Professional Documents
Culture Documents
Analiya PDF
Analiya PDF
Analiya PDF
3.1
U opstem slucaju prosta kola drugog reda (RLC kola) sadrze tri pasivna elementa:
otpornik R, zavojnicu L i kondenzator C. Pocetne vrijednosti napona na kondenzatoru vC (0 ) = VC0 i struje kroz zavojnicu iL (0 ) = IL0 odredjuju pocetno stanje
kola, odnosno definisu zatecene akumulirane energije u kolu u trenutku t = 0: elek2
2
trostaticku wC (0) = CVC0
/2 i elektromagnetnu wL (0) = LIL0
/2. Prirodni odziv
RLC kola uzrokovan je djelovanjem zatecenih akumuliranih energija, odnosno
posljedica je procesa razmjene energije izmedju elemenata kola. Prosto redno i
paralelno RLC kolo prikazani su za prirodni odziv na slici 3.1.
Diferencijalna jednacina stanja za redno RLC kolo, izvodi se na osnovu KZN i
izrazena pomocu operatora p ima oblik:
Ri + Lpi +
57
1
i=0
Cp
58
IL
iR
L
i
+
C
iL
VC0 R
iC
L
+
_ vC
VC0
odnosno
RCp + LCp2 + 1
i=0
Cp
odakle slijedi:
1
)i = 0
LC
ili izrazeno pomocu polinoma operatora p, koji ima koeficijent 1 uz clan sa najvecim
stepenom operatora p:
(p2 + R/Lp + 1/LC)i = 0
(RCp + LCp2 +
(3.1)
Homogena diferencijalna jednacina, koja opisuje prirodni odziv napona v(t) = vC (t),
ima identican oblik:
d2 v R dv
1
+
+
v=0
(3.2)
2
dt
L dt
LC
Pocetne vrijednosti varijabli stanja su:
i(0+ )
v(0+ )
= iL (0+ ) = IL0
= vC (0+ ) = VC0
59
odnosno:
RIL0 + Lpi(0+) + VC0 = 0
Odakle slijedi:
pi(0+ ) =
R
1
1
IL0 VC0 = 2IL0 VC0
L
L
L
gdje je = R/2L.
Zavisni pocetni uslov pv(0+ ) za diferencijalnu jednacinu 3.2 ima vrijednost:
pv(0+ ) =
1 +
i(0 )
C
(3.3)
Homogena diferencijalna jednacina, koja opisuje prirodni odziv struje i(t) = iL (t)
ima identican oblik:
d2 i G di
1
+
+
i=0
(3.4)
2
dt
C dt LC
Pocetne uslove jednacina 3.3 i 3.4 odredjuju:
nezavisne pocetne vrijednosti varijabli stanja: napona v(0+ ) = vC (0+ ) = VC0
i struje i(0+ ) = iL (0+ ) = IL0
60
G
1
1
vC (0+ ) iL (0+ ) = 2VC0 IL0
C
C
C
gdje je = G/2C.
zavisna pocetna vrijednost pi(0+ ) = v(0+ )/L = VC0 /L.
Uocimo da jednacine 3.1 do 3.4 imaju isti oblik. Posto su redno i paraleno
RLC kolo dualna kola, odgovarajuce dualne varijable stanja su:
iL vC
a odgovarajuci dualni elementi kola su:
RG
LC
CL
U opstem slucaju, diferencijalna jednacina koja opisuje prirodni odziv varijable
yn (t) u kolu drugog reda ima izgled:
d2 yn
dyn
+ 2
+ 02 yn = 0
dt2
dt
(3.5)
uz pocetne uslove:
yn (0) = yn0
dyn
= pyn0
dt t=0
Za redno RLC kolo vrijedi = R/2L i 02 = 1/LC, a za paralelno RCL kolo
= G/2C i 02 = 1/LC. Odgovarajuci opsti oblik polinoma operatora p ima
oblik:
A(p) = p2 + 2p + 02
odakle se izvodi odgovarajuca karakteristicna jednacina:
A(s) = s2 + 2s + 02 = 0
(3.6)
61
pyn
p2 yn
odnosno:
q
2 02
d =
q
d =
02 2
3.1.1
Ukoliko je relativni odnos parametara u jednacini 3.6 > 0 , tada vrijedi > d i
korijeni karakteristicne jednacine:
s1
= + d
s2
= d
62
s1
s2
-a -ad
-a + ad
su realni i razliciti. Na slici 3.2 prikazan je polozaj prirodnih frekvencija u kompleksnoj , ravni.
Opsti oblik prirodnog odziva za ovaj slucaj je:
yn (t) = A1 es1 t + A2 es2 t = et (A1 ed t + A2 ed t )
Vrijednosti konstanti A1 i A2 izracunavaju se iz pocetnih uslova yn0 = yn (0+ ) i
pyn0 = pyn (0+ ) prema jednacinama:
yn0
pyn0
= A1 + A2
= s1 A1 + s2 A2
A2
1
s2
pyn0
yn0
s1 s2
s1 s2
1
s1
pyn0 +
yn0
s1 s2
s1 s2
s1 es1 t s2 es2 t
s1 s2 (es2 t es1 t )
pyn0 +
yn0
s1 s2
s1 s2
(3.8)
Uocimo da su izrazi za yn (t) i pyn (t) linearne funkcije pocetnih uslova yn0 i pyn0 .
Izraze za yn (t) i pyn (t) mozemo napisati i u obliku:
yn (t)
pyn (t)
63
=
=
2
3
yn (t) =
pyn (t) =
yn
10
pyn
10 e -2t
yn1 = 7e - t
( )
yn 0 +
- 7 e -2t
y n 2 = -5e -2t
-7
-7
sinh d t
d cosh d t + sinh d t
yn (t) = et
pyn0 +
yn0
d
d
d cosh d t sinh d t
2
pyn (t) = et
pyn0 0 sinh d t yn0
d
d
ili nakon uvrstavanja smjene:
0 cosh
q
2 02 = 0 sinh
odakle je:
tanh =
64
u sljedecem obliku:
yn (t) =
pyn (t) =
sinh d t
0
pyn0
sinh(d t ) yn0
d
d
0
2
et
sinh(d t )pyn0 0 sinh d t yn0
d
d
et
(3.11)
(3.12)
1
LC
p
L/C ili:
L
C
p
Uvodjenjem novog parametra R0 = L/C, koji se naziva prirodni otpor kola, uslov
nastanka eksponencijalno-prigusnog slucaja za redno RLC kolo moze se izraziti
relacijom:
R > 2R0
(3.13)
Analogno za paralelno RLC kolo odgovarajuci parametri jednacine imaju vrijednosti:
faktor prigusenja = G/2C
q
frekvencija neprigusenih oscilacija 0 =
1
LC
1
I0
1
I0
s1 t
vC (t) = yn (t) =
s 2 V0 e
s1 V0 es2 t
2d C
2d C
s1
s2
iL (t) = Cpyn (t) =
(I0 s2 CV0 ) es1 t
(I0 s1 CV0 ) es2 t (3.15)
2d
2d
65
I0
V0 0
t
vC (t) = yn (t) = e
sinh d t
sinh(d t )
d C
d
I0 0
V0 C02
iL (t) = Cpyn (t) = et
sinh(d t + )
sinh d t (3.16)
d
d
3.1.2
(3.17)
s1 = s2
- a = w0
66
yn1 (t) = A1 et
=
=
A1
A2 0 A1
odakle slijedi:
A1
A2
=
=
yn0
pyn0 0 yn0
odakle je:
(3.18)
(3.19)
= 0
= 2
= 22
67
yn
e -3t
yn (t )= e -3t (2 - 16t )
2 - 16t
Slika 3.5: Prirodni odziv kola drugog reda (kriticni slucaj )
I0
0 t
vC (t) = e
(1 + 0 t)V0 + t
C
V
0
0 t
iL (t) = e
t + (1 0 t)I0
L
3.1.3
= + jd
s2 = jd
p
gdje je d = 02 2 . Polozaj prirodnih frekvencija kola za ovaj slucaj prikazan
je u kompleksnoj ravni (, ) na slici 3.6.
Za ovaj slucaj prirodni odziv kola ima oblik:
yn (t)
(3.20)
68
jw
s1
jwd
0
-a
- jwd
s2
y n1 (t) = y n2 (t)
Do istog zakljucka mozemo doci ukoliko u izraz 3.7, koji definise prirodni odziv
yn (t) za slucaj razlicitih korijene karakteristicne jednacine, uvrstimo vrijednosti
s1 = + jd i s2 = jd . Dakle, izmedju konstanti (A1 , A2 ) i (B1 , B2 )
vrijede odnosi:
B1
A1 + A1 = 2<{A1 }
B2
j(A1 A1 ) = 2={A1 }
ili:
2A1 = B1 jB2
Prirodni odziv kola za ovaj slucaj moze se napisati i u obliku:
q
B12 + B22
arctan(B2 /B1 )
(3.21)
69
Prema tome, prirodni odziv kola drugog reda yn (t) za > 0 ima eksponencijalnosinusni karakter. Odziv predstavljaju prigusene oscilacije, ciji je period T = 2/d . Za > 0 amplituda oscilacija se prigusuje sa vremenskom
konstantom = 1/. Ekstremi ovih funkcija ne nastupaju u istim trenucima
kada i ektremi kosinusnih funkcija. Velicina T naziva se logaritamski dekrament
pseudoperiodicnih oscilacija.
Izraz yn (t) = et (B1 cos d t + B2 sin d t) pogodan je za izracunavanje konstanti B1 i B2 iz pocetnih uslova, posto vrijedi:
yn (0) = yn0 = B1
pyn (0) = pyn0
= yn0
1
1
=
(pyn0 + B1 ) =
(pyn0 + yn0 )
d
d
pyn0 + yn0
t
yn (t) = e
yn0 cos d t +
sin d t
d
pyn0
t yn0
= e
(d cos d t + sin d t) +
sin d t
d
d
(3.22)
Uocimo da je i za ovaj slucaj prirodni odziv kola linearna funkcija pocetnih uslova.
Prirodni odziv yn (t) za diferencijalnu jednacinu:
dyn
dyn2
+8
+ 25yn = 0
dt2
dt
yn (0) = 4
pyn (0) = 1
ciji su karakteristicni korijeni s1/2 = 4 j3 ima oblik:
yn (t) = e4t (4 cos 3t + 5 sin 3t) = 6.4e4t cos(3t 51.34)
Dijagram prirodnog odziva yn (t) za ovaj slucaj prikazan je na slici 3.7.
Prirodni odziv yn (t) mozemo predstaviti pomocu fazora y n1 (t) = A1 ejd t i
y n2 (t) = y n1 (t) = A1 ejd t relacijom:
70
yn ( ) t
6.4e -
4t
- 6.4 e -
4t
odakle je :
Ym
= 2A1 = |A1 |
=
6
A1
Im
Iu1
wd
Re
Iu 2
wd
Slika 3.8: Prirodni odziv kola drugog reda - fazorski model
I0
t V0
vC (t) = e
(d cos d t + sin d t) +
sin d t
d
d C
ili u obliku:
vC (t) = et
0
I0
V0 cos(d t ) +
sin d t
d
0 C
(3.23)
71
V0
I0
iL (t) = CpvC (t) = et
sin d t +
(d cos d t + sin d t)
d L
d
ili u obliku:
iL (t) = e
3.1.4
V0
sin d t + I0 cos(d t )
d
0 L
t 0
(3.24)
= jd = j0
s2
= jd = j0
jw
s1
jw 0
s
s2 - jw
0
Tada je:
pyn (t) = B1 0 sin 0 t + B2 0 cos 0 t
Na osnovu relacija koje povezuju pocetne uslove yn0 = yn (0) i pyn0 = pyn (0) i
konstante B1 i B2 :
yn0
pyn0
= B1
= 0 B2
72
pyn0
sin 0 t
0
= yn0 0 sin 0 t + pyn0 cos 0 t
= yn0 cos 0 t +
(3.25)
(3.26)
Za idealno LC kolo prirodni odziv varijabli vC (t) = v(t) i iL (t) = i(t) izracunavamo
uvrstavanjem pocetnih uslova yn0 = v(0) = V0 i pyn0 = pv(0) = I0 /C u relacije
3.25 i 3.26, odakle izvodimo:
vC (t) = V0 cos 0 t + 0 LI0 sin 0 t
iL (t) = V0 0 C sin 0 t + I0 cos 0 t
(3.27)
(3.28)
Uvodjenjem smjena:
V0
I0 0 L
=
=
Vm cos
Vm sin
q
V02 + (I0 R0 )2
= arctan
I0 0 L
V0
(3.29)
iL (t) = C0 Vm sin(0 t + )
(3.30)
w0CUm
Vm
uc,iL
iL()
t
uc ()
t
-Vm
-w0CUm
Slika 3.10: Prirodni odziv idealnog LC kola
Prema tome, odziv idealnog LC kola imaju sinusni karakter (ne prigusuje se).
To znaci da se proces razmjene energije izmedju L i C elementa odvija bez gubitka.
73
wC (t) =
(3.31)
1 2
1
LiL = CVm2 sin2 (0 t + )
2
2
(3.32)
1
1
CV 2 + LI02
2 0
2
W0 cos2 (0 t + )
W0 sin2 (0 t + )
(3.33)
wc (t ), wL (t )
wc ()
t
wL()
t t
Slika 3.11: Promjena energija w
C (t)
i wL (t) u LC kolu
(3.34)
74
3.1.5
faktor prigusenja
=
0
frekvencija neprigusenih oscilacija
(3.35)
p
2 1
(3.36)
Aet cos(d t + )
p
Ae0 t cos(0 1 2 t + )
(3.37)
75
jw
s1
jw 0
jw 0 1 - x 2
w0
x =1
- xw 0
x <1
x >1
- jw 0 1 - x 2
s2
- jw 0
0
=
0
odakle slijedi:
= arccos
(3.39)
1
0
=
2
2
0
0 C
G0
R
=
=
=
2
G
G
R0
76
karakter. Prema tome kvalitet kola se definise tako da je za kolo veceg kvaliteta
parametar Q 1, posto je u tom slucaju prigusenje oscilacija u prirodnom odziv
kola manje ( 1).
3.2
Prinudni odziv (odziv iz stanja mirovanja) kola drugog reda ilustrovacemo za redno
RLC kolo, koje je prikljuceno na naponski generator vg (t) i za paralelno RLC kolo
koje je prikljuceno na strujni generator ig (t). Generatori se prikljucuju na kola
koja se nalaze u stanju mirovanja, odnosno vrijedi iL (0 ) = 0 i vC (0 ) = 0. Na
slici 3.13 prikazana su seme RLC kola koja se analiziraju.
R
+
vg(t)
_
+
v
_ C
ig(t)
iR
iL
vR
iC
+
_ vC
_
b.
a.
= vg
= CpvC
Ako kao izlaznu varijablu usvojimo struju kroz zavojnicu iL (t) diferencijalna jednacina
nakon sredjivanja ima oblik:
p2 iL +
R
1
1
iL = pvg
piL +
LC
L
L
(3.40)
77
R
1
1
pvC +
vC =
vg
L
LC
LC
(3.41)
iL (0 ) = 0
1
vg (0+ )
L
vC (0 ) = 0
0
ig
LpiL
G
1
1
pvC +
vC = pig
C
LC
C
(3.42)
G
1
1
piL +
iL =
ig
C
LC
LC
(3.43)
vC (0 ) = 0
1
ig (0+ )
C
iL (0 ) = 0
0
Posto su redno RLC kolo i paralelno RLC kolo dualna kola jednacine 3.40 do
3.43 imaju oblik koja odgovara dualnim mrezama. Parametri jednacina su odgovarajuci dualni parametri kola, a varijable odgovarajuce dualne varijable. Uocimo
da sve jednacine imaju identican oblik homogene diferencijalne jednacine. Dakle,
homogeno rjesenje yh (t) za sve izlazne varijable u RLC kolima ima isti oblik.
U opstem slucaju diferencijalna jednacina stanja za kola prikazana na slici 3.13
ima oblik:
(p2 + 2p + 02 ) ys = (b0 + b1 p) x
(3.44)
78
ili:
A(p)ys (t) = B(p)x(t)
Pocetne vrijednosti izlazne varijable su ys (0+ ) = ys0 i pys (0+ ) = pys0 . Na desnoj
strani jednacina 3.41 i 3.43 pojavljuju se izrazi:
1
vg
LC
1
ig
LC
02 vg = b0 vg
02 ig = b0 ig
b1 pvg
b1 pig
(3.45)
79
Za kola kod kojih je yp (t) ogranicena funkcija (sva LVN kola osim specijalnih
slucajeva kola, koja se posebno obradjuju) partikularno rjesenje predstavlja
stacionarni prinudni odziv, koji se uspostavlja u kolu za t . Dakle, za
ova kola, rjesavanjem stacionarnog odziva kola (za t ), primjenom neke
od metoda za rjesavanje odziva kola, moze se direktno odrediti partikularno
rjesenje.
3.2.1
Odsko
cni odziv kola drugog reda
L
piL + iL = 1 u(t)
R
(3.47)
(3.48)
A1 + A2 + 1 = 0
A1 s1 + A2 s2 = 0
s2
s1
iL (t) = gi (t) =
e s1 t
es2 t + 1 u(t)
s1 s2
s1 s2
1
=
(s2 es1 t s1 es2 t ) + 1 u(t)
s1 s2
(3.50)
80
s1/2 = jd = 0 ej( 2 +)
gdje su:
|s1 |
q
2 + d2 = 0
= arctan
0
= |s2 | =
Kompleksne frekvencije s1 i s2 sa naznacenim vrijednostima odgovarajucih parametara , 0 , d i prikazane su na dijagramu na slici 3.14.
jw
s1
jw d
q
s
-a
s2
- jw d
i s2 za eksponencijalno-sinusni slucaj
1
=
0 et (ej(d t 2 ) ej(d t 2 ) )
j2d
0 t
=
e 2j sin(d t )
2jd
2
0 t
= e
cos(d )
d
odnosno odskocni odziv za struju iL (t) ima oblik:
0
iL (t) = et cos(d t ) + 1 u(t)
d
ih (t)
(3.51)
Odskocni odziv za eksponencijalno-prigusni slucaj, kada su karakteristicni korijeni realni i razliciti (s1/2 = d ) odredjuje se na analogan nacin i za struju
iL (t) ima oblik:
1
(s2 es1 t s1 es2 t ) + 1 u(t)
iL (t) =
s1 s2
1
=
(s2 es1 t s1 es2 t ) + 1 u(t)
(3.52)
2d
81
iL (t )
1+
w0 -a t
e
wd
1-
w0 -a t
e
wd
L (t)
t
za paralelno RLC kolo: a. s1/2 = d , b.
Napon na kondenzatoru vC (t) pri odskocnom odzivu moze se izracunati direktno iz izraza za struju iL (t) prema relaciji:
vC (t) = LpiL (t)
i za razlicite prirodne frekvencije ima oblik:
vC (t) = L
s1 s2
(es1 t es2 t )u(t)
s1 s2
(3.53)
(3.54)
s1 s2
(es1 t es2 t ) u(t)
s1 s2
2 d2 (+d )t
L
(e
e(d )t )u(t)
2d
0 t d t
0 L
e (e ed )t )u(t)
2d
L
(3.55)
0
iL (t) = et cos(d t ) + 1 Ig u(t)
(3.56)
d
82
vC (t )
vC (t )
L w0 -a t
e
C wd
C (t)
(3.57)
83
L
iL(0-) = 0
ig(t)
+
_ vC (0-) = 0
vg(t)
iL(0-) = 0
+
v (0-) = 0
_ C
_
b.
a.
r
vC (t) = gv (t) =
Ig
C
sin 0 tu(t) = Ig R0 sin 0 tu(t)
L
(3.58)
dvc
= CIg R0 0 cos 0 tu(t) = Ig cos 0 t
dt
iL iC
iL (t )
Ig
- I g cosw0t
iC (t )
- Ig
L (t)
i iC (t)
(3.59)
84
mozemo zakljuciti:
Nakon sto struja zavojnice poprimi vrijednost Ig izmedju zavojnice i kondenzatora zatvara se periodicka komponenta struje Ig cos 0 t na koju struja
generatora prividno nema uticaja. Pri tome vrijedi iL (t) = iC (t). Ova komponenta struje se ne zatvara kroz generator posto je unutrasnja otpornost
generatora Rg = . To znaci da se oscilacije struje u kolu, kada su jednom
uspostavljene uslijed pobude od strane generatora, nakon toga odrzavaju bez
podrske generatora.
Prividno, struja kroz generator se nakon prve polovine perioda zatvara kroz
zavojnicu, posto vrijedi iL1 (t) = Ig = const. Proticanje ove komponente struje
ne izaziva indukovanje napona na zavojnici i zato ne utice na napon na kondenzatoru. Generator se u stacionarnom stanju, koje se uspostavlja nakon
polovine perioda, ponasa kao da je u kratkom spoju i ne ulaze nikakvu energiju za odrzavanje oscilacija u kolu.
Izraze za odskocni odziv rednog LC kola, koje je prikljuceno na naponski generator vg (t) = Vg u(t), izvodimo iz izraza za dualne varijable u paralelnom LC kolu,
zamjenom odgovarajucih parametara kola. Tako odredjujemo odskocne odzive
rednog LC kola:
vC (t)
3.2.2
(3.60)
(3.61)
(3.62)
L
piL + iL = Q0 (t)
R
(3.63)
uz pocetne uslove:
iL (0 ) = 0
piL (0 ) = 0
Impulsni odziv iL (t) = hi (t) odredicemo za slucaj da su prirodne frekvencije kola
kompleksne vrijednosti:
s1/2 = jd = 0 ej( 2 +)
Iz analize kola prvog reda poznato je da impulsni odziv kola ima isti oblik kao i
prirodni odziv. Prema tome, impulsni odziv iL (t) ima oblik:
iL (t) = hi (t) = et Im cos(d t + )
(3.64)
85
0+
iL ( )d = Q0
0+
Q0 ( )d = Q0
0+
iL ( )d = 0
Prema tome, struja iL (t) predstavlja kontinualnu varijablu. Kada bi struja iL (t)
imala diskontinuitet tada bi clan piL (t) sadrzavao impulsnu komponentu a clan
p2 iL (t) dublet komponentu. U tom slucaju jednacina 3.63 ne bi bila zadovoljena posto desna strana jednacine ne sadrzi dublet komponentu. Dakle, iz uslova
neprekidnosti struje iL (t) slijedi:
LCpiL (0+ ) LCpiL (0 ) = Q0
odakle se odredjuje vrijednost pocetnog uslova piL (0+ ):
piL (0+ ) = piL (0 ) +
Q0
Q0
=
LC
LC
0 = Im cos
(3.65)
Q
0
piL (0+ ) =
= [et Im cos(d t + ) et Im sin(d t + )d ]t=0
LC
= Im cos Im d sin
(3.66)
Rjesenja jednacina 3.65 i 3.66 su:
=
Im
02
Q0
d
86
Tada impulsni odziv za struju iL (t) paralelnog RLC kola ima oblik:
iL (t) =
=
02
Q0 et cos(d t ) u(t)
d
2
2
0
Q0 et sin(d t)u(t)
d
(3.67)
H = Q0 (t )
+
_
C
C
L R
L R
Q
v g (t ) = 0 u (t ) _
C
b.
a.
+
V0 _
c.
Slika 3.19: a. Model paralelnog RLC kola za impulsni odziv b. Kolo koje sadrzi
Tevenenov ekvivalentni generator c. Odgovarajuci model paralelnog RLC kola za
prirodni odziv pri vC (0+ ) = Q0 /C i iL (0+ ) = 0
Odavde je, na osnovu jednacina ekvivalentnosti generatora, moguce izvesti oblik signala ekvivalentnog Tevenenovog generatora vg (t), koji je prikazan na slici
3.19.b, kako slijedi:
vg (t) =
1
C
ig ( )d =
1
C
t
0
Q0 ( )d =
Q0
u(t)
C
(3.68)
87
2
0
02
t
t
= L (t) Q0 e
sin d t + u(t)p( Q0 e
sin d t)
d
d
(3.69)
Posto je clan uz funkciju (t) u izrazu 3.69 jednak nuli za t = 0, a za t > 0 (t) = 0
slijedi:
02
2
t
t
vC (t) = L 0 Q0 e
cos d t Q0 e
sin d t u(t)
d
2
= LQ0 et 0 ( sin d t + d cos d t)
d
2
= L 0 Q0 et 0 sin(d t + /2 + )u(t)
r d
L 02
=
Q0 et cos(d t + )u(t)
(3.70)
C d
Dijagrami promjene struje iL (t) i napona vC (t) pri impulsnom odzivu paralelnog RLC kola prikazani su na slici 3.20, za pocetnu vrijednost napona kondenzatora:
r
L 02
Q0
+
vC (0 ) =
Q0 cos =
C d
C
iL (t )
Q0
C
w0
Q0 e -a t
wd
vC (t )
Q0
L w02 -a t
e
C wd
Slika 3.20: Impulsni odzivi h i (t) = iL (t) i hv (t) = vC (t) paralelnog RLC kola eksponencijalno-sinusni slucaj
Ukoliko je poznat odskocni odziv LVN kola g(t) odgovarajuci impulsni odziv
h(t) moguce je odrediti na osnovu osobine h(t) = dg(t)/dt. Tako za paralelno RLC
kolo za koje odskocni odziv za struju ima oblik:
2
iL (t) = gi (t) = 1 0 et cos(d t ) u(t)
d
88
d
d
0 t
= hi ((t) = gi (t) =
1
e
cos(d t ) u(t)
dt
dt
d
0 t
2
= (t) 1
e
cos(d t ) + u(t) 0 et sin(d t)
d
d
(3.72)
(3.73)
odakle izracunavamo:
iC (t) = C
dvC
= 0 sin 0 tu(t) + (t)
dt
(3.74)
(3.75)
(3.76)
89
odakle izracunavamo:
vL (t) = L
diL
= 0 sin 0 t u(t) + (t)
dt
(3.77)
3.2.3
Odziv kola drugog reda na sinusni pobudni signal ilustrovacemo na primjeru odziva
paralelnog RLC kola koje je prikljuceno na strujni generator ig (t) = Igcos 0 t u(t),
cija je frekvencija jednaka frekvenciji neprigusenih oscilacija (0 = 1/ LC). Ovaj
odziv predstavlja slucaj fazne rezonancije paralelnog RLC kola za koje vrijedi
0 C = 1/(0 L). Diferencijalna jednacina A(p)y(t) = B(p)x(t) koja opisuje prinudni odziv struje kroz zavojnicu iL (t) ima oblik:
(p2 + 2p + 02 )iL (t) = 02 Ig cos 0 t u(t)
(3.78)
uz pocetne uslove:
iL (0+ ) =
piL (0+ ) =
0
0
02 Ig
cos(0 t )
|A(j0 )|
gdje su:
A(j0 )
|A(j0 )|
= 20 ej 2
= 20
=
2
02 Ig
G0
cos(0 t ) =
Ig sin 0 t
20
2
G
(3.79)
90
Uvrstavanjem izraza za iLp (t) u opsti oblik prinudnog odziva iL (t) dobija se:
iL (t) = et (B1 cos d t + B2 sin d t) +
G0
Ig sin 0 t
G
= B1 = 0
= B2 d + 0
G0
Ig = 0
G
odakle slijedi:
B1
= 0
B2
0 G0
Ig
d G
iL (t) = (
(3.80)
diL
G0
0 L t
vC (t) = L
= Ig
0 L cos 0 t
e (d cos d t sin d t) u(t)
dt
G
d
q
G0
0 L t
= Ig
0 L cos 0 t
e
d2 + 2 cos(d t + ) u(t)
G
d
Ig
0 t
= = arctan =
cos 0 t
e
cos(d + ) u(t)
(3.81)
d
G
d
Iz izraza za napon vC (t) izvodimo izraza za struju kroz otpornik iR (t):
0 t
iR (t) = GvC (t) = Ig cos 0 t
e
cos(d + ) u(t)
d
(3.82)
dvC
Ig d
0 t
iC (t) = C
= C
cos 0 t
e
cos(d + ) u(t)
dt
G dt
d
Ig
0 t
=
0 C sin 0 t
Ce
[ cos(d t + ) d sin(d t + )] u(t)
G
d
G0
G0 0 t
=
Ig
sin 0 t + Ig
e
sin(d t + 2) u(t)
(3.83)
G
G d
Dijagrami
promjene struja u kolu za slucaj G = G0 (odakle je = 0 /2 i
91
Slika 3.21: Odzivi paralelnog RLC kola: periodicke i eksponencijalnosinusne komponente struja iL (t), iR (t), iC (t)) prikljucenog na strujni generator
ig (t) = Ig cos 0 t u(t)
Ig
ig (t )
- Ig
Ig
iR (t )
I g cosw0t
I g e -a t
w0
cos(wd t + q )
wd
t
- Ig
Ig
G0
G
iL (t )
- Ig
G0 w0 -a t
e sin wd t
G wd
- Ig
G0
G
Ig
G0
G
Ig
G0
sin w0t
G
iC (t )
- Ig
G0
G
Slika 3.21.: Odzivi paralenog RLC kola: periodike i eksponencijalno sinusne komponente struja iL(t) , iR(t), iC(t) prikljuenog na strujni generator
ig (t )= I g cosw0t u (t )
92
(3.84)
uz pocetne uslove:
iL (0+ )
piL (0+ )
= o
= 0
02 Ig
cos(t )
|A(j)|
gdje su:
= (j)2 + 02 = 02 2
= 6 A(j) = 0
A(j)
02
Ig cos t
02 2
02
02
Ig cos t
2
02
Ig = 0
02 2
0 B2 = 0
B1 +
piL (0) =
odakle slijedi:
B1
B2
02
02
Ig
2
(3.85)
93
02
Ig (cos t cos 0 t)u(t)
02 2
(3.86)
diL
2
= 2 0 2 Ig (0 L sin 0 t L sin t)u(t)
dt
0
02
Ig (R0 sin 0 t L sin t)u(t)
02 2
(3.87)
dvC
2
= 2 0 2 Ig (0 LC cos 0 t LC cos t)u(t)
dt
0
2
0
Ig (cos 0 t
cos t)u(t)
02 2
0
(3.88)
i L (t )
w02
I g cos 2w0t
w - w02
2
t
- Ig
2
0
-w
I g cosw0t
w 2 - w02
w02
2
w - w02
i L (t )
L (t)
94
=
=
0
0
Za ovaj slucaj (A(j0 ) = 0) partikularno rjesenje iLp u opstem slucaju ima oblik:
iLp (t) = (k1 + k2 t) cos 0 t + (k3 + k4 t) sin 0 t
Konstante ki izracunavaju se uvrstavanjem opsteg oblika partikularnog rjesenja u
diferencijalnu jednacinu odakle izvodimo:
iLp (t) =
Ig 0
t sin 0 t
2
(3.90)
U ovom slucaju partikularno rjesenje nije ograniceno posto vrijedi iLp (t) za
t . Uvrstavanjem iLp (t) u opsti izraz za prinudni odziv slijedi:
iL (t) = iLh (t) + iLp (t) = B1 cos 0 t + B2 sin 0 t +
Ig 0
t sin 0 t
2
B1 = 0
0 B2 = 0
Ig 0
t sin 0 tu(t)
2
(3.91)
iL
Ig
= 0 L(0 t cos 0 t + sin 0 t)u(t)
dt
2
(3.92)
dvC
Ig
= 0 L(02 t sin 0 t + 0 cos 0 t + 0 cos 0 t)u(t)
dt
2
Ig 0
= (
t sin 0 tu(t) + Ig cos 0 t)u(t)
(3.93)
2
= C
iL ( ) t
I gw
2
t
95
L (t)
iL ( ) t =
I gw
2
t sin w
3.2.4
O ovom poglavlju obradjeni su prinudni odzivi RLC kola na eksponencijalni i kompleksni eksponencijalni pobudni signal. Posto eksponencijalni signal x(t) = Xm et
predstavlja specijalni slucaj kompleksnog eksponencijalnog signala x(t) = X m est
(za X m = Xm ej , s = + j) za vrijednosti parametara = 0 i = 0, prinudni
odziv ys (t) RLC kola na eksponencijalni pobudni signal predstavlja specijalni slucaj
prinudnog odziva y s (t) na kompleksni ekponencijalni signal. Zbog toga je dovoljno
analizirati odziv y s (t) RLC kola na kompleksni eksponencijalni signal x( t). Diferencijalna jednacina RLC kola za prinudni odziv y s (t), koja na desnoj strani ne
sadrzi izvod pobudnog signala x(t) (za m = 0), u opstem slucaju ima oblik:
(p2 + 2p + 02 ) y s (t) = b0 X m est u(t)
sa pocetnim uslovima:
y s (0+ ) = 0
py s (0+ ) = 0
(3.94)
96
Opsti oblik homogenog rjesenja y h (t) zavisi od parametara kola. Konstante koje
se pojavljuju u homogenom rjesenju imaju kompleksne vrijednosti. Partikularno
rjesenje y p (t) za A(s) 6= 0 ima oblik:
y p (t) =
b0 X m st
e
A(s)
b0 X m
A(s)
b0 sX m
= s y p (0)
A(s)
b0 X m
A(s)
b0 sX m
py p (0) =
= s y p (0)
A(s)
y p (0) =
A1 + A2 = y p (0)
s1 A1 + s2 A2 = sy p (0)
odakle slijedi:
A1
A2
s2 s
y (0) =
s1 s2 p
s s1
y (0) =
s1 s2 p
s2 s b0 X m
s1 s2 A(s)
s s1 b0 X m
s1 s2 A(s)
b0 X m s2 s s t
s s1 s t
st
1
2
=
e +
e + e u(t)
A(s) s1 s2
s1 s2
b0 X m
s
1
s2 t
s1 t
s2 t
s1 t
st
=
(e e )
(s e s2 e ) + e ) u(t) (3.95)
A(s) s1 s2
s1 s2 1
97
= <{iL (t)}
= y s (t)
=
=
=
Ig
j0
02
= + jd
= jd
02 Ig
j0
1
t
t
j0 t
(2j sin d te )
2j0 cos(d t )e
+e
iL (t) =
2j0 2jd
2jd
0 Ig j0 t
0
0
2
=
e
sin d tet + j
cos(d t )et
2
d
d
Odatle izvodimo izraz za prinudni odziv za struju iL (t):
iL (t) = <{iL (t)} =
0 Ig
0 t
(sin 0 t
e
sin d t)u(t)
2
d
(3.96)
(3.97)
98
= X m est (k 1 + k 2 t)s2 + 2k 2 s
u jednacinu 3.97, nakon sredjivanja dobijamo jednacinu:
k 2 (s2 + 2s + 02 )t + k 1 (s2 + 2s + 02 ) + 2k 2 ( + s) = b0
Posto vrijedi s2 + 2s + 02 = 0, slijedi:
k1
= 0
k2
b0
2( + s)
b0 X m
test
2( + s)
(3.98)
U opstem slucaju uslov A(s)=0 se javlja kada pobudni signal x(t) sadrzi neku
od komponenti prirodnog odziva kola yn (t). Diferencijalna jednacina:
p2 ys ys = et u(t)
(3.99)
(3.100)
99
(3.101)
= b0 x + b1 px
1
=
(b0 + b1 p)x(t)
p
3.3
(3.103)
1
V0
L
100
s1/2 = jd = 0 ej( 2 +)
homogeno rjesenje iLh ima oblik:
ih (t) = A1 es1 t + A2 es2 t
Partikularno rjesenje predstavlja stacionarni prinudni odziv kola (za t ) i za
zadani pobudni signal ima oblik:
iLp (t) = Ig
Prema tome, opsti oblik kompletnog rjesenja predstavljen je relacijom:
iL (t) = A1 es1 t + A2 es2 t + Ig
pri cemu vrijedi s1 = s2 . Konstante A1 i A2 izracunavaju se iz pocetnih vrijednosti,
prema relacijama:
iL (0+ ) = I0
1
piL (0+ ) = V0
L
A1 + A2 + Ig
s1 A1 + s2 A2
odakle vrijedi:
A1
A2
s2
1
1
V0
s2 s1
L s2 s1
s1
1
1
= (I0 Ig )
+ V0
s2 s1
L s2 s1
= (I0 Ig )
s2 es1 t s1 es2 t
1 es1 t es2 t
V0
+ Ig
s2 s1
L
s2 s1
(3.104)
s1 t
s1 t
( jd ) ( + jd ) = 2jd
s2 t
s2 t
s1 e
=
=
=
0 et (e
j(d t
2 )
ej(d t 2 ) )
0 et 2j sin(d t )
2
0 et 2j cos(d t )
0 et 2j cos(d t )
1 et 2j sin d t
V0
+ Ig
2jd
L
2jd
0
V0 0 t
= (I0Ig ) et cos(d t)+
e
sin d t+Ig (3.105)
d
0 L d
V0 0 t
0 t
e
cos(d t ) +
e
sin d t
d
0 L d
0 t
Ig 1
e
cos(d t )
d
I0
(3.106)
Analizom prethodnog izraza lako je uociti da kompletan odziv kola iL (t) cini zbir
prirodnog odziva in (t) (vidi relaciju 3.24) i prinudnog odziva is (t) (vidi relaciju
3.56). Dakle, za RLC kolo vrijedi:
iL (t) = iLn (t) + iLs (t)
Na taj nacin smo dokazali da princip superpozicije prirodnog i prinudnog odziva
vrijedi i za kola drugog reda.
3.4
102
3.4.1
Jedna
cine stanja i trajektorija stanja RLC kola
pvC
1
vC
L
1
G
iL vC
C
C
(3.107)
sa pocetnim vrijednostima:
iL (0+ )
+
ivC (0 )
= I0
= V0
iL (t)
y(t) =
vC (t)
koji se naziva vektorom stanja, ili jednostavno stanjem kola.
Na slikama 3.24, 3.25 i 3.26 prikazani su dijagrami promjene struje zavojnice iL (t) i napona kondenzatora vC (t) kao i trajektorija stanja (iL (t), vC (t)),
za prirodni odziv paralelnog RLC kola sa pocetnim vrijednostima iL (0) = 1A i
vC (0) = 1V za sljedece slucajeve:
eksponencijalno-prigusni slucaj, kada su parametri
kola: R = 3 , L = 4H
1
0.5
vC
-1
-2
vC
1
t= 0
0.5
0
-1
-2
-3
t=
iL
t= 2
t= 1
t = 0.62
Slika 3.24: Odzivi kola i trajektorija stanja paralelnog RLC kola za eksponencijalno prigusni slucaj
1
3
s1 = + j
2
2
1
3
s2 = j
2
2
Prirodni odziv kola, za ovaj slucaj, ima oblik:
1
1
3
3
3
iL (t) = e 2 t (cos
t + 3 sin
t) = 2e 2 t (cos
t 60)
2
2
2
1
3
1
3
3
t 3 sin
vC (t) = e 2 t (cos
t + 60)
t) = 2e 2 t (cos
2
2
2
104
iL
1
t
0
vC
1
t
1
vC
1
iL
0
1
Slika 3.25: Odzivi kola i trajektorija stanja paralelnog RLC kola za eksponencijalno sinusni slucaj
cos 2t +
iL
1
0
p
4
p
2
vC
3p
4
p
4
p
2
3p
4
-1
a.
vC
8
4
-1
t = 0, p , ...
iL
-4
-8
b.
3.4.2
Matri
cna forma prirodnog odziva
Jednacine stanja za prirodni odziv paralelnog RLC kola mogu se napisati u matricnoj formi:
dy(t)
= Ay(t)
(3.108)
dt
uz pocetni uslov y(0) = y0 , gdje su:
A=
0
C1
1
L
G
C
i
y0 =
I0
V0
106
(3.109)
gdje je eAt matrica koja zavisi od matrice A i vremena t. Matrica A definise proces
transformacije vektora pocetnih stanja y0 u vektor stanja sistema sistema y(t).
Transformacija, definisana relacijom 3.109, predstavlja linearnu transformaciju.
Matrica eA moze se priblizno definisati pomocu reda:
eAt = I + At + A2
t2
tn
+ + An
2!
n!
(3.110)
3.4.3
Pribli
zan metod odredjivanja trajektorije stanja
U jednacini 3.108 izraz dy(t)/dt predstavlja gradijent duz trajektorije y(t) u prostoru stanja. Priblizan metod za odredjivanje trajektorije y(t) mozemo izvesti iz
pocetnih vrijednosti y(0) uz poznavanje vrijednosti gradijenta u t = 0 (dy/dt| (t = 0))
koristeci jednostavni korak-po-korak metod, koji je opisan u nastavku. Ukoliko
posmatramo dovoljno mali interval t, mozemo smatrati da je vrijednost gradijenta dy/dt duz intervala t konstantna tako da se trajektorija y(t) moze priblizno
prikazati pomocu pravca (dy/dt)t. Dakle, polazeci od pocetne vrijednosti y(0)
slijedi:
dy
( )(0) = Ay0
dt
i
y(t) = y0 +
dy
(0)t = y0 + Ay0 t
dt
Odavde se izvodi rekurzivni obrazac za izracunavanje sukcesivnih, pribliznih vrijednosti varijable stanja y[(k + 1)t)], za k = 0, 1, 2, ..., N :
y[(k + 1)t] = y(kt) + Ay(kt)t = (I + tA) y(kt)
(3.111)
dy1 /dt
0
1
y1
=
y2
dy2 /dt
1 1
uz vektor pocetnih vrijednosti:
y1 (0)
1
y(0) =
=
y2 (0)
1
Za t = 0.2(s) rekurzivni obrazac, napisan u matricnoj formi, ima oblik:
y[(k + 1)t] =
(I + tA)y(kt)
1 0
0
=
+ 0.2
0 1
1
1
0.2
=
y(kt)
0.2 0.8
1
1
y(kt)
Na slici 3.27. prikazana je priblizna trajektorija y(kt) za vrijednost parametra t = 0.2(s) kao trajektorija y(t).
vc
t=0
t = 0.2
t = 0 .4
t = 0 .6
t = 0 .8
t = 1
t = 1 .2
t = 1 .4
t = 2 .0 t = 1 . 6
1
t = 2 .8
iL
3.4.4
Matri
cna forma kompletnog odziva RLC kola u prostoru stanja
Ukoliko se paralelno RLC kolo prikljuci na strujni generator ig(t), tada jednacine
stanja, napisane u formi prostora stanja, imaju oblik:
1
piL =
vC
L
1
G
1
pvC = iL vC + ig
C
C
C
108
(3.112)
1
0
L
1
G
C
C
0
1
C
i vektora:
iL (t)
vC (t)
y=
Pobudni signal ima vrijednost x(t) = ig (t). Vektor pocetnih vrijednosti je:
y0 = y(0) =
I0
V0
at
ea(t ) b x( ) d
(3.113)
Pri tome prvi clan rjesenja odgovara prirodnom odzivu sa pocetnim uslovom y(0),
a drugi clan prinudnom odzivu na pobudni signal x(t). Analogno, prema teoriji
sistema, rjesenje matricne 3.112 jednacine ima oblik:
Z
y(t) = y0 eAt +
eA(t ) B x( ) d
(3.114)
Prvi clan rjesenja matricne jednacine predstavlja prirodni odziv kola, a drugi clan
prinudni odziv kola. Time je ponovo dokazan princip superpozicije prirodnog i
prinudnog odziva za kola drugog reda.
3.5. ANALOGNI MEHANICKI
SISTEMI DRUGOG REDA
fS
fk
fB
109
fS
3.5
Analogni mehani
cki sistemi drugog reda
Na mehanicki sistem prikazan na slici 3.28.a koji sadrzi tijelo mase M povezano
sa oprugom elasticnosti K za fiksnu povrsinu, djeluje sila fs . Koeficijent trenja
izmedju tijela i povrsine je B. Ovaj sistem predstavlja dinamicki sistem drugog
reda.
Na slici 3.28.b prikazane su sile koje djeluju na tijelo M. Na osnovu Njutnovog
zakona, moguce je napisati jednacinu ravnoteze (stanja):
dv
dt
gdje je vbrzina kretanja tijela u pravcu djelovanja sile fs . Poznato je da izmedju
sile trenja fB i brzine v postoji proporcionalnost, tj. da vrijedi fB (v) = Bv, a da
izmedju sile opruge fk i pomjeranja x vrijedi zavisnost fk (x) = Kx. Jednacina
stanja tada ima oblik:
dv
M
+ Bv + Kx = fs
(3.115)
dt
pri cemu vrijedi v = dx/dt, odakle slijedi:
Z t
Z t
x=
v( )d = x(0) +
v( )d
fs fk fB = M
d2 v
dv
d
+B
+ Kv = fs
dt2
dt
dt
110
masa M i kapacitet C
trenje B provodnost G
elasticnost K i induktivitet L
a analogne varijable stanja:
sila f (t) i struja i(t)
brzina v(t) i napon v(t)
pomjeraj x(t) i fluks (t)
Analogne jednacine stanja elemenata sistema su:
za masu f = M dv/dt i za kondenzator iC = CdvC /dt
za trenje f = Bv i za provodnost i = Gv
Rt
Rt
za oprugu f (t) = f (0)+K 0 v( )d i za zavojnicu i(t) = i(0)+ L1 0 v( )d