UDK 624.131.52.001.

Primljeno 26. 3. 2002.

Zbijanje tla i drugih zrnatih

materijala za graevine
Heinz Brandl
Kljune rijei
tlo,
zrnati materijal,
zbijanje,
geotehnika,
ceste,
eljeznice,
zemljane graevine

H. Brandl

Pregledni rad

Key words

H. Brandl

soil,
granular material,
compaction,
geotechnics,
road,
railways,
earth structures words

Compaction of soil and other granular materials used in construction work

Zbijanje tla i drugih zrnatih materijala za graevine

U radu se (predavanje posveeno prof. Nonveilleru) polazi od konstatacije da je kvalitetno zbijanje
iznimno vano za pravilan odnos izmeu nosivosti i deformacija odnosno za faktor sigurnosti,
uporabivosti, vijek trajanja i odravanje graevina koje lee na zemljanom materijalu ili su od njega
izgraene. Opisani su postupci zbijanja i parametri vani za njihovo kvalitetno provoenje. Istaknuta je
i vanost kontinuirane kontrole. Prikazano je i nekoliko odgovarajuih primjera.
Subject review

The paper (lecture consecrated to professor Nonveiller) starts by emphasizing that good-quality
compaction is highly significant for the proper relationship between the bearing capacity and
deformation, i.e. for the factor of safety, usability, life span and maintenance of structures either lying
on earth material or made of such material. Compaction procedures and parameters significant for
their proper implementation are described. The importance of continuous control is emphasized.
Several relevant examples are also presented.

Mots cls

H. Brandl

sol,
matriau granuleux,
compactage,
gotechnique,
routes,
chemins de fer,
ouvrages en terre

Compactage du sol et dautres matriaux granuleux pour les ouvrages

,
,
,
,
,
,

.


( . ) ,

, , , ,
.
. . .

Schlsselworte:

H. Brandl

Boden,
krniges Material,
Verdichtung,
Bodentechnik,
Strassen,
Eisenbahnen,
Erdbauwerke

Verdichtung des Bodens und anderer krniger Materiale fr Bauwerke

Autor:

Ouvrage de syntse

Larticle (en hommage du professeur Nonveiller) part de la constatation quun bon compactage
prsente une grande importance pour un rapport correct entre la capacit portante et les dformations,
cest--dire pour les facteurs de scurit, de conformit, de dure de vie et de maintenance des ouvrages
reposant sur les matriaux en terre ou des ouvrages qui en sont construits. On dcrit les mthodes de
compactage et les paramtres importants leur bonne ralisation. On souligne aussi limportance dun
contrle continu. Quelques exemples illustrent le thme abord.

bersichtsarbeit

Im Artikel (Vortrag gewidmet Herrn Prof. Nonveiller) geht man von der Konstatierung aus dass gute
Verdichtung ausserordentlich wichtig ist fr ein regelrechtes Verhltnis zwischen Tragfhigkeit und
Verformung bzw. den Sicherheitsfaktor, Nutzbarkeit, Lebensdauer und Instandhaltung von Bauwerken
die auf erdigem Material liegen oder davon erbaut sind. Beschrieben sind Verdichtungsverfahren und
Parameter die fr deren fachgemsse Durchfhrung wichtig sind. Hervorgehoben ist die Wichtigkeit
einer kontinuierlichen Kontrolle. Dargestellt sind einige entsprechende Beispiele.

Univ. Prof. Dipl.-Ing. Dr. techn. Dr. h. c. Heinz Brandl, Tehnical University of Vienna, Austria

GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

513

Zbijanje tla za graevine

1 Uvod
Optimalno zbijanje zemljanih i zrnatih materijala i kontrola tog postupka vana je ne samo za podruje graenja
cesta i eljeznica ve, i za mnoga druga podruja koja se
bave izvoenjem graevinskih konstrukcija, a u tom
smislu svakako trebamo razlikovati povrinsko zbijanje
u slojevima od dubinskog zbijanja (= poboljanja tla).
Ovaj se rad bavi pitanjem kvalitetnog zbijanja u slojevima.
Ponekad se u graevinarstvu, tj. u podruju cesta, eljeznica pa ak i u geotehnici, podcjenjuje znaenje zbijanja i
poveanja gustoe. Mnogi inenjeri smatraju zbijanje
perifernim pitanjem ili pak misle da je u tom podruju
sve jasno ("dovoljno je nekoliko prijelaza valjkom i sloj
je dovoljno zbijen" ili "u sluaju potrebe dovoljno je
upotrijebiti tei valjak"). Meutim, optimizacija zbijanja
zemljanih i granularnih materijala i pouzdana kontrola
tog procesa ipak nije tako jednostavna, a ovisi o brojnim
meusobno povezanim faktorima koji opet ovise o cilju
i nainu zbijanja, te o opremi koja se koristi za zbijanje.
To je ilustrirano na slici 1. s pomou dva primjera: duboko
i povrinsko dinamiko zbijanje tekim teretom (udarno
nabijanje tekim nabijaima) i povrinsko zbijanje u slojevima pomou valjaka (statiki, vibracijski i oscilacijski valjci). Slika 1. takoer pokazuje jaku meusobnu
povezanost izmeu podloge i opreme za zbijanje. Mjerenjem te povezanosti moemo ostvariti tri najvanija cilja
zbijanja:

H. Brandl
sadanja tradicionalna sluajna ispitivanja nakon zbijanja. S druge strane, sve vea se vanost treba pridavati kontinuiranoj kontroli zbijanja (s pomou kontrolnih ureaja koji su sastavni dio opreme za zbijanje).
Dodatni je inovacijski korak razvoj "inteligentnog"
valjka, koji ne odreuje samo vrijednosti bezdimenzionalnog dinamikog zbijanja, ve definira i dinamike module, a sve to registriranjem i interpretiranjem stalno promjenljivih odnosa izmeu tla i valjka.
Dokumentacija o zbijanju
Trebaju se iskazati i vrijednosti tradicionalnih kontrolnih ispitivanja u jednoj toki i vrijednosti koje se
dobivaju kontinuiranom kontrolom (za razliku od tradicionalnih metoda, manipuliranje rezultatima gotovo
da je nemogue u sluaju kontinuirane kontrole s pomou ureaja montiranog na valjku).
Odgovarajue zbijanje nije potrebno samo za zemljane
ve i za druge zrnate materijale, a to ukljuuje i razne otpadne materijale. Reciklirani materijali, letei
pepeo, produkti izgaranja u palionicama, prethodno
tretirani otpadni materijal, graevinski otpad itd. sve
se ee ugrauju u nasipe, cestovne objekte, brtvene slojeve, potporne konstrukcije itd. Osim toga, ak
se i nepreraeni komunalni otpad mora nabijati u slojevima pri odlaganju na odlagalita.

Optimizacija zbijanja
Tu se radi o kvaliteti zbijanja, o potrebnoj energiji i
vremenu zbijanja, te o potrebnim geotehnikim parametrima materijala koji se zbija. Pretjerano zbijanje i
ponovno rahljenje tla treba izbjegavati nita manje
negoli heterogeno, tj. neujednaeno zbijanje. Stoga
se moe rei da je cilj suradnje izmeu geotehnike i
strojarstva zapravo razvoj "inteligentne" opreme za
zbijanje koja e sama reagirati na lokalne promjene
svojstava zemljanog/zrnatog materijala i to automatskim mijenjanjem odgovarajuih strojarskih parametara. Valjci opremljeni sustavima za automatsko reguliranje stupnja zbijanja (tj. vibriranja/osciliranja)
ve se smatraju znaajnim korakom u tom pravcu jer
se time zbijanje podie s razine rutinskog umijea na
razinu sloenoga tehnikog procesa utemeljenog na
odgovarajuim znanstvenim postavkama.

Slika 1. Shematski prikaz dubinskog i povrinskog zbijanja uzajamno djelovanje opreme materijala koji se zbiva

Kontrola zbijanja
Kontrolu treba obavljati ve i tijekom postupka zbijanja.
Od prvenstvenog je znaenja badarenje kontrolnih
podataka utemeljeno na reakciji izmeu tla i opreme
za zbijanje. Broj kontrolnih ispitivanja nakon zbijanja treba smanjiti i u tom se smislu trebaju prorijediti
514

2 Opi aspekti dubokog i plitkog zbijanja

Zemljani i drugi zrnati materijali mogu se zbijati na vie
naina, a postupak koji emo odabrati ovisi o cilju zbijanja, o svojstvima materijala koji se zbija, o opremi za
zbijanje, o rokovima graenja, o ugovorenoj cijeni itd.
Primjenjuju se ovi postupci zbijanja: statiko, vibracijsGRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl
ko, oscilacijsko, kruno, gnjeenjem, tlano, udarno, eksplozivno, kombinirano (kombinacija nekih od gornjih
metoda).
Ti se postupci mogu provoditi kao zbijanje: kontinuirano, ciklino, isprekidano, povremeno.
Osim toga ti se postupci mogu provoditi pri razliitim
stanjima naprezanja (malo srednje ili veliko naprezanje)
i uz nanoenje razliite energije (mala, srednja ili velika
vrijednost) to takoer utjee na rezultate. Na primjer,
anizotropno ponaanje zbijenih slojeva i omjer izmeu ,
vrijednosti nanesene energije, vrijednosti naprezanja te
naravno i o parametrima zemljanog ili drugog zrnatog
materijala.
Duboko zbijanje je vrsta poboljanja tla pri kojoj se
najbolji rezultati postiu vibroflotacijom (skidanjem i
zamjenom materijala), snanim nabijanjem i dubokim
miniranjem. Tim se metodama obino postiu rezultati
do dubine od 10 do 20 m, ovisno o svojstvima tla, opremi za zbijanje i energiji zbijanja. Tlo se moe poboljati
do dubine od 40 m s pomou "gigastroja" za udarno nabijanje (teina je 200 t, visina pada 40 m), dok se vibroflotacijom poboljanja ostvaruju do dubine od najvie
60 m.
Postupci dubokog zbijanja primjenjuju se i za poboljanje prirodnog tla i za poboljanje umjetnih nasipa, naroito kada se provodi u okviru postupaka za isuivanje
tla. Udarno nabijanje smatra se najboljom metodom za
intenzivno duboko zbijanje starih komunalnih odlagalita. Vibroflotacijskim se postupkom moe koristiti za
ljunane pilote i za pilote otpadnog materijala.
Iskustva i opaanja na terenu pokazuju da se dubokim
dinamikim zbijanjem znaajno poveava otpornost na
likvefakciju i seizmiko optereenje tla i umjetnih nasipa i to zato to se time uvelike izaziva dinamiko optereenje i trenja tla. Objekti temeljeni na tako poboljanom tlu pokazali su se bitno otpornijim na seizmike
utjecaje od graevina koje stoje na tlu koje nije bilo poboljano dinamikim zbijanjem/poveanjem gustoe tla.
To se odnosi i na plitke i na duboke temelje.
Povrinsko zbijanje svakako je glavno podruje zbijanja zemljanih i zrnatih materijala u slojevima. Kvalitetno zbijanje trai se za:
ceste i autoceste,
eljeznice,
uzletno-sletne staze, zrane luke,
parkiralita,
savitljive temelje na zrnatom materijalu (npr. za
spremnike),
plitke temelje na zamijenjenom tlu,
nasipavanje iza objekata (zidovi, propusti, potporni
objekti, upornjaci na mostovima),
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

Zbijanje tla za graevine

zatrpavanje jaraka (naroito jaraka za vodoopskrbne
sustave u urbanim podrujima),
potporne konstrukcije (npr. armirano tlo),
ispune na objektima (npr. reetkasti zid od
montanih elemenata i ostale elijaste konstrukcije),
nasipe za prometnice,
zemljane brane i brane od kamenog nabaaja za hidroelektrane,
nasipe za zatitu od poplave,
nasipe za zatitu od odrona kamenja, klizanja tla i lavina,
nasipe za industrijski mulj,
zamjenske nasipe i potporne nasipe na pokosima (za
poveanje stabilnosti pokosa),
brtvene slojeve na odlagalitima otpada (osnovni brtveni slojevi, brtveni slojevi na kosinama, gornji slojevi),
odlagalita.
Za postizavanje optimalne vrijednosti zbijanja (tj. visokog stupnja i ujednaenosti zbijanja) posebno su znaajni faktori koji bitno utjeu na povrinsko zbijanje (u slojevima). U nastavku se daju osnovni parametri (koji uvelike ovise jedni o drugima):
Parametri materijala su:
vrsta tla,
granulometrijski sastav,
oblik zrna (uglatost, oblik, povrinska tekstura),
vlanost,
granice konzistencije sitnozrnatog tla,,
krutost sloja koji se zbija,
debljina nasipnog sloja,
krutost i parametri tla za donji sloj,
svojstva na kontaktu izmeu susjednih slojeva nasipnog materijala.
Parametri valjka (vibracijskog ili oscilacijskog) su:
smjer sile koja nastaje kao rezultat dinamikog
kontakta,
frekvencija pobude,
amplituda bubnja valjka,
pokretni ili nepokretni bubanj,
promjer bubnja,
teina valjka,
omjer izmeu teine karoserije i teine bubnja te omjer
izmeu ukupne teine i vibracijske teine valjka,
masa bubnja, ekscentra i karoserije te njihovi omjeri,
geometrija i oblik bubnja (npr. cilindrian, viekutan);
stanje bubnja (cilindrinost bubnja, leajevi,
proklizavanje guma),
vueni ili samohodni valjak.
Parametri postupka
broj prijelaza valjka,
brzina i smjer valjka,
515

Zbijanje tla za graevine

H. Brandl

nagnutost povrine koja se nabija,

oblik, nagnutost i glatkost sloja koji se nabija i (eventualno) postojanje mjestiminih neravnina.

3 Kontrola zbijanja

Nain rada vibracijskog valjka:

stalni kontakt,
djelomino uzdizanje (= djelomian gubitak kontakta),
preskakanje,
njihanje kotaa (trebalo bi se izbjegavati),
nekontrolirano kretanje kotaa (treba se izbjegavati).

Kontrola zbijanja na licu mjesta vana je svuda gdje dolazi do interakcije izmeu konstrukcije i tla te na objektima koji se sastoje od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala. Odgovarajua kontrola izuzetno je vana
za postizanje optimalne kvalitete zbijanja te za ocjenjivanje kvalitete.

Naini rada bubnja oscilacijskog valjka:

lijepljenje,
lijepljenje/klizanje.
Na temelju prethodno reenog moemo zakljuiti da je
zbijanje sloen postupak, te da u obzir trebamo uzeti velik broj faktora ako elimo dobiti prikladno zbijenu povrinu. Pritom trebamo naglasiti da je uz stupanj zbijanja
vana i ujednaenost zbijanja. Na osnovi iskustva i dugotrajnog praenja postupaka zbijanja, ustanovljeno je da
nosivost, stupanj deformacije, indeks sadanje uporabivosti (PSI Present Serviccability Index) i vijek trajanja
autoceste ili eljeznice uvelike ovise o stupnju zbijanja i
o homogenosti vieslojnih cestovnih i eljeznikih konstrukcija i posteljice (vrha nasipa ili iskopa).
Meusobni su utjecaji dobro ispitani ve prije dva do tri
desetljea, a rezultati tih ispitivanja posluili su za izradu detaljnih preporuka [4] (tablica 1.). Podaci iz tablice
1. usvojeni su 1980. godine kao pokazatelji mjerodavni
za gradnju cesta i autocesta u Austriji. Sustav kontinuirane kontrole zbijanja kojim su opremljeni valjci omoguuje sofisticirano praenje homogenosti i trebao bi
postupno zamijeniti tradicionalne metode za ocjenu kakvoe zbijene povrine.

3.1 Uvodne napomene

Iako se u mehanici tla tradicionalne metode uspjeno

primjenjuju ve vie desetljea trebamo napomenuti da
se one temelje samo na pojedinanim ispitivanjima, tj.
na ispitivanju manje ili vie nasumce odabranih mjesta.
Na slikama 2. i 3. prikazani su rezultati ispitivanja probnom ploom koje je obavljeno na gornjem nosivom sloju nekih dionica na autocestama. Optimizacija zbijanja i
odgovarajua kontrola provedeni su na tradicionalan
nain, tj. bez kontinuirane kontrole zbijanja (CCC). U
sluajevima kada nisu postignute traene vrijednosti,
zatraena je zamjena lokalnog tla ili dodatno zbijanje.
Omjer modula ponovnog optereenja i prvog optereenja, tj. Ev2: Ev1, bio je mnogo vei od doputene gornje
granine vrijednosti od 2,2 koja je zadana u nekim propisima. Ovi primjeri pokazuju, kao i tisue slinih primjera, da se omjer Ev2: Ev1 nikako ne moe smatrati opeprihvatljivim i pouzdanim kriterijem za ocjenu kvalitete
zbijanja.

Tablica 1 Zahtjevi homogenosti/ravnomjernosti za ceste i autoceste [4] i austrijski propisi za cestogradnju) koji se odnose na nevezane slojeve
Parametar

Koefecijent varijacije v [%]

Posteljica Tampon Nosivi sloj

Gustoa suhog tla d

Moduli Ev1, Ev2

30

20

15

30

20

15

B vrijednost
s
v= x
x

516

ME

ME ME/1-2 -

(pokusi probnom
ploom)
Benkelmanova greda

prihv. -

, gdje je sx standardna devijacija,

- srednja vrijednost

LEGENDA:
samo prihvaene vrijednosti (tj. dovoljne kvalitete
zbijanja)
modul dobiven ispitivanjem probnom ploom u skladu
sa vicarskim propisom SNV 670317
D p/s
sekantni modul prvog optereenja odreen pri pritisku
od p = 0,1 - 0,2 MN/m2

Omjer ME2 : ME1 (= Ev2 : Ev1) odnosi se na ponovno optereenje i

prvo optereenje
Slika 2. Histogram modula ME i omjera Ev2 : Ev1 (=ME2 ME1) za
gornji nosivi sloj na jednoj dionici autoceste. Nasipni
materijal: pjeani ljunak otporan na smrzavanjeodmrzavanje

GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl

Zbijanje tla za graevine

Metoda se u poetku primjenjivala samo za vibracijsko
zbijanje. Kasnije je utvreno da je podobna i za oscilacijske valjke.

Slika 3. Odnos izmeu deformacijskog modula Ev1 (prvo

optereenje) i omjera izmeu drugog i prvog optereenja,
Ev2 : Ev1. Posteljica autoceste (pjeani ljunak iz jednog
izvora)

Rasap vrijednosti koji vidimo na slikama 2. i 3. moe se

prihvatiti kao tipian za gradiline uvjete u kojima je
postignuta srednja do dobra kvaliteta zbijanja. To upozorava na dvije znaajne injenice:

uglavnom neizbjenu heterogenost posteljice i tampona na kolnikim i eljeznikim nasipima, ak i u

sluaju uporabe pripremljenog nasipnog materijala.

nepouzdanost tradicionalne metode za kontrolu zbijanja mjestiminim provjeravanjem kvalitete.

Zbog sve stroih zahtjeva koji se postavljaju u vezi s

gradnjom inenjerskih konstrukcija i nasipa, danas se
zbijanje treba, kada je god to mogue, kontrolirati kontinuirano i to ve tijekom samog postupka zbijanja. To
danas omoguuju dvije nerazorne metode:

kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) ureajem koji

se nalazi na valjku,

spektralna analiza povrinskih valova (SASW) ili

kontinuirana analiza povrinskih valova (CSW).

Obje su metode za kontrolu zbijanja nerazorne i mogu

se primijeniti i za zemljani materijal i za sve tipove ostalih zrnatih materijala. Meutim, za razliku od postupka
CCC koji se obavlja ureajem ve montiranim na valjku,
kod postupka CSW valja se koristiti posebnom vanjskom
opremom za ispitivanje koju treba postaviti na ravnu
povrinu tla, a sastoji se od elektromagnetskog vibratora
koji generira povrinske valove te od niza geofona koji
primaju te valove. Stoga stvarno kontinuirana optimizacija zbijanja (tj. optimizacija tijekom valjanja) nije mogua,
a opsena bi se badarenja trebala obaviti za kontinuiranu kontrolu zbijanja. S druge strane, prednost postupka CSW sastoji se u dubini prodiranja, a to omoguuje
naknadnu kontrolu itave konstrukcije.

3.2 Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) tijekom

valjanja
Ovaj inovativni postupak unosi znaajno poboljanje u
podruje kontrole zbijanja jer su podaci dostupni ve u
vrijeme zbijanja i to za itavu povrinu koju valjak zbija.
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

Osnovna prednost kontinuirane kontrole zbijanja (CCC)

tijekom valjanja sastoji se u injenici da je sam valjak
sredstvo kojim se obavlja mjerenje, pa se kontrola obavlja istovremeno sa optimalizacijom i stalnim iskazivanjem
podataka o zbijanju. Mjerna se oprema jednostavno postavlja i na oscilacijske i na vibracijske valjke (glatke valjke,
jeeve, pa ak i na valjke s poligonalnim bubnjevima).
Iskustva pokazuju da su se operateri, nadzorni inenjeri
itd. vrlo brzo priviknuli na ovu metodu kontrole. Time
se eliminiraju nekvalitetni valjci kojima se postiu slabi
rezultati, a dobiveni podaci ne mogu se mijenjati.
Zbijanje vibrovaljkom obavlja se s pomou bubnja koji
vibrira djelovanjem rotirajue mase. Oscilacija bubnja
mijenja se ovisno o odzivu tla. Ovom se injenicom koristi sustav CCC za mjerenje krutosti tla. Prema tome,
bubanj vibracijskog (ili oscilacijskog) valjka rabi se i
kao sredstvo za mjerenje (slika 4.): Njegovo se kretanje
biljei (A), analizira u procesoru (B) gdje se izraunava
vrijednost dinamikog zbijanja, a rezultati se iskazuju na
ureaju s ekranom (C) gdje se mogu i pohraniti. Osim
toga, potreban je i dodatni senzor kojim se moe odrediti lokacija i brzina valjka (D). Primjenom sustava GPS
(globalnog sustava za pozicioniranje) poloaj valjka moe
se locirati uz odstupanje od najvie 5 cm.

Slika 4. Princip rada na valjku montiranog ureaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC). A = jedinica za registriranje; B = procesor; C = jedinica za prikaz rezultata;
D = odreivanje poloaja i brzine

Najnovije inovacije su automatski kontrolirani valjci koji podeavaju smjer nanoenja sile ovisno o variranju
svojstava tla, pa tako uzimaju u obzir i porast krutosti
tijekom zbijanja. Na slici 5. prikazan je valjak tipa "vario" kod kojeg se zbijanje automatski prebacuje s oscili
517

Zbijanje tla za graevine

H. Brandl

ranja na vibriranje i obratno, ovisno o automatski registriranim svojstvima tla. Na slici 6. vidimo kako pritisak
tla ovisi o smjeru pobude i nainu rada "vario"-valjka

Slika 5. "Vario"-valjak koji se moe automatski i postupno

prebaciti s vibriranja (vertikalna pobuda) na osciliranje
(horizontalna pobuda) - ovisno o lokalnim svojstvima tla

(tablica 2.). Dakle, "vario"-valjcima moemo se koristiti

kao univerzalnim valjcima pogodnim za sve vrste tla.
Osim toga, takav optimalizirani postupak zbijanja omoguuje vrlo ravnomjerno zbijanje uz manji broj prijelaza
valjka to, izmeu ostalog, rezultira i u manjem drobljenju i unitavanju zrna. To je naroito znaajno za nosive

i tamponske slojeve na cestama itd. koji su izloeni naizmjeninim ciklusima smrzavanja i odmrzavanja.
Kao to se vidi na slici 7., vibracijski se valjak moe teoretski modelirati s pomou sustava sa dva stupnja slobode.
Pretpostavlja se da je kretanje valjka definirano pomacima bubnja i onog dijela karoserije valjka koji djeluje na
bubanj. Oscilacijski valjak i horizontalno pobuivani
"vario"-valjak moe se opisati s pomou sustava sa dva
stupnja slobode koji je prikazan na slici 8. U svim sluajevima, postupak zbijanja u poetku uzrokuje nabiranje
tla (izdizanje), zatim maksimalno slijeganje, te na kraju
plastinu deformaciju (slika 9.).
Danas se u Europi rabe dva sustava CCC: kompaktometer i terameter. Oba sustava imaju senzor s jednim ili dva
akcelerometra, koji su spojeni s leajem bubnja valjka,
zatim procesorsku jedinicu te ekran s kojeg se oitavaju
izmjerene vrijednosti. Senzor stalno registrira akceleraciju bubnja. Prethodni akceleracijski signal analizira se
u procesorskoj jedinici da bi se odredile vrijednosti dinamikog zbijanja u odnosu na zadane parametre valjka.
Vrijednosti dinamikog zbijanja oznaavaju se sa CMV
i OMEGA.

Tablica 2 Nain rada vibracijskog valjka

Interakcija
bubanj-tlo
neprekidni
kontakt

periodian gubitak
kontakta

p e r i o d i a n

Nain
kretanja

NAIN RADA

Vremenski ovisna kontaktna sila

CCC Krutost
uporabiv
tla

KONTAKT

da

DJELOMINO
UZDIZANJE

da

Brzina
valjka

mala

velika

velika

mala

PRESKAKANJE
da

NJIHANJE
ne

nekontroliran

518

neperiodian
gubitak
kontakta

NEKONTROL.
KRETANJE

ne

GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl

Zbijanje tla za graevine

Slika 9. Deformacija tla u tri sloja (na povrini, 15 cm ispod

povrine i 40 cm ispod povrine) uzrokovana
oscilacijskim
zbijanjem
(horizontalna
pobuda).
Nekoherentno tlo

anjem krutosti tla. Osim toga, zadana je i pomona vrijednost da bi se u obzir uzeo i nain rada bubnja. Rezonancijska vrijednost (RM) izraunava se tako da se amplituda polufrekvencije akceleracijskog signala podijeli
s amplitudom frekvencije pobude. Ako vrijednost RMV
nije jednaka nuli, to znai da pri kretanju kotaa dolazi
do preskakanja (slika 10., tablica 2.).

Slika 6. Dijagrami pritiska tla ispod bubnja "vario"-valjka koji

varira ovisno o smjeru pobude i nainu rada

Slika 10. Vrijednosti dinamikog zbijanja (OMEGA, CMV,

RMV) u funkciji dinamikog posminog modula, ovisno
o nainu rada (kontinuirani kontakt - djelomino
uzdizanje - preskakanje bubnja
Slika 7. Sustav s dva stup- Slika 8.
nja slobode kojim
se opisuje vibracijski valjak

Sustav s dva stupnja slobode

kojim se opisuje oscilacijski
valjak (sila pobude M cost)
i horizontalno pobuivani
"vario"-valjak (sila pobude
H cost)

Kompaktometarska vrijednost (CMV) izraunava se tako da se amplituda prvog harmonijskog tona akceleracijskog signala podijeli s amplitudom frekvencije pobude. Prijanja empirijska istraivanja pokazala su da vrijednost prvog harmonijskog tona raste usporedo s pove
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

U postupku CCC kojeg primjenjuje terameter, izraunava se energija koju apsorbira tlo (tj. vrijednost OMEGA).
Akceleracija bubnja mjeri se u dva ortogonalna smjera,
a brzina bubnja odreuje se integriranjem akceleracijskih komponenata. Energija se izraunava tako da se u
obzir uzima masa bubnja, masa rotirajueg ekscentra,
statika sila i sila ekscentra. U integraciji diferencijalne
jednadbe upotrebljavaju se dva ciklusa pobude da bi se
u obzir uzeo nain rada jer je to znaajno za tonu interpretaciju (slika 10., tablica 2.). Detaljan prikaz dan je u
radovima [2, 5].
519

Zbijanje tla za graevine

H. Brandl

Do sada su se vrijednosti dinamikog zbijanja najee

badarile na temelju vrijednosti dobivenih iz tradicionalnih
ispitivanja kao to je npr. stupanj zbijanja (DPr) i gustoa ,
ili pak modul deformacije Ev. Meutim, sve se ee
koriste dinamiki moduli vibracije koji se izravno
dobivaju u tijeku rada valjka, tako da moemo oekivati
da e se ti moduli u budunosti sve ee upotrebljavati
kao parametri za odreivanje kvalitete zbijanja. Osnovne prednosti kontinuirane kontrole zbijanja tijekom rada
valjka su:
kontinuirano se kontrolira itava povrina,
rezultati su dostupni ve tijekom zbijanja pa stoga
nema ometanja niti kanjenja graevinskih radova,
samo zbijanje je optimalno - izbjegavaju se lokalne
pojave pretjeranog zbijanja (to inae dovodi do
ponovnog rahljenja povrinskog sloja),
na minimum se svodi drobljenje i unitavanje/abrazija zrna to bi inae moglo negativno utjecati na
kvalitetu cestovnih i eljeznikih konstrukcija,
trokovi kontrole su manji od trokova tradicionalnog ispitivanja,
trajno je dostupna potpuna dokumentacija za itavu
povrinu.
Oito je da se postupak kontinuirane optimalizacije i
kontrole tijekom zbijanja treba primjenjivati kada god je
to mogue. Ponekad nailazimo na miljenja da je taj postupak jako skup. Meutim, to nikako nije tono. Ekonomske studije obavljene u sprezi s geotehnikim istraivanjima i nadzorom na gradilitu jasno pokazuju da ova
metoda kontrole na kraju dovodi do uteda, do smanjenja vremena graenja, i do poboljanja kvalitete. Potrebni su samo odgovarajua oprema i obuka koju provodi
geotehniki inenjer upoznat s tim mjernim ureajem.
Dubina mjerenja je kod ureaja za kontinuiranu kontrolu zbijanja bitno vea od dubina koje se postiu upotrebom tradicionalnih metoda. Mjerenje gustoe se kod tradicionalnih metoda obavlja do dubine od 0,1 do 0,3 m a
standardna ispitivanja probnom ploom dopiru do dubine od 0,5 do 0,6 m. S druge strane, mjerenja obavljena
postupkom CCC doseu do dubine od 1,5 do 2,2 m. To
je na slici 11. ilustrirano praktinim primjerom. Za izvoenje armiranobetonske temeljne ploe jedne elektrane
trebalo je obaviti dubinsko poboljanje i djelominu zamjenu tla da bi se tako umanjila diferencijalna slijeganja.
Poboljanje tla u rastresitim rijenim nanosima (pjeani
prah) obavljeno je izvoenjem ljunanih pilota koji su
prekriveni geotekstilom i slojevima pjeanog ljunka.
Toan raspored i promjer ljunanih pilota praen je ureajem za CCC sve vrijeme izvoenja zemljanih radova i to
sve do nanoenja konanog sloja koji se nalazio 1,5 m
iznad ljunanih pilota (slika 11.).
520

Slika 11. Rezultati kontinuirane kontrole zbijanja (CCC)

obavljene pomou ureaja ugraenog na valjku, na
nasipu debljine 1,5 m na temeljnom tlu poboljanom
postupkom vibroflotacije. Poloaj ljunanih pilota
dobro se vidi na dijagramu

Osim toga, postupkom CCC poveana je trajnost geosintetikog materijala koji je ugraen u vieslojnu konstrukciju. Ravnomjerno zbijana glatka povrina svakog sloja
nije podlona stvaranju nabora u geosintetikoj tkanini,
a i tee dolazi do njezina probijanja. Time se takoer
izbjegava i lokalno pretjerano zbijanje nasipanih slojeva, a tako i prekorauje dozvoljenih naprezanja u zoni
geotekstila ili u pokrovu.
Postupak kontinuirane optimizacije kontrole tijekom
zbijanja pokazao se kao prikladan na mnogim gradilitima, pa je tako upotreba tog postupka ve nekoliko godina obvezatna u Austriji (uglavnom pri izvoenju dravnih cesta i autocesta, ali i kod gradnje eljeznikih pruga
i izvoenja glinenih brtvenih slojeva za odlagalita otpadnog materijala, te kod gradnje nasutih brana). Metoda se
moe primijeniti za sve vrste zemljanih ili nasutih materijala, pa tako i za razne proizvode dobivene recikliranjem, a uspjeno se rabi i za zbijanje pokosa do nagiba
od = 2:3. Kod zbijanja pokosa, valjak se mora tegliti a
treba se koristiti i posebnim postupkom upravljanja (da
bi se izbjeglo klizanje). Pouzdana interpretacija podataka dobivenih mjerenjem mogua je samo ako se u obzir
uzme i nain rada valjka, a ti uvjeti variraju od kontinuiranog kontakta izmeu bubnja i meke podloge pa do ljuljanja ili ak nekontroliranog kretanja u sluajevima kada je krutost tla vrlo velika (tablica 2., slika 10.). Nain
rada bitno utjee na porast dinamikih vrijednosti zbijanja tijekom samog zbijanja, pa se stoga mogu lako uoiti
na iskazanim dijagramima. Moduli dinamike vibracije
(Evib) mogu se izravno odrediti pomou posebno opremljenih valjaka, pri emu se u obzir, osim vibracijskih karakteristika, uzima i odnos izmeu optereenja i slijeganja. Dobra je korelacija izmeu ovih vrijednosti i statikih modula i one su u velikoj mjeri neovisne o parametrima stroja (npr. o amplitudi i frekvenciji) te o brzini kretanja valjka. Ovaj se sofisticirani sustav moe primijeniti
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl
za sve vrste tla i ostalih zrnatih materijala, pa ak i za
asfaltne slojeve.
U zakljuku vrijedi napomenuti da se optimalizirano zbijanje ne smije bazirati na samo jednoj "vrijednosti zbijanja", tj. na minimalnoj dozvoljenoj vrijednosti koja se
najee propisuje u veini propisa i norma (tj. modulu
optereenja probnom ploom Ev i/ili "stupnju zbijanja"
DPr). Primjenom ureaja za kontinuiranu kontrolu i optimalizaciju zbijanja koji se nalazi na valjku (CCC) moe
se postaviti vei broj kriterija. Stoga se primopredajna
ispitivanja mogu bitno poboljati bez kompliciranja primopredajnog postupka. Ako elimo postii kvalitetno i
ravnomjerno zbijanje, preporuuje se zadavanje sljedeih
kriterija:

Zbijanje tla za graevine

tom". Za razliku od statikog ispitivanja probnom ploom,
ovo se ispitivanje moe obaviti vrlo brzo i nije potreban
protuuteg. Shematski prikaz postupka je na slici 13. Dubina mjerenja otprilike odgovara dvostrukom promjeru

minimalne i maksimalne vrijednosti dozvoljenog dinamikog zbijanja. Jasno definirani minimalni/maksimalni kvantil (10%) ili maksimalna standardna devijacija ( 15 do 20 %, u odnosu na srednju vrijednost),
porast vrijednosti dinamikog zbijanja izmeu dvaju
prijelaza valjka: <5%,
ne smije doi do smanjenja vrijednosti dinamikog
zbijanja (jer bi to znailo da dolazi do ponovnog
rahljenja i/ili drobljenja zrna) osim kada se obavlja
"valjanje mikropukotina" da bi se umanjila pojava
odraznih pukotina u slojevima koji su stabilizirani
cementom (slika 12.).
Slika 13. Elementi ureaja za dinamiko ispitivanje probnom
ploom (deflektometar s padajuim teretom)

Slika 12. Shema kontroliranog relaksacijskog valjanja (valjanje

mikropukotina) kojim se smanjuju odrazne pukotine u
slojevima koji su stabilizirani cementom i to
obavljanjem specifinog dodatnog zbijanja i naknadnog
povrinskog rahljenja u sprezi s dinamikom
kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC) pomou
kontrolnog ureaja instaliranog na valjku

3.3 Dinamiko ispitivanje probnom ploom

Tradicionalna ispitivanja probnom ploom (dakle statika ispitivanja) i ispitivanja ureajem za kontinuiranu kontrolu zbijanja (CCC) ne mogu se provesti kada za to nema
dovoljno prostora (npr. kod nasipavanja uskih jaraka, ili
zasipavanja potpornih konstrukcija). U takvim se sluajevima sve ee primjenjuje dinamiko ispitivanje probnom
ploom ili "ispitivanje deflektometrom s padajuim tereGRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

probne ploe, tj. iznosi 60 cm za standardnu plou promjera 30 cm. Opsenim su istraivanjima dobiveni sljedei rezultati:
pouzdani rezultati ispitivanja mogu se postii dovoljno
osjetljivim mjerenjem slijeganja ureajem za dinamiko ispitivanje probnom ploom i pravilnim badarenjem tog ureaja,
osnovni je pokazatelj stupnja zbijenosti tla (ili nekog
drugog zrnatog sloja) omjer izmeu maksimalnog
pomaka ploe i maksimalne brzine ploe,
svojstva opruge-priguivaa moraju biti nepromjenjiva u rasponu od 0 do 40C jer se ispitivanja esto
obavljaju u vrlo tekim terenskim uvjetima. Samo
elementi napravljeni od elika zadovoljavaju te zahtjeve. Karakteristike gumenih elemenata mijenjaju
se ve pri manjim temperaturama.
4 Prednosti kvalitetnog zbijanja

4.1 Openito
Kvalitetnim se zbijanjem bitno poboljavaju svojstva tla
(ili drugog zrnatog materijala) a naroito:
poboljavaju se svojstva nosivosti-deformacije,
521

Zbijanje tla za graevine

H. Brandl

smanjuju se tetni utjecaji koji se pojavljuju zbog

promjene volumena (bujanje, skupljanje, uzdizanje
zbog zamrzavanja),
postie se bolja kontrola protoka vode,
poveava se stabilnost pokosa itd.
Krajnji su rezultat tih geotehnikih poboljanja brojni
pozitivni uinci za ceste, autoceste, eljeznice, zrane
luke, razne zemljane radove itd.:

poveanje sigurnosti,
poboljanje uporabivosti (npr. komfornija vonja),
poveanje vijeka trajanja,
smanjenje trokova odravanja,
krae vrijeme graenja (to uglavnom vrijedi ako se
primjenjuje sustav kontinuirane kontrole zbijanja
CCC),
smanjen protok zagaivaa (u sluaju zbijanja otpadnog materijala),
graenje visokih nasipa umjesto mostova (to se naroito odnosi na ceste i autoceste),
kod mostova, graenje niskih upornjaka na visokim
nasipima umjesto visokih upornjaka; tako se smanjuje
diferencijalno slijeganje izmeu mosta i nasipa a i
postiu se financijske utede.

4.2 Ceste i eljeznice

Poveanje vijeka trajanja i uporabivosti naroito je znaajno u podruju cesta i eljeznica. Ovdje nije potreban
samo vrlo visoki stupanj zbijanja, ve je od osnovnog
znaenja i ravnomjernost zbijanja. To se najbolje moe
provjeravati kontinuiranom kontrolom zbijanja (CCC)
jer je taj postupak bitno bolji od tradicionalnih statistikih postupaka.
U ovom se postupku uvode i neki novi statistiki kriteriji jer se unose i podaci kao to su ujednaenost zbijenog
sloja te porast stupnja zbijanja nakon svakog novog prijelaza valjka. Relevantni su parametri i srednja vrijednost, maksimalna i minimalna vrijednost, standardna
devijacija, te porast vrijednosti dinamikog zbijanja.
Osim toga, moi e se iskoristiti i "minimalni kvantil"
(isto kao i "maksimalni kvantil") poto se stekne odgovarajue iskustvo u primjeni postupka CCC. Sadanji
statistiki parametri ne omoguavaju ocjenu raspodjele
kontrolnih podataka po dionici. Zone prikazane na slici
14. imaju istu srednju vrijednost, maksimalnu i minimalnu
vrijednost te istu standardnu devijaciju. Meutim, kvaliteta se na njima ipak razlikuje. Na slici 14.-(1) prikazana je samo ograniena slaba zona koja se lako moe poboljati, dok se za drugu zonu trebaju poduzeti opsene
mjere da bi se postigla dostatno ujednaena kvaliteta slika 14.-(2)a).
522

Slika 14. Shematski prikaz kontrole dviju zbijenih zona istih

statistikih karakteristika. Pojedine trake oznaavaju
trakove kojima su se kretali valjci i obavljali kontrolu
postupkom CCC. Statistiko ocjenjivanje moe se bitno
poboljati "variografijom" ili postupkom "Kriging"

Dvije metode, tj. "variografsku metodu" i "Kriging metodu", primjenjujemo za statistiko odreivanje raspodjele
kontrolnih vrijednosti u nekom podruju. Prvobitno su
te metode razvijene za interpretaciju geofizikih podataka ali je kasnije ustanovljeno da bi mogle biti korisne i u
podruju osiguravanja kvalitete zbijenih slojeva, dakle
na cestama, autocestama, eljeznikim prugama, zranim
lukama, nasipima, brtvenim slojevima i ostalim konstrukcijama od zemljanog ili nekog drugog zrnatog materijala.
Na eljeznikim se pragovima dinamiko optereenje poveava s porastom krutosti podlonog zastora i posteljice. To negativno utjee na kontakt izmeu tranice i kotaa. Stoga mnogi inenjeri specijalizirani za podruje
eljeznica smatraju da se u takvim sluajevima treba
zadavati nii stupanj zbijanja, tj. da zbijanje takvih slojeva ne smije biti suvie intenzivno. Meutim sa stajalita mehanike tla, tako bi se situacija samo pogorala.
Zemljani materijal (ili neki drugi zrnati materijal) koji
nije optimalno nabijen neizbjeno prolazi kroz proces
dodatnog zbijanja tijekom odvijanja prometa. To dodatno zbijanje uglavnom nije ujednaeno, pa su lokalne razlike krutosti velike. Stoga bi se tijekom izvoenja radova zbijanje trebalo obaviti tako da bude to intenzivnije
(da bi se na taj nain izbjeglo dodatno zbijanje tijekom
prometa), ali se treba koristiti zemljanim materijalom
(ili nekim drugim zrnatim materijalom) koji ne postie
suvie veliku krutosti nakon zbijanja.
esto se na vrlo prometnim cestama nosivi slojevi stabiliziraju cementom. Cementna se stabilizacija takoer sve
ee rabi za poboljanje recikliranog materijala koji je
dobiven razbijanjem starih cesta/autocesta, a ponovo se
upotrebljava za izradu kvalitetnih habajuih slojeva. Tu
dolazi do pojave odraznih pukotina. Inovativna metoda
za ublaavanje pojave odraznih pukotina u cementom
stabiliziranim slojevima je relaksacijsko valjanje uz kontinuiranu kontrolu zbijanja tijekom valjanja, a pokazala
se podobnom jo od sredine devedesetih godina. Taj postupak "valjanja mikropukotina" ukljuuje pretjerano zbijanje (slika 12.) ime se dobiva fina mrea sastavljena
od brojnih sitnih povrinskih pukotina koje se ne ire u
gornji bitumenski sloj ili u asfaltni zastor kolnike konstrukcije. Osim toga, kontinuirana kontrola zbijanja - pri
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl
emu se valjak rabi kao mjerno sredstvo - omoguuje
intenzivno i vrlo homogeno zbijanje, a to je izuzetno znaajno za osiguravanje dugoronosti stabiliziranih slojeva,
naroito onih koji su izloeni jakom prometnom optereenju.

4.3 Zrane luke, uzletno-sletne staze

U proteklim je desetljeima dolo do znaajnog porasta
zranog prometa, pa tako i do porasta statikog/dinamikog optereenja i broja ciklusa optereenja na pistama i
uzletno-sletnim stazama. Na slici 15. vidimo porast maksimalnih teina putnikih zrakoplova pri uzlijetanju, a na
istoj je slici i naznaka teina nekih od poznatih buduih
zrakoplova. Moemo zakljuiti da geotehnika kvaliteta
nosivog sloja, tampona i posteljice postaje sve znaajniji
faktor tj. faktor koji sve vie utjee na projektirani vijek
trajanja (obino 20 do 30 godina), na uporabivost i na
odravanje itavog objekta.

Zbijanje tla za graevine

vrstoa na savijanje i zamor betona (ili asfalta),
utjecaj temperature,
optereenje koje se oekuje zbog uvoenja novih
zrakoplova.
Slabo i neravnomjerno zbijanje posteljice, tamponskog
sloja i/ili nosivog sloja dovodi do preuranjenog poputanja kolnika (jednostrukih betonskih ploa, spojnica itd.).
Na primjer, analizom postojeih vojnih kolnika utvreno je da habajue povrine kolnika postaju neupotrebljive poto popusti 30-50 % kolnikih povrina [3]. Stoga
se tradicionalne metode za kontrolu zbijanja, tj. metode
bazirane na pojedinanim (tokastim) ispitivanjima, danas sve rjee primjenjuju. Visoka kvaliteta itave konstrukcije moe se postii samo uz kontinuiranu kontrolu
zbijanja (CCC) pomou ureaja instaliranog na valjku, a
taj postupak pokazao se prihvatljivim ne samo za zemljane materijale, ve i za ostale vezane ili nevezane zrnate
materijale (poput slojeva stabiliziranih vapnom ili cementom, asfaltnih nosivih slojeva itd.).

4.4 Zasipi potpornih graevina

Slika 15. Povijesni prikaz porasta teina civilnih aviona pri

uzlijetanju, ukljuujui i poznate budue modele [3]

Beton se smatra dominantnim materijalom za izradu kolnika u zranim lukama i to uglavnom zbog njegove cijene
odreene na bazi vijeka trajanja, zatim zbog njegove otpornosti na utjecaj goriva, te zbog otpornosti na lokalne
deformacije [3]. Uglavnom je svugdje obvezatna stroga
kontrola kvalitete betona za kolniku konstrukciju i za
vezane nosive slojeve (tu se uglavnom misli na cemente
stabilizacije), iako se esto ta ista pravila ne primjenjuju
na nevezane tamponske slojeve i posteljicu. Meutim, ti
slojevi isto tako znaajno utjeu na ponaanje krutih i
savitljivih ili pak kombiniranih kolnikih konstrukcija.
Stoga bi se itava konstrukcija trebala smatrati vieslojnim sustavom sastavljenim od uzajamno ovisnih komponenata (donji ustroj plus gornji ustroj), pri emu su
znaajni sljedei faktori:
djelotvorno prenoenje optereenja (to ukljuuje i
prijenos optereenja preko spojnica),
debljina i naponsko-deformacijsko ponaanje pojedinanih slojeva,
geotehnika svojstva posteljice,
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

Postavka da se dobrim zbijanjem poveava sigurnost

konstrukcije vrijedi za sve vrste konstrukcija i zemljanih
radova. Poseban je sluaj zasipavanje zidova i potpornih
konstrukcija gdje bi prejako zbijanje moglo dovesti do
prekomjernog bonog pritiska tla, koji bi na stranjoj
strani zida mjestimino mogao dosegnuti i graninu vrijednost pasivnog otpora tla (slika 16.). Takvi "pritisci
zbijanja" mogu ak uzrokovati i ruenje krutih potpornih konstrukcija, a iskustva pokazuju da je bilo takvih

Slika 16. Poveanje bonog pritiska tla na potpornu konstrukciju,

upornjak mosta itd. zbog pretjeranog zbijanja materijala
zasipa. Prikaz za faze graenja

sluajeva. Do pretjeranog poveanja napinjana uglavnom

dolazi u gornjem dijelu krutih zidova. Iako se naprezanje
donekle smanjuje u daljnjem tijeku graenja, preostala
523

Zbijanje tla za graevine

vrijednost tog "pritiska zbijanja" moe biti znatno vea
od aktivnog tlaka ili od geostatikog naprezanja. Takva
koncentracija naaprezanja moe se izbjei adekvatnijim
zbijanjem i/ili postavljanjem stiljivih ploa iza graevine. To takoer olakava kontrolirano poputanje zida, a
time i smanjenje geostatikog naprezanja prema vrijednosti aktivnoga tlaka u sluaju relativno krutih konstrukcija
(npr. krutih upornjaka za mostove). Takvi stiljivi umeci
uglavnom se sastoje od geopjenastog materijala ali oni
mogu biti i geokompoziti, a mogu se postavljati iza
tradicionalnih betonskih zidova ili kao dopuna zidovima
od armiranog tla [6].

4.5 Nasip za industrijski mulj

Poveanje sigurnosti kao rezultat odgovarajueg zbijanja posebno se treba analizirati za projektiranje i izvoenje nasipa za industrijski mulj. Ti nasipi slue za zadravanje industrijskih nusproizvoda, kao to je npr. rudnika jalovina, a po veliini su jednaki ili ak i vei od hidrotehnikih brana. Unato njihovoj veliini, tj. bez obzira to neki od njih pripadaju najveim konstrukcijama
koje je ovjek ikada napravio, ovi nasipi tek su se posljednjih desetljea poeli tretirati kao "brane", predstavljaju troak u postupku iskoritavanja rudnika, tj. ne donose prihod kao to je to sluaj kod brana za hidroelektrane.
Zbog tog smo razloga i suvie esto svjedoci poputanja
takvih nasipa, kod njih se katastrofe dogaaju ak deset
puta ee nego kod obinih nasutih brana [9]. Mnogi
takvi sluajevi uzrokovali su velike tete, a u nekim je
sluajevima bilo i ljudskih rtava. Stoga kod takvih konstrukcija veliku panju treba posvetiti geotehnikom projektiranju i samom postupku graenja, te bi kontinuirana
kontrola zbijanja takvih nasipa trebala postati obvezatnom.

4.6 Zatitni nasipi

Inenjerske konstrukcije od zemljanog materijala sve
ee slue kao visoki nasipi za zatitu od velikih odrona kamenja, lavina i blatnog toka. Takve pojave uglavnom ugroavaju ljudska naselja i razne prometne objekte.
Na zatitne nasipe uglavnom djeluju dinamika udarna
optereenja koja su superponirana statikim optereenjima, s tim da ima i mjestiminih pojava prekomjernog
tlaka porne vode. Unutarnja i vanjska stabilnost takvih
nasipa uvelike ovisi o stupnju zbijanja. Njihove kritine
zone esto se pojaavaju geosintetikim materijalom [6]. I
tu je zbijanje izuzetno znaajno, jer se intenzivnim zbijanjem poveava zajedniko zatitno djelovanje, pa tako
i ukupna otpornost konstrukcije na udar.

4.7 Odlagalita otpadnog materijala

Intenzivnim zbijanjem krutog otpada smanjuje se protok
zagaivaa i to uglavnom zbog smanjenja hidraulike
propusnosti. Osim toga, smanjuju se i kemijsko-fizikalne
524

H. Brandl
i bioloke reakcije unutar otpadnog materijala, pa tako i
zagaivaki potencijal odlagalita.
Mjerenja pokazuju da se preostala bioloka reaktivnost
mehaniki i bioloki tretiranog komunalnog otpada bitno smanjuje ako se otpad intenzivno zbija do vrijednosti
hidraulike propusnosti od otprilike k 510-7 m/s. U
takvim se sluajevima protok otpadnog materijala kroz
procjednu vodu smanjuje za 80 do 90%.
I konano, intenzivno zbijanje bitno je i za brtvene slojeve na odlagalitima otpada. I ovdje se uspjeno primjenjuje metoda kontinuirane kontrole zbijanja s pomou
ureaja ugraenog na valjku. U meuvremenu su za materijale uspostavljene korelacije izmeu vrijednosti dinamikog zbijanja i hidraulike propusnosti (slika 17.). Ova
se metoda moe primijeniti i za kontrolu stupnja zbijeosti i propusnosti nasipnih slojeva zemljanih brana u hidrotehnici (to naroito vrijedi za brane s niskopropusnom
jezgrom).

LEGENDA
CMV za vibracijsko zbijanje (izmjereno kompaktometrom)
OMV za oscilacijsko zbijanje (izmjereno oscilometrom)
Slika 17. Terenska kontrola propusnosti brtvenih slojeva (od
jednolike gline do dobro graduiranih mjeavina gline i
ljunka) pomou kontinuirane kontrole zbijanja
ureajem montiranim na valjak. Primjeri korelacija
izmeu vrijednosti dinamikog zbijanja (CMV ili
OMV) i koeficijenta hidraulike propusnosti (k)

5 Visoki nasipi umjesto mostova

Moderna oprema za zbijanje, optimiziranje i kontrolu
zemljanih radova otvorila je mogunost graenja visokih
nasipa umjesto mostova za ceste, autoceste i eljeznice.
U veini sluajeva, takva alternativna rjeenja umanjuju
trokove graenja i olakavaju iskoritavanje oblinjeg
nasipnog materijala (koji se dovozi iz graevinskih iskopa ili zasjeka). Osim toga, nasipi se mogu obloiti vegetacijom pa stoga nisu tetni za okoli, a i trokovi njihovog odravanja znatno su nii nego kod mostova. PonaGRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl
anje visokih nasipa poboljava se s vremenom, dok je
kod mostova situacija upravo suprotna (naroito u sluaju
prednapetih armiranobetonskih konstrukcija). Osim toga
takvim se graevinama izbjegavaju diferencijalna slijeganja koja su prisutna na kontaktu izmeu upornjaka
mosta i prilaznih nasipa. I, na kraju, visoki nasipi mogu
posluiti i kao protutea i tako poveati stabilnost nestabilnih pokosa - za razliku od mostova za koje treba izvoditi skupe temelje i provoditi zatitne mjere da ne bi dolo
do poputanja pokosa. Dakle, nasipi su se pokazali kao
vrlo uspjena alternativa mostovima koji se izvode na
padinama (slika 18.).

Slika 18. Nasip umjesto mosta na trasi autoceste u pokosu

Gotovo trideset godina iskustva s raznim nasipima, ija

visina varira od 40 do 120 m (koji su uglavnom bili graeni kao podloga za autoceste), pokazuje da ne postoje
sveobuhvatni kriteriji kojima bi se jednoznano vrednovale prednosti nasipa u odnosu na mostove. Stoga se na
svakom pojedinom projektu treba donijeti zasebna odluka o gradnji bilo mosta ili nasipa. Osnovni faktori koji
utjeu na odluku o gradnji nasipa umjesto mosta su:
smjetaj objekta, ukljuujui i poloaj postojeih graevina ili naselja,
geomorfologija, stabilnost postojeih kosina,
svojstva tla, ukljuujui i prisutnost vode u tlu i pokosu,
dozvoljena apsolutna i diferencijalna slijeganja krune nasipa (u vezi s ravnou cestovnih ili eljeznikih konstrukcija),
dostupnost odgovarajueg nasipnog materijala,
koliina materijala (iskop i zasjek u odnosu prema
potrebnom nasipu) na odreenom potezu,
duina i kvaliteta pristupnih cesta koje e se koristiti
za dopremu nasipnog materijala,
broj, promjer, duina i lokacija eventualnih propusta
u dnu i/ili u tijelu nasipa,
dinamika graevinskih radova,
trokovi graevinskih radova,
dugoroni trokovi odravanja,
lokalni klimatski uvjeti i estetika.
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

Zbijanje tla za graevine

Slika 19. Stometarski nasip umjesto mosta na autocesti u uskoj

dolini. Prikazane su i potrebne mjere iskopa i stabilizacije pokosa na suprotnoj strani doline

Na slici 19. prikazan je nasip visok 100 m koji je izveden u uskoj dolini umjesto prvobitno projektiranog mosta duine 300 m. Nasip ujedno dri i nestabilnu kosinu,
a da je odabrano rjeenje s mostom temeljenje bi bilo
sloeno, a morale bi se poduzeti i odgovarajue mjere za
zatitu pokosa. S druge strane, da bi uope bilo mogue
izgraditi visok nasip trebalo je odstraniti postojee korito rijeke i saveznu cestu, te izvesti zasjek visine 75 m na
suprotnoj strani doline. Taj su zasjek graditelji trebali
uvrstiti s 447 prednapetih sidara ukupne duine 13.800
m i s ukupnim radnim optereenjem od Tw = 475 MN.
Dno doline sastojalo se od rijenog ljunka s pijeskom i
oblucima, a tinjasti kriljac na padini formirao je miolitske zone s rezidualnim kutom trenja od svega r = 9.
Prema noici pokosa podlona je stijena bila prekrivena
prainasto-ljunanim i tronim ploastim slojevima.
Zbog izraenog nedostatka prostora u uskoj dolini, odreeno je da nagib pokosa iznosi od 2:3 do 2:2,8.
Nasipni materijal dopreman je s nekoliko zasjeka koji su
se izvodili pri izgradnji autoceste. Stoga su svojstva tog
materijala bila dosta raznolika: stijenski materijal (tinjasti
kriljac, mjestimino troan i fragmentiran), pjeani
ljunak, sitni pijesak, plosnati koluvij te mjestimine
naslage glinasto-pjeanog praha. Zbog toga se nasipni
materijal ugraivao u obliku sendvia, tj. tako da se slabiji materijal polagao u zone koje nisu bile znaajne za
stabilnost nasipa.
Debljina nasipnih slojeva varirala je od 20 do 110 cm
ovisno o kvaliteti materijala, o njegovoj vlanosti tijekom
nasipavanja i o kapacitetu valjka. Za zbijanje je upotrijebljena sljedea oprema:
vibrovaljci teine do 15 tona,
samohodni valjci gumenjaci, 16 - 20 tona,
tegljeni vibrovaljci od 6,5 do 10,5 tona.
Kontrola zbijanja obavljena je kontrolnim valjanjem,
mjerenjem gustoe, ispitivanjem probnom ploom i
primjenom nekih pomonih kriterija. U to se vrijeme
(1978./79.) jo nije obavljala kontinuirana kontrola zbijanja s pomou ureaja montiranog na valjku. Slijeganje
temeljnog tla i samog nasipa izmjereno je u bazi i na ne525

Zbijanje tla za graevine

koliko slojeva nasipa. Na taj je nain omogueno zasebno registriranje deformacija tla i deformacija nasipa.
Rok graenja bio je vrlo kratak. Zbog toga su se zemljani radovi trebali izvoditi i tijekom zime. Maksimalna koliina nasutog i zbijenog zemljanog materijala iznosila je
oko 130.000 m3/mjesec. Kako su se temperature nekada
sputale i do -25C, zemljani materijal za nasip trebao
se iskopavati u malim kontingentima tako da se ne smrzne pri prijevozu i ugradnji. Doputala se upotreba smrznutih gruda do veliine glave, ali se u takvim sluajevima trebala poveati energija zbijanja. Slojevi zemljanog
materijala nisu se smjeli ostavljati neobraeni preko
noi, ve su se zbijali sve do traene vrijednosti. Ako to
nije napravljeno, smrznuti se sloj sljedeeg jutra trebao
skidati. Zbog toga su se u hladnim razdobljima zemljani
radovi obavljali u dnevnim i nonim smjenama. esto je
bilo potrebno, kada se prekid radova nije mogao izbjei,
odstraniti snijeg i led te grubo razrahliti povrinu sloja
prije nastavka nasipavanja. Sol je sluila za odmrzavanje debelih slojeva leda koji bi mogli uzrokovati dugorone deformacije ili klizanje terena. Tako rastopljena
povrina sloja osiguravala je dostatan kontakt sa sljedeim slojem.
Posebno je bilo teko udovoljiti zahtjevu da se nasip gradi
u dva uzduna presjeka - a to se trebalo obaviti zbog premjetanja rijeke i stare ceste (slika 19.). Kako je u vrnim
razdobljima cestom prolazilo i do 40.000 vozila na dan,
graditelji su trebali osigurati stalni promet. Za nasipavanja vanjskog dijela nasipa (druga faza graenja, tj. II na
slici 19.), bilo je potrebno postupno napraviti dubok usjek u postojei nasip (faza I.). To je osiguralo dostatnu
vezu izmeu raznih dijelova nasipa. Slijeganje nasipa
iznosilo je samo oko 1 - 2 %o od visine nasipa. Slijeganje temeljnog tla iznosilo je nekoliko decimetara. I jedno i drugo slijeganje brzo se stabiliziralo pa se, nakon
razdoblja konsolidacije od nekoliko mjeseci (tijekom
zime), moglo pristupiti ugradnji tampona, nosivog sloja
i bitumenskog zastora i to bez primjene bilo kakvih posebnih mjera. Dugoronim promatranjem nasipa ustanovljeno je da se nasip ponaa odlino. Diferencijalno slijeganje po osnovici nasipa (do kojeg je dolo zbog heterogenosti podloge) uglavnom se izjednailo po visini nasipa tako da je, zbog krutosti tog stometarskog nasipa, kruna
nasipa ostala vrlo ravna.
Kolnik je izveden na visini koja je za 10 cm via od projektirane visine, a to je napravljeno da bi se kompenzirala budua slijeganja. Ta je rezerva iskoritena koz vrijeme od pet godina, a dugorona slijeganja su od tog vremena bila praktiki zanemariva. Stoga se od 1980. godine, kada je cesta otvorena, nisu trebale obavljati nikakve
korekcije visine kolnika.
Izvoenje visokih nasipa umjesto mostova smatra se naroito prikladnim kada se nasip moe iskoristiti i kao protutea te tako dodatno uvrstiti nestabilne padine, naroito
526

H. Brandl
kada se radi o duboko usjeenim kliznim plohama. U
sluaju prirodno jako zaobljenog profila tla, ponekad
moe biti dovoljna ak i relativno mala visina nasipa, i
to uglavnom u perifernim zonama visokih nasipa. Meutim, za to se trebaju obaviti detaljne analize stabilnosti
pokosa i zemljani se radovi trebaju obaviti vrlo paljivo
da bi se izbjeglo mjestimino klizanje tla. Na slici 20.
prikazan je takav presjek pri kraju nasipa visokog 120 m
koji sada poveava ukupnu stabilnost 500 metara visoke
nestabilne padine. Prvobitno projektirani most bi, da je
izveden, "plutao" u puzajuoj masi tla (kriljac i kriljasti koluvij) bez obzira na to to su bili predvieni duboki
temelji. Nasip dug 600 m hortikulturno je ureen tako
da se dobro uklapa u okolni krajolik pa je autocesta gotovo
sakrivena i uope se ne moe vidjeti iz naselja koja se
nalaze u dolini, a to ne bi bio sluaj da je umjesto nasipa
izveden vierasponski most.

Slika 20. Uski profil u perifernoj zoni 120-metarskog nasipa za

autocestu koji sada poveava opu stabilnost
nestabilnog pokosa visine 500 m. Prema prvobitnom
projektu trebao se izvesti most duine 600 m

Propusti u visokim nasipima

Propusti koji se izvode u dnu ili po visini visokih nasipa
trebaju se dobro proanalizirati i adekvatno projektirati.

Slika 21. Izmjerena raspodjela pritiska tla na armiranobetonski

propust u dnu nasipa visine 60 m

Sile koje djeluju na te objekte ovise o krutosti propusta i

okolnog tla pa stoga i o stupnju zbijenosti nasipa. Slaba
zbijenost bonih slojeva nasipa i velika krutost propusta
GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

H. Brandl

Zbijanje tla za graevine

dovodi do koncentracije naprezanja na objektu. Slika

21. pokazuje takav sluaj za betonski propust na dnu
nasipa visokog 60 metara. Izmjereni pritisak na vrhu
krunog propusta bio je za vie od dva puta vei od
geostatskog pritiska nadsloja.

Tablica 3 Usporedba trokova graenja nasipa i mostova na autocestama i "poluautocestama"

Pritisak nadsloja moe se smanjiti slabijim zbijanjem

prvih slojeva iznad propusta ili ugradnjom stiljivih umetaka (npr. geopjene). Takav stiljivi jastuk omoguuje prijenos optereenja s nadsloja na bone zone propusta. Stoga
se te bone zone trebaju dobro zbiti.
6 Graenje autocesta u dvije faze
Autoceste s vie trakova ponekad se izvode u dvije faze,
tj. kao dva paralelna pravca, a to se radi kada nema dovoljno novca za gradnju punog profila. Vremenska razlika izmeu te dvije faze moe varirati od nekoliko godina
do vie desetljea. Prednost je takve filozofije projektiranja i graenja u injenici da se tako graene prometnice
mogu otvoriti vrlo brzo, ali s manjim prometnim kapacitetom. Autocesta se proiruje do punog profila u nekom
kasnijem razdoblju (ovisno o gustoi prometa i dostupnosti sredstava za financiranje tog proirenja).
Takvo graenje autocesta u dvije faze (a svaku od njih
nazivamo "poluautocestom") prikladnije je za mostove
ali nije optimalno za nasipe, naroito kada su vii od tridesetak metara. Dodatni trokovi izgradnje punog nasipa u prvoj fazi graenja samo su 10 do 15 posto vei od
cijene izvoenja polovice nasipa, dok su kod mostova ti
trokovi 70 do 75 posto vei. Stoga moemo zakljuiti
da se, u sluaju nasipa, gradnja poluautoceste ne preporuuje niti s financijskog niti s geotehnikog gledita.
Naime, proirenje starog nasipa podrazumijeva posebne
zemljane radove, mjere stabilizacije, dovodi do diferencijalnog slijeganja itd.
U tablici 3. usporedba je trokova graenja nasipa i mostova na autocestama, i to na temelju pretpostavljene vrijednosti od 100% za poluautocestu. Te procjene ine osnovu za donoenje odluka o gradnji mostova ili nasipa na
autocestama u punom ili pak u polovici profila.

H = 25 m, L = 130 m
2 propusta po nasipu
H = 30 m, L = 130 m
1 propust po nasipu
H = 42 m, L = 400 m
2 propusta po nasipu
H = 40 m, L = 300 m
1 propust po nasipu
H = 50 m, L = 330 m
2 propusta po nasipu
H = 55 m, L = 400 m
3 propusta po nasipu
H = 60 m, L = 400* m
1-2 propusta po nasipu
H = 60 m, L = 570* m
2-3 propusta po nasipu

irina autoceste(H) i

Troak graenja [%]

"Poluautocesta" Autocesta
most nasip most nasip
177
93
100
86
(77)
(8)
171
91
100
83
(71) (10)
153
127
100
121
(53)
(5)
157
104
100
100
(57)
(4)
154
149
100
135
(54) (11)
154
154
100
141
(54)
(9)
150
145
100
132
(50) (10)
162
162
100
138
(62) (17)

H najvea visina nasipa ili mosta

L duljina krune nasipa (neto kraa ploa mosta)
U zagradama: dodatni troak izmeu izgradnje polovice i punog
profila (nasipi ili mostovi)
* - vijadukt koji prelazi sredinji dio doline jednak je za obje varijante

U navedenim je primjerima prikazana vanost kvalitetno izvrenog zbijanja tla i drugih zrnatih materijala. Nova graevinska oprema omoguuje kontrolu zbijanja,
koja se pokazala kao pouzdana metoda za ocjenjivanje
kvalitete zbijenih slojeva. Kontinuirana kontrola zbijanja (CCC) pomou ureaja montiranog na valjku u velikoj mjeri olakava izgradnju visokokvalitetnih nasipa,
ak i u sluajevima kada se koristi materijal heterogenog sastava. Stoga se moe (i treba) oekivati da e se
visoki nasipi sve ee koristiti za temelje upornjaka
mostova, pa ak i kao zamjena za visoke mostove.

LITERATURA
[1] Adam, D.; Kopf, F.: Theoretical analysis of dynamically loaded
soils. Proceed. of ETC 11 Committee of ISSMGE. Presses de
l'Ecole Nationale des Ponts et Chaussses, Paris, 2000.
[2] Adam, D.; Kopf, F.: Sophisticated compaction technologies and
continuous compaction control. Proceed. of ETC 11 Committee
of ISSMGE. Presses de l'Ecole Nationale des Ponts et Chausses,
Paris, 2000.
[3] Barling, J. M; Glimsdale, J. E.: Rigid pavements for airports.
Design applications of raft foundations. J.A. Hemsley (ed.),
Thomas Telford, London, 2000., 71.-105.
[4] Brandl, H.: Ungebunde Tragschichten im Strassenbau.
Bundesministerium fr Bauen und Technik; Strassenforschung,
Heft 67, Wien, 1977.
[5] Brandl, H.; Adam D.: Sophisticated continuous compaction control of
soils and granular materials. Proceed. Int. Conference on Soil
Mechanics and Foundation Engineering, Hamburg. A.A. Balkema,
1997.

GRAEVINAR 54 (2002) 9, 513-527

[6] Brandl, H.; Adam D.: Special Applications of Geosynthetics in

Geotechnical Engineering. Proceed. 2nd European Geosynthetics
Conference, 1:27-64, Bologna, 2000.: Italian Geotechnical
Society.
[7] Brandl, H.; Adam, D.: Flchendeckende Dynamische
Verdichtungskontrolle
(FDVK)
mit
Vibrationswalzen.
Bundesministerium fr Verkehr, Innovation und Technologie,
Strassenforschung, Heft 506. Wien, 2001.
[8] Brandl, H.; Kopf, F.: Flchendeckende dynamische
Verdichtungskontrolle (FDVK) mit unterschiedlich angeregten
dynamischen Walzen. Bundesministerium fr Verkehr, Innovation
und Technologie, Strassenforschung, Heft 517, Wien, 2002.
[9] Davies, M. et al.: Tailings Dams 2000. International Water Power
& Dam Construction, May, 2000.

527