Njezine pristupe karakteriziraju postupci vezani uz analizu diskursa i
konverzacijsku analizu pri emu vanu ulogu igraju teorije i metode kvalitativnih istraivanja u drutvenim znanostima. Jezinobiografska metoda prouava jezinu uporabu, usvajanje jezika, stavove prema
razliitim idiomima i njihovim govornicima, drutvenu i jezinu prilagodbu te konstrukciju jezinoga
identiteta pojedine osobe. U sociologiji se biografska metoda definira kao oblik istraivanja pri kojemu
se radi rjeenja nekoga problema skupljaju iskljuivo materijali koji sadre ljudske iskaze o sudjelova2
3

https://www.yivo.org/
Uriel Weinreich (1925-1967), bio je jidiist, lingvist, urednik i edukator. Weinreichov otac bio je lingvist Max Weinreich.
Prema rijeima Dovida Katza (Katz, 2004: 356-357), Premda je ivio manje od 41 godinu, Uriel Weinreich uspio je
postii da se jidi pone poduavati na amerikim sveuilitima, izradio je novi atlas jidia, te je dokazao vanost jidia za
lingvistiku znanost.
Hasidi idovi su pripadnici ultraortodoksnog idovskog pokreta koji se pojavio u istonoj Europi u 18. stoljeu pod vodstvom
Baal em Tova (Abramac, 2014: 15-18).

JEZINE BIOGRAFIJE UENIKA JIDIA

nju u zbivanjima i procesualnim dogaajima. Temeljem tih izvjetaja opisuju se procesi i oblikuju objasnidbeni modeli (Szczepanski, 1974: 229). Sadraj jezine biografije biografski su iskazi o usvajanju,
uenju i uporabi vie jezika. Istraivai jezinih biografija prouavaju te iskaze u odnosu na ispitanikovu
biografiju te tako proiruju i stjeu spoznaje o konkretnom ophoenju prema razliitim jezicima tijekom
ispitanikovih ivotnih faza. (Franceschini i Miecznikowski, 2004, VII-IX, u Pikorec, 2007: 458).
Istraivai jezinih biografija bave se u prvom redu usvajanjem jezika i ulogom usvajanja jezika
u cjelokupnoj ivotnoj prii osobe, ime se produbljuju spoznaje o konkretnoj kompetenciji i uporabi
nekoga jezika. Na taj se nain dolazi do detaljnije slike procesa usvajanja i uenja jezika iz perspektive
govornika. Iz jezinih biografija postaje jasnije da je osobno proivljavanje povezano s drutvenim i
ivotnim kontekstima (Franceschini i Miecznikowski, 2004: XII). Nekvapil (2004: 149) navodi kako
jezik nije samo privatni fenomen iz razloga to ga pojedinac ui od nekoga, koristi ga s nekim (i/ili
izvan obitelji) te se iz tog razloga silom prilika u jezinim biografijama pojavljuju i aspekti stranih
biografija, jezine biografije obitelji, odnosno aspekti jezinih situacija odreene nacionalne zajednice.
Jezina biografistika kao predmet istraivanja ima pripovijedanje ivotnih pria usredotoenih
na prirodno usvajanje i uenje vie jezika. Jezina biografistika analizira koji su se jezici ili dijalekti
govorili u djetinjstvu u roditeljskom domu, u okruenju, u koli, u krugu prijatelja, u odrastanju te
kasnije u poslovnom ivotu. Takoer se postavljaju pitanja o tome koji se osjeaji i stavovi povezuju se
jezikom, kako su se mijenjale kompetencije i kako danas primjenjuju svi ti jezici. Prema Franceschini
& Miecznikowski (2004), jezinobiografski iskazi imaju visoku dokumentaristiku vrijednost. Sadraj
njihova pripovijedanja ili zapisa proiruje nae poznavanje o uporabi razliitih jezika tijekom ivota.
Ta pripovijedanja izmeu ostalog prikazuju razliitu sliku o usvajanju jezika i procesima uenja. Tako
nam istraivanje jezinih biografija moe pruiti odgovore na pitanja vezana za usvajanje jezika jer u
sredite stavlja govornikovu perspektivu. Jezinobiografski iskazi mogu se analizirati kao zasebni izvori
informacija ili se mogu kombinirati s drugim jezikoslovnim metodama. Nekvapil (2003:63) jezinu biografiju definira kao biografski iskaz u kojemu pripovjeda svoj jezik odnosno jezike postavlja kao temu
svoga pripovijedanja, pridajui najvie panje usvajanju i uporabi jezika. Jezinu biografiju oznaava
sociolingvistikom metodom koja u prvome redu slui spoznaji, shvaanju i objanjavanju jezinih situacija. Jezici se mogu usvojiti nefokusirano, tj. usputno, bez pridavanja posebne panje (Franceschini,
1998). U jezinobiografskom pripovijedanju daju se detaljne informacije o razliitim situacijama u kojima se usvajao jezik. Takvi podaci su od velikog znaaja za ralambu moguih konteksta u kojima se
usvaja jezik, kao i za pruanje boljeg razumijevanja o tomu to te situacije znae govorniku.
Autobiografski iskazi daju nam odgovore na pitanja o tomu u kakvom su odnosu emotivni i motivacijski imbenici usvajanja jezika. Spoznaje dobivene putem jezinobiografskih istraivanja vane
su za razumijevanje kognitivnih procesa na kojima se temelji jezino usvajanje. Jezina biografistika
promatra usvajanje jezika u sklopu ivotnih pria.

4. ISTRAIVANJE I ISPITANICI
Ovo istraivanje provedeno je tijekom intenzivnog ljetnog programa 2014. godine u New Yorku.
U istraivanju je sudjelovalo 16 sudionika ljetnog programa. Njihovi biografski narativi su transkribirani, te su na temelju njih rekonstruirane jezine biografije.
Sa 16 ispitanika su provedeni narativni biografski intervjui prema shemi koju je u njemakom diskursu razvio Schtze (1977, 1983) i koje je opisala Rosenthal (1993). Sudionici su bili polaznici ljetne
kole jidia i nalazili su se na razliitim razinama programa. Ispitanici su zamoljeni da se u svojim biografskim narativima fokusiraju na jezinu povijest svoje obitelji i na vlastito uenje i koritenje raznih
jezika. Osim toga govorili su o svojim stavovima prema jidiu i o emotivnom odnosu prema tom jeziku,
te takoer o tome kako njihova okolina gleda na njihovo uenje jidia. Sudionici su takoer odgovarali
na pitanja koja su se odnosila na njihov stav o nostalginim narativima vezanima za nekadanji idovski
ivot u Europi, te o svojim stavovima o budunosti jidia. Svi intervjui su provedeni na engleskom jezi-

573

Gabi Abramac

ku. Pri provoenju intervjua praene su, uz odreene promjene, osnovne stavke postupka kojega opisuje
Riemann (2003: 9). Informanti su zamoljeni da kao znak pristanka na snimanje potpiu suglasnost za
sudjelovanjem u istraivanju.
Nakon transkripcije jezinobiografski iskazi su analizirani. Zadatak rekonstrukcije i analize naracije je rasvijetliti na koji nain osoba pripovjedno konstruira svijet i kako u njemu pozicionira sebe,
osobe iz svoje okoline, svoje djelovanje i jezinu praksu. Nakon analize pojedinanih biografija, usporeuje se koji se dijelovi iskaza i biografija poklapaju te koji obrasci ine nadindividualnu razinu
(Franceschini i Miecznikowski, 2004: XIII). Ono to razlikuje analizu narativnog intervjua od pukog
prepriavanja je teorija biografskih i drutvenih procesa i teorija jezine prezentacije autobiografskog
iskustva u pripovijedanju (Treichel, 2004: 48). Kod analize autobiografskog narativa vana je analiza
segmenata i strukturalni opis tvorbenih djelova narativa.
Od 16 sudionika ovoga istraivanja, 12 polaznika su bili idovi, a 4 polaznika su bila neidovskog porijekla. Razlika u pripadnosti istaknuta je kako bi se analiziralo u kojoj je mjeri idovsko podrijetlo motivacijski faktor prema uenju jednog idovskog jezika.
5

Ime:

Spol:
Muki (M)
enski ()

Starosna
dob:

Zemlja porijekla:

Pripadnost:
idov/ka ()
Neidov/ka (N)

Shea

27

SAD

Zalman
Uriel
Adam
Emanuel
Samuel
David
Yair
Leah
Paula
Sarah
Abby
Nastja
Ana
Alexandra
Eva

M
M
M
M
M
M
M

55
33
31
32
17
22
40
17
26
19
19
27
27
26
24

SAD
SAD
Izrael
Francuska
SAD
SAD
Israel
SAD
SAD
SAD
Kanada
Moldavija
Poljska
Poljska
Austrija

N
N
N
N

574

5. JEZINE BIOGRAFIJE POLAZNIKA LJETNOG PROGRAMA YIVO INSTITUTA

5.1. Motivacija za uenjem jidia
Za troje od etvero neidovskih uenika jidia, motivacija za uenje jidia je vezana za njihov
profesionalni rad i razvoj. Za Nastju iz Moldavije jidi je vezan za njezina akademska istraivanja iz
podruja povijesti i prema jeziku se odnosi kao prema sredstvu nunom za rad. Nema nikakvu emotivnu
povezanost s jezikom, niti osobni interes. Njezina promiljanja su da jidi okuplja ljude s jasno definiranim profesionalnim ciljevima. Slino tomu glazbenica i glazbeni pedagog Eva iz Austrije ui jidi jer
nastupa u klezmer sastavu i vodi pjevaki zbor. S uenjem jidia je poela slijedei primjer svoje majke
koja je takoer bila glazbenica u klezmer sastavu. Zbog germanske baze razumije jidi, no eli produbiti
znanje kako bi razumjela tekstove pjesama bez prijevoda. Zainteresirana je za osnovni povijesni kontekst, no nema nikakav odnos prema jeziku osim onog profesionalnog. Navodi kako se bavi klezmer,
5

Sva imena su promijenjena kako bi se zatitio identitet ispitanika.

JEZINE BIOGRAFIJE UENIKA JIDIA

romskom i balkanskom glazbom koje za nju predstavljaju odmak od zapadnoeuropske kulture i njezina
marginalna podruja. Na kraju ljetnog programa jidia polaznici svake godine organiziraju priredbu na
kojoj izvode igrokaze, pjevaju ili recitiraju. Eva je kao glazbenica izvela i koordinirala vie toki programa. Nakon priredbe jedan od izraelskih polaznika bio je vidno uznemiren i rekao da ona pjeva na
jidiu s njemakim naglaskom i s visokom intonacijom ime jezik nedopustivo slii na njemaki i ini
itavu izvedbu neprimjerenom. Dvije polaznice iz Poljske u svojem narativu povezuju poljski teritorij
kao podruje negdanjeg zajednikog suivota idova i Poljaka. Ana iz Poljske navodi kako je njezino
inicijalno uenje jidia bilo nuno za njezin doktorski rad. Nakon nekog vremena uvidjela je da jidi i
poljski imaju mnogo zajednikih rijei, fraza i konstrukcija i uenje jidia joj je postalo zabavno. Dvije informantice iz Poljske, Ana i Alexandra, navode kako uenje jidia za njih predstavlja i istraivanje
povijesti Poljske u kojoj su idovi ivjeli vie od tisuu godina prije nego to su velike zajednice nestale
u Holokaustu. Alexandra navodi kako je za njezinu motivaciju bio kljuan idovski festival u Varavi
koji se odvijao 2009. godine. Tijekom tog festivala, informatica postaje zainteresirana i za povijest svog
rodnog gradia udaljenog 30 kilometara od Varave. Svoj rodni grad opisuje kao idovski grad prije
rata. Pripovijeda kako u sklopu kolegija povijesti u koli nisu nikada uili da su u njihovom gradu
ivjeli idovi, te kako lokalno stanovnitvo preuuje tu injenicu. No, navodi kako postoji skupina
mladih ljudi koje to zanima i o tome govore. Zanimljivo je kako se Alexandra ne usuuje rei svojim
bakama (djedovi vie nisu ivi) da ui jidi. Iako njezini roditelji prihvaaju tu injenicu prema kojoj se
odnose kao prema bilo kojem drugom hobiju, smatra da bi za njezine bake bilo uznemirujue uti kako
ona ui idovski jezik. Treu generaciju u svojoj obitelji ne eli okarakterizirati anitsemitskom, nego u
odabiru rijei govori da nisu prijateljski raspoloeni prema idovima i da imaju predrasude.
Motivacija idovskih sudionika programa sadri visokoemotivne komponente. Shea, student arheologije, poinje uiti jidi na Sveuilitu u Floridi jer mu je jezik koristan za itanje arhivske grae,
meutim razvija osobni interes za jezik kao dio obiteljske batine. Smatra jezik vezom s prethodnim
generacijama i opisuje kako njegovi roditelji, bake i djedovi, poinju koristiti jidi vie otkada su saznali
da ga on ui. Nema odnos prema istonoj Europi kao pradomovini jer navodi da su njegovi preci prije
mnogo generacija doli u Englesku.
Davidova jezina biografija je iznimno zanimljiva. Ovaj ispitanik ideologiju jidia kao jezika
Dijaspore kontrastira s cionistikom idejom stvaranja drave Izrael i oivljavanja hebrejskoga jezika6.
Uzbueno govori kako je nezamislivo i nerazumo bilo dopustiti da jidi izumre u ime hebrejskog
nakon to se govorio tisuu godina. Motiviran ideologijom da je upravo jidi najvaniji idovski jezik,
David se nekoliko mjeseci nakon naeg razgovora preselio u idovsku autonomnu oblast Birobidan7
zato to je to jedino mjesto na svijetu na kojemu je jidi slubeni jezik, svi dokumenti su pisani na jidiu i svi ulini znakovi su na jidiu. Smatra da se hebrejski moe govoriti u Izraelu, ali da je jidi jezik
Dijapore. David je po dolasku u Birobidan poeo suraivati s jidikim novinama Birobidzhaner Shtern,
ali se vratio u SAD ne naavi dovoljno veliku zajednicu jidiista u Birobidanu. Ipak, ne odustaje od
tenji da privue to vei broj idova u tu pokrajinu koji bi tamo ivjeli i govorili jidi.
U YIVO programu su sudjelovala dva izraelska idova. Adam je lingvist iji su preci govorili
jidi. Njegovi razlozi za uenje bili su profesionalne i obiteljske prirode. Navodi kako se njegov interes
za jidi produbio tijekom teaja. Adam i njegov izraelski kolega Yair osvru se na povijesne okolnosti
u Izraelu u kojima je jidi bio marginaliziran. Prve generacije Izraelaca smatrale su jidi jezikom izgona, jezikom Dijaspore u kojoj su idovi bili preslabi da bi se branili. Yair rabi jidiki izraz past nisht
(ne pae, ne odgovara) kada govori o izraelskom vienju jidia. Yair ui jidi jer mu je potreban za
doktorat koji pie na temu povijesti koer industrije u New Yorku. Istie da nema averziju prema jeziku
6
7

O oivljavanju hebrejskoga jezika vidi Abramac (2014: 39-54)

Birobidan je bio sovjetski projekt stvaranja autonomne idovske oblasti na teritoriju SSSR-a. Projekt je bio motiviran
postavkom da svaka etnika grupa unutar SSSR-a treba imati svoj teritorij, jezik i pravo na kulturni izriaj. Birobidan je
zadrao administrativno pravo na autonomiju i na jidi kao slubeni jezik, pored ruskoga, do dananjega dana premda u
njemu ivi mali broj idova, a jo manji broj onih koji govore jidi. Za detaljan prikaz projekta Birobidan, vidi Abramac
(Ruah Hadaa, br. 22: 21-23, https://issuu.com/betisrael/docs/ruah22?e=1202365/1746361, zadnji pristup 6. oujka 2016.)

575

Gabi Abramac

576

koju su imali njegovi izraelski preci, ali da nema niti nikakav pozitivan stav prema njemu. Jezik ui kao
sredstvo koje mu je potrebno za rad. Kod Adama je prisutna emotivna veza koja ga motivira na uenje
jezika. Njegova obitelj je sretna to ui jezik i to im mnogo znai u kontekstu obiteljske i kolektivne
povijesti.
Zalman je jedini sudionik programa koji ui jidi iz vjerske motivacije. On je tzv. baal teuva
(pokajnik). Ovaj termin oznaava sekularne idove koji se vraaju u okrilje vjerskog judazima i
postaju novokonvertirani ortodoksni idovi. Zalman se prikljuio jednoj hasidskoj sekti i u potpunosti
posvetio izuavanju svetih tekstova. Tradicionalni rabinski pristup izuavanju Talmuda8 je chavrusa,
odnosno uenje u paru. Par uenika ita svete tekstove koje potom ralanjuju, analiziraju i raspravljaju
o njima. Zalmanov chavrusa dolazi iz rabinske obitelji u Brooklynu i ne govori engleski dostatno kako
bi izrazio svoje miljenje. Zalmana na uenje jidia motivira nastavak izuavanja svetih tekstova sa
svojim kolegom. Osim jezika, u ljetnom programu ga ne zanimaju ga nikakvi drugi sadraji koje YIVO
program nudi jer nemaju vjersku konotaciju.
etvero najmlaih sudionika programa koji imaju izmeu 17 i 19 godina imaju najsnaniju emotivnu motivaciju za uenjem jidia. Abby opisuje kako je za nju jidi velika emotivna poveznica s nekadanjom istonoeuropskom idovskom kulturom iz koje potjeu njezini preci. Ovi ispitanici ele pjevati
na jidiu i itati radove jidikih autora u originalu. U njihovim narativima prisutan je dvojak emotivan
odnos prema istonoj Europi: kao prema mjestu bogate idovske povijesti i stvaranja, ali i kao prema
mjestu gdje su idovi bili proganjani i ubijani. Ovih etvero ispitanika, vjerojatno djelomino uvjetovano njihovom dobi, nemaju akademskih pobuda za uenjem jezika. U odnosu na druge polaznike
programa, kod njih je najvie pristuna motivacija da jezik naue kao govorni jezik kojega mogu koristiti.
Paula i Uriel, slino kao Shea, jidi ue iz akademskih pobuda i potreba, ali i zbog povijesne i
obiteljske vanosti. Paula je jedini ispitanik koji se osvre na jezino-kulturoloku asimilaciju idova
u Americi. Svoje pretke opisuje kao asimilacijski nastrojene idove koji su u Americi nali svoj novi
dom i namjerno nisu prenijeli idovski jezik svojoj djeci. Iako je obiteljska batina vaan faktor u njezinom uenju jezika, jidi ju zanima u kontekstu ouvanja manjinskih jezika openito. Uriel je student
knjievnosti i potomak jednoga od vanih jidikih pisaca. Jidi ne vidi kao jezik koji bi koristio u svakodnevnom razgovoru poput nekih drugih jezika koje je uio. Smatra ga poveznicom sa svojim precima
i nunim za itanje literarnih tekstova.
5.2. Di alte haym
Di alte haym, jidi: stari dom, je izraz koji se u usmenim narativima i literaturi rabi kada potomci istonoeuropskih idova govore o europskim krajevima u kojma su nekada ivjeli. Nostalgini
i romansirani narativi o starom domu prisutni su u hasidskim zajednicama i u zajednicama sekularnih
jidiista. Hasidi smatraju da su nekadanje generacije koje su ivjele u tetlu ivjele na duhovno viem
nivou, iako su ivjele u oskudici i u nesigurnim uvjetima. Za sekularne jidiiste, di alte haym je mjesto
gdje je idovska stvaralaka kultura bila u svom procvatu.
Od etiri neidovske ispitanice, tri ive u istonoj Europi i bave se povijesnim istraivanjima profesionalno. Zainteresirane su za istraivanja o povijesti svojih zemalja, a to nuno ukljuuje i povijest
idova koji su ondje ivjeli.
Dio idovskih ispitanika osjea snaan akenaski identitet, no nemaju odnos prema istonoj Europi kao zemlji porijekla. Prema tom dijelu povijesti odnose se kao prema neemu to je bilo jako davno
i ne vide izravnu poveznicu s tim. Zanimljivo je kako povijesni odmak nije ujedno i generacijski odmak. Nema izravne poveznice sa starosnom dobi ispitanika i odnosom prema staroj domovini. Moj
zakljuak je da je ovaj stav uvjetovan obiteljskim prenoenjem informacija. U razliitim obiteljima su
postojale razliite usmene tradicije koje su oblikovale stav pojedinog ispitanika.
8

Talmud je sredinji tekst rabinskog judaizma. Predstavlja zbirku rabinskih rasprava o idovskom pravu, etici, povijesnim
priama i obiajima.

JEZINE BIOGRAFIJE UENIKA JIDIA

Veinu polaznika zanima kako su idovi nekada ivjeli u istonoj Europi te razlika izmeu injeninog stanja tadanjeg ivota i romansiranih narativa. U svojem pripovijedanju takoer esto usporeuju svoj
odnos prema Izraelu i prema istonoj Europi istiui kako je za njih di alte haym mjesto porijekla za razliku
od Izraela prema kojemu nemaju takav stav. Emanuel iz Francuske ak je snimio dokumentarni film o svojem putovanju po svim krajevima istone Europe u kojma su idovi nekada ivjeli. Navodi kako nije znao
mnogo o obiteljskoj povijesti, ali nakon to je postao zainteresiran za jidi preko klezmer glazbe, osjea da
su jidi i istraivanje nekadanjih istonoeuropskih idovskih gradova njegova poveznica s precima.
5.3. Ostali motivi u jezinobiografskim narativima
Od ostalih motiva koji su pojavljuju u jezinobiografskim narativima moemo izdvojiti refleksije o stavovima okoline o uenju jidia te razmiljanja ispitanika o budunosti i opstanku jidia. Kada
govorimo o stavovima okoline, etvero ispitanika navodi da njihova obitelj ili okolina nemaju nikakav
poseban stav o njihovom uenju jezika. Jedna ispitanica to objanjava injenicom da je njezina okolina
naviknuta na to da ona ima neobine interese, te tako jidi shvaaju kao jedan od takvih interesa. Dvoje
ispitanika je navelo da su se njihovi sekularni idovski roditelji prestraili da je interes za jidi manifestacija mogue religioznosti to im se nije svialo. Kada su prepoznali da je interes kulturoloke prirode,
poeli su podupirati svoju djecu, pokazavi aktivan interes i pozitivan stav prema uenju jezika. Ostali
polaznici kazuju kako je njihovim obiteljima drago to pokazuju interes za jezik. Poseban je sluaj Uriela, iji su preci bili poznati jidi pisci, tako da je itava obitelj sretna to ui jidi premda, istie, nisu
ga nikada prisiljavali na uenje jezika. U arhivima Yiddish Culture Congressa nalazi dnevnik jednoga
od svojih predaka na jdiu u kojemu iitava povijest svoje obitelji od dana kada je njegov pradjed
preminuo. Ove obiteljske zapise doivljava vrlo emotivno, prevodi ih i alje svim svojim roacima koji
povratno iskazuju da im taj prijevod mnogo znai.
Kada je rije o budunosti jidia, svi ispitanici rade razliku izmeu hasidskog i sekularnog jidia.
Smatraju da e jidi opstati u hasidskim enklavama u kojima je visoka stopa nataliteta i u kojima je jidi
vernakular. Kada govore o opstanku jidia u sekularnom svijetu, njihovi stavovi su u popunosti projekcija
njihovog individualnog odnosa prema jeziku. Oni koje moemo nazvati strastvenim jidiistima ne dvoje o
upitnosti opstanka jezika. Paula, na primjer, smatra da budunost jidia nije toliko pesmistina kakvom se
prikazuje. Smatra da jo uvijek ima dovoljno ljudi koji govore jidi i koji e na njemu stvarati. Uriel navodi
kako e jidi biti dio akademskog svijeta, ali da nije siguran koji stav ima o pokuajima revitalizacije jezika. Prema njegovom miljenju, idovska tradicija je tradicija mijene koja nije nuno negativna. Izumiranje
jidia smatra traginom posljedicom Holokausta. Njega osobno zanima najvie to se moe saznati iz zapisa na jidiu. Najmlai narataj uenika smatra da e jidi opstati ukoliko se bude govorio na svakodnevnoj
razini, a ne samo na razini akademskog izuavanja. Kao sveopi zakljuak, ispitanici navode da jidi moe
opstati u odreenom kontekstu, odnosnoj u odreenoj ideoloki motiviranoj supkulturi.

6. ZAKLJUCI
Ovo istraivanje je doprinos istraivanjima iz podruja jezine biografistike, idovske sociolingvistike, te lingvistike ugroenih jezika. Iz navedenih analiza jezinobiografskih intervjua moemo zakljuiti kako meu polaznicima jidia postoje dva glavna motiva za uenje: akademski razlozi kod kojih
usvajanje jidia predstavlja sredstvo za rad i motivacija za uenjem jidia kao jezikom obiteljske povijesti. Kroz biografske iskaze moemo analizirati narativni identitet kao nain na koji osoba u konkretnim
situacijama narativno prikazuje i oblikuje situativno relevantne aspekte vlastitoga identiteta (LuciusHoene i Deppermann, 2004: 55)9. Narativni identitet je identitet koji osoba konstruira u narativu. Kroz
9

Die Art und Weise, wie ein Mensch in konkreten Situationen Identittsarbeit als narrative Darstellung und Herstellung von
jeweils situativ relevanten Aspekten seiner Identitt leistet.

577

Gabi Abramac

578

narativ osoba nain na koji ona pozicionira samu sebe u svijetu koji je opisan u narativu, poistovjeuje
se ili odmie od odreenih skupina ili zajednice. Neki se aspekti identiteta uspostavljaju u samom inu
autobiografskoga pripovijedanja. Pripovijedanje je istodobno i protokol prikazivanja i protokol uspostavljanja identiteta (Pikorec, 2007: 459) i oituje se kao situacijski definiran i interaktivan rad na
identitetu.
U biografskim iskazima polaznika YIVO ljetnog programa jidia vidimo kao ispitanici oblikuju
svoj identitet u odnosu na jidi. Neki jezik smatraju poveznicom s prethodnim generacijama, dok neki
kroz svoje uenje jidia pozicioniraju sebe u odnosu na vanjski svijet iskazima poput: Moja okolina zna da ja radim neobine stvari pa se ne ude mojem uenju jidia. Ovdje vidmo kako narativni
identitet nije identian sveukupnom identitetu pojedine osobe nego se radi o lokaliziranoj i aktualnoj
manifestaciji identiteta osobe koja sadri samo dijelove ukupnog (Andersson, 1997: 62; Lucius-Hoene
i Deppermann, 2004: 56).
Narativi uenika jidia u kojima se pojavljuje motiv staroga doma, zatiranja jidia nakon stvaranja drave Izrael, asimilacije u SAD-u, refleksije na idovske progone i stradanja potvruju da se u
narativima pojavljuju i kolektivna sjeanja (Vester, 1996: 88; Gumperz i Cook-Gumperz, 2007: 478)
te na temelju individualnih narativa moemo rekonstruirati situacije u itavim zajednicama. Takoer,
Lucius-Hoene i Deppermann (2004: 128) navode kako svako drutvo ima korpus tema, motiva i pria
koji predstavljaju dijelove kolektivne svijesti i batinu odreene zajednice.
U navedenim iskazima takoer se pojavljuju aspekti koji mogu biti interesantno podruje buduega istraivanja poput biografskog iskaza Poljakinje Alexandre koja zazire svojim bakama rei da ui
jidi zbog toga to one imaju predrasude prema idovima. U kojoj mjeri mogue predrasude okoline
djeluju obeshrabrujue na uenje nekog jezika koji se smatra egzotinim, izumireim ili jezikom
onih drugih? Takoer, zanimljivo bi bilo istraiti koliko dugo traje motivacija za uenjem jidia. Koliko
e postojeih polaznika nastaviti njegovati jidi, a koliko je to kratkoroan interes?
Jezine biografije uenika jidia takoer otkrivaju znaaj jezine i drutvene ideologije. Te ideologije povezuju grupni i individualni identitet u irem drutvenom kontekstu. Govorei o teoriji identiteta, drutveno-psiholoki pristup smatra identitet stabilnim i nepromjenjivim, dok poststrukturalistiki
pristup govori o viestrukim, dinaminim i promjenjivim identitetima kakve vidimo i kod polaznika
ljetnog programa jidia.

Litteratura
Abramac, G. (2014). Jezik i identitet ortodoksne idovske zajednice u Brooklynu. Doktorska disertacija. Sveuilite
u Zagrebu.
Andersson, B. (1997). Weibliche und mnnliche Autobiographie. Die Autobiographien von Johanna Eleonora und
Johann Wilhelm Petersen. U: Brandt (1997), 61 - 78.
Barth, D. (2004). Referential Defocusing: Dangerous Topics and Language Use in Language Biographies of East
Germans. U: Franceschini i Miecznikowski (ur.) (2004), 75 - 97.
Bechert, J. i Wildgen, W. (1991). Einfhrung in die Sprachkontaktforschung. Darmstadt: Wissenschaftliche
Buchgesellschaft.
Franceschini, R. (1998). Italiano di contatto. Parlanti occasionali e riattivazioni di conoscenze non focalizzate.
Habilitationsschrift, Basel: Philosophische Fakultt der Universitt Basel.
Franceschini, R. i Miecznikowski, J. (ur.) (2004). Leben mit mehreren Sprachen - Vivre avec plusieurs langues.
Sprachbiographien. Biographies langagieres. Bern: Peter Lang SA.
Gumperz, J. J. i Cook-Gumperz, J. (2007). A postscript: Style and identity in interactional sociolinguistics, u:
Auer, Peter (ur) (2007): Style and Social Identities. Alternative approaches to Linguistic Heterogeneity.
Language, power, and social process 18. Berin - New York: Mouton de Gruyter, 477 - 503.
Katz, D. (2004). Words on Fire: The Unfinished Story of Yiddish. Basic Books.
Lucius-Hoene, G. i Deppermann, A. (2002/2004). Rekonstruktion narrativer Identitt. Ein Arbeitsbuch zur Analyse narrativer Interviews. Wiesbaden: VS Verlag fr Sozialwissenschaften.

JEZINE BIOGRAFIJE UENIKA JIDIA

Nekvapil, J. (2003). Language biographies and analysis of language situations: on the life of the German community in the Czech Republic. Inernational Journal of the Sociology of Language 162, 63-83
Nekvapil, J. (2004). Sprachbiographien und Analyse der Sprachsituationen: zur Situation der Deutschen in der
Tschechischen Republik, u: Franceschini i Miecznikowski (2004), 147 - 173.
Patai, R. (1971). Tents of Jacob: The Diaspora Yesterday and Today. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall.
Pikorec, V. (2007). Narativni identitet u jezinobiografskim intervjuima, u Grani, J. ur. Jezik i identiteti. Zagreb
Split: HDPL, 457-467.
Riemann, G. (2003). A Joint Project Against the Backdrop of a Research Tradition: An Introduction to Doing Biographical research. Forum Qualitative Sozialforschung / Forum: Qualitative Social Research (internetsko
izdanje), 4 (3). Skinuto sa sajta 6.3.2016. <http://www.qualitative-research.net/fqs-texte/3-03/3-03hrsg-e.
htm>
Rosenthal, G. (1993). Reconstruction of Life Stories. Principles of Selection in Generating Stories for Narrative
Biographical Interviews. U: Josselsen, R. i Lieblich, . (ur.) The Narrative Study of Lives. Svezak I. London: Sage.
Schutze, F. (1977). Die Technik des narrativen Interviews in Interaktionsfeldstudien in einem Projekt zur Erforschung von kommunalen Machtstrukturen, Arbeitsberichte und Forschungsmaterialien Nr.1 der
Universitat Bielefeld, Fakultat fur Soziologie.
Schutze, F. (1983). Biographieforschung und narratives Interview, Neue Praxis, Heft 3, 283-293.
Szcezepanski, J. (1974). Die biographische Methode, u Knig. R. (ur.): Handbuch der empirischen Sozialforschung. Komplexe Forschungsanstze. Stuttgart: Enke. 226252
Treichel, B. (2004). Identittsarbeit, Sprachbiographien und Mehrsprachigkeit. Autobiographisch-narrative Interviews mit Walisern zur sprachlichen Figuration von Identitt und Gesellschaft. Frankfurt am Main: Peter
Lang Verlag.
Vester, H.G. (1996). Kollektive Identitten und Mentalitten: von der Vlkerpsychologie zur kulturvergleichenden
Soziologie und interkulturellen Kommunikation. Berlin: IKO - Verlag fr Interkulturelle Kommunikation.

LINGUISTIC BIOGRAPHIES OF YIDDISH STUDENTS

Summary
This paper analyses biographic narratives of Yiddish summer program students. The program was held in 2014
at YIVO Institute for Jewish Research in New York. The reconstruction of linguistic biographies reveals which
motivational factors have been crucial in choosing Yiddish as the subject of study, the role of emotions in the study
of Yiddish, the attitudes that the students have towards pre-war Jewish Eastern Europe, as well as the attitudes of
their immediate surroundings towards their Yiddish learning.
Keywords: YIVO, Yiddish, language biographies, narrative identity, language acquisition
Gabi Abramac
New York University
gabi.abramac@nyu.edu

579