___________________________SUVREMENA ARHITEKTURA 2.

SVIJET
(FRAMPTON, CURTIS, GOSSEL, SKRIPTE)

LUKA BEKAVAC (P.17)

MAGDALENA BUID (P.16)
MARTINA ERAK (P.19)
JAKOV FATOVID (P.20)
MATEJA MIKULID (P .15)
NIKA RADATOVID (P.17)
ANGELA VLAID (P.18)
SANDRA UNTERAJNER (P.18)

PREDAVANJE 15 /50-60te SAD/

UVOD
Nakon II svjetskog rata simptomatian je gubitak identiteta s obje strane Atlantika. Europski
emigranti zapoinju formuliranje novog stila u Americi to se domadoj arhitektonskoj eliti i nije ba
svidjelo.
Okruenje koji nije davalo jasne obrise grada, sa populistikim motivima erekera i arkada postalo je
kontekst u kojem se razvija nova arhitektura. Sve pridolice u Ameriku svoje razvijene arhitektonske
ideje i stavove sada nanovo revidiraju, usklauju, mijenjaju ali i nastavljaju. Tako na jednak nain oni
mijenjaju Ameriku, kao to i ona mijenja njih. Za Miesa se pak kae da je najbolje preivio ok
transatlantskog prelaska.
To je razdoblje pomirenja izmeu nove interpretacije i naslijeenog tipa, izmeu pridolog i izvornog,
izmeu arhitektonske namjere i tehnike normi.
Neboderi se vie nede radili opeci ili kameni, sada to postaje sustav skeletne konstrukcije i staklenih
panela kao fasadnog zida.

GROPIUS, Walter
Gropius je napustio Njemaku jo 1937.i prebjegao u Englesku uvidjevi kako su nacizam i moderna
arhitektura nespojivi. U Engleskoj provodi 3 godine, te na poziv J.Hudnt, dekana Harwarda, seli u
Ameriku i postaje ravnatelj Odjela za arhitekturu na Harwardu.
GROPIUS HOUSE, LINCOLN, MASSACHUSETTS,1938.

Nedugo nakon dolaska u Ameriku gradi kudu za sebe i svoju enu. Bijela forma, veliki otvori i
slobodan tlocrt oznaili su kudu kao internacionalni upad. Meutim autohtoni doprinos i utjecaj
regionalizma na toj je kudi vidljiv kroz uporabu drvenih okvira koje boja bijelo.
HARKNESS COMMONS, Harward
Zajednike prostorije fakulteta koje natkrivenim stazama
povezuju paviljone studentskih domova. U prizemlju ostvaraju
prostor okupljanja, kafe i uionicu u zatvorenom i na otvorenom,
AB konstrukcija i otvaranje proelja

MARCLE BREUER
Marcel Lajos Breuer (21. svibnja 1902., Peuh, Maarska, 1. srpnja 1981. New York), bio je neobino
utjecajan, arhitekt i industrijski dizajner, maarsko-idovskog porijekla. Breuer je jedan od oeva
modernizma, pionir proidene jednostavne forme, i modularnog dizajna.
Breuer je bio meu prvim uenicima, i vjerni slijedbenik Bauhausa, u toj koli je stekao, vjetinu
kombiniranja umjetnosti i tehnikih vjetina. Po zavretku kolovanja, postao je voditelj, - kabineta za
unutranju arhitekturu u matinoj koli u Bauhausu. Nakon toga, radio je u Berlinu, kao arhitekt , ali i
kao pionir dizajna namjetaja, od metala ( njegovi protutipi proizvode se i prodaju do danas). Po
dolasku nacista na vlast, Breuer je prvo pobjegao u London, a nakon toga u Ameriku. Breuer je
najpoznatiji u kolektivnoj memoriji ovjeanstva, po svom vrlo ranom radu, fotelji od metalnih cijevi,
Wassily,koju je oblikovao 1925.
Vrhunac karijere kao arhitekt doivio je projektom za sjedite UNESCO-a u Parizu sa Nervijem i
Zehrfusom.

BINUKLEARNA KUDA:
Nakon to osnuje svoj ured u NY poinje koristiti koncepciju binuklearne kude iji je povod bio
promatranje ivota post ratnog ovjeka koji u mehaniziranom svijetu eli i da kuda postane raznolikiji
instrument.
Podjela nastaje u 2 odvojene zone jednu za ivljenje i socijalizaciju i drugu koja ukljuuje spavanje,
rad i koncentraciju. Spavade je sobe dimenzionirao na nain da se mogu pretvoriti u studio. Nakon
svih godina provedenih u skuenim prostorima, poslijeratni ovjek je trebao prostor da bude sam.
Meutim kroz vrijeme, zone binuklearne kude su se promijenili i vie nisu razdvajale javno i privatno
nego djecu i roditelje. Roditeljska soba uvijek bi se nala na katu sama, a djeja blizu kuhinje kako bi i
majka mogla nadgledati.
KUDA ZA IZLOBU MOME 1949.
Koristi svoj tipini leptirasti krov, dvije kosine koje se
spajaju u najnioj toki. Takav krov omogudio je razliite
visine unutra. Prostorije definiraju parter vani. Paljivo
projektirane skale. Kuhinja u sreditu kude kao zapovjedni
centar s pogledom prema djejoj igraonici i dnevnom
boravku.
Ova ogledna kuda jedna je od MoMAinih najboljih izloaka
i izazvala je veliku panju.
Rockerfeller je kudu kupio nakon izlobe i postavio si je na
ran kao gostinjski paviljon.

BREUER HOUSE II, New Cannan

Kuda ima dvije etae koje su
izdefinirane na fasadi, prizemlje je
bukano, a kat obloen drvenim
letvicama, a balkon je pridran samo
dvjema elinim sajlama.

ROBINSON HOUSE
Kuda ponovno ima leptirasti krov koji uzima funkciju nadstrenice.
Ova jednoetana kuda smjetena je u pusti krajolik s pogledom
prema Berkshire planinama. Tlocrtno je binuklearna s jasnom
podjelom na spavadi i dnevni dio, u tlocrtu postaje dva krila (sobe i
garaa te dnevni dio) koji su razliitog tlocrtnog oblika a spojeni su
ulaznim hallom. Priroda prodire u strukturu, dok se i sama kuda
kamenom obradom zidova stapa u prirodu. Koritenje stakla ini planine granicom unutarnjeg
prostora. U obradi proelja koristi i drvo.
FERRY HOUSE, NY
Elegantni primjer internacionalnog stila modernizma na kampusu
Vassari. Kuda slijedi funkcionlistiki plan u dvije zone, gornji blok je
za spavanje i uenje, a donji za jelo i druenje. Kuda je sinteza
europskog i amerikog utjecaja. Europski se vidi u dizajnu prozora,
bojanju cigle u bijelo, dok se ameriki vidi u koritenju drva
empresa, lokalnog kamena, kamina

ROBNA KUDA DE BIJENKORF ROTTERDAM

Veliki kubus s blago naglaenom sadastom strukturom
fasade,a unutar nekolicina sada se nalaze kratki vertikalni
otvori pravilno rasporeeni po fasadi. Na vrh zgrade smjestili
su se uredi i kantina.

+HAMILTON SMITH
UNIVERSITY HEIGHTS, DVORANA ZA PREDAVANJA NY
Skulpturalno oblikovana dvorana u betonu precizno
oblikovana uz veliko inenjersko znanje.

WITHNEY MUSEUM OF AMERICAN ART

Muzej amerike umjetnosti mora bit znaajan, argumentiran, a opet
izgubljen u umi nebodera postavlja si pitanja kako se odvojiti od
Manhattna? Kaskadno se uvlai i radi cezuru. Prilazi se mostom (odvaja
kako se nasloniti na susjeda?
Die lamelu i distancira se od susjeda, a na uglu izlazi u punini
skulpturalnosti. Sivi granit i apstraktna kompozicija.
Uredi nisu bitni pa su na vrhu.

OPATIJA SV.IVANA, COLLEGEVILLE

Niz naboranih konstrukcija ,najveda tada crkva

u americi.
Prima 1700 ljudi u redovima oko oltara iza
kojih se nalazi jo jedan red za svedenike.
Perforirana fasada sada daje difuzno svjetlo
unutra.
Zvonik kao hiperbolini paraboloid.
parafraza Eifelovog tornja u betonskom
potpornju.
Materijal beton sirovi.
Unutra realizira modan Nervijevski interijer.
CRKVA SV.FRANJE SALEKOG
Podalje od civilizacije, daje si da radi volumen
kao hiperbolini paraboloid.
Svjetlo u visinama u unutranjosti.
Zbog loe akustike oblau se ploama za
akustiku.
Materijal je i dalje sirovi beton.

SAMOSTAN BENEDIKTINKI, SOUTH DAKTOTA

Kompleks sa samostanom, crkvom i
pratedim sadrajem smjeten u ravnicu.
Zvonik je simbolini prikaz biblijskoj jedra
ili jarbola.

NEUTRA, Richard
U vrijeme kolovanja u Beu pohaao je i Arhitektonsku kolu Adolfa Loosa, kasnije upoznaje i
Mendelsohna i radi kao pomodnik u njegovu uredu. Po dolasku u SAD radi sa Holabirdom i Rochom, a
potom je jedno vrijeme radio za F.L.Wrighta. Nakon toga, zajedno sa Schindlerom radio je na
nekoliko zajednikih ostvarenja: vrta za Lovell Beach House, Natjeaj za Ligu naroda, sheme za visoke
zgrade.
Schindler odlazi u smjeru arhitekture kompleksnosti, strmih lokacija, ekscentrinih klijenata i novih
materijala u plastici mijeanih s drvom.
Za razliku od njega Neutra se jo vie pribliava arhitekturi elika, staklenih ploa, iluminacije i
transparentnosti, iako de i on ispitivitai materijale. Voda kojukao element koristi na kudi Sternberg
postat de vaan oblikovni element njegove arhitekture i kasnije.
Istraivao je blagotvorno djelovanje uspjeno projektirane sredine na psihofiziko zdravlje ovjeka.
JOSEPH VON STERNBERG HOUSE, Northridge, California

Kuda koje je danas naalost sruena raena je za redatelja Sternberga. Kuda je raena kao ideja
pretapanja i uvlaenja prostora s prirodom. Koristi sinusoidu kao oblikovni element kojim zatvara
dvorita kude. Kuda je obloena metalom, a opasuje je bazen vode kao jarak. Bazen se takoer nalazi
na krovu. Dnevni boravak mu je dvovisinski, a galerija koja na njega gleda je ujedno i studio. Na katu
se jo samo nalazi kupaona i soba orijentirana prema bazenu. Iako postoje zakrivljene forme,
zatvoreni prostori su kontrastno ortogonalni i organizacija im je jasna.
Anegdota kae kako je Sternberg koji je radio sa filmskim zvijezdama nije htio da sobe u kudi imaju
vrata kako se razmaene zvijezde ne bi zakljuavale u sobe i prijetile samoubojstvom.
EDGAR J.KAUFMAN DESERT HOUSE, Palm Springs, California

Neutra na ovome projektu dalje razvija svoj novi i esto oponaani stil projekta za vile. Rije je jasnim
razvedenim masama s velikim ostakljenjima. Postavljani zrcalni zidovi suptilno preklapaju interijer i
prirodu. Ulazi su mu jednostavni bez raskone arhitektonske geste, ali iza skromnih i esto skrivenih

vrata slijedi raskona gesta pretapanja. Neutra je smatrao na tragu svog promiljanja o utjecaju
prostora na ovjeka da samo arhitektura usklaena s okoliem moe biti 'luka due' i da samo takvo
mjesto sadri 'isjeak vjenosti'.
Kuda Kaufmann nalazi se u siromanom pejzau, i iako mu je
kontrastna ujedno ga i potuje. Rije je o niskoj formi
Wrightaovskog tipa kontakta kude i tla s natkrivenom
krovnom terasom s aluminijskim brisolejima koji tite prostor
za sjedenje od sunca i pijeska.
Na krovu su postavljene reflektirajude keramike granule da
bi manje apsorbirali toplinu. U pod su ugraene cijevi koji s
toplom i hladnom vodom griju i hlade prostor. Minimalistiki
tlocrt internacionalnog stila dobio je drugaiji izraz kako bi odgovorio topografiji i klimi i klimi u kojoj
se naao. Svako krilo kude ima svoj pogled i pristup izvana,a u cjelini se ostvaruje fluidnost prostora.

SAARINEN, Eliel
Fin ac podrijetlom, otac je priznatijeg Eera Saarinena. U Ameriku doseljava 1923. Na natjeaju za
Chicago Tribune osvaja drugu nagradu koja se nije izvela, ali mu je upravo taj projekt omogudio
emigraciju u SAD. Po dolasku u SAD radi u Chicagu a potom odlazi na University of Michigan da bi
konano postao direktor Cranbook academy. Zasluan je za reputaciju akademije ne samo po
arhitekturi nego zato jer su iz nje izili i arhitekti poput Ch.Eamesa, i F.Knolla.
U SAD donosi modificirani modernizam u kojem spaja moderno i klasino, skadinavku tradiciju izrade
u opeci i hladni racionalizam.
TABERNACLE CURCH, Indiana 1939-42
Jedna od graevina prema kojoj se Eliel Saarinen etablirao u SADu. Na njoj
je vidljiv ranije spomenuti spoj tradicije skandinavije graenja u opeci i
hladnog racionalizma. Zgrada se sastoji od dva volumena; tornja i velike
dvorane s ostakljenim proeljem. Detalje u interijeru radio je Eero
Saarinen skupa s Ch.Eamesom.

EERO SAARINEN
Sin Eliela Saarinena koji je roen na isti dan. Finac koji se kolovao na sveuilitu Yale u New Heavenu
gdje se i sprijateljio s Ch.Eamsom. Razvijao je karijeru na dva polja_dizajn i arhitektura. U podruju
dizajna namjetaja poznate su njegove Womb Chair i Tulip Chair ta tvrtku Knoll koja ih je producirala.
Tulip Chair se jako populizirala jer je koritena kao stolica u Star trek Original Series. U
arhitektonskom smislu radio je na brojnim projektima crkava, aerodroma koji su ostavili utjecaj.
WOMB CHAIR /TULIP CHAIR

womb

tulip

ELIEL SAARINEN, EERO SAARINEN

GENERAL MOTORS TEHNICAL CENTER, Michigan

Rije je o niskom kompleksu 5 zgrada/odjela smjetenim oko centralnog bazena-umjetnog jezera. Od

visoke uredske zgrade odustalo se u ranoj fazi projekta,a pogled privlae srebrnkasti vodotoranj od
nehrajudeg elika s niskom kupolom.
Zgrade su povezane s izdignutim ostakljenim prolazima. U interijeru Eero dizajnira upeatljivo
spiralno stubite, a unutranje boje su arke. Novost su velike emajlirane metalne ploe, izolacijske
neoprenske trake izmeu fasadnih elemenata i blistave fasade opeke.
Ovaj projekt je zapoeo Eliel, a nakon njegove smrti nastavio ga je Eero.
EERO SAARINEN
JEFFERSON NATIONAL EXPANSION MEMORIAL, St Louis, Missuri1947.

Projekt kojime je Eero samostalno ostvario reputaciju. Parabolini luk visok 192 metra je trijumfalni
luk u ast napretka i tehnologije. Konstrukcija je betonska obloena reflektirajudim materijalom
poliranog nehrajudeg elika-aluminija. Objekt je posjedovao neobinu snagu u neprestanom
stvaranju prostorne tenzije, njegova vrijednost proizlazila je iz paljivo kontrolirane profilacije do
obloge koja je reagirala na svjetlo, sjenu i vrijeme te se obloga ak pomalo i svijala pod utjecajem
temperature. Metaforino ovaj je luk predstavljao i most izmeu istoka i zapada. U tjemenu luka
nalazio se vidikovac.

MASSACHUSETTS INSTITUTE OF TECHNOLOGY-MIT BUILDINGS

KRESGE AUDITORIUM, Cambridge,Massachusetts, 1953-55.

Dio MIT kompleksa dvije zgrade odvojene zelenilom. Tendencija je bila stvaranje prostora okupljanja
studenata za bitne proslave i slino. Druga zgrada-kapela je trebala sluiti za vjenanja, a prostor
zelenila izmeu kao prostor koji de primiti neke druge gradske dogaaje.
Ovaj auditorij kojeg su studenti zvali Kresge oval specifian je po svojoj konstrukciji betonske
skulpturalne ljuske koja je izrazito tanka i nosi samu sebe. Ljuska ima uporita u 3 toke koje se ne
vide, pa gledatelj ne moe raspoznati to nosi, a to je noeno. Fasada curtain walla je stopostotna i
nenosiva je.
MIT CHAPEL

Izvana je kapela jednostavan cilindrian volumen od opeke s plitkim betonskim rovom okolo i
zavrena s aluminijskim vrhom. Cigla je poduprta sa niskim lukovima,a u obradi Saarinen bira grubu
ciglu te se poigrava s njenom teksturom. Izvrsno je poigravanje svjetlo koje u kapelu ulazi preko krova
fokusirajudi se na oltar od bijelog mramora, te svjetlo koje refleksijom dolazi iz jarka koji okruuje
kapelu. Ugoaj koji stvara je mistian. Toranj sa zvonom i iljati skulpturalni zavretak dodao je 1956.
T.Roszack.
MILWAUKE COUNTRY WAR MERMORIAL

Otvoreni krioliki tlocrt s konzolnim istakama. Volumen u

sredinjem dijelu oblikuje atrij, dvorite. Izgraen kao
memorijalni centar za poginule u II svjetskom ratu.

NORTH CHRISTIAN CHURCH, Columbus, Indiana

Zadnji Saarinenov projekt,
objekt heksagonalnog oblika
koji zavrava kopljem visokim
59m, ispod kojeg se nalazi
okulus koji dovodi svjetlo u
svetite. A sredini svetita je
oltar, a klupe su postavljene
okolo takoer u
heksagonalnom poloaju.
Objekt odaje ideju prostora za oboavanje.

BELL LABS HOLMDEL COMPLEX

Zgrada Bell kompanije, kasnije poznata
kao AT&T. Glavna zgrada u
unutranjosti je podijeljena na 4
paviljona od koji je svaki sa svojim
laboratorijima i uredima organiziran
oko atrija, a atriji su povezani
mostovima i etnicama. U blizini se nalazi i vodotoranj zvani 'tranzistor' radi svog oblika koji je jo
uvijek u uporabi.

JOHN DEER AND COMPANY ADMINISTRATION CENTRE

Ovaj administrativni centar kompanije John Deer je poznat po uporabi kortena-vrste elika koja je
otporna na vremenske uvjete i nije joj potrebno bojanje. Na proeljima su vanjske reetke ovjeene
na konzolne nastavke. Nakon smrti Eera Saarinena projekt je dovorio K.Roche.

INGALLS HOCKEY RINK, 1959.

Ova je dvorana izgraena za Sveuilite Yale. Moe primiti do 2800 ljudi (sjededa mjesta), a najvia joj
je toka 23 metra. esto je nazivaju KIT zbog njenog oblika.
Konstruktivno rije je o 90metarskom luku ojaanog betona na kojeg se vjea mrea kablova koji
podupiru drveni krov i tako se dobiva dvostruko zakrivljena stabilna ploha krova. Vanjski kablovi koji
spajaju luk s rubom krova dodani su tijekom konstruiranja kako bi preuzeli utjecaje vjetra. Kako bi
postigao dramatinost vanjske rubove zavrde prema van.
TRANS WORLD AIRLINES, Idleeilde, NY

Koncept putnikog terminala i meusobno natjecanje privatnih zrakoplovnih tvrtki odredilo je

futuristiki pristup i izuzetnost zgrade. Ovim se projektom odrava snana tradicija ekspresionizma.
Glavna ideja koja je utjecala na oblik je zamisao Saarinena o krovu koji se uzdie. etiri Y nosaa dre
4 zaobljene ljuske zgrade terminala. Rije je o ferobetonskoj koljkastoj konstrukciji. Vrhovi ljusaka se
dotiu iznad sredita dvorane,a njihovi zadebljani rubovi naglaavaju organinost forme. Ukupni
izgled ptice rairenih krila potvruje izboina nalik na kljun na krovu. Unutranjost je odreena
snanim krivuljama koji prenose dramatinost krova i u interijer, a sam Saarinen je rekao:
Sve krivine, svi meuprostori i dijelovi, sve do oblika znakova, semafora, ograda trebali su se slagati.
Htjeli smo da putnici koji prolaze zgradom osjete potpuno dizajnirano okruje, u kojem svaki dio
izrasta iz drugog, i sve pripada jednom svijetu oblika.

DULLES INTERNATIONAL AIRPORT, WASHINGTON DC, Chantilly, Virginia 1958.-62.

Ova meunarodna luka sagraena je od prefabriciranih dijelova. Saarinen i ovdje projektira ovjeeni
krov pridran rukama koje svoju iroku povrinu podiu u zrak poput nositelja zastava na otvaranju
Olimpijskih igara. Betonske ploe ovjeene su izmeu nosivih elinih kablova te su prekrivene
zatvorenim armiranobetonskim stropom. Kablovi su ovjeeni na 32kosa stupa koja nose krov.
Ova je zgrada ponudila brojna nova rjeenja u organizaciji i protoku putnika-putovi putnika koji
dolaze i odlaze su strogo razdvojeni, a autobusi koji dovoze i odvoze putnike imali su kabine podesive
visine i mogli su pristati tik uz zrakoplov, zvani su mobile lounges. Za projekt je jo zanimljiv i
ekspresivni kontrolni toranj-pagoda. /vidi se na 1.slici u pozadini/ Pagoda predstavlja oblik graivene
kineskog, korejskog, indijskog ili japanskog kulturnog podrijetla.

MIES VAN DER ROHE

Mies je bio 1938.pozvan da vodi Institut arhitekture te mu je dana potpuna sloboda da razvije kolu
arhitekture na principima jednostavne,logine gradnje i primjene industrijske tehnologije, pri
Institutu za tehnologiju drave Illinois u Chicagu. Za Miesa tehnologija predstavlja kulturnu
manifestaciju modernog ovjeka. Arhitektura je volja epohe prenesena u prostor Mies.
Izmeu 1933.i projekta Reichbanke i poetka 50ih Miesov rad oscilira izmeu simetrije i asimetrije,
izmeu same tehnike i monumentalizacije, tehnike kao oblika. Te se varijacije esto pojavljuju i
unutar jedne same zgrade. Pokuavao je uporno izraziti tjelesnost i prozranost. To se najbolje
oituje u uporabi stakla (nekada je transparentno-nema granice unutra vani, a nekada i glatko i
reflektivno-ima granicu). Bududi da protupoarna pravila nisu doputala izloen konstruktivni okvir
Mies je razvio estetiku elika stakla i cigle kojom je obavezno obloenoj nadoknadio umjetniki izraz,
pri tom je veliku pozornost pridavao veznim elementima i prijelazima.
Mies se potpuno posvetio dvama osnovnim oblicima-paviljon iji je interijer trebao biti bez stupova i
koji je u svom idealnom obliku trebao biti plutajudi volumen zraka izmeu dvije ploe to je usavrio
na kudi Fransworth. Drugi oblik je neboder, kojeg je oblikovao kao skeletnu konstrukciju s identinim
kutovima iza savrenog proelja konstruktivnih elemenata koji artikuliraju prirodno neprekinuto
staklenu povrinu bez membranskog karaktera uobiajenih ovjeenih proelja. Na njegove projekte
ovog doba referira se sa Manje je vie ili Gotovo nita.
ILLINOIS INSTITUTE OF TECHNOLOGY, Chicago, Illinois 1950-56.

U nizu fakultetskih zgrada unutar pravilnih volumena gradi bogatstvo meuprostora. Shema je dosta
kruta, kompozicija kombinira neoklasinu aksijalnost i asimetrini razmjetaj iz 1920ih. Cijela
arhitektura kao da je inspirirana arhitekturom tvornica, urbanizam je industrijski, a on se prvenstveno
bavi projektiranjem scenarija.
Tlocrt je rasporeen oko jedne osi simetrije, zgrade su visoke po 4 kata i oblikovaane su kao iste
prizme s ovjeenim proeljima ije su povrine oivljen odrazom neba. Isprva stupove umie od
fasada ali na karaju su ipak zavrili u ravnini fasde. Sistem stupova i ostakljenja postaje sve
monumentalniji i savreniji sa svakom zgradom IIT-a.
Idejne planove je radio 2 godine nakon dolaska u SAD, odiu suprematistikim duhom kao i njegov
paviljon Barcelona ali je njegov poznati krini stup zamjenio tipino amerikim I profilom.
Konstrukcija je i na ovom kompleksu elina sa najepdim rzmakom 7.3x7.3, a modularna visina je
pola modula. Niski volumeni slobodno su postavljeni na platformama.

CROWN HALL, IIT, Chicago, Illinois,1950-56.

Najznaajnija je u kompleksu IIT. Jednorasponski volumen realiziran je na najklasiniji nain u zgradi

arhitektonskog odsjeka IIT-a. Odstupa od suprematizma i vrada se Schinkelovoj tradiciji. Struktura
prostora je periferno, a ne centralno usmjerena-nema sredinjeg prostora gdje bi ovjek mogao
stajati i doivjeti cjelinu. Crown hall je ostakljena kutija raspona 67*37m i ne doputa vidljivo isticanje
njene kompozicije. Volumen je odignut od poda kako se ulaskom preko dva seta stuba naglasi dojam.
I same stube kao lebde u prostoru.
Glavnu konstrukciju ine serije okvirnih nosaa na koje je krov ovjeen. Potom su vidljivi i vitki I
profili na vanjskoj stjenci, kad se tomu dodaju lebdede skale i podest dobije se dojam lakode zgrade u
cjelini. Stvorio je prostor koji odgovara svemu, a niemu se ne priklanja primarno.
CHICAGO CONVENTION HALL, projekt 1953.

Velika horizontalna struktura 222x222m, dvorana za skupove,

izlobe i sl. To je najvedi prostor koji je ikad projektirao, a da se
izgradila bila bi najveda izlobena hala na svijetu do tada, visoka
18m, obloena mramorom s reetkastom elinom strukturom ,
izdignutom 6m od tla.
FRANSWORTH HOUSE, Plano, Illinois

Osam bijelo obojanih elinih I nosaa postavljenih u 4 osi nose podnu i stropnu plou i podiu kudu
od poplavnog podruja za 1.5m. Sva mjesta varova na eliku izbruena su prije bojanja. Ova se kuda
moe opisati kao kutija obloena staklom-gotovo nita.
Ispred kude je pomaknuta platforma terase koja je uzdignuta na 6 stupova. iroke stepenice koje
opet odaju dojam kao da lebde spajaju razliite nivoe. Interijer koji je potpuno ostakljen artikuliran je
jezgrom od plemenitog drva u kojoj su kuhinja i kupaonica, a samostojeda garderoba odvaja
spavaonicu i dnevni boravak. Na zapadnoj strani otvara se patio u irini kude,a terasa je obloena
travertinom. Na ovom je projektu asimetrija izraena preklapanjem dva simetrina volumena.

PHILIP JOHNSON
(1906-2005.) Arhitekt i osniva odsjeka za arhitekturu i dizajn u MOMA. Projektirao je u
internacionalnom stilu, a kasnije prelazi u postmodernizam. Putuje Europom prouavajudi trendove u
arhitekturi,a 1932.u MoMA prireuje izlobu internacionalni stil u kojoj je prezentirao LC-a, Gropiusa
i Miesa. Zanimljivo je da je F.L.Wright povukao svoj unos sa izlobe jer je bio ljut to nije znaajnije
istaknut. Najvdi doprinos mu je uporba stakla. Odbacio je vidljivu metalnu strukturu ranog
internacionalizma i projektira kristalne strukture posve prekrivene staklom. Njegova arhitektura
balansira izmeu minimalistikog stila i pop arta.

GLASS HOUSE, New Canann, Connecticut

Niski podij kude je od cigle, a nosivi stupovi su simetrini.

Cilindrina forma kupaonice oivjela je glavni ortogonalni volumen kao krug unutar etverokuta. U
dekorativne svrhe koristi refleksije stakla, a kuda odaje dojam potpune otvorenosti bez granice
unutra-van. Za ovu njegovu kudu Mies je dizajnirao kau, a tu su i stolice Barcelona.

CASE STUDY HOUSE PROGRAM

Nakon 2.svjetskog rata, LA je postao glavna zapadna luka SAD-a i doivio je ogroman rast , ljudi su se
u velikoj mjeri doseljavali te je za njih valjalo izgraditi itava naselja, i to se odvijalo 'po traci' velikom
brzinom. Dnevno se gradilo i do 100 kuda, a rezultati su bili turobne kude jednakih tlocrta u dosadnim
redovima na ravnom terenu, bez poetka i kraja. Istovremeno projekti mladih arhitekata su leali
neiskoriteni. Mladi arhitekti nisu se nadahnjivali projektima poput Broadacre Citya nego primjerima
poput kuda iz naselja Weissenhof-elini okviri, fleksibilna organizacija, otvorenost.
JOHN ESTENZA, izdava asopisa ARTS&ARCHITECTURE 1945.pokrenuo je program CASE STUDY
HOUSE PROGRAM, gdje je naruio 8 projekata od mladih perspektivnih arhitekata. Rezultati
programa spadaju u najbolja ostvarenja u Kaliforniji u to vrijeme. Kude su bile okrenute od ulice na
svoja privatna dvorita bez prekinutog odnosa s lokalnim pejsaom, dok su kuhinje postajele dio
dnevnog boravka.
Bezobzira na sve prednosti nikad nisu ule u daljnju proizvodnju jer je tadanjoj politici odgovarao ved
uhodani sustav izgradnje.

CHARLES EAMES +Ray Eames + Eero Saarinen

CSH8-EAMES HOUSE

Prva kuda s konstukcijom elinih okvira u kanjonu Santa Monica. Vedi volumen kude i manji volumen
studija uokviruju unutranje dvorite. Koriste dijelove iz industrijskog sektora ali ih otkrivaju i
istovremeno postiu eleganciju. Rije je o kudi koja se ne gradi nego se sklapa. U interijeru su bitnu
ulogu odigrale Saarinenove I Eamesove stolice. Proelje je rijeeno u Mondrianovskom stilu arkim
bojama bojanih ploha i staklenih povrina izmeu tankih crnih elinih okvira. Cijela kudu je kao oaza
mira za oputanje, obiteljski ivot ali i uitak u radu.

PIERRE KOENIG
CASE STUDY HOUSE 21, LA, California, 1956-58.

Kuda kao konzola iznad grada. Prilagoena je socijalnim uvjetima perioda i krajoliku June Kalifornije.
Rebraste valoviti lim ispunjava eline okvire, a krovne istake su izbjegli kako bi minimizirali trokove.
Za poboljanje mikroklime, voda se crpi do krova, odakle ree natrag do plitkog bazena kroz malene
oluke.

PIETRO BELLUSCHI
EQUITABLE LIFE ASSURANCE BUILDING, Portland, 1944.
Jedna od prvih staklenih kutija, planiranih 12 katova proirilo se na 14.
Stakleni zidovi fasade izvedeni su u 2 sloja, to je pridonijelo ventilaciji i
klimatizaciji koja je ovdje izvrsno izvedena.
Na armirano betonski okvir postavljeni su aluminijski profili sa zelenim
staklom.

MIES VAN DER ROHE

LAKE SHORE DRIVE APARTMENTS, Chicago, 1948-51.

Mies ovdje tematizira prizmatini objekt na tulama. Dva skeletna nebodera od po 26 katova
postavljena su na trokutastu parcelu u poziciju koja objema zgradama donosi prednosti lokacije, ali i
stvara neprestani prostorni odnos tenzije izmeu volumena.
Jezgru ine skale s liftovima i nalazi se u sredini odakle se ulazi u stanove. Jezgra takoer na sebe
prima servisne prostore stana. Tlocrt je tipino Miesovski otvoren i stvara velike ugodne prostore.
Stanovi imaju pogled na jezero Michigan.
Dva volumena su povezana na donjoj etai preko transparentnog predvorja. Proelje zapoinje, od
prvog kata bez baze.
Nosivi I profili su u korpusu zgrade, ali na proelje on stavlja manje I profile ija je nosiva funkcija
nebitna, to de neki kritiari proglasiti kapitulacijom funkcionalizma iako se Mies nikad nije borio za
taj cilj. Ti profili naglasili su vertikalnost i uzimaju se kao jedan od bitnih elemenata zgrade.
Iako ovjeeno proelje skriva konstrukciju, ono odreuje ukupan izgled graevine. Struktura je jasno
vidljiva ved u predvorju. Spomenuti I profili u razmacima idu razmacima irine prozore punom
visinom. Tek svaki od etvrti od ovih ravnomjerno rasporeenih stupova skriva iri nosivi stup, zato
su dva vanjska prozora uvijek neto ua. Parapeti prozora ine kontrast jakoj vertikali.
+PH.JOHNSON
SEAGRAM BUILDING, NY 1954-58.
Zgrada je graena po slinom principu
kao i LSD sa krutom jezgrom u sredini.
Ovaj poslovni toranj visok je 39katova i
ima elinu skeletnu konstrukciju. U
zavretku zgrade smjeteni su sva
tehnika postrojenja i klimatizacija.
Trg ispred je baza za zgradu, ogoljen je s
niskim zidom i bazenom.
U obradi koristi granit, travertin i druge
skupe materijale.
Prizemlje zgrade se tako pojavljuje kao
produetak trga, a od ulice je umaknuto
27 metara.
Ulaz u zgradu naglaen je konzolom koja ini mali portik i usmjerava korisnika u lobby.

U fasadi koristi broncu i smee staklo. I profile ponovno iznosi na proelje i naglaava spojeve i
vertikalnost. Tu je podebljan tanki rub I profila kako bi dobio na optikoj teini, inae profili nisu bili
serijski nego su posebno izvedeni u bronci Krajnji elementi glavnih nosaa takoer rade mala
udubljenja na spoju dvije fasade. Prozori nemaju parapeta.
Obzirom na visinu zgrade i koliinu stakla jasno je bilo da de na zgradi morati koristiti rolete. Bududi
da je Mies oboavao red, nervirala ga je mogudnost da svaka osoba moe razliito otvoriti rolete i
stvoriti nered na proelju, stoga su se ona prema njegovoj elji mogle otvoriti u samo 3 poloajaskroz otvorene, poluzatvorene i zatvorene. Ovom zgradom Mies je uspostavio tipologiju poslovnih
zgrada ija je nunost bila stroa hijerarhija koja im je do tad rijetko bila davana.

WALLACE HARRISON, MAX ABRAMOVITZ

ZGRADA OUN, NY, 1947-50.

Zgrada sekretarijata UNa s uredskim prostorima i dvoranama. Pozvano je 11 arhitekata koji raditi na
projektu, a njihov je voditelj imenovan W.Harrison koji je s Abramovitzem vodio ured.
Meu arhitektima bili su Le Corbusier, O.Niemayer, Sven Markelius, Howard Robertson i drugi. Dvije
su ideje isplivale na povrinu-LC projekt 23 i O.Niemayer 23. Mada je tada vedina bila za Niemayerovo
rjeenje dva volumena, LC ga je nagovorio na spajanje volumena u jedan i tako je nastao projekt 3223 koji se konano i izveo. Corbusier je nauio radedi u Riu, ali i od Meyerovog rjeenja za Lihu
naroda, LC kao da je uzeo komadid Vile Radieuse i stavio ga na rub Manhattna.
ire proelje uraeno je kao curtain wall dok su boni zidovi ostali puni bez prozora uraeni u
mramoru. Zgrada je imala 39 katova. Objekt su bili rasporeeni kao skulpture na platformi sa
etnicom i parkom i javnim zgradama.
WALLANCE HARISSON
PAN AMERICAN BUILDING
Jedno od najznaajnijih Harrisonovih ostvarenja. Gradi volumen zgrade u
poligonalnom okviru. A u tretmanu proelja presijeca zgradu sa dvije
trake.

SOM
Luis Skidmore, Nathoniel A. Owings, John O. Merril
SOM je nastala kao udruenje ova 3 arhitekta i prva je arhitektonska tvrtka koja se predstavljala
korporativno, a postoji jo i danas. Skidmore i Owings su prvi udruili, a kasnije im se prikljuuje
Merril. Odlikuje ih utjecaj europskog modernizma u amerikom kontekstu, standardizacija materijala
industrijske tehnologije i univerzalni pristup rjeavanju problema.
LEVER HOUSE, NY, 1951-52.
Zgrada sastavljena od 2 volumena. Horizontalni volumen je primio
sadraje uredskih prostora, prizemlje je formiralo dvorite i krovnu
terasu. Na nju je postavljen vertikalni volumen od 24 kata. Umaknuta
je od ruba parcele da bi se izbjegao tortasti volumen. Proelje je
ovjeeno od zelenog izo stakla sa izuzetno tankim profilima od kroma,
iza sebe skriva konstrukciju od nehrajudeg elika.
Servisna jezgra nalazi se na sjevero-zapadnom rubu parcele okrenuta
od ulice. Zgrade se oslenila na ventilaciju i klimatizaciju koja je
smjetena u gornjim katovima to se moe isitati i iz tretmana
proelja. Vodilice platformi za idenje prozora naglaavaju
vertikalnost, a horizontalni neprozirni parapeti pridonese itanju
horizontalnosti.

SOM +Walter Netsch

INLAND STEEL BUILDING Chicago, 1955.-61.
Ovdje dolazi do funkcionalnog odvajanja masa u dvije vertikalne forme. Servisi su
se smjestili u odvojeni toranj iza zgrade to je drugom volumenu omogudilo
izuzetno slobodan tlocrt.
Konstrukcija elinih stupova je na fasadi, odnosno s njene vanjske strane, te je
zgrada samo po sebi reklama za Inland tvrtku koja je proizvodila elik.

SOM (G.Bunshaft)
CHASE MANHATTAN BUILDING, NY, 1955-61.
Pristup urbanizmu na ovoj zgradi je slian kao na Rockefeller centru. Rije je o zgradi
elinog okvira s reflektirajudim staklom koja u elinoj konstrukciji kombinira bijelu i
crnu boju, a ujedno konstruktivno, arhitektonski i urbanistiki odgovara na pitanje
kako maloj parceli sagraditi to vie.

OSTALO S PPT-a
PAVILJON NA ZADNJOJ IZLOBI WORLD EXPO 1939 prije rata. Vrhunac
optimistinog duha 20i30ih.

HANOVER BANK

C.F.MURPHY ASSOCIATES; BRONSON, SUMMERS

RICHARD DALEY CENTER, Chicago, 1965.
Osjeda se dvojni karakter geometrije, kuda koja je vertikalna pokuava
izgledati horizontalno. Parapeti su dugi,a rasponi neobino veliki. Jako je
isticanje horizontalnih greda. Materijal je nezatideni elik-korten koji
prima patinu kao zatitni sloj od korozije. Dobra interpretacija Miesovog
izvornika.

BRUCE GOFF
Ameriki arhitekt poznat po svojoj nekonvencionalnoj arhitekturi. Ona je organina, drugaija,
strastvena, s uporabom nekonvencionalnih materijala. U svom opusu imao je 500 kuda od koji je pola
izgraeno, a u svojoj karijeri je proao od konvencionalnih kuda preko prerijskog stila Wrighta koji mu
je bio uzor do konano stila u kojem se prepoznaje-organine i drugaije forme. U vremenu kada
njegovi suvremenici rade kude bez ornamenta s ravnim krovovima, on istrauje formu inspirirajudi se
s Gaudijem, Debussyijem, formom koljke, japanskom umjetnodu
BAVINGER HOUSE, Norman, Oklahoma 1950-55.

Kuda raena za Goffova kolegu kipara Eugena i njegovu enu Nancy koji su prezirali konvencionalne
kutijaste prostore. Umjesto toga oni su htjeli nerazdijeljeni otvoreni prostor u kojem de slobodno
ivjeti i baviti se svojim hobijem uzgoja bilja. Htjeli su izgradnju koja nede premaiti 5000 dolara te su
tako dio kude sami izgradili te su koristili gotove dijelove ostataka zrakoplova. Sredinji stup je cijev iz
naftne buotine dok krov visi nsa zatega od dvokrilca. Za ovu kude referira se izrazom 'kuda kao ala',
ali ona je ujedno navijestila kraj klasine moderne.

HARDER HOUSE, Mountain Lake, Minnesota 1970-71.

Tri masivna dimnjaka izraena su od kamenih blokova i ine se kao da uvrduju kudu od drvenih
okvira. Krov, prekriven jarko naranastim materijalom, zategnut je poput atorskog krova. Vanjski
zidovi obloeni su komadidima cedra. Unutranjost je takoer tipino Goffova, izrazito je kiasta.
Sredite dnevnog boravka kruna je i tkaninom prekrivena cvjetna gredica s fontanom. Mozaici su od
svjetlo obojanog stakla i ogledalaca umetnutih u drvenu konstrukciju. Harderovi su imali farmu
purana tako da su i cijevi za osjemenjivanje pronale svoje mjesto u interijeru.

RICHARD BUCKMINISTER FULLER

Jedinstvena je i esto osporavana linost amerike avangarde u vrijeme New Deala. Priklanja se
objektivnosti te gotovo u cijelosti konstruktivistikim stajalitima. Nema obzira prema zateenom
kontekstu. Vrstan retoriar, pilot, strojar, kartograf, matematiar.
Uz razvoj amerike inenjerske modi istrauje funkciju kude kao stroja. Predlagao je da se prazni
prostori poslovnih zgrada u doba depresije pretvore u stambene.
Razvio je dvije arhitektonske forme:
TENSEGRITY tensional integrity koji predstavlja konstrukciju koja se odrava u napetoj mrei (ona
skulptura to je bila u hodniku prema zgradi B-nelinearna statika)
GEODESIC DOMES- konstrukcija sferinog ili polusferiinog izgleda koja koristi lagane elemente i
velike geodetske krugove.
DYMAXION HOUSE,projekt 1927.
Dynamic+maximum+tension=dymaxion stroj za stanovanje
Ova lagana metalna kuda sinteza je amerikog nebodera i istonjake
pagode. On ju projektira kao prototip, univerzalno rjeenje za industrijski
proizvedenu kudu koja se moe transportirati bez obzira na kontekst. Kuda je
ovjeena na centralni stup-jarbol i u obliku je heksagona koji je podijeljen na
dnevni prostor, biblioteku, dvije sobe i servisni prostor.

WICHITA HOUSE,1944-46
Ova verzija Dymaxion kude proizvedena je kao model za
tvornicu aviona i trebala je imati oko 200 sastavnih dijelova
od aluminija, elika i akrilnog stakla.
Ona se mogla zapakirati u metalni cilindar za transport i
napraviti ju je mogao jedan ovjek to je dovelo do pobune
sindikata graevinara.
Prvi korak u konstruiranju graevine je bio podizanje
sredinjeg nosaa koji je nosio elinu uad na napetim
prstenima na koje se postavljao aluminijski pokrov i toplinska izolacija, vrh kupole je sadravao
montani ventilacijski element koji se okretao ovisno o vjetru.
Iako je na kraju projekt propao rad na optimiziranju strukture doveo ga je do geodetske kupole.

USA PAVILION, Montreal, 1967.

Geodetska kupola izgraena od trokutnih i esterokutnih elinih
jedinica bila je prekrivena plastinim pokrovom. Zbog koliine
suneve svjetlosti koju je mogla reflektirati, ne njene svjetlede
sposobnosti preko nodi ovu su graevinu esto nazivali dragim
kamenom. Automatski zastori regulirali su klimu tijekom dana
unutar staklene kupole promjera 76 metara, a s drugim sadrajima
sajma bila je povezana rampom. 1976. Poar je u samo dvadeset
minuta unitio ovu krhku konstrukciju (znai nije jadna bila ni F30)

ZGRADE MEHANIARSKI RADIONICA UNION TANK CAR COMPANY, Louisina 1956-57.

Kruni tlocrt kupole mogao je organiki biti izveden iz njegove

funkcije unutar graevine jer su cisterne koje su trebale biti
servisirane bile poredane kao preke kotaa bicikla oko sredita
s sa skladitem rezervnih dijelova. Vozila su se pomicala pomodu
krunog pominog postolja.

FRANK LLOYD WRIGHT

Doivljavao je kritike od bliskih suradnika jer je preesto mijenjao gledita; im bi u jednom aspektu
arhitekture dao sve odgovore odmah bi prelazio na neto novo.
U ovoj fazi raskida s dogmatskom estetikom purizma, i njegov stil se poinje kretati u 2 pravca:
1.to se tie obiteljske gradnje vrada se regionalnom izrazu
2.prihvada monumentalnost klasine uzvienosti ali nikad nije napustio estetiku stroja u potpunosti,
nego je otkrio njezin nadrealistiki senzibilitet.
U ovoj fazi koristi sirovi goli beton, grub od oplate kao lice prekriveno borama
U mnogim regionalnim gradnjama, udaljenost lokacije, nemogudnost nadgledanja i neophodnost da
zaposli nekog malog poduzetnika sa sela okrede ga prirodnim materijalima i primitivnim metodama
gradnje.
Naputa klasinu ovojnicu koju je koristio u vilama s kraja 20ih kako bi ostvario arhitekturu koja se
slui izraajnom snagom jednog elementa.
Za vrijeme rata radio je intenzivno i ekao njegov kraj, a time i vrijeme intenzivne gradnje da ostvari
svoje urbanistike ideje, meutim to se nije dogodilo.
SOLAR HEMICYCLO HOUSE-JACOBS HOUSE, Middleton, Winconsin1944.

Zatidena nasipima zemlje nudi zaklon od hladnog vjetra. Polukruna cjelina sklupala se u krajoliku
sa svojim sirovim, hrapavim zidom i ravnim krovom. Velikim ostakljenim povrinama okrenutima
prema unutranjem dvoritu pokuao je postidi uinak solarne kude tematizirajudi okretanje u smjeru
sunca. Bazen rasijeca juni zid i pojaava vezu s prirodom. Unutra je strop sputen na visinu od 2.10
jer je smatrao da je svaki dodatni centimetar nepotreban, a mjere je odreivao svojom sitnom
figurom. Prostor za spavanje ovjeen je sa krova. A Wrightov obavezni kamin i ovdje je srce kude.
Usprkos prisutnosti osnovnih geometrijskih oblika, izraeno otvaranje i zatvaranje zidova te ravni,
izbaeni krov igraju ulogu u dekonstrukciji kutije, koju je Wright doivio kao pretjerano dominirajudu
u svijetu arhitekture.
PRICE TOWER, Bartlesville, Oklahoma 1952-56.
Ova zgrada kao kombinacija uredskih i stambenih prostora je Wrightov
koncept nebodera u kojem odbacuje kutiju/okvir/grid u korist ideje o
centralnoj jezgri iz koje konzolno se ire 'pladnjevi' horizontalne
konstrukcije. Takvo stvaranje prostora omogudilo mu je i ostvarivanje
dvostruke visine prostora.
Glavna analogija zgrade je drvo, organizam radije nego mehanizam.
Kompleksnost tlocrta ita se i u fasadi preklapanjem horizontala.

Proelje je prekriveno tankim ploama bakra koje sprjeavaju direkta upad sunca, a u vizualnom
smislu dolazi do prelijevanja u nijansama zelene boje to daje skulpturalnost kudi.
Radi u armirano betonu, tlocrt je radijalan, i nagovijeta post moderne kompozicije.
SOLOMON R. GUGGENHEIM MUSEUM, NY 1943-59.

Vrhunac Wrightove bogate karijere ostvario se u ovoj kudi. Ona je produkt nekoliko njegovih
preokupacija: atrij koji gledaju unutranjost (jo od Larkina i J.Wax), kruni oblici i spirala kao
metafora rasta u prirodi.
Obla forma s postupnim povedanjem promjera ini samu zgradu izlokom. Organizirana oko spiralne
rampe koja se iri i penje kroz centralni volumen u sve ire zavoje kuda postaje neprekinuta u svom
gibanju.
Pratedi volumeni koji sadre urede i direktorov apartman oblikovani us iste zakrivljene glatke slojeve.
Prolazedi kroz nisku prijelaznu zonu ulazimo u iznenaujudi prostor osvijetljen odozgo.
Cijela je zgrada s volumenom i tlocrtom u kontrastu s ortogonalnodu NYC.
Kritika de za nju redi da bezobzira na ekspresivnost zgrade bijelo bojane povrine se doimaju
beivotnim, kao da nisu pronale odgovarajudi materijal.
Velika funkcionalan problematika je u tome da cijelo vrijeme stoji na rampi u kosom poloaju dok
gleda slike objeene na unutranjoj strani proelja koje je pod nekim kutom, a svjetlo blijeti iz
suprotnog smjera. Meutim, negdje je spomenuto , krnji citat Wright je morao napraviti ovakvu
kudu, a umjetnika djela de se ved negdje izloiti!
OSTALO S PPTa

L.WALTER HOUSE

BETH SHOLON SINAGOGA MARIN COUNTY CIVIC CENTER

N.LYKES HOUSE

PREDAVANJE 16 /Le Corbusier 1945-1965

U poslijeratnoj fazi, LC napokon raskida sa dogmatskom estetikom purizma (bio je kritiziran
od strane bliskih suradnika zbog prebrzog mijenjanja gledita - im bi u jednom aspektu
arhitekture dao sve odgovore, odmah bi prelazio na neto novo).
Njegov stil se poinje kretati u 2 pravca:
1. to se tie obiteljske gradnje vrada se regionalnom izrazu
2. prihvada monumentalnost klasine uzvienosti, ali nikad nije potpuno napustio estetiku
stroja. Otkriva se njegov nadrealistiki senzibilitet.
U ovoj fazi koristi sirovi goli beton, grub od oplate, lice prekriveno borama. Zaokrede se
prirodnim materijalima i primitivnim metodama graenja (zbog udaljenih i teko dostupnih
lokacija).
Za vrijeme rata radi intenzivno (preteito slikarstvo i kiparstvo) i ekao njegov kraj, a time i
vrijeme intenzivne gradnje da ostvari svoje urbanistike ideje, ali to se nije dogodilo - nije
napravio niti jedan grad, niti neku veliku svjetsku zgradu.

UNITE D'HABITATION, MARSEILLE, 1947.-52.

Ostvarenje zasnovano na poslijeratnom vladinom programu javnog stanovanja.

Konstrukcija od armiranog-betona, podovi i zidovi su nezavisni od skeleta, dobra zvuna
izolacija. Izgled zgrade je "sadast", sanduast (megaronska delijasta struktura), fasade od
betona brut (vidni tragovi daane oplate na betonu brutalistika metoda). 23
standardizirana tipa stana u 337 jedinica ukomponirano je u strukturu od 18 katova. Stanovi
imaju balkone sa brisolejima (vodoravno isturene ploe koje stre izvan zgrade), boni zidovi
su obojeni (uto, crveno, plavo, zeleno). U prizemlju pilotisi ije su proporcije proizale iz
modulora. Zbog karakteristinog presjeka sa dupleksima, koridori se nalaze na svakoj tredoj
etai.
U sredini visine je javna zona (hotel, trgovina i slino - integracija komunalnih usluga promjena vidljiva na proelju), kao i na krovu (dvorana, staza za tranje, kino, djeji vrtid,
bazen, ...)

Najvedi uspjeh Unite d'Habitation je upravo u inovacijskim vrijednostima projekata stanova,

tehnikim rjeenjima, estetskim dostignudima, a neuspjeh doivljava kao "socijalni
kondenzator" javni servisi su propali ili su privatizirani, stanovi su otkupljeni u privatno
vlasnitvo, hodnici zaguljivi I bez 337 jedinica je premalo za odravat trgovine, prizemlje
koje je trebalo sluit kao park postalo je parkiralite na udaru vjetra
Tokom 50-tih Le Corbusier je podigao jo tri slina bloka (Nantes, Briey, Firmini) i jedan u
Njemakoj (Berlin)

MODULOR, 1950

Poslije rata Le Corbusier uobliava svoj proporcijski sistem zasnovan

na antropolokim mjerama i nizu harmonijskih brojeva (proizilom iz
zlatnog reza) matematiara Fibonaccija (XVIII v.). Prvi modulor stvara
sa ljudskom visinom od 1,75 m, a drugi od 1,83 m (taj modulor se
zasniva na brojevima u zlatnom presjeku 16 i 27)

KAPELA U RONCHAMPU, NOTRE DAME-DU-HAUT,1950.-55.

Le Corbusier uvodi termin "vizualna akustika" - odnosi se na izgled kapele s ljuskastim

krovom i bonim kapelicama usklaen s blago valovitim krajolikom. Polucilindrine bone
kapelice podsjedaju na to da se krdanska kapela se nalazi na mjestu nekadanjeg hrama
sunca.
Konstrukcija je sakriveni AB kostur, a ispuna od terakotnog betona. Masivnost je simulirana
da bi se naglasila monumentalnost.
Ekspresivna arhitektura (otvori razliite veliine i dubine) i plastinost (izuzetni detalji) stavlja
u slubi duhovnosti, izbjegavajudi pritom tipine crkvene tipologije. Krovna koljka dominira
kudom, a inspirirana je hebrejskim hramom, kao i njegovim skicama brodova i koljaka iz

ranih 30-ih. Svoj krivuljasti krov Le Corbusier je nastojao uvrstiti kao ekvivalent renesansne
kupole tj. suvremeni znak za posvedeno (taj profil de koristiti i kod kapitola u andigaru).
Krov od grubog betona tvori divovski oborinski odvod koji pak ini prirodnu fontanu ispred
crkve. U obradi zidova se nije teilo puristiko preciznim povrinama, ved tokastoj bijeljenoj
strukturi u duhu mediteranskog folklornog graditeljstva.
U interijeru je naglaena igra svjetla, okolne kapelice su osvijetljene zenitalno, dok u crkvi
svjetlost dolazi iz perforiranog junog zida i kroz procjep nastao odvajanjem ljuske krova od
masivnih zidova (vidi se na slici desno). Pod je u nagibu, s fokusom na oltar.
Kapela zapravo nije arhitektonski objekt. To je sakralna skulptura, a njen funkcionalni
koncept kombinira intimnu kapelu s mjestom masovnih vjerskih okupljanja.

SAMOSTAN LA TOURETTE, blizu Lyona, 1953.-57.

Dominikanski samostan u kojem LC
pokuava pomiriti 2 teme:
ekstrovertiranu kudu s balkonima i
prozorima (iskoritavanje prirodnog
ambijenta) i introvertiranu zatvorenu
kudu orijentiranu na sebe i unutarnje
dvorite.
Odie volumen od tla, da se ne ini
terasasto ugraenim, iskoritava nagib i
dinamiku terena.
Na tri strane klaustra je privatni manastir
(male delije u moduloru 2,36x2,36), a na
etvrtoj crkva kao javni prostor.
Natkriveni prolazi presijecaju dvorite i
spajaju funkcije. Na vrhu je etalite s
kojeg se vidi samo nebo. Problem
instalacija koje idu kroz prostor(zgrada
odignuta od tla).
Samostan je interpretacija kartuzijanskog manastira Eme kojeg je posjetio 1907 i u kojem ga
se snano dojmila paradigma osamljenosti i zajednitva, kojima je zaokupljen tijekom 50-ih.
Pogledati: https://www.youtube.com/watch?v=HQSozfwZ_5E

MILL OWNERS ASSOCIATION BUILDING, Ahmedabad, 1951.-54.

Poslovna zgrada za veliku udrugu, LC je zove Mala palaa. Slobodan tlocrt kojim se protee
arhitektonska promenada, prilaz upeatljivom rampom, slobodna fasada s brisolejima, domino struktura, krovna terasa > 5 toaka arhitekture (na indijski nain). Rampa vodi do
troetanog halla. Na gornjem katu auditorij sa zakrivljenim zidovima, a sa stranje strane
terase gledaju na rijeku. Zgrada je utjelovljenje zasjenjenog, transparentnog okvira
postavljenog s obzirom na smjer glavnih vjetrova, a u funkciji otvaranja pogleda na prirodu
sa svih strana. I i Z fasada od grubog betona, S i J od opeke. Uvod za Chandigarh!

CHANDIGARH, Punjab, Indija, 1951.

Indija se 1947. oslobaa
britanskog kolonijalizma i u
Punjabu gradi novu
prijestolnicu koja de biti simbol
nove Indije. Plan Ville Radieuse
ne pae u indijskom podneblju
(klimatski i socioloki), pa
preuzima samo zonsku
podjelu. Oblici graevina
proizlaze iz prilagodbe otroj
klimi. Sr je sainjavalo 5 javnih
graevina, a sagraene su tri:
Parlament, Palaa pravde i
Sekretarijat, dok Guvernerova
rezidencija nije.
5. je spomenik otvorenoj ruci koji je postao obiljeje grada, a izgraen je nakon LC smrti.
Le Corbusier se poziva na Giorgia de Chirica u metafizikom poimanju; meutim, Chandigarh
nije mogao pratiti tehnike inovacije Zapada i ekonomski rast; sve to sabrano je u traginoj
sudbini Chandigara, grada predvienog za automobile, u zemlji gdje mnogi danas nemaju ni
bicikle.
Le Corbusier nastoji stvoriti monumentalnost sa lokalnim peatom,koristi brisoleje, beton
brut i ljuskaste profile kao tradicionalni element - suncobran (ljuskasti oblik suncobrana
koristi na razliite naine: kao ulazni trijem Skuptine, svod u dvoritu Suda ili kao centralni
suncobran na guvernerovoj palai).
Podigao je dvije brane na okruujudim rijekama (lijevo i desno), umu (inae je to bila
pustinja) + sistem kanala da bi stvorio zelene povrine.
Glava - Kapitol kompleks (Palaa pravde, Parlament, Sekretarijat, spomenik otvorenoj ruci
Srce - komercijalni centar
Ruke - akademske i rekreativne zgrade (okomito na glavnu os)

VISOKI SUD (PALAA PRAVDE), Chandigarh, 1951.-55.

Kutija potpuno zatidena od prirode, kuda u kudi. Gigantski ulaz sa 3 stupa simbolizira
velianstvo, mod i utoite - svatko ima pristup sudu i u svakom trenutku moe dodi po
pravdu. Luni svod - suncobran. U interijeru tapiserije na arko obojenim zidovima u
sudnicama.

ZGRADA SEKRETARIJATA, Chandigarh, 1951.-58.

Zgrada koncipirana kao dugaka lamela. Pristupi su natkrivenim rampama. Nadstrenica na

vrhu u obliku polumjeseca ili roga (krava sveta ivotinja - i taj motiv se provlai). Na svakom
katu oko sredinjeg hodnika nalaze se uredi, a centralno smjeteni su uredi ministara naglaeni promjenom brisoleja na fasadi.

PARLAMANT, Chandigarh, 1951.-63.

Zgrada ima oblik kutije s razliitim funkcijama unutar iste forme. Veliki, gotovo ritualni
prilazni prostor (kao kod egipatskih hramova). Na ortogonalnu zgradu se nastavlja portik kao
gigantska nadstrenica u obliku polumjeseca (roga). Interijer je hladan, a sastoji se od
hipostilnih dvorana sa gljivastim stupovima koji se diu do crnog krova sa svjetlom filtriranim
s boka.
Nad velikom dvoranom nalazi se hiperbolina forma koja se uzdie visoko iznad krova zgrade
i dovodi zenitalno osvjetljenje na prostor predvien za skuptinu. LC je promatrao kretnje
Sunca i Mjeseca i postavio nadsvjetlo tako da na dan otvorenja pada centralno u dvoranu.
U maloj dvorani nalazi se senat, naglaena piramidalnim zavretkom.

SPOMENIK OTVORENOJ RUCI, Chandigarh, projekt, izveden 1972

LC:
Nije politiki amblem, nije politika tvorevina, ved
arhitektonski simbol mira i pomirenja. Otvorena da bi
primala darove to je svijet stvorio, i da bi dijelila
ovjeanstvu. Treba biti simbol naeg doba. Otvorena
ruka de afirmirati da je poela druga era doba strojeva,
era harmonije.

(peace and reconciliation mir i pomirenje, malo

glupo zvui, ali ta de :D )

CRKVA, Firminy, projekt 1963

Betonski stoac u ruralnom okruenju, njegov
zadnji vedi projekt. Izgraen 2006, 41 godinu
nakon LC smrti.

CARPENTER CENTER FOR THE VISUAL ARTS, Harvard, Massachusetts, 1959.-63

Prvo LC djelo u SAD-u. Centar za vizualne umjetnosti - funkcija gotovo izmiljena samo zato
da bi SAD dobio LC kudu prije nego umre. Pilotisi na kojima stoji su poravnati u ravnini sa
stablima. Kuda je presjeena zakrivljenom rampom koja povezuje dvije paralelne ulice i
prolazi eksterijerom u S formi da bi se studenti susretali (arhitektonska promenada).
Dinamika je postignuta kombinacijom zakrivljenih i pravokutnih formi na fasadi.

DOM KULTURE, Firminy, 1961.65.

Sagraen na vrhu brda, na mjestu biveg
kamenoloma. Zakrivljen krov. Projektiran
nedugo nakon La Touretta, vide se slinosti.
Dio kompleksa uz crkvu Saint Pierre i stadion.

BOLNICA VENEZIA, projekt, 1963.-65.

Kuda koja nije kuda
- kuda struktura
Koncept je
analogan urbanoj
strukturi oko nje.
Kuda je
reinterpretacija
tipinog
venecijanskog
uzorka urbanog
prostora - hodnike
oblikuje kao ulice, te tvori niz prostora i trgova.
Zgrada postavljena na stupove kao asocijacija na sojenice. U venecijanskom tradicionalnom
duhu pola zgrade na vodi, pola na tlu. Nizak projekt da ne utjee na povijesnu sliku grada.

PREDAVANJE 17 /50-60te EUROPA-SKANDINAVIJA,ITALIJA, PANJOLSKA/

UVOD
Za Europu 50-ih i 60-ih u ovim zemljama vaan je dijalog modernog i tradicionalnog; univerzalnog
(globalnog) i regionalnog. Ista tema definira se na razliite naine: stvarati moderno i univerzalno, ali
u odnosu na odreeno okruenje i tradiciju. U Italiji i panjolskoj postoji poseban odnos prema
civilizacijskoj tradiciji, a u skandinavskim zemljama prema tradicionalnim kudama, materijalima i sl.

SKANDINAVIJA
Odvija se proces naturalizacije moderne arhitekture. Industrijalizacija nije imala znaajniji utjecaj; a
polazina toka bilo je seosko domade, dok drva ima u izobilju.

ALVAR AALTO
(''arhitektura je igra slobodnih oblik i oivljenih povrina'')
Prvo je veliko ime tih godina, a esto ga se naziva i ocem finske arhitekture. Njegov rad se manifestira
u onome to de se kasnije zvati univerzalni regionalizam. Na njegov opus utjecali su:
1) SAARINEN I WRIGHT u smislu traenja organikih oblika i tradicionalnih materijala (drvo-
karakterizira finsku arh.);
2) NACIONALNI ROMANTIZAM GOTHIC REVIVAL (RICHARDSON), tj. tenja za stvaranjem
nacionalnog stila suprotno od romantinog klasicizm iz doba ruske dominacije
(koritenje
domadeg granita)
3) DORSKI SENZIBILITET (ROMANTINI KLASICIZAM) Schinkel
Aalto djeluje u SAD-u, izvan svog okruenja, gdje predaje na sveuilitu. Kao arhitekt, okupiran je
idejom pribliavanja prirodi, inzistiranja na prirodnim materijalima i lokalnoj topografiji. Kude je
posrednik prirodnog krajolika i ljudskog ivota 'ambijent' (''Priroda bi trebala biti izvor zakona i
model za arhitekturu'').
Poput Le Corbusiera, i Aalta privlai KLASINI SVIJET; nain na koji su Grci ureivali svoje urbane
prostore s amfiteatrima, stadionima i platformama za ceremonije povezane stazama i putevima.
Privai ga sklad zgrada, krajolika i duh mjesta, to je Aalto uspio pobuditi u svojima skicama antikih
ruevina, te prenijeti u vlastitu arhitekturu i urbanizam. Vjerojatno je glavni poticaj za lepezasti oblik,
koji ga je toliko okupirao, bio oblik grkog amfiteatra.
Izmeu ostaloga, utjecao je i na Marcela Breura koji radi slian namjetaj od drva, a poput Le
Corbusiera volio je letjeti i stvarati konceptualne skice aviona. Te skice vie nam govore o njemu kao
arhitektu nego o samom subjektu.
''ARHITEKTURA U KARELIJI'' esej o seoskom graditeljstvu u kojem pie o prirodnim materijalima,
prvenstveno o vernakularnim drvenim formama, prilagoavanju postojedim okolnostima, a nagib
krova nije fiksno odreen (mogudnost rasta). Vernakularna arhitektura ini znaajan dio njegovog
opusa. Ona je jednostavna i skromna, ali zasigurno svrhovita.
Opdenito, njegovo stvaralatvo mogli bismo podijeliti na 2 faze:
1) crvena radi u opeci
2) bijela radi u betonu i mramoru

BAKER HOUSE, Massachusetts Institute of Tehnology, Cambridge, 1947.-48.

Studentski dom za MIT na kojem razvija 2 koncepta na istom projektu, te naglaava razliku u
dijelovima, tj. programima istog privatnog i drutvenog. Pravokutne forme (javni dijelovi)
postavljeni su na dijagonalnu os. U prizemlju se nalaze djelomino ukopani loung i menza kroz dvije
etae. Obli, zmijoliki tlocrt definira privatni dio sa studentskim sobama i upuduje na raznolikost
prostora i soba, omogudujudi dijagonalne poglede prema rijeci Charles. Taj dio proelja oblikovan je
grubom opekom aludirajudi i dajudi osjedaj starine. Krovovi su obloeni kamenom i betonom, a
stubita i hodnici izbijaju na proelje unosedi radikalnu pomutnju jer negiraju ponavljanje i
poravnanje dok su betonski dijelovi izledaju kao da lebde.
GRADSKA VIJEDNICA, Town Hall SAYNATSALO, 1949.52.

Ova kuda ima jasan koncept u smislu oblikovanja i upotrebe materijala, mislidi pritom na grki
urbanizam i finsko seosko gospodarstvo (materijali: opeka, drevni kosi krov, drvena vidljiva krovna
konstrukcija). Preuzimajudi i crpedi iz grkog urbanizma, Aalto stvara svoj tradicionalizam kod kojeg
se oituje senzibilitet prema formiranju javnog prostora (poput grke agore). Zgrada U oblika i
samostojedi objekt knjinica zajedno ograuju dvorini prostor izdignut iznad razine ulice.
Istovremeno ovo kuda je i urbana i ruralna. Kompleks je to sastavljen od mnogo manjih programskih
dijelova, a centralna sala povezuje sve prostore u jednu cjelinu. Sam tlocrt podijeljen je u 2 dijela oko
atrija (vila Mairea). 4 bona krila okruuju dvorite; na zapadu je knjinica, a iznad trgovina u
prizemlju, u istonom dijelu je vijednica i glavni uredi sa stanovima izmeu. Proelje je obloeno
crvenom ciglom, a krov je od bakra. Prozorska traka se harmonino uklapa u fasadu s usko
rasporeenim prozorskim brisolejima (letvice i reetkasti otvori preko prozora koji daju ritam i lome
svjetlo u interijeru). Jedan od detalja kojima Aalto oblikuje kudu kao dio prirodnog ambijenta su i
zapadne stube koje su prekrivene su travom, a uvlae u dvorie formirano obodnim krilima. Pod i
strop glavne dvorane oblikovani drvom to daje dojam prisnosti. Prostor je obogaden i prisutnodu
vode (proces raanja i obnavljanja). Ovim projektom Aalto polako ukazuje na znaajke svoje druge
faze koju de karakterizirati veza prirode i arhitekture.
DRUGA AALTOVA FAZA zapoinje od 1949. U svome tekstu ''Pastrva i planinski potok'' iz 1947.
objanjava vezu izmeu arhitekture i biologije. Arhitektonski oblici su nalik ribi, ne raaju se potpuno

razvijeni u vodama gdje inae ive ved stotine kilometara dalje od prebivalita (aludirajudi na razvoj
ribe od ikre, duhovnog i svetog, roenja i obnavljanja i sl.).
DOM KULTURE, Helsinki, 1955.-58.

Aalto ovdje primjenjuje svoju omiljenu temu, temu superponiranja organike forme na ortogonalnu
matricu. Sastoji se od ortogonalne shema ureda u duhu internacionalnog stila i oble, lepezaste forme
dvorane na istaknutom poloaju (auditorij). Preciznost konkavnih zidanih povrina postie manjim
kvadratinim opekama. Trake u tlocrtu postavlja u 2 smjera na blago kosom terenu omeenom
prometnicama s dvije strane, te ostavlja mogudnost dogradnje (uionice, uredi i laboratoriji). Ova
kuda je na razmei Aaltove crvene i bijele faze. Poslije rata gotovo svaki gradid u Finskoj pokuava
dovudi Aalta kako bi postao poznat.
CRKVA TRI KRIA, Imatra, 1956.-59.

Crkva iz Aaltove bijele faze koju karakterizira rad u betonu i slobodan plan. Letvice i eluzine preko
prozora pojaavaju ritam lomedi svjetlo preko glatkih bijelih povrina. U Aaltovu kasnijim projektima,
nivoi su esto kombinirani sa kompleksnom slojevitodu, dok su taktiki detalji poput tranica i
beskonano pojaavaju osjedaj ljudskog tijela prolazedi kroz prostor. Stvara kontrast izmeu tamnog
pokrova od bakra i vijelog postamenta definirajudi 3 razliita prosotra. Nagnuti krovovi oblikovani su
zbog boljih akustikih svojstava.

GRADSKA VIJEDNICA I CRKVA, Seinajoki, 1962.-65., 1958.-60. + s Ellison Aalto

Postavom volumena definira gradski i crkveni trg. Tu provlai temu crkvenog trga kao dijela javnog
prostora, svetog i profanog jednog uz drugo. Vijednicu uzdie na stupove stvarajudi trijem (portik) u
funkciji javnog prostora.
*Seinajoki novi gradid koji nastaje za izbjeglice
TEHNOLOKO SVEUILITE HELSINKI, Espoo, 1949.-66.

Karakterizira ga kombinacija ortogonalnog rastera i organike forme. Velika predavaoniva lepezaste

forme i stepenastog oblika smjetena je u sreditu kompleksa, pratedi okolni krajolik, te formirajudi
vanjsku pozornicu (slinost sa grkim kazalitem). Sveuilite je oblikovano poput malog grada
unutar krajolika, tako stvarajudi vrlo funkcionalistiki, gropiusovski prostor.

KAIJA I HEKKI SIREN

KAPELA VISOKE TEHNIKE KOLE OTANIEMI, Espoo, 1957.

Kapela je otvorena prema umi, te tako definira geometrijski prostor na kraju ume. Sam kri nalazi
se van crkve smjeten je u prirodi, dok je oltar potpuno dematerijaliziran. Ovaj projekt primjer je
apstraknog modernizma, sa primjesom tradicije, tj. seoske gradnje u drvu.

JORMA JARVI

GIMNAZIJA, Helsinki, 1955.

Sredinja dvorana ulaz u uionice preko stubita.

ARNE JACOBSEN
Danski arhitekt i dizajner, autor naselja Bellavista (prodor moderne u Dansku). Inspiriran je danskim
pukim oblikovanjem i modernim industrijskim dizajnom istoda i elagancija(poznat po
jednostavnosti u dizajnu stolica). Materijali koje najede koristi u oblikovanju svojih zgrada su drvo,
kamen, opeka, elik i staklo (tradicijski uglavnom).
STAMBENI NIZ SHOLM, Klampenborg, 1950.-55.

Urbanistiki, matrica postavljena u dijeagonalni raster inedi pritom savren geometrizam

superponiranih prostora. ista, jaka ideja reducirana je apstraktnom formom i linearnodu. Jedinice
terasasto poslagane u nizu, orijentirne na JI; dnevni boravak vizualno povezan s blagovaonicom.
SAS ROYAL HOTEL, Kopenhagen, 1958.-60.

Prizmatian volumen sa nenosivim zidovima od staklena (curtain wall facade) i elika naglaene
horizontalnosti (horizontalni parapeti). Prvi je neboder u Danskoj; visok 20 katova, sa 2-etanom
bazom i kao takav predstavlja noviju reinterpretaciju sjevernoamerikog nebodera. Interijer odlikuje
istoda i elegancija sa spiralnim stubitem naglaene ekspresije, koje kao da lebde u prostoru.
''Gestamtkunstwerk'' otud stolice ''swan chair'' i ''egg chair'' .

JRN UTZON
Danski arhitekt; moderni ekspresionist koji projektira monumentale graevine i nenametljive
stambene zgrade. Radio je jedno vrijeme kod Aalta, apsorbirao puno od Asplunda i posjetio Wrighta
u njegovu Taliesinu. Od svojih uitelja puno je nauio, pa tako spaja skulpturalne kvalitete Aalta i
organike strukture Wrighta. Prije poetka projektiranja uzima u obzir uvjete i karakteristike okoline.
Arhitekturu shvada kao umjetnost, a njene forme razvija gotovo poetski, ali uz vrst strukturalni
integritet i kiparsku harmoniju.
KINGO HOUSES, Elsinore, 1956.-60.

Projektira raznolike dispozicije po topografiji, atrijske kude koje potuju postojedi teren potezima koji
slijede obrise krajolika. Projektira matricu L oblika, unutar kojeg je insertiran mali vrt. Rasporeujudi
tako jedinice po terene stvara hijerarhiju izmeu individualnog i kolektivnog stanovanja, te tako
povedava razliitost poloaja na blago nagnutom terenu.
OPERA HOUSE, Sydney, natjeajni projekt, 1957.

Natjeaj je raspisan kako bi premijer dobio izbore, a njegova stranka neto uinila za grad.
1.KRUG J.Utzon izbaen
2.KRUG Eero Saarinen (iri) odabire Utzona, 2.nagrada pripala je Amerikancima, a 3. Englezima
(na natjeaju sudjeluje 233 sudionika)

OPERA HOUSE, Sydney, natjeajni projekt, 1957.

Sydney Opera House je jedna od najpoznatijih graevina u Sydneyu, najvedem gradu Australije. 28.
lipnja 2007. uvrtena je na UNESO-ov popis mjesta svjetske batine u Aziji i Oceaniji. Sydney Opera
House se nalazi u blizini glavnog lunog mosta, a mjesto na kojem je izgraena bilo je mjesto utvrde.
Operu je otvorila australska kraljica Elizabeta II. 1973.g.
Jaka silueta koju ine jedra na niskim platformama zajedno sa mostom uzdiu se prema nebu i
otvaraju prema rubu mora. Na platformama se nalaze 2 glavna auditorija, ekspresionistike forme s
glatkim, lagano tekturiranim plohama i krovom u obliku koljki prekrivenih ploicama (struktura od
betonskih ljuski na postamentu 588 betonskih stupova podupire je do visine od 25m ispod mora).
Originalna ideja interijera bila je stvoriti prostore koji plutaju dajudi tako protuvalni osjedaj krivuljama
krova (apstrakcija + metafora + konstruktivizam), a na prostoru prema kopnu smjeten je restoran.
Zadnja izvedba dosta se razlikuje od Utzonova prvog rjeenja. Utzon se povukao iz Australije i
prepustio drugim arhitektima izvedbu. Nakon toga dosta se toga mijenja u odnosu na Utzonovu viziju
Opere, a ljuske poprimaju strmiji pad od prvotnog, natjeajem predloenog rjeenja. Promjene su se
dogodile dijelom i u interijeru (nema kazalita).

ITALIJA
LEO CALLINI, EUGENIO MONTUORI, MASSIMO CASTELLAZZI, VASCO FADIGATI,
ACHILE PINTONELLO, ANNIBALE VITELLOZZI
STAZIONE TERMINI- RIM
Prva stanica zgrada datira iz 1890.(arhitekt
Bianci) Meutim, sruena je 1937 da bi se
napravilo mjesta za nove stanice u povodu
Svjetskog sajma 1942 u Rimu. Arhitekt
Mazzoni nakon 2.svj. rata radi nova bona
krila duga 1 km, te talijanska vlada raspisuje
natjeaj za uredsku zgradu sa alterima.
Na natjeaju su pobijedila 2 tima te su trebala
novi projekt zajedno.
Zgrada ini dugi zid koji spaja 2 mazzonijeva
krila, izmeu kojih se sad nalazi pokrivena galerija. Iza dva krila nalazi se visoka zgrada kao i krila u
kojoj su smjeteni uredi. Unutar te zgrade ekscentrino je postavljena transparentna dvorana sa
zakrivljenim krovom u kojoj se nalaze brojai ulaznica.
Na zgradi se istie gigantski krov koji dijelom natkriva zgradu, a dijelom stvara trijem- to je zapravo
sinusoidno reetkasti nosa u kojem se ita ekspresivni konstruktivizam.
Mazzonijeva 2 krila izgrena su u neoklasinom stilu. Zidovi su perforirani arkadama i kvadratinim
prozorima, a iznutra su prekriveni mramorom i mozaikom. Monumentalna fasada u kontrastu je s
organskom dvoranom iznutra. (dvorana ima valovit krov od 33 zakrivljena rebra od AB-a). Zgrada se
uklapa u priu modernistike, organske arhitekture 50ih, ali i u modernizam i futurizam za vrijeme
Mussolinia.

GIO PONTI (I PIER LUGI NERVI)

ZGRADA PIRELLI MILANO
33 Kata visok neboder eline skeletne konstrukcije i glatke
curtain wall fasade za tvrtku Pirelli koja je proizvodila gume i
kablove. Zgrada ima plan poput tablete, a suava se na
svojim krajevima kao premac broda. Svojim oblikom zgrada
je jedna od prvih koji odustaju od klasinog oblike bloka
nebodera, te pokazuje kako ne moraju sve uredske zgrade u
Europi oponaati amerike primjere.
Liftovi se nalaze u jezgri. Struktura nije elini kavez, ved
KRALJENI sistem.
Zgrada je prestina i jedinstvena te osim ta je postala
simbol Milana ona pokazuje i tehnoloku mod kompanije te novu industrijsku eru Italije.

ERNESTO ROGERS, ENRICO PERESSUTTI

TORRE VELASCA MILANO
Toranj od 100tinjak metara visine karakteristinog gljivastog oblike. U
26 katova tornja smjestili su se uredi i stanovi. Njegova struktura
podsjeda na lombardijsku tradiciju srednjovjekovnih kula( ue u donjem
dijelu, a gore su ire i poduprte sa drvenim i kamenim gredama). Toranj
predstavlja moderno tumaenje karakteristinog talijanskog
srednjovjekovnog dvorca.
Zadnjih 6 katova, u kojem se nalazi stambeni dio, izbaeni su prema
van i naglaeni kao velika izboina pridrana koso poloenim
potpornjima koji podsjedaju na kontrafore. (u blizini zgrade nalazi se
gotika katedrala). Proelje je kameno, a interijer se odraava u
raznolikosti fasade.

CARLO SCARPA
MUSEO CASTELVECCHIO ,VERONA

Carlo Scarpova gl. Okupacija bila je prenamjena starih zgrada, on je vjerovao da se tradicija i
modernitet mogu preklopiti te na taj nain istie arhitekturu layera kroz koju promatra kad prolazi
ima osjedaj da prolazi kroz vrijeme. U nj arhitekturi vidi se utjecaj Wrighta, de stilja te arhitekture
japana. Projekt je kombinacija napoleonske zgrade i neogotike modifikacije 2oih. Scarpa ostavlja
glavnu fasadu ali ju unitava raznolikim rezovima. Na betonski konzolu postavlja srednjovjekovnu
statuu konjanika. U muzeju se vidi njegova okupiranost detaljima i uporaba razliitih materijala te
dizajn zelenila ( dizajnira vrt s kamenim stazama i pravokutni vrt okruen umom- utjecaj japana i
venecije) . svako stubite je drugaije dizajnirano, a svaka soba odie vlastitim karakterom.

PIER LUIGI NERVI

U arhitekturu unio trodimenzionalni vokabular pomodu materijala, statike, tehnologije konstrukcije,
ekonomske i funkcionalne efikasnosti.
Smatrao da se oblici mogu razviti na 3 naina: razumijevanjem harmonije zakona fizike koji reguliraju
sile otpora materijala, interpretacijom istinske harmonije esencijalnog faktora svakog problema, te
odbacivanjem ogranienih rjeenje smiljenih u prolosti
IZLOBENA HALA AGNELLI, TORINO
Pravokutna dvorana ogromnog slobodnog raspona od 80m u
prostoriji duine 100 m. Svod dvorane sastoji se od naboranih
rebra valovite forme montanih elementata. Svod je preforiran
otvorima te je na taj nain postignuto zenitalno osvjetljenje.

PALAZETTO DELLO SPORT, RIM

Mala palaa sportova, plitka kalota koja se sastoji od 1620 poligonalnih prefabriciranih dijelova koji
oblikuju tekturni uzorak u obliku dijamanta s unutarnje strane, stvoren mreama u koje su
postavljena povezana elina pojaanja. (njihovo proimanje imalo je organiki izgled, no nije opisalo
stvarni smjer sila). Trokutasti betonski elementi prenose teret na kose stupove, postavljene u smjeru
pritiska svoda. Betonska povrina krova nastavlja se izmeu ovih stupova i zavrava valovitim rubom.
Opna krova se optiki protee nie no to je stvarna dimenzija nosive ljuske. Dvorana ima naboranu
konstrukciju od prefabriciranih dijelova. Kupolasti krov je 60 metara promjera pridran sa 36 stupova
y oblika.

TVORNICA GATTI, RIM

Tvornica poznata po stropu koji je pridran tankim stupovima kosih
kapitela s radijalnom mreom greda kojom se postie vizualna
ekpresija. Rebra su postavljena u smjeru sila. Radijalna mrea nosaa
u 2 smjera stvara groteskni dizajn prostorije.

TVORNICA PAPIRA, MANTOVA

Izduena forma zgrade odabrana je radi postvljanja modernih strojeva za proizvodnju papira. Zgrada
je trebala bit u mogudnosti za nadogradnju i proirenje, pa Nervi odabire karakteristinu i osebujnu
konstrukciju koja cijela visi na 2 vertikale koje pridrdavaju 4 elina kabela. Fasada same zgrade je
staklena. Zgrada svojim izgledom i konstrukcijom podsjeda na most.

 P A NJ O L S K A
JOSE ANTONIO CODERCH
lan grupe R, prouava arhitekturu bijelih zidova: arh. Mediteranske obale i Balearskih otoka
CASA UGALDE, CALDES D' ESTRAC
Kuda je smjetena iznad mora na terasastom breuljku sa
prekasnim spektakularnim pogledom. Kuda se svojim
izlomljenim organskim planom prilagoava prirodnoj
topografiji terena. Coderch spaja vanjske i unutarnje prostore
na nekoliko nivoa to je nj odgovor na nejednak teren, svjetlo,
sunce i more. Na prvom katu nalazi se horizontalna platforma
s bazenom, dnevnim boravkom na J i I koji prati sunce i
poglede, a kuhinja i sobe su na SZ. Na drugom katu su dvije
spavade sobe sa terasama. U projektu se osjeti utjecaj
slikarstva Miro i Gaudija.
STAMBENA ZGRADA LA BARCELONETA , BARCELONA
Stamena zgrada za umirovljene pomorce. (tuek: koliko
pomorac deli kudu koja nalikuje na brod?!)
Zgrada je uglovnica, osmerokutnog oblika. Vidljiv je
utjecaj Gaudija i njegove Casa Mile (blago valovita
fasada). Fasada ima 3 partitnu podjelu okrunjenu
baldahinom. U cijeloj zgradi nema ni jednog pravog kuta,
zidovi su obloeni keramikom te postavljeni slobodno
tako da ne slijede ortogonalni raster, ali svejedno u zgradi su postignuti izvanredni funkcionalni
prostori. Na fasadi su vidljive loe sa kurama( mediteranska fasada) ona je otvorena prema moru. U
tlocrtu se ita sredinja jezgra s 2 stana na stubitu(jezgra je takoer pod kutom).
Coderch ovim projektom nastoji uravnoteiti konfliktne zahtjeve: iskoristiti vizure prema luci te
zadrati privatnost, spustiti svjetlo u srce tlocrta a sprijeiti direktno osuna je, sauvati gradsku
matricu, a naglasiti posebnu modernu zgradu. Zgrada je primjer kako se moderna arhitektura
prilagoava tradicionalnoj izgradnji (keramike ploice i kure).

ALEJANDRO DE LA SOTA
Radio u Madridu, ali dolazi iz Galicije sa sjeverozapada panjolske. Njegovi zreli radovi su imali
kvalitetu odnosa materijalnog i dematerijalizirajudeg.
Bio je pod velikim utjecajem Mies van der Rohea, kojeg je znao samo iz knjiga.
GOBIRENO CIVIL , TERRAGONA
U ovom projektu on pokazuje veliku kontrolu u oblikovanju, kao i
intelektualnu kontrolu. On istrauje iste lebdede forme. Vidi se da je bio
pod utjecajem Terranijeve, Casa del fascio.
Zgrada je kvadratnog tlocrta. Pokazivala je mod Madrida, u kombinaciji sa
simbolinim spajanjem apartmanske zgrade i javne palae.
Simetrija tlocrta zgrade je naruena asimetrijom u proelju, izmicanjem
prozora, dok je ostatak zida bio puni volumen. Zbog uvuenog i
ostakljenog prizemlja, puni volumen doima se kao da lebdi iznad zemlje.
Postignuta je ravnotea izmeu simetrije i asimetrije.
Cijeli projekt je bio na rubu izmeu prisutnog i neprisutnog, koje je postignuto igrom svjetla I sjene
modernog i klasinog.
Napravljena je od betonskog skeleta, koji je vjeto sakriven iza punog zida, pa zgrada kao da glumi da
je od kamena i elika.
Guvernerov balkon je bio na osi izmaknutih prozora, te je bio okrenut gradu. Naime svaka zgrada u
gradu je morala imati balkon za govore.
Stupovi u prizemlju, kao i polirani travertin, bili su pod utjecajem Miesa.
Unato svojoj originalnoj funkciji, Guvernerova palaa je bila brzo nakon Frankove smrti
prenamijenjena u demokratsku instituciju, te postala uzorom mnogim mlaim arhitektima.
PORTSKA DVORANA KOLE MARAVILLAS, MADRID
Nalazi se na strmom nagibu zemljita,
razlika u visini iznosi 12 m. Za razliku od
guvernerove palae, dvorana je bila
okrenuta sebi, i jedva primjetna.
To je bila prva zgrada u Madridu sa
elinom konstrukcijom.
Na ulinoj fasadi bila je skromnog
utilitarnog karaktera, sa visokim
crvenim zidom od opeke, dok se iznad nalazilo industrijsko ostakljenje, sa blago naznaenim elinim
okvirima.
Na ostakljenom dijelu proelja nalaze se istureni pravokutni odjeljci.
Na krovu se nalazi visoka mrea sa elinim stupovima, koja uva igralite.
Dok je eksterijer zgrade prilino miran, interijer je dramatian.
Sve postaje jedinstven prostor koji je premoten velikom elinom zakrivljenom reetkom.
Reetka je morala nositi igralite na krovu, te omogudavati prozraivanje te difuzno svjetlo preko
konveksnog stropa koji ne smeta gledalitu. Tako velika reetka stvorila je most unutar kojeg su se
mogle smjestiti uionice, koje su se sputale kao u predavaonicama, radi bolje vidljivosti na plou.

GRUPA R
Grupa je osnovana 1951. Godine. Ona je trebala obnoviti antifaistike i racionalistike vrijednosti
GATEPAK-A (predratni panjolsku ogranak CIAMA) te oivjeti realistiki regionalizam dostupan
irokim masama. Njen hibridni karakter je posljedica razliitog kulturnog impulsa u kojem je stvoren:
katalonska tradicija opeke, neoplasticizam, neorealizam, britanski brutalizam.

PREDAVANJE 18 /50-60te EUROPA ; FRANCUSKA, NJEMAKA ENGLESKA/

FRANCUSKA
UVOD
Novi tradicionalisti i regionalisti diskreditirani jer su bili bliski Petainovu konzervatizmu 40ih. Nema
senzibileta prema topografiji kao u Skandinaviji ni programa jeftine stambene izgradnje kao u Italiji i
panjolskoj.
LeC i njegovi projekti nepriznati u Francuskoj sa puno vie odjeka vani. Preokupirani su izgradnjom
infrastrukture,aerodroma,eljezniki postaja,tvornica, a pokuavaju pronadi odnos izmeu umjetnosti
i tehnike.
Pariz u ovom vremenu odbija nebodere u centru.

BERNARD ZEHRFUSS
CAMELOT, DE MAILLY CENTRE NATIONAL DES INTUSTRIES ET DES TECHNIQUES, Paris/La defense
Zgrada je poznata kao najvedi nepoduprti betonski raspon u
zatvorenom prostoru na svijetu, ab svod parabolinog oblika
oslonjen na 2 toke. Njegov trokutasti oblik je poduprt na 3
mjesta, 218m daleka
Centar krova je vie od 46m iznad zemlje. Nalazi se na
sjevernoj strani trga la Defense, i jedna je od oku
najuoljivijih zgrada, napravljena od prednapregnutog
betona u inovativnom dizajnu duple koljke s unutarnjim
rebrima. Ovaj je projekt sinteza arhitektonskog oblika i
inenjerske vjetine
Proelje je potpuno ostakljeno curtain wall danas je zgrada prodajni centar.

GUILLAME GILLET,
CRKVA NOTRE DAME, Royan
Gillet je vedinu ivota proveo radedi crkve i zatvore. Jedna od njegovih
prvih realizacija je crkva u Royanu. S tim je projektom bio tako vezan
da je traio da njegov pepeo bude tamo nakon smrti. U 2.svj ratu je
grad okupiran od strane njemake vojske, te je uniteno 85%
graevina te vane atlantske luke. Kasnije je odlueno da grad dobije
novi identitet, oko centra, sredinje graevine, koja je bila upravo
nova crkva na mjestu stare. Sagraena u betonu, pokazuje svu
monumentalnost koja se moe postidi s tim materijalom. Stupovi u
obliku slova V se izdiu prema nebu, dredi krov debeo samo 8cm.

MARCEL BREUER, PIER LUIGI NERVI, BERNARD ZEHRFUSS,

ZGRADA UNSECO, Pariz
zgrada UNESCO-a u Parizu, dizajnirana kao tlocrt u obliku
slova Y, dizajnirana od strane 3 arhitekta triju nacija.
Nazvana je trokraka zvijezda. Prohodni parter tee
podiudi zgradu na 72pilota, snana je geometrija zgrade.
Velika skuptinska dvorana ima naboranu krovnu
konstrukciju od bakra. Veliki prozori pruaju vie svjetla u
urede du fasade,po vrtovima i hodnicima su brojna djela
umjetnika poput Picassa, Giacometti, Caldera...

Eugne Beaudouin, Urbain Cassan i Louis Hoym de Marien

AOM (l'Agence pour l'operation Meine Montparnesse) TOUR MAINE MONTPARNASSE, Pariz,
Toranj Maine-Montparnasse poznatiji kao Toranj Montparnasse je
neboder visok je 210 metara, s 59 katova koji su preteno namijenjeni
kao uredski prostor. elino staklena zgrada, Izgraena je s ciljem da
bude centar i arite istoimene etvrti. U vrijeme kada je bio sagraen,
pa sve do izgradnje Tornja Messeturm u Frankfurtu 17 godina kasnije,
bio je najvii neboder u Europi, a danas je jo uvijek najvii neboder i
druga po redu najvia graevina u Parizu (nakon Eiffelova tornja).Dva
kata su otvorena za posjetitelje, s restoranom i terasom na zadnjem
katu. Neboder je esto kritiziran zbog svojih gigantskih proporcija koje
nagruju grad. Odmah do njega nalazi se jedna od najprometnijih
parikih metro postaja kao i eljezniki kolodvor Montparnasse.

NJ E M A K A
UVOD
Nakon 2. svjetskog rata Njemaka je potpuno poruena i okupirana.
Zadatak koji je imala:
- zbrinjavanje ljudi koji su izgubili domove u ratu
-stvoriti uspjean industrijski sistem na demokratskoj osnovi.
1930. vedina je umova emigrirala u SAD.
Najznaajniji arhitekti u to vrijeme su EIEREMANA i SCHAROUN.
U Njemakoj se ne pojavljuje regionalizam!

EGON EIERMANN
Studirao je na Tehnikom fakultetu u klasi s Poelzigm .
Svakom projektu pristupa na drugaiji nain (ovisno o njegovoj situaciji), uvijek trai karakter koji je
prikladan funkciji i mjestu.
Stvara potpuno novi pristup TEHNICISTIKI PROIDEN, miesovski, strogo DISCIPLINIRAN,
ODMJEREN.
U istom stilu dizajnira i namjetaj.
+SEP RUF
NJEMAKI PAVILJON, Svjetska izloba u Bruxellesu, 1954-1958.

Zgrada odmjerenog, strogog, discipliniranog, miesovski oblika. 8 paviljona smjeteno je oko skupine
stabala i spojeno mostovima. Krovovi tih mostova prekriveni su poliesterom koji je privrden za
eline okvire (kao kod ranih zrakoplova).
ZGRADA NECKERMANN, Frankfurt, 1958.-61.

Konstrukcija AB nosai u rasteru 6x6m. Geometrijski stroga zgrada. Vanjski balkoni slue za
evakuaciju slue i za odravanje te kao zaklon ostakljenih dijelova od sunca.
Bojama pomae u artikulaciji dugih proelja: beton svijetlosive boje, ograda bijele ili plave, a tende i
izlazi za nudu ute ili crvene boje (PROELJE ODRAAVA NAMJENU PROSTORA).
Poarne stube i jedinice klimatizacije izbaeni su na proelje i doaravaju osjedaj procesa i kretanja
(lomljene stube izbaene na ostakljeno proelje). Na 4.katu nalazi se unutranje dvorite.

UREDSKA ZGRADA OLIVETTI, Frankfurt, 1968.-72.

.

Dva tornja s administrativnim uredima i apartmanima za goste povezana s niskom graevinom u

kojoj se nalaze odijeli prodaje i informatiko-edukacijski centar. Tornjevi imaju oblik pehara, katovi
postiu svoju punu irinu tek na 6.katu to omoguduje gradnju zgrada blizu jedne drugoj. Kao i kod
zgrade Neckermann, balkoni za evakuaciju i tende podrani su lakim elinim okvirima, to proeljima
daje FINODU TEHNIKOGA VEZA.

BRADA SCHNEIDER (PAUL I EGON)

GARAA HANIEL, Dusseldorf, 1949.-50
Prva garaa na vie katova koja je sagraena u Njemakoj. Konsrtukcija AB, proelje je ostakljeno
prozirnim staklom. Dvije pristupne rampa (ulazne/izlazne) za automobile su izbaene van zgrade na
proelje, ovjeene su konzolno na AB nosae!
Na 5 katova stalo 700 automobila..

STUBBINS, DUTTMAM,MOCKEN
HALA BENJAMIN FRANKLIN, Berlin, 1957.

Zgrada kao ameriki poklon gradu za izlobu Interbau 1957.

Stubbins je planirao ovjeeni krov pridran dvama lunim potpornjima sa strane, koji bi
spektakularno stajao na smo dvije toke. On ej zapravo pokrivao samo sredinji auditorij, ostatak
velikog kompleksa bio je pokriven betonskom ravnom ploom. Bududi da je statiki gotovo nemogude
postaviti krov na samo dvije toke, prihvadeno je rjeenje koje je pretrpjelo teke kritike u ono
vrijeme: zidovi auditorija preuzeli su teret dijela krova izmeu njih, dok su vidljiva krila pridravala
samo preputene dijelove krova, obod eira, stvarajudi kontradikciju izmeu prividne i stvarne
raspodjele tereta.
Prednje krilo se sruilo 1980. uslijed korozije njegovih elinih dijelova. Rekonstrukcijom je pokazano
da je mogude izvesti izvori projekt i stvarno postaviti krov irokog raspona na samo dvije toke. Krov
je sada potpuno odvojen od krova auditorija ispod. U cijeloj ovoj zbrci s konstrukcijom komunikacije
su u potpunosti zanemarene. Unutranjost je nejasna i nezgrapna. Mjestimino vrlo niski stropovi
stvarju tjeskoban ugoaj, predavaonica je previe orijentirana na jednostranu komunikaciju.
Nedostaje fleksibilnost prostora.

HENTRICH, PETSCHNIGG
UREDSKA ZGRADA PHOENIX-RHEINROHR, Dusseldorf, 1955.-1960.
Trodijelna zgrada podie s tla parka skrivajudi garau. Oblikovana kao 3 volumena koja se mimoilaze,
u centru je jezgra sa servisima i komunikacijama. Fleksibilnost tlocrta rtvovana je radin izrazito
vitkog oblika (u zavrecima pojedinih volumena prostori su jako uski).
FORMALIZAM s prorezima koji su malo upitni
Zgrada se diljem svijeta replicirala mnogo puta.

HANS SCHAROUN
Poinje kao ekspresionist, a tako i zavrava (usporedbe radi, Mies poinje kao ekspresionist, ali
zavrava kao monumentalist).
Prvo njegovo pojavljivanje je s kudom u naselju Weissenhof. Totalna je suprotnost Eiermannu koji
stvara isti red i disciplinu, on stvara ekstremni ekspresionizam.
Buni se protiv suavanja int. stila i stvara VLASTITI STIL. Oslanja se na uglaste, zakrivljene geometrije,
naglaene konzole, ulanavanje razliitih strukturnih sistema u istom projektu (npr. Berlinska
filharmonija).
Ostaje dosljedan do kraja, nema oscilacija u karijeri.
ROMEO I JULIJA, STAMBENE ZGRADE, Stuttgard, 1954.-59.
Njegova 1. znaajna realizacija nakon rata.
JULIJA obla forma koja raste kaskadno od 5. do 12. kata
ROMEO- vii od Julije, izlomljenog L oblika (u tlocrtu) s lomljenom fasadom
Dinamina ekspresionistika forma, naglaenog plasticiteta. Balkoni se pruaju prema suncu.

ENSKA JEZINA GIMNAZIJA, Lune, 1955.-59.

Lanane strukture meusobno povezanih uionica i auditorija spojeni su preko DUGAKE KIME.
Svaka uionica u izravnom je dodiru sa svojim INTERNIM DVORITEM, nazubljene je ekspresionistike
forme, egzistira u svom mikrokozmosu. Viekutne uionice nepravilnog oblika.
Vrlo razigrana zgrada, ak i u malom mjerilu.

BERLINSKA FILHARMONIJA, Beriln 1956.-63.

Za vrijeme realizacije Scharoun ima 70 godina

POZORNICA:Uzima temu Gropiusove pozornice koja je u sreditu pozornosti,
POZORNICA POSTAJE GLEDALITE, GLEDALITE JE OKO SVIH STRANA POZORNICE,do sada to nitko nije
napravio.
AUDITORIJ: -multifasetiran
-gledalite je razlomljeno na vie cjelina te se tako dobiva vie INTERNIH GLEDALITA koji stoje na
nagnutim plohama. Redovi za sjedenje su odIjeljeni i izgledaju kao da lebde na razliitim nivoima
FOAYER
-kao prsten oko cijele prie s auditorijem i pozornicom
-mnotvo stubita stvara dinamian efekt.
Zgrada je teka za projektiranje i realizaciju, gradi se iznutra prema van. Vanjski oblik se formira po
potrebama unutranjosti.
Krov je uvijen. Danas je dobila metalnu oblogu.
NACIONALNA KNJINICA, Berlin, 1964.-78.
Nalazi s eu istoj ulici kao i Filharmonija, preko puta nje.
Smatra se jednim od najljepih interijera u Berlinu. Pristup je ispod kancelarijskog sklopa u
monumentalni hol odakle se stubitem penje na viu razinu itaonice.
Prostor arhive se u proelju iitava kao volumen sa utom fasadom od aluminija.
Dovrio ju je Scharounov partner Wisniewski.

LUDVIG MIES VAN DER ROHE

NOVA NACIONALNA GALERIJA, Berlin, 1962.-67

Mies primjenjuje ESTETIKU MINIMALIZMA IZ NORMI TEHNOLOGIJE.

Najznaajniji dio graevine, iji se velianstveni krov ini kao da pluta na 8 stupova , predstavlja samo
mali dio realiziranog prostora koji je bio namijenjen za privremene izlobe. (veliki horizontalni disk
krova s uvuenim kubusom). Krov se montirao na tlu pa zatim hidraulikom podizao na stupove. Ovo
je bio Miesov zadnji projekt i zahtijevao je da stoji ispod za vrijeme podizanja elinog krova.
Opsean stalni postav je u podrumu, kao i sanitarni prostori, garderoba i uprava (dva stubita i dvije
jezgre), tako da cjelovitost hrama ostane netaknuta. Zapravo je ovaj vidljivi i, u svojoj prozirnosti,
zadivljujudi dio zgrade moda najvaniji izloak muzeja.

Berlinska filharmonija, Nacionalna knjinica i Nacionalna galerija-NOVO KULTURNO SREDITE

BERLINA.

ENGLESKA
UVOD
Nakon drugog svjetskog rata Velika Britanija je proivljavala posljednje trenutke svog
imperijalistikog identiteta; nezavisnost Indije 1945.oznaio je poetak raspada Imperija, a kasni
sukob koji se zbog ekonomske krize mogao pojaviti, ublaen je radikalnim socijalnim mjerama
laburistike vlade (ljevica)
STANJE U ENGLESKOJ POSLIJERATNOJ ARHITEKTURI: lijeva laburistika vlada, nedostatak financija i
kulturne podrke za monumentalno izraavanje; zakoni: o kolstvu (kojim se obavezno kolovanje
produava na 15 godina) i o novim gradovima (koji su trebali izgledati kao Vrtni(Garden City)) ->
izgradnja montanih kola; njihova arhitektura jednostavnog, reduciranog stila u opeci sa blago kosim
krovovima nastala je po ugledu na slian vedski uzmak ortodoksne moderne -tzv. "novi empirizam" ,
a u Engleskoj dobiva naziv "novi humanizam
NOVI BRUTALIZAM
mlaa generacija odbacuje ovakav koncept kao malograanski, i postepeno formira jedan novi
estetski sistem, kome daju ironini naziv "novi brutalizam" (koji nosi paladinajsku tendenciju)
- izloba "Usporeivanje ivota i umjetnosti",organizator Institut suvremene umjetnosti u Londonu,
1953.(izloba fotografija u zrnastoj strukturi, sa scenama nasilja, izoblienog ljudskog tijela) ->
javnosti je predstavljen izvorni senzibilitet pokreta, serijom fotografija kojima se inzistira na vienju
svijeta opustoenog ratom, propadanjem i boledu (fotograf Henderson) koji de biti inspiracija
Smitsonovih(njegov rad i njegov ivot)); na seriji narednih izlobi, oni osciliraju izmeu
zainteresiranosti za ivot radnike klase i zainteresiranosti za potroako drutvoELEMENTI NEOBRUTALISTIKE ARHITEKTURE: Paladio kao daleki duhovni izvor,Mies kao direktni
uzor, vjernost materijalu (koja se najprije manifestira u mehanicistikom i konstruktivistikom, a
potom u "taktilnom" smislu - oduevljenje Miesom ("Mies je velik, ali Le Corbusier komunicira")
zamjenjuje se obradom LCovom manira "beton brut");krajem 50-tih dolazi do konane integracije
britanske brutalistike estetike spajanja formalistikih i populistikih aspekata u arhitekturu opeke i
stakla , blisku industrijskim objektima XIX v.; u to vrijeme pokret je ved iroko meunarodno
rasprostranjen
Brutalizam je povezan s ideologijom socijalne utopije koju su osobito podravali Smitsonovi. Ipak
brutalistika arhitektura i nije bila dobro prihvadena osobito u Engleskoj. Taj su stil je povezan sa
modernistikim, minimalistikim i internacionalnim stilom.
Za ove projekte je karakteristino da se na kudi vide njene funkcije i sadraji, od konstrukcija do
klimatizacije, ureda ili stana. Sve.
Arhitekti su odabrali brutalizam zbog njegove iskrenosti, skulpturalne vrijednosti i beskompromisnog
antiburoaskog stava, ali su u praksi mnoge zgrade izgubile viziju L.C sluenje zajednici i razvile se u
klaustrofobina i kriminalu pogodna mjesta (Robin Hood Garden izloen vandalizmu).
Brutalizam je esto kritiziran da nije user friendly, da nije komunikativan, ulaz bi mu rijetko bio
naglaen jer se o tome nije vodilo rauna, betonske fasade nisu bile pogodne engleskoj klimi itd.
Brutalizam je zavrio sredinom 80Ih i oznaio je put strukturalnom ekspresionizmu. U novije doba
doivljava svoj revival u Engleskoj, a osobito u Lat.Americi, Izraelu i Aziji.

SMITHSON ALISON I PETER

Popularnost tadanjeg stila (blagi nagibi krova, zidovi od opeke, vertikalne drvene oplate, etvrtasti
panoramski prozori u prirodnoj ili bijeloj boji s drvenim okvirima), koko je postao standard
izraavanja arhitekata pod izlikom modernizma, otro odbacuje Smithson. Brutalizam koji se razvio
nosi prepoznatljivu paladijansku tendenciju, odgovarajudi na puko detaljiranje. Nizali su se radovi
na natjeajima i izlobama, u rusko konstruktivistikom i japanskom duhu, vrlo vana izloba this is
tomorrow 1956., kad su Smithsonovi projektirali simboliki temenos (sveti prostor oko hrama),
metaforiku stradaru u dvorinom okruenju, ironinu interpretaciju Laugierove kolibe iz 1753. Na
istoj se izlobi pojavio ironini kola Richarda Hamiltona (just what is it that makes todays homes so
different.
Odbacuju jeftini populizam, utjecaj Miesa u materijalima i minimalizmu. Zagovaraju brutalizam, koji
je kao pojam stvorio Hans Asplund. Osciliranje izmeu sklonosti prema starome od strane radnike
klase i primamljivosti potroakog drutva, dolazi do podvojenosti prividnim lanim populizmom.
Udaljuju se od naklonosti radnikom ivotu i pribliavaju idealu graanske klase (sklonost troenju,
automobili kao neizsotavan dio ivota).
HUNSTANTON SCHOOL, Norfolk
Prva njihova izvedena kuda, dokaz njihovih
tenji i svojevrstan manifest njihova rada.
Jezgra kole je ulazna dvorana koja slobodno
tee u blagovaonicu, uionice, a prostori oko
nje su vanjsko dvorite, atrijska dvorita, te
igralita. kola ima dva ivota: svakodnevni
(kolski); te drugi,ivot istog prostora,
izgraena Forma koja de postojati i kad kola
postane skladite ili muzej. Vaniji je space
between od forme, materijala, pojavnosti. Void
postaje sama kuda. U pogledu funkcionalnosti projekt je ocijenjen brutalistikim, nepogodnim za
kolu, pre agresivnim, u vidu ideje to je poetak neeg to se i danas odvija u arhitekturi, a to je
koritenje fasade zgrade kao omotaa koji prima bilo koju funkciju. sve ono to ostaje unutar njega
postaje ispunjen ivoid. kola je postala tipologija sama za sebe. Asimetrian plan isprojektiran u
modulima s punim plohama, ima dva unutranja dvorita. Velike staklene plohe pod Miesovim
utjecajem (problemi s grijanjem i hlaenjem)su kasnije zamijenjene crnim panelima.
STREET DECK SCHEME, GOLDEN LANE, London
Konstruktivistiki i japanski projekt. URBANA
REIDENTIFIKACIJA, projekt oko ruevina od bombardiranja,
zajednitvo i ljudske veze odreuju formalni sklad.
Razvodnjeni Palladijanizam i Kritika na VILLE RADIUSE (
stanovanje, rad, odmor, prijevoz). Stambeni volumeni
povezani pjeakim i unutarnjim ulicama na 3.katu zgrada cilj
potaknuti socijalnu interakciju (niz urbanih prostora, s jedne
strane sunce i zrak, s druge ulazi u stanove). Gusto naseljena

zgrada temelji se na OBITELJSKIM JEDINICAMA koje su povezane zatvorenim i otvorenim prostorima

Formira se ULINA PALUBA (sistem jednostranih galerijskih prilaza, dovoljno irokih i podignutih na
stupove); kuda u zraku . Svjesni ogranienja grada prikaz kao dokaz da se na 6.katu gubi kontakt s
tlom-niskoetana gradnja povoljnija, veda gustoda naseljenosti -> obiteljska stambena izgradnja.
SHEFFIELD SVEUILITE
Projekt proirenja,Glavna okosnica interna komunikacija.
Fleksibilnost omogudena jednostavnom kontinuiranom i
repetitornom strukturom, Utjecaj japanskog
konstruktivizma,Projekt zasnovan na 'estetici promjene'mogudnost promjene bez remedenja cjeline , fleksibilnost
prenamjene prostora. Zgrada je od prednapregnutog betona i
laka fleksibilna elina konstrukcija
Ideju o potronosti negiraju ved sljededim projektom KUDE
BUDUDNOSTI (djelovi ne trebaju biti tipizirani, dovoljna je
serijska proizvodnja, npr. poseban dio koji se ponavlja kod
brojnih jedinica. koncepti funkcioniraju i na razini stana, tj.
prototipa kude na izlobi u Londonu. Koncept kude su prostorije
koje teku jedna u drugu kao dijelovi spilje, te kao i u spilji prolazi koji spajaju te prostorije zadravaju
privatnost prostora. Ta kuda je imala odjeka u javnosti kao futuristiki proizvod, ali njena vanost nije
u tehnologiji, ni u novim materijalima, ved u jednostavnosti projekta kude s unutarnjim dvoritem. ne
tipina je obiteljska kuda s vrtom, ved kuda oko vrta; djelid javnog prostora unutar privatnosti kude.
Takve kude grupirane zajedno, mogle bi tvoriti novu zajednicu, naselje. prostori nisu dobiveni
adiranjem ved upravo oduzimanjem od punog
ECONOMIST BUILDING, London
stvara trg zatiden od aktivnosti ulice, a istovremeno povezan s
njom zbog prolaza kroz blok. praznine izmeu struktura stvaraju
zaslon, definira javni prostor. Plato trga uzdignut na viu kotu
odnosu na razinu ulice stvara ulazni prostor kao postepeni prijelaz u
zgradu. Istovremeno je grad ostavljen izvan parcele ali je i trg
pridonio slici grada. Sama kompozicija je promiljena, logina,a
program razbijen na tri odvojena volumena razliitih visina. Najvii s
uredima je na jednom uglu parcele, povuen unatrag da ne mijenja
frontu prema glavnoj ulici. Nii na suprotnom uglu s dudanima i
bankom, dok je tredi stambeni na tredem uglu. Economist grupa je
cluster, znak oblika kakav bi bududi grad trebao imati. Kljuna je
asimetrija, te izmaknuta aksijalnost trga - uspjena veza izmeu
stare zgrade na uglu i preostale tri. Volumeni razliite visine su u
skladu, a program je zadovoljen jer svaka zgrada ima svoj sadraj, a
opet zajedno funkcioniraju. Najvaniji je prostor koji je ostao kao
negativ, svojom nepravilnodu potencira injenicu da nije sluajno nastao ved je dobro promiljen,
dimenzioniran i odmjeren. To je upravo charged void o kojem Smithsoni priaju.

ROBIN HOOD GARDENS, LONDON

Ulice de biti mjesta, a ne samo hodnici i balkoni. Taj manifest je bila
prva klica nastanka Golden Lane projekta kojim je Team X, tj. Alison i
Peter udarili temelje novog promiljanja o stanovanju. Tema ulice
unutar zgrade nastavak je LeC ideje Unite-a u Marseillesu, ali ovdje
postaje glavna tema, urezana ulica koja se ponavlja svako 2
etae,ispunjena praznina, ulica unutar zgrade, polujavni prostor iz
kojeg se pristupa stanovima. Stanovi su realizacija ideje koja je kod
autora postojala otprije, preispitivanje tipologije stanovanja-Kako od
solitera uiniti drutveno mjesto, ane zatvorenu zajednicu.
Oduzimanjem od velikog volumena, trake javnih ulica dobivaju
prostor koji je mjesto okupljanja, sastajanja, razmjene. No ulice su
postale mjesta kriminala i okupljanja nasilnika, a projekt proglaen
promaajem. Meutim ideja stvaranja socijalnog poluprivatnog
prostora koji obogaduje zajednice, Kao koncept proizvodi uspjene modifikacije i danas.

DENIS LASDUN
Stvara arhitekturu koja uvijek ima odnos s kontekstom ( povijesnim, fizikim, prirodnim , lokalnim).
Bio je pripadnik grupe TEKTON ( Lubetnik) koja je teila stvoriti opde pristupanu arhitekturu.
Suraivao je s Lubetnikom i Coatesom.
Njegovi radovi su kontrast onima koji su opsjednuti tehnologijom (tehnologija je sredstvo, a ne kraj u
kreaciji), stvara ARHITEKTURU URBANOG PEJZAA!!!
Utjecaj: LC, Wright, barokni arh. Hawksmore.
BETHNAL GREEN, STAMBENA ZGRADA, London 1954.

Pokuava stvoriti sliku nove stambene zajednice. Odbacuje monolitne oblike i stvara 4 volumena koja
su meusobno spojena mostovima sa sredinjom jezgrom u kojoj su komunikacije i servisi. Volumeni
su asimetrino poloeni. Lasdun je bio zabrinut da se u modernim zgradama ne razvijaju
dobrosusjedski odnosi stoga zajednike suionice rublja koje svi koriste smjeta u sredinu.
Uzima u obzir lokalni, fiziki i socijalni kontekst!
Stanovi su dvoetani, bazirani na tipinoj kudi iz okolice.
Forma zgrade reinterpretira ulicu i postojeda proelja: osunanje-svaki stan ima balkon cijelom
duinom proelja na donjoj etai. Izbjegava duge hodnike.
Utjecaji: Lubetkin, Unite, Villa Radiuse
ST. JAMES PLACE, STAMBENA ZGRADA, London, 1958-60.

Zgrada s a luksuznim stanovima na poluetaama. Takva organizacija vidljiva je na proelju. Prostrani

pogledi iz dnevnih boravaka na park. Proelje je oblikovano u horizontalnim trakama staklenih zidova
i bijelih betonskih parapeta.
Lasdun opet stvara poseban odnos s kontekstom (okolnom gradnjom i prirodom)U ranoj modernoj
odnosa s okoliem nije bilo, ako je, radilo se o kontrastu. Tek 50tih i 60tih to pitanje dobiva na
vanosti.

ROYAL COLLEGE OF PHYSICIANS, Regent's Park, London, 1959.-61.

Motiv pri oblikovanju bio je povijesni koncept zgrada u okruenju.
Neoklasina, apstraktna graevina u formi i u detaljima, bez sentimentalizma.
Sastoji se iz dva dijela: terazzo i grimiz.
Terazzo je ceremonijalni objekt koji sadri veliki hall, povijesnu knjinicu i sredinji prostor. U glavnom
hallu nalaze se stube koje se diu u sve irem obliku krakova.
Bijela pravokutna ljuska koja lebdi na stupovima, a ispod nje su zasjenjeni dijelovi.
Stepenasti leveli povezuju prostore unutar i izvan zgrade i tako postaju dio svog okolia -URBAN
LANDSCAPE.
Grimiz je nepravilna forma auditorija od grimizne cigle . Prijelaz u mjerilu izmeu otre forme i
okruenja. Slobodne, organine forme koja implicira rast i promjenu.

UNIVERSITY OF EAST ANGLIA, Norwich, 1962.-68.

Ruralno okruenje u stepenastoj dolini prema rijeci.

NATIONAL THEATRE, London, 1951.

Sistem slojeva i platformi sa pripadajudim tornjevima, s gotovo baroknim terasama.

Grube siluete tornjeva daju osjedaj veliine, a slojevi sprjeavaju zgradu da postane monolit,
omoguduju da zadri ljudsko mjerilo. Dinamine kompozicije volumena, asimetrine i primjenjive.
Sistem platformi koristi kako bi: - stvorio niz preklapajudi prostora s pogledom na grad
-da bi uklopio zgradu u okoli
-da bi izrazi javnu namjenu- otvoreni gradski prostor
3 auditorija: sa otvorenom pozornicom, manji sa konvencionalnim proscenijima, crna kutija za
eksperimentalne produkcije.
Most vodi u srce zgrade, puni lobbyje i auditorije.
Platforme stvaraju javne pozornice i socijalne prostore- cijela zgrada postaje teatar.

JOHN LESLIE MARTIN

ROYAL FESTIVAL HALL,London, 1951.
Nastala pod utjecajem Lubetkina i Skandinavije.

RICHARD SEIFERD
CENTER POINT,London 1963.66.
Prvi londonski neboder koji je odmah izazvao veliki gnjev i
nezadovoljstvo.

JAMES STRILING
Dao je veliki doprinos brutalizmu (od 1955.), ali nikada nije htio priznati da je brutalist.
Osim to se dri brutalostikih obiljeja znaajno je to to uvijek radi u staklu i opeci.
Znaajan je u svojoj arhitektonici oblika, a ne u ambijentalnosti ili prostornom senzibilitetu za
stvaranjem kvalitetnih uvjeta za ivot.
+JAMES GOWAN
HAM COMMON FLATS, Richmond, 1955.-58.
U suradnji s James Gowanom.
Vidljivi utjecaj LC-a. stambena zgrada od opeke s otkrivenim betonskim elementima.
Dva stana na stubite. U interijerima zidovi takoer od opeke (ne obukani dodatno).

+JAMES GOWAN
REKONSTRUKCIJA STAMBENOG BLOKA,Preston 1957.-59.
Dograuje vanjsku galeriju od opeke. S jedne strane se ulazi u stanove, s druge u drvarnicu.

+JAMES GOWAN
LEICESTER UNIVERSITY ENGINEERING BUILDIG,Leicester,1959.-63.
Zgrada Tehnikog fakulteta.
Veliki potpuno ostakljeni toranj u kojemu se nalaze uredi lei na auditoriju, a sve skupa je an
stupovima. U pozadini je niski volumen laboratorija s krovnim ostakljenjem u obliku zubaca pile pod
kutom 45 u odnosu na proelje, ed krov.
Cijeli raster je pod kutom od 45stupnjeva u odnosu na ortogonalnu geometriju. Veliki je broj ugaonih
volumena rezan pod kutom od 45.
Zgrada graena od crvene cigle i stakla, a betonske povrine na proelju obloene su ploicama od
terakote.
Zgrada ne odraava svoju namjenu, ne slii na sveuilite, svojim oblikom jasno izraava funkciju
pojedinih dijelova.
Pomorski detalji palube:preke i stepenice.
Ova zgrada je Strilinga izbacila u orbitu.
Utjecaji: Meyer(tvornika shema Lige naroda), Melnikov (konstruktivizam), LC(rampe), Wright (J.Wax
toranj).

ANDREW MELVILLE HALL, UNIVERITY ST. ANDREWS 1964.68.

Studentski dom. Nazubljena
proelja kojoj se odreuje
orijentacija prozora.
Zgrada nejednake katnosti,
uklopljena u pejza. Dva bona
uzduna volumena sadre sobe, a sredinji kvadratini drutvene prostore.

HISTORY FACULTY BUILDING, CAMBRIDGE, 1964.-69.

Dobio je natjeaj jer je jedini pokuao integrirati knjinicu i uionice. Predavaonice i uredske
prostorije smjetene su unutra dva sedmerokatna bloka koja tvore L-oblik. Postavljene su pod pravim
kutom u odnosu na staklom prekrivenu itaonicu knjinice, koja granii s niskom zgradom u kojoj su
smjetene knjige. Krov je od dvoslojnog stakla radi regulacije klime, elegantni sistem elinih reetki s
mehanizmom i mogudnodu otvaranja . radijalni plan itaonice proizaao je iz zahtjeva da se itav
prostor moe nadgledati iz jedne toke.
Dvostruki toranj u kojemu su smjetene stube i liftovi obiljeje je Strilingova stila.
Zgrada je izgraena od crvene cigle, ostakljenja su slina industrijskim ostakljenjima.
Ostakljen e galerije u interijeru su inspirirane SF filmovima i avionskom tehnologijom.

FLOREY BUILDING, QUEEN'S COLLEGE OXFORD,1966.-71 STUDENTSKI DOM.

Slino kao i Leincester i Cambridge, samo manje
uspjeno.
Studentske sobe su smjetene oko
poluotvorenog dvora s pogledom na polja i
drvede. itavo to proelje je ostakljeno i
zatideno roletama od poda do stropa (od sunca i
za privatnost), zbog tih roleta dolazi do problema
s ventilacijom (slino kao u Armiji spasa). Na
vanjskoj strani tog volumena smjeteni su
hodnici i komunikacijski tornjevi sa stubama i
liftovima (od crvene opeke).
zgrada poiva na kosom A okviru i podsjeda na gledalite.
Glavna javna funkcija, menza, smjetena je u fokusnoj toki, umetnuta u dvorite s nadvienim
ispustom klime u obliku vjetrokaza.
Porta je valovita, slobodna forma pod kutijom.

SIMENS AEG RAUNARSKI CENTAR, Munchen

Natjeajni projekt, neizgraen. Istraivaki laboratorij
Mehanomorfnog karaktera.
Cilindrini oblici glavnih ureda su postavljeni du
velike osi sa pominim transparentnim vrpcama.
Redovi stabala daju tih 18. stoljeda.
Brisoleji koji ptuju po fasadi pratedi sunce.

CITY CENTRE, DERBY

Povijesna interpolacija jasno itljivog koncepta. Potkovastu zgradu uvlai u lokaciju. Proelja
zatidena konzervatorima zadrao kao kulise za pozornicu.
Nadsvoeni prolaz bavastim svodom izmeu trgovakih arkada.
Amfiteatar na otvorenom.

PREDAVANJE 19 /50-60te LATINSKA AMERIKA I JAPAN/

Brazil i Latinska Amerika trae svoj izraz u modernoj arhitekturi, kao izraz i odraz nacionalnog
napretka i izlaska iz periferije svijeta. Kao reakcija na internacionalni stil razvijan 1930-ih godina,
razvio se pokret KRITIKOG REGIONALIZMA, vie u arhitektonskoj teoriji, a mAnje u praksi. To je
pojam kojim Frampton oznaava regionalne kole koje odraavaju anti-centralistiko raspoloenje;
aspiriraju za kulturnom, ekonomskom i politikom nezavisnodu, ali i napredak u globalnom smislu, tj.
regionalno se manifestira kao lokalni oblik svjetske kulture (injenica da ne moe svaka kultura
apsorbirati i podnijeti ok suvremene civilizacije i tu se javlja paradoks: kako postati suvremen, a
istodobno se vratiti izvorima, oivjeti staru civilizaciju, a istodobno sudjelovati u novoj). Ovakav
pristup se prepoznaje u djelima Dunca J. Utzona, grupe R u Barceloni, Japanca Tadaoa Anda idr.
Znai, narod (nacija) bi s jedne strane trebala biti ukorijenjena u tlo svoje prolosti, kovati kulturni
identitet, ali da bi mogla uestvovati u suvremenoj civilizaciji, nuno je da istovremeno uestvuje i u
naunoj, tehnikoj i politikoj stvarnosti. Regionalnu kulturu ne treba gledati kao neto dato i
nepromjenjivo, nego neto to treba danas svjesno kultivirati i bogatiti; snaga provincijske kulture je
u njenoj sposobnosti da sabere umjetniki i kritiki potencijal regije i istovremeno asimilira i
reinterpretira strane utjecaje.
PREMA KRITICKOM REGIONALIZMU, Keneth Frampton
Kako biti moderan i vradati se izvorima, kako oivjeti staru, zaspalu kulturu i dati joj mjesto u
dananjoj civilizaciji. Naglasak treba biti na topografiji, klimi, svjetlu i tektonskim formama vie nego
na scenografiji , na taktilnom vie nego na vizualnom; ne toliko vaditi elemente iz konteksta, koliko
elemente moderne arhitekture stavljati u kontekst!

EDUARDO TORROJA
HIPODROM ZARZUELA, MADRID, 1935
To je prikaz inenjerske modi, kombinacija oble forme i naborane konstrukcije koja daje novu
izraajnost inenjerske konstrukcije; gigantska konzola, tanka ljuska od 10 cm debljine je snana gesta
organike forme i jak input za brazilsku arhitekturu.

BRAZIL
Razvoj moderne arhitekture u Brazilu poinje sredinom 1920-ih suradnjom Lucia Coste i Georgi
Warchavchika, ruskog arhitekta i emigranta koji je tijekom studija u Rimu bio pod snanim utjecajem
futurizma, i koji je projektirao prve kubistike kude u Brazilu. Nakon revolucije 1930-ih i imenovanja
L.Coste za voditelja kole lijepih umjetnosti, moderna je arhitektura u Brazilu postala sastavnim
dijelom nacionalne politike razvoja. Godine 1936. Le Corbusier je, pozvan u Brazil kao savjetnik,
osobno proirio svoj utjecaj na Junu Ameriku izradom projekta za novu zgradu Ministarstva
obrazovanja zajedno sa arhitektima Costom i Niemeyerom. Modernizam je napravio jasan prekid s
eklekticizmom, ali je ostvario put autohtonoj mitologiji zasnovanoj na metaforikoj reakciji na
krajolik. Niemeyerovi radovi iz ranih 1940-ih su vjerojatno bili najuspjeniji u postavljanju pojmova i
izraza moderne brazilske arhitekture, oslanjajudi se na praktinu i lirsku interpretaciju tropskih
uvjeta. Niemeyer je bio svjestan ograniene socijalne uloge koju njegova arhitektura nosi, jer kao u
mnogim zemljama u razvoju, arhitekti su ovisili o malobrojnim bogatim ljudima da bi uopde ita
gradili. Meutim 40-ih i 50-ih socijalne osnove moderne arhitekture su se proirile. Tada moderna
arhitektura postaje sastavnim dijelom nacionalne politike razvoja.

OSCAR NIEMEYER
je brazilski arhitekt, smatran jednim od najvanijih autora internacionalne moderne arhitekture.
Pionir je u istraivanju mogudnosti prednapregnutog AB betona. Iako njegove kude jesu
internacionalni stil, ipak nisu bile hladni blokovi koje toliko kritiziraju post-moderni kritiari. Njegovi
radovi imaju tako dinamine forme i zakrivljene mase, da ga neki smatraju vie kiparom nego
arhitektom.
+LUCIO COSTA, PAUL WIENER
BRAZILSKI PAVLJON, SVJETSKA IZLOBA, NY, 1939.
Koncept L.C. slobodnog plana ovdje je uzdignut na
vii nivo fluidnosti i proimanja, oko egzotinog vrta
koji je prikazivao mikrokozmos Amazone sa zmijama
i orhidejama. Paviljon je bio meunarodno priznanje
moderne u Brazilu. Po prvi put se koriste sadaste
brisoleje koje su bile brazilski autentini doprinos.

+LUCIO COSTA, J. MOREIRA (s L.C), 1936.-45.

MINSTARSTVO OBRAZOVANJA, RIO DE JENEIRO
Natjeaj je dobila grupa tradicionalista, ali
Ministarstvo daje natjeaj modernistima. Le Corbusier
je, radedi zajedno sa Costom i njegovom
projektantskom ekipom, dao pristanak za montani
16-katni objekt, koji je bitno odstupao od njegovih
poetnih skica. No, konana varijanta, objekt podignut
na peristilu pilotisa, omogudila je prvu monumentalnu
primjenu brojnih corbusierovskih elemenata, meu
ostalima, korisna krovna terasa i pomini brisoleji.
Costa i njegovi suradnici brzo su preobrazili te puristike komponente u vrlo senzualan lokalni izraaj.

CASINO, PAMPULHA, 1942.

Niemeyerovo prvo remek- djelo, u kojemu je predstavio L.C.-ov pojam arhitektonske promenade kao
prostornu kompoziciju izvanredne uravnoteenosti i ivosti. Bila je to u svakom pogledu narativna
zgrada, poev i od ulaza od dvoetanog predvorja pa do svjetlucavih rampi koje vode k igraonicama;
od eliptinih hodnika, u smjeru restorana, pa do vjeto rijeenog stranjeg prilaza plesnom prostoru:
prava promenada koja je artikulirala prostor graevine kao strukturu neke vrlo sloene igre, igre
jednako zamrene kao to su i obiaji drutva kojem je bila namijenjena. vrsta i hedonistika po
svojim opdim karakteristikama, zgrada odie strogom ali teatralnom atmosferom, stvarajudi kontrast
izmeu ostakljene fasade sa egzotinim interijerom. Nakon zabrane kockanja zgrada je pretvorena u
muzej.

CASA DO BAILE, PAMPULHA, 1942.

Kuda plesa, otvorena 1943., da bi se u nju smjestio mali restoran, salon sa
stolovima. Plesni podij, kuhinja i wc. Smjeten je na malom umjetnom
otoku, a s obalom je povezan betonskim mostom. Kuda plesa kao i Casino
izgradili su se kako bi pridonijeli oporavku umjetnike i drutvene funkcije
Pampulhe. Zakrivljene linije zgrade su u slubi pogleda. Nakon zabrane
kockanja i zatvaranja Casina, ubrzo je zatvorila i Kuda plesa.

CRKVA SV. FRANJE ASIKOG, PAMPULHA, 1943.

Prvi moderni arhitektonski spomenik u
Brazilu, organskog je oblika, a sastoji se
od 4 valovite betonske parabole s
vanjskim mozaicima. To je njegova
najslavnija realizacija koja ga je lansirala
na svjetsku scenu. Kontroverzna je od
samog poetka, nadbiskup je izjavio da
ima avolji oblik. Niemeyer je bio
inspiriran Claudelom, francuskim
pjesnikom, koje je rekao da je crkva Boji hangar na zemlji.

BOLNICA, RIO DE JANEIRO, 1953.

Kombinira slobodu izraza i definiranost bolnice.

KUDA NIEMEYER, GAVEO, RIO DE JANEIRO, 1953.

Njegovo vladanje slobodnijim oblikom
poprima lirinost, slobodna forma
lebdedeg krova, sinusoidne staklene
povrine koje doputaju da pejza ulazi
u kudu. Tlocrt izgleda kao hijeroglifkao konkavni i konveksni zasjeci u
terenu, kao apstrakcija obrisa pejzaa i
oblika tropskih biljaka.

IZLOBENI KOMPLEKS PARQUE IBIRAPUERRA, SAO PAOLO, 1951.-57.

Park je otvoren 1954. za proslavu 400.-ote obljetnice grada, povrine gotovo 2 km2. Sadri
planetorijum, gimnazijum, paviljone i obelisk, i sve je to na trgu biomorfnog arhitektonskog doivljaja
sa spletom rampi u unutranjosti. Uz O.N. na njemu je radio i pejzani dizajner Burle Marx.

ZGRADA COPAN, SAO PAULO, 1951.-57.

Prozvana je najljepom kudom u Sao Paulu, visoka 140 m sa 38 katova i
1160 stanova, 4 restorana, crkvom i sl. Ukupne povrine oko 10600 m2.
Ima zaobljenu fasadu i cijel aje rijeena istim brisolejama.

ALFONSO EDUARDO REIDY

STAMBENI BLOK PEDREGULHO, RIO DE JANEIRO, 1947.-52.
Dinamian teren s vizurom na grad, iznd 3. Etae prolazi
pasarela s javnim sadrajima (utjecaj brutalizma). To je
zakrivljena zgrada na stupovima, ispod koje prolazi brijeg.
Maksimalni uvjeti za financijski slabiju klijentelu. Stanovi su
modularni, a blok se sastoji od stanovanja, osnovne kole,
vjebaonice i bazena. itav ovaj blok je zapravo prototip
jedinice susjedstva (utjecaj habitationa).

LUCIO COSTA
STAMBENA ZGRADA PARQUE GUINLE, RIO, 1948.-5X
Planirano je 6 blokova od po 8 katova na stupovima sa izrazitim
likovnim tretmanom fasade (brisoleji i zasjenjene kocke). Izgraeno je
3/6 bloka.

JORGE MACHADO MOREIRA,

STAMBENA ZGRADA ANTONIO CEPPAS, RIO, 1951.
Strma nadstrenica daje zgradi dozu dinamike. U prizemlju su pilastri
koji tvore kontrast zaobljenim zidovima, te zahvaljujudi tretmanu
fasade ne izgleda masivno.

LUCIO COSTA
BRASILIA, urbanistiki plan, 1957.
Metropola sa crtade daske usred amazonske praume i sadanji glavni grad Brazila, smjeten 900 km
SZ od nekadanjeg glavnog grada Ria. Prvi razgovori o premjetanju gl. grada u unutranjost, s ciljem
pohoda na zapad i osvajanja novih prostora za privredno koritenje voeni su ved 1825. S
ostvarenjem projekta poeo je predsjednik de Oliveira i u roku od 4 godine trebao je zavriti grad u
temeljnim crtama; sve je zapoelo osnivanjem dravnog graanskog poduzeda NOVOCAP. Generalni
urbanistiki plan u obliku kria, ptice ili aviona, s glavnom osovino dugom 6 km i irokom 350 m (5x
ira od Champs Elysees) sa javnim zgradama i jednom osovinom malo zakrivljenom koja je bila za
stanovanje (QUADRAS) u obliku stambenih blokova sa trgovinama, kolama, crkvama i sl. Prvo je
graena predsjednika rezidencija pokraj umjetnog jezera s poznatim trokutastim stupovima. Na trgu
triju snaga smjetene su zgrade vlade i zgrada pravde (visoke zgrade) i jedna niska zgrada s
posudom na vrhu (narodna skuptina) i kupola senata. Grad je sveano otvoren 1960., a Andre
Malraux ga je nazvao glavnim gradom nade. 50 godina star urbanistiki plan i danas utjee na
gradsku sliku metropole, no Brazilija je odavno probila te idealne okvire te prodire sve dublje u
okolnu dunglu te danas ima oko 30 satelitskih naselja. Projektirana je za 500 000 stanovnika i to
najvie djelatnika u gradskim slubama, no danas broji preko 2,5 mil. stanovnika, a u zamiljenoj, onoj
projektiranoj Braziliji ivi svega 1/10 stanovnitva ali u tom dijelu je ukupnih radnih mjesta te
servisnih i upravnih institucija to cesto rezultira svakodnevnom blokadom prometa.
Na meunarodni natjeaj je pristiglo 26 radova, Costa je pobjedio (Niemeyer je bio u iriju). Oliveira
je elio da novi gad bude simbol nacionalne organiziranosti oko industrijskog razvoja, da stavi
autocestu i automobile kada Brazil ulae u autoindustriju i infrastrukturu.
Danas je to grad velikih kontrasta: grad vlade i velikih poduzetnika ali i grad favela (sirotinje).

OSCAR NIEMEYER
KAPITOL (PLACA DOS TRES PODERES), BRASILIA, 1958.

Hladna distancirana forma na poetku osi S-J namijenjena smjetanju izvrne, zakonodavne i sudske
vlasti (Kapitol) ili trg 3 sile. Gotovo ritualan (agresivan) koncept krunske vlasti u prii demokracije
nekada pod kolonijalistikom vlasti. Sadrajno se Kapitol moe usporediti sa L.C.-ovim Chandigarhom
(u oba sluaja je kapitol smjeten na poziciji koncepcijske glore). Ravnodunost prema tropskoj
brazilskoj klimi proizala je iz tenje da se institucije dravne uprave prezentiraju platoninim
oblicima ija istoda treba otro odudarati od ostakljenih i montanih zgrada u kojima su smjetena
ministarstva. Pejzani arhitekt Roberto Burle Marx je dizajnirao okoli kako bi unio zelenilo u inae
suhi, ukasti pejza. Stambeni kompleks je nerealan i ne odgovara potrebama stanovnika.
PALAZO DEL PLANTALO (PALAA VLADE), 1958.-60.
Tanka horizontalna ploa pod kojom je uvuen ostakljeni kubus radi dubokog zasjenjenja. Istureni su
vertikalni nosai, a teatralnost pristupa daje velika rampa. To je i radno mjesto predsjednika koji ivi u
Alvoradu. Bazen je sagraen 1991. kako bi se povedala sigurnost palae i kako bi se uspostavila
ravnotea vlage tijekom sunog razdoblja. Glavna zgrada ima 4 kata iznad zemlje i jedan ukopan.

PALACO DA ALVORADA (PREDSJEDNIKA PALAA), 1957.

Predsjednika palaa uz jezero Poranoa, jedna od prvih graevina na trgu, slinog rjeenja kao i
palaa vlade (staklo + istureni trokutasti nosai).

KONGRESNA ZGRADA I ADMINISTRATIVNI KOMPLEKS, 1958.

Stoji u obliku tornja na jednom kraju brazilijine osi S-J (na drugom je kolodvor). Administrativne
zgrade su dva visoka kubiana nebodera obloena kamenom, a do njih je niska zgrada s posudom
na vrhu (narodna skuptina) i kupolasta (senat). Od 1987. kompleks je pod zatitom UNESCO-a.

KATEDRALA GOSPE FATIMSKE, BRASILIA, 1959.-70.

Sagraena je od 16 betonskih stupova, a teina svakog je 90 tona. Betonska hiperbolina struktura sa
svojim staklenim krovom koji se otvara prema nebu. Ti stupovi odreuju organinu retorinost,
zgrada je Kristova trnova kruna.

MEXICO
UVOD
Razvoj moderne arhitekture u zemljama Latinske Amerike dosta je ovisio o nacionalnoj povijesti i
mitologijama (bogata tradicija Maya i Inka). Tako se moderna razvija drugaije u zemljama
naglaenog nasljea drevnih civilizacija, kao to je sluaj u Mexicu koji ima panjolske i
predkolumbijske slojeve, a drugaija u zemljama gdje nedostaje opipljiv dokaz dalje prolosti (npr.
Brazil). Tako su ruevine prolis civilizacija odigrale kljunu ulogu u povezivanju nacionalnog
identiteta i moderne arhitekture. Nastoje dati regionalni doprinos modernoj arhitekturi (kritiki
regionalizam) te reinterpretiraju znaajke Mexica na moderan nain. Kako je bio neutralan u 2. sv
ratu moderna se arhitektura nastavila razvijati bez prekida- ubrzana urbanizacija i imigracija iz sela u
gradove.

EMRIQUE DEL MORAL, MARIO PANI, CARLOS LAZO, JOSE VILLAGRAN, JUAN
O`GORMAN, TEODORO GONZALES DE LEON,
THE CIUDAD UNIVERSITARIA (UNIVERSITY CITY), 1946.
Sveuilini grad na jugu Mexico Citya bio je kompetentna verzija L.C.-ove Ville Radieuse, prilagoene
institucijama i tehnologiji Mexica. Trebala je simbolizirati integriranje misli, nade i rada za svakog,
kroz kulturu; mikro-gradovi zelenila, kristalni tornjevi i moderna umjetnost sa svojom porukom
socijalne emancipacije bili su kao minijaturne Utopije, hipotetski urbani modeli koji su se suprotstavili
stranim problemima krize i masovnih imigracija iz sela.

JUAN O`GORMAN,
SVEUILINA KNJINICA, 1950.-53.
Knjinica koja se nalazi u Sveuilinom gradu, tretirana na isti nain, prikazana je sa 2 kubusa, jedan
horizontalni: itaonica-staklo i vertikalni : skladite knjiga- oslikan temama Maya i Asteka, Suncem i
zodijakom, to je njihova tradicija. Sam oblik zgrade, osim zbog tradicije, ovakav je i zbog klimatskih
uvijeta.

FELIX CANDELA,
CRKVA UDOTVORNE GOSPE, MEXICO,1954.
panjolac koji se borio protiv F.Franca, a potom emigrirao u Mexico. Crkva je njegov smioni
konstruktivni eksperiment; koristi tehnologiju betonskih ljuski (paraboloidne tanankostijene ljuske).
Ti njegovi eksperimenti otvorili su mogudnosti jeftine gradnje trgovakih hala i crkvi. (slika 2. Kapela
Gospe od samode bitan je krov, koji se, ako se dobro sidan sa predavanja izliva na gradilitu)

ENRIQUE DEL MORAL

MERCADO LA MERCED, 1957.
Dok je Candela eksperimentirao sa betonskim ljuskama, Moral je
pokazao koliko jeftine i kvalitetne mogu biti konstrukcije od cigle i
keramike.

TEODORO GONZALEZ DE LEON,

ZGRADA U PASEO DE REFORMIA, MEXICO CITIY, 1951.
Paseo de Reformas u Lomasu (etvrt) je jedna od najvanijih
avenija u Mexico Cityu. De Leonova zgrada uzima L.C-ov tip
eline superstrukture podignute na pilotis.

LUIS BARRAGAN 1902-88.

Najvedi pjesnik meu modernim arhitektima. Bio je dizajner krajolika i teio je senzualnoj
arhitekturi povezanoj s tlom, arhitekturom ograenih prostora, fontana, vodotoka, arhitekturom
smjetenoj u vulkansku stijenu i bujnu vegetaciju, to pokazuje njegov osjedaj za mitske i iskonske
krajolike. Na njega su snaan utjecaj imala sjedanja iz djetinjstva sa obiteljskog rana, gdje je zemlja
bila crvena, a kude sa ogromnim strehama i krovovima od crijepa, sistem vodovoda jako domiljat,
domade ivotinje i sl.- bajkovit izgled. Ta sjedanja bila su povezana sa njegovim doivotnim bavljenjem
islamskom arhitekturom. Vedina Barraganovih projekata bila je za izrazito bogate ljude u okolivi
Mexico Citya. Velik utjecaj na njega imala je:
Altamira u panjolskoj
Zidovi meksikih samostana
Meksike seljake kude s vrtovima
KUDA BARRAGAN, TACUBAYA, 1947.
Kubini volumeni, smireni prostori i teksturirani
zidovi jednolinih boja, s patiom, terasom i
tajnim vrtom. Njegova je arhitektura,
arhitektura kontorliranih pogleda, prolaska kroz
razliite lejere vremena, reflektirajudih bazena i
skrivenih izvora svijetlosti. Vanjski svijet je
zadran iza gustih zidova, s minimalnim otvorima
kroz koje se nazire intrerijer koji se povukao iz
nereda i zbunjenosti suvremene egzistencije ka
centru kude. Tvrdio je: Svako djelo arhitekture
koje ne izraava mir je pogreka.. Nakon nekog
vremena je prodao ovu kudu koja je potom spala
pod zatitu UNESCO-a, danas je muzej. Kuda definira ulicu (introvertirana je).

KUDA GALVEZ, SAN ANGEL, 1955.

Tada jo graena u suburbanim uvijetima, proporcionalni odnos kude i
vrta s fontanom na ulazu.
Kuda koja povezuje unutarnje i vanjske prostore u sekvencama razliitih
intenziteta i raspoloenja. Primarni element Barragnove arhitekture je
jednostavni pravokutni oblik uronjen u svijetle boje, a koji moe postati
stuba, pod, zid, strop ili pregrada postavljena izmeu unutra i vani. U
stvari, uzeo je jezik moderne apstraktne slike, i pretvorio je u taktilno i
trodimenzionalno, pretvarajudi realno u iluzionistiko, iluzionistiko u
realno. Blaga distorzija rubova koristila se za stvaranje suptilnih
vizualnih napetosti i lanih perspektiva, i prostor je komprimiran i
puten kroz paljivo kontrolirane debljine, mase i transparentnosti.
Objets trouvs iz seljake kulture - kao to su sirovi glineni lonaci ili
obrade povrine napravili su kljuni kontrast s ovom modernom
apstrakcijom.

KUDA EGERSTORM SAN CRISTOBAL, LOS CLUBES, MEXICO, 1968.

Brani par E. je uzgajao konje za utrke tako da se uz kudu nalaze prostrane tale, oko plitkog bazena
punjenog kroz snanu mlaznicu. Barragan je posezao za kliznim prostorima koje kanalizira
pregradnim zidovima toplih boja (ruiasta , ljubiasta i crvena koje su odabrane za grubo obukane
zidove ija arhitektonska smirenost ini pozadinu za protagoniste-konje) sa irokim otvorima, do
bazena ija je voda koritena za mijeanje memorije i oslobaanje mate. U njegovom radu
apstrakcija je koritena da pokae znaenja ali i da ih sakrije, ostavljajudi tako aluzije neposredno iza
povrine. Standardni element ranijeg modernizma, ubaen je u nove metafizike koordinate- privatni
mit koji je bio osoban u svojim referencama, mEksiki u svojim rezonancama, no univerzalan u svojoj
podlozi.

PLAZA Y FUENTE DEL BEBEDERO, LOS ARBOLEDAS, MEXICO, 1958.-1961.

Dolazi do izraaja sklonost velikim, skoro nepreglednim
apstraktnim plohama postavljenim u krajolik- ogromna vodena
povrina (u Mexicu gdje nema vode na kilometre), ivo boje ploha.
Duga vodena tekuda pruga kao da je od umjetnog materijala, te
velika bijela pruga.

MONUMENTALNI TORNJEVI, MEXICO, 1957.

Ti tornjevi apravo ne slue niemu, samo markiraju ulaz/izlaz u grad. Oni su
moderna apstraktna skulptura uz brzu prometnicu gdje poprimaju razliite
meuodnose. Monolitni oblik izduenog trokuta, 30-50 m visine u osnovnim
bojama : crvena, uta i plava.

VENEZUELA
50-ih i 60-ih se ubrzano razvijala, zahvaljujudi industriji nafte.

CARLOS RAUL VILLANUEVA

Najznaajniji venezuelanski arhitekt, studirao je na Akademiji lijepih umjetnosti u Parizu. Shvadao je
potrebu za arhitekturom koja bi bila moderna i osjetljiva na tropske uvijete; integriran prostornim
mogudnostima konzola od AB i ljuskastih konstrukcija. Pod utjecajem Perreta, Niemeyera i L.C. je
razvio osobni stil. Odigrao je glavnu ulogu u urbanizaciji Caracasa- zaposlio se u ministarstvu za javne
radove.
SVEUILINI GRAD PLAZA CUBIERTTA, CARACAS, 1952.-53.
Remek djelo arhitekture, urbanizma i umjetnosti, danas pod zatitom UNESCO-a. Dug je 2 km sa 40
zgrada. Sveuilini grad uklopljen je u ideju ureene enklave formirajudi liberalnu utopiju na rubu
kapitalistikog grada, ali ovdje (za razliku od svog meksikog ekvivalenta) su u arhitektonskom jeziku
koritene lamele, sjenila i reetke. etnice izmeu glavnih institucija na kampusu formirane su od
zakrivljenih betonskih ovjesa koje kao da lebde u zraku. Ovi plutajudi oblici voenih kretanja, potiu
slobodno druenje ljudi, omogudujudi kontakt s bujnom vegetacijom, i zatidujudi studente u prolazu
od sunca i kie. Otpor Sveuilinom gradu je Aluga Magna-Glavni auditorij s Calderovim panelima za
akustiku. Jednako impresivno je i predvorje koji prethodi, prostor neopisive sloenosti koji proizlazi iz
meuovisnosti nekoliko razina, rampe i lebdedi zakrivljeni betonski krovovi, koji kroz pukotine
putaju dnevno svjetlo.

JAPAN
UVOD
Japansko Carstvo je zemlja duge povijesti i jake tradicije, u 2. sv. ratu poraena od SAD-a. Nakon rata
Amerikanci ulaze u Japan i s vremenom namedu modernu arhitekturu. Kao i u SAD-u (Neutra i
Schindler) i u Britaniji (Lubetkin), ovdje je internacionalni stil inicirao europski arhitekt Raymond.
Japanski odnos prema importu sa zapada bio je vrlo kompliciran. 1868. dolazi do pada feudalizma u
Japanu i tad zavrava sve to je tradicijonalno. Zemlja se otvara prema svijetu, Europljani i Amerikanci
dolaze u Japan. Od 1918. dolazi do jaanja nacionalizma i imperijalizma u Japanu- zemlja ulazi u
ratove koji zavravaju pogubno za Japan. 1945. Hiroima i Nagasaki su pogoene atomskim
bombama te su pretrpjele teke materijalne gubitke ali i stalan pad stanovnitva. Sada se drava
otvara svijetu ali s jasnim kulturnim identitetom.
Tradicionalna japanska kuda ima komponente moderne paradigme (intrenacionalnog stila) a to su :
1)tekudi prostor
2) pregrade su gotovo dematerijalizirane
3) hodnici i trijemovi povezuju razliite funkcionalne cjeline- terasa kao produetak dnevnog boravka,
odnos prema pejzau (u Japanu zemljite je primarno, kuda nema veliku vrijednost)
-Inputi Japana (i openito Dalekog istoka) su odlazili na zapad, i sad se provakani u drugom obliku
vradaju u Japan. (Wright, Raymond i dr.)
Nakon 2. sv. rata zemlja je unitena i masa ljudi nema krov nad glavom.
Izmeu 2 rata Sakakura i Majekava rade kod L.C-a, a Kenzo Tange radi za vrijeme 2. sv. rata.
Amerikanci se 1951. povlae iz Japana, a do 70-ih traje obnova, poslije ega on postaje jedna od
vodedih sila. Tange je vodeda figura 60-ih do 80-ih, okuplja mlade arhitekte i teoretiare koji u
modernoj japanskoj arhitekturi pronalaze i istiu tradicionalne osnove.
Izloba u Osaki 1970.- Japan postaje svjetska arhitektonska sila, a njegova arhitektura se organizirala
paralelno oko nacionalne i tehnoloke osnove- arhitektura osmiljena kao tehnoloki proces.

ANTONIN RAYMOND
eki Amerikanac koji je u Japan doao kao nadzor za Wrightov hotel Imperijal 1919., te ja tamo
napravio prve AB kude u Japanu. Jak plasticitet fasade; ispred svog vremena je- radi konzolni
namjetaj od elinih cijevi. Prva AB kuda u Japanu je Shiro Akaboshi u Tokiu, 1932.
KUDA SHIRO AKABOSHI, TOKIO, 1932.
Jedan od prvih pokuaja da se betonska konstrukcija detaljira tako da
podsjeda na tradicionalnu japansku gradnju u drvetu. Unutranji prostor
je daleko ispred svog vremena sa svojim konzolnim elinim
namjetajem i sl. Kuda je detaljirana metalnim okvirima za prozore i
reetkama od elinih cijevi. Raymond je integrirao elemente preuzete
iz tradicije lokalnog graditeljstva npr. konopci za odvod kinice umjesto
oluka.

GUNMA MUSIC CENTAR, TAKASAKI, 1955.

Za smjetaj Gunma simfonijski orkestar. Iz potovanja
prema povijesnom mjestu i proraunskih ogranienja,
projektirao je zgradu na osnovu 3 premise: ekonomski
strukturalni sustav, jednakost vizurne linije i
akustinog polja za svako sjedite, i zgrada de imati
niski profil bez visokih tornjeva . Raymond je postigao
ove ciljeve koristedi niz od 12 cm debelih,
armiranobetonskih rebaraca povezanih zajedno kao
harmoniku koja se protee 60 m.

JUNZO SAKAKURA
JAPANSKI PAVILJON, SVJETSKA IZLOBA, PARIZ, 1937.
1936. Hideto, profesor na Tokio Univerzitetu, je bio
zaduen za organizaciju Japanskog paviljona za izlobu.
Maekawov projekt je u poetku bio favoriziran, no s
vremenom je odbaen kao previe modernistiki. Nakon
njega izabran je Kenjirov tradicionalni projekt, no kako je
francuska vlada inzistirala da paviljon bude izgraen od
francuskih materijala, tako je nadzor projekta pripao
Sakakuri, koji se upravo vratio u Japan (bio je kod L.C.-a).
Potom se Sakakura vrada u Francusku i neoekivani uvjeti
na terenu primorali su ga da promijeni projekt, uz savjetovanje s L.C.-om. Zgrada je sivi kubus na
crnim pilotima, slobodnog tlocrtnog plana sa pristupnom rampom. Paviljon je dobio Grand Prix.

MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI, KAMAKURA, 1951.

Zgrada obuhvada bijeli kubus koji sadri galerijske
prostore, oslonjenim na vitkim crvenim i zelenim,
elinim stupovima. Prizemlje koje gleda ne jezero
izgraeno je od oyo kamena. (ako se dobro sidan to
bi bia neki vulkanski kamen)

KUNIO MAEKAWA
HARUMI BUILDING, TOKYO, 1958.
Projektirana po uzoru na L.C.-ov Unit d'Habitation, iako je kubus sputen
do zemlje, umjesto da ima slobodan prolaz izmeu pilota. Individualne
jedinice izgledaju poput ladica koje su umetnute u iri kontekst-zgradurobustna artikulacija montanih dijelova tipine japanske arhitekture.
Bio je to pokuaj prevladavanja jaza izmeu tradicionalnih prostornih
koncepata i onih modernih.

KYOTO TOWN HALL, 1958.-60.

U njemu su se grubi drveni uzorci u betonu i
predgotovljeni nosai, koristili na nain slian kao i kod
pristupa tradicionalne japanske drvene konstrukcije.
Spojevi su slobodno izraeni kako bi demonstrirali i
dramatizirali proces izgradnje.

INTERNATIONAL HOUSE OF JAPAN, MAEKAWA + SAKAKURA+ YOSHIMURA, 1955.

Zgrada prvenstveno graena od in-situ armiranog betona, sa javnim povrinama zgrade obloenim
oyo kamenom.

KENZO TANGE
Najvedi Japanski arhitekt, doprinio povezivanju Istoka i Zapada, japanske graditeljske tradicije i
modernistikog izriaja u arhitekturi. Nakon zavretka studija u Tokyu radi za Mayakawu, L.C.-ovog
suradnika,a nakon rata se osamostaljuje i vodi obnovu Hiroime. 60-ih djeluje u pokretu japanskih
metabolista kada nastaje njegov vizionarski projekt za tokijski zaljev (predloio je radiklanu
reorganizaciju grada). Samo je dio izveden, kao i onaj za Skoplje poruen u potresu 1963. Dobio je
Pritzkera 1987., a bio je i dopisni lan HAZU-a u Zagrebu (HROIMA-TOKYO-SKOPLJE).
Njegova arhitektura se mijenjala tijekom karijere. Zapoeo je s regionalizmom, zatim surauje s
metabolistima, iako im nije nikad pripadao, a potom radi u internacionalnom stilu (Spomenik mira u
Hiroimi).
SPOMENIK MIRA, HIROIMA, 1955.
Internacionalni stil. Mirovni centar koji oznaava epicentar prve nuklearne bombe. Vjerovao je da de
energija osloboena intezivnim razvojem Japana pomodi da se japanksa tradicija preobrati u neto
novo i kreativno. Japan je do nedavno bio pod apsolutnom vladu drave, dok je kulturna energija,
energija kojom bi se moglo stvoriti neto novo, bila ograniena i potisnuta; ta se energija uspjela
osloboditi tek u ovom vremenu, ali treba jo mnogo uiniti da bi se pravilno artikulirala.
Tange je u jednoj zgradi elio iskoordinirati dvije stvari : mjeru ovjeka i socijalnu mjeru ovjeka.
Njegova glavna struktura sagraena je u socijalnoj mjeri ovjeka, dok su stepenice u mjeri ovjeka. Te
dvije stvari trebale su komunicirati jedna s drugom. Utjecaj na Tangea imao je i L.C. sa svojih 5 toaka
u arhitekturi.

2 OLIMPIJSKA STADIONA, ZA OLIMPIJSKE IGRE U TOKYU, 1964.

Mali koarkaki i veliki plivaki stadion. Nije vodio rauna o kretanjima, pa su eliptini i kruni
volumeni ovih stadiona prekriveni lananim elinim krovovima objeenih o rogove eliptinih AB
konzola koji nose istovremeno i gornje i donje redove koso postavljenih sjedita.

KATEDRALA SV. MARIJE, ZA OI, TOKYO, 1946.

Asocira na srednjovjekovni grad, osnovica u obliku kria.

GRADSKE VIJENICE SHIMIZU (TOKYO) I KURASHIKI

Uspjeno izvedena parodija u betonu japanske tehnike u drvu.
ZGRADA PREFECTURE, KAGAVA, 1955.-58.
Postigao je stanje gotovo klasine ravnotee u kojoj se izrazitom lucidnom prostornom organizacijom
stapaju u jednu cjelinu koncepcije iz razdoblja HEI i elementi diskretno uzeti iz internacionalnog stila.
Ima aluzija na budizam i intoizam.
Dvije nove zgrade izgraene su uz dvije postojede administrativne zgrade. Izdignuto krilo s
konferencijskim dvoranama poloeno je na otvorenu etau slobodnostojedih nosaa. Na vrhu
deveterokatne uredske zgrade u pozadini se nalazi kubus u kojem su ajana i vidikovac. Teko demo u
50-ima nadi dva oprenija projekta od Niemeyerova Trga triju vlasti s njegovim simplistikim
klasicizmom na jednoj strani i Tangeova objekta Perfecture s izuzetno artikuliranim detaljiranjem.

NOVINSKI I RADIO- TELEVIZIJSKI CENTAR PREFECTURE, KOFU, 1964.-67.

16 betonskih cijevi promjera 5 m slue kao potporne strukture za umetnute uredske prostore, te
sadre servisne i prilazne instalacije. Struktura zgrade dio je gradske strukture koju je projektirao
Tange. Obe su shvadene kao suvisli slobodno ivedi sustav. Modularni sistemi su omogudili fleksibilnu
organizaciju prostornih programa, i nadogradnju po mogudnosti- metabolistika zgrada.

TADAO ANDO
Iako je smouk, on je jedan od najutjecajnijih japanskih arhitekata dananjice, kojeg ponekad
svrstavaju meu kritike regionaliste. Divio se L.C.-u, a poznat je po jednostavnim i preciznim
kompozicijama od betona, u cilju stvaranja prostorne istoe i jednostavnosti. U projektima posebno
vodi rauna o svijetlu, koje je za njega temeljno pri stvaranju arhitektonskog oblika. Njegove
graevine pokazuju kako se jednostavnim sredstvima te paljivom upotrebom materijala i
jednostavnih oblika mogu stvoriti snani dojmljivi prostori. Ne koristi prefabricirane elemente ved,
betonske oblike lijeva na samom gradilitu.

GRUPA ARCHIGRAM, 1961.-1974.

Naziv je nastao od rijei architecture i telegram. Skupinu su osnovali mladi londonski arhitekti 1961.
kada poinju izdavati asopis Archigram. Dominirali su 60-ih i 70-ih svojom avangardnodu,
slobodnim asocijacijama, ukljuivanjem u pop-kulture, neofuturistikim vizijama i dozom humora.
Njihova je najradikalnija inovacija u tome to su kreirali arhitekturu koja nede svojim izgledom slijediti
konzumerski kapitalizam, ved njegovu logiku. Rani radovi grupe bave se alternativnim gradovima i
vie ih zanima infrastruktura nego prostori, pa panju posveduju instalacijama, servisnim elementima,
mehanikim sustavima. Neki od ovih arhitekata bili su mentori Remu Kolhaasu i Zahi Hadid.
Djelatnost Archigrama bila je bliska i japanskim metabolistima.

METABOLIZAM
Kao koncept (zanesenjaki futurizam) i kao grupa nastali su u Japanu 1960-ih pod utjecajem Kenza
Tangea. Reagirajudi na problem prenapuenosti gradova, predlau gradnju prikljunih
megastruktura koje se mogu stalno povedavati i prilagoavati, a njihove delije za stanovanje su
montane ljuske privrdene na stjenke velikih cilindara to putuju na vodi.
Metabolisti se ogledaju na funkcije ivog organizma, u kojem se sve mijenja i neprestano obnavlja. To
je bitno i u Capsule Toweru od Kisho Kurokawe (inae osnivaa metabolizma), gdje se jedinice mogu
micati ili zamjenjivati uz minimalne napore.

Izmjenjivost i mogudnost recikliranja su temeljne ideje metabolizma. Gaenje pokreta bilo je vidljivo u
ideolokoj ispraznosti 1970. na izlobi u Osaki. Nakon toga scenu preuzimaju arhitekti tzv. novog vala.
Tijesno surauju s grupom Archigram.
Postavke metabolizma:
1)pokretljivost, fluidnost, obnavljanje
2)homogenost
3) utjecaj tehnologije na drutvo (tehnologija je proirenje, a ne ogranienje ovjeanstva)
4)kultura drva kao graevinskog materijala
5)budistika tradicija

KINORI KIKUTAKE,
GRAD NA VODI, 1958.-63.
Plutajudi gradovi na montanim elijama za stanovanje koje su privrdene za cilindre na ili ispod
mora i sa plovedim buedim opremama za proizvodnju energije, predstavljaju najpoetinije vizije
metabolistikog pokreta, jo nedokuivije i neupotrebljivije za ivot od archigramskih megastruktura.

Arata Izosaki, Metabolist group- shema modernog grada

PREDAVANJE 20 /KASNI MODERNIZAM-RAZVOJ ARHITEKTURE NAKON 60ih/

UVOD
IZ SKRIPTE
Arhitektura od sredine 60 ih ambivalentnu ulogu, ne samo u tom smislu to sebe priznaje kao
djelatnost u sferi javnog interesa ved i zato to nekritiki doprinosi unaprjeenju tehnologije i to
vedina arhitekata naputa tradicionalnu praksu i pristupa ili neposrednoj drutvenoj akciji ili se
zatvara u projektiranje arhitekture kao jednog od umjetnikih pravaca, znai povratak kreativnosti.
Znaajke kasnog modernizma
-geometrija u primarnim oblicima
-forma ne slijedi funkciju, ali se a nju i dalje oslanja
-primjena maina i visokotehnolokih materijala
-srebrna arhitektura-arhitektura s industrijskom estetikom
-objekti su neutralni, oprema kao ornament.
KOMAD SKINUT S NETA KOJI NIJI KRITIKI PROITAN
Prvi primjeri postmoderne arhitekture javljaju se 50-ih godina i ona traje do dananjih dana. Opdenito
se smatra da je njen kredo povratak mudrosti, ornamenta i ishodita kao odgovor na formalizam
internacionalnog stila. Funkcionalni i formalizirani oblici i prostor i modernistikog pokreta
zamjenjuju se razliitim estetikama: stilovima koji kolidiraju,nekanoniziranim oblicima koji se
usvajaju radi trenutnih potreba i novim nainima gledanja na poznate stilove iz prolosti
60-ih i 70-ih u SAD postmoderna arhitektura zapoinje kritizirati postulate internacionalnog stila. U
tekstu "Uedi od Las Vegasa" Robert Venturi govori o utjecaju klasinog arhitektonskog repertoara na
jezik moderne arhitekture. Prvi koji je naglasio njenu krizu, bio je ameriki arhitekt i teoretiar
Charles Jencks , koji 1972. ukazuje na kraj modernog pokreta,potaknut ruenjem jedne etvrti u St.
Louisu sagraene 1955., kao prvi projekt arhitekta Minorua Yamasakija
(autora "Twinsa", 1977. u New Yorku) Radi se o "Pruitt - Igoe" stambenim blokovima, u poetku
zamiljenima kao dvije cjeline, za Crnce i bijelce. Bile su to modernistike betonske strukture (koje su
stanovnici ubrzo devastirali), toliko omraene dasu 1972. g. sruene. Njihovo ruenje za neke
predstavlja poetak postmoderne arhitekture
Charles Jencks smatra da se moderna arhitektura mora odvojiti od funkcionalizma i opet okrenuti
povijesti, naglaavajudi simbolike vrijednosti klasine arhitekture. Godine 1977. objavljuje "
Jezikpostmoderne arhitekture " gdje zagovara povratak antropomorfnoj arhitekturi. Potaknuti
Jencksom, javlja se niz tekstova bitnih za definiciju postmoderne. Postmodernisti koriste neto poput
arhitektonskog ready madea , koji se oituje u krajnje pojednostavljenim kulturalnim referencama, u
nekoj vrsti popularnih banaliziranja. Primjerice, koriste se prefabricirani elementi,npr. mali stupovi s
malim stiliziranim kapitelima i lukovi stilizirani kao elementi iz klasine starine.
Princip forma slijedi funkciju bio je u temelju cijele amerike funkcionalistike teorije. Nasuprot
tome, jedna od glavnih karakteristika postmodernizma bila je autonomija forme s obzirom na
funkciju. Postmodernisti kritiziraju moderni pokret u kojem racionalizam kao polaznu toku ima
geometriju i primarne forme, ijim se kombiniranjem izvodi cijeli figurativni repertoar. Modernizam
je imao toliko povjerenje u tehnoloki napredak da je arhitektonsku dekoraciju smatrao
nepotrebnom. Ornament je naputen, pa se umjesto elaboriranih oblika arhitektonskog zanata
koriste vrlo skupi materijali koji se kao dekorativni elementi umedu u arhitekturu

I s urbanistikog stajalita, propast "zoninga

Pokazuje da odvajanje po funkcionalnim zonama u gradu stvara otuenje. Stoga se promovira
urbanizam koji opet mijea funkcije, ak i pribliava-njem kontradiktornih sustava, kako bi se stvorila
dijalektika meu raznim dijelovima grada.

LOUIS ISIDORE KAHN

Louis Kahn, bio je emigrand iz Estonije.
Spada u predstavnike tranzicijskog razdoblja, kada kasni internacionalni stil, polako prelazi u novi
brutalizam, ije su posljedice s jedne strane postmoderna(Venturi, Graves), a s druge strane
racionalistika arhitektura.
Na Kahna su utjecala srednjovjekovna toskanska mjesta, posebice San Gimigniano. (talijanski gradid
sa visokim stambenim kulama, gdje je svaka soba na jednom katu)
Predstavnik je monumentalizma u arhitekturi SAD-a izmeu 2 svjetska rata.
Nije bjeao od modernih konstrukcija, ali je koristio i izuzetno tradicionalne metode gradnje.
Simbolizam, se provlai kroz sva njegova djela.
Ipak, njegove kude esto nisu bile najfunkcionalnije, dapae, on odbacuje funkcionalizam u korist
nekih viih arhitektonskih ideja.
Odvaja primarne i sekundarne prostorije. Primarne su esto zasnovane na kvadratu, krugu ili
dijamantu, te su centralo postavljene u prostoru, dok su sekundarne kao rese na rubovima i
sadravaju manje i privatnije funkcije zgrade.
esto koristi dijagonale u tlocrtnoj dispoziciji, pod kutom od 45 ili 90 stupnjeva.
Otvori su mu redovito reducirane na jednostavne praznine (Dacca) , duboko urezane u koi zida ili su
postavljeni kao vertikalni licevi na mjestima gdje su se zidovi pribliili jedni drugima (Salk Institute) .
Konstrukcija mu je izuzetno vana, te se esto bavi detaljem spoja i veza, kljunih dijelova, na kojima
se spajaju razliiti elementi.
Studirao je na sveuilitu u Pennsylvaniji, koja je bila pod utjecajem L'Ecole des Beaux Arts.
U svojoj prvoj fazi rada, karakterizira ga citiranje, starijih velikih imena moderne arhitekture, dok se u
kasnijoj fazi rada, sve vie itaju apsorbirane ideje, te univerzalne prostorne kvalitete, koje seu iz
daleke prolosti, pa sve do moderne arhitekture, ali sa jasno naglaenim individualnim stilom.

YALE UNIVERSITY ART GALLERY, NEW HAVEN, CONNECTICUT, 1951-53.

- Kljuno tranzicijsko dijelo u kojem je odgovorio na mnoge razine
i teksture eklektinog urbanog okruenja sa suptilnom okrenutosti
prema sebi.
Interijer prostora je bio potpuno novi svijet od onog koji je bio
uobiajen u SAD-u (standardizirani paneli, poduprti stropovi), sa
suptilnim efektom svjetla koji pada na trokutastu mreu
betonskog kasetiranog stropa, i uporabom materijala, sa
naglaenim ogoljenim, ali svejedno elegantnim betonskim stupovima.
Stubite je smjeteno u cilindrini volumen, te se penje kroz seriju trokutastih kasetiranih stropova u
razliitim smjerovima, kroz koje prolazi svjetlo. To je bila tendencija kojom se kasnije cijelo vrijeme
bavio da odvoji prostore koji serviraju, i prostorije koje su servirane.
Volumen zgrade bio je podijeljen u etiri dijela sa pravilnim rasterom stupova. Kad se govori o
proporcijama, cijelom zgradom dominiraju antiki i egipatski elementi, te je time postignuta
monumentalnost.

Eksterijer je bilo Miesovsko stakleno-elino proelje, ali mu je Kahn dao jednu blagu nepravilnost i
mekodu. Boni zidovi, te interijer su bili pod velikim utjecajem Wrighta.
Yale Art Gallery, nije bio gotovo djelo, jer izvori nisu bili dovoljno apsorbirani, da bi se moglo govoriti
o osobnom stilu. Ali zgrada je nudila novi smjer unutar arhaine Amerike moderne arhitekture.
Kada se usporeuju Staklena kuda Philipa Johnsona, i Yale University Gallery, oba djela se osnivaju na
transpoziciji Miesove estetike zrelog razdoblja.
Razlika je meutim u tome to Mies naglaava izraajnost konstrukcije, dok Kahn i Johnson skrivaju
konstrukciju i naglaavaju druge elemente (staklo, opeka, beton).

RICHARDS MEDICAL RESEARCH LABORATORIES, UNIVERSITY OF PENNSYLVANIA, PHILADELPHIA,

1957.-65.
- Na ovoj zgradi Kahn je ranije ideje jo vie razraivao. Kahn je odluio
naglasiti razliku izmeu fiksnog i pominog prostora, serviranog i onog ta
servira, monumentalizirajudi servise i stubita u tornjeve i tretirajudi
laboratorije kao aplicirane elemente.
S jedne strane, parcela je bila glavni pjeaki prolaz kroz kampus, nedaleko
od neoklasicistikih zgrada sa razliitim siluetama i prozorima sa tipino
amerikim zavjesama, i to je moda Kahnov odgovor na postojedu situaciju.
Tlocrt je bio suptilna kombinacija linijskog i tokastog plana, unutar kojeg su
nastajala udubljenja i pukotine izmeu zgrade i okoline, tako da nastaje
postepen prijelaz iz konteksta u kojem se nalazi sve do samih detalja zgrade.
Geometrija u tlocrtu i uporaba tornjeva sa servisnim prostorima i stubitem kao monumentalni
elementi izmeu mjerila malih i velikih dijelova, pokazuju da je Kahn bio pod utjecajem Wrightove
Larkin Building. Ali ti utjecaji su sada apsorbirani u jedan osobni stil.
Strukturni sistem laboratorija bio je od predgotovljenih betonskih elemenata, naglaavajudi spojeve
sa servisnim tornjevima.
Pristup projektiranja zgrade je bio suprotan od onog da se sve postavi unutar iste ovojnice.
Koliko god snane forme i ideje, Kahnov laboratorij nije bio najpraktiniji.
Unato trudu u projektiranju da se zatiti od sunca, laboratoriji nisu bili dobro zatideni, i patili su od
funkcionalne fleksibilnosti.

Ovdje se vidi da je Kahn pod velikim utjecajem talijanskih srednjovjekovnih gradova kao San
Gimignano, ali i ranije, rimskih ruevina.
On je rekao da zadatak arhitekta nije da formom slijedi funkciju, ved je on taj koji kada dobije zadani
program ga treba mijenjati.

KNJINICA PHILIPS EXTER ACADEMY, NEW HAMPSHIRE, 1952.-72.

U ovoj knjinici, Kahn se bavio esencijalnom znaenju

knjinice kao takve, na koji nain ona utjee na ljude.
Na fasadi, Kahn je upotrebljavao tradicionalnu zidarsku
strukturu. Doima se da su svi katovi isti, ali postoje razlike
unutar pojedinih katova. S obzirom na upad svjetla, Kahn
varira sa razliitim veliinama prozora, kao i sa debljinama
stupova izmeu prozora.
U interijeru, nalazi se veliko kruno stubite, pa se
kretanje posjetitelja odvija u punom krugu.
Stepenice vode u centralni hall, koji je okruen sa svih
strana galerijama, sa krunim otvorima, kroz koje se vide
knjige. itaonice su prirodno osvijetljene, te prevladavaju topli tonovi drva i tapeta.
Knjinica sadri 4 kata, na kojem su sobe za sastanke, te knjige sa ogranienim pristupom.
Na vrhu postoji izlaz na terasu.

INDIAN INSTITUTE OF MENAGEMENT, AHMADABAD, INDIA,1962.74.

U ovom projektu Kahn se jo vie koncentrirao na prostor koji nastaje izmeu zgrada.
Program zgrade je transformiran u gustu citadelu, sa ulicama, trgovima, i prijelaznim prostorima.
Vidljiva je jedna od estih Kahnovih tema kuda unutar kude.
Smjetaj instituta je postavljen dijagonalno da bi zaustavio prevladavajude vjetrove.
Kahn je napravio veliku prijelaznu zonu izmeu pojedinih zgrada, da bi napravio osjenane trjemove i
prolaze.
Svjetlo nikad ne ulazi u objekt izravno nego preko zatite.
Kruni cilindri od cigle i betona su imali neto iz rimskih ruevina kojima se Kahn jako divio.
Kahn kao i Le Corbusier je jako cijenio Jaipur obzervatorij Janar Mataru koji je vidljiva referenca na
ovu zgradu.

JONAS SALK INSTITUTE FOR BIOLOGICAL SCIENCES, LA JOLLA, SAN DIEGO, CALIFORNIA

Kahn je projektirao institut za zajednicu znanstvenika koji su radili na koncentriranom biolokom

istraivanju. Za Kahna ovaj zadatak je imao za referencu redovniki ivot.
Zamiljena su tri klastera, smjetena jedan odvojen od drugog na neizgraenom krajoliku koji gleda
na Pacifik. Prvi je bio zgrada za sastanke i konferencije meetign house ,druga zgrada za smjetaj
znanstvenika the village i tredi su bili samo laboratoriji, jedina zgrada koja je izgraena.
Sastajala se od paralelnih blokova sa vodenim vrtom izmeu njih.
Laboratoriji su bili slobodnog tlocrta i mogli su biti modificirani po potrebi, za razliita istraivanja.
Najnia etaa je bila smjetena ispod zemlje da smanji ukupnu visinu zgrade, a bila je osvijetljena
preko uputenih dvorita.
Izdvojene, gotovo samostalne jedinice za znanstvenike , mostovima su bile povezane sa

laboratorijem, dok balkoni gledaju na centralno dvorite.

Te samostalne jedinice, obloene drvom, bile su kao mjesto za kontemplaciju.
Izvana su bile obloene panelima od tikovine, postavljene izmeu glatkog betona, sa otmjenim
spojevima i rezovima za prozore.
Beton je iste boje kao i travertin, koriten na vanjskim prostorima. Dijagonalni istaci su od natur
betona.Iako su raene mnoge usporedbe Sak Instituta sa Hardijanovom vilom ili Dioklecijanovom
palaom, Kahn je iako svjestan antikih zgrada radio na potpuno moderan nain u kojem prostor,
konstrukcija, materijali i svjetlo su obogadeni apstrakcijom.
Dok se tlocrt Salk Instituta ini kao linearna kompozicija, doivljaj untar zgrade su puno kompleksniji.
Kao i u nekoliko Kahnovih projekata, zgradi se prilazi indirektnim putem sa drvoredom.
Kroz udubljenje postepeno se penje prema glavnim vratima, gdje se iri pogled prema horizontu koji
je uokviren pozornicom . Tanka linija sa vodom odvaja pozornicu na dva djela a u pogledu se spaja sa
nebom, spajajudi sve u jedan prostor.
Sjene su gotovo opipljive. Na prijedlog Louisa Barragana, Kahn nije posadio drveda, ved je sve
projektirao pomodu punog i praznog.

KIMBEL ART MUSEUM, FORT WORTH, TEXAS,1966.-72.;

Apstraktni red Kahnovih zgrada je esto postignut jednostavnim konstruktivnim konceptima.

Muzej je zamiljen kao serija paralelnih betonskih svodova, da bi se dobio efekt dugih cijevi koje ine
prostor ispod slobodan.
Krivulja svoda nije polukrug, ved ciklide geometrije, da bi se dobio dojam napetosti i vitkosti.
Tlocrt je paladijanski, ali interijer je omogudavao dug dijagonalni pogled kroz repliciran strukturni
sistem.
Na vrtnoj strani je luk bez ispune zidova, te stvara nadsvoeni trijem.
Esencija muzeja je fuzija svjetla. Svaki svod je izrezan na vrhu sa uskim rascjepom koji je iao od
poetka do kraja. Danja svjetlost je dopirala do izokrenutih reflektora od nehrajudeg elika i tad se
odbijala na unutarnje strane svoda od poliranog betona

NATIONAL ASSEMBLY BUILDING, DACCA, BANGLADE. 1962.-75.

Kahn je dugo razmiljao kako pristupiti, rjeenju projekta. Radilo se o zemlji u kojoj su ljudi bili izrazito
siromani, ali imali su veliku ambiciju da svi sudjeluju u izgradnji kompleksa, koji bi prezentirao novu
demokraciju, i novi Banglade.
Centralni dio projekta ini parlament, element uzet iz Piranezijevog plana Rima.
Kompleks je itav izveden u opeci i prednapegnutom betonu.
Kahn je imao viziju grada na vodi, element uzet iz muslimanske kulture, te se cijeli kompleks smjestio
na vodi.
U planu se istiu dvije glavne ortogonalne osi te, dvije dijagonalne osi.
Na kraju jedne glavne osi nalazi se predsjednik i premijer a na drugom kraju damija, ija je os blago
izmaknuta od osi, da bude okrenuta prema Meki.
U damiju se pristupa ispod zemlje. Damija se sastoji od etiri monumentalna minareta.
Plan cijelog kompleksa je u obliku kruga, ime krahn izraava grupiranje mase, osjeaj zajednice i
pojam centra.
Parlament, kao simbol demokracije je sredite, a okruuju ga ostale zgrade.
U tlocrtu se itaju utjecaji Palladija i njegovih vila, ali Kahn je to transponirao u sasvim novo prostorno
znaenje, u duhu modernizma, na drugaiji nain.
Takoer, ita se utjecah Garnijerove Parike Opere, a cijeli kompleks Dacce, on naziva viestruki
nakit
Platfotma je od opeke (?), dok je konstrukcija goli, sivi beton, a na fasadi se istiu tanke linije od
bijelog mramora, koje su sluile za podjelu oplate, izotravanja slike, te privlaenje svjetla.
Cijeli kompleks, po svojoj veliini i masivnosti, moe se usporediti sa Le Corbusierovim Chandigarom.
Dojam kompleksa je kao velika tvrava koja tamo stoji stoljedima, sa svojim uporabom elementarnih
materijala, jakim prodorima sunca, te dubokim utorima sjena.
Izvana se doima kao puni volumen, a iznutra je izbuen mjestiminim upadima svjetla. Kahn spaja i
novo i staro, regionalno i univerzalno. Spaja znanje i dalekog istoka i modernog zapada, da bi dobio
simbolino znaenje zgrade. Kao i Wright je vjerovao u naslijeenu arhitekturu, ali nije ih elio
kopirat, nego je samo koristio principe, koje je na univerzalan nain pretapao u modernu arhitekturu.

MINORU YAMASAKI
Ameriki arhitekt, japanskog porjekla. Najpoznatiji je po projektima World Trade Center, u N.Y iz
1972.
Njegov prvi znaajniji projekt bili su PRUIT IGOE. Stambeni blokovi u St. Louisu iz 1955. Unato
njegovoj privrenosti japanskom dizajnu, to su bile potpuno modernistike betonske graevine,
vremenom zaputene, uz pojavu krivminala, toliko nepopularne i otuujude da su 1972. sruene.
Tim dogaajem smatra se ujedno i kraj moderne arhitekture, i poetak postmoderne arhitekture.

YAMASAKI, HELLMUTH
PRUIT- IGOE HOUSING, ST. LOUIS,. 1954-56.
Pruitt je bio pilot, a Igoe je bio kongresmen. Grad je htio pauperizirano stanovnitvo, iz suburbije
dovudi u grad. Osnovna tema bila je redukcija svih sadraja na minimum. Radi utede niti neki
osnovni javni sadraji nisu bili izvedeni. Liftovi su se zaustavljali samo na 3 kata. Plan je bio da se
nasele posebno crno stanovnitvo a posebno bijelo, no zbog ustava to nije bilo mogude, pa je na
kraju bilo naseljeno samo crnim stanovnitvom.
SVJETSKI TRGOVAKI CENTAR, NY, 1969.

Yamasakijev kompleks od 7 zgrada zavrenih 1973. Kompleks je bio u srcu tzv. Njujorkog
financijakog distrikta, s vie od 1,24 mil.m* poslovnog prostora, tj. 4% svih poslovnih prostora na
Manhattnu.
Centar je najpoznatiji po markantnim tornjevima, tzv. Blizanci, visine 415, i 417 m. a imali su po 110
katova. Na 197. Katu bio je poznati obzervatoriij a vertikalne komunikacije uz stubite inilo je 95
liftova.
WTC preivio je teroristiki napad 1993. Gdje su bombe bile postavljene na nosive stupove garaa.
Ipak u teroristikom napadu 11.rujna 2001.cijeli je kompleks uniten. Tornjevi su genijalnodu
konstrukcije i protupoarnim zatitama na iznenaenje struke podnijeli udare zrakoplova, i nisu se
odmah uruili, ved su omogudili evakuaciju ulica pod njih. Sruili su se 56 i 86 minuta nakon udara.
Graeni u od elinog skeleta, stakla i aluminija. 1972. Godine WTC bio je najvia zgrada na svijetu.