Kemal Bai

Enes Kari, Prie od sjene. Connectum, Sarajevo, 2015.

Hikje od sjene

Zbirka Prie od sjene Enesa Karia u zagradi ispod naslova ima umetnutu informaciju
itateljima: hikje. Ovim se ve i prije poetka itatelju eli skrenuti panja da to nije zbirka bilo
kakvih pria. Radi se o kratkoj narativnoj formi koja odie duhom usmene pripovjedake
tradicije. Njeno porijeklo vee se za arapsku i persijsku tradiciju predaja, koja u islamskoj kulturi
ima vano mjesto. Hikja u pravilu ima didaktiku notu, a pitanja kojim se uglavnom bavi su ona
koja preispituju odnos ovjeka, odnosno ljudske due, naspram sudbine. U ovoj zbirci nalaze se
tri razliite vrste hikja, a one se razlikuju po svom porijeklu. Tako su Prie od sjene sastavljene
od autorskih hikja Enesa Karia, zatim od onih koje je on uo od drugih ljudi pa ih ovdje
prenosi, a tu su i hikje koje su zapravo autorove reinterpretacije onih koje je pronalazio u
knjigama.
Radi se o postupku koji u ovom sluaju nikako nije beznaajan, jer se upravo njime eli
sugerirati neprekinuto kolo pripovijedanja, koje postoji valjda otkada i ljudi sami. Ovaj postupak,
takoer, upozorava da prie ive due od ljudi, ali i to da ljudi ne mogu ivjeti bez prie. A pria
je sposobnost da se u jeziku artikuliraju ak i naizgled udaljene i nepovezane pojedinosti iz
pojavnog svijeta, i da se od njih napravi cjelina koja ima unutarnju logiku i smisao. Potreba za
smislom je univerzalna ljudska potreba, a njena konkretizacija je upravo pria. Dakle, motiv za
ovaj postupak treba traiti u razumijevanju vanosti prie za ovjeka, ali i njegove osuenosti
na nju, koja je valjda jednaka u svim vremenima. Zato je mogue da potpuno ravnopravno jedna
uz drugu stoje autorske i hikje iz drugih, razliitih izvora.
Glavna stilska karakteristika hikja jeste jaka zavrna poanta, a da bi se do nje dolo koriste se
svi mogui narativni postupci, pa tako hikji nisu strani ni elementi udesnog koje pronalazimo i

u evropskoj tradiciji, u jednostavnim knjievnim oblicima kao to su bajka i basna. Budui da se

hikja bavi duom, ona duu daje svemu. Zato onda ne udi naprimjer tuga koju osjea jedan
stari prag preko kojeg se godinama ulazilo u kuu, a na kojeg vie niko ne misli. Ili, tuga kamena
kojeg ispira potok...
Hikja je, dakle, stari narativni oblik i kao takav on po svojoj prirodi podrazumijeva svijet koji je
upravljan silom koju ovjek ne moe ukrotiti. Ta sila je sudbina ili Boja volja i odreenje. Tano
je da ne moemo rei kako u hikjama imamo likove, jer niti se oni imaju gdje razviti niti hikji
trebaju komplicirani likovi, oni su samo funkcije koje slue kako bi se realizirala poanta. U
stukturi hikje na jednoj strani je fenomen sudbine, a na drugoj strani, dakle uslovno reeno, lik.
Poanta proizilazi iz meuodnosa ova dva gradivna elementa prie. Moda se upravo tu moe
pronai i razlog zato je ova forma pronala svoje mjesto u islamskoj tradiciji gdje se njenom
poantom metaforiki eli ukazati na odnos ovjeka i Stvoritelja. ovjekova sudbina nije u
njegovim rukama i od onoga to mu je odreeno ne moe pobjei, a esto taj isti ovjek,
nespreman na iskuenje, pokuava pobjei od onoga to se na kraju prie pokae dobrim za
njega.
Hikje Enesa Karia u nekim sluajevima su po stilu i sadraju potpuno u skladu sa klasinim
hikjama, ali se autoru u nekim priama dogaa i neto to je moda, za ovakvu formu,
netipino. Naime, hikja uglavnom rauna sa svim vremenom i prostorom, u njoj se rijetko kada
konkretiziraju mjesto i vrijeme dogaaja, a u sluajevima kada se to uradi moe se osjetiti da se
hikja uveliko pomjerila prema formi anegdote. Karieve hikje nerijetko u sebi imaju upravo
ovakve natuknice koje vrijeme i prostor konkretiziraju. Prostor i vrijeme postaju mehaniki
mjerljivi i konkretni, a onda se pokuavaju popuniti sudbinom ili Bojim odreenjem. Tako je,
naprimjer, sa priom Glava za glavu:
Jedan slavni indoneanski kuhar po imenu Peng Fanu spremao veere s raznim jelima i
delicijama. Jednog dana (23. augusta 2014.) uhvatie kobru, guju otrovnicu, i donesoe mu je u
kuhinju da od njezina tijela spremi ukusnu veeru. (str. 105.)
Kari u fusnoti navodi da ovu hikaju donosi po vijesti koju su objavile novine, navodei takoer
i datum. Dok je istio kuhinju, nesretnog kuhara je ugrizla odsjeena kobrina glava i on je umro
na putu do bolnice. Iz materijala sadranog u informaciji o neuobiajenom dogaaju, autor ovdje
pokuava izgraditi kratku pripovijest koja e nadilaziti sami konkretni dogaaj, on gradi priu u

kojoj e se moi prepoznati barem neto to e tu pripovijest uiniti univerzalnom,

svevremenskom i svuda jednako razumljivom. Dakle, glava za glavu. U Karievoj zbirci
nalazimo vie ovakvih pokuaja, i ti su pokuaji nekad vie, a nekad manje uspjeni.
U prii koja otvara zbirku, a koja se zove Ahil, Rustem, Suhrab, Alija erzelez i Parsifal u
rajskim baama otkriva se jo jedna autorova intencija, a to je da spoji i izravna epske junake,
koji se podrazumijevaju kao bazini dio cjelokupne svjetske epske tradicije, sa onima koji
pripadaju tradiciji malog jezika i koji njegovu granicu ne prelaze tako esto. Ovakvim pokuajem
prevazilaenja te granice eli se postii ukljuivanje epske tradicije malog naroda u onu
svjetsku tradiciju koja stoji kao paradigma u odnosu na koju se sve ostale tradicije mjere.
Time se eli naglasiti da ma koliko mala bila neka kultura, ona nuno i bezuslovno jeste dio
jednog vieg bia svjetske kulturne tradicije. I to spada u razloge zbog kojih bi se moglo rei da
Prie od sjene jesu sadrajno raznovrsna zbirka, u kojoj susreemo intervencije u samu formu
hikaje, to je svakako ini neobinom i zanimljivom knjigom.