PPSZ 10 Ad 4 Dunja Matulja Doktorski Rad

SVEUILITE U RIJECI
TEHNIKI FAKULTET
NUMERIKA OPTIMIZACIJA HIDRODINAMIKIH ZNAAJKI

FORME BRODA U MIRNOJ VODI
Doktorska disertacija
Dunja Matulja
Rijeka, 2013.
SVEUILITE U RIJECI
TEHNIKI FAKULTET
NUMERIKA OPTIMIZACIJA HIDRODINAMIKIH ZNAAJKI

FORME BRODA U MIRNOJ VODI
Doktorska disertacija
Dunja Matulja
Mentor: Prof. dr. sc. Roko Dejhalla, dipl. ing.
Rijeka, 2013.
SAETAK
U radu se opisuje postupak numerike optimizacije hidrodinamikih znaajki forme
broda u mirnoj vodi. Postupak se temelji na metodi potencijalnog strujanja za proraun
optjecanja, te na genetskom algoritmu kao optimizacijskoj metodi. Ideja je da se forma
broda optimizira samo izmjenom oblika pramanog bulba i pramanog ramena, dok ostale
karakteristike forme ostaju nepromijenjene. Realiziran je raunalni program koji odreuje
znaajke optjecanja brodske forme metodom potencijalnog strujanja s nelinearnim rubnim
uvjetom. Razvijen je i program za automatsko generiranje mree koji prati i prikazuje
trenutni oblik oplakivane i slobodne povrine. U radu je prikazana provjera i vrednovanje
razvijene metode, te su rezultati numerikog prorauna usporeeni s dostupnim
eksperimentalnim rezultatima. Zatim, opisani su tijek i karakteristike optimizacijskog
postupka. Razmatrane su dvije razliite funkcije cilja: otpor valova i valne elevacije u
podruju oko pramca, a dobiveni rezultati grafiki su prikazani i analizirani. Usporeene
su vrijednosti znaajki strujanja za poetnu i optimiziranu formu kroz odreeno podruje
brzina. U skladu s odabranim parametrima optimizacijskog algoritma, postignute su
povoljnije hidrodinamike znaajke forme broda, na temelju kojih se moe oekivati i
smanjenje sile ukupnog otpora.
SUMMARY
A numerical optimization method of the hydrodynamic hull form characteristics in

calm water is presented. The procedure is based on a non-linear potential flow method as
flow solver, and the genetic algorithm is used as optimization tool. The idea is to optimize
the hull form by just changing the bulbous bow and the fore part shape, while keeping
unmodified the other characteristics. A computer program based on the potential flow with
nonlinear boundary conditions has been developed to determine the characteristics of the
flow. An automatic mesh generator has also been developed, in order to arrange and
display the current shape of the wetted surface and the free surface. The verification and the
validation of the developed method have been performed, and the results of the numerical
calculation have been compared to the available experimental results. Furthermore, the
optimization procedure has been described. Two different objective functions have been
considered: the wave resistance and the wave elevation in the bow area, and the obtained
results have been analyzed and graphically presented. The flow characteristics of the initial
and optimized hull form have been compared over a speed range. Considering the
predefined parameters of the optimization algorithm, an improvement of the hydrodynamic
characteristics has been achieved, so a total resistance reduction can also be expected.
II
ZAHVALA
Zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Roku Dejhalli na neogranienom strpljenju i potpori u
svakom trenutku izrade rada. Takoer mu zahvaljujem na uloenom vremenu i pomoi kod
prikupljanja literature, kod rjeavanja potekoa u programiranju i kod uoblienja rada. Ipak,
prije svega mu zahvaljujem na strpljenju, kojega je zaista trebalo mnogo.
Iskreno zahvaljujem svim lanovima svoje obitelji koji su imali razumijevanja i volje da
mi pomognu oko nekih dnevnih obveza koje su katkada pale u drugi plan, i koji su zbog toga
rtvovali dio svog slobodnog vremena.
Zatim, eljela bih zahvaliti svim kolegama i kolegicama s Fakulteta koji su mi svojim
iskustvima, prijedlozima i idejama pomogli u izradi rada.
A posebno zahvaljujem svim kolegama, kolegicama, lanovima obitelji i prijateljima
koji mi moda nisu izravno pomogli kod izrade doktorske disertacije, ali su mi svojom dobrom
voljom uvelike olakali to razdoblje.
Autorica
III
SADRAJ
1. UVOD...
1. 1. Obrazloenje radne hipoteze... 2

1. 2. Pregled dosadanjih istraivanja..... 54
2. MATEMATIKA POSTAVKA PROBLEMA.. 8
2. 1. Osnovne jednadbe..... 8
2. 2. Rubni uvjeti.... 10
2. 3. Integralna formulacija problema.... 15
2. 4. Odreivanje vrijednosti sila, tlakova i elevacija ..
18
3. NUMERIKI MODEL... 20
3.1. Diskretizacija oplakivane i slobodne povrine.... 21
3.1.1. Diskretizacija oplakivane povrine Bzierovom plohom 24
3. 1. 2. Diskretizacija oplakivane povrine napetim splajnom .. 27
3. 2. Metoda izdignutih panela.... 33
3. 3. Analitiko rjeenje za odreivanje induciranih brzina... 36
3. 4. Rjeenje sustava jednadbi.. 39
3. 5. Odreivanje sila integracijom tlaka po oplakivanoj povrini, te elevacija
slobodne povrine... 40
3. 6. Tijek numerikog prorauna... 41
4. PROVJERA I VREDNOVANJE NUMERIKOG MODELA.... 46
4. 1. Wigleyeva matematika forma... 46
4. 2. Serija 60, CB = 0,60.... 50
4. 3. Serija 60, CB = 0,70.... 54
4. 4. Serija 60, CB = 0,80.... 56
5. OPTIMIZACIJA FORME BRODA.. 60
5. 1. Pramani bulb.... 60
5. 2. Primjena napetog splajna na opisivanje geometrije bulba.. 63
5. 3. Genetski algoritam.. 65
5. 4. Optimizacijski postupak.. 68
5. 4. 1. Funkcija cilja... 70
6. REZULTATI OPTIMIZACIJSKOG POSTUPKA.... 73
IV
6.1. S175 brod za prijevoz kontejnera..... 74

6.1.1. Optimizacija sa stajalita otpora valova.... 75
6. 1. 2. Optimizacija sa stajalita elevacije valova.. 79
6. 2. Brod za prijevoz tekueg tereta... 84
6.2.1. Optimizacija sa stajalita otpora valova... 85
6. 2. 2. Optimizacija sa stajalita elevacije valova.. 88
6.3. Analiza dobivenih rezultata. 92
7. ZAKLJUAK.... 94
POPIS LITERATURE.... 97
POPIS SIMBOLA...... 103
POPIS SLIKA..... 107
POPIS TABLICA....... 111
IVOTOPIS.... 112
D. Matulja
Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi
1. UVOD
Poznavanje znaajki strujanja oko forme broda te komponenti otpora broda vrlo je
vano u procesu osnivanja broda. Metoda za odreivanje otpora koja se najdulje primjenjuje i
smatra se najpouzdanijom je ispitivanje modela u bazenu. Rezultati dobiveni iz pokusa mogu
se primijeniti na brod u naravi svoenjem izmjerenih vrijednosti na mjerilo broda prema
odgovarajuim postavkama. Meutim, zbog trokova ispitivanja u bazenu, provode se samo
za konano odabranu formu, dok se za odreivanje optjecanja i hidrodinamikih znaajki svih
preliminarnih varijacija forme broda sve vie primjenjuju metode iz grupe raunarske
dinamike fluida (RDF, engl. Computational Fluid Dynamics - CFD). RDF metode
omoguavaju numeriko modeliranje forme broda i okolnih uvjeta, simulaciju optjecanja te
pravovremeno uoavanje nepoeljnih pojava pri optjecanju forme broda koja se zatim moe
na odgovarajui nain modificirati radi poboljanja hidrodinamikih znaajki.
Optjecanje brodske forme je specifian sluaj zbog toga to se brod giba kroz dva
medija istovremeno kroz zrak i vodu, a granica izmeu njih je slobodna povrina.
Modeliranje takvog optjecanja omoguava odreivanje znaajki strujanja oko odabrane forme
broda, kako bi se forma mogla jo u fazi projektiranja analizirati.
Numerike metode za proraun znaajki strujanja oko forme broda mogu se podijeliti
na metode koje rjeavaju strujanje viskozne tekuine, te na metode za rjeavanje neviskoznog
strujanja, odnosno metode potencijalnog strujanja. Metode potencijalnog strujanja esto se
primjenjuju, iako su katkad ograniene po pitanju znaajki forme za koje daju pouzdane
rezultate (manji koeficijent punoe istisnine, manja brzina, dublje uronjen pramani bulb).
No, vrlo su efikasne za odreivanje oblika valova nastalih na slobodnoj povrini, profila vala
du broda, oblika strujnica, brzina i tlakova u tokama proraunskog podruja, te otpora
valova.
Za razliku od potencijalnog strujanja, gdje se pretpostavlja da je fluid neviskozan i
bezvrtloan, kod viskoznog strujanja uzima se u obzir viskoznost fluida. Za opisivanje
nestlaivog, laminarnog strujanja primjenjuju se Navier-Stokesove jednadbe, dok se za
D. Matulja
rjeavanje turbulentnog strujanja koriste Reynoldsove osrednjene Navier-Stokesove

jednadbe (engl. Reynolds Averaged Navier Stokes Equations- RANSE).
Kako se proraun razvijen u radu temelji na potencijalnom strujanju, odgovarajue su
jednadbe i naini njihovog rjeavanja opisane u radu, zajedno s osnovnim zakonima
ouvanja i rubnim uvjetima.
1. 1. Obrazloenje radne hipoteze
U tehnici je uvijek prisutan problem optimizacije u smislu unaprijeenja proizvoda.

Cilj svakog optimiziranja je odreivanje vrijednosti varijabli koje daju maksimalnu ili
minimalnu vrijednost funkcije cilja. Za veinu problema, podruje vrijednosti tih varijabli je
ogranieno dodatnim uvjetima koji proizlaze iz prirode problema te samih varijabli.
Optimizacija forme broda sloen je postupak, budui da postoji cijeli niz esto
proturjenih zahtjeva koje forma mora zadovoljiti (Wilson et al., 2011.). Zbog toga se vrlo
esto forma optimizira na osnovi manjeg broja ili ak i samo jednog kriterija (Zalek et al.,
2009.). No, i u tim je sluajevima optimizacija vrlo sloena.
Jedna od mogunosti za optimizaciju hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj
vodi je povezivanje numerikog modela za trodimenzijsko rjeenje potencijalnog optjecanja
forme s odgovarajuom optimizacijskom metodom. Takav se sustav moe primijeniti za
odabir forme koja je optimalna s obzirom na znaajke koje se mogu odrediti numerikom
metodom kao to su otpor valova, valne elevacije slobodne povrine, profil vala du forme,
raspored tlakova i brzina na oplakivanoj povrini. Na ovaj nain numerike metode mogu
unaprijediti odabir forme broda s povoljnijim hidrodinamikim znaajkama.
Metode koje se temelje na lineariziranom rubnom uvjetu ve su nekoliko desetljea
prisutne kao alat za proraun optjecanja. Poznato je da linearizirani rubni uvjet na slobodnoj
povrini vrijedi za male poremeaje slobodne povrine. Meutim, u sluaju plovidbe vitkog
broda veom brzinom ili pak sporog broda veeg koeficijenta punoe istisnine nelinearnosti
na slobodnoj povrini se ne mogu opisati na odgovarajui nain lineariziranim modelom
(Larsson, Raven, 2010). Osim toga, linearizirani model ne uzima u obzir utjecaj forme iznad
mirne slobodne povrine. To znai da se pojedine izvedbe forme broda kao npr. izbaena
forma rebara pramca iznad vodne linije ili prevjesna krma ne mogu analizirati. Slino tome,
izrazito nelinearne pojave koje nastaju oko pramanog bulba kojemu je volumen smjeten
D. Matulja
blie slobodnoj povrini te pojave oko djelomino uronjenih bulbova linearizirani model ne
podrava. Utjecaj forme iznad ravne slobodne povrine mogao bi se ispravno ukljuiti u
model kada bi se rubni uvjeti primijenili za stvarnu vodnu liniju i slobodnu povrinu to
dovodi do potrebe za razvojem nelinearnog modela (Kim, Kim et al., 2011.)
U radu se razmatra trodimenzijski hidrodinamiki problem optjecanja forme broda,
koja napreduje mirnom slobodnom povrinom tekuine. Poznate su glavne dimenzije forme
broda, oblik forme, te brzina napredovanja broda. Potrebno je odrediti znaajke strujanja kod
takvog optjecanja. Od osobitog je znaaja odreivanje koeficijenata i sila otpora valova, na
temelju kojih se moe izraunati ukupni otpor broda. Meutim, poznate metode koje se
temelje na linearizaciji rubnog uvjeta na slobodnoj povrini u odreenim sluajevima nisu
pouzdane. Neki od njihovih nedostataka navedeni su u nastavku:
Osim ogranienja po pitanju vrste strujanja, postoje ogranienja po pitanju same

forme broda ukoliko se koriste linearizirane metode. Linearizirani rubni uvjet nije
pogodan za primjenu na forme kod kojih je prisutna vea zakrivljenost u podruju
blizu vodne linije.
Rezultati prorauna provedenih razliitim lineariziranim metodama daju sline

vrijednosti za brodske forme iji je koeficijent punoe istisnine CB izmeu 0,60 i
0,70. Meutim, ako se razmatraju punije forme pri niim brzinama, postoje
znaajne razlike meu proraunatim vrijednostima otpora te se nijedna metoda
pritom ne moe smatrati pouzdanom.
Kod vitkijih formi koje napreduju veom brzinom, sve poznate linearizirane
metode daju odreene pogreke u postavljanju rubnih uvjeta na slobodnoj
povrini, ak i kad se dobivaju prihvatljivi rezultati. Za punije, sporije forme
javljaju se prilino velike greke kod opisivanja uvjeta na slobodnoj povrini, a
posebice primjenom Kelvinove metode (Raven, 1996).
Otpor uzrokovan poremeajima daleko iza broda pozitivnog je predznaka, ali kod
otpora koji se dobiva integracijom tlakova na oplakivanoj povrini mogu se
pojaviti razlike vieg reda veliine u odnosu na protok energije kroz valovitu
slobodnu povrinu. U nekim sluajevima te razlike mogu biti i prvog reda veliine.
U ekstremnim sluajevima na taj nain moe se integriranjem tlakova kao rezultat
dobiti negativan otpor, a to se moe izbjei rjeenjem nelinearnog problema.
Iako su pojedine metode koje se temelje na linearizaciji (Dawsonova, Eggersova)

prihvatljive i dovoljno tone za pojedine forme, ne daju mogunost prorauna
3
D. Matulja
optjecanja oko izrazito vitkih, brzih formi, kao niti oko izrazito punih formi.
Takoer ne postoji mogunost napretka ili poboljanja unutar samih metoda.
Svi linearizirani rubni uvjeti na slobodnoj povrini mogu sadravati nedosljednosti

u pojedinim sluajevima. Za Neumann-Kelvinov problem, to je razliito
postavljanje rubnih uvjeta na oplakivanoj povrini i na slobodnoj povrini, iz ega
proizlazi Gaddov paradoks (Gadd, 1976.) .
Svi navedeni nedostaci mogu se ukloniti primjenom nelinearnog rubnog uvjeta na

slobodnoj povrini, pa je stoga potreban razvoj potpuno nelinearne metode za proraun
optjecanja oko brodske forme u mirnoj vodi.
U radu je razvijena nelinearna numerika metoda za rjeavanje trodimenzijskog
potencijalnog optjecanja sa slobodnom povrinom. Metoda se primjenjuje u kombinaciji s
genetskim algoritmom u svrhu optimiziranja pramanog dijela broda.
Razlog odabira nelinearne metode je taj to linearizirani rubni uvjet na slobodnoj
povrini vrijedi za male poremeaje slobodne povrine. Meutim, u sluaju plovidbe vitkog
broda veom brzinom ili pak sporog broda veeg koeficijenta punoe istisnine prisutne su
nelinearne pojave na slobodnoj povrini koje se lineariziranim modelom ne mogu opisati na
odgovarajui nain.
Odabrana je metoda potencijalnog strujanja, jer se zna da e u procesu optimizacije
biti potrebno nekoliko stotina ili tisua puta provesti proraun optjecanja te svaku
modifikaciju forme iznova prikazati pomou mree. U ovom sluaju je potreban raunalni
program koji e proraun optjecanja provesti brzo, kroz nekoliko sekundi ili minuta, a upravo
to je odlika rjeavaa koji se temelje na potencijalnim metodama. Nadalje, potencijalne
metode su dovoljno precizne za relativno ocjenjivanje formi, odnosno za procjenu koja je
povoljnija u odnosu na neku drugu. Nakon konanog odabira forme, ili nakon smanjivanja
izbora na dvije ili tri, mogu se provesti dodatna ispitivanja pomou RDF viskoznih metoda ili
pokusima u bazenu, kako bi se detaljno utvrdile lokalne znaajke strujanja i kako bi se
potvrdile vrijednosti ukupnog otpora.
D. Matulja
1. 2. Pregled dosadanjih istraivanja
Nastajanje valova na slobodnoj povrini te njihov utjecaj na otpor broda jedan je od

problema koji se u hidrodinamici broda neprestano istrauju. Prva istraivanja poela su jo u
devetnaestom stoljeu, a temeljila su se na mjerenjima tlakova, eksperimentima i vizualnim
zapaanjima. No, kako se u ovom radu govori o numerikim metodama, pregled dosadanjih
istraivanja zapoinje u periodu poetka koritenja raunala.
Za rjeavanje problema nastajanja valova na slobodnoj povrini optjecanje se
ralanjuje na nastajanje gravitacijskih valova na slobodnoj povrini, te pojavu graninog
sloja. Kod odreivanja sustava valova moe se zanemariti utjecaj viskoznosti, te problem
svesti na potencijalno strujanje sa slobodnom povrinom. Pritom su znaajke strujanja ovisne
o poloaju slobodne povrine, iji oblik prethodno nije poznat. Jedna od najznaajnijih je
Dawsonova metoda (Dawson, 1977.), koja primjenjuje metodu Rankineovih izvora za
modeliranje valova na slobodnoj povrini, a nelinearne kinematike i dinamike rubne uvjete
na slobodnoj povrini linearizira uvoenjem optjecanja dvostrukog modela. U istraivanju
koje je proveo Gadd (Gadd, 1976.), nelinearni rubni uvjeti na slobodnoj povrini rjeavaju se
iterativno, ali se nameu na mirnu slobodnu povrinu. Meutim, zbog metoda prorauna koje
su tada bile na raspolaganju, nije se mogla koristiti dovoljno fina mrea panela, te se nisu
mogli dobiti zadovoljavajui rezultati.
Daube i Dulieu razvili su metodu koja se temelji na Dawsonovoj metodi (Daube,
Dulieu, 1981.). To je jedna od prvih metoda u kojoj se pokuavaju obuhvatiti nelinearni rubni
uvjeti na oplakivanoj povrini. U toj se metodi rubni uvjet na slobodnoj povrini prikazuje
pomou derivacija po strujnicama na slobodnoj povrini, a koje se odreuju na temelju
vrijednosti dobivenih proraunom optjecanja dvostrukog modela.
Jedna od prvih metoda s primijenjenim potpuno nelinearnim uvjetom na slobodnoj
povrini trodimenzijskog optjecanja razvijena je na Chalmers University (Xia, 1986.) Metoda
je zapravo iterativni proces u kojem se uvjeti na slobodnoj povrini lineariziraju
pretpostavljajui male promjene s obzirom na rjeenje iz prethodne iteracije. Kao i kod
Dawsonove metode, derivacije brzina odreuju se metodom konanih razlika. U ovoj metodi
paneli izvora poklapaju se s panelima na mirnoj slobodnoj povrini, to znai da je dolazilo do
preklapanja izvora s domenom fluida, a konvergencija se mogla postii samo u sluajevima
malih nelinearnosti. Rad na toj metodi nastavio je Ni (Ni, 1987.), uz izmjenu koja se sastoji u
5
D. Matulja
postavljanju izvora na trenutnu slobodnu povrinu, dok se kao izvori koriste paneli vieg reda.
Priblino u isto vrijeme, u Hamburgu je razvijena jo jedna metoda (Jensen et al., 1989.,
Jensen, et al., 1986.), temeljena na koritenju jednostavnih tokastih izvora na nekoj visini
iznad slobodne povrine. Derivacije brzina ne odreuju se metodom konanih razlika nego
analitiki, ime su izbjegnute numerike pogreke, ali se pojavljuje problem postavljanja
radijacijskog uvjeta. U ovoj se metodi radijacijski uvjet zadovoljava pomicanjem izvora
slobodne povrine unazad za jedno mjesto s obzirom na kolokacijske toke. Istraivanje
potencijalnih metoda nastavio je Janson (Janson, 1997., Janson, 2000.), kombinirajui neke
od poznatih pristupa. Koriste se tokasti izvori podignuti iznad slobodne povrine, dok se
radijacijski uvjet, kao i kod Jensenovih metoda, zadovoljava pomicanjem kolokacijskih
toaka na slobodnoj povrini. Metoda se moe koristiti kao linearizirana i kao nelinearna.
Metodu koja se temelji na podizanju izvora iznad slobodne povrine i iteracijskom
postupku za nelinearno rjeenje razvio je i Raven (Raven, 1996) te je kasnije prouavao
mogunosti ukljuivanja viskoznog strujanja u takvu iterativnu metodu (Raven, Starke, 2002.)
i (Raven, van der Ploeg, Starke, 2004).
Jo jednu metodu razvili su Lin i Kuang (Lin, Kuang, 2006.), a sastoji se u uvoenju
koeficijenta umjetnog rasipanja koji slui za modeliranje vrlo malih viskoznosti. U toj metodi
se tlak uzima kao glatka funkcija vektora normale na oplakivanu povrinu u koordinatnom
sustavu broda.
Istovremeno s metodama za proraun optjecanja oko forme broda, poele su se
razvijati metode za optimizaciju forme. Umjesto da se izrauju modeli raznih varijanti iste
forme i ispituju u bazenu, rezultati raunalnih simulacija postali su temelj za odabir optimalne
forme. Numeriku optimizaciju je meu prvima primijenio Hsiung (Hsiung, 1981., Hsiung,
Shenyan, 1984.). U njegovoj metodi forma broda aproksimirana je skupinom tent funkcija,
pomou kojih se integriranjem moe odrediti oplakivana povrina, a otpor valova i ukupni
otpor odreeni su primjenom Mitchellovog integrala. Optimizacija sa stajalita otpora valova i
ukupnog otpora postie se smanjivanjem oplakivane povrine.
Godine 1986. razvijena je metoda za odabir oblika pramanog bulba za brze brodove
(Hoyle et al., 1986). Razvijena je serija od devet moguih oblika bulba, koja je zatim
analizirana kombinacijom numerikih metoda i ispitivanja u bazenu. Svi oblici analizirani su
numeriki, te su najpovoljniji odabrani za pokus otpora u bazenu. Usporeeni su koeficijenti
D. Matulja
ukupnog otpora dobiveni numeriki i eksperimentalno, meutim vrijednosti se meusobno

znaajno razlikuju, iako slijede isti trend.
Devedesetih godina 20. stoljea dolazi do znaajnog razvoja neuronskih mrea i
genetskog algoritma, te se njihove prednosti nastoje iskoristiti kod razvoja brodske forme.
Godine 1995. objavljen je rad (Doctors i Day, 1995.) u kojem se optimizira Wigleyeva forma
na temelju otpora valova, primjenom genetskog algoritma. Zbog velikog razmatranog broja
jedinki i populacija, proraun otpora na temelju Mitchellovog integrala proveden je vie od
10 000 puta. Kako bi se izbjegla prerana konvergencija, svaki proraun zapoet je s pet
razliitih poetnih populacija. Isti autori istraivali su tu tematiku i narednih godina, te su
rezultate objavili 2000. godine (Day i Doctors, 2000.), u obliku smjernica i uputa na koji
nain postaviti ulazne parametre za genetski algoritam, na koji nain prikazati geometriju
forme, uz analizu tonosti pojedinih metoda za procjenu otpora.
Neuronske mree su se pokazale kao slabije rjeenje za optimizaciju forme broda, jer
zahtijevaju velik broj ulaznih podataka za uenje, pa bi se mogle primjenjivati samo na
meusobno vrlo sline forme (Schmitz et al., 2004.). Napredak po pitanju optimizacijskih
procesa postignut je u podruju genetskog algoritma (Peri et al., 2000., 2001.), postavljanjem
mjeovite funkcije cilja, te odabirom viestrukih kriterija (Zalek et al., 2009.)
Na temelju analize dosadanjih istraivanja, uoena je mogunost primjene nelinearne
metode za rjeenje potencijalnog strujanja kao dio procesa optimizacije forme broda. Kako bi
se iskoristile prednosti nelinearne metode pri odreivanju znaajki optjecanja, u radu su
objedinjena saznanja iz prethodnih istraivanja. Na temelju postojeeg raunalnog programa
(Dejhalla, 1999.), za proraun optjecanja lineariziranom metodom izraen je novi raunalni
program NLP-FLOW (NonLinear Potential Flow). Program rjeava potencijalno strujanje s
nelinearnim rubnim uvjetom. U metodi se primjenjuju izdignuti paneli s izvorima, automatski
generator mree i optimizacijski algoritam koji na temelju znaajki strujanja pronalazi
najpovoljniji oblik pramanog dijela forme. Metode koje su primijenjene te postignuti
rezultati obrazloeni su u sljedeim poglavljima ovog rada.
D. Matulja
2. MATEMATIKA POSTAVKA PROBLEMA
U ovom je poglavlju opisana metoda za rjeavanje trodimenzijskog potencijalnog

strujanja broda koja se temelji na Laplaceovoj parcijalnoj diferencijalnoj jednadbi. Za
numeriko rjeenje Laplaceove jednadbe s odgovarajuim rubnim uvjetima koristi se metoda
rubnih elemenata, odnosno panelna metoda. Za rjeenje trodimenzijskog stacionarnog
potencijalnog optjecanja forme broda primijenjuje se metoda Rankineovih izvora. Nelinearno
rjeenje dobiva se iteracijskim rjeavanjem niza lineariziranih problema. Potrebno je postaviti
neko poetno rjeenje, dok se svakoj iduoj iteraciji kao poetno rjeenje uzima oblik valovite
slobodne povrine iz prethodnog rjeenja.
2. 1. Osnovne jednadbe
Promatra se optjecanje oko forme broda koja u mirnoj vodi napreduje konstantnom
brzinom U. Ishodite koordinatnog sustava postavlja se na pramanu okomicu, u ravnini
mirne vodene povrine, za koju vrijedi z = 0, slika 2.1. Os x usmjerena je prema krmi, os y
prema desnom boku, a os z vertikalno prema gore.
Na slici 2.1. SFS oznaava slobodnu povrinu, koja se definira kao:
H(x, y, z) = h (x, y) z = 0
(2.1)
Pritom h oznaava valnu elevaciju u smjeru osi z.

SH oznaava oplakivanu povrinu, koja se definira u obliku podruja :
( x , y , z ) = ( x, z ) y = 0
(2.2)
Pri postavljanju problema pretpostavlja se bezvrtlono strujanje homogene, nestlaive

i neviskozne tekuine. Takoer se uzima da forma miruje, a na nju nastrujava tekuina
brzinom U .
D. Matulja
Slika 2.1. Koordinatni sustav
Jednadba ouvanja mase u mehanici fluida glasi:

r
+ div( V ) = 0
t
(2.3)
Za stacionarno strujanje veliine se ne mijenjaju u vremenu, pa slijedi:

r
div ( V ) = 0
(2.4)
Kod nestlaivih fluida gustoa je konstantna, pa slijedi:
r
div V = 0
(2.5)
Uvodi se pojam potencijala brzine (x, y, z), ijim se negativnim gradijentom definira
vektorsko polje brzina takvog potencijalnog strujanja:
r
r
r
V ( x, y , z ) = grad = ( x i + y j + z k )
(2.6)
Komponente brzine su pritom:
D. Matulja
Vx = x ,
V y = y , Vz = z
(2.7)
Odnosno, Laplaceova jednadba glasi:

div(grad ) = ( ) = = xx + yy + zz = 0 , za ( x, y, z )
(2.8)
Kako se za opisivanje potencijalnog strujanja koristi Laplaceova jednadba, potrebno

je da ona bude zadovoljena u cijelom podruju fluida , na oplakivanoj i slobodnoj povrini.
Za rjeavanje Laplaceove jednadbe zahtijeva se zadovoljavanje svih rubnih uvjeta na
rubovima proraunskog podruja .
Takoer je potrebno zadovoljiti jednadbu ouvanja energije koja se zbog znaajki
tekuine i strujanja svodi na Bernoullijevu jednadbu:
1
2
p p = ( U ) gz , za ( x, y, z )
2
(2.9)
2. 2. Rubni uvjeti
Kinematiki rubni uvjet na oplakivanoj povrini, ili Neumannov rubni uvjet za

brzinu na oplakivanoj povrini forme broda, odnosi se na nepromoivost stijenke. Normalna
komponenta brzine estica tekuine jednaka je nuli, odnosno strujanje mora biti tangencijalno
u odnosu na SH:
r
n d = 0 .
(2.10)
r
Pritom n oznaava vektor normale na oplakivanu povrinu usmjeren od oplakivane
povrine u podruje .
Kinematiki rubni uvjet na slobodnoj povrini, odnosi se na pretpostavku da ne
postoji normalna komponenta brzine estica tekuine relativno prema slobodnoj povrini H:
H = 0
(2.11)
odnosno
10
D. Matulja
x x h + y y h z = 0
(2.12)
Dinamiki rubni uvjet na slobodnoj povrini uvodi se radi odreivanja elevacija

slobodne povrine h(x, y) znajui da je tlak konstantan:
1
( ) + gz = 1 U 2
2
2
(2.13)
i taj uvjet mora se primijeniti na trenutnu slobodnu povrinu z = h.

Strujanje na irem podruju oko broda mora biti neometano, a valovi koji nastaju oko
forme ne smiju se iriti ispred pramca (tzv. radijacijski uvjet):
1
L
2
2
1
O( x + y ) 2 , za x <
2
2 2
2
= U x +
, kada ( x + y )
L
O(1),
za x
(2.14)
Nadalje, na velikoj udaljenosti od forme postoji jedino paralelno strujanje, bez utjecaja
optjecanja forme broda:
lim
2
2
x + y + z
r
k = U i .
(2.15)
Osnovni je problem nelinearnost dinamikog rubnog uvjeta (2.13), uz injenicu da se

uvjeti (2.11) i (2.13) moraju zadovoljiti na slobodnoj povrini iji oblik nije unaprijed poznat.
Stoga se pristupa linearizaciji problema.
Potencijal brzine k u k-toj iteraciji izraava se kao zbroj rjeenja potencijala iz
prethodne iteracije k 1 i poremeajnog potencijala koji ukljuuje utjecaj valovite
slobodne povrine:
k = k 1 +
(2.16)
Na isti nain, elevacija slobodne povrine (slika 2.2) moe se napisati u obliku:
11
D. Matulja
hk = hk 1 + h.
(2.17)
Slika 2.2. Elevacije slobodne povrine
Kao osnovno rjeenje za elevaciju usvaja se valovita slobodna povrina iz prethodnog

rjeenja. Pretpostavlja se da su vrijednosti k 1 i hk-1 reda veliine O(1), a i h reda
veliine O(). Linearizacijskim postupkom se zanemaruju lanovi reda O(2), jer je dokazano
(Raven, 1996.) da je njihov utjecaj na tonost prorauna zanemariv, a znatno komplicira
numeriko rjeenje, jer je njihov iznos viestruko manji od reda veliine O(1).
Uvrtavanjem vrijednosti (2.17) u jednadbu slobodne povrine (2.1) dobiva se:
H(x, y, z) = hk-1(x, y) +h(x, y) z = 0
(2.18)
Tada se kinematiki rubni uvjet na slobodnoj povrini (2.11) moe napisati kao:
(k 1 + ) (hk 1 + h z ) = 0
(2.19)
Dinamiki rubni uvjet na slobodnoj povrini (2.13) glasi:

1
1
(k 1 + ) (k 1 + ) + g (hk 1 + h) = U 2
2
2
(2.20)
Zanemarivanjem lanova vieg reda veliine O(2), dobivaju se rubni uvjeti:

k 1 hk 1 + k 1 h + hk 1 z = 0
(2.21)
gh + k 1 = 0
(2.22)
Iz (2.22) slijedi:
12
D. Matulja
h =
1
(k 1 )
g
(2.23)
Uvrtavanjem u (2.21) dobiva se:

k 1 hk 1
1
k 1(k 1 ) + hk 1 z = 0
g
(2.24)
Potencijal brzine k moe se izraziti kao suma potencijala paralelnog strujanja koje
nailazi iz velike udaljenosti ispred forme broda i perturbacijskog potencijala ' koji nastaje
uslijed optjecanja forme:
k = U x + '
(2.25)
odnosno, brzina je u tom sluaju:
r
k = U i + '
(2.26)
Ukoliko se (2.26) uvrsti u (2.24), nakon sreivanja slijedi izraz:

k 1 (k 1 ' ) g 'hk 1 + g z =
(2.27)
= k 1 (k 1 k 1 U xk 1 ' ) + gU x hk 1
u kojem vrijedi:
r
r
r
k 1 = xk 1 i + yk 1 j + zk 1 k ,
r
r
r
' = x ' i + y ' j + z ' k ,
r
r
hk 1 = x hk 1 i + y hk 1 j .
(2.28)
Uvrtavanjem jednadbe za elevaciju slobodne povrine (2.18) u (2.27), eliminiraju se

lanovi povezani s elevacijama slobodne povrine, te se dobiva rubni uvjet na slobodnoj
povrini u sreenom obliku:
13
D. Matulja
x ' ( a + c) + y ' (b + d ) + ( xk 1 ) 2 xx '+ ( yk 1 ) 2 yy '+ ( zk 1 ) 2 zz '+

+ xk 1 yk 1 ( yx '+ xy ' ) + xk 1 zk 1 ( zx '+ xz ' ) +
+ yk 1 zk 1 ( zy '+ yz ' ) +
+ z ' ( xk 1 zxk 1 + yk 1 zyk 1 + zk 1 zzk 1 + g ) =
(2.29)
= 2 xk 1 (c U xxk 1 ) + y 2d U ( xyk 1 + yxk 1 ) +

+ zk 1 [2 xk 1 xzk 1 + 2 yk 1 yzk 1 + 2 zk 1 zzk 1
U ( xzk 1 + zxk 1 )
U jednadbi (2.29) vrijedi:

a = xk 1 xxk 1 + yk 1 xyk 1 + zk 1 xzk 1
b = xk 1 yxi 1 + yk 1 yyk 1 + zk 1 yzk 1
c = xk 1 xxk 1 + yk 1 yxk 1 + zk 1 zxk 1
(2.30)
d = xk 1 xyk 1 + yk 1 yyk 1 + zk 1 zyk 1
Na taj nain dobiva se rubni uvjet na slobodnoj povrini kojeg treba zadovoljiti za rjeenje
Laplaceove jednadbe i odreivanje potencijala ' , zajedno s (2.10), (2.14) i (2.15).
Rjeenje nelinearnog problema (2.13) dobiva se na nain da se iteracijskim postupkom
elevacije na slobodnoj povrini prilagoavaju do postizanja konvergencije.
Kao kriterij konvergencije postavljen je zahtjev da razlike izmeu valnih elevacija u
konanoj i prethodnoj iteraciji budu unutar neke unaprijed zadane male vrijednosti. Treba
uzeti u obzir da te razlike budu unutar zadanih vrijednosti u dvije uzastopne iteracije, jer se
tek tada moe iskljuiti utjecaj pogreke zbog lokalne promjene oblika slobodne povrine.
Prema preporukama iz (Raven, 1996), kao kriterij konvergencije usvojen je zahtjev da
razlika svih valnih elevacija u zadnjoj iteraciji bude manja od 0,0001 L .
U prvoj iteraciji, dok izgled slobodne povrine jo nije poznat, potrebno je odabrati
neko poetno rjeenje. Bilo bi mogue kao poetno rjeenje usvojiti mirnu slobodnu povrinu,
no time bi se poveao broj iteracija prije postizanja konvergencije, a time i vrijeme prorauna.
Stoga je kao poetno rjeenje odabrano optjecanje forme broda, uz pretpostavku da se na
slobodnoj povrini ne pojavljuju valovi.
14
D. Matulja
Takav se oblik rjeenja moe dobiti ako se na podvodni dio forme broda, koji se nalazi
ispod ravnine z = 0, zrcaljenjem s obzirom na tu ravninu nadoda isti takav dio u prostor iznad
ravnine z = 0. Na ovaj nain dobiva se dvostruki model, koji je simetrian s obzirom na
ravninu mirne povrine vode, te smjeten u neogranienoj tekuini, Slika 2.3.
Kod optjecanja takvog dvostrukog modela ravnina z = 0 ponaa se kao kruta stijenka,
dok se kao vrijednost elevacije slobodne povrine u prvoj iteraciji usvaja Bernoullijev val:
h0 =
(2.31)
1
(U 2 0 0 )
2g
Slika 2.3. Dvostruki model
2. 3. Integralna formulacija problema
Kao to je navedeno u jednadbi (2.26), potencijal brzine je suma brzine paralelnog

strujanja koje nailazi iz velike udaljenosti i perturbacijskog potencijala ' koji nastaje uslijed
optjecanja forme broda, i koji mora zadovoljavati Laplaceovu jednadbu. Jedna od
najefikasnijih metoda za rjeenje Laplaceove diferencijalne jednadbe je svoenje problema
na integralnu jednadbu po rubnim povrinama. Pritom se primjenom Greenovog teorema
traenje rjeenja u proraunskom podruju moe svesti na traenje rjeenja na rubu S:
15
D. Matulja
( fg gf )d = ( f
g
f
g ) dS .
n
n
(2.32)
U tom se sluaju potencijal ' definira odgovarajuom kontinuiranom razdiobom

Greenovih funkcija po rubnim povrinama SH i SFS:
'=
G( P, Q) (Q)dS .
S H S FS
(2.33)
U ovom izrazu P je proizvoljna toka u , a Q toka na rubnoj povrini. G(P,Q) je

Greenova funkcija koja zadovoljava Laplaceovu diferencijalnu jednadbu, a (Q) nepoznati
intenzitet Greenove funkcije koji se odreuje iz rubnih uvjeta.
Za razmatrani sluaj odabire se Greenova funkcija oblika :
G ( P, Q ) =
1
1
=
r ( P, Q )
( xP xQ ) 2 + ( y P yQ ) 2 + ( z P zQ ) 2
(2.34)
u kojoj r(P, Q) predstavlja udaljenost izmeu toaka P i Q. Greenova funkcija ovog oblika je
potencijal Rankineova izvora i predstavlja potencijal brzine koji u toki P inducira jedinini
izvor koji se nalazi u toki Q.
Za rjeenje Laplaceove diferencijalne jednadbe, potrebno je odabrati odgovarajuu funkciju:
1
1
=
r ( P, Q )
( xP xQ ) 2 + ( y P yQ ) 2 + ( z P zQ ) 2
(2.35)
U sluaju funkcije (2.35), jedinini izvor smjeten u toki Q inducira u toki P potencijal
brzine:
' ( P) =
1
r ( P, Q)
(2.36)
Slijedi:
16
D. Matulja
1
1
x ' = x = 2 x r
r
r
xr =
(2.37)
1
( xP xQ ) 2 + ( y P yQ ) 2 + ( z P zQ ) 2
2
1
2
x ( xP xQ ) 2
x ( x P xQ ) 2 = 2( x P xQ )
(2.38)
(2.39)
Dobiva se:
xr =
( xP xQ )
(2.40)
x ' =
( xP xQ )
(2.41)
r3
Za ostale koordinate na isti nain moe se dobiti:
y ' =
( yP yQ )
r3
, z ' =
( z P zQ )
(2.42)
r3
Druga derivacija dobiva se:

3
2
xP xQ r ( xP xQ ) 3r x r
xx ' = x
=
=
3
r6
r
(x x )
r 3 3( xP xQ ) r 2 P Q
r
=
r6
xx ' =
(2.43)
r 2 3( xP xQ ) 2
(2.44)
r5
Za ostale koordinate na isti se nain moe dobiti:
yy ' =
r 2 3( y P yQ ) 2
r5
zz ' =
r 2 3( z P zQ ) 2
(2.45)
r5
Prema tome, rjeenje Laplaceove jednadbe glasi:
( ' ) = ' =
3r 2 3 ( x P xQ ) 2 + ( y P yQ ) 2 + ( z P zQ ) 2
r
]= 0
(2.46)
17
D. Matulja
Zbog ovakvog odabira Greenove funkcije, dobivenu Laplaceovu jednadbu nije potrebno
rjeavati unutar domene fluida, ve samo po rubovima proraunskog podruja.
2. 4. Odreivanje vrijednosti sila, tlakova i elevacija
Sile i momenti koje djeluju na oplakivanu povrinu broda mogu se odrediti

integracijom tlakova po oplakivanoj povrini pomou izraza:
r
r
F = pn dS
(2.47)
r
r r
M = p(r n )dS
(2.48)
SH
SH
Tlakovi se prikazuju u bezdimenzijskom obliku, pomou koeficijenta tlaka:
C pk
k
= 1
U
(2.49)
U lineariziranom obliku, koeficijent tlaka glasi:
C pk = 1
1
[( xk ) 2 + ( yk ) 2 + ( zk ) 2 + 2( xk x + yk y + zk z )]
2
U
(2.50)
Elevacije slobodne povrine mogu se odrediti iz dinamikog rubnog uvjeta:
hk =
1
U 2 [( xk ) 2 + ( yk ) 2 + ( zk ) 2 + 2( xk x + yk y + zk z )]
2g
(2.51)
Sila otpora valova, koja se pojavljuje pri gibanju broda u idealnoj tekuini sa slobodnom
povrinom, odreuje se kao:
RW = pnx dS
SH
(2.52)
Bezdimenzijski koeficijent otpora valova odreuje se iz RW kao:
18
D. Matulja
CW =
RW
1
=
1
SH
U 2 S H
2
C p nx dS
SH
(2.53)
gdje je Cp bezdimenzijski koeficijent tlaka koji je definiran u izrazu (2.49.)

Vertikalna sila dobiva se iz izraza:
RZ = pnz dS
(2.54)
SH
dok se koeficijent vertikalne sile odreuje kao:
CZ =
RZ
1
U 2 S H
2
1
SH
C p nz dS
SH
(2.55)
Moment oko poprene osi koja prolazi teitem istisnine broda dobiva se iz:
M = C p [nx ( z Z CB ) nz ( x X CB )] dS
SH
(2.56)
Bezdimenzijski koeficijent momenta proizlazi iz M:

CM =
M
1
U 2 S H L
2
S H L SH
C p [nx ( z Z CB ) nz ( x X CB )]dS
(2.57)
r
r
r
r
Pritom je vektor normale na oplakivanu povrinu definiran kao: n = n x i + n y j + n z k .
19
D. Matulja
3. NUMERIKI MODEL
Kod razvoja nelinearne metode za proraun stacionarnog potencijalnog strujanja sa

slobodnom povrinom, potrebno se drati sljedeih naela:
Kako neki lanovi vieg reda mogu imati dvostruko ili trostruko vei valni broj od
glavne komponente valnog sustava, nelinearni proraun se mora temeljiti na
pouzdanom numerikom modelu i na dovoljno gustoj mrei panela, kako bi se svi
nelinearni uinci ispravno uzeli u obzir.
Vrlo je vano da koritena nelinearna metoda ne bude osjetljiva na oscilacije koje se
mogu javiti izmeu susjednih toaka kod gue rasporeenih panela, kao primjerice u
Dawsonovoj metodi.
Derivacije vieg reda dobivaju se numeriki primjenom metode konanih razlika, te
rezultat ovisi o primijenjenoj shemi konanih razlika i o diskretizaciji same slobodne
povrine. Zbog odreivanja derivacija numerikim putem, tonost derivacija vieg
reda moe biti upitna. Tada je u nelinearnom rubnom uvjetu bolje potpuno izbjei
derivacije potencijala vieg reda, ili pak temeljiti proraun na primjerenijoj numerikoj
metodi.
Potrebno je vrlo precizno uzeti u obzir oblik trenutnog presjeka slobodne i oplakivane
povrine, te se rubni uvjet na oplakivanoj povrini mora nametnuti na trenutni oblik
oplakivane povrine.
Potrebno je da metoda daje pouzdanu procjenu strujanja i sustava valova oko forme,
budui da se postupak optimizacije forme temelji na tim vrijednostima. Tonost
predvianja otpora valova u tom sluaju nije najvanija, iako krivulja otpora mora
slijediti oekivani trend.
Raunalni program mora biti stabilan i lako primjenjiv. Budui da se radi o metodi
neviskoznog strujanja, oekuje se da e se rezultati biti dovoljno pouzdani za
preliminarnu optimizaciju brodske forme, te da e, istovremeno, vrijeme potrebno za
pripremu i provoenje prorauna biti razumno kratko (Kim et al., 2009.). Sam
proraun znaajki strujanja za jednu brzinu traje izmeu jedne i dvije minute na
osobnom raunalu.
20
D. Matulja
Vano je da se mrea panela na oplakivanoj i slobodnoj povrini automatski prilagodi

trenutnom obliku slobodne povrine. Treba uzeti u obzir da je automatsko formiranje
mree mogue ukoliko se za pojedinu formu napravi temeljita priprema kako bi se
izbjegle pogreke koje mogu utjecati na tonost prorauna.
Meu lanovima vieg reda veliine, koji se zanemaruju u lineariziranim metodama,
lanovi koji opisuju prijelaz rubnog uvjeta s trenutne na neporemeenu slobodnu
povrinu vrlo su vani, a katkad i presudni, osobito u sluaju izrazito nelinearnih
uinaka. Kako bi se najvaniji nelinearni uinci ispravno ukljuili u model, uvjet na
slobodnoj povrini mora se nametnuti na trenutnu slobodnu povrinu, a ne na njezinu
aproksimaciju. Potrebno je takoer ukljuiti sve druge nelinearne lanove koji su s
njom povezani.
Vodei rauna o navedenim naelima, pristupilo se izradi raunalnog programa za proraun
optjecanja s nelinearnim rubnim uvjetom. U numerikom rjeenju oplakivana i slobodna
povrina diskretizirane su pomou panela, a paneli slobodne povrine podignuti su iznad
povrine mirne vode.
3.1. Diskretizacija oplakivane i slobodne povrine
Nain diskretizacije oplakivane i slobodne povrine izravno je ovisan o metodi koja se

primjenjuje (Ferziger, Peri, 2002.). S obzirom na to da e se za numeriko rjeenje
primijeniti panelna metoda, potrebno je prije svega formirati mreu panela na oplakivanoj
povrini broda, te na slobodnoj povrini.
Mrea panela oplakivane i slobodne povrine formira se za desnu polovicu forme
broda, slika 3.1. Paneli mogu biti etverokutni i trokutni. Odabir generatora mree je
proizvoljan, jedini je uvjet da omoguuje ispis koordinata rubnih toaka svakog panela na
oplakivanoj i slobodnoj povrini koje su potrebne za proraun. U radu je za diskretizaciju
oplakivane i slobodne povrine koriten integrirani raunalni program, koji daje grafiki
prikaz mree u AutoCAD-u. Kao temeljni raunalni program koriten je program SMESH
(Dejhalla, 1999.), koji je zatim prilagoen kako bi se mrea mogla automatski generirati u
pojedinim iteracijama.
21
D. Matulja
Slika 3.1. Diskretizacija oplakivane povrine
Openito, za diskretizaciju oplakivane povrine paneli se moraju gue postaviti na

podrujima veih zakrivljenosti oplakivane povrine, odnosno u pramanom i krmenom
podruju jer se na tim se podrujima oekuje vea promjena znaajki strujanja. Ukoliko se
geometrija oplakivane povrine ne mijenja znaajno, dakle na sredinjem dijelu forme, moe
se pretpostaviti da se ni znaajke strujanja nee suvie mijenjati pa i dimenzije panela mogu
biti neto vee.
Kako nije mogue diskretizirati neogranienu slobodnu povrinu, mora se odrediti
njezina veliina, s time da mora biti dovoljna kako odbijanje valova od vanjskih rubova ne bi
imalo utjecaja na rezultate prorauna.
Openito se prihvaa proraunska mrea (slika 3.2.) koja zapoinje na udaljenosti od
0,25 L do 0,5 L ispred pramca, a zavrava na udaljenosti od 0,75 L do 1,50 L iza krme broda.
U poprenom smjeru (u smjeru osi y) usvaja se irina podruja od 0,75L do 1,0 L. Pritom L
oznaava duljinu vodne linije.
22
D. Matulja
Slika 3.2. Veliina podruja slobodne povrine
Broj i veliina panela slobodne povrine ovise o sluaju koji se razmatra. Za vee
Froudeove brojeve potrebno je uzeti u obzir vee podruje slobodne povrine, posebice iza
krme i u poprenom smjeru. Za manje Froudeove brojeve vana je finija podjela, pa je bolje
uzeti vei broj manjih panela na manjem podruju. Primjer diskretizirane oplakivane i
slobodne povrine prikazan je na slici 3.3.
Slika 3.3. Prikaz oplakivane i slobodne povrine
Odabrana metoda koristi se ravninskim panelima s konstantnim intenzitetom izvora po

panelu. No kako su koordinate rubnih toaka pojedinog panela oplakivane povrine preuzete
iz trodimenzijski modelirane brodske forme, etiri toke koje definiraju vrhove panela na
oplakivanoj povrini u openitom sluaju ne lee u istoj ravnini. Radi toga je potrebno
zakrivljene panele svesti na ravninske. Prvo se formiraju dva dijagonalna vektora koji spajaju
23
D. Matulja
nasuprotne vrhove panela. Njihov vektorski produkt daje vektor normale ravninskog panela.
Zbog usmjerenja vektora normale na oplakivanu povrinu vaan je odgovarajui redoslijed
spajanja toaka u panel. Ravnina panela u potpunosti se odreuje iz zahtjeva da prolazi kroz
toku ije su koordinate srednja vrijednost koordinata polaznih etiriju toaka koje lee na
oplakivanoj povrini. Te se toke paralelno projiciraju u smjeru vektora normale u ravninu, pa
se tako dobivaju vrhovi ravnog panela. Ravnina definirana na ovaj nain jednako je udaljena
od sve etiri polazne toke iz kojih se formira panel. Pritom se kod povrine vee
zakrivljenosti rubovi panela ne podudaraju, no zranosti koje tako nastaju nisu od velikog
utjecaja jer uzrokuju zanemarive pogreke vieg reda. Ipak, treba voditi rauna da te zranosti
budu male u odnosu na dimenzije panela, pa je plohe vee zakrivljenosti bolje aproksimirati
veim brojem manjih panela.
Za opisivanje oplakivane povrine potrebno je primijeniti odgovarajuu metodu.
Potrebno je da sve znaajke forme budu vjerno prikazane, da podjela na panele bude im
jednostavnija i numeriki prihvatljiva, te da bude mogu vjeran grafiki prikaz. Stoga su
razmatrane dvije metode za generiranje mree: Bzierova ploha i napeti splajn.
3.1.1. Diskretizacija oplakivane povrine Bzierovom plohom
Bzierova ploha je oblik matematike plohe koja se esto primjenjuje u raunalnoj

grafici i modeliranju (Salomon, 2006). Radi se o etverokutnoj plohi, koja se naziva i
Bzierova zakrpa (engl. patch). Definira se pomou skupine kontrolnih toaka. etiri toke
predstavljaju vrhove etverokuta, i ploha prolazi kroz njih bez obzira na poloaj ostalih
toaka. Ostale toke odreuju smjer deformacije plohe, kao da je privlae prema sebi.
Meutim ploha ne prolazi tono kroz njih, nego se oblikuje u glatku povrinu koja je pogodna
za opisivanje oplakivane povrine forme broda. Bzierova ploha je pogodna za numerike
proraune jer se moe podijeliti na bilo koji broj etverokutnih panela, te zadrava svojstva
kontinuiteta u bilo kojem trenutku.
Bzierova ploha reda (n, m) formira se pomou mree (n+1)(m+1) kontrolnih toaka
p(i, j). Ako je p(u,v) funkcija parametarskih koordinata (u i v), tada se Bzierova ploha moe
definirati kao parametarska ploha u obliku:
24
D. Matulja
p (u , v ) = Bin (u )B mj (v ) pi , j
(3.1)
i =0 j =0
izrazu (3.1) lanovi Bin (u ) i B mj (v ) predstavljaju Bernsteinove polinome, a
izraavaju se kao:
n
Bin (u ) = u i (1 u )n1
i
(3.2)
m
m 1
B mj (v ) = v j (1 v )
j
(3.3)
n
m
n!
m!
i =
binomni koeficijenti.
gdje su lanovi =
i i!(n-i)! j j!(m-j )!
Primjer oblikovanja mree panela iz skupa toaka prikazan je na slici 3.4. Gustoa
mree se vrlo lako moe prilagoavati, izmjenom vrijednosti u i v.
Slika 3.4. Primjer stvaranja Bzierove plohe iz skupa toaka
25
D. Matulja
Prednost Bzierove plohe je stvaranje glatke plohe uz pomo relativno malog broja
toaka, te prikaz plohe pomou mree eljene gustoe. Meutim, Bzierova se ploha kao
metoda za prikaz pramanog dijela broda pokazala kao nedovoljno dobro rjeenje. Primjena
jedne plohe, koja u osnovi ima etiri brida i vrha, omoguava prikaz tek ogranienih oblika
bulbova, a pogotovo je teko opisati oblik pramane statve (Matulja, Dejhalla, 2011.), slika
3.5.
Kao to se moe vidjeti na slici 3.5, u ovom sluaju se jedan od vrhova plohe poklapa
sa vrhom bulba. Kada bi vrh bio postavljen vie, ili dalje od pramane okomice, bilo bi ga
nemogue opisati samo jednom Bzierovom plohom.
kontrolne toke
toke koje definiraju vrhove Bzierove plohe
Slika 3.5. Diskretizacija pramanog dijela pomou Bzierove plohe
Kombinacija vie Bzierovih ploha omoguila bi temeljitiji prikaz geometrije bulba.

Meutim, u tom sluaju bi se moglo oekivati nepodudaranje rubova pojedinih ploha, te bi
spajanje pojedinih segmenata trebalo provoditi runo za svaku modifikaciju forme. U procesu
optimizacije potrebna je automatska generacija mree, te je bilo kakvo prilagoavanje
pojedine forme neprihvatljivo. Stoga se za opisivanje geometrije pramanog bulba analizirala
primjena napetog splajna.
26
D. Matulja
3. 1. 2. Diskretizacija oplakivane povrine napetim splajnom
Za potpuno automatizirani proces optimizacije, neophodan je i automatizirani proces

generiranja mree kojom se opisuje forma. Svaka promjena geometrije pramanog dijela
promatra se kao nova forma koju je potrebno ocijeniti u procesu optimizacije. Kako bi broj
parametara bio im manji, a kako bi se forma mogla istovremeno detaljno opisani s istim
brojem parametara, potrebno je koristiti odgovarajue interpolacijske krivulje.
Jedna od najee koritenih interpolacijskih krivulja je kubini splajn. Njegove
prednosti su glatkoa i mogunost vjernog prikazivanja raznih lokalnih znaajki. Meutim,
kubini splajn ima jedan nedostatak zbog kojeg nije primjenjiv za opisivanje forme broda, a to
je pojava neeljenih toaka infleksije radi odravanja glatkoe krivulje.
Kao bolje prilagoena vrsta krivulje uvodi se napeti splajn, odnosno krivulja koja se
moe predoiti kao vrlo lagana i fleksibilna letvica, koja prolazi kroz zadane toke, ali se i
istovremeno prilagoava odreenoj vlanoj sili na krajevima. Primjerena napetost u tom
sluaju izglauje neeljene toke infleksije. Kubini i napeti splajn usporeeni su na slici 3.6.
Slika 3.6. Napeti splajn i kubini splajn
Tu vrstu krivulja po prvi put je razmatrao Schweikert, (Schweikert, 1966.). Napeti

splajn temelji se na hiperbolikim funkcijama, ija je osobina da prolazi tono kroz zadane
27
D. Matulja
toke, tvorei tako glatku krivulju s minimalnim brojem toaka infleksije ili oscilacija. Oblik
krivulje regulira se pomou pozitivnog faktora napetosti , koji moe biti konstantan du
cijele krivulje ili se mijenjati u svakom intervalu. Intervalom se smatra dio krivulje izmeu
dvije zadane toke, a zadane toke promatraju se kao vorovi. Ukoliko je
0,
funkcija f(x)
poprima karakteristike kubinog splajna definiranog vrijednostima toaka i derivacijama u

krajnjim tokama intervala. Kako raste, krivulja se sve vie aproksimira duinama izmeu
pojedinih toaka. Odabirom dovoljno velike vrijednosti koeficijenta napetosti , krivulja f(x)
zadrava svojstva pozitivnosti, monotonosti i konveksnosti. Koeficijent napetosti mijenja se
po intervalima, pa je mogue u svakom intervalu primijeniti optimalnu napetost, odnosno
primijeniti upravo onoliku napetost kolika je potrebna. Time se postie toniji oblika krivulje
nego koritenjem konstantne napetosti. Minimalni faktor napetosti za svaki interval rauna se
automatski, tako da se zadri eljeni oblik krivulje.
Potrebno je zadati skup toaka
{xi }, i = 1,..., n ,
kojima su pridruene vrijednosti
funkcije {yi }, i = 1,..., n , s time da vrijednosti na apscisi moraju biti strogo rastue ( xi < xi +1 ).
Potrebno je odrediti funkciju ije e vrijednosti biti realni brojevi i za koju e vrijediti:
f (xi ) = yi , za svaki i =1,, n.
(3.4)
Potrebno je da se veliina f (x ) 2 f ( x ) mijenja linearno za svaki interval [xi , xi +1 ] ,

za i = 1,..., n 1 . Za neku toku x, takvu da je xi x xi +1 , vrijedi:
f ( x ) 2 f ( x ) =
= f ( xi ) 2 y i ( xi +1 x ) / hi + f (xi +1 ) 2 y i +1 ( x xi ) / hi
(3.5)
Pritom je hi = xi +1 xi , za svaki i = 1,, n-1.

U svakom intervalu mora takoer vrijediti: f ( x ) 2 f ( x ) = 0 .
Rjeavanjem (3.5), i uvrtavanjem uvjeta iz (3.4), slijedi:
f ( x ) = f ( xi ) / 2 sinh[ ( xi +1 x )] / sinh (hi ) +
(
)
+ ( f ( x ) / ) sinh[ ( x x )] / sinh (h ) +
+ (y f ( x ) / ) ( x x ) / h
+ yi f ( xi ) / 2 ( xi +1 x ) / hi +
i +1
i +1
i +1
(3.6)
28
D. Matulja
Ova funkcija f(x) je neprekinuta u intervalu od [x1 , x n ] . U jednadbi (3.6), varijabla x

predstavlja toku u kojoj se trai vrijednost funkcije y = f(x). Iz jednadbe (3.5) proizlazi da e
f ( x ) , a s time i f ( x ) , biti neprekinuta, uz pretpostavku da ima jedinstveno rjeenje
za f ( x i ) , i = 1,, n.
Da bi se dobilo rjeenje, potrebno je postaviti i rijeiti sustav jednadbi.
Diferenciranjem jednadbe (3.6) i izjednaavanjem vrijednosti s lijeve i desne strane za xi,
ako je i = 2,, n-1, dobiva se:
1 / hi 1 / sinh(hi 1 ) f ( xi 1 ) / 2 +
+ [ cosh(hi 1 ) / sinh(hi 1 ) 1 / hi 1 + cosh(hi ) / sinh(hi ) 1 / hi ] f (xi ) / 2 +
(3.7)
+ [1 / hi / sinh(hi )] f (xi +1 ) / 2 = ( yi +1 yi ) / hi ( yi yi 1 ) / hi 1
Mogu se razmatrati dva sluaja dodatnih uvjeta.

U prvom sluaju, moe se pretpostaviti da su zadane veliine y1 i yn , te da se trai
takva vrijednost funkcije f koja e zadovoljiti jednakost f ( xi ) = yi, i = 1,..., n . Ponovnim
diferenciranjem jednadbe (3.1.2.3) za x = x1 i x = xn te izjednaavanjem s y1 i yn, dobiva se:
[ cosh(h1 ) / sinh(h1 ) 1 / h1 ] f (x1 ) / 2 +

+ [1 / h1 / sinh (h1 )] f ( x2 ) / 2 = ( y2 y1 ) / h1 y1
(3.8)
[1 / hn1 / sinh(hn1 )] f (xn1 ) / 2 +

+ [ cosh(hn1 ) / sinh(hn1 ) 1 / hn1 ] f (xn ) / 2 =
= yn ( yn yn1 ) / hn1
(3.9)
U drugom sluaju, trai se periodiko rjeenje f(x) , takvo da za neki xn+1 > xn jednadba (3.5)
vrijedi u intervalu [x n , x n+1 ] , zajedno s y1 = f ( xn+1 ) , f ( x1 ) = f ( xn+1 ) i f ( x1 ) = f ( xn+1 ) .
Na temelju ovih ogranienja dobiva se:
[1 / hn / sinh (hn )] f (xn ) / 2

+ [ cosh (hn ) / sinh (hn ) 1 / hn + cosh (h1 ) / sinh (h1 ) 1 / h1 ] f ( x1 ) / 2
+ [1 / h1 / sinh (h1 )] f ( x2 ) / 2 = ( y2 y1 ) / h1 ( y1 yn ) / hn
(3.10)
29
D. Matulja
[1 / hn 1 / sinh (hn 1 )] f (xn 1 ) / 2

+ [ cosh (hn 1 ) / sinh (hn 1 ) 1 / hn 1 + cosh (hn ) / sinh (hn ) 1 / hn ]
f ( xn ) / 2 + [1 / hn / sinh (hn )] f ( x1 ) / 2 =
= ( y1 yn ) / hn ( yn yn 1 ) / hn 1
(3.11)
Rjeenje diferencijalne jednadbe s razliitim rubnim uvjetima ekvivalentan je

rjeenju pripadajueg linearnog sustava (3.7), (3.8) i (3.9) ili (3.7), (3.10) i (3.11) . Nakon to
se odrede nepoznanice f ( xi ) / 2 , i =1,, n, rjeenje se dobiva iz (3.6).
Ukoliko se primjenjuje konstantan faktor napetosti, na izgled krivulje utjee
skaliranje. Ukoliko se vrijednosti xi koje oznaavaju vorove pomnoe s nekom konstantom a,
istovremeno se mijenjaju razmaci hi, pa se jednadba (3.7) nelinearno mijenja. Kako bi se
takve nelinearnosti izbjegle, moe se primijeniti normalizirani faktor napetosti ':
( xn x1 ) / (n 1),
'=
( xn +1 x1 ) / n,
za neperiodiki splajn
za periodiki splajn
Opisani oblik napetog splajna nije pogodan za bilo kakav skup toaka, primjerice
zatvorene krivulje, ili krivulje kojima je tangenta u bilo kojoj toki paralelna sa osi y
(Cline,1974). Ovaj problem moe se rijeiti primjenom parametarskog oblika napetog splajna,
odnosno koristei duljinu luka krivulje kao nezavisnu varijablu koja prolazi kroz zadane
toke.
U sluaju parametarskog napetog splajna, jednadbe za odreivanje rubnih uvjeta te
vrijednosti funkcije su sline jednadbama obinog napetog splajna, jedino se kao varijabla
koristi duljina luka si:
s1 = 0
si = si 1 +
(xi xi 1 )2 + ( yi yi 1 )2 ,
i = 2,..., n
(3.12)
Pritom se koriste dvije interpolacijske funkcije (Gupta, 1989.) te jednadba (3.6)

poprima oblik:
30
D. Matulja
]
[
] sinh[ (t s )]/ sinh(h ) + [x
]
[
] sinh[ (t s )]/ sinh (h ) + [y
x = f (xi ) / 2 sinh[ (si +1 t )] / sinh(hi ) + xi f ( xi ) / 2 (si +1 t ) / hi
+ f (xi +1 ) / 2
2
i +1 f ( xi +1 ) / (t si ) / hi
(3.13)
y = f ( yi ) / 2 sinh [ (si +1 t )] / sinh (hi ) + yi f ( yi ) / 2 (si +1 t ) / hi
+ f ( yi +1 ) / 2
i +1
f ( yi +1 ) / 2 (t si ) / hi
(3.14)
U jednadbama (3.13) i (3.14) t predstavlja trenutni poloaj na krivulji za koji je

potrebno odrediti koordinate x i y, dok hi predstavlja duljinu odsjeka na krivulji, hi = si - si-1.
Sustav linearnih jednadbi u tom sluaju, za i = 2,, n-1, za varijablu x glasi:
[1 / hi 1 / sinh (hi 1 )] f ( xi 1 ) / 2 + [ cosh (hi 1 ) / sinh (hi 1 ) 1 / hi 1

+ cosh (hi ) / sinh (hi ) 1 / hi ] f ( xi ) / 2 +
+ [1 / hi / sinh (hi )] f ( xi +1 ) / 2 = ( xi +1 xi ) / hi (xi xi 1 ) / hi 1
(3.15)
odnosno, za varijablu y:
[1 / hi 1 / sinh (hi 1 )] f ( yi 1 ) / 2 + [ cosh(hi 1 ) / sinh (hi 1 ) 1 / hi 1

+ cosh (hi ) / sinh (hi ) 1 / hi ] f ( yi ) / 2 +
+ [1 / hi / sinh (hi )] f ( yi +1 ) / 2 = ( yi +1 yi ) / hi ( yi yi 1 ) / hi 1
(3.16)
Kako se parametarski napeti splajn koristi za opisivanje geometrije forme, prve

derivacije u prvoj i posljednjoj toki potrebno je unaprijed zadati, jer se pomou njih definira
oblik pojedinog rebra. Uvrtavanjem vrijednosti x1' i xn' u jednadbu (3.15), odnosno y1' i yn' u
(3.16), dobivaju se izrazi za rjeavanje sustava linearnih jednadbi. Za i = 1, izraz za
varijablu x glasi:
[ cosh(h1 ) / sinh (h1 ) 1 / h1 ] f (x1 ) / 2 +

+ [1 / h1 / sinh (h1 )] f ( x2 ) / 2 = ( x2 x1 ) / h1 x1 '
(3.17)
Odnosno, za varijablu y:
[ cosh(h1 ) / sinh(h1 ) 1 / h1 ] f ( y1 ) / 2 +
+ [1 / h1 / sinh(h1 )] f ( y2 ) / 2 = ( y2 y1 ) / h1 y1
(3.18)
te za i = n, za varijablu x:
31
D. Matulja
[1 / hn1 / sinh (hn1 )] f (xn1 ) / 2 +

[ cosh(hn1 ) / sinh (hn1 ) 1 / hn1 ] f (xn ) / 2 =
= xn '( xn xn1 ) / hn1
(3.19)
odnosno, za varijablu y:
[1 / hn1 / sinh (hn1 )] f ( yn1 ) / 2 +

[ cosh(hn1 ) / sinh (hn1 ) 1 / hn1 ] f ( yn ) / 2 =
= yn '( yn yn1 ) / hn1
(3.20)
Parametarski napeti splajn pogodan je za opisivanje forme broda, jer se primjenom

relativno malog broja ulaznih toaka mogu tono definirati brodske linije, a mogue je i
postizanje promjene same forme bez utjecaja na glavne dimenzije broda, jednostavno
mijenjajui kut tangente u poetnoj i zavrnoj toki. Kao to je vidljivo na slici 3.7.,
parametarski oblik napetog splajna pogodan je za opisivanje rebara, ak i kad ona poprimaju
oblik zatvorene krivulje, kao to je sluaj u podruju bulba (Del Puppo, Contento, 2011).
Slika 3.7. Promjena oblika napetog splajna promjenom samo kuta tangente
Budui da se napeti splajn moe koristiti i kao dvodimenzijska i kao trodimenzijska

krivulja, pogodan je za definiranje presjeka u bilo kojoj ravnini, ali i za opisivanje pramanog
bulba. Zatim, potpuno je definiran ve sa tri toke, a moe se podijeliti na bilo koji broj
segmenata jednake duljine, to je vano za panelizaciju. Napeti splajn moe se koristiti za
jednostavno i tono opisivanje valovite vodne linije, to je kod Bzierove plohe neizvedivo.
Parametarski oblik napetog splajna omoguava opisivanje pramane statve, bez obzira na
toke infleksije. Zbog navedenih prednosti, napeti splajn je u nastavku koriten kao sredstvo
za numeriko opisivanje svake razmatrane forme broda, a primjer diskretizacije prikazan je na
slici 3.8.
32
D. Matulja
Kako bi se postigao eljeni oblik krivulje, treba voditi rauna o odabiru faktora
napetosti . Premala vrijednost e krivulju previe pribliiti kubinom splajnu, a kod
prevelike vrijednosti izgubiti e se glatkoa krivulje. Iako vrijednost faktora napetosti ovisi
o pojedinanom sluaju, na temelju iskustva moe se rei da je povoljna poetna vrijednost
=0,5. U tijeku rada na diskretizaciji mree iskuani su razni pristupi. Napeti splajnovi su
koriteni za aproksimaciju rebara, pramane i krmene statve te vodne linije. S obzirom na
formu, faktor napetosti nema toliko utjecaja kao broj segmenata na koji se dijeli krivulja.
Kako broj segmenata izravno utjee na broj panela oplakivane povrine, mogunosti su
ograniene. Kao neki optimalan omjer u sluaju rebara, odabrani su napeti splajnovi
podijeljeni na 10 segmenata, s faktorom napetosti = 0,35. Broj segmenata po potrebi je
smanjen na samom pramcu i na krmi kako bi svi paneli ostali podjednakih dimenzija. Isti
faktor napetosti, = 0,35, primijenjen je i u ostalim sluajevima, no broj segmenta za
opisivanje vodne linije ovisan je o broju rebara, dok je kod pramane statve broj segmenata
ovisan o visini bulba.
Slika 3.8. Forma broda diskretizirana pomou napetog splajna
3. 2. Metoda izdignutih panela
Na povrini svakog panela odreuje se jedna kolokacijska toka u kojoj se zadovoljava

rubni uvjet. Kolokacijska toka panela odreuje se iz uvjeta da u toj toki sam izvor ne
inducira nikakve horizontalne komponente brzina u lokalnoj koordinatnoj ravnini u kojoj se
nalazi, ve samo normalnu brzinu. Unutar povrine panela postoji samo jedna toka sa tim
svojstvom, i nalazi se vrlo blizu teita povrine panela.
33
D. Matulja
Osim kolokacijskom tokom, svaki panel karakteriziran je vektorom normale, te

odgovarajuim geometrijskim veliinama kao to su povrina, teite povrine te momenti
tromosti povrine u odnosu na odreenu os. Ovi se podaci koriste pri odreivanju brzina koje
induciraju izvori. Meutim, kod nelinearne bi metode zadravanje kolokacijskih toaka u
ravnini panela slobodne povrine moglo biti vrlo sloeno, a rezultati nepouzdani. Naime, u
svakoj iteraciji se prilagoava oblik slobodne povrine, to bi znailo da bi u svakoj iteraciji i
kolokacijske toke morale mijenjati poloaj. Na taj bi nain postizanje konvergencije bilo
upitno. Kako bi se rijeio ovaj problem, primjenjuje se metoda izdignutih panela. Kod metoda
koje se temelje na panelima na kojima su postavljeni izvori, granice proraunskog podruja
prekrivaju se razdiobom izvora diskretiziranima u panele. Odabiru se kolokacijske toke,
najee u teitu panela, u kojima e se nametnuti rubni uvjeti.
Meutim, kod nelinearnog rjeenja potrebno je voditi rauna o sljedeim
pojedinostima. Kao prvo, u svakoj iteraciji u procesu traenja rjeenja rauna se nova
aproksimacija oblika slobodne povrine. Paneli na slobodnoj povrini bi se tada trebali
prilagoditi novom izgledu slobodne povrine, a paneli na oplakivanoj povrini novoj vodnoj
liniji. To znai da se od jedne iteracije do druge mijenjaju izgled, veliina i poloaj izvorinih
panela, kao i poloaj kolokacijskih toaka. Te promjene povlae za sobom i promjene
geometrije, koje je u tom sluaju vrlo teko automatizirati, a poznato je i da promjena
geometrije moe nepovoljno utjecati na konvergenciju iterativnog postupka.
Sljedei problem bi mogao biti utjecaj na rubni uvjet na slobodnoj povrini zbog
razlike izmeu brzina na novoj i prethodnoj slobodnoj povrini. Iterativni postupak koji je
primijenjen u ovom radu sastoji se od rjeavanja niza Laplaceovih jednadbi s lineariziranim
rubnim uvjetom, ali uz prilagodbu oblika slobodne povrine u svakoj iteraciji. U tom sluaju
je u nekoj iteraciji k poznat oblik slobodne povrine iz prethodne iteracije, hk-1, a poznata je
brzina u k-1 iteraciji, k 1 .
Uvjet slobodne povrine se linearizira u skladu s optjecanjem iz prethodne iteracije,
postavlja se u kolokacijske toke na z = hk-1 , te se raunaju nove brzine k u tim tokama.
Nove elevacije hk se tad dobivaju iz dinamikog rubnog uvjeta (2.13).
Meutim, prethodno izraunate brzine definirane su samo na podruju ispod panela
slobodne povrine, pa se stoga mogu odrediti samo za hk-1. Ukoliko su elevacije u k-toj
iteraciji hk vee od elevacija iz prethodnog rjeenja, hk-1, ne moe se odrediti novo poetno
optjecanje. Rjeenje tog problema moe se pronai u pretpostavci da nije neophodno da se
34
D. Matulja
izvori nalaze tono na granicama proraunskog podruja. Izvori se mogu, pod odreenim
uvjetima, postaviti izvan proraunskog podruja, dok kolokacijske toke u kojima rubni uvjeti
moraju vrijediti, ostaju na stvarnoj granici podruja. Za potrebe numerikog modela, izvori se
postavljaju iznad slobodne povrine. Pritom se formira dodatna mrea panela iznad razine
mirne slobodne povrine, u kojoj se nalaze izvori.Visina na kojoj se nalaze izdignuti paneli
mora biti vea od najvie mogue valne elevacije za promatranu formu pri odreenoj brzini.
Kolokacijske toke nalaze se na trenutnoj slobodnoj povrini, priblino ispod teita panela,
kao to je prikazano na slici 3.9. Ovaj postupak definira se kao metoda izdignutih panela
(Raven, 1996).
Slika 3.9. Metoda izdignutih panela
Prednosti te metode za rjeenje potencijalnog strujanja su:

Udaljenost izmeu izvorinih panela i slobodne povrine je proizvoljna (u razumnim
granicama), pa nije potrebno u svakoj iteraciji prilagoavati izvorine panele novoj
slobodnoj povrini. U veini sluajeva se promjene elevacije nalaze unutar prostora
izmeu panela i slobodne povrine. Tada se izvorini paneli zadravaju u istom
poloaju, a mijenjaju se samo kolokacijske tone pomicanjem prema gore ili prema
dolje, ovisno o trenutnom obliku slobodne povrine. To je mnogo jednostavnije i
stabilnije za numeriki proraun.
Polje brzina odreeno u nekoj iteraciji definirano je za podruje ispod izvorinih
panela, te se na taj nain protee iznad slobodne povrine. Time je rijeen prethodno
opisani problem uinka prijenosa (engl. transfer effect).
35
D. Matulja
3. 3. Analitiko rjeenje za odreivanje induciranih brzina
Za odreivanje induciranih brzina primjenjuje se analitika metoda koju su razvili

Hess i Smith (Hess, Smith, 1962., 1964.). Intenzitet izvora ima konstantnu vrijednost po
panelu, pa potencijal brzine u i-toj kolokacijskoj toki iznosi:
i ' = j
Aj
1
dA
ri, j
(3.21)
Pritom je ri, j udaljenost izmeu kolokacijske toke i-tog panela i teita j-tog panela, a Aj
povrina panela. Potencijal brzine koji u i-toj kolokacijskoj toki induciraju svi izvori iznosi:
NT
i ' = j
j =1
Aj
1
dA.
ri , j
(3.22)
Brzina koju u i-toj kolokacijskoj toki induciraju izvori na panelima oplakivane

povrine i slobodne povrine u svim iteracijama dobiva se iz:
1
r NT
i ' = 2 i ni + j dA.

j =1
A j ri , j
j i
(3.23)
r
r
r
r
U izrazu (3.23) vektor ni = n xi i + n yi j + n zi k predstavlja vektor normale i-tog panela,
a integral iz funkcije (3.23) prikazuje se u obliku:

r
1
r
r
dA = X i , j i + Yi , j j + Z i , j k
i, j
r
Aj
(3.24)
Integral (3.24) oznaava brzinu tekuine s komponentama (Xi,j, Yi,j, Zi,j) koju u
kolokacijskoj toki i-tog panela inducira jedinini izvor smjeten na j-tom panelu. Koordinate
vrhova panela zadane su u globalnom koordinatnom sustavu (x, y, z), koji je vezan za formu
broda, a potrebno je imati niz lokalnih koordinatnih sustava, od kojih je svaki vezan za
pojedini panel. Svaki lokalni koordinatni sustav postavlja se u ravninu xy, tako da se
pozitivni dio osi z poklapa s vanjskim jedininim vektorom normale panela, pa su onda
koordinate rubova panela (, , 0).U tom sluaju udaljenost r iznosi:
36
D. Matulja
r = ( x ) + ( y )
1
2 2
+z
(3.25)
Potencijal brzine koju u toki P(x, y, z) inducira izvor jedininog intenziteta iznosi:
i ' =
A
dA
=
r
dd
[( x )
+ ( y )
1
2 2
+z
(3.26)
Komponente inducirane brzine, koja je funkcija geometrijskih veliina panela i

udaljenosti izmeu teita i kolokacijske toke, mogu se odrediti pomou analitikih izraza,
koji ovise o udaljenosti izmeu toaka r, povrini pojedinog panela A te momentima tromosti
povrine panela Ixx, Ixy, Iyy , kako slijedi:
Vx = x ' =
( x )dd
r
( y )dd
Vy = y ' =
r3
Vz = z ' =
zdd
1
1
= ( A x w + I xx xxxw + I xy xxyw + I yy xyyw),
2
2
1
1
= ( A y w + I xx xxyw + I xy xyyw + I yy yyyw),
2
2
(3.27)
1
1
= ( A z w + I xx xxzw + I xy xyzw + I yy yyzw).
2
2
Pritom vrijedi:
w=
1
=
r0
1
1
(x 2 + y 2 + z 2 ) 2
(3.28)
x w = xr03
y w = yr03
z w = zr03
xxx w = 3r (3 p + 10 x 2 )r07
xxy w = 3 ypr07
xyy w = 3 yqr07
(3.29)
yyy w = 3 y (3q + 10 y 2 )r07

xxz w = 3 zpr07
xyz w = 15 xyzr07
yyz w = 3 zqr07
37
D. Matulja
Pritom vrijedi:
p = y2 + z 2 4x2 ,
q = x2 + z 2 4 y2
(3.30)
Komponente brzine u kolokacijskoj toki dobivaju se tada sumiranjem brzine

paralelnog strujanja i brzina koje induciraju svi izvori:
NT
xi = 2 i nxi + X i , j j + U
j =1
j i
NT
yi = 2 i n yi + Yi , j j
(3.31)
j =1
j i
NT
zi = 2 i nzi + Z i , j j
j =1
j i
Tada rubni uvjet na oplakivanoj povrini (2.10) u sreenom obliku glasi:

NT
2 i + X i , j nx i + Yi , j n y i + Z i , j nz i ] j = U nx i , za i = 1, ,NH
j =1
j i
(3.32)
Vrijednost 2 i odnosi se na normalnu brzinu koju izvor inducira u vlastitoj

kolokacijskoj toki.
Tada rubni uvjet na slobodnoj povrini (2.29) u sreenom obliku glasi:
[X i, j (ai + ci ) + Yi, j (bi + di ) + ( xi

NT
k 1
j =1
) 2 x X i , j + ( yik 1 ) 2 yYi , j +
+ ( zik 1 ) 2 z Z i , j + xik 1 yik 1 ( xYi , j + y X i , j ) +

+ xik 1 zik 1 ( x Z i , j + z X i , j ) + yik 1 zik 1 ( y Z i , j + zYi , j ) +
+ Z i , j ( xik 1 zxik 1 + yik 1 zyik 1 + zik 1 zzik 1 + g )] j =
(3.33)
= 2 xik 1 (ci U xxik 1 ) + yik 1 2d i U ( xyik 1 + yxik 1 ) +
+ zik 1 2 xik 1 xzik 1 + 2 yik 1 yzik 1 + 2 zik 1 zzik 1

U ( xzik 1 + zxik 1 )], za i = N H + 1,..., NT
U jednadbama 3.33 i 3.41, k oznaava redni broj iteracije, a vrijedi:
38
D. Matulja
ai = xik 1 xxik 1 + yik 1 xyik 1 + zik 1 xzik 1 ,

bi = xik 1 yxik 1 + yik 1 yyik 1 + zik 1 yzik 1 ,
(3.34)
ci = xik 1 xxik 1 + yik 1 yxik 1 + zik 1 zxik 1 ,

d i = xik 1 xyik 1 + yik 1 yyik 1 + zik 1 zyik 1 .
3. 4. Rjeenje sustava jednadbi
Kako su sada poznate komponente inducirane brzine, moe se prema (3.32) i (3.33)
formirati sustav od NT linearnih jednadbi, u kojima postoji NT nepoznanica i, i = 1, NT.
Sustav jednadbi rjeava se metodom Gaussove eliminacije. Pritom se NH odnosi na broj
panela na oplakivanoj povrini, a NT na ukupni broj panela na oplakivanoj i slobodnoj
povrini.
A1,1
...
AN H ,1
AN H +1 ,1
...
...
A
NT ,1
...
...
...
A1, N H
A1, N H +1
...
...
AN H , N H AN H , N H +1
... AN H +1 , N H AN H +1 , N H +1
...
...
...
...
...
...
... ANT , N H ANT , N H +1
... ...
... ...
... ...
...
...
...
...
...
...
...
...
...
AN H , NT
AN H +1 , NT
...
...
ANT , NT
A1, NT
1 B1
... ...
N H BN H
N H +1 = BN H +1
... ...
... ...
B
NT NT
(3.35)
Ili, moe se napisati:
A = B
(3.36)
Pritom se matrica A sastoji od podmatrica, kao na slici 3.10., koje predstavljaju:
(1) - utjecaj izvora oplakivane povrine na kolokacijske toke oplakivane povrine,
(2) - utjecaj izvora oplakivane povrine na kolokacijske toke slobodne povrine,
(3) - utjecaj izvora slobodne povrine na kolokacijske toke oplakivane povrine,
(4) - utjecaj izvora slobodne povrine na kolokacijske toke slobodne povrine.
39
D. Matulja
Slika 3.10. Prikaz podmatrica matrice A
Rjeenjem sustava jednadbi dobivaju se intenziteti izvora, pa se zatim mogu odrediti brzine u
pojedinim tokama prema (3.31).
3.5. Odreivanje sila integracijom tlaka po oplakivanoj povrini, te

elevacija slobodne povrine
Sile i momente koji djeluju na formu broda mogue je odrediti iz numerikog rjeenja
hidrodinamikog modela. Pritom je od najvee vanosti odreivanje sile otpora valova. U
okviru teorije potencijalnog strujanja, otpor valova broda moe se odrediti integracijom
tlakova po oplakivanoj povrini broda. U skladu s aproksimacijom oplakivane povrine
ravninskim panelima, vektori normala i vrijednosti tlakova uzimaju se konstantnim za
pojedini panel. Integracija se tada zamjenjuje sumiranjem po svim panelima. Pri optjecanju
broda u idealnoj tekuini sa slobodnom povrinom u smjeru napredovanja pojavljuje se samo
sila otpora valova. Prema tome, bezdimenzijski koeficijent otpora valova odreuje se kao:
CW =
1
SH
NH
C p nx Ai
i =1
(3.37)
Otpor valova stoga iznosi:
RW =
1
CWU 2 S H
2
(3.38)
Veliina diskretiziranje povrine SH broda u stanju mirovanja iznosi:
40
D. Matulja
NH
S H = Ai ,
(3.39)
i =1
Bezdimenzijski koeficijent vertikalne sile odreuje se kao:
CZ =
1
SH
NH
C p nz Ai
i =1
(3.40)
dok vertikalna sila iznosi:
RZ =
1
CZU 2 S H
2
(3.41)
Bezdimenzijski koeficijent momenta sila dobiva se iz:
CM =
C p [nx (zi Z CB ) nz (xi X CB )]Ai

NH
S H L i =1
(3.42)
Moment sila oko poprene osi tada iznosi:
M=
1
CM U 2 S H L
2
(3.43)
3. 6. Tijek numerikog prorauna
Za rjeenje promatranog nelinearnog problema, na temelju postavki postojeeg

programa (Dejhalla, 1999.), razvijen je raunalni program NLP-FLOW. Primjenjuje se
iterativni postupak, koji se sastoji u rjeavanju niza lineariziranih rjeenja, tako da se postigne
konvergencija kao rjeenje potpunog stacionarnog nelinearnog problema.
Tijek prorauna je sljedei:
1. Kao poetno rjeenje uzima se optjecanje dvostrukog modela.
2. Definiraju se paneli na oplakivanoj povrini, te paneli na nekoj visini iznad poetne
slobodne povrine. Odabiru se kolokacijske toke na trenutnoj slobodnoj povrini, ije se
x i y koordinate poklapaju s poloajem teita panela.
41
D. Matulja
3. Kolokacijskim tokama na slobodnoj povrini namee se kombinirani rubni uvjet,

lineariziran na temelju perturbacija pretpostavljene razdiobe brzina i pretpostavljenog
oblika slobodne povrine. Formira se sustav linearnih jednadbi te se njegovim rjeenjem
odreuju intenziteti izvora.
4. Raunaju se brzine i tlakovi u odgovarajuim tokama. Odreuju se nove elevacije
slobodne povrine iz dinamikog rubnog uvjeta. Raunaju se otpor valova, vertikalna sila
i moment trima integracijom tlakova po oplakivanoj povrini.
5. Kolokacijske toke pomiu se na novu slobodnu povrinu. Polje brzina odreeno u
prethodnoj iteraciji prilagoava se novom rjeenju.
6. Provjerava se udaljenost izmeu novih kolokacijskih toaka i panela slobodne povrine.
Po potrebi se poloaj panela prilagoava trenutnoj valovitoj slobodnoj povrini.
Prilagoavaju se i paneli na oplakivanoj povrini.
7. Raunaju se razlike u elevacijama slobodne povrine. Ukoliko su razlike vee od kriterija
konvergencije, potrebno je vratiti se na 2. korak.
Geometrija brodske forme definira se pomou koordinata toaka rebara, te pramane i
krmene statve u programu za generiranje mree. Oplakivana povrina diskretizira se
provlaenjem napetih splajnova kroz toke pojedinih rebara. Budui da se napeti splajn dijeli
na odsjeke priblino jednake duljine luka, mrea panela formira se spajanjem krajnjih toaka
tih odsjeaka. Mrea panela automatski se prilagoava valovitoj slobodnoj povrini, kao to je
prikazano na slici 3.11. Potpuna automatizacija postupka formiranja mree panela neophodna
je u nelinearnoj metodi kod koje se zahtijeva stalno prilagoavanje panela oplakivane
povrine obliku trenutne valovite slobodne povrine.
Slika 3.11. Prikaz oplakivane povrine na poetku i u tijeku prorauna
42
D. Matulja
Paneli su gue postavljeni u podruju pramca, jer se zbog veih zakrivljenosti

oplakivane povrine mogu oekivati vee promjene znaajki strujanja. Te znaajke strujanja
od velike su vanosti u procesu optimizacije, jer se na njima temelji evaluacija forme kao
prikladne ili manje prikladne.
Ukupni broj, raspored i veliina panela utjeu na rezultat prorauna i mogu se po
potrebi mijenjati, vodei rauna o tome da vei broj panela moe i ne mora osigurati veu
tonost, ali svakako produava vrijeme potrebno za proraun. Mjera koja se pokazala kao
najdjelotvorniji kompromis izmeu tonosti i brzine izvoenja je oko 40 panela po duljini
forme broda.
Proraun se provodi unutar raunalnog programa NLP-FLOW napisanog u
programskom jeziku FORTRAN, a blok dijagram prikazan je na slici 3.12. Diskretizacija
slobodne povrine provodi se automatski nakon diskretizacije oplakivane povrine. Pritom se
unaprijed zadaje veliina slobodne povrine, ovisno o konkretnom problemu koji se rjeava.
Potrebno je obuhvatiti dovoljnu povrinu ispred pramca, iza krme te u poprenom smjeru.
Veliina panela na slobodnoj povrini treba priblino odgovarati veliini panela na
oplakivanoj povrini. Zatim se raunaju karakteristike panela: povrine, poloaji teita,
momenti tromosti, vektori normala. Paneli u kojima e se nalaziti izvori podiu se iznad
ravnine slobodne povrine.
U prvoj iteraciji poetno rjeenje se dobiva iz optjecanja dvostrukog modela, dok u se
u sljedeim iteracijama koristi rjeenje iz prethodne iteracije. Formiraju se podmatrice sustava
jednadbi iz nelinearnog rubnog uvjeta na slobodnoj povrini i na oplakivanoj povrini.
Sustav linearnih jednadbi rjeava se Gaussovom metodom eliminacije. Inducirane brzine
raunaju se na tri naina, ovisno o meusobnoj udaljenosti izvora i kolokacijske toke:
pomou egzaktnih formula, pomou formula za tokasti izvor i pomou formula za tokasti
kvadrapol (Hess, Smith, 1962.).
Potom se odreuju brzine, tlakovi i elevacije na slobodnoj povrini. Rezultati
numerikog prorauna iz k-te iteracije se tada usporeuju sa rezultatima iz prethodne, (k -1)
iteracije. Ukoliko je njihova razlika vea od unaprijed zadane prihvatljive vrijednosti greke,
oblik oplakivane i slobodne povrine prilagoava se trenutnom obliku pomou automatskog
generatora mree. Postupak se ponavlja sve dok se razlika ne svede na prihvatljivo malu
vrijednost.
43
D. Matulja
Slika 3.12. Shema raunalnog programa NLP-FLOW
44
D. Matulja
Po zavretku prorauna, rezultati se mogu prikazivati numeriki i grafiki. Vrijednost

otpora valova jedan je od naznaajnijih podataka koji se dobivaju iz prorauna. Meutim,
raunaju se i vrijednosti brzina i tlakova, te elevacije valova na slobodnoj povrini, koji u
numerikom obliku nisu osobito pregledni, pa se prikazuju i u grafikom obliku u formatu
*.DXF datoteka.
45
D. Matulja
4. PROVJERA I VREDNOVANJE NUMERIKOG MODELA
Prije nego li se pristupi primjeni razvijenog modela, potrebno je provjeriti te potvrditi

valjanost numerikog modela. Za potvrdu valjanosti odabrane su forme iji su rezultati
ispitivanja poznati i koji se esto koriste upravo u svrhe vrednovanja numerikih prorauna:
Wigleyeva matematika forma i Serija 60, CB=0,60, CB=0,70 i CB=0,80. Wigleyeva forma
odabrana je zbog izrazite vitkosti i izrazitih nelinearnih pojava u sustavu valova na
pramanom dijelu pri veim brzinama. Serija 60, CB=0,60 odabrana je zbog vitkosti i brzine,
dok su Serija 60, CB=0,70 i CB=0,80 odabrane zbog punoe forme i nelinearnih pojava ve pri
manjim brzinama.
Usporeeni su rezultati prorauna dobiveni raunalnim modelom s eksperimentalnim
rezultatima.
4. 1. Wigleyeva matematika forma
Kao potvrda valjanosti numerikog modela prvo je ispitana Wigleyeva forma. Rebra i
vodne linije definirane su parabolikim krivuljama, pomou sljedee formule:
L
L
B 4 x 2
z 2
1 2 1 2 , za x i za 0 z T .
y=
2
2
2
L T
(4.1)
U jednadbi 4.1 vrijede omjeri B/L = 0,1 i T/L = 0,0625. Dimenzije se mogu odabrati
prema potrebi, a u ovom sluaju uzete su glavne karakteristike Wigleyeve forme prikazane u
tablici 4.1.
Wigleyeva matematika forma prikazana je na slici 4.1., dok je na slici 4.2. prikazan
raspored panela na oplakivanoj i slobodnoj povrini.
46
D. Matulja
Slika 4.1. Wigleyeva matematika forma

Tablica 4.1. Glavne dimenzije Wigleyeve parabolike matematike forme
Duljina izmeu okomica, LPP
20,0
irina, B
2,0
Gaz, T
1,25
Koeficijent punoe istisnine,CB
0,44
x
y
Slika 4.2. Raspored panela na oplakivanoj i slobodnoj povrini za Wigleyevu matematiku formu
Na slici 4.3 prikazan je profil vala pri Froudeovom broju 0,266 kod pojedinih iteracija
u nelinearnoj metodi. Prva iteracija predstavlja poetno rjeenje, to u ovom sluaju odgovara
rjeenju dobivenom lineariziranom metodom. Moe se uoiti da i poetno linearizirano
47
D. Matulja
rjeenje prati oblik profila vala, ali elevacije na pramcu i na krmi su nie. Ta pojava je sasvim
oekivana, zbog izrazito nelinearnih pojava na slobodnoj povrini kod optjecanja Wigleyeve
forme. U drugoj iteraciji dolazi do porasta elevacija, dok su u treoj i etvrtoj rezultati vrlo
slini, te se smatra da je u etvrtoj iteraciji postignuta konvergencija prema kriteriju
konvergencije iz poglavlja 2.2. Rezultat etvrte iteracije smatra se konanim. U tablici 4.2.
prikazani su rezultati numerikog prorauna za cijelo podruje brzina, a na slici 4.4.
usporeeni su s eksperimentalnim vrijednostima. Na slici 4.5. je profil vala usporeen s
eksperimentalnim vrijednostima.
Slika 4.3. Prikaz profila vala u pojedinim iteracijama za Fr = 0,266

Tablica 4.2. Rezultati numerikog prorauna za Wigleyevu matematiku formu
Fr
CW10
0,210
0,225
0,250
0,266
0,300
0,313
0,325
0,350
0,375
0,402
0,452
0,550
0,662
0,961
0,957
1,490
1,691
1,575
1,407
1,585
2,023
2,695
Slika 4.4. Koeficijenti otpora valova za Wigleyevu matematiku formu
48
D. Matulja
Eksperimentalne vrijednosti (Daube, 1980.)

Numeriki proraun
0,4
2x
L
0,4
2h
0,3
2h
Fr 2 L
0,2
Fr 2 L
0,3
0,2
0,1
0,1
0,0
-1,0
-0,5
-0,1 0,0
0,5
1,0
2x
L
-1,0
0,0
-0,5
-0,1 0,0
-0,2
-0,2
-0,3
-0,3
Fr = 0,266
Fr L
-0,5
-0,1 0,0
0,5
1,0
2x
L
-1,0
0,0
-0,5
-0,1 0,0
-0,2
-0,2
-0,3
-0,3
Fr = 0,402
Fr = 0,350
0,4
0,4
0,3
0,3
2h
Fr 2 L
2x
L
2h
0,2
Fr 2 L
0,1
0,0
-1,0
-0,5
-0,1 0,0
1,0
0,2
0,1
0,0
-1,0
0,3
2h
0,2
0,1
2x
L
0,5
0,4
0,3
2h
1,0
Fr = 0,313
0,4
Fr 2 L
0,5
0,5
1,0
2x
L
-1,0
0,2
0,1
0,0
-0,5
-0,1 0,0
-0,2
-0,2
-0,3
-0,3
Fr = 0,452
0,5
1,0
Fr = 0,482
Slika 4.5. Usporedba profila valova za Wigleyevu matematiku formu
Profili valova prikazani su bezdimenzijski. Moe se uoiti da se profili vala dobiveni

numerikim proraunom dobro poklapaju s eksperimentalnim vrijednostima, iako su elevacije
na pramcu neto nie od onih dobivenih eksperimentom.
Budui da metoda ne uzima u obzir viskoznost tekuine, ne moe se oekivati potpuno
poklapanje svih apsolutnih vrijednosti elevacija valova i koeficijenata otpora valova s
eksperimentalnim vrijednostima.
Na slici 4.6. prikazana je valovita slobodna povrina pri Fr = 0,306, s time da su
elevacije vala uveane pet puta radi preglednosti.
49
D. Matulja
Slika 4.6. Prikaz valovite slobodne povrine za Wigleyevu formu, Fr = 0,306 (elevacije uveane pet puta)
4. 2. Serija 60, CB = 0,60
Numeriki model potvren je i na temelju rezultata ispitivanja za Seriju 60, CB = 0,60.

Na slici 4.7. prikazane su linije forme broda, a u tablici 4.3. navedene su glavne dimenzije.
Oplakivana i slobodna povrina prikazane su na slici 4.8.
Slika 4.7. Serija 60, CB = 0,60
50
D. Matulja
Tablica 4.3. Glavne dimenzije za Seriju 60, CB = 0,60

121,92
irina, B
16,256
m
m
Gaz, T
6,502
0,60
Slika 4.8. Prikaz oplakivane i slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,60
Na slici 4.9. prikazan je profil vala pri Froudeovom broju 0,260 kod pojedinih iteracija
u nelinearnom rjeenju. Prva iteracija predstavlja poetno rjeenje, to u ovom sluaju
odgovara rjeenju dobivenom lineariziranom metodom. Moe se uoiti da i linearizirana
metoda prati oblik profila vala, u drugoj iteraciji dolazi do blagog porasta elevacija na pramcu
i na krmi, dok su u treoj iteraciji rezultati vrlo slini drugoj. U ovom se sluaju trea iteracija
smatra konanim rjeenjem. U tablici 4.4. prikazani su rezultati numerikog prorauna za
cijelo podruje brzina, a na slici 4.10. su proraunske vrijednosti koeficijenata otpora valova
usporeene s eksperimentalnim vrijednostima.
Slika 4.9. Prikaz profila vala u pojedinim iteracijama, Fr = 0,260
51
D. Matulja
Tablica 4.4. Rezultati numerikog prorauna za Seriju 60, CB = 0,60

Fr
0,200
0,225
0,250
0,260
0,275
0,280
0,300
0,325
0,340
0,350
0,370
CW103
0,102
0,159
0,160
0,302
0,521
0,712
1,364
1,464
1,430
1,570
2,340
3,5
Eksperiment (17th ITTC, 1984.)
3
Numeriki proraun
2,5
C W . 10
2
1,5
1
0,5
0
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
Fr
Slika 4.10. Koeficijenti otpora valova za Seriju 60, CB = 0,60
Proraunska
krivulja
koeficijenata
otpora
valova
prati
krivulju
dobivenu
eksperimentalnim putem, no kod viih Froudeovih brojeva moe se uoiti da su proraunske

vrijednosti neto nie. Od posebnog je znaaja to se poloaj grbe na krivulji numerikog
prorauna dobro podudara s poloajem na krivulji dobivenoj eksperimentalnim putem. Kao i
u prethodnom poglavlju, apsolutne vrijednosti koeficijenata otpora valova nisu potpuno
jednake kao i u eksperimentu, to se moe i oekivati jer u metodu nije ukljuen utjecaj
viskoznosti tekuine.
Na slici 4.11. usporeeni su profili valova dobiveni numerikim proraunom s
izmjerenim profilima valova, te se moe uoiti da se rezultati dobro poklapaju kod svih
razmatranih Froudeovih brojeva.
Na slici 4.12. prikazana je valovita slobodna povrina pri Fr = 0,260, a valne elevacije
uveane su pet puta radi preglednosti. Na slobodnoj povrini vide se podruja gue
rasporeenih panela koji prate gue rasporeene panele na oplakivanoj povrini. Takva gua
raspodjela potrebna je na oko krmene statve kako bi se im tonije prikazale znaajke
strujanja na tim podrujima.
52
D. Matulja
Eksperimentalne vrijednosti (Xia, 1986.)

Numeriki proraun
2h
L
2x
1,0
L
0,03
0,03
0,02
2h 0,02
L 0,01
0,01
0,00
0,5
0,01 0,0
0,5
1,0
2x
1,0
L
0,00
0,5
0,01 0,0
Fr = 0,250
Fr = 0,220
2x
1,0
L
0,03
0,03
0,02
2h 0,02
L 0,01
0,01
0,00
0,5
0,01 0,0
0,5
1,0
2x
L1,0
0,00
0,5
0,01 0,0
0,02
0,04
0,03
0,03
2h
L
0,02
0,01
0,01 0,0
0,02
0,01
0,00
0,00
0,5
0,5
1,0
2 x1,0
L
0,5
0,01
0,02
0,02
0,03
0,03
0,04
0,04
Fr = 0,320
1,0
Fr = 0,300
0,04
21,0
x
L
0,5
0,02
Fr = 0,280
2h
L
1,0
0,02
0,02
2h
L
0,5
0,0
0,5
1,0
Fr = 0,350
Slika 4.11. Usporedba profila valova za formu iz Serije 60, CB=0,60
Slika 4.12. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,60, Fr = 0,260 (val uvean pet puta)
53
D. Matulja
4. 3. Serija 60, CB = 0,70
Valjanost numerikog modela potvrena je i na temelju rezultata ispitivanja za Seriju

60, CB = 0,70. Na slici 4.13. prikazane su linije forme broda, a u tablici 4.5. glavne dimenzije,
dok su na slici 4.14. prikazane diskretizirana oplakivana i slobodna povrina.

121,92
irina, B
17,416
Gaz, T
6,986
0,70
54
D. Matulja
Na slici 4.15. vide se profili valova kroz iteracije za Fr=0,275. Kako je razlika izmeu
druge i tree iteracije prihvatljivo mala, trea iteracija se uzima kao konano rjeenje na
temelju kriterija konvergencije.
Slika 4.15. Prikaz profila vala kroz iteracije za Seriju 60, CB = 0,70, za Fr=0,275
U tablici 4.6. prikazane su vrijednosti proraunatih koeficijenta otpora valova, a na

slici 4.16. su proraunati koeficijenti usporeeni s eksperimentalnim vrijednostima.
Fr
CW10
0,200
0,225
0,250
0,275
0,280
0,300
0,310
0,325
0,350
0,363
0,370
0,295
0,423
1,012
1,915
2,255
4,602
6,780
6,812
5,613
4,850
5,095
8
7
Eksperiment (Bruzzone et al., 1996.)
Numeriki proraun
C W . 10
5
4
3
2
1
0
0,05
0,1
0,15
0,2
0,25
0,3
0,35
0,4
0,45
Fr
Na slici 4.17. prikazana je valovita slobodna povrina pri Fr = 0,200, a valne elevacije
uveane su pet puta radi preglednosti. Kao i kod prethodne forme, na slobodnoj povrini vide
55
D. Matulja
se podruja gue rasporeenih panela koji prate gue rasporeene panele na oplakivanoj
povrini. Takva gua raspodjela potrebna je oko krmene statve kako bi se im tonije
prikazale znaajke strujanja na tom podruju.
Slika 4.17. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,70, Fr = 0,200 (val uvean 5 puta)
4. 4. Serija 60, CB = 0,80
Vrednovanje numerikog modela obavljeno je i na temelju rezultata ispitivanja za

Seriju 60, CB = 0,80. Na slici 4.18. prikazane su linije forme broda, a u tablici 4.7. glavne
dimenzije, dok se na slici 4.19. vidi prikaz diskretizirane oplakivane i slobodne povrine.
56
D. Matulja

121,92
irina, B
18,757
Gaz, T
7,495
0,80
Na slici 4.20. vide se profili valova kroz iteracije za Fr = 0,260. U ovom sluaju se
kao konano rjeenje uzima 4. iteracija. Valne elevacije su prilino izraene jer se radi o
punijoj formi, iako je brzina umjerena.
Slika 4.20. Prikaz profila vala kroz iteracije za Seriju 60, CB = 0,80, za Fr=0,260
57
D. Matulja
U tablici 4.8. prikazane su vrijednosti proraunatih koeficijenta otpora valova, a na

slici 4.21. su proraunati koeficijenti usporeeni s eksperimentalnim vrijednostima. Mogu se
uoiti vea odstupanja nego u prethodnim sluajevima, iako se poloaj grbe na krivuljama
koeficijenata otpora valova podudara.
Razlozi odstupanja mogu biti razliiti. Kao prvo, mogue je da je potrebno uvesti jo
finiju diskretizaciju pramanog dijela. Zatim, mogue je da kod eksperimenta zbog viskoznih
znaajki tekuine dolazi do separacije strujanja na krmi, no kako su dostupni rezultati
eksperimenta samo iz jednog izvora (Bruzzone et al., 1996.), teko je potvrditi apsolutne
vrijednosti koeficijenata otpora valova.
Fr
CW10
0,200
0,225
0,250
0,260
0,275
0,280
0,300
1,231
2,564
3,850
4,313
4,622
5,217
8,794
9
8
Eksperiment (Bruzzone et al., 1996.)
Numeriki proraun
C W . 10
6
5
4
3
2
1
0
0,1
0,15
0,2
0,25
0,3
0,35
Fr
Na slici 4.22. prikazana je valovita slobodna povrina za Fr = 0,260, uveana pet puta.
Kako se proraunom dobivaju relativno visoke vrijednosti elevacija, na slici 4.23. je radi
preglednosti prikazana valovita slobodna povrina bez uveanja valnih elevacija.
58
D. Matulja
Slika 4.22. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,80, Fr = 0,260 (val uvean 5 puta)
Slika 4.23. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,80, Fr = 0,260 bez uveanja elevacija
59
D. Matulja
5. OPTIMIZACIJA FORME BRODA
5. 1. Pramani bulb
Pramani bulb je izbaeni dio pramanog dijela broda koji se protee ispred pramane
okomice broda, a nalazi se ispod vodne linije. Prilikom napredovanja broda, bulb utjee na
optjecanje oko trupa i mijenja ga. Djelovanje bulba mogue je objasniti na razliite naine.
Jedan od osnovnih naina je injenica da zaobljeno tijelo, primjerice kugla, koje se giba tik
ispod povrine vode, uzrokuje sustav valova koji zapoinje valnim dolom. Bulb ispod
povrine vodne linije ima svrhu stvaranja takvog valnog dola, koji bi se trebao poklopiti sa
brijegom pramanog vala i na taj nain djelomino smanjiti elevacije sustava pramanih
valova. Za najbolji uinak, bulb bi trebao uzrokovati val amplitude jednake amplitudi
pramanog vala, a suprotne faze (Larsson, Raven, 2010.). Amplituda preteito ovisi o
volumenu bulba i vertikalnom poloaju njegovog teita, dok se faza vezuje uz duljinu bulba.
Smanjenjem valnih elevacija na pramcu mijenja se raspored tlakova po oplakivanoj povrini i
smanjuje se otpor valova. Prema tome, kod projektiranja forme broda, posebna se panja
posveuje odabiru odgovarajueg oblika pramanog bulba, kako bi se postigle im povoljnije
hidrodinamike znaajke forme broda.
Pokazalo se takoer da pramani bulb moe povoljno utjecati na trim i stabilitet broda
pri promatranoj brzini. Nadalje, kod brodova s bulbom moe se zamijetiti oko 12% manja
potronja goriva u usporedbi sa slinim brodovima bez bulba, to znai veliku utedu ako se
uzmu u obzir sve godine eksploatacije broda (Harries et al., 2006.). Utede su znaajnije kod
veih brzina plovidbe (Wyatt, Chang, 1994.). to se tie povijesnog razvoja, ve kod nekih
starogrkih plovila na vesla pojavljivala se deformacija pramane statve koja bi se mogla
nazvati bulbom. No, prvom primjenom modernog bulba smatra se ona na brodu USS
Delaware, koji je porinut 1910. godine. Prvo znaajno razmatranje teorije bulba izloeno je u
Taylorovom radu (Taylor, 1933.). U tom djelu Taylor iznosi dijagrame koji su se mogli
koristiti za projektiranje bulba s obzirom na dimenzije i projektnu brzinu broda. Jednu od
prvih proraunskih metoda postavili su Havelock i Wigley izmeu 1928. i 1935. godine, a
temelji se na potencijalnom strujanju. Pramani bulb primjenjuje se od 1940-ih godina, iako
60
D. Matulja
se oblik bulba sve do kraja 1970-ih odabirao uglavnom na temelju iskustva i modelskih
ispitivanja. Godine 1978. objavljen je rad A. Krachta, (Kracht, 1978.) u kojemu su opisane i
klasificirane razliite vrste bulbova, a priloeni su i dijagrami za odabir modernog oblika
bulba. Neki od tih dijagrama se jo uvijek koriste kod projektiranja broda. Istovremeno,
poetkom 1980-ih, dolazi do znaajnog napretka u razvoju raunala i CFD metoda. Osim to
se raunalnim modeliranjem mogla potvrditi svrhovitost pramanog bulba i bez ispitivanja u
bazenu, u to vrijeme je zapoeo proces ispitivanja pojedinih varijanti brodske forme, ime su
postavljeni temelji raunalne optimizacije. Bulb takoer utjee na viskozni otpor
zaglaivanjem strujanja u pramanom podruju. Pramani bulb je najdjelotvorniji nain za
smanjenje otpora broda, a time i potronje goriva, koji se moe primijeniti ne mijenjajui
pritom osnovnu formu broda niti njene glavne karakteristike (Hochkirch, Bertram, 2009.).
Kako djelovanje bulba izravno ovisi o strujanju oko njega, jasno je da su poloaj, veliina i
oblik bulba karakteristike o ijem izboru na kraju ovisi njegovo djelovanje.
Kracht (Kracht, 1978.) je podijelio bulbove u tri osnovne kategorije, ovisno o
njihovom poprenom presjeku na pramanoj okomici. Te tri kategorije su prikazane na slici
5.1.
Slika 5.1. Tipovi bulba
a) Delta-tip: odnosi se na popreni presjek oblika kapljice sa teitem povrine u donjem

dijelu. Ovaj oblik oznaava bulb iji je volumen koncentriran blie osnovici broda.
b) O-tip: Ova vrsta bulba ima ovalni presjek, teite povrine nalazi se u sredini, kao i
teite volumena. Svi bulbovi krunog ili eliptinog presjeka mogu se svrstati u ovu
kategoriju.
61
D. Matulja
c) Nabla-tip: takoer ima presjek oblika kapljice, ali okrenute tako da se teite povrine
i volumena nalazi blie slobodnoj povrini. Ova vrsta bulba povezuje se s povoljnim
svojstvima pomorstvenosti pa se ta vrsta bulba u dananje vrijeme najee koristi.
Odabir oblika bulba esto se provodi empirijski, temeljem slinih formi i poznatih izvedbi
koje su se pokazale kao dobre. Meutim, injenica je da nekoj formi broda ne odgovara bilo
kakav bulb. Stoga je primjena optimizacijske metode zanimljiv nain da se doe do oblika
bulba koji e biti optimalan upravo za promatranu formu. Kako bi se mogao koristiti
optimizacijski algoritam, potrebno je oblik bulba opisati pomou parametara, dakle brojeva.
Parametri moraju izravno karakterizirati trenutni oblik bulba, a istovremeno moraju biti takvi
da njihova promjena izravno uzrokuje promjenu oblika bulba. Na temelju Krachtove podjele,
prikazani su parametri bulba koji e se tretirati kao karakteristini parametri, slika 5.2.
Slika 5.2. Parametri bulba
Parametri bulba su:

1) bB maksimalna irina poprenog presjeka bulba ABT na pramanoj okomici
2) hL verikalna udaljenost izmeu osnovice broda i vrha bulba, odnosno najudaljenije
toke na pramanoj statvi u odnosu na pramanu okomicu
3) hB verikalna udaljenost izmeu osnovice broda i teita poprenog presjeka bulba na
pramanoj okomici
4) LB horizontalna udaljenost izmeu pramane okomice i najudaljenije toke na
pramanoj statvi.
62
D. Matulja
Parametri povrina, ABT, koji se odnosi na povrinu poprenog presjeka bulba na

pramanoj okomici, i ABL, koji se odnosi na povrinu uzdunog presjeka bulba na simetrali,
izravno su ovisni o navedena etiri parametra. Meutim, potrebno je koristiti dodatne toke,
odnosno uvjete, pomou kojih bi se geometrija bulba mogla jednoznano definirati. Kako se
za proraun optjecanja koristi panelna metoda, potrebno je da geometrija bulba bude
definirana pomou toaka koje e biti spojene u panele. Toaka mora biti dovoljno da se
postigne traena gustoa mree.
Istovremeno, nepoeljno je da se u optimizacijskom algoritmu koristi previe toaka u
vidu parametara za optimizaciju, jer bi u tom sluaju konvergencija bila upitna. Takoer,
postavlja se pitanje koliko bi bilo izgledno dobivanje nekakve glatke plohe, koliko bi
generacija za to bilo potrebno, i ne bi li cijeli postupak optimizacije zbog toga otiao u krivom
smjeru. Stoga se postavlja pitanje kako sa im manje toaka to tonije opisati geometriju
bulba (Campana et al., 2006.), a da se pritom iz njih moe dobiti dovoljan broj dodatnih
toaka za finu mreu panela na pramanom dijelu. Treba imati na umu da te dodatne toke
moraju biti ravnomjerno rasporeene radi dobivanje pravilne mree, te da cijeli postupak
spajanja panela mora biti u potpunosti automatiziran kako bi se optimizacijski algoritam
uope mogao primijeniti. Kako bi svi ti uvjeti bili zadovoljeni, za opisivanje pramanog dijela
broda je na temelju prethodnog iskustva odabran napeti splajn koji je opisan u poglavlju 3.1.2.
Ta je metoda pogodna za numerike proraune, omoguava traene izmjene oblika
promjenom koordinata ili promjenom kuta tangente, daje glatke krivulje iz relativno malo
toaka i dovoljno je pregledna za koritenje.
5. 2. Primjena napetog splajna na opisivanje geometrije bulba
Za potrebe prorauna, sva rebra forme broda zadana su u obliku toaka koje su
spojene pomou napetih splajnova. Treba napomenuti da je kubini splajn takoer pogodna
vrsta krivulje za opisivanje forme, to znai omoguava dobro praenje oblika rebara i vodnih
linija, te je matematiki pogodan to se tie generiranja mree. Kubini splajn koriten je za
generiranje mree panela na slobodnoj povrini. Meutim, zbog ranije navedenih prednosti
napetog splajna kod praenja razliitih oblika pramane statve, on je primijenjen za opisivanje
geometrije i generaciju mree panela na oplakivanoj povrini.
63
D. Matulja
Za opisivanje bulba koritena su tri napeta splajna i ukupno 11 toaka, slika 5.3.
Pramani dio broda definira se kao duljina u postotku LPP. U ovom sluaju to podrazumijeva
dio pramca ispred pramane okomice, te dio forme broda do 10% LPP iza pramane okomice.
Taj dio forme opisan je pomou tri napeta splajna: prvi splajn (S1) podudara se sa vodnom
linijom, drugi (S2) opisuje konturu pramane statve, a trei (S3) krivulje koja spaja
karakteristine toke na svakom rebru. Te toke mogu biti toke infleksije, ili toke
maksimalne irine. Splajn S1 opisuje vodnu liniju, bila ona ravna ili valovita, dok splajnovi
S2 i S3 definiraju oblik bulba, dozvoljavaju izmjene oblika te omoguavaju prikazivanje
trenutnog oblika bulba pomou koordinata toaka.
Budui da se napeti splajn moe provui kroz relativno mali broj toaka, a
istovremeno se moe podijeliti na proizvoljan broj segmenata, povoljan je za numeriku
primjenu. Toke od 1 do 11 prikazane na slici 5.3. oznaavaju parametre koji e se mijenjati
unutar optimizacijskog algoritma. Primjerice, toka oznaena sa (1, 2) definira vrh pramane
statve, odnosno njezin najistaknutiji dio. Parametar 1 odnosi se na mogui pomak te toke po
x-osi, a 2 na mogui pomak po z-osi. Isto vrijedi i za toke (9, 10) i (10, 11), gdje su 9 i 11
dozvoljeni pomaci u smjeru z-osi, a 10 u smjeru x-osi, koji je jednak za gornju i donju toku.
Poetnom tokom splajna S2 smatra se donja toka presjeka pramane okomice i pramane
konture, dok se krajnjom tokom splajna S2 smatra presjecite pramane konture i mirne
vodne linije. Poetna i krajnja toke krivulje S2 nisu parametri nego fiksne vrijednosti. Na taj
nain definirana je kontura pramca, iji se oblik moe mijenjati promjenom navedenih
parametara, ne utjeui pritom na dio forme iznad vodne linije (Chun, 2010.).
Slika 5.3. Opisivanje geometrije bulba pomou napetog splajna
64
D. Matulja
5. 3. Genetski algoritam
U procesu optimizacije brodske forme u mirnoj vodi prilagodbom oblika pramanog

bulba, potrebno je doi do rjeenja koje e predstavljati globalni minimum zadane funkcije
cilja. Kao jedna od metoda koristi se genetski algoritam, koji se temelji na opstanku najjaih
jedinki i prirodnoj evoluciji kroz generacije. Budui da se veina raunalnih operacija temelji
na proizvoljnom broju generacija, genetski algoritam se svrstava u stohastike optimizacijske
metode. U procesu traenja optimalnog rjeenja, genetski algoritmi koriste iskljuivo funkciju
cilja. Zbog svog openitog oblika, genetski algoritam se moe primjenjivati u razliite svrhe,
kao to su diskretne, kontinuirane ili nediferencijabilne funkcije (Percival, Hendrix, Noblesse,
2011.).
Osnovni princip genetskog algoritma je da postupak optimizacije pone sa skupinom
projektnih toaka, i te se toke zovu prva ili poetna generacija. Njihove se vrijednosti
odabiru sluajno unutar nekog prethodno odabranog raspona za svaku varijablu. Zatim, za
svaku se toku procjenjuje vrijednost prilagodbe (engl. fitness evaluation) koja se vezuje uz
funkciju cilja. Jedinke koje se ocijene kao najbolje prilagoene sudjeluju u daljnjem procesu
optimizacije, dok se slabo prilagoene jedinke iskljuuju. Nakon to nastane sljedea
generacija, proces se ponavlja.
U okvirima genetskog algoritma, populacija se odnosi na skupinu promatranih
sluajeva/jedinki u svakoj iteraciji.
Generacija oznaava korak iteracije, i u svakoj se promatra populacija koja se sastoji
od odreenog broja jedinki.

Jedinka oznaava sluaj ili projektnu toku, a u ovom konkretnom sluaju je to jedna
varijanta forme broda, odnosno bulba.

Kromosom, ili projektna varijabla (engl. design variable), koristi se za definiranje
karakteristika neke jedinke.

Funkcija prilagodbe (engl. fitness function) definira prilagoenost neke jedinke
okolini u kojoj se nalazi. Kako bi se postiglo optimalno rjeenje, potrebno je definirati to

funkcija prilagodbe znai. Ona moe biti jednaka funkciji cilja.
U ovom je radu funkcija cilja stvaranje forme sa im povoljnijim hidrodinamikim
znaajkama forme broda u mirnoj vodi. Dakle, kao funkcija prilagodbe moe se uzeti otpor
65
D. Matulja
valova, pa se za stvaranje sljedee generacije uzimaju u obzir one forme broda, odnosno
izvedbe bulba, koji imaju manji otpor valova od prethodnih. Meutim kao funkcija prilagodbe
moe se uzeti i srednja elevacija valova, imajui na umu da manje elevacije valova zbog
manje ukupne energije na kraju znae i manji otpor valova. Na temelju dobre prilagoenosti
nekih jedinki iz jedne generacije, nastaje populacija u sljedeoj generaciji. Operacije koje se
primijenjuju u stvaranju sljedee generacije su odabir, krianje i mutacija.
Odabir (selekcija) je proces izdvajanja jedinki u jednoj generaciji ije se osobine ele
prenijeti u sljedeu generaciju (Goldberg, 1989). U prirodi, snanije jedinke preivljavaju, i to

zbog sposobnosti da se odupru prirodnim neprijateljima, da pronau hranu ili da izdre
ekstremne vremenske uvjete. Potrebno je u genetskom algoritmu simulirati neke uvjete koji e
oznaavati stanje okoline, a funkcija prilagodbe u tom sluaju oznaava stupanj
prilagoenosti jedinke okolini.
Odabir se vri metodom reza (engl. cut-off) . U toj se metodi ponajprije jedinke u
nekoj generaciji sortiraju prema vrijednosti svoje funkcije prilagodbe. Zatim se odabiru
jedinke ija e se svojstva naslijediti u sljedeoj generaciji pomou prethodno odreene
vrijednosti reza.
Ukoliko je neka jedinka izuzetno dobro prilagoena, njezina svojstva se prenose u
iduu generaciju nepromijenjena (engl. elite child), a ostale jedinke razmnoavaju se
krianjem.
Krianje ima vrlo znaajnu ulogu kod osiguravanja raznolikosti unutar populacije.
Krianjem se smatra zamjena dva razliita kromosoma, odnosno varijabli, unutar populacije.
Najee su tri metode: metoda jednog reza, metoda dva reza i metoda nasuminog krianja
(Hyunyul, 2009.). Sve tri metode prikazane su na slici 5.4.
U metodi jednog reza, nasumino se odabire mjesto u vrpci, pa se vrpca kromosoma
svakog roditelja dijeli na dva dijela. Od dva roditelja nastanu dva potomka. Prvi se sastoji od
prvog dijela majine vrpce i drugog dijela oeve, a drugi od drugog dijela majine i
prvog dijela oeve. Metoda dva reza je slina, samo se vrpca kromosoma oba roditelja
pomou dva reza dijeli na tri dijela. Potomci nastaju tako da se jedan od tri dijela zamijeni
meu roditeljima. U metodi nasuminog krianja, kromosomi se izmeu roditelja izmjenjuju
nasuminim odabirom.
Mutacija je jo jedan nain stvaranja jedinki u novoj generaciji. Cilj mutacije je
uvoenje novih obiljeja u genetski kod. Odabire se odreen broj jedinki unutar jedne
generacije, te se nasumino izmijeni nekoliko kromosoma.
66
D. Matulja
Slika 5.4. Metode krianja
Postupak mutacije prikazan je na slici 5.5. U ovom jednostavnom primjeru jedinka

ima 10 kromosoma koji su dobiveni selekcijom i krianjem iz prethodnih generacija. Pomou
postupka mutacije, nasumino odabrani kromosomi od 1 postaju 0 ili od 0 postaju 1.
Slika 5.5. Mutacija
Nadalje, u svakoj generaciji se jedinka koja daje najniu vrijednost funkcije cilja definira kao
voa populacije. Ukoliko voa iz prethodne generacije daje najniu vrijednost funkcije
cilja i u sljedeoj generaciji, dakle ukoliko je to i dalje najbolje prilagoena jedinka, ona se i
dalje tretira kao voa. Ako pak neka druga jedinka iz nove generacije ostvari minimalnu
vrijednost, tada ona preuzima vodei poloaj. Prednost koritenja voe je mogunost da ta
jedinka preivi kroz vie generacija dokle god se njezina prilagoenost moe smatrati boljom
od ostalih, a time ona sudjeluje u daljnjem razmnoavanju, te se i njezin genetski kod
prenosi u sljedee generacije. Kako bi se taj postupak mogao sprovesti unutar genetskog
67
D. Matulja
algoritma, potrebno je sortirati sve jedinke u svakoj generaciji prema vrijednosti funkcije
prilagodbe, te izdvojiti najbolje prilagoenu koja e se ponoviti u iduoj generaciji. Tijek
genetskog algoritma prikazan je na slici 5.6. Nakon to su poznate znaajke strujanja, u
genetskom algoritmu se procjenjuje razina prilagodbe, dolazi do reprodukcije, te se kao izlaz
dobivaju parametri nove forme. Na temelju tih parametara definira se nova geometrija
brodske forme, te se cijeli postupak ponavlja onoliko puta koliko je to zadano brojem jedinki i
brojem generacija.
Slika 5.6. Tijek genetskog algoritma
5.4. Optimizacijski postupak
Optimizacija je postupak koji omoguava pronalaenje najboljeg rjeenja nekog

problema u nekom unaprijed ogranienom ili pak neogranienom rasponu moguih ishoda
(Pierre, 1969.). esto se problemi optimizacije mogu svesti na problem minimiziranja
r
funkcije cija f ( ) odreenog broja varijabli 1, 2, 3,..., n , ije je ponaanje uvjetovano
unaprijed odreenim ogranienjima. S hidrodinamikog stajalita, optimizacija brodske forme
svodi se na nelinearni problem. Funkcija cilja i ogranienja unutar kojih su mogue izmjene
su nelinearne funkcije projektnih varijabli. Mogua je pojava viestrukih minimalnih
vrijednosti te je potrebno koristiti optimizacijsku metodu koja takvom sluaju moe u doi do
traenog globalnog minimuma. Genetski algoritam je vrlo uinkovit u pronalaenju
optimalnog ili gotovo optimalnog rjeenja u irokom rasponu problema, jer nije potrebno
68
D. Matulja
nametanje ogranienja koja su kod tradicionalnih optimizacijskih metoda neophodna.

(Goldberg, 1989.). Genetski algoritmi ne rade s pojedinanim rjeenjima nego s populacijama,
te su vrlo uinkoviti ako je podruje u kojemu se nalazi rjeenje preiroko da bi se temeljito
istrailo, ili ukoliko je u tom podruju mogua pojava lokalnog minimuma. Budui da se
genetski algoritmi ne oslanjaju na gradijentne informacije u pojedinom sluaju, diskontinuiteti
na njih ne djeluju te su vrlo male vjerojatnosti da e odabrati neki lokalni optimum kao
rjeenje. Iz navedenih razloga, genetski algoritam odabran je kao pogodna metoda za rjeenje
problema optimizacije brodske forme.
Openito, tijek svakog genetskog algoritma je slian. Ponajprije se u svakoj generaciji
procjenjuje razina prilagoenosti pojedine jedinke primjenom funkcije prilagodbe. Na temelju
njihove prilagoenosti, iz postojee se generacije odabiru jedinke za reprodukciju. U skladu s
naelima genetike i evolucije, genetski algoritam uvodi izmjene u populaciju umjetno
stvorenih jedinki (Day, Doctors, 2000.). Djelovanjem operatora genetskog algoritma
poboljavaju se svojstva jedinki iz trenutne populacije i na taj nain nastaje nova generacija.
Ovaj proces se ponavlja kroz zadani broj generacija, sve dok se ne postigne najbolje mogue
rjeenje.
U sluaju optimizacijskog postupka, potrebno je problem postaviti tako da bude
prihvatljiv kodu genetskog algoritma, te da istovremeno omoguava uvid u rezultate i
svojstva jedinki. Stoga je razvijeni numeriki model za rjeavanje potencijalnog strujanja
povezan s genetskim algoritmom (Goodman 1996.), na nain da rezultat postupka bude oblik
pramanog bulba koji e povoljno utjecati na hidrodinamike znaajke brodske forme. U
postupak nije ukljuen utjecaj poniranja i promjena trima forme. Budui da je metoda
potencijalnog strujanja odabrana zbog svoje brzine i efikasnosti, kao funkcija cilja odabran je
u jednom sluaju otpor valova, a u drugom korijen sume kvadrata valnih elevacija. Otpor
valova je jedna od najznaajnijih komponenti ukupnog otpora, a iznosi izmeu 20% i 80%
ukupnog otpora broda koji napreduje u mirnoj vodi. Dokazano je (Larsson, Raven, 2010.) da
je ova komponenta otpora usko povezana s lokalnim karakteristikama forme, te da su
znaajna smanjenja u otporu valova mogua bez veeg utjecaja na osnovne hidrostatike
znaajke forme broda.
Optimizacijski postupak zapoinje proraunom optjecanja oko odabrane poetne
forme, a dobiveni se rezultati usporeuju sa zadanom funkcijom cilja. Zatim genetski
algoritam generira poetnu populaciju koja se sastoji od unaprijed zadanog broja jedinki.
69
D. Matulja
Svaka jedinka predstavlja jednu varijaciju forme broda. Varijacije forme u poetnoj populaciji
nastaju sluajnim odabirom unutar dozvoljenog raspona odabranih varijabli. Algoritam koji
definira promjene u obliku pramca sastavni je dio optimizacijskog postupka. Taj algoritam
varira karakteristine toke napetog splajna koji opisuje bulb, te automatski generira novu
mreu panela oplakivane povrine za svaki razmatrani sluaj. Navedeni postupak posve je
automatiziran, te se optimizacija, nakon pokretanja, odvija bez daljnjeg djelovanja korisnika.
Kako bi se postupak opisan u prethodno navedenim poglavljima mogao provesti, izraen je
raunalni program koji objedinjuje sve korake. Na slici 5.7. prikazana je shema proraunskog
postupka za optimizaciju brodske forme.
Slika 5.7. Shema proraunskog postupka
5. 4. 1. Funkcija cilja
Postavljanje funkcije cilja jedan je od kljunih koraka kod optimizacije. Kako je

postupak optimizacije sasvim automatiziran, potrebno je da funkcija cilja bude neka
vrijednost koja se dobiva proraunom optjecanja. Kao funkcija cilja moe se odabrati jedan
70
D. Matulja
kriterij ili kombinacija vie kriterija. U radu su primijenjena dva razliita pristupa formiranja
funkcije cilja.
U prvom sluaju, kao funkcija cilja odabran je otpor valova:
r
f ( ) = RW .
(5.1)
To znai da je cilj optimizacijskog postupka postizanje im manjeg otpora valova za

odabranu brodsku formu, mijenjajui samo oblik pramca.
U drugom sluaju, kao funkcija cilja koriten korijen sume kvadrata valnih elevacija u
podruju pramca (Peri et al., 2001.):
r
f ( ) =
hi2
i
(5.2)
gdje hi predstavlja elevaciju vala na i-tom panelu u podruju slobodne povrine koje se nalazi
u blizini pramca. To se podruje definira kao kruna povrina, s time da se sredite kruga
nalazi na pramanoj okomici, a polumjer kruga iznosi 30% LPP.
Kako bi se postavljeni minimizacijski problem pretvorio u maksimizacijski, na
temelju kojeg genetski algoritam funkcionira, potrebno je zadanu frunkciju cilja pretvoriti u
oblik funkcije prilagodbe. Primjenjuje se sljedea transformacija:
r
r
Cmax f ( ) ako je f ( ) < Cmax
Prilagodba =
r
r
0
ako je f ( ) Cmax ili f ( ) 0
(5.3)
Vrijednost parametra Cmax koristi se kao ulazna vrijednost kako bi se izbjegle

negativne vrijednosti prilagoenosti, a njegova bi vrijednost trebala biti vea od najvee
oekivane vrijednosti funkcije cilja u simulaciji. esto je vrijednost sirove prilagoenosti
(engl. raw fitness) potrebno skalirati kako bi genetski algoritam mogao zadrati neku razinu
raznolikosti meu slino ocijenjenim jedinkama.
Genetski algoritam koji je koriten za dobivanje rezultata ima sljedee karakteristike:
Linearno skaliranje sirove prilagoenosti (engl. raw fitness),
71
D. Matulja
Kao operator selekcije primjenjuje se stohastiko jednoliko uzorkovanje,

Operator krianja je krianje metodom dva reza,
Operator mutacije je multibitna mutacija.
Nakon to je odabrana optimizacijska metoda, pristupa se postupku optimizacije
pramanog dijela broda. Svrha ovakvog optimizacijskog postupka je poboljanje
hidrodinamikih znaajki forme broda prilagodbom oblika pramanog bulba, a pritom se
pretpostavlja da e se osnovne znaajke forme broda poput volumena istisnine, poloaja
teita istisnine i slino, mijenjati im manje.
72
D. Matulja
6. REZULTATI OPTIMIZACIJSKOG POSTUPKA

Budui da je metoda za rjeenje potencijalnog strujanja oko forme broda provedena
prvenstveno kako bi se poboljala njezina tonost kod brih, vitkih formi te kod formi veeg
koeficijenta punoe, kao primjeri za postupak optimizacije u obzir su uzete dvije forme: brod
za prijevoz kontejnera S175 (ITTC, 1978.) i brod za prijevoz tekueg tereta (Legovi, 2006.)
Kao to je navedeno u poglavlju 5.3., u procesu optimizacije izmjene su provedene samo
na pramanomi dijelu broda. Pramani dio definira se kao duljina u postotku LPP. U ovom
sluaju to podrazumijeva dio pramca ispred pramane okomice te dio forme broda do 10%
LPP iza pramane okomice.
Treba istaknuti da je, kao i kod svakog rjeavaa koji geometriju razmatranog tijela
prikazuje pomou mree, upravo kvaliteta mree od presudne vanosti. Iako je proces
generiranja mree unutar procesa automatiziran, potrebno je izvriti pripreme prije pokretanja
raunalnog programa. Potrebno je definirati broj rebara i njihove koordinate, oblik pramane i
krmene statve, te toke koje e predstavljati parametre genetskog algoritma i pomou kojih e
se oblik pramca mijenjati u pojedinim generacijama.
Kako se zbog nelinearnog rjeenja optjecanja mijenja i trenutni oblik vodne linije,
generator mree mora u svakoj iteraciji osigurati ravnomjernu mreu, bez prevelikih razlika u
dimenzijama panela. Ve i malo preklapanje rubova zbog preraspodjele panela moe
uzrokovati numeriku pogreku. Takva pogreka moe potpuno onemoguiti normalan tijek
prorauna, ili dovesti do nevjerodostojnih rezultata i povesti proces optimizacije u pogrenom
smjeru. Kako bi se takve pojave izbjegle, te kako bi tonost i ravnomjernost mree bile
postignute u svakoj iteraciji, potrebno je prije pokretanja programa predvidjeti sluajeve koji
bi se mogli pojaviti, paljivo testirati mreu i ukloniti mogue potekoe. U nekim
sluajevima je postizanje potpune automatizacije vrlo sloeno i zahtijeva vie vremena.
Stoga je vano napomenuti da je dobra priprema u fazi predprocesiranja kljuna za
pouzdanost rezultata.
73
D. Matulja
6.1. S175 brod za prijevoz kontejnera
Kao brza, vitka forma za koju je proveden postupak optimizacije odabran je brod za
prijevoz kontejnera S175. Poetna forma prikazana je na slici 6.1., a glavne karakteristike u
tablici 6.1.
Slika 6.1. Prikaz rebara forme S175
Tablica 6.1. Osnovne karakteristike S175 broda za prijevoz kontejnera

175,0
m
irina, B
25,4
Gaz, T
9,5
Masa istisnine
24779,7
Koeficijent punoe istisnine, CB
0,572
Koeficijent punoe glavnog rebra, CM
0,97
Proraunsko podruje sastoji se od mree koja se sastoji od 469 panela na oplakivanoj

povrini i 1980 panela na slobodnoj povrini, kao to je prikazano na slici 6.2. Slobodna
povrina protee se 0,3L ispred pramca, 0,8L iza krme i 0,80L u poprenom smjeru.
Proraun je proveden za desnu polovicu oplakivane povrine i slobodne povrine, a
vrijednosti na lijevoj polovici dobivene su zrcalnim preslikavanjem.
74
D. Matulja
y
x
Slika 6.2. Proraunsko podruje oplakivane i slobodne povrine
6.1.1. Optimizacija sa stajalita otpora valova
r
U prvom procesu optimizacije, kao funkcija cilja odabran je otpora valova, f ( ) = RW .
to se tie genetskog algoritma, usvojeni su sljedei parametri:
Duljina vrpce = 7,
Vjerojatnost krianja pc = 0,5,
Vjerojatnost mutacije pm = 0,3,
Broj jedinki unutar populacije = 40,
Broj generacija = 50.
Kako bi se ispitalo je li mogue postii smanjenje otpora valova ne utjeui na
karakteristine linije ove forme, kao ogranienje je usvojen oblik pramane statve i vodne
linije. To znai da su jedine dozvoljene izmjene u ovom sluaju irine pramanih rebara.
Na slici 6.3. prikazani su otpori valova tijekom evolucije optimalne forme S175.
Svaka toka predstavlja apsolutnu vrijednost otpora valova pojedine jedinke (forme broda) u
procesu evolucije. Budui da se promatrana populacija sastoji od 40 jedinki kroz 50
generacija, u procesu nastajanja optimalne forme provedeno je 2000 evaluacijskih ciklusa.
Puna linija spaja optimalna rjeenja iz pojedine generacije, a odnosi se na jedinke iji je otpor
valova bio najmanji.
75
D. Matulja
Kao optimalno rjeenje, odnosno forma s najniom vrijednou otpora valova, moe
se izdvojiti 37. jedinka iz 48. generacije. Na slici 6.4. usporeena su pramana rebra poetne
forme S175 i optimizirana rebra. Dobiveni oblik pramca u potpunosti zavisi o izmijenjenim
znaajkama strujanja, koje su posljedica promjene i prilagodbe oblika rebara. Razlika izmeu
poetne i optimizirane fome moe se jasno uoiti.
350
300
R W, kN
250
200
150
100
50
0
-5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
55
Generacija
Slika 6.3. Prikaz evolucije optimizirane brodske forme S175, f ( ) = RW
____________ Poetna forma
_ _ _ _ _ _ _ _ Optimizirana forma
r
Slika 6.4. Usporedba poetne i optimizirane forme S175, f ( ) = RW
76
D. Matulja
Na slici 6.5. prikazana je usporedba profila vala poetne i optimizirane forme koja
napreduje pri Fr = 0,220. Duljina trupa, kao i elevacije valova prikazane su bezdimenzijski,
na nain da su normalizirane pomou LPP/2.
r
Slika 6.5. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme S175, f ( ) = RW
Elevacije h odnose se na panele neposredno du oplakivane povrine. Na podruju oko

pramane okomice je vidljivo smanjenje elevacije vala u odnosu na poetnu formu.
Budui da je forma izmijenjena samo u pramanom podruju, u krmenom podruju
nema promjena u izgledu profila vala. Nadalje, iako je postupak optimizacije proveden samo
za jednu brzinu, proveden je proraun optjecanja za raspon brzina koji odgovaraju
Froudeovim brojevima izmeu 0,175 i 0,280. Na taj nain odreeni su koeficijenti otpora
valova za ostale brzine, te su prikazani u tablici 6.2. i na slici 6.6.
Usporeene su proraunate vrijednosti za poetnu i optimiziranu formu. Osim za
projektnu brzinu, krivulja jasno prikazuje smanjenje vrijednosti koeficijenata otpora valova za
cijeli razmatrani raspon brzina.
Na slici 6.7. usporeene su krivulje otpora valova poetne forme i forme optimizirane
na temelju otpora valova. Moe se uoiti da su vrijednosti otpora forme dobivene
optimizacijom nie nego kod poetne forme za cijeli raspon brzina, osim za najniu brzinu.
Pri Fr = 0,22 postignuto je smanjenje otpora valova od 18,7%, dok pri Fr = 0,28
smanjenje otpora valova iznosi 9,97%. S obzirom na relativno malu izmjenu forme, to se
smanjenje moe smatrati znaajnim sa hidrodinamikog stajalita.
77
D. Matulja
r
Tablica 6.2. Usporedba koeficijenata i otpora valova za poetnu i optimiziranu formu S175, f ( ) = RW
Poetna forma
Optimizirana forma
CW
RW, kN
CW
RW, kN
0,175
0,06410-3
10,117
0,10610-3
15,918
0,200
0,11310-3
22,055
0,08410-3
18,315
0,220
0,40610
-3
96,832
0,33110
-3
81,798
0,46210
-3
0,38110
-3
107,570
0,62210
-3
0,53910
-3
178,382
0,92510
-3
0,82810
-3
316,845
Fr
0,240
0,260
0,280
130,519
203,975
354,053
1,4
Poetna forma
1,2
Optimizirana forma
CW 103
0,8
0,6
0,4
0,2
0
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
0,26
0,28
0,3
Fr
r
Slika 6.6. Koeficijenti otpora valova, f ( ) = RW
r
Slika 6.7. Krivulja otpora valova, f ( ) = R W
78
D. Matulja
6. 1. 2. Optimizacija sa stajalita elevacije valova
U drugom pristupu procesu optimizacije, kao funkcija cilja koriten je korijen sume
r
kvadrata valnih elevacija u podruju pramca, f ( ) = hi2 .
i
Pritom hi predstavlja elevaciju vala na i-tom panelu u podruju slobodne povrine

koja se nalazi u blizini pramca. To se podruje definira kao kruna povrina, s time da se
sredite kruga nalazi na pramanoj okomici, a polumjer kruga iznosi 30% LPP. Ovaj pristup
proizlazi iz povezanosti visine valova, njihove energije i njihovog utjecaja na porast otpora.
Ukoliko je pramani bulb oblikovan tako da uzrokuje nie elevacije valova u pramanom
dijelu, moe se oekivati i da e otpor valova biti manji, a time i ukupni otpor.
Parametri genetskog algoritma su sljedei:
Duljina vrpce = 7,
Kao i u poglavlju 6.1.1, kao ogranienje usvojen je oblik pramane statve i vodne
linije. To znai da su jedine dozvoljene izmjene i u ovom sluaju irine pramanih rebara.
Na slici 6.8. prikazani su korijeni sume kvadrata valnih elevacija u podruju pramca
tijekom
evolucije
optimalne
forme
S175.
Svaka
toka
predstavlja
apsolutnu
vrijednost hi2 pojedine jedinke (brodske forme) u procesu evolucije.

i
Budui da se promatrana populacija sastoji od 30 jedinki kroz 40 generacija, u procesu

nastajanja optimalne forme
provedeno je 1200 evaluacijskih ciklusa. Puna linija spaja
optimalna rjeenja iz pojedine generacije, a odnosi se na jedinke iji je korijen sume kvadrata
bio najmanji. Moe se uoiti konvergencija prema kraju procesa. Kao optimalno rjeenje,
odnosno forma s najniom vrijednou korijena sume kvadrata elevacija, moe se izdvojiti 13.
jedinka iz 40. generacije.
79
D. Matulja
hi2
i
hi2
Slika 6.8. Prikaz evolucije optimizirane brodske forme S175, f ( ) =
Na slici Slici 6.9. usporeena su pramana rebra poetne forme S175 i optimizirana
rebra. Razlika izmeu poetne i optimizirane fome moe se jasno uoiti. Takoer, moe se
uoiti da se izgled optimiziranih pramanih razlikuje od rebara dobivenim optimizacijom na
temelju otpora valova.
............................ Optimizirana forma
r
Slika 6.9. Usporedba poetne i optimizirane forme S175, f ( ) =
hi2
i
80
D. Matulja
Na slici 6.10. prikazana je usporedba profila vala poetne i optimizirane forme koja
napreduje pri Fr = 0,220. Duljina forme broda, kao i elevacije valova prikazane su
bezdimenzijski, na nain da su normalizirane pomou LPP/2. Elevacije h odnose se na panele
neposredno du oplakivane povrine. Na podruju oko pramane okomice je vidljivo
smanjenje elevacije vala u odnosu na poetnu formu, te pomak brijega pramanog vala prema
naprijed. Kao i u prethodnom sluaju, forma je izmijenjena samo u pramanom podruju pa u
krmenom podruju nema promjena u izgledu profila vala.
...................... Optimizirana forma
r
Slika 6.10. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme S175, f ( ) =
hi2
i
Postupak optimizacije proveden je samo za brzinu od 17,7 vorova, koja odgovara

Froudeovom broju 0,22. Kao funkcija cilja odabrano je smanjenje valnih elevacija. Taj cilj je
postignut, kao to je vidljivo u prikazu profila valova. Kako bi se potvrdilo smanjenje otpora
za ire podruje brzina, proveden je proraun optjecanja za raspon brzina koji odgovaraju
Froudeovim brojevima izmeu 0,175 i 0,280.
Na taj nain odreeni su korijeni suma
kvadrata valnih elevacija i koeficijenti otpora valova za ostale brzine, te su prikazani u tablici
6.3. i na slikama 6.11. i 6.12.
Na slici 6.11. prikazane su vrijednosti korijena sume kvadrata valnih elevacija za
poetnu i optimiziranu formu. Moe se uoiti da su te vrijednosti kod optimizirane forme
manje nego kod poetne, a prosjeno smanjenje iznosi 6%. Time se smatra da je funkcija cilja
zadovoljena.
81
D. Matulja
Tablica 6.3. Usporedba vrijednosti koeficijenata otpora valova i otpora valova za poetnu i optimiziranu formu
S175
Poetna forma
Fr
hi2 , m
0,175
Optimizirana forma
CW
RW, kN
hi2 , m
3,133
0,06410-3
10,117
0,200
4,613
0,11310-3
0,220
5,661
0,240
CW
RW, kN
2,858
0,44810-3
67,291
22,055
4,298
0,29110-3
57,073
0,40610-3
96,832
5,282
0,45210-3
107,238
6,611
0,46210-3
130,519
6,210
0,46310-3
130,635
0,260
7,406
0,62210-3
203,975
7,095
0,59110-3
195,942
0,280
8,211
0,92510-3
354,053
7,980
0,85810-3
329,850
9
Poetna forma
Optimizirana forma
hi2
i
6
5
4
3
2
1
0
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
0,26
0,28
0,3
Fr
Slika 6.11. Vrijednosti korijena sume kvadrata valnih elevacija za formu S175
Meutim, na slikama 6.12. i 6.13. moe se uoiti da su vrijednosti koeficijenata i sila

otpora valova smanjene tek pri viim brzinama, dok su pri niim brzinama poveane.
Takoer, smanjenje otpora valova je manje nego u sluaju u kojem je otpor valova odabran
kao funkcija cilja. Moe se zakljuiti da, unato smanjenim elevacijama, smanjenje otpora
82
D. Matulja
dobiveno ovim putem nije dovoljno da bi bilo interesantno po pitanju smanjenja otpora
valova.
1,4
Poetna forma
1,2
Optimizirana forma
CW.103
1
0,8
0,6
0,4
0,2
0
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
0,26
0,28
0,3
Fr
v
Slika 6.12. Koeficijenti otpora valova, f ( ) =
hi2
i
400
350
Poetna forma
300
Optimizirana forma
RW, kN
250
200
150
100
50
0
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
0,26
0,28
0,3
Fr
r
Slika 6.13. Otpor valova, f ( ) =
hi2
i
83
D. Matulja
6. 2. Brod za prijevoz tekueg tereta
Kao punija forma, odabran je brod za prijevoz tekueg tereta (Legovi, 2006.), ija je
forma prikazana na slici 6.14., a glavne karakteristike u tablici 6.4.
Slika 6.14. Prikaz rebara tankera

Tablica 6.4. Osnovne karakteristike tankera
169,0
irina, B
32,0
Gaz, T
10,0
Masa istisnine
43506
Koeficijent punoe istisnine, CB
0,785
Koeficijent punoe glavnog rebra, CM
0,985
y
x
Slika 6.15. Proraunsko podruje oplakivane i slobodne povrine
84
D. Matulja
Proraunsko podruje sastoji se od mree koja se sastoji od 438 panela na oplakivanoj

povrini i 1848 panela na slobodnoj povrini, kao to je prikazano na slici 6.15. Slobodna
povrina protee se 0,3L ispred pramca, 0,8L iza krme i 0,80L u poprenom smjeru.
6.2.1. Optimizacija sa stajalita otpora valova
U prvom procesu optimizacije, kao funkcija cilja je odabrano je smanjenje otpora

r
valova, f ( ) = RW . to se tie genetskog algoritma, usvojeni su sljedei parametri:
Duljina vrpce = 7,
Za razliku od prethodnog sluaja, kod broda za prijevoz tekueg tereta dozvoljene su
izmjene irine rebara i oblik pramane statve. Kao ogranienje postavljen je oblik vodne
linije, te oblik rebra koje se nalazi na 10% LPP, kako bi se osigurao gladak prijelaz pramanog
dijela forme u neizmijenjeni dio forme. Evolucija forme broda kroz generacije prikazana je na
slici 6.16.
r
Slika 6.16. Prikaz evolucije forme sa stajalita otpora kroz generacije, f ( ) = RW
85
D. Matulja
r
Slika 6.17 Prikaz rebara i pramane statve poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW
Na slici 6.17. usporeena su rebra i pramane statve poetne i optimizirane forme. Moe se
primijetiti da je od poetnog blagog O-oblika bulb preao u izrazitiji O-oblik, a pramana
statva izduena je prema naprijed. Takav oblik bulba utjee na smanjenje valnih elevacija na
pramanom dijelu, kao to se moe vidjeti na slici 6.18. Na krmenom dijelu nema promjene,
kao to je i oekivano, budui da je forma izmijenjena samo u podruju bulba.
r
Slika 6.18. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW
Nakon to je na temelju funkcije cilja odabrana optimalna forma, provedeni su

prorauni optjecanja za vei raspon brzina, kako bi se potvrdilo da je smanjenje otpora
86
D. Matulja
znaajno za ire podruje brzina, a ne samo za projektnu brzinu. Rezultati prorauna prikazani
su u tablici 6.5.
r
Tablica 6.5. Usporedba vrijednosti otpora valova i koeficijenata otpora valova, f ( ) = RW
Poetna forma
Fr
Optimizirana forma
RW, kN
CW
RW, kN
CW
0,150
0,46810-3
63,800
0,42610-3
58,752
0,160
0,42410
-3
66,278
0,38110
-3
59,890
0,170
0,45010-3
79,294
0,39210-3
69,507
0,180
0,60710
-3
0,48610
-3
96,621
0,190
0,91210
-3
200,950
0,67410
-3
149,232
0,200
1,19010-3
291,820
0,80210-3
201,231
0,210
-3
365,864
-3
257,804
1,36010
120,119
0,95310
Rezultati prorauna otpora su, osim tablino, prikazani i grafiki na slikama 6.19. i
6.20. Moe se uoiti da je postignuto smanjenje koeficijenata otpora valova i sila otpora
valova kroz cijeli raspon brzina. Pri niim Froudeovim brojevima razlika je manja, dok se pri
viim Froudeovim brojevima moe primijetiti znaajnije smanjenje otpora kod optimizirane
forme u odnosu na poetnu.
1,6
1,4
Poetna forma
Optimizirana forma
1,2
C W . 10
1
0,8
0,6
0,4
0,2
0
0,12
0,14
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
Fr
r
Slika 6.19. Usporedba koeficijenata otpora valova poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW
87
D. Matulja
400
Poetna forma
350
Optimizirana forma
300
R W , kN
250
200
150
100
50
0
0,12
0,14
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
Fr
r
Slika 6.20. Usporedba otpora valova poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW
6. 2. 2. Optimizacija sa stajalita elevacije valova
Kao i u prethodnom sluaju, optimizacija je provedena takoer odabirui kao funkciju

v
cilja korijen sume kvadrata valnih elevacija, f ( ) = hi2 .

i
to se tie genetskog algoritma, usvojeni su sljedei parametri:

Duljina vrpce = 7,
Takoer su dozvoljene izmjene irine rebara i oblik pramane statve. Kao ogranienje
postavljen je oblik vodne linije, te oblik rebra koje se nalazi na 10% LPP, kako bi se osigurao
gladak prijelaz pramanog dijela forme u neizmijenjeni dio ostatka forme. Evolucija forme
broda kroz generacije prikazana je na slici 6.21.
88
D. Matulja
14
12
10
hi2
8
6
4
2
0
10
15
20
25
30
35
40
45
50
Generacija
v
Slika 6.21. Prikaz evolucije forme sa stajalita elevacije kroz generacije, f ( ) =
hi2
i
Na slici 6.21. usporeen je izgled pramanih rebara poetne i optimizirane forme.

Moe se uoiti da je bulb dobiven optimizacijom po ovom kriteriju manje irine nego u
prethodnom sluaju.
_________________
Poetna forma
Optimizirana forma
v
Slika 6.22. Prikaz rebara i pramane statve poetne i optimizirane forme, f ( ) =
hi2
i
89
D. Matulja
Na slici 6.232. prikazana je usporedba profila vala uzdu trupa za poetnu i

optimiziranu formu. Moe se primijetiti znaajno smanjenje elevacija u podruju pramane
okomice, dok u krmenim podruju profil vala ostaje gotovo nepromijenjen.
_________________
Poetna forma
Optimizirana forma
v
Slika 6.23. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme, f ( ) =
hi2
i
v
Tablica 6.6. Usporedba koeficijenata otpora valova i otpora valova, f ( ) =
hi2
i
Poetna forma
Fr
hi2 , m
0,150
Optimizirana forma
CW
RW, kN
hi2 , m
3,854
0,46810-3
63,800
0,160
4,418
0,42410-3
0,170
5,118
0,180
CW
RW, kN
3,874
0,53610-3
73,552
66,278
4,450
0,53210-3
83,014
0,45010-3
79,294
5,093
0,568-3
100,164
5,955
0,60710-3
120,119
5,866
0,61910-3
122,292
0,190
6,749
0,91210-3
200,950
6,620
0,81810-3
180,108
0,200
6,968
1,19010-3
291,820
6,827
1,08610-3
264,971
0,210
8,157
1,36010-3
365,864
7,962
1,19210-3
322,386
U tablici 6.6. usporeeni su rezultati prorauna optjecanja za poetnu i optimiziranu

formu, dok su na slici 6.24. prikazane vrijednosti kvadrata sume valnih elevacija. Moe se
primijetiti odreeno smanjenje kod optimizirane forme u odnosu na poetnu, a najvee
smanjenje kod Froudeovog broja 0,21 iznosi 2,4%.
90
D. Matulja
10
Poetna forma
9
hi2
i
Optimizirana forma
8
7
6
5
4
3
0,12
0,14
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
Fr
Slika 6.24. Vrijednosti korijena sume kvadrata valnih elevacija za tanker
Na slikama 6.25. i 6.26. rezultati prikazani grafiki. Moe se uoiti smanjenje otpora
valova pri veim brzinama, dok je pri manjim brzinama primjenom ovog kriterija dolo do
poveanja otpora.
1,6
1,4
Poetna forma
Optimizirana forma
1,2
C W . 10
1
0,8
0,6
0,4
0,2
0
0,12
0,14
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
Fr
v
Slika 6.25. Usporedba koeficijenata otpora valova poetne i optimizirane forme, f ( ) =
hi2
i
91
D. Matulja
400
350
Poetna forma
Optimizirana forma
300
R W , kN
250
200
150
100
50
0
0,12
0,14
0,16
0,18
0,2
0,22
0,24
Fr
v
Slika 6.26. Usporedba otpora valova poetne i optimizirane forme, f ( ) =
hi2
i
6.3. Analiza dobivenih rezultata
S obzirom na podudaranje rezultata kod provjere i ocjene valjanosti metode za izraun

potencijalnog strujanja s nelinearnim rubnim uvjetom, mogu se komentirati rezultati dobiveni
optimizacijskim postupkom. Promjene forme koje su provedene genetskim algoritmom
odnose se na oblik pramanog bulba zajedno s pramanim ramenom. Dakle, izmjene forme su
omoguene samo u pramanog dijelu broda, odnosno na duljini do 10% LPP iza pramane
okomice. Izmjene su ograniene parametrima napetog splajna i genetskog algoritma, te
osnovnim karakteristikama forme. Optimizacija je provedena prema dva razliita kriterija: sa
stajalita otpora valova i sa stajalita elevacija valova u pramanom dijelu. Kod forme S175
dozvoljene su izmjene bulba samo po irini, uz uvjet da profil pramane statve ostane jednak
poetnom. Pokazalo se da je napeti splajn pogodan za opisivanje pramanih rebara kod
ovakvog naina postavljanja parametara. S obzirom na relativno stroga ogranienja,
smanjenje otpora postignuto optimizacijom moe se smatrati znaajnim, osobito pri viim
Froudeovim brojevima. Moe se uoiti da je smanjenje vee u sluaju kad je otpor valova
92
D. Matulja
postavljen kao kriterij, iako ni poboljanje dobiveno kriterijem valnih elevacija nije
zanemarivo. Kako je optimizacija provedena za jednu brzinu, sasvim je oekivano da nova
forma nije optimalna za cijeli raspon brzina.
U sluaju broda za prijevoz tekueg tereta, osim promjena po irini u pramanom
dijelu, dozvoljene su i promjene u uzdunom smjeru. Postupak optimizacije i u ovom je
sluaju proveden po dva razliita kriterija, odnosno u jednom sluaju kao funkcija cilja
postavljen je minimalan otpor valova, a u drugom minimalna suma kvadrata elevacija valova
u pramanom dijelu. Nakon provedene optimizacije, u prvom sluaju pramani je bulb
poprimio izrazitiji O-oblik, dok je u drugom uoljiv neto blai O-oblik. Kod ove forme
vidljiva je izmjena u profilu pramane statve, koja je za oba kriterija rezultirana slinim
oblikom. Kao i kod broda za prijevoz kontejnera S175, u sluaju odabira otpora valova kao
kriterija, postignuto je smanjenje koeficijenta otpora valova i sile otpora valova kroz cijelo
podruje brzina. U sluaju odabira valnih elevacija kao kriterija, moe se uoiti smanjenje
otpora valova kod viih brzina, ali poveanje kod niih. I u ovom sluaju optimizacija je
provedena za jedan Froudeov broj, a rezultati za ostale brzine dobivene su proraunom
potencijalnog strujanja. Treba napomenuti da je forma broda za prijevoz tekueg tereta punija
forma (CB=0,785), a u poglavlju 4.4., kod vrednovanja razvijene metode, moe se uoiti da su
rezultati dobiveni proraunom neto vii od eksperimentalnih vrijednosti. Za razmatranu
poetnu tankersku formu nisu dostupne eksperimentalne vrijednosti otpora valova, ali mogue
je da su apsolutne vrijednosti dobivene proraunom neto vie od stvarnih, iako relativni
omjeri izmeu poetnih i konanih vrijednosti nedvojbeno dokazuju da postoji mogunost
poboljanja razmatrane forme sa stajalita otpora valova.
Meutim, forma dobivena procesom optimizacije sa stajalita otpora valova ne
garantira i manji ukupni otpor. Kao prvo, ukoliko zbog oblika bulba dolazi do poveanja
oplakivane povrine, doi e i do poveanja otpora trenja, koji je znaajna komponenta
ukupnog otpora. Zatim, treba imati u vidu separaciju strujanja koja se kod broda u stvarnosti
moe javiti u pramanom podruju, ovisno o veliini ulaznog kuta vodne linije na pramcu.
Budui da model potencijalnog strujanja ne podrava uinke viskoznosti tekuine, rezultati
dobiveni numeriki ne bi se podudarali sa vrijednostima ukupnog otpora u stvarnosti. Prema
tome, metoda koja je u ovom radu opisana daje dobar uvid u znaajke strujanja, ali apsolutne
vrijednosti sile otpora valja uzeti s dozom rezerve, osobito kada se radi o punijim formama.
93
D. Matulja
7. ZAKLJUAK
U radu je prikazana metoda za numeriku optimizaciju pramanog dijela broda u
mirnoj vodi. Metoda se sastoji od dijela koji rjeava nelinearni problem potencijalnog
strujanja oko forme broda sa slobodnom povrinom u svrhu prorauna hidrodinamikih
znaajki brodske forme, te od optimizacijskog dijela koji se temelji na genetskom algoritmu.
Genetski algoritam odabire optimalne parametre oblika pramanog bulba i pramanog
ramena, kako bi se dobila brodska forma sa geometrijskim znaajkama vrlo slinim poetnoj,
ali povoljnijih hidrodinamikih znaajki.
Metoda je razvijena kako bi se mogle im tonije odrediti hidrodinamike znaajke
forme broda. Naime, linearizirane metode su u odreenim sluajevima i za preliminarne faze
projektiranja dovoljno tone. No u sluaju plovidbe vitke forme veom brzinom, kod punije
forme ili kod forme iji se bulb nalazi u blizini vodne linije, esto daju nepouzdane rezultate.
Kako bi se u procesu optimizacije pokrilo im ire podruje razmatranih brodskih formi, na
temelju prethodnih istraivanja razvijena je metoda s nelinearnim rubnim uvjetom koja se
temelji na iterativnom postupku, odnosno na rjeavanju niza problema s lineariziranim rubnim
uvjetom. U svakoj iteraciji se brzina i elevacije iz prethodne iteracije uzimaju kao poetna
rjeenja sve do postizanja konvergencije. Kako se elevacije na slobodnoj povrini mijenjaju
kroz iteracije, odabran je pristup izdignuth panela izvora. Paneli izvora postavljeni su tako da
u svakoj iteraciji budu iznad kolokacijskih toaka, koje se nalaze na slobodnoj povrini.
Valjanost metode potvrena je pomou eksperimentalnih vrijednosti za Wigleyevu formu i
Seriju 60 (CB=0,60, CB=0,70, CB=0,80), a rezultati dobiveni proraunom prihvaeni su kao
vjerodostojni zbog dobrog poklapanja s eksperimentalnim vrijednostima. Vrijeme potrebno za
proraun ovisno je o broju iteracija i o broju panela. U veini sluajeva konvergencija je
postignuta unutar pet iteracija. Postupak odreivanja hidrodinamikih znaajki brodske forme
koristi se za odreivanje prilagoenosti pojedine forme u procesu optimizacije.
Kao i kod veine metode iz raunarske dinamike fluida, diskretizacija oplakivane i
slobodne povrine je od primarne vanosti. Iako se unutar pojedinih iteracija kod prorauna
optjecanja mrea formira automatski, kao i unutar generacija u procesu optimizacije, potrebno
je znatnu koliinu vremena utroiti kod pripreme ulaznih podataka i parametara mree (engl.
pre-processing). Potrebno je okvirno predvidjeti mogue ekstremne izmjene forme, te
94
D. Matulja
mogue elevacije profila vala. Mrea mora biti adekvatna u bilo kojem sluaju, jer ve i mala
pogreka u nainu spajanja panela moe dati pogrene rezultate. Primjerice, panel prevelike
duljine u odnosu na irinu moe stvoriti negativnu numeriku vrijednost tlaka, te zbog toga
ukupan tlak na oplakivanoj povrini moe nakon integracije biti manji nego to je realno.
Time se dobivaju i manje valne elevacije te otpor valova, to u genetskom algoritmu znai
povoljniju formu ije karakteristike treba zadrati i u iduim generacijama. To znai da e se
na kraju procesa postii konvergencija, ali ona e biti temeljena na pogrenim
pretpostavkama. Dakle, potrebno je naglasiti da je sam postupak optimizacije relativno
kratkotrajan, ali priprema mora biti opirna i temeljita.
U tijeku istraivanja iskuane su dvije vrste matematikih krivulja koje bi mogle biti
pogodne za opisivanje brodske forme ili samo njezinog dijela koji e se mijenjati u procesu
optimizacije. Bzierova ploha pokazala se kao pogodna u odreenim uvjetima. Njezina je
prednost to dobivena mrea ne prolazi tono kroz toke, nego se deformira u njihovom
smjeru. To znai da jedna toka koja znaajno odudara od ostalih ne moe uzrokovati
pretjeranu deformaciju plohe, pa je rezultantna ploha uvijek glatka. Meutim primjenom samo
jedne Bzierove plohe ne moe se istovremeno pratiti deformacija pramane statve i
pramanih rebara, te bi bilo potrebno upotrijebiti nekoliko ploha. Budui da one ne prolaze
kroz zadane toke, bilo bi vrlo teko postii automatiziranu generaciju glatke i dobro
povezane mree. Stoga se kao sredstvo za opisivanje geometrije cijele forme primijenio napeti
splajn, koji za razliku od kubinog splajna nema neeljenih toaka infleksije ako se primijeni
odgovarajui faktor napetosti. Prednost napetog splajna je opisivanje traenog oblika krivulje
pomou malog broja toaka i pomou kuta tangente u poetnoj i krajnjoj toki. Budui da se
radi o matematikoj krivulji, napeti splajn je pogodan i za stvaranje mree ravnomjerno
rasporeenih panela jer se svaki splajn moe podijeliti na odreen broj lukova priblino
jednake duljine. Parametarski oblik napetog splajna omoguava opisivanje rebara na samom
bulbu, te praenje oblika pramane statve.
Razvijena metoda prikaza forme broda i prorauna potencijalnog strujanja s
nelinearnim rubnim uvjetom primijenjena je za optimiziranje brodske forme sa stajalita
postizanja im povoljnijih hidrodinamikih znaajki. Kao optimizacijska metoda odabran je
genetski algoritam, stoga to ne zahtijeva postavljanje posebnih svojstava funkcije cilja ili
parametara, a uspjeno pronalazi globalne, a ne lokalne ekstreme funkcije cilja. Pokazana je
njegova uinkovitost iako je koriten u vrlo jednostavnom obliku, s tri osnovna operatora:
odabirom roditelja, krianjem i mutacijom. U radu su prikazani rezultati dobiveni ovim
95
D. Matulja
putem. Moe se uoiti da su oblici pramanih bulbova promatranih formi izmijenjeni, a

dobivene izmjene uvelike ovise o zadanom rasponu optimizacijskih parametara. Optimizacija
je provedena za jednu brzinu, ali optimizirane forme ispitane su za vei raspon brzina.
Analizom rezultata pokazalo se da razvijena metoda omoguava postizanje povoljnijih
hidrodinamikih znaajki forme broda.
Na temelju postignutih rezultata, otvaraju se razliite mogunosti po pitanju nastavka
istraivanja. Prije svega, mogao bi se razviti detaljniji potprogram za automatsko generiranje
mree baziran na napetom splajnu. Program bi kao takav trebao biti sloeniji i uzimati u obzir
mnoge mogue lokalne oblike, ali bi bio jednostavniji za koritenje, a vrijeme potrebno za
pripremu znatno bi se smanjilo. Time bi razvijena metoda postigla jednu razinu prilagoeniju
korisnicima i mogla bi se primjenjivati u razliite svrhe u preliminarnim fazama projektiranja
broda. Takoer, parametri kojima se postiu izmjene forme mogli bi se postaviti na razliite
naine, te bi se pomaci toaka mogli kombinirati s promjenama kuta tangente u pojedinim
tokama. Kao parametri mogli bi se koristiti volumen pramanog dijela broda ili teite
volumena bulba, ija bi se promjena mogla ograniiti. Vrlo je vano definirati raspon unutar
kojega su dozvoljene varijacije pojedinih parametara, pa bi bilo zanimljivo postaviti neke
openite vrijednosti od kojih bi se poeo proces optimizacije. Time bi se takoer skratilo
vrijeme pripreme, jer ne bi bilo potrebno istraivati mogue ekstremne sluajeve. Nadalje,
numeriki model bi se mogao proiriti kako bi bio pogodan za primjenu na razliite brodske
forme, kao to su forme s uronjenim krmenim zrcalom ili vietrupne forme. Zatim, zbog
mogunosti odreivanja vektora brzina, kao funkcija cilja mogao bi se koristiti smjer
strujnica. Metoda se takoer moe prilagoditi za viekriterijsku optimizaciju, ili za
optimizaciju s obzirom na razliita stanja krcanja. Nadalje, primjenom raunalnog programa
za odreivanje otpora broda na valovima, oblik bulba mogao bi se optimizirati s obzirom na
svojstva pomorstvenosti brodske forme.
96
D. Matulja
POPIS LITERATURE
..., 15th ITTC, Proceedings, Hague, 1978.
..., 17th ITTC, Report of the Resistance Commitee, Goteborg, 1984.
..., 23rd ITTC, Proceedings, Venice, Italy, 2002.
..., 24th ITTC, Proceedings, Edinburgh, Great Britain, 2005.
..., 25th ITTC, Proceedings, New Port, Rhode Island, 2007.
Bruzzone, D., Casella, P., Miranda, S., Pensa, C., Zotti, I., Scale Effects on Wave Resistance
Obtained by Longitudinal Cut. Experimental Results and Numerical Calculations, 6th
International Symposium on Practical Design of Ships and Mobile Units, Seoul, 1995.
Bruzzone, D., Castella, P., Miranda, S., Pensa, C., Zotti, I., Steady Waves of Series 60 CB =
0.7 Hull, Numerical Results and Experiments on Geosims, Proceedings of the First
International Conference on Marine Industry, Vol.1, Varna, 1996.

Campana, E., Peri, D., Bulgarelli, U.P., Optimal Shape Design of a Surface Combatant with
Reduced Wave Pettern, RTO AVT Symposium, April 2002, Paris, France.
Campana, E., Peri, D., Tahara, Y., Stern, F., Shape optimization in ship hydrodynamics using
computational fluid dynamics, Comput. Methods Appl. Mech. Engrg. 196, pp. 634-651,
Elsevier, 2006.
Chun, H.H., Hull Form Parametrization Technique with Local and Global Optimization
Algorithms, Proceedings of the International Conference of Marine Technology, BUET,
Dhaka, Bangladesh, 2010.
97
D. Matulja
Cline, A. K., Scalar- and Planar- Valued Curve Fitting Using Splines Under Tension,
Communications of the Association of Computing Machinery Numerical Mathematics, Vol.
17 (4), 1974.
Daube, O., Dulieu, A., A Numerical approach of the Nonlinear Wave Resistance Problem, 3rd
International Conference on Numerical Ship Hydrodynamics, pp. 73-80, Paris, 1981.
Dawson, C. W., A Practical Computer Method for Solving Ship-Wave Problems, 2nd
International Conference on Numerical Ship Hydrodynamics, Berkeley, USA, 1977.
Daube, O., Contribution au Calcul Non Linaire de la Rsistence de Vagues d'un Navire,
These de Doctorat d' tat, Universit Pierre et Marie Curie, Paris, 1980.
Doctors, L. J., Day, A. H., Hydrodynamically optimal hull forms for river ferries,
International Symposium on High Speed Vessels for Transport and Defense, London, 1995.
Day, A. H., Doctors, L. J., The Survival of the Fittest Evolutionary Tools for Hydrodinamic
Design of Ship Hull Form, The Royal Institution of Naval Architects, 2000.
Dejhalla, R., Numeriko modeliranje optjecanja plovnog objekta, Doktorska disertacija,

Sveuilite u Rijeci, Tehniki fakultet, Rijeka, 1999.
Del Puppo, N., Contento, G., A parametric representation of fair hull shape by means of
splines in tension, Sustainable Maritime Transportation and Exploitation of Sea Resources,
Proceedings of IMAM 2011, 2012 Taylor& Francis Group, London, 2011.

Eggers, K., On the dispersion relation and exponential amplitude variation of wave
components satisfying the slow ship differential equation on the undisturbed free surface,
Study on local non-linear effect in ship waves, T. Inui, ed., Tokyo, 1980.
Ferziger, J. H., Peri, M., Computational Methods for Fluid Dynamics, 3rd Edition, Springer,
2002.
98
D. Matulja
Gadd, G. E., A Method for Computing the Flow and Surface Wave Pattern Around Full
Forms. Transactions RINA, Vol.118, 1976.
Goldberg, D., Genetic Algorithms in Search, Optimization, and Machine Learning, AddisonWesley, Reading, Massachusetts, 1989.
Goodman, E.D., An Introduction to GALLOPPS - The "Genetic Algorithm Optimized for
Portability and Parallelism System, Release 3.2, Technical Report #96-07-01, East Lansing,
Michigan State University. 1996.

Gupta, S. K., Parametric Splines in Tension, Rochester Institute of Technology, Rochester,
New York, July 1989.
Harries, S., Abt, C., Heimann, J., Hochkirch, K., Advanced Hydrodynamic Design of
Container Carriers for Improved Transport Efficiencys, Design & Operation of Container
Ships, Royal Institution od Naval Architects, UK, London, 2006.

Hess, J. L., Smith, A. M. O., Calculation of Non-Lifting Potential Flow About Arbitrary
Three-Dimensional Bodies, Journal of Ship Research, 1964.
Hess, J. L., Smith, A. M. O., Calculation of Potential Flow about Arbitrary Bodies, Douglas
Aircraft Company, Aircraft Division, Long Beach, California, 1962.
Hochkirch, K., Bertram, V., Slow Steaming Bulbous Bow Optimization for a Large
Containership, 8th International Conference on Computer and IT Applications in the Maritime
Industries, Budapest, 2009.

Hoyle, J. W., Cheng, B. H., Hays, B., Johnson, B., Nehrling, B, A Bulbous Bow Design
Methodology for High-Speed Ships, SNAME Transactions, vol. 94, New York, 1986.
Hsiung, C. C., Optimal Ship Forms for Minimum Wave Resistance, Journal of Ship Research,
Vol. 25, No.2, 1981.
Hsiung, C. C., Shenyan, D., Optimal Ship Forms for Minimum Total Resistance, Journal of
Ship Research, Vol. 28, No.3, 1984.
99
D. Matulja
Hyunyul, K., Multi-Objective Optimization for Ship Hull Form Design, Doctoral Thesis,
George Mason University, Fairfax, VA, 2009.
Janson, C. E., Potential Flow Panel Methods for the Calculation of Free-Surface Flows,
Chalmers University of Technology, Gothenburg, 1997.
Jensen, G. , Bertram, V., Sding, H., Ship-Wave Resistance Computations, 5th International
Conference on Numerical Ship Fydrodynamics, pp. 593-606, Hiroshima, 1989.
Jensen, G. , Mi, Z .H., Sding, H., Rankine Source Methods for Numerical Solutions of the
Steady Wave Resistance Problem, 16th Symposium on Naval Hydrodynamics, pp. 575-582.,
Berkeley, 1989.
Kim, H., Yang, C. Kim, H., Chun, H.H., Hydrodynamic Optimization of a Modern Container
Ship using Variable Fudelity Models, Proceedings of the Nineteenth (2009) International
Offshope and Polar Engineering Conference, Osaka, Japan, 2009.

Kim, J., Kim, K. S., Kim, Y. C., Van, S. H, Kim,H. C., Comparison of potential and viscous
methods for the nonlinear ship wave problem, Journal of Naval Architecture and Ocean
Engineering, vol. 3, pp. 159-173, 2011.

Kracht, A. M., Design of bulbous bows, SNAME Transactions, vol. 86, pp. 197-271, Jersey
City, 1978.
Larsson, L., Raven, H. C., Ship Resistance and Flow, SNAME, New Jersey, 2010.
Legovi, D., Raunarska simulacija potencijalnog optjecanja broske forme uz usporedbu s
eksperimentalnim i analitikim rezultatima, Diplomski rad, Tehniki fakultet Sveuilita u
Rijeci, Rijeka, 2006.

Lin, R. Q., Kuang, W., Nonlinear Ship-Wave Interaction Model, Part 2: Ship Boundary
Condition, Journal of Ship Research, Vol 50, No.2, pp. 181-186, June 2006.
100
D. Matulja
Matulja, D., Dejhalla, R., Numerical optimization of a hull form with bulbous bow,
Sustainable Maritime Transportation and Exploitation of Sea Resourses, Proceedings of the
14th International Congress of the International Maritime Association of the Mediterranean,
2011, pp. 13-18, Taylor&Francis Group, 2011.
Ni, S. Y., Higher-order panel methods for potential flows with linear or nolinear free surface
boundary condition, Doctoral thesis, Chalmers University, Gteborg, 1987.
Percival, S., Hendrix, D., Noblesse, F., Hydrodynamic optimization of ship hull forms,
Applied Ocean Research, Vol 23, pp. 337-355, Elsevier, 2001.
Peri, D., Rossetti, M., Campana, E. F., Improving the Hydrodynamic Characteristics of Ship
Hulls via Numerical Optimization Techniques, Ischia, IMAM 2000.
Peri, D., Rossetti, M., Campana, E. F., Design Optimization od Ship Hulls via CFD
Techniques, Journal of Ship Research, Vol. 45, pp. 140-149, SNAME, 2001.
Pierre, D. A., Optimization Theory with Applications, Dover Publications Inc., New York,
1969.
Raven, H. C., Nonlinear Ship Wave Calculations Using the RAPID Method. 6th International
Conference on Numerical Ship Hydrodynamics, Iowa City, August 1993.
Raven, H. C., A solution method for the nonlinear ship wave resistance problem, Doctoral
thesis, Technical University of Delft, MARIN, Holland, 1996.
Raven, H. C., Starke, A. R., Efficient Methods to Compute Ship Viscous Flow with a Free
Surface, 24th Symposium on Naval Hydrodynamics, Fukuoka, Japan, 2002.
Raven, H. C., van der Ploeg, A., Starke, A. R., Computation of free-surface viscous flow at
model and full scale by a steady iterative approach, 25th Symposium on Naval
Hydrodynamics, St.Johns, Newfoundland, 2004.
101
D. Matulja
Salomon, D., Curves and surfaces for computer graphics, Northridge: Springer
Science+Business Media, Inc., 2006.
Schmitz, A., Besnard, E., Hefazi, H. Automated Hydrodynamic Shape Optimization Using
Neural Networks, SNAME Transactions, Vol. 12, pp. 429-441, 2004.
Schweikert, D.G., An interpolation curve using a spline in tension, Journal of Mathematics

and Physics, Vol. 45, 1966.
Taylor, D. W., Speed and Power of Ships, 1933.
Wilson, W., Hendrix, D., Gorski, J., Hull form optimization for early stage ship design, Naval
Engineers Journal Vol. 122, pp. 53-65, Alexandria, 2011.
Wyatt, D. C., Chang, P. A., Development and Assessment of a Total Resistance Optimized
Bow for the AE 36, Marine Technology, Vol. 31, No. 2, 1994.
Xia, F. Numerical Calculations of Ship Flows, with Special Emphasis on the Free Surface
Potential Flow, Doctoral Thesis, Chalmers University, Gteborg, 1986.
Zalek, S. F., Parsons, M. G., Beck, R. F., Naval Hull Form Multicriterion Hydrodynamic
Optimization for the Conceptual Design Phase, Journal of Ship Research, Vol 53, No.4, pp.
199-213, December 2009.
102
D. Matulja
POPIS SIMBOLA
ABL
uzduna povrina bulba na centralnoj simetralnoj ravnini, m2
ABT
poprena povrina bulba na mjestu maksimalne irine, m2
Ai
povrina i-tog panela, m2
bB
maksimalna irina bulba, m
AWL
povrina vodne linije, m2
irina broda, m
CB
koeficijent punoe istisnine
CM
koeficijent punoe glavnog rebra
CM
koeficijent momenta
Cp
koeficijent tlaka
C pk
koeficijent tlaka u k-toj iteraciji
CP
prizmatiki koeficijent
CW
koeficijent otpora valova
CWP
koeficijent punoe vodne linije
CZ
koeficijent vertikalne sile
r
F
sila na oplakivanu povrinu, N
Fr
Froudeov broj
gravitacijsko ubrzanje, m/s2
oznaka podruja slobodne povrine
elevacija slobodne povrine,m
103
D. Matulja
hB
teite pramanog bulba po visini broda od osnovice, m
hi
elevacija vala na i-tom panelu, m
hk
elevacija vala u k-toj iteraciji, m
h0
elevacija Bernoullijevog vala, m
LB
maksimalna duljina bulba ispred pramane okomice, m
LPP
duljina izmeu okomica, m
duljina vodne linije, m
moment oko poprene osi koja prolazi teitem broda, Nm
r
M
moment na oplakivanu povrinu, Nm
r
n
vektor normale na oplakivanu povrinu
NH
broj panela na oplakivanoj povrini
NT
ukupni broj panela na oplakivanoj i slobodnoj povrini
nx
komponenta vektora normale na oplakivanu povrinu u smjeru x-osi
ny
komponenta vektora normale na oplakivanu povrinu u smjeru y-osi
nz
komponenta vektora normale na oplakivanu povrinu u smjeru z-osi
tlak na slobodnoj povrini, Pa
RW
sila otpora valova, N
RZ
vertikalna sila, N
si
duljina luka krivulje, m
SFS
slobodna povrina, m2
SH
oplakivana povrina, m2
104
D. Matulja
gaz, m
brzina napredovanja broda, odnosno brzina pritjecanja tekuine, m/s
r
v
vektor brzine na oplakivanu povrinu
r
V
vektor brzine u toki izvora
Vx
komponenta brzine u smjeru x osi, m/s
Vy
komponenta brzine u smjeru y osi, m/s
Vz
komponenta brzine u smjeru z osi, m/s
XCB
uzduni poloaj teita istisnine broda, m
Xi,j
x komponenta brzine koju u kolokacijskoj toki i-tog panela inducira

jedinini izvor smjeten na j-tom panelu, 1/m2
xP
x koordinata toke P u kojoj jedinini izvor iz toke Q inducira potencijal

brzine, m
xQ
x koordinata toke Q u kojoj se nalazi jedinini izvor, m
Yi,j
y komponenta brzine koju u kolokacijskoj toki i-tog panela inducira

yP
y koordinata toke P u kojoj jedinini izvor iz toke Q inducira potencijal

brzine, m
yQ
y koordinata toke Q u kojoj se nalazi jedinini izvor, m
ZCB
vertikalni poloaj teita istisnine, m
Zi,j
z komponenta brzine koju u kolokacijskoj toki i-tog panela inducira

zP
z koordinata toke P u kojoj jedinini izvor iz toke Q inducira potencijal

brzine, m
zQ
z koordinata toke Q u kojoj se nalazi jedinini izvor, m
105
D. Matulja
oznaka podruja oplakivane povrine
os lokalnog koordinatnog sustava
faktor napetosti napetog splajna
intenzitet izvora iz toke Qi, m3/s
gustoa fluida, kg/m3
potencijal brzine, m2/s
potencijal dvostrukog modela, m2/s
'
perturbacijski potencijal, m2/s
potencijal brzine u k-toj iteraciji, m2/s
poremeajni potencijal, m2/s
os lokalnog koordinatnog sustava
parametar genetskog algoritma
promatrano podruje fluida
volumen istisnine broda, m3
106
D. Matulja
POPIS SLIKA
Slika 2.1. Koordinatni sustav... 9
Slika 2.2. Elevacije slobodne povrine....
12
Slika 2.3. Dvostruki model..
15
Slika 3.1. Diskretizacija oplakivane povrine.. 22

Slika 3.2. Veliina podruja slobodne povrine..
23
Slika 3.3. Prikaz oplakivane i slobodne povrine...
23
Slika 3.4. Primjer stvaranja Bzierove plohe iz skupa toaka.
25
Slika 3.5. Diskretizacija pramanog dijela pomou Bzierove plohe.
26
Slika 3.6. Napeti splajn i kubini splajn..
27
Slika 3.7. Promjena oblika napetog splajna promjenom samo kuta tangente.
32
Slika 3.8. Brodska forma diskretizirana pomou napetog splajna... 33

Slika 3.9. Metoda izdignutih panela....
35
Slika 3.10. Prikaz podmatrica matrice A .......
40
Slika 3.11. Prikaz oplakivane povrine na poetku i u tijeku prorauna ...
42
Slika 3.12. Shema raunalnog programa NLP-FLOW ......
44
Slika 4.1. Wigleyeva matematika forma........ 47

Slika 4.2. Raspored panela na oplakivanoj i slobodnoj povrini za
Wigleyevu matematiku formu...
47
Slika 4.3. Prikaz profila vala u pojedinim iteracijama za Fr = 0,266.. 48

Slika 4.4. Koeficijenti otpora valova za Wigleyevu matematiku formu... 48
Slika 4.5. Usporedba profila valova za Wigleyevu matematiku formu. 49
Slika 4.6. Prikaz valovite slobodne povrine za Wigleyevu formu,
Fr = 0,306 (val uvean 5 puta) ...
50
Slika 4.7. Serija 60, CB = 0,60.
50
107
D. Matulja
Slika 4.8. Prikaz oplakivane i slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,60..
51
Slika 4.9. Prikaz profila vala u pojedinim iteracijama, Fr = 0,260.
51
Slika 4.10. Koeficijenti otpora valova za Seriju 60, CB = 0,60......
52
Slika 4.11. Usporedba profila valova za formu iz Serije 60, CB = 0,60......
53
Slika 4.12. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,60,

Fr = 0,260 (val uvean 5 puta) ...
53
Slika 4.13. Serija 60, CB = 0,70...
54
Slika 4.14. Prikaz oplakivane i slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,70....
54
Slika 4.15. Prikaz profila vala kroz iteracije za Seriju 60, CB = 0,70 za Fr=0,275. 55
55
Slika 4.17. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,70, Fr = 0,200
(val uvean 5 puta) .. 56
Slika 4.18. Serija 60, CB = 0,80...
56
57
Slika 4.20. Prikaz profila vala kroz iteracije za Seriju 60, CB = 0,80 za
Fr = 0,260.... 57
58
Slika 4.22. Prikaz valovite slobodne povrine za Seriju 60, CB = 0,80,

Fr = 0,260 ..
59
Slika 5.1. Tipovi bulba. 61

Slika 5.2. Parametri bulba.... 62
Slika 5.3. Opisivanje geometrije bulba pomou napetog splajna....
64
Slika 5.4. Metode krianja...
67
Slika 5.5. Mutacija... 67

Slika 5.6. Tijek genetskog algoritma...
68
Slika 5.7. Shema proraunskog postupka....
70
Slika 6.1. Prikaz rebara forme S175....
74
Slika 6.2. Proraunsko podruje oplakivane i slobodne povrine...
75
108
D. Matulja
r
Slika 6.3. Prikaz evolucije optimizirane brodske forme S175, f ( ) = RW ... 76
r
Slika 6.4. Usporedba poetne i optimizirane forme S175, f ( ) = RW ... 76
Slika 6.5. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme S175,

r
77
f ( ) = RW ...........
r
Slika 6.6. Koeficijenti otpora valova, f ( ) = RW ......
78
r
Slika 6.7. Krivulja otpora valova, f ( ) = RW ....
78
r
Slika 6.8. Prikaz evolucije optimizirane brodske forme S175, f ( ) =
.............
80
hi2 ....
80
hi2
i
r
Slika 6.9. Usporedba poetne i optimizirane forme S175, f ( ) =
Slika 6.10. Usporedba profila vala poetne i optimizirane

r
81
forme S175, f ( ) = hi2 ....
i
Slika 6.11. Vrijednosti korijena sume kvadrata valnih elevacija za formu S175 ..
82
r
Slika 6.12. Koeficijenti otpora valova, f ( ) =
hi2 ......
83
hi2 ...
83
Slika 6.14. Prikaz rebara tankera ....
84
Slika 6.15. Proraunsko podruje oplakivane i slobodne povrine....
84
r
Slika 6.16. Prikaz evolucije forme sa stajalita otpora kroz eneracije, f ( ) = RW .
85
Slika 6.17. Prikaz rebara i pramane statve poetne i

r
optimizirane forme tankera, f ( ) = RW .
86
r
Slika 6.18. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW ..
86
Slika 6.19. Usporedba koeficijenata otpora valova poetne i optimizirane

r
forme, f ( ) = RW ..
87
r
Slika 6.20. Usporedba otpora valova poetne i optimizirane forme, f ( ) = RW ...
88
r
Slika 6.13. Otpor valova, f ( ) =
109
D. Matulja
Slika 6.21. Prikaz evolucije forme sa stajalita elevacije kroz

r
generacije, f ( ) = hi2 .....
89
Slika 6.22. Prikaz rebara i pramane statve poetne i optimizirane

r
forme, f ( ) = hi2 .....
89
r
Slika 6.23. Usporedba profila vala poetne i optimizirane forme, f ( ) =
hi2 ....
90
Slika 6.24. Vrijednosti korijena sume kvadrata valnih elevacija za tanker.
91
Slika 6.25. Usporedba koeficijenata otpora valova poetne i optimizirane

r
forme, f ( ) = hi2 ....
91
Slika 6.26. Usporedba otpora valova poetne i optimizirane

r
forme, f ( ) = hi2 .....
92
110
D. Matulja
POPIS TABLICA
Tablica 4.1. Glavne dimenzije za Wigleyevu matematiku formu 47
Tablica 4.2. Rezultati numerikog prorauna za Wigleyevu matematiku formu....
48
Tablica 4.3. Glavne dimenzije za Seriju 60, CB = 0,60.
51
Tablica 4.4. Rezultati numerikog prorauna za Seriju 60, CB = 0,60..
52
54
55
57
58
Tablica 6.1. Osnovne karakteristike S175 broda za prijevoz kontejnera... 74

Tablica 6.2. Usporedba koeficijenata otpora valova za poetnu i
r
optimiziranu formu S175, f ( ) = RW .
Tablica 6.3. Usporedba vrijednosti koeficijenata otpora valova za poetnu i
r
optimiziranu formu S175, f ( ) = hi2 ....
78
82
Tablica 6.4. Osnovne karakteristike tankera.. 84

r
Tablica 6.5. Usporedba sila i koeficijenata otpora, f ( ) = RW ...
87
r
Tablica 6.6. Usporedba koeficijenata i sila otpora, f ( ) =
90
hi2 ......
i
111
D. Matulja
IVOTOPIS
Dunja Matulja (ro. Legovi) roena je 29. oujka 1982. godine u Rijeci. Zavrila je
osnovno kolovanje na talijanskom jeziku u O "Gelsi". 1996. godine upisala se u
Salezijansku klasinu gimnaziju. Nakon zavretka srednje kole 2000. godine upisala je
Sveuilini studij brodogradnje na Tehnikom fakultetu u Rijeci. Tijekom studija bila je
stipendist Grada Rijeke za darovite uenike i stipendist Primorsko-goranske upanije za
deficitarne kadrove, a za akademske godine 2002./03. i 2003./04. primila je nagradu
Fakultetskog vijea Sveuilita u Rijeci za najboljeg studenta. Tijekom studija bila je
demonstrator iz kolegija "Oprema broda" i" Hidrodinamika plovnih objekata".
Diplomirala je s ocjenom izvrstan u sijenju 2006. godine sa diplomskim radom pod
naslovom Raunarska simulacija potencijalnog optjecanja brodske forme uz usporedbu s
eksperimentalnim i analitikim rezultatima, pod vodstvom mentora izv. prof. dr. sc. R.
Dejhalle.
Od 02. 05. 2006. zaposlena je na Tehnikom fakultetu u Rijeci kao znanstvena
novakinja na Zavodu za brodogradnju i inenjerstvo morske tehnologije, na projektu br.
0069007, pod nazivom Numeriko modeliranje u hidrodinamici plovnih objekata. Voditeljica
projekta bila je red. prof. dr. sc. Jasna Prpi-Ori, a mentorom studija imenovan je izv. prof.
dr. sc. R. Dejhalla. Od 2007. godine Dunja Matulja ukljuena je u znanstvenoistraivaki
projekt Numeriko modeliranje hidrodinamikog optereenja i odziva pomorskih objekata
voditeljice red. prof. dr. sc. Jasne Prpi-Ori. Sudjeluje u nastavi odravanjem vjebi iz
kolegija Hidrodinamika plovnih objekata I, Hidrodinamika plovnih objekata II, Osnove
dinamike plovnih objekata, Propulzori broda i Pomorstvenost plovnih objekata.
Godine 2009. provela je mjesec dana na strunom usavravanju u Brodarskom
institutu u Zagrebu, te mjesec dana na Instituto Superior Tecnico u Lisabonu, gdje se bavila
prouavanjem utjecaja morskih valova na otpor broda. Godine 2010. je zahvaljujui stipendiji
programa ERASMUS provela tri mjeseca na Sveuilitu u Trstu, gdje se bavila primjenom
RDF metoda za procjenu hidrodinamikih znaajki gliserskih plovila.
U koautorstvu ima objavljena tri lanka u asopisima i sedam radova u zbornicima
skupova s recenzijom. Osim poznavanja engleskog jezika i talijanskog jezika, vrlo dobro se
slui i francuskim jezikom.
112
Oznaka: D.D.
Tek. broj:
UDK: 629.5.015.24:532.51:519.863:004.421.2(043)
NUMERIKA OPTIMIZACIJA HIDRODINAMIKIH ZNAAJKI FORME BRODA U

MIRNOJ VODI
Dunja Matulja
Sveuilite u Rijeci
Tehniki fakultet
Hrvatska
Kljune rijei: hidrodinamika broda
potencijalno strujanje
nelinearni rubni uvjet
napeti splajn
optimizacija
genetski algoritam
Saetak:
U radu se opisuje postupak numerike optimizacije hidrodinamikih znaajki forme broda
u mirnoj vodi. Ideja je da se forma broda optimizira samo izmjenom oblika pramanog
bulba i pramanog ramena, dok ostale karakteristike forme ostaju nepromijenjene.
Postupak se temelji na nelinearnoj metodi potencijalnog strujanja za proraun optjecanja,
te na genetskom algoritmu kao optimizacijskoj metodi. Realiziran je raunalni program
koji odreuje znaajke optjecanja brodske forme metodom potencijalnog strujanja s
nelinearnim rubnim uvjetom. Razvijen je i program za automatsko generiranje mree koji
prati i prikazuje trenutni oblik oplakivane i slobodne povrine. U radu je prikazana
provjera i vrednovanje razvijene nelinearne metode, te su rezultati numerikog prorauna
usporeeni s dostupnim eksperimentalnim vrijednostima. Zatim, opisani su tijek i
karakteristike optimizacijskog postupka. Razmatrane su dvije razliite funkcije cilja:
smanjenje otpora valova i smanjenje valnih elevacija u podruju pramca, a dobiveni
rezultati grafiki su prikazani i analizirani. Usporeene su vrijednosti znaajki strujanja za
poetnu i optimiziranu formu kroz odreeno podruje brzina. U skladu s odabranim
parametrima optimizacijskog algoritma, postignute su povoljnije hidrodinamike znaajke
forme broda, na temelju kojih se moe oekivati i smanjenje sile ukupnog otpora.
Mentor:
Povjerenstvo za ocjenu:
Povjerenstvo za obranu:
Datum obrane:
Prof. dr. sc. Roko Dejhalla, dipl. ing

Prof. dr. sc. Jasna Prpi-Ori, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Roko Dejhalla, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Nastia Degiuli, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Jasna Prpi-Ori, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Roko Dejhalla, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Nastia Degiuli, dipl. ing.
Code: D.D.
No.
UDC: 629.5.015.24:532.51:519.863:004.421.2(043)
NUMERICAL OPTIMIZATION OF THE SHIP HULL HYDRODYNAMIC

CHARACTERISTICS IN STILL WATER
Dunja Matulja
University of Rijeka
Faculty of Engineering
Croatia
Key words:
ship hydrodynamics
potential flow
nonlinear boundary condition
spline in tension
optimization
genetic algorithm
Summary:
A numerical optimization method of the hydrodynamic hull form characteristics in calm
water is presented. The idea is to optimize the hull form by just changing the bulbous bow
and the fore part shape, while keeping unmodified the other characteristics. The procedure
is based on a non-linear potential flow method as flow solver, and the genetic algorithm is
used as optimization tool. A computer program based on the potential flow with nonlinear
boundary conditions has been developed to determine the characteristics of the flow. An
automatic mesh generator has also been developed, in order to arrange and display the
current shape of the wetted surface and of the free surface. The verification and the
validation of the developed nonlinear method have been performed, and the results of the
numerical calculation have been compared to the available experimental values.
Furthermore, the optimization procedure has been described. Two different objective
functions have been considered: the reduction of wave resistance and the reduction of
wave elevation at the bow, and the obtained results have been analyzed and presented and
graphically. The flow characteristics of the initial and optimized hull form have been
compared over a speed range. Considering the predefined parameters of the optimization
algorithm, a significant improvement of the hydrodynamic characteristics has been
achieved, so a total resistance reduction can also be expected.
Mentor:
Reviewers:
Examiners:
Prof. Roko Dejhalla, D. Sc

Prof. Jasna Prpi-Ori, D. Sc
Prof.Nastia Degiuli, D. Sc
Prof. Jasna Prpi-Ori, D. Sc
Prof.Nastia Degiuli, D. Sc
Oral examination:

PPSZ 10 Ad 4 Dunja Matulja Doktorski Rad

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

PPSZ 10 Ad 4 Dunja Matulja Doktorski Rad

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PPSZ 10 Ad 4 Dunja Matulja Doktorski Rad

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U RIJECI

NUMERIKA OPTIMIZACIJA HIDRODINAMIKIH ZNAAJKI

NUMERIKA OPTIMIZACIJA HIDRODINAMIKIH ZNAAJKI

Mentor: Prof. dr. sc. Roko Dejhalla, dipl. ing.

A numerical optimization method of the hydrodynamic hull form characteristics in

1. 1. Obrazloenje radne hipoteze... 2

6.1. S175 brod za prijevoz kontejnera..... 74

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

rjeavanje turbulentnog strujanja koriste Reynoldsove osrednjene Navier-Stokesove

1. 1. Obrazloenje radne hipoteze

U tehnici je uvijek prisutan problem optimizacije u smislu unaprijeenja proizvoda.

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Osim ogranienja po pitanju vrste strujanja, postoje ogranienja po pitanju same

Rezultati prorauna provedenih razliitim lineariziranim metodama daju sline

Iako su pojedine metode koje se temelje na linearizaciji (Dawsonova, Eggersova)

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Svi linearizirani rubni uvjeti na slobodnoj povrini mogu sadravati nedosljednosti

Svi navedeni nedostaci mogu se ukloniti primjenom nelinearnog rubnog uvjeta na

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

1. 2. Pregled dosadanjih istraivanja

Nastajanje valova na slobodnoj povrini te njihov utjecaj na otpor broda jedan je od

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

ukupnog otpora dobiveni numeriki i eksperimentalno, meutim vrijednosti se meusobno

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

2. MATEMATIKA POSTAVKA PROBLEMA

U ovom je poglavlju opisana metoda za rjeavanje trodimenzijskog potencijalnog

Pritom h oznaava valnu elevaciju u smjeru osi z.

Pri postavljanju problema pretpostavlja se bezvrtlono strujanje homogene, nestlaive

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Slika 2.1. Koordinatni sustav

Jednadba ouvanja mase u mehanici fluida glasi:

Za stacionarno strujanje veliine se ne mijenjaju u vremenu, pa slijedi:

Kod nestlaivih fluida gustoa je konstantna, pa slijedi:

Komponente brzine su pritom:

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Odnosno, Laplaceova jednadba glasi:

Kako se za opisivanje potencijalnog strujanja koristi Laplaceova jednadba, potrebno

Kinematiki rubni uvjet na oplakivanoj povrini, ili Neumannov rubni uvjet za

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Dinamiki rubni uvjet na slobodnoj povrini uvodi se radi odreivanja elevacija

i taj uvjet mora se primijeniti na trenutnu slobodnu povrinu z = h.

Osnovni je problem nelinearnost dinamikog rubnog uvjeta (2.13), uz injenicu da se

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Slika 2.2. Elevacije slobodne povrine

Kao osnovno rjeenje za elevaciju usvaja se valovita slobodna povrina iz prethodnog

Dinamiki rubni uvjet na slobodnoj povrini (2.13) glasi:

Zanemarivanjem lanova vieg reda veliine O(2), dobivaju se rubni uvjeti:

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

Uvrtavanjem u (2.21) dobiva se:

odnosno, brzina je u tom sluaju:

Ukoliko se (2.26) uvrsti u (2.24), nakon sreivanja slijedi izraz:

Uvrtavanjem jednadbe za elevaciju slobodne povrine (2.18) u (2.27), eliminiraju se

Numerika optimizacija hidrodinamikih znaajki forme broda u mirnoj vodi

x ' ( a + c) + y ' (b + d ) + ( xk 1 ) 2 xx '+ ( yk 1 ) 2 yy '+ ( zk 1 ) 2 zz '+

= 2 xk 1 (c U xxk 1 ) + y 2d U ( xyk 1 + yxk 1 ) +

U jednadbi (2.29) vrijedi:

d = xk 1 xyk 1 + yk 1 yyk 1 + zk 1 zyk 1