RIMSKO PRAVO, PITANJA ZA ISPIT, I DIO :

1. Podjela prava u Rimskom pravu

2. Periodizacija u razvoju rimske drave I rimskog prava (mogua pitanja po periodima)
3. Zakon XII ploa
4. Ius Honorarium ili pretorsko pravo
5. Klasino iurisprudencia
6. Justinijanova kodifikacija
7. Recepcija Rimskog Prava
8. Pravna I poslovna sposobnost
9. Capitis Deminutio ili promjena statusa
10. Status Libertatis
11. Manumissiae
12. Patronat
13. Stanja slina ropstvu
14. Status civitatis
15. Status familie
16. Ogranienje pravne I poslovne sposobnosti
17. Pravne ili juristike osobe
18. Pojam I povjesni razvoj rimske obitelji
19. Srodstvo I stupnjevi srodstva
20. Zaruke (Sponsalia)
21. Pojam I pretpostavke braka
22. Oblici sklapanja braka, uinci braka, prestanak braka
23. Miraz (Doss)
24. Patria Potesstas
25. Nain postanka I prestanak patriae potesstatis
26. Tutorstvo (Tutela)
27. Skrbnitvo (Coroa)
28. Pojam I podjela stvari
29. Pojam I vrste posjeda
30. Sticanje I gubitak posjeda
31. Zatita posjeda
32. Pojam I vrsta stvarnih prava
33. Pojam I vrste vlasnitva
34. Suvlasnitvo (Condominium)
35. Ogranienja vlasnitva
36. Okupacija
37. Nalaz blaga (Tesaurus)
38. Prirataj (Accessio)
39. Preradba stvari (Specificatio)
40. Comisstio, confuzio, fructus
41. Uzucapio
42. Longi I longissimi temporis presscriptio-dosjelost po Justinijanovom pravu
43. Mancipacia
44. In iure cessia

45. Tradicija
46. Rei vindicatio
47. Actio publitiana
48. Actio negatoria
49. Zemljine slunosti ili servitutes prediorum
50. Osobne slunosti ili servitutes perssonarum
51. Emfiteusa
52. Superfities
53. Zalono pravo
54. Hipoteka
II PARCIJALA :
55. Pojam I predmet obveze
56. Pojam, podjele I elementi pravnog posla
57. Uvjet (Conditio)
58. Rok (Dies)
59. Namet (Modus)
60. Bludnja (Error)
61. Izvori obveza
62. Prirodne obveze ili obligationes naturales
63. Solidarne I razdjeljene obveze
64. Poruanstvo ili jemstvo
65. Caessia
66. Actiones adviectitiae qualitatis
67. Alternativne obveze I facultas alternativa
68. Zakanjenje ili morra dunika I vjernika
69. Naknada tete
70. Culpa ili nemarnost
71. Ugovori u korist I na teret 3. Lica
72. Prestanak obveze ippsso iure
73. Prestanak obveza appe exceptiones
74. Novacija
75. Prijeboj (Compensatio)
76. Nexum
77. Stipulacija
78. Literalni kontrakti
79. Zajam (Multum)
80. Ostavna pogodba ili depositum
81. Posudba (Comodatum)
82. Fiducia I pignus
83. Kupoprodaja ili emptio venditio
84. Odgovornost prodavca za pravne I faktike nedostatke prodate stvari
85. Najam pogodbe ili locatio conductio
86. Ortakluk (Societas)
87. Nalog (Mandatum)

88. Bezimeni ugovori

89. Pacta
90. Poslovodstvo bez naloga ili negotiorum gesstio
91. Sluajna zajednica ili communio incidens
92. Bezrazlono obogaenje ili condictiones sine causa
93. Furtum (Kraa)
94. Rapina (Razbojnitvo)
95. Iniuria ili povreda tue osobnosti
96. Domnum iniuria datum oteenje tue stvari
97. Dolus (Prevara) I vis ac metus ili sila I strah
98. Alienatio in frandem creditorum ili prikrata vjerovnika
99. Quasi delicti
100. Intestantno ili zakonsko nasljeivanje po zakonu XII ploa
101. Intestantno ili zakonsko nasljeivanje po pretorskom pravu
102. Intestantno ili zakonsko nasljeivanje po Carskom I Justinijanovom pravu
103. Pojam I povjesni razvoj oporuke ili testamenta
104. Testamentio factio activa I pasiva
105. Supstitutiae (zamjene)
106. Nuno nasljedno pravo
107. Usucapio pro herede
108. Transmissio I acrescentio
109. Legati
110. Fidei comissi
111. Condicili
112. Povjesni razvoj rimskog sudskog postupka
-

U prvi dio spada historijski dio sa izvorima prava, statusno pravo, porodino pravo I
stvarno pravo
U drugi dio spada obvezno pravo, nasljedno pravo I rimski sudski postupak

RIMSKA DRAVA
754-565. pr.n.ere osnovana Rimska drava
Rimska drava je postojala oko 13 st.
Periodizacija / faze :
1. Period Kraljevstvo (754.god. pr.n.ere-510.god.pr.n.ere)
-svakom periodu odgovara faza razvoja rimskog prava
I faza Rim.prava - staro civilno pravo ili IUS CIVILE
2. Period Republika (2 podperioda)
1 1. Rana Republika (510.god.pr.n.ere-201.god.pr.n.ere)
2. Kasna Republika (201.god.pr.n.ere-27.god.pr.n.ere)
II faza Rim.pravo - Pretorsko pravo ili IUS HONORARIUM
3. Principat (27.god.pr.n.ere-235.god.n.ere)
III faza Rim.prava - Rimsko klasino pravo ili klasina jurisprudencija
4. Dominat (235.god.n.ere-565.god.n.ere)
IV faza Rim.prava Postklasino ili carsko (vulgarno) pravo
-Rimska drava=robovlasnika drava. U Rimskoj dravi postoje 2 drutvene klase:
1. Robovlasnici (slobodni ljudi-vladajua klasa)
2. Robovi (neslobodni ljudi, klasa kojom se vlada)
Klasa robovlasnika - bila partikularna, razliiti drutveni slojevi, postoji stalni proces
borbe tih slojeva izmeu sebe
-Statusno Rim. Drutvo je bilo postavljeno tako da pojedinac iz najniih slojeva moe
vrlo brzo doi u najvie I obrnuto
I PERIOD KRALJEVSTVA
-osnovni organi vlasti su rex (kralj), senat I narodne skuptine
-rex-bio izborni starjeina Rimske drave (na vlast nije dolazio nasljedstvom), narod ga
bira u skuptinama
-nadlenosti kralja : vrhovni komadant vojske, vrhovni svetenik (pontifex maximus),
vrhovna sudska apelaciona instanca (kad nas neko osudi na kaznu on moe da nas kazni
ili oslobodi), predstavlja zemlju u meunarodnim odnosima.
-u poetku vladalo 7 kraljeva koji su se smjenjivali
I Rimski kralj-Romul-754.god udario temelje Rimskoj dravi sa sljedbenicima, doao I
odabrao mjesto gdje e osnovati grad (Rim) koji e biti centar njegovog carstva, koje e
vladati svijetom, odredio je vrata grada tako da nije mogao ui ko je htio.
-izabrao dobru poziciju Rima (na 7 preuljaka, blizu morske obale, povoljno za odbranu
grada)
Rimska drava poela se razvijati kao drava grada-polisa po uzoru na grke gradove4

dravice-polise
-kasnije se gradovi udruuju I Rim.Carstvo postaje najveom dravom
-metod irenja-bilo osvajanje, bili dobri ratnici
-postavili znaajan meunarodni faktor
-zastraivanjem uvlaili narode u dobrovoljne saveze nameui im obaveze
II Rimski kralj-Tarkvinije Superbus (oholi)-posljednji Rimski kralj, zvali ga tako jer se
udaljio od naroda I poeo da autoritativno vlada, narod ga protheruje 510g.pr.n.e.
-510.g.p.n.e.-godina promjene ureenja iz Kraljevstva u Republiku
III kralj-Servije Tulije (pretposljednji)-Servijeve reforme ili Servijev ustav-poznat po
reformama
-drugi organ vlasti-SENAT (savjetodavna uloga kralja-savjetuju ga u donoenju odluka)
-nije postojalo krvno-srodnikih zajednica
-osnovna drutvena elija predstavljena u zajednici GENS (ekonomska zajednica
srodnika-udrueno vie porodica, zajedno rade I samo tako preivljavaju, a razlog tome
su nerazvijena sredstva za rad)
-kako se sredstva rada razvijaju-ire zajednice se cijepaju na nie, omoguuje se da manja
grupa ljudi opstaje
GENS-konzorsium-agnanska familija
KRVNO-SRODNIKA FAMILIJA (kognadska familija)
-u poetku bilo 300 gensova- na elu svakog bio starjeina, kasnije se gensovi udruuju u
KURIJE. 1 KURIJA=10 GENSOVA, 30 KURIJA=300 GENSOVA, u kurijama
upranjavali religiozne I kultne potrebe. Osnovna privredna grana je zemljoradnja I oblik
privrede je NATURALNA privreda (proizvode onoliko koliko im je potrebno)
-10 KURIJA= PLEME, 30 KURIJA=3 PLEMENA (Ticiji, Ramni I Luceri)
-na elu gensa stajao je najstariji, najiskusniji ovjek SENEX (Starac)
Rimski narod-Populus Romanus
-SENAT-najvaniji organ, u njega ulaze starjeine gensova300 senatora
-Senat dobio ime po Senexu (starac)
-Senat-jedini organ vlasti koji je zadran tokom cijele historije Rimske drave, svi ostali
organi su se pojavljivali I nestajali
-struktura lanstva senata I politiki uticaj se mijenja
-NARODNE SKUPTINE-imale zakonodavnu nadlenost (donosile zakone)
-skuptine I zakoni nisu imali veliki znaaj u izgradnji pravnog sistema zbog procedure
-razvoj Rim.prava tee drugim putevima, I nosioci prava su drugi organi skuptina
1. Kurijatske skuptine (Comicia Curiata)-formirane na osnovu kurija, princip
donoenja odluka- 1 kurija, I glas
2. Centurijatske skuptine (Comicia centuriata)
3. Tributske skuptine (Comicia tributa)
4. Plebejske skuptine (Comicia Plebeia)
Reforme Servija Tulija
I period-Kraljevstvo-posmatra se kao prelazni oblik iz preddravnog oblika dru.ureenja
u dravni.
-pojam drave-istorijska kategorija (pojavila se,trajala I nestala ili e nestati-po tom
vienju smatra se da su ljudi prije drave ivjeli u rodovskim zajednicama.
-procesi rimske drave-pojava nejednakosti meu ljudima
-osnovni metod irenja drave-osvajanja-kao posljedica razliitih poloaja ljudi (najjai

uzimali vie)
-Servije Tulije normirao (potvrdio) diferencijacije u reformama
-podjelio stan. Na osnovu imetka na 5 imovinskih razreda, kriterij te podjele je bio
imovinski cenzus.
-od I-V razreda-slobodni stan. Po principu bogatstva
I i II najbogatiji
III, IV i V manje bogati
V razred protetarium (najsiromniji), nisu imali imetka ali zbog PROLESA (potomstva)
doprinosili razvoju drave.
-kada ih je poredao odredio je da svaki razred po sposobnostima treba formirati vojne
jedinice-CENTURIJE /centus-100 centurija-vojna jedinica od 100 ljudi
-imuniji moraju oformiti najvei broj centurija
-I i II-formirali vei broj centurija od ostalih razredA
-centurije su dobro opremljene
-Tako su formirane I Centurijske skuptine I Centurija 1 glas
-Najbogatiji (I,II) u skuptinama-donosili odluke koje odgovaraju njihovim interesima
-oni su dovedeni u dominantni politiki poloaj
-podjela stan. Po teritoriji : 4 gradska TRIBUSA (osn. Teritorijalna jedinica-TRIBUS
URBANE, 16 seoskih TRIBUSA, 16 seoskih TRIBUSA-TRIBUS RUSTICIAE
-tada je u gradovima ivjela gradska sirotinja/PLEBS/
-u seoskim TRIBUSIMA ive povlateni slojevi-zemljoposjednici
-tako nastaju Tributske skuptine- 1 Tribus 1 glas
-Servije izvrio vojnu reorganizaciju Rim.drutva za jo vea osvajanja I produbljavanje
jaza izmeu bogatih I siromanih, verificirao odreene dru. Slojeve.
1. Kakva je privreda u periodu kraljevstva?
Naturalna privreda-osnovne ekon. Jedinice proizvode onoliko koliko im je potrebno,
nizak stupanj razmjene, odsustvo trita I novca, odsustvo radne snage
-ako se pojavi viak onda se razmjenjuje meu gensovima
-Trampa (Permutacio)-zamjena-najprimitivniji oblik razmjene
-patrijarhalno ropstvo-robovi se ne razlikuju mnogo od ostalih lanova, imaju dobar
poloaj, nizak stupanj razvoja, tako da svi rade, I robovi I slobodni.
REPUBLIKA
-u Republici-klasino ropstvo, eksploatacija
-osnovna privredna grana-zemljoradnja
-cjelokupno slobodno stanovnitvo 2 sloja
1. sloj pol. Povlatenih PATRICIJI
2. sloj pol. Potlaenih PLEBEJCI
-stalne su bile bprbe meu njima
-510.g.pr.n.e protjeran Tarkvinije superbus (unitio zakone Tulija)
-umjesto kralja sada su na elu drave KONZULI (Kraljevstvo u Republiku)
-KONZULI predstavljaju zaetke nove strukture dravne vlasti-MAGISTRATI(nove
dr.slube) kao dananja Ministarstva.
-KONZULI-u poetku su imali iroka ovlatenja koja dijelimo u 2 kategorije:
6

1. CUM IMPERIO ovlatenja da komanduje vojskom

2. CUM POTESTATE civilno-pravna I upravno-pravna ovlatenja (upravlj. I vojskom
I reguliu pitanja meu civilima)
-ne mogu uspjeno da odgovore na ovla.
-konzuli-dolazi do procesa izgradnje ljestvice magistratskih funkcija
-CUM POTESTATE se prenose na novoformirane magistratske dunosti
-magistarske funkcije (imale zajedniki karakter, a to su):
1. KONZULI
2. CENZORI
3. PRETORI
4. KVESTORI
5. KURULSKI EDILI
mandat, bio godinu dana za sve, mag. Funkcije bile kolegijalni organ vlasti-na svaku
funkciju barem 2 vritelja s tim da svaki nosilac ima pravo veta na odluku svog kolege,
obnaane su besplatno iz asti (HONOR-AST)
-pravo VETA- princip samoogranienja, da se onemogui da I ovjek koncipira vie
vlasti
-honorarna funkcija (ne plaa se, nego je radimo iz asti). Postavlja se pitanje od ega
ive??. Tako da su te funkcije mogli obavljati samo imuni I da su ulagali u predizborne
kompanje da bi bili izabrani
-CURSUS HONORUM-pravila kako se dolazi na funkciju, sa koliko god. Itd..
-ovjek koji prodje od najnie do najvie dobiva mogunost da ue u senat
-senat-islueni magistrati, ljudi koji su ili od najnie do najvie I bie primljeni ako su
sluali naredbe senata bez pogovora. Kad postanu senatori senat im kae da e dobiti
predaha i bie upravnici provincija i biva predstavnik centralne-rimske vlasti, kada dolazi
tamo nema kontrole pa vri zloupotrebu vlasti (poreze i teret), te se ekon. oPoravi,
napljaka I tako viestruko naplate onaj honorarni rad.
-rimljani biraju 2 KONZULA
-godine se oznaavale za vrijeme konzula tog I tog-kalendar konzulskih imenovanja
-ne mogu ratovati sa 2 komadanta, u sluaju rata jedan od njih postaje dikatator (na 6
mjeseci), I on komanduje vojskom dok drugi nema pravo VETA
-pravo VETA nije bilo mnogo efikasno, jer su oni imali vojsku iza sebe
-dolazi do otuivanja
-KLIJENTI-cluere (pokoravati se)-oni koji se pokoravaju bivim gospodarima, npr.
Osloboeni rob se svome gospodaru pokorava kao klijent/osobe koje su se stavljale pod
zatitu nekog drugog.
-Republika-res+publicum-javna stvar-neto to se tie svih graana/uee svih graana
-doneseno ukupno 800 zakona u periodu Republike-veina se odnosila na javno pravo,
samo 1/3 na privatno pravo
-LEX LICINIE SEXTI- plebejci dobili magistratske funkcije
1 od konzula mora biti plebejac
2. vraanje dugova
3. zemljini maximum

-ostali kraljevi-1. Romul, 2. Ponpilije, 3. Tulo Hostilije, 4. Auco Marcie, 5. Taskvinije

Prisco, 6. Servije, 7.Tarkvinije Oholi, 8. Tulija
CENZORI- mandat bio dui od godinu dana, svake 5.god vre popis slobodnog
stanovnitva I rasporeuju ih u razrede, funkcije tajnih slubi-posmatrali tajno neke ljude
I davali cenzorski ukor (NOTA CENSORIA)-na javnom planu (takvi se ne mogu
kandidovati za politiku funkciju), privatnom planu (ne mogu pisati oporuke I
nasljeivati)
-PRETORI-za pravosue, najvie doprinjeli razvoju prava, izvrili reforme civilnog prava
-KVESTORI-istrani organi u sudskim, javnim postupcima sprovoenim od strane
drave (za najtea krivina djela, najvie kazne-kapitalne ili puera capitalis), upravljali
finansijama
-KURULSKI EDILI-trne I inspekcijske nadzore, odravali red I mir u javnosti,
kontrolirali trgovinu, ako bi uvidjeli neto nepoteno postavili bi prva pravilaza
nedostatke prodate stvari
-BORBA PATRICIJA I PLEBEJACA-patriciji su eljeli magistratske funkcije
-2 kolosijeka na pol. I ekon. Planu
-patriciji-ukorporirali elemente kastrinskog sistema, nisu dozvoljavali da nii slojevi dou
u njihove redove, ne mogu se mjeati brakovi
-LEX CANULEA-zakon kojim je ukinut zakon da se ne smiju mjeati brakovi
-plebejci-nisu mogli imati magistratske funkcije
-plebejci-ukupili se na jednom breuljku I konstatovali da taj skup ima
obiljejeskuptine- Comicia Plebea-njihove odluke-PLEBISCITI (u poetku vae samo
kao zakoni plebejaca) patriciji se nisu na to obazirali
-LEX HORTENSIA-PLEBISCITI-pravila za pleb. I patric. (287.g.pr.n.e)
-plebejci biraju PUKOG (PLEBEJSKOG) TRIBUNA koji regulira njihove odnose-niko
ga ne smije ometati, moraju potovati njegove odluke inae bi bili kanjavani
-pravo tada nije bilo javno objavljeno, priznavanje prava imali su samo patriciji, zato su
plebejci eljeli da se pravo javno objavi da bude dostupno svimaZAKON XII PLOA
(LEX DUODECIUM TABULARUM)-451.god pr.n.ere (predstavlja pobjedu plebejaca)
-na ekon. Planu plebejci su eljeli da se izvri pravinija raspodjela novoosvojene zemlje
-cijela borba se vodila u narodnim skuptinama
-patriciji- stranka OPTIMATI
-plebejci- POPULARI
-na elu borbe plebejaca- braa TIBERIJE I GAJ GRAH, AGER PUBLICUS-javna zemlj
-za njih je vezan set zakona (LEX AGRARIA-agrarni zakoni)
-predlagali su uvoenje zemljinog maximuma u zakonima (od 500 jugera zemlje)
-biranje posebnih komisija da javno vre preraspodjelu zemlje
-drugi cilj na ekon. Planu: brisanje dugova (uzimali zajam od patricija)
-NEXUM-dugovinsko javno vre preraspodjelu zemlje
-ropstvo za onoga ko nije mogao vratiti dug, patriciji nisu eljeli praviti ustupke po tom
pitanju
-plebejci-dobili brau Grah zbog toga I dolazi do toga da plebejci nisu imali nikakve
rezultate po pitanju agrarne reforme/ostali poznati jer su iznijeli to pitanje(agrarno), na
politikom planu nikad ga nisu rijeili
-stvaranje patric.-pleb. Aristokracije
-neki plebejci dobivi privilegije od patricija im se prikljuuju

-SENAT-donosi najvanije odluke, on je centralni dravni organ (Republika)

-ne ine ga vie starjeine gensova (jer nema vie gensova), sada ga ine islueni
magistrati
-senat-meunarodni odnosi, vri procjenu politike situacije, sposobnosti I jakosti
neosvojenih drava I donosi odluku o napadanju, kome e dati funkciju diktatora,
upravlja oblstima koje su sada provincije.
-SENATUS CONSULTA-senatske odluke, najzn. Izvori prava ili ORATIO
-Republika-najvee irenje Rim.Carstva
-vrili pol. Pritisak na druge drave-senat traio od njih da uu u savez sa njima
dobrovoljno, zakljuuju ugovor FEDERA EQUA, ostavljali im njihovu samoupravu, I te
drave im davale novac
-neke drave pruale su vojni otpor I kada bi bili pokoreni Rimljani im nameu ugovor
FEDERA INIQUA/ne daju im autonomiju I mogunost lokalnog prava I vee novane
obveze
--polis-Apeninsko poluostrvo, Zapadno-Ist. Evropa (I naa dr. granica na Dunavu),
Pirinejsko poluostrvo, Britansko ostrvo, Bliski I Srednji Istok granica na Tigru I Eufratu
PRIVREDA
-iz naturalne u trinu privredu, nova zanimanja (trgovina, zanatstvo, bankarstvo,
brodogradnja)
-visokoprofitabilna zanimanja (brzo se bogate) I postaju novi sloj naspram zemljoposjed.
Aristokraciji koji su ih gledali sa ponienjem jer su smatrali ta zanimanja ispod asti I da
je najasnije zanimanje zemljoradnja
-sloj NOVARSKE ili FINANSIJSKE arist. Ili VITEZOVI (ORDO EQUESTER)-ele
politiku vlast
-ropstvo-dolazi do promjene iz patrijarhalnog u klasino ropstvo (robovi osnovni
elemenat produkcionog odnosa, bili ukljueni u materijalnu proizvodnju, explotisani do
granice izdrljivosti, rade po 18 sati dnevno, njihova snaga postaje najdragocjenija,
postaju unosna roba, javlja se trite za robove
-na teak poloaj robovi diu ustanak I pobune
(najznaajniji je SPARTAKOV USTANAK), Spartak-sposoban, pametan rob
-robovi mu se prikljuuju, u jednom momentu Spartak imao ogromnu vojsku
-te pobune su uzdrmale temelje Rim.drave, smatra se da su samo sluajne okolnosti
uguile ustanak I nemilosrdno se obraunavali sa njima
-robovi su ubijali vladare
-zakon SENATUS CONSULTUM SILANIUM-ako rob ubije gospodara, svi koji su bili
tu a nisu zatitili gospodara moraju biti ubijeni (ali odustali od tog zakona)
-DRUTVENA STRUKTURA
-POLESTERIOLES
2 sloja HONESTIORES
-HUMILIORES
-predstavnici ovih slojeva razliito su kanjavani za ista djelA/vii sloj blae, nii sloj
otrije
-smatrali da je republikanski oblik ureenja idealan I to potvreno, bili ponosni na svoje
tradicije, pojavljuju se procesi koja ga unitavaju
-npr. Diktatori-izrastaju u vojskovoe te se ponaaju kao autonomni vladari, mandat im
bio 6 mjeseca, u poetku traili od senata da im ga produi, a kako su sve vie jaali
9

udaljavali su se od senata I ne trae produenje

-3 vojskovoe: GAJ MARIJE-izvrio I reformu vojske (profesionalizacija vojske, u
redove Rep. Vojske primao najbolje vojnike iz pokorenih zemalja obeavajui im
nagradu, meutim to se pokazalo kao uzrok slabljenja vojne moi I kriza)-obeanja nisu
ispunjavali tako da su neke vojskovoe I likvidirane
-2. KORNELIJE SULA- Suline proskripcije-postao vojskovoa na osnovu graanskih
ratova Rimljana
-porazi nisu bili kao danas, onak ko bi polit. Bio poraen-neugodna sudbina
-pobjednik-konsfeskacija imovine protivnika a kasnije I njih samih
-Sula traio spisak onih koji su mu pruali otpor, konsf. Imovinu I likvidirao ih
-kad je to uradio izaao je iz politike, umro prirodnom smru
-3. Najvei vojskovoa GAJ JULIJE CEZAR-poslat kao diktator da umiri ustanke u
Galiji I uspio, kako je tu ojaao, otiao u dananju Njemau, te Britaniju (vrio osvajanja)
senatori traili da se vrati I napusti funkciju jer mu je istekla
-kasnije se vratio Alea eacta est, niko ga nije smio doekati, postao najuticajniji ovjekpostao samouvjeren, na vrhuncu se opustio, zaljubio se u Kleopatru (Egipatsku kraljicu) I
po Rimu se to prialo, da ne ispunjava obveze, te da Rimom vlada Kleopatra
-Protivnici mu skovali zavjeru/mnogi su ga uzaludno upozoravali
-ubili ga u senatu, Gaj Brut ga je ubio-tada dolazi do anarhije , ne zna se ko vlada
-Cezar nije imao nasljednika, pa je napravio polit. Testament, on je elio da ga Octavian
August nasljedi
-Octavian elio vlast ali je bio mlad I stvaraju se TRIUMVIRATI (ugovori u polit.
Savezu), 3 vojna predstavnika dogovarala se o podjeli Rim. Carstva kojim e upravljati,
svaki se elio obraunati sa ostalim da bi dobio vlast
-Marc Antonije-upravljao Egiptom I zaljubio se u Kleopatru, bio pristalica Cezara,
predstavljao smetnju, ponaa se kao Cezar, te ga Octavian Augustus, koji je htio da doje
na vlast, u bici poraava. Trei je bio Lepid
-Marc Antonije bjei sa Kleopatrom u Aleksandriju, za njima dolazi Octavian Augustus I
saznaje se za Cezarovog potomka sa Kleopatrom, te ju je Octavian elio ukloniti
-Octavian A. zarobio Kleopatru, elio je povesti u Rim da bude na elu Trijumfa
-Kleopatra se eljela oprostiti od Marca Antonija I on joj dopusti, te ona izvrava
samoubistvo
-Octavian Augustus-27.g.p.n.e dolazi u senat u Rimu I proglaava se prvim senatoromPRINCEPS SENATUS/ prvi meu jednakim, on prvi donosi odluke, a onda ostali
-27.god pr.n.ere PRINCIPAT (prikriveni oblik vladavine 1 ovjeka PRINCEPSA)
-Octavian A. postao jak, elio sam vladati, ali zbog Cezarovog iskustva odluio da vlada
tako da ljudi misli da se nita nije promijenilo, a ustvari on vlada (zadrao I senat I
skuptine I magistrat- CONSTITUTIONES PRINCIPUM
-Octavian A. koncentrisao vlast tako da je nadlenosti ostalih organa vlasti prenosio na
sebe, stavio organe pod svoju polit. Dominaciju
-O.A.-naao saveznika u VITEZOVIMA I regrutira ih u redove SENATA-senatori
(poveava broj senatora-1000 dok nisu postali nadmoniji u odnosu na zemljoposjednike)
-princeps sve manje posjeuje senat
-PRINCEPSOVE KONSTITUCIJE-princepsove odluke, izvor prava, senatori ih
prihvatili

10

-kad je stavio senat pod polit. Kontrolu formira nove vojne jedinice od elitnih obuenih
vojnika-PRETORIJANSKA GARDA(6000 vojnika)-zadatak im je bio da tite Octaviana
-proces profesionalizacije vojske-O.A.
-magistrature-mu ne odgovaraju te stvara sopstveni inovniki aparat, od ljudi koje on
postavlja I koji ga sluaju I primaju platu
-Octavian A. imao cilj da svaka njegova odluka bude vrlo brzo realizirana
-izgradili mreu puteva-da bi njegove odluke dole brzo u sve krajeve, a posebno da se
obezbjedi pokretljivost Rimske vojske
-trebalo mu mnogo para za sve to, te uvodi nove reforme finansijskih tokova/do tada bila
glavna dravna blagajna
-osniva novu finansijsku instituciju-ERARIUM POPULI ROMANI FISKUS CEZARIS
ili PRINCEPSOV FIS
-da bi joj ojaao autorite on govori da I njegova privatna imovina ulazi u FIS, te on njom
upravlja/kasnije je to Blagajna Rima
-vremenom dr. Blagajna slabi, a FIS jaa
-razliite ocjene u principatu-neki misle da je period stabilnosti a drugi da je period krize
koja dovodi do propasti Rimskog Carstva
-to je period kada nema nove vrijednosti poetak krize
-u drutvenoj nadgradnji-Rim. Pravo dosee vrhunac razvoja, najzna. Rimski pravnici,
mnoga djela, Zlatni vijek Rim.prava
-koncentracija vlasti u rukama pojedinca jaa te
235.god DOMINAT-vladari postaju neprikosnoveni organi vlasti-titula CAREVA
-otvorena apsolutistika vlast
-titula DOMINUS ET DEUS (gospodar I bog) je titula careva gdje se carevi predstavljaju
kao predstavnici bogova
-CARSKE KONSTITUCIJE-odluke careva (dominantan izvor prava)
-car regulie drutveni ivot, apsolutistiki vlada ali postaje teret zbog ogromnog Rim.C.
-novi narodi na granicama Rim.C.-barbari (barba, brada-ratnici, zaputeni) predstavljaju
opasnost za Rimsko Carstvo, oni pljakaju Rim
-Rim.C. se bavi problemima barbara
-nema vie osvajanja, treba sauvati dravu u dotadanjim granicama
-defanzivni principposljedica reforme (vojne, sad je rimska vojska u defanzivi)
-U Zapadnom dijelu-logori, odbrambeni sustavi da bi sprijeili prodor barbara
-vojska se stacionira-stacionirana vojska
-da bi to bolje branili Carstvo daju im posjede u vlasnitvo na granicama
-nema osvajanja pa je I nedostatak robova, nema ko obraivati zemljunema prihoda u
dr. Blagajnidrava siromanija
-slobodni ljudi nisu trebali raditi fiziki posao, PLEBS-gradska sirotinja ivjela od
pomoi dravekako drava nema para te I oni moraju raditi
-PANES ET CILIKENZES-dotadanji motiv ivota, daju im parcele da ih obrauju I
dravi plaaju najamnicu (u poetku u novcu a kad ponestane novca onda u naturi)
-rijetki uspjeli na tome zaraditi, pa mnogi bjee I naputaju zemlju, te drava donosi
odluke da takvi ljudi (kako ne bi bjeali) ne smiju napustiti zemljite KOLONAT
(stanje slino ropstvu) GLAEBE AD SCRIPTI (pripisani zemlji, ako se zemlja prodaje
prodaju se I koloni)
-kolonat-pretaa feudalizacije/ukljuivanje slobodnog stanovnitva u privredu

11

-koloni su pretaa kmetova

-privreda je ponovno naturalna/trite slabi
-reforme na ekon. Planu/divljanje cijena proizvoda koji nedostaju
-Dioklecijan-Diokl. Edikt o maximiziranju cijena/propisao cijene ita kao maximalne
cijene koje mogu biti
-I pokuaj intervencionizma nije puno pomogao
-nestaica priliva u blagajni-reforma poreskog sistema-KAPUT IUGUM (pokuaj
uvoenja poreske obveze, svi su poreski obveznici, IUGUM-privredna djelatnost,
imetak,KAPUT-glava, to nije dalo nikakve rezultate
-car nije mogao sam to smiriti-reforme
-podjela Rim.Carstva na Zapadno Rim.C. I Istono Rim.C., Zapdano Rim.C. je najvie
pod udarom barbara 395.god
-Konstantin-preseljenje prijestolnice iz Rima u Konstantinopolis (na Bosforu, znaajan
poloaj), Konstantinopolis imitirao gradnju Rima
-sada su 2 cara-odluke iz jednog dijela Carstva imaju vanost I u drugom
-problem-prenos carskih ovlatenja sa jednog cara na drugog
-veina careva umirala nasilnim putem, da bi se rijeio taj problem Dioklecijan uveo
princip tetrarhije u upravljanju carstvom, svaki car u jednom I u drugom Carstvu ima
titulu AUGUSTA (po O.A.), I imaju zajedniku titulu Cezara (ue od cara I mjenjaju ga
ako mu se neto desi), npr. Dioklecijan se povukao sa prijestolja I na vlast je doao
njegov Cezar te se I Maximijan iz drugog dijela Carstva povukao (ali se vratio na
prijestolje-rekao da njegov cezar nije sposoban)
-nove teritorijalne jedinice : provincije I dioceze, pokuaji spaavanja Carstva, pojavljuje
se I nova religija-hrianstvo, do tada je Rim. Carstvo bilo politeistiko-preuzeto od Grka
(bog mira, rata, trgovine), dok je hrianstvo predstavljalo monoteizam
-hrianstvo kae da su svi ljudi jednaki I da se trebaju pomagati
-progoni hriana/to su ih vie proganjali pokret se vie irio
-udarali na autoritet vlasti (car obini ovjek)
-drava je u krizi te Konstantin 373.g izdaje Milanski edikt o vjerskim slobodama/tada je
I priznato hrianstvo
-crkva (nova org.), svetenici-dobivaju privilegije, osloboeni su poreza, dobivaju
zemljite I crkva jaa
-crkva preuzima principe org. Rimske drave, izgraena je po centralistikom principu
-Zapadna crkva-papa na elu, Istona crkva-drukija org. (1054.god.)
-barbari unitavaju Zapadno Rim.C. 476.god-osnivaju nove drave, a Rimljanima daju
mogunost da se koriste svojim pravom
-Istono Rim.Carstvo-due se odralo zbog poloaja (nije bilo na putu barbara)-smru
cara Justinijana 565.g je propalo-kasnije e tu nastati Bizantija
CARSKE KONSTITUCIJE
1. EDICTA-car izdavao openiti obveze, naredbe za graane I magistrate
2. DECRETA-sudske odluke koje donosi pri rjeavanju nekog sudskog spora (usmeno)
3. RESCRIPTA (EPISTULA)-pisma, odgovori na postavljena pitanja inovnika, opina,
udruenja
4. MANDATA-upute carskim inovnicima I namjesnicima u pogledu vrenja nj. slube

12

PODJELA PRAVA U RIMSKOM PRAVU

-pravo-ius bilo povezano sa rijeju fas-vjersko pravo
Ulpijanove 3 pravne zapovjesti:
Honeste Vivere! Poteno ivjeti
Alterum non laedere! Nikoga ne vrijeati
Sum cuique tribuere! Svakom dati ono to mu pripada
Celzova izreka:
Ius est ars boni et aequi! (Pravo je umijee dobroga I pravednoga)
Podjela Rimskog prava:
I
1. IUS CIVILE
2. IUS GENTIUM
3. IUS NATURALE
1. Pravo koje su stvorili graani jedne drave I vai samo za njih I tu dravu
2. Pravo kojim se slue svi narodi (pravo za Rimljane I okolne narode)
-kasnije neki instituti ius civile zamjenjeni sa ius gentium, meunarodno pravo
-pretor kasnije stvorio ius honorari iz ius civile
3. Prirodno pravo ne samo ljudi ve svih ivih bia/ Semper aequum et bonuum (uvijek
pravedno I dobro)
-*da se omogui saobraaj sa strancima-PEREGRINIMA
II
1. IUS SCRIPTUM (pisano)
2. IUS NON SCRIPTUM (nepisano)
1. donose ga dravni organi koji imaju zakonodavnu funkciju (zakon-leges, pretorski
edikti, senatus consulta), uglavnom stavljeni na papir
2. dananje obiajno pravo
III
1. IUS PUBLICUM (javno pravo-ticalo se Rimske drave)
2. IUS PRIVATUM (privatno pravo-tie se interesa pojedinaca I drava se ne mjea)
IV
1. IUS COGENS
2. IUS DISSPOSITIVUM
1. prisilni pravni propisi (norme) koji se ne mogu mjenjati od strane stranaka-primorane
da ih potuju kada sklapaju ugovore
2. norme koje se mogu voljom stranaka ili ugovorom mjenjati I iskljuiti
-vae dok se ne iskljue (moramo ih ugovorom iskljuiti)
V
1. IUS COMMUNE (ope pravo)
2. IUS SINGULARE (pojedinano pravo)-beneficium ili privilegija

13

Gaj (def. Singulare) iznimka od opih naela od IUS COMMUNE-vae iznimke za

pojedinane ljude I ustanove (ne treba im cijela procedura)
Izvori prava:
-materijalni(FONTES IURIS ESSENDI)-dru.Snage koje donose propise-oni koji vladaju
-formalni (FONTES IURIS COGNOSCENDI)-(obiaji, zakoni, odluke senata, pravna
nauka ili klasina jurisprudencija, princepsove I carske konstitucije)
-o pravu moemo jo saznati iz knjievnosti (filozofija, retorska djela, pisma)-saznajemo
o segmentu primjenjivosti tih prava u praksi
-arheoloka istraivanja-numizmatika, natpisi, papirusi
-I danas se pronalaze pojave iz kojih crpimo saznanja o rimskom pravu
IUS CIVILE
IUS CIVILE
-karakteristika civilnog prava su: formalizam, tradicionalizam, javnost, usmenost,
sveanost oblika i teka prilagodljivost novonastalim promjenama u drutvu
-izvori ovog prava su: obiaji odnosno obiajno pravo tj. najstariji zakoni doneseni u
narodnim skuptinama.
Najznaajniji takav zakon je LEX DUODECIM TABULARUM (sadraj civilnog prava
u uem smislu) i tumaenja tih zakona (sadraj civilnog prava u irem smislu)
U ovom periodu javlja se uska povezanost religioznih pravila (fass) i dravnih pravnih
pravila (Ius)
-pravom se bave pismeni ljudi, svetenici (Pontifici) pa ono nosi naziv PONTIFIKALNO
PRAVO
-obiaji su pravila ponaanja koja nastaju iz dugotrajnosti neposrednog ponavljanja
ljudskih aktivnosti u odreenim situacijama na odreen nain iz kojih se stvara navika da
se ljudi ponaaju upravo na takav nain.
Drava nije jaka pa saveznika trai u religiji
-drava zbog slabosti izgrauje vlastiti pravni sistem i uzima obiajna pravila
-Obiajno pravo propis
1.dispozicija -dio pravila koji navodi kako se trebamo ponaati i kako se ne smijemo
ponaati
2.sankcije -ta nam slijedi kao kazna
-iza drave stoji fizika sila (sud, policija, vojska) kojom ona obezbjeuje propise pravila
-451.god. pr.n.e doneen je LEX DUODECIM TABULARUM odn. Zakon 12 ploa, koji
predstavlja prvu kodifikaciju rimskog prava.
KODIFIKACIJA je ope ureenje prava putem zakona
-ovim zakonom zapravo poinje povijest rimskog privatnog prava
-kreirala ga komisija koju su sainjavali patriciji I to 10 lanova -decenvici legibus
scribundis- desetorica koji piu zakone, ovlastila ih skuptina koja ih je poslali u Grku,
gdje su oni prepisali neto od Grka, a neto uzeli od Solonove reforme.
-pisan na bronanim ploama na Forum Romanum (Rimski trg) da bi svi vidjeli
-ovim zakonom nisu bila detaljno regulisana sva pitanja te su oni dodali jo 2 ploe
zakona, pa je po tome zakon i dobio naziv (12 ploa)

14

SADRAJ:
-prve 3 ploe reguliu rimski sudski postupak
I ploa- pozivanje na sud (In ius vocatio)
II ploa- raspravljanje na sudu
III ploa-pitanja izvrenja sudske presude (vrlo vano pitanje) manus iniectio
Plebejci su insistirali na to preciznijem regulisanju ovih pitanja kako bi se stalo u kraj
dotadanjoj zloupotrebi koja je bila najizraenija upravo u primjeni sudskih postupaka.
-III ploa-najvei problem je bio izvrenje presude odnosno da li je mogue to izvriti?
- sudilo se i zavravali postupci za jedan dan (od izlaska do zalaska sunca)
Pozivanje, rasprava i presuda izvravani su za jedan dan-bili efikasni
tuilac koji je dobio presudu izvravao je manus iuectio stavljanjem ruke na glavu i tada
mu optueni pripada
-zakon je regulisao privatno vlasnitvo : nain sticanja, zatitu, ogranienja vlasnitva,
nasljedno pravo,krivino pravo, javne i privatne delikte, statusno pravo, obvezno pravo
- bila je samo jedna odredba o nasljednom pravu u tom zakoniku, ali su na osnovu toga
izgradili itav sistem nasljednog prava
-obvezno pravo- malo odredaba jer privreda nije razvijena (nema trita-naturalna)
-ima elemenata i modernog zakonika (privatno pravo) i zastarjelog zakonika (sistem
taliona u kanjavanju oko za oko, zub za zub.
Zakon XII PLOA je vaan spomenik
-rimski sudski postupka 1-3 ploa
-obiteljsko ili porodino pravo (slabo) 4 ploa
-tutorstvo I nasljedno pravo (slabo) 5 ploa
-vlasnitvo I pravni poslovi 6 ploa
-susjedski odnosi 7 ploa
-javni i privatni delikti i kazneni postupak (javni delikt -ius publicum) 8-9 ploa
-statusno pravo 10 ploa (ius sacrum)
-obvezno pravo (slabo)
11, 12 ploa (dopuna)
-otac gubi oinsku vlast ako sina proda 3 puta (temeljna ustanova porodinog pravaPatrici Potestas)
-strogo kanjavanje krae etve i poljskih plodova, zatita sjemena i etve protiv arolija.
-odredbe zakonika bile kasnije samo via facti derogirane kasnijim pravnim razvojem
-u poetku svetenici (pontifices) vodili kalendar I time odreivali dane za vrenje
pravosua (dies fasti) I uvali formulare za pravne poslove I sudsko postupanje
(legis actiones) emu su se stranke morale zavjetovati
-ploe na zakoniku unitene kad su Gali zapalili Rim
-Ciceron kae da je Zakonik XII ploa imao veliki autoritet, uenici ga uili napamet do
perioda kada ga pravnici zapisuju
-prenosio se s koljena na koljeno
-pravnici su izvrili rekonstrukciju I zapisali ga
-formalno pravno bio na snazi do Justinijanove kodifikacije (nije doneen zakon koji bi
ga stavio van snage), egzistirao kroz cijelu rimsku historiju zbog autoriteta
-stavljen van snage od strane prakse jer je postao konicom razvoja rim.drutva zbog

15

sadraja ovaj zakon zvao se jo DUODECIM TABULAE.

Zakonik XII PLOA
-rimski sudski postupka 1-3 ploa
-obiteljsko ili porodino pravo slabo 4 ploa
-tutorstvo I nasljedno pravo slabo 5 ploa
-vlasnitvo I pravni poslovi 6 ploa
-susjedski odnosi 7 ploa
-javni I privatni delikti I kazneni postupak (javni delikt -ius publicum) 8-9. ploa
-statusno pravo 10 ploa (ius sacrum)
-obvezno pravo slabo
11, 12 ploa (dopuna)
-otac gubi oinsku vlast ako sina proda 3 puta
(temeljna ustanova porodinog prava-Patrici Potestas)
-strogo kanjavanje krae etve I poljskih plodova, zatita sjemena I etve protiv arolija.
-odredbe zakonika bile kasnije samo via facti derogirane kasnijim pravnim razvojem
-u poetku svetenici (pontifices) vodili kalendar I time odreivali dane za vrenje
pravosua (dies fasti) I uvali formulare za pravne poslove I sudsko postupanje
(legis actiones) emu su se stranke morale zavjetovati
-ploe na zakoniku unitene kad su Gali zapalili Rim
-Ciceron kae da je Zakonik XII ploa imao veliki autoritet, uenici ga uili napamet do
perioda kada ga pravnicizapisuju/prenosio se s koljena na koljeno
-pravnici su izvrili rekonstrukciju I zapisali ga
-formalno pravno bio na snazi do Justinijanove kodifikacije (nije doneen zakon koji bi
ga stavio van snage), egzistirao kroz cijelu Rim.historiju zbog autoriteta
-stavljen van snage od strane prakse (postali konicom razvoja Rim.drutva zbog sadraja
I zbog toga ga stavili van snage-(te promjene izvrio pretor) , zvao se jo DUODECIM
TABULAE
IUS HONORARIUM
-pretor proiruje ius gentium u ius honorarium, izvrio najznaajnije reforme Rim.prava
(imao teak zadatak pronalaenja novih pravnih rjeenja-pravnog regulisanja I zatite
novonastalih drutvenih odnosa koji do tada nisu bili regulisani)
-pretor u poetku prilagoavao rjeenja civilnog prava, a kasnije prelazi u poziciju
stvaranja novih pravnih instituta
-2 pretora -1. Pretor URBANUS (gradski)
-2. Pretor PEREGRINUS (peregrinski pretor)
-1. Pretor regulie odnose izmeu rimskih graana
-2. Pretor regulie odnose izmeu rimskih graana I stranaca
-pretori su stupanjem na dunost donosili PRETORSKE EDIKTE (programe svog rada) u
kojima su izlagali odnose kojima pruaju pravnu zatitu sa pregledom pravnih sredstava
te zatite)

16

-edikt jednog pretora nije obvezivao njegovog nasljednika

-pretori su imali stvaralaku slobodu u pravljenju novih pravnih rjeenja
-rjeenja koja su bila potvrena u praksi su preuzimana od strane novih pretora I
ukljuivana u sadraj njihovih edikta / Edictum translatitium koji je prenoen iz edikta u
edikt
-pretor nije bio zakonodavac, nije mogao donositi nove zakone I pravila pa je nova
pravna rjeenja stvarao na osnovu svog IMPERIUMA (na osnovu autoriteta svoje vlasti,
pronalaenjem novih sredstava pravne zatite za do tada neregulirane odnose)
-naroit doprinos je dao Peregrinski pretor koji je u procesu regulisanja odnosa izmeu
Rimljana I stranaca preuzimao neka pravila iz tzv. IUS GENTIUMA ili prava naroda I to
onih pravila koja su bila prihvaena od veine dravnih zajednica, a ta pravila je onda
unosio u pravni sistem
-polje pretorske djelatnosti je bio rimski sudski postupak koji se djeli u 2 faze:
1. IN IURE (stranke koje su se nalazile u sporu iznosile pred pretora svoje tvrdnje I
zahtjeve pokuavajui ih argumentirati dokazima I uvjeriti pretora u njihovu
opravdanost. Pretor je imao ovlatenje odluiti da li predmetni spor treba sudski
rjeavati I ukoliko bi donio pozitivnu odluku davao je nalog za obavljanje drugog
djela sudskog postupka ili (IN IUDICIO)
2. APUD IUDICEM u kojem je izabrani sudija na osnovu uputa I naloga pretora
konkretni sporni odnos presuivao. U prvom dijelu postupka pretor je imao 2
znaajna ovlatenja 1. ACTIONEM DARE I 2. ACTIONEM DENEGARE
ACTIONEM DARE-omoguavalo pretoru da uvodi nova pravna sredstva zatite u
prvom redu nove tube
Tuba ACTIO
-tune poznate po starom civilnom pravu-ACTIONES CIVILES ili civilne tube ili
ACTIONES IN IUS CONCEPTE (tube koje su svoje utemeljenje nalazile u nekim
pozitivnim propisima-najee u zakonima, pa se jo zovu LEGIS ACTIE ili
ZAKONSKE TUBE
-tube koje je uvodio pretor-Pretorske tube ili ACTIONES INFACTUM (tube sa
opisom injenikog stanja). Pravo utemeljenje ovih tubi pretor nije mogao nalaziti u
postojeim zakonima, jer takve tube u tim zakonima nisu bile predviene. Osnov
njihovog pravnog utemeljenja pretor nalazi u svom IMPERIUMU (svojoj ovlasti
pruanja pravne zatite novonastalim potrebama) pri emu je u posebnom dijelu tubene
formule tzv. DEMONSTRATIO injenino opisivao taj novi odno
-2. ACTIONEM DENEGARE-ovlatenje pretora na osnovu kojeg je mogao uskratiti
upotrebu neke tube koja je bila priznata po civilnom pravu. Ulaganjem prigovora ili
excepcije (exceptio-prigovor na tubu)-pravo uskraivanja tube- AC. DENEGARE
-itavo Rim.pravo-sistem tubi, nemamo pravo ako nemamo tubu
-pravo vlasnitva-stvarno pravo
razliiti oblici vlasnitva-dravno, kolektivno, privatno :
-mancipacija-prvi oblik prodaje-realna prodaja iz ruke u ruku (trebalo 5 svjedoka,
punopravnih rimskih graana)
-trampa-permutacio-roba za robu

17

-mancipacija-konica daljeg razvoja te se uvodi tradicija (tradirati-predati posjed neega

iz ruke u ruku) koja nije priznata po civilnom pravu
Primjer: ACTIONEM DARE: Nasljednik (Zakon XII PLOA mu dozvoljava da to
nasljedi) I pretor mu to uskrati
-javljaju se dupliciteti u zakonu (zakoni po ius civile I zakoni koje izdaje pretor)
-2 tipa odgovornosti : subjektivna (krivnja, kada smo krivi, poinitelj bio svjestan onoga
to radi), princip objektivne odgovornosti (odgovaramo za tetu bez obzira da li smo krivi
ili ne)
-prvo je postojala objektivna, pa se kao napredniji princip pojavila subjektivna
-Za prenos civilnog prava vlasnitva na stvarima iz skupine res mancipi staro civilno
pravo je prepisivalo formulistike naine prenose : Mancipaciju I Iu iure cesiu.
U skupinu res mancipi su ulazile: italska zemljita, robovi, stoka za obradu zemlje I 4
najstarije poljske slunosti : iter, via, actus I aquaeductus. Ove stvari su izdvoje u
posebnu skupinu zbog njihove velike ekonomske vrijednosti nad ijim prometom je
Rimsko drutvo eljelo ostvariti kontrolu, a ovi formalistiki poslovi su bili predvieni
kao mehanizmi te kontrole. Sa pojavom trine privrede formalistiki poslovi civilnog
prava, prije svega mancipacija, su postali preprekom, odnosno konicom ubrzanog
ubrzanog trinog prometa. Zbog toga su oni zamjenjeni novim neformalnim pravnim
poslom, koji je imao funkciju prenosa prava vlasnitva tzv. TRADICIJOM koja se
sastojala u prostoj predaji posjeda stvari. Zatitu predaju stvari res mancipi putem
tradicije je uveo pretor stvarajui jedan novi oblik privatnog vlasnitva tzv.
PRETORSKO ili BONITARNO VLASNITVO pruajui mu punu zatitu putem nove
pretorske vlasnike tube-ACTIO PUBLICIANA. Meutim, po civilnom pravu, poto
nije ispunjena forma prenosa u sluaju predaje res mancipi putem tradicije nije ni dolo
do prenosa civilnog vlasnitva. Zato onaj koji je predao stvar tradicijom, a za nju dobio
ekon. Ekvivalent izraen u kupoprodajnoj cijeni I dalje ostaje civilnim vlasnikom te
stvari, ali takav vlasnik je samo vlasnik na papiru, on ima samo isprazno ime vlasnika tzv.
NUDUM IUS, jer je svoja vlasnika ovlatenja prenio na stjecatelja, ali I kao takav on je
ovlaten na podizanje civilno-pravne vlasnike tube- REI VINDICATIAE sa kojom je
mogao predatu stvar potraivati od stjecatelja. Poto je takvo njegovo ponaanje prevarno
ponaanje, zatitu stjecatelju koji je stvar preuzeo putem tradicije I stvar uredno platio,
pruit e pretor na nain to e na vlasniku tubu uloiti prigovor
exceptio rei vandite ac tradite (prigovor da je stvar uredno predata, plaena), a na osnovu
kojeg prigovora e tuba biti odbaena.
Kao rezultat djelatnosti pretora pojavit e se tzv. Duplicitet odnosno paralelizam u
egzistenciji pravnih rjeenja. S jedne strane egzistirat e rjeenja po civilnom pravu,
a uporedo I njima rjeenja koja je uveo pretor u honorarnom pravu. Kao npr. Pored
civilnog pravla-vlasnitva, uvodi se BONITARNO pravo ili pretorsko pravo vlasnitva,
pored civilno-pravnih formalistikih manumisija agzistirat e neformalne ili pretorske
manumisije. Pored civilnog sistema nasljeivanja pretor e uvesti sopstveni sistem
nasljeivanja tzv. HONORU POSSESSIU .
-Pravac pravnog razvoja e ii u smjeru sve veeg preuzimanja rjeenja pretorskog prava.
U periodu principata sa procesom jaanja vlasti princepsa po navodu cara Handrijana
poznati rimski pravnik Salvius Julianus e izvriti redakciju tzv. og stalnog edikta ili
EDICTUM PERPETUUM u kojem su postavljeni principi I metodi rada koji su postalo
obvezni za ponaanje pretora. Sve eventualne nejasnoe I praznine u primjeni ovog

18

edikta rjeavane su tumaenjima koja je davao iskljuivo princeps. Donoenje stalnog

edikta predstavlja znatno ograniavanje polja stvaralake slobode pretora koja je bila
jedna od osnovnih pretpostavki iznalaenja orginalnih I kvalitetnih rjeenja.
MANUMISIJE aktovi oslobaanja izvan vlasti gospodara
-Salvius Julianus- igesta od 90 knjiga-najvie citiran
KLASINA JURISPRUDENCIJA KAO IZVOR PRAVA (PRINCIPAT)
-pravom se bave laici
-U periodu principata Rim.pravo je doseglo najvie stupnjeve u svom razvoju. Zbog toga
se ovaj period naziva jo I Zlatni vijek Rimskog prava. Stvorena je zavidna pravnika
knjievnost. Djelatnost Rimskih pravnika se moe podijeliti u tri segmenta oznaena
terminima: RESPONDERE, CAVERE I AGERE.
RESPONDERE predstavlja djelatnost pravnika u davanju pravnih miljenja na
postavljena problemska pravna pitanja. Ta miljenja pravnika se mogu pojaviti kao izvor,
odnosno utemeljenje sudskih presuda. U nauci je prijeporno da li su ovo pravo
respondiranja, oznaeno terminom IUS RESPONDENDI imali svi pravnici ili samo ui
krug pravnika koji su uivali povjerenje princepsa I koji su od njega dobivali posebnu
privilegiju IUS PUBLICE RESPONDENDI EX AUTORITATE PRINCIPIS. Po ovom
drugom stajalitu miljenja pravnika su svoj autoritet crpili iz autoriteta princepsove
vlasti od koje su I dobili pravo respondiranja.
CAVERE je djelatnost pravnika koja se ogledala u sastavljanju razliitih procesualnopravnih sredstava kao to su tube, excepcije, kaucije, te se ova djelatnost jo nazivala
CAUTELARNA IURISPRUDENCIA (sastavljanje obrazaca)
AGERE (postulare) je djelatnost zastupanja stranaka pred sudovima I drugim dravnim
organima. Ovom djelatnou su se bavili pravnici sa niim stupnjem obrazovanja koji su
nazivani ADVOKATI (oratores, advocati), dok se tzv. Ueni pravnici koji su uivali
najvei autoritet I koji su pisali razliita djela rimske knjievnosti, nisu bavili poslovima
zastupanja. Rimski pravnici su bili kaznistiari (casus-znai sluaj). Oni su rjeavali
konkretne pravne probleme, nisu bili skloni filozofiranju I teorijskom uopavanju, jer su
se rukovodili principima OMNIS DEFINICIONES PERICULOSUM EST (svako
definiranje je vrlo opasno). Te iz principa da pravo ne treba izvoditi iz pravnih pravila,
ve da pravna pravila treba izvoditi iz prava, smatrajui da postavljanje krutih principa
onemoguava iznalaenje najkvalitetnijih rjeenja za probleme u praksi. Na ovaj nain
stvorene su specifine vrijednosti Rim.prava izraene u tvorenju pravnike terminologije,
metoda pravnikog argumentiranja, dokazivanja I tumaenja, stvorene su osnove za
pojmovno uobliavanje osnovnih pravnih instituta, to su izmeu ostalog vrijednosti koje
je rimska antika drava dala kao svoj doprinos u razvoju civilizacije. Rimski pravnici su
stvarali sljedea djela: INSTITUTIONES; QUAESTIONES; DISPUTATIONES;
EPISTULAE; DIGESTA Itd.
-INSTITUCIJE su predstavljale najrasprostranjenije I najpopularnije djelo rimskih
pravnika, a pisane su u funkciji udbenika prava za uesnike u edukat. procesima mladih
pravnika.
Meu njima posebno se istiu GAJEVE INSTITUCIJE (one su poznate po tome to je to
jedino djelo klasinog rimskog prava koje je u cjelosti sauvano, a bez kojeg bi naa
saznanja o Rim.pravu bila suena I fragmentalnog karaktera.
Djelo je napisano u obimu 4 knjige, a u njemu je Gaj izvrio I Sistematsku diobu prava na
19

RES, PERSONE I ACTIONES, pri emu termin RES oznaava stvarno pravo,
PERSONE-statusno I obvezno pravo, ACTIONES-sudski postupak. Gajeve institucije su
bile uzor sastavljaima Justinijanove kodifikacije koji su kao njen poseban dio izradili
tzv. Justinijanove institucije, isto tako u obimu od 4 knjige I u kojima je preuzeta
pomenuta podjela prava na 3 djela. Rimski pravnik Gaj je poznat I po tome to je
primjenjujui odreene elemente filozofskog uenja stvorio pojam stvari kao I I podjelu
stvari na: RES CORPORALES I RES INCORPORALES na tjelesne I netjelesne stvari.
On je takoer stvorio osnove za uvoenje tzv. QUADRIPATRICIAE (izvora obveza),
prema kojoj obvezni odnos moe nastati iz 4 izvora: KONTRAKATA ili UGOVORA,
DELIKATA, KVAZIKONTRAKATA I KVAZIDELIKATA.
QUESTIONES (ili RESPONSA)- djela rimskih pravnika u kojima se na konkretna
problemska pitanja daju iroko obrazloeni odgovori sa pregledom razliitih pokuaja u
nainu rjeavanja tih pitanja.
DISPUTATIONES-djela u kojima rimski pravnici izlau hipotetike problemske pravne
situacije I pokuavaju ih posebnim metodama pravne logike rijeiti te situacije.
-najstarije djelo o privatnom pravu TRIPERTITA Sexts Aelius (zato ius Aelianum)
-pravna pravila tzv. REGULAE IURIS (odatle regularna jurisprudencija) Npr. REGULA
CATONIANA
-Q.Mucius Scaevola-pontifex-Libris iuris civilis u 18 knjiga
-Aquilius Gallus (prijatelj Ciceronov)- I UVEO PRETORSKU ZATITU PROTIV
PREVARE (ACTIO DE DOLO)
-OBIAJNO PRAVO-IUSUS, MOS itd..
-U Principatu se manje (rijetko) koristi obiajno pravo
-Izvori u doba principata-klasine Jurisprudencije
1. Obiajno pravo
2. Zakoni
3. Pretorski edikt
4. Senatus Consulta
5. Constitutiones Principum
-glavna panja posveena izgradnji privatnog, u prvom redu imovinskog prava (privatnog
vlasnitva)
-do Hadrijana 2 pravne kole-sectae, scholae
1. Proculovci (osniva Labeo, kola dobila ime po nj. Nasljedniku Prokulu)
2. Sabinovci (osniva Capito, kola dobila ime po Masuriju Sabinu)
-GAJEVE INSTITUCIJE-INSTITUTIONUM COMMENTARI QUATTOUR
EPISTULE-(pisma)- djela u kojima rim.pr. saopavaju sadraj svoje
CORESPONDENCIJE sa kolegama pravnicima ili prijateljima kao predstavnicima
visokih dravnih I polit. Pozicija iz ega saznajemo o postupnosti u sazrijevanju odreene
pravne ideje I odreenih principa

20

DIGESTA- su najzahtjevnija djela rim.pravnika u kojima se vre prvi pokuaji

sistemskog uobliavanja I povezivanja pravnih propisa u jedan koherentan I
funkcionirajui sistem.
Velika pravnika publicistika djelatnost je stvorila jednu neeljenu posljedicu u rimskom
sudstvu. Poto su se kao to smo ve rekli miljenja rimskih pravnika mogla pojaviti kao
izvor prava na sudu esto se deavalo da u sudskim sporovima pobjedu odnosu one
stranke koje su sa svojim zastupnicima inile sposobniji tim za vjeto pronalaanje
miljenja veeg broja pravnika koja su trebala posluiti kao osnov opravdanja njihovih
zahtjeva. Dok su stranke iji su zahtjevi bili vie u suglasnosti sa principima pravinosti
esto gubile sudske sporove. Zbog toga je u cilju rjeavanja ovakvih situacija doneen
zakon pod nazivom LEX CITACIONIS ili Zakon o citiranju o kojem se ubudue pred
sudovima mogu citirati samo djela sljedeih 5 rimskih pravnika: Ulpinijana, Paula,
Papinijana, Modestina I Gaja. Ukoliko se miljenja nabrojanih pravnika o nekom
problemu razilaze biti e prihvaeno miljenej veine (COMMUNIS OPINIO), a ako se
ni po ovom kritiriju ne moe donijeti odluka, onda je sudac bio duan uvaiti miljenja
Papinijana.
Labeo, Sabin, Marcijan, Pomponius-drugi pravnici
Koji je od njih petorice najznaajniji je diskutabilno, neki smatraju da je Ulpinian
(napisao veliki broj djela), drugi misle da je Papinijan(djela poznata po jasnosti misli,
rezimiranja I zaklju.), neki ih djele po tome koliko je koji citiran u Justin.kodifikaciji.
JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA (Dominat)
-problem primjenjivosti odluka nekih careva u domu
-kad bi neki car otiao sa vlasti-ako je bio dobarboanski car (DIMUS)-njihove odluke
prihvatali njegovi sljedbenici
-oni carevi koji nisu dobro vladali-DAMNACIO MEMORIAE (proces zaborava na
takvog vladara) I njihove konstitucije rijetko primjenjivane
-sljedbenici nisu znali kako rijeiti neki problem po staroj carskoj odluci ili ne-da bi se to
rijeilo pojavljuju se pokuaji pravljenja zbirki carskih konstitucija
3 Kodeksa I. II-privatne zbirke(sainio ih privatan ovjek-naunik da bi pomogao
III.-slubena zbirka cara Teodosija, prikupio stare carske konstitucuje
Privatne: 1. Codex Gregorianus
2. Codex Hermogenianus
Slubena : Codex Theodesianus
-Justinijan (posljednji rimski car) uspio zahvaljajui u prvom redu sposobnostima svog
ministra pravde odnosno kancelara Tribonijana koji mu je dao nalog da pristupi opsenim
kodifikatorskim radovima iji rezultat je trebao da bude zbornik cjelokupnog tada
vaeeg prava . Tribonijan je formirao vie komisije u ije redove su uli najugledniji
profesori visokih pravnih kola u Alexandriji I Bejrutu kao I istaknuti pravnici praktiari
te predstavnici sudske vlasti. Iako je Justinijan planirao da e ovaj posao trajati oko 15
godina zbornik pod nazivom JUSTINIJANOVA KODIFIKACIJA ili CORPUS IURIS
CIVILIS je stvoren za mnogo krae vrijeme u periodu od 528-534.g.n.e. U Justinijanovoj
kodifikaciji je sakupljeno cjelokupno tada vaee pravo ije cjeline su izraavane
terminima IUS I LEGIS;
-IUS-pravniko pravo (pravo stvoreno od strane klasinih rim.pravnika)

21

-LEGES-zakonsko pravo (predstavljeno u carskim konstitucijama koje su imale snagu

zakona). Justinijanova kodifikacija je bila sastavljena iz 5 djelova :
1. CODEX IUSTINIANUS
2. DIGESTA / PANDECTA
3. INSTITUCIAE
4. CODEX REPETITIE PRELECTIONIS ILI KODEKS PONOVNOG ITANJA
(donio sam Justinijan)
5. NOVELAE
Svih 5 dijelova kodifikacije su imali jednaku zakonsku snagu I bili su primjenjivani u
praksi, iako im je namjena bila razliita. Zakonsko pravo ili LEGES je kodificirano u 2
kodeksa pri emu Just.kodex predstavlja zbirku konstitucija ranijjih careva koje je
priznao Justinijan, a KODEX PONOVNOG ITANJA-zbirku njegovih sopstvenih
konstitucija
Pravnio pravo-IUS je kodificirano u digestama koje su najznaajniji I najobimniji dio
kodifikacije, bile su sainjene u 50 knjiga. Svaka knjiga je posveena konkretnom
pravnom institutu. Sve knjige osim 30, 31 I 32 su podjeljene na tzv. TITULUSE koji se
dalje dijele na ODLOMKE a oni na PARAGRAFE
Sadraj digesta ine odlomci iz djela rimskih klasinih pravnika koji su preuzimali
pojedine knjige. Materija u knjigama je podijeljenja po tzv. MASAMA. Na poetku
svake knjige nalazi se tzv. SABINSKA MASA koja daje pregled rjeenja konkretnog
instituta koja su egzistirala u civilnom pravu. Masa je naziv dobila po poznatom
republikanskom rimskom pravniku Masuriju Sabinu koji je prvi stvorio komentar sistema
civilnog prava u djelu Libri ad Sabinum. Na ovu masu se nadovezuje tzv.
EDIKTALNA MASA sa pregledom rjeenja tog instituta u Pretorskom pravu a naziv je
dobila prema Pretorskom ediktu. Iza nje slijedi PAPINIJANSKA MASA koja predstavlja
rjeenja rimskog klasinog prava, a naziv je dobila po rimskom pravniku Papinijanu. U
pojedinim knjigama javlja se I POST-PAPINIJANSKA MASA sa rjeenjima iz
Postklasinog rimskog prava. itajui sadraj pojedine knjige iz Digesta najslikovitije
uoavamo razvojne faze nekog pravnog instituta
LEGES2 kodeksa
1. CODEX IUSTINIANUS (zbirka konstitucija ranijih careva)
2. CODEX REPATITIAE PRELECTIONIS (zbirka njegovih sopstvenih kodeksa)
IUSkodex
DIGESTA (50 knjiga)-odlomci iz djela rimskih klasinih pravnika
+SABINSKA MASA-pregled rjeenja konkretnog instituta koja su egzistirala u civ.pravu
+EDIKTALNA MASA-pregled rjeenja tog instituta u Pretorskom pravu
+PAPINIJANSKA MASA-rjeenja rimskih klasinih pravnika
+POST-PAPINIJANSKA MASA-rjeenja iz postklasinog prava
Zakoni prije Justinijana: /izdavali barbari kao kompilaciju rim.prava ra rim.podanike
1. Lex Romana Visigothorum
2. Lex Romana Burgundionum
3. Edictum Theoderici
-Just. Kodifikaciju potisnuli Langobardi (njihovim dolaskom 568.g.), langobardsko pravo

22

Tribonijan uzeo 39 pravnika; Justinijan elio da uzme samo pravnike koji su imali IUS
RESPONDENDI, ali on uzeo I druge
-Interpolacija-(inter-ponere-staviti izmeu redova)
-ranije pravo se prilagoava novom I novonastalim situacijama
-Interpolacije-svjesne preinake textova preuzete u kompilaciju
EDICTUM PERPETUUM
-Zakon XII ploa-X ploa sakralno pravo
-pretorski edikt u poetku povran
-3 faze u razvoju sudskog postupka u pretorskom pravu
1. LEGIS ACTIONI sud.postupak
2. FORMULARNI sudski postupak
3. COGNICIONI ili EXTRA ORDINARNI
Poto su kompilatori Just.kodifikacije imali zadatak da u kodifikaciju unose samo ona
rjeenja koja su bila primjenjiva za njihovo vrijeme, oni su prilikom preuzimanja textova
u digeste bili prinueni da stvaraju tzv. Interpolacije tj. Izmjene u citiranim textovima u
smislu da su prevazieni instituti bili kriani a na njihovo mjesto upisivani pojmovi
instituta koji su tada bili primjenjivani. Interpolacije uoavamo uporeivanjem textova iz
digesta sa orginalnim textovima rimskih klasinih pravnika iz kojih su textovi preuzeti.
Institucije kao dio Just.kodifikacije su uraene po uzoru na Gajeve institucije u obimu sa
4 knjige sa preuzetom trodiobom prava na RES, PERSONE I ACTIONES (Gajev sistemsistem triparticia/ ako im je primarna namjena bila da slue kao udbenik prava za
poetnike one su neposredno primjenjivane I u praksi I imale istu zakonsku snagu sa
ostalim dijelovima kodifikacije.)
Novele su dio kodifikacije u kojima je car Justinijan izvrio znaajne promjene na polju
nasljednog prava, posebno u pogledu prava meusobnog nasljeivanja izmeu majke I
djece. To je jedini dio kodifikacije koji je napisan na staro-grkom jeziku, dok su ostali
dijelovi napisani na latinskom jeziku. Justin.kodifikacija predstavlja jedan od
najznaajnijih pravnih spomenika civilizacije I ulazi u krug najvie prevoenih djela u
historiji. D-oznaka za digestu, C-kodex, C.J.-kodex Justinianus, I-institucije/J.I.
-565.god smru cara Justinijana prestaje sa egzistiranjem Istono Rimsko Carstvo I
nastaje Bizantija iji vladari su po uzoru na Justinija kodificirali svoje zbornike prava.
PROCES RECEPCIJE RIMSKOG PRAVA
Recepcija Rim.prava je dugoroan historijski proces tzv. Ponovne primjene Rimskog
prava. Sa propau rimske antike drave nije dolo do propasti rimskog prava. Rimsko
pravo je nadivjelo dravu svog porijekla. Proces recepcije se javlja u prvim stoljeima
srednjeg vijeka sa pojavom elemenata trinih odnosa u zatvorenoj naturalnoj feudalnoj
privredi. Ti novi odnosi su traili I nova pravna rjeenja koja im nije nudilo rascjepkano I
partikularno feudalno pravo. U sjevernoitalijanskim gradovima kao to su Bolonja,
enova, Padova javljaju se prvi evropski univerzitetski centri. Profesori I studenti tih
univerziteta su bili oznaeni kao drutvena snaga koja je trebala pronai ta nova rjeenja.
U traganju za tim rjeenjima oni su se okrenuli prema ve dugo vremena zaboravljenim
pravnim zbirkama rimskog prava, prije svega Justin.kod. itajui textove u prvom redu iz
digesta. Prvi komentatori digesta su bili glosatori koji su naziv dobili upravo po svojim
komentarima tzv. Glossama, koje su davali neposredno uz orginalni text digesta. Poslije
23

njih javili su se postglosatori koji su itajui org.textove I njihove komentare vrili

odreena uopavanja u formi tzv. Suma. Zavretkom studija polaznici prvih evropskih
univerziteta su se vraali u svoje zemlje u koje su prenosili iskustva saznanja o rimskom
pravu I u primjeni preferirali rjeenja koja je prualo rimsko pravo u obliku tzv. Opeg
prava ili IUS COMMUNE nasuprot partikularnom Feudalnom pravu. Proces recepcije
dalje je iao kroz pojavu Humanizma I Renesanse reformacije I protiv reformacije crkve,
te pojavom prvih naunih kola, meu kojima se posebno istiu 2 kole:Historijskopravna kola I Prirodno-pravna kola(18st.). Osniva Prirodno-pravne kole je holandski
naunik Hugo Grocius, a njegov sljedbenik Samuel Pufendorf. Uenje ove kole o
postojanju jednog vjenog I idealnog, nepromjenjivog tzv. Prirodnog prava ijim
rjeenjima treba da se pribliava pozitivno pravo svake pojedine drave, zatim uenje o
prirodnoj jednakosti ljudi I prirodnoj utemeljenosti osnovnih ljudskih prava je posluilo
kao polit. Platforma jedne nove klase , buroazije, koja je kroz poznate buroaske
revolucije usvojila politiku vlast, a kroz donoenje poznatih biroaskih graanskih
kodifikacija kao to su: Francuski Graanski Zakonik ili COD CIVIL (COD
NAPOLEON), austrijski opi graanski zakonik, vajcarski trgovaki zakonik, tu svoju
vlast I pravno utemeljila.Upravo u ovim gra.kodifikacijama su preuzeti osnovni principi
I naela rimskog prava koji e na taj nain postati osnovom cjelokupnog evropskog
kontinentalno-pravnog sistema. Pandektna pravna nauka-PANDEKTISTIKA (razvila se u
17. I 18 st. u Njemakoj), koja je na elementarnim postavkama iz Rimskog prava izvrila
daljnja pojmovna uopavanja I sistematiziranja. Kao rezultat njene djelatnosti stvoren je
tzv. USUS MODERNUS PANDECTARUM kao poseban pravni sloj u kojem su
inkorporirana rjeenja rimskog prava, a koji je u Njemakoj u neposrednoj primjeni bio
sve do 1900.god, tj. Do donoenja Njemakog graanskog zakonika. Proces recepcije
Rimskog prava je izaao izvan evropskih okvira, tako je npr. Japan preuzimanjem u svoj
pravni sistem modela Njem.gra.zakonika na posredan nain izvrio I recepciju rimskog
pravnog duha.
-Akurzius-sakupio glosse svojih prethodnika-tzv. GLOSSA ORDINARIA ili
MAGISTRALIS
-postglosatori su nadopunjavali rimske pravnike teorijama langobardskog prava
-Bartolus de Sassoferrato (postglosator) tvorac tzv. TEORIJE STATUTA (rjeavanje
sukoba izmeu gradova, udario temelje meunarodnom privatnom pravu)
-zove se IUS COMMUNE-jer obuhvaa cijele drave (primjenjuje se u cijeloj dravi)
-pandektno pravo-dobilo naziv po najvanijem dijelu Justinijanove kodifikacije
-rimsko pravo poznavalo neogranieno privatno vlasnitvo I ugovorne slobode-to
odgovara trgovcima, zanatlijama feudalizma
-Ope pravo koje je vrijedilo u Njem. Od 17.st. je neto modernizirano pa nosi naziv
USUS MODERNUS PANDECTARUM
-u periodu humanizma-Francuska elegantna kola/elegantne jurisprudencije (Cuiacius,
Donellus I Dionisijus)
Gothofredus-prvi izdao Justinijanovu kodifikaciju po nazivom Corpus Iuris Civilis-16st.
-19.st. Historijska-pravna kola (Savinji)-izuavaju historiju prava ali u nacionalnim
okvirima
-15., 16.st. Italija, Francuska, Nizozemska, kotska, Njemaka
-Postanak fizike osobe:
a) da se odvoji od utrobe

24

b) da se dijete rodi ivo

c) porod da bude dobar/ da bude dijete u utrobi 6 mjeseci
d) da novoroene ima ljudski oblik
Status djeteta se odreuje po statusu majke ili oca u momentu zaea
-U Rimu nije postojala javna ustanova za registrovanje poroda ili smrti
-LEX PATRONIA-zakon kojim je zabranjeno davanje robova u borbu sa zvijerima
-pravni poloaj roba-servus, homo, mancipum
-DOMINICA POTESTAS-vlast nad robom
-pravni subjekt-bie koje moe biti nosilac prava I dunosti
-pravna sposobnost-sposobnost imati prava I dunosti
-deliktna sposobnost-sposobnost odgovarati na svoja djela
-Npr. novoroeno dijete moe biti nosilac pravne sposobnosti (prava), ali ne I poslovne
sposobnosti jer ne moe sklapati poslove, za to mu pomae skrbnik (curator ventris)
-pater familias-starjeina obitelji
-Rimljani za ovjeka upotrebljavali izraz PERSONA (iri od subjekta prava)
-LIBERUM CAPUT slobodan ovjek
-SERVILE CAPUT- rob
-filiusfamilias-podreen vlasti starjeinske obitelji
-u poetku sva tri statuta (libert., civit., familie)-imao pater familias
-Naini postanka roba:
1. zarobljavanje
2. nasljedno
3. slobodan ovjek je mogao postati rob ako je :
a) dunik-biva prodan (duniko ropstvo-NEXUM)
b) ako bi se slobodan ovjek dao prodati kao rob, a kasnije taj novac podijelio sa
prijateljem
c) Rimljanka koja je ivjela sa tuim robom u spolnoj zajednici-CONTUBERNIUM
d) Kao kazna od strane drave (napad na dravu)
-IUS COMMERCIJ-ive kao slobodni, a umiru kao robovi
-Senatus consultum Claudianum
IN INTEGRUM RESSTITUTIO-tuba koju je pretor davao onima koji su izgubili st.
familiae da ga povrate
U periodu krize car August izdao 2 zakona:
a) Lex Fufia Caninia-ograniila oporune manumisije (npr. ko je imao 3 roba, mogao
osloboditi 2)
b) Lex Aelia Sentia-za punopravnu manumisiju gospodar mora imati najmanje 20, a rob
30 godina I mora biti opravdan razlog (npr. krvno srodstvo)
-PatronatLibertiuus-osloboeni rob (*)
Libertus-gospodar/bivi
STATUSNO PRAVO
Statusno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuje poloaj pojedinca u drutvu.
Antiko Rimsko drutvo je bilo sa statusnog aspekta veoma sloeno I dinamino drutvo.
U okviru statusnog prava se susreemo sa 2 osnovna statusno-pravna pojma: PRAVNE I
POSLOVNE SPOSOBNOSTI
-PRAVNA sposobnost sposobnost subjekta prava da bude nosilac prava I dunosti , ovu
25

sposobnost fiziko lice kao subjekt prava stie inom roenja

-POSLOVNA sposobnost sposobnost subjekta prava da vlastitim oitovanjem volje
proizvodi pravne uinke u smislu nastanka, izmjene I prestanka nekog prava (to je
sposobnost subjekta prava da moe sklapati pravne poslove); ovu sposobnost lice stie sa
navrenim godinama punoljetstva. Prema starom civilnom pravu ene su punoljetstvo
sticale sa 12 a mukarci sa 14 godina starosti, iz ega moemo vidjeti da je po tom pravu
puneljetstvo bilo izjednaeno sa spolnom zrelou / Pitanja pravne I poslovne
sposobnosti su abeceda prava
-inom roenja-postaje se pravni subjekt-vano
-inom smrti-prestajemo biti subjekti prava
-zatita pravnih interesa I licima koja nisu roena
-NASCITURUS (embrion,zaee)-zaeto dijete koje jo nije subjekt prava, zatita
interesa zaetog djeteta (npr. proces nasljeivanja-smru Pater Familia-otvara se pravni
postupak podjele imovine da ne bi neroeno dijete ostalo bez imovine)
NASCITURUS PRO IAM NATOHABETUR QUOTIENS DE COMMODIS EIUS
AGITUR (zaeto a jo neroeno dijete smatrae se roenim u asu ostaviteljeve smrti
ukoliko se rodi u zatiti njegovih interesa u nasljeivanju)
U svrhu zatite I interesa nasciturusa uvodi se poseban oblik skrbnitva tzv. CURA
VENTRIS
-Poloaj pojedinca u Rimskom drutvu oznaen kroz 3 statusa:
1. STATUS LIBERTATIS
2. STATUS CIVITATIS
3. STATUS FAMILIAE
1. Status Libertatis odreuje da li je pojedinac slobodan ovjek ili rob . Robovi nisu bili
subjekti prava, nisu imali pravni subjektivitet I bili su izjednaeni sa stvarima kao kao
objektima prava. Vlast nad robovima-DOMINICA POTESTAS, dok se vlasnitvo nad
obinim tjelesnim stvarima-DOMINIUM (PROPRIETAS). Za robove Rimljani
upotrebljavali izraz- INSTRUMENTUM VOCALE (orua koja govore). Zajednica
ivljenja meu robovima se razlikuje od zakonitog rimskog braka I naziva se
CONTUBERNIUM, a djeca robova su izjednaena sa robovima-FRUCTUS. Za delikte
koje bi poinio rob odgovarao bi njegov gospodar prema principu NOXAE DEDITIO na
nain da je vrio novane isplate u visini prouzrokovane tete ili je umjesto toga mogao
roba izruiti oteenom kako bi mu rob svojim radom namirio tetu. Ova mogunost
izbora gospodara FACULTAS ALTE RIVATIVA. U cilju iznalaenje oblika
iskoritavanja robovske radne snage ustanovljen je institut-PECULIUM, predstavljen u
stanovitoj imovinskoj masi koji je gospodar predavao robu na upravljanje I koritenje.
Poloaj roba nije morao biti doivotan. esto se deavalo da gospodari putem akta tzv.
MANUMISIJE dodjeljuju slobodu svojim robovima.
Postojala su 2 osnovna oblika Manumisija: 1. CIVILNO-PRAVNE I 2.PRETORSKE
MANUMISIJE-nisu priznavane po pretorskom pravu ali pretor titio te osloboenike
1.U civilno-pravne formalistike manumisije ubrajamo: manumisiju VINDICTA,
manumisiju CENSU I manumisiju TESTAMENTALIA/Justinijan ovim manumisijama
priznao uinak
-manumisija VINDICTA predstavlja formalistiki akt dodjeljivanja slobode roba

26

davanjem sveane usmene formule pred magistratom koji bi nakon toga simbolikim
doticanjem roba tapiem koji je simbolizirao vlast oslobaao od gospodareve vlasti
-manumisija CENSU-akt oslobaanja roba njegovim upisivanjem uz prethodno
gospodarevo odobrenje u jedan od imovinskih razreda slobodnih ljudi
-manumisija TESTAMENTALIA-akt oslobaanja roba sveanom gospodarevom izjavom
u testamentu da e nakon njegove smrti neki njegov rob postati slobodnim
Ove formalistike civilno-pravne manumisije su imale potpuni pravni uinak. Rob
osloboen ovakvim manumisijama je dobivao potpunu slobodu I bio izjednaen sa licima
koja su kao slobodni roeni tzv. INGENUI I INGENUUS
2.U neformalne pretorske manumisije ubrajamo manumisiju INTER AMICOS kao akt
oslobaanja roba davanjem neformalne izjave pred prijateljima;
-manumisija PER EPISTULAM-akt oslobaanja roba u neformalnoj pismenoj izjavi u
obliku pisma;
-manumisia PER MENSAM-oslobaanje roba pozivanjem od strane gospodara na
zajedniko vrenje vjerkih obreda
Neformalne pretorske manumisije nisu imale isti pravni uinak kao civilno-pravne
manumisije. Osloboeni robovi putem ovih manumisija su ulazili u posebnu statusnu
kategoriju I nazivani su LATINI IUNIANI za koje kaemo da su ivjeli kao slobodni a
umirali kao robovi, to znai da nisu dobivali potpunu slobodu jer nisu imali tzv.
IMOVINSKO-PRAVNU sposobnost raspolaganja imovinom za sluaj smrti. Nakon smrti
njegova imovina je pripadala njegovom bivem gospodaru. Izmeu gospodara i roba
nakon izvrenog akta manumisije nije dolazilo do prekida svih odnosa. Njihov
meusobni odnos bi bio modificiran u jedan novi statusni odnos pod nazivom
PATRONATSKI odnos u kojem je bivi gospodar (libertus) dobivao ulogu patrona, a
bivi rob ulogu osloboenika(libertiuus). Patronatski odnos karakterizira meusobna
dunost odreenih davanja I obveza kao npr. meusobna dunost podizanja nadgrobnog
spomenika, zabrana meusobnog voenja sudskih sporova, zabrana svjedoenja na teret
druge strane. Osloboenik je imao dunost stalekih-porodinih davanja prema patronu
kao izraz zahvalnosti za dodjeljenu slobodu, u sluajevima grube I teke nezahvalnosti
osloboenika prema patronu, patron je mogao putem pravnog sredstvaACUSACIO INGRACII pokrenuti postupak za ponovno vraanje osloboenika u
robovski status/patronatsko pravo prestajalo odricanjem patrona
2.Status Civitatis prema ovom statusu odreuje se da li je pojedinac rimski graanin ili
CIVES ili pripadnik neke druge narodnosne skupine kao to su bili Latini I Peregrini.
Najpovlateniji poloaj imali su rimski graani, za njih su bila rezervisana neka posebna
samo njima pristupana prava kao npr. IUS COMMERCIJ ili pravo sklapanja civilnopravnih poslova, IUS CONUBIJ-pravo sklapanja zakonitog rimskog braka, IUS
HONORARUM-pravo na donoenje magistratskih funkcija, IUS SUFRAGIJ-pravo birati
nekoga na javne politike funkcije, TESTAMENTI FACTIO ACTIVA I PASIVA ili
sposobnost praviti rimsku oporuku odnosno sposobnost biti imenovanim nasljednikom u
toj oporuci.
Latini su prema graanima bili u povoljnijem poloaju od peregrina. Postojale su 3 vrste
peregrina :
1. LATINI PRISCI (pripadao im Ius Commercii I Ius Conubii),
2. LATINI COLONIARII (pripadao im samo Ius Comercii)

27

3. LATINI IUNIANI-imali Ius Comercii, ive kao slobodni a umiru kao robovi
1 do 20 imali najpribliniji statusni poloaj rimskim graanima u prvom redu zbog
slinosti njihovih kultura I tradicija, a poloaj rimskih graana su mogli postii
jednostavnim preseljenjem u grad Rim.
Peregrini ili stranci su proli dug evolutivni put statusnih promjena od poetnog shvatanja
da je stranac neprijatelj I da moe biti ubijen ili pretvoren u roba, do kasnije konstitucije
cara Karakale Constitutio Antoniniana kojom je ovaj car dodijelio rimsko graanstvo
svim slobodnim stanovnicima Rimske Imperije.
Najnepovoljniji poloaj u okviru stranaca imali Peregrini Dediticii koji su pruali oruani
otpr rimskim teritorijalnim osvajanjima. Per.koji su se predali zadravali su svoju upravu.
3.Status Familiae- pravni poloaj pojedinca s obzirom na obitelj (familia)
-u okviru ovog statusa 2 kategorije lica
1. SAMOVLASNE OSOBE SUI IURIS-slobodne od oinske vlasti
2. OSOBE PODLONE VLASTI PATER FAMILIASA ili LICA ALIENI IURIS(
-NEXUS, ADICTUS, COLONI- nisu bili ni robovi ni slobodni
-Nakon Karakalinih konstitucija zadrani samo Peregrini Dediticii I Latini Iuniani
1.Samovlasne osobe I same Pater Familias (D.Minima-ukinuta u doba Justinijana jer
prestaje porodina organizacija po agnaciji I prelazi u krvno srodstvo-kognacija
PROMJENA STATUSA CAPITIS DEMINUTIO
S obziron na postojanje 3 statusa u rimskom drutvu postojala su I 3 oblika promjene
statusa:
1. CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA-gubitak slobode
2. C.D. MEDIA-gubitak rimskog graanstva (postaje Latin ili Peregrin)
3. C.D. MINIMA- gubitak poloaja u obitelji (prestaje agnatska veza)
1.Predstavlja gubitak sva tri statusa to predstavlja pretvaranje punovlasnog rimskog
graanina u roba. Rimsko pravo je izgradilo tzv. FICTIO LEGIS CORNELIAE prema
kojoj se za zarobljenog rimskog graanina smatra da je umro u asu zarobljavanja.
Ukoliko bi se zarobljeni Rimljanin vratio iz zarobljenitva njemu bi bila vraena
sveukupnost imovinsko-pravnih odnosa koje je imao prije asa zarobljivanja osim
posjeda I braka. To je tzv. Princip IUS POSTLIMINI. Mnoge injenice I stanja se mogu
pojaviti kao ogranienja pravnse poslovne sposobnosto kao npr. spol, klasna I soc.
pripadnost, dob, nota censoria, infamnia, existinatio itd. S obziron na dob kao najei
uzrok ogranienja poslovne sposobnosti rimsko pravo je sve osobe djelilo u sljedee
kategorije:
1. INFANTES osobe do 7 godina starosti koje su bile apsolutno poslovno nesposobne
I nisu mogle samostalno zakljuivati nikakve pravne poslove
2. IN PUBERES INFANCIA MAIORES osobe od 7-12/14 godina starosti-djelimino
poslovno sposobni te da mogu samostalno zakljuivati one pravne poslove koje
uveavaju njihovu imovinu, dok ze poslove otudavanja imovine I stavljanja tereta na
imovinu moraju imati odobrenja tutora.
3. MINORI DORASLI MALOLJETNICI Osobe izmeu 14 I 25 godina. Iako
su ove osobe po civilnom pravu bile punoljetne praxa je pokazala da one zbog niskog

28

stupnja obrazovanja I iskustva ne mogu ravnopravno stupati u poslovne odnose sa

starijim I iskusnijim osobama. Zbog toga je zakon LEX PLETORIA uveo zabranu
sklapanja pravnis poslova sa takvim osobama bez prethodno dobivene saglasnosti od
njihovih staratelja. Na koji nain je dobna granica punoljetstva pomjerena sa 14 na 25
godina../treba povezati sa pitanjima tutorstva I skrbnitva
RESTUTUTIO IN INTEGRUM-ukidanje posla sklopljenog sa nedoraslim
PRAVNE ILI JURISTIKE OSOBE
Su socijalne tvorevine kojima javni poredak priznaje svojstvo subjekta prava. Za njih je
karakteristino da obje vrste sposobnosti, pravnu I poslovnu, stiu u istom momentu u
asu njihovog osnivanja. Pojava juristikih osoba kao posebnog oblika pravnog
subjektiviteta je rezultat saznanja da pojedinac kao fiziko lice dobar dio svojih interesa I
ciljeva ne moe ostvariti sam bez povezivanja sa drugim osobama. Razliitost pravnog
subjektiviteta pojedinca kao lana neke juristike osobe I pravnog subjektiviteta same
juristike osobe najslikovitije izrazio Ulpinijan izrekom Ono to duguje juristika
osoba ne duguje pojedinac, a ono to duguje pojedinac ne duguje juristika osoba .
Historijski gledano nastalo 3 oblika juristikih osoba:
1. korporacije 2. Zavodi 3.zaklade
1.Kod KORPORACIJA egzistencijalni supstrat je predstavljen u udruivanju vie fizikih
osoba radi postizanja nekog cilja UNIVERSITAS PERSONARUM
2. I 3. Kao egzistencijalni supstrat se pojavljuje imovina koja treba sluiti odreenoj
namjeni./UNIVERSITAS RERUM
U okviru rimske pravne tradicije kao juristike osobe su se pojavljivale :
Rimska drava, gradovi, opine, udruenja, crkva itd.
-Drava kao juristika osoba-razlikujemo 2 osnovne sfere prava:
1. IUS COGENS
2. IUS DISSPOSITIVUM
1. Imperativna pravna pravila (IUS COGENS) predstavljaju pravni propisi koje je
donijela drava u tzv. Javnoj sferi kao to su propisi Krivinog prava, Krivinog
procesnog prava, Prekrajnog prava, poreskog, carinskog prava itd.
U ovoj pravnoj sferi drava se pojavljuje kao autoritet vlasti ija vlast se temelji na
koncentraciji fizike sile. Pojedinac kao subjekt prava mora potivati kogentna pravna
pravila I nema mogunost njihovog mijenjanja. Svako nepotivanje ovih pravila povlai
primjenu sankcije koju obezbjeuje drava putem autoriteta svoje vlasti.
2. Dispozitivna pravila (IUS DISSPOSITIVUM)-reguliu tzv. Graansko-pravnu sferu
u koju ubrajamo imovinska prava kao to su Stvarno, Obvezno, Nasljedno pravo u
kojima se subjekti prava ponaaju prema principima graansko-pravne jednakosti I
ravnopravnosti, autonomije I slobode volja u realizaciji konkretnih imovinsko-pravnih
odnosa./ova oblast prava je regulisana od strane drave ali je pravna priroda dispozitivnih
pravila takva da stranke imaju mogunost u svom konkretnom odnosu drugaije urediti
neko pravilo ili iskljuiti primjenu nekog ve propisanog dispozitivnog pravila.
DISSPOSITIO-imati pravo izbora, birati iz vie moguih varijanti onu koja najvie
odgovara naim konkretnim potrebama. Ukoliko se sama drava pojavljuje kao subjekt
prava u ovoj sferi onda je ona u svakom pogledu izjednaena I ravnopravna sa ostalim

29

graansko-pravnim subjektima I ovdje ne moe nastupati sa pozicije centoriteta vlasti.

ugovorena volja stranaka je zakon za te stranke
Stanja slina ropstvu:
-lica koja imaju Status Libertatis a nalaze se u ropstvu
-ograniena prava
1. IN MANCIPIO privremena prodaja, prodava najee sinove I novac iskoristi za
izdravanje osoba porodice, te sin IN MANCIPIO (ima Status Libertatis I ne izlazi iz
patriae potestasa oca), ako ga 3 puta proda on postaje slobodan od oinske vlasti,
postaje sui iuris-(Si pater filius tres venum duit filius a patre liber esto)
2. ADICTUS- dunik civilnog prava kojeg bi pretor dosudio vjerovnike putem MANUS
INECTIO (dunik ne vrati vjerovniku pozajmljeni novac te ga tui I pretor moe
dosuditi dunika vjerovniku da otplati dug) vjerovnik ima pravo da ga proda ali samo
van granice Rima, pravo da ga ubije iz neke moralne satisfakcije, bijesa ili ljutnje-npr.
radi se o staroj ili bolesnoj osobi koja niti moe vratiti dug niti ga neko hoe kupiti;
vjerovnik imao pravo da da duniku 60 dana da bude u dugovinskom ropstvu kod
vjerovnika) ako ne vrati nakon 60 dana vjerovnik ima sva prava
3. NEXUS isto cao I adictus; zbog dupliciteta dunik u dugovinskom ropstvu
4. REDEMPTI AD HOSTIBUS- otkupljeni iz zarobljenitva (robovi-mogli ih otkupiti
dok ne plate ili ne odrade svoju cijenu), to moe trajati oko 5 godina
5. AUCTORATUS- lica koja su se sama iznajmila poduzetniku gladijatorskih igara
(podreeni gladijatoru koji je mogao raditi sa njima ta je htio
6. KOLONI-zemljoradnici koji ive na tuoj zemlji I obrauju je I moraju gazdi plaati
u naturi ili novcu.
PECULIUM=IMOVINSKA MASA koju pater familias daje ili sinu ili robu na upravu a
pater familias ostaje vlasnik peculiuma
-Klasna I socijalna pripadnostNpr. Plebejci do Lex Canulea nemaju ius canubii (pravo sklapanja braka sa patricijima)
Vojnici, dekrani, namjesnici su odgovarali za porez opinara
-Vjera-politeizam-progone krane zbog opasnosti za rimsko socijalno, dravno I politiko
ureenje
-krani propisuju tee I lake kazne za idove, heretike, apostate I pogane
-enski spol-ena potpuno iskljuena iz svih javnih prava a njena je privatno pravna sposobnost
ograniena
-ne moe vriti oinsku vlast (patria p.) nad djecom
-nije mogla vriti adopciju ni funkciju tutora u klasino doba
-potpadala pod tutorstvo
-ast (exsistimatio)-drutveni moral
to je dostojanstvo koje drutvo priznaje pojedincu
-potpuni gubitak asti uzrokuju capitis d. maxima I media
a) Intestabilitas
Ne moe biti svjedok niti moe prizivati svjedoke-gubi IUS COMERCII

30

b) Nota Cnesoria-umanjenje asti koje vri cenzor. Prilikom propisa cenzori su mogli
nekoga brisati iz liste senatora ili vitezova, ili ga premjestiti u slabiji tribus
c) Infamia Iuris (temelji se na pravnim pr.)-ne moe drugog zastupati niti biti zastupan
po pretorskom ediktu, niti moe za drugog stavljati prijedloge pred sudom
gubi IUS SUFRAGII I IUS HONORUM
gubi sposobnost da stvara brak sa stanovitim osobama, da bude svjedok kod pravnih
poslova I porotnik u civilnom pravu
-I. IMMEDIATA-odmah
-I. MEDIATA-nakon sudske osude za infamirajue delikte ili kao posljedica osude zbog
krenja obveznih odnosa baziranih na povjerenju I dobroj volji.
d) Turpitudo-INFAMIA FACTI /temelji se na javnom mjenju/
Turpis persona (rasipnici, ljudi loeg ivota) zapostavljaju se prema rasudbi suca npr. kod
svjedoenja, imenovanja tutora, I kod traenja nunog dijela u nasljednom pravu/nisu
mogli biti tutori
-U Justinijanovom pravu I infamnia I turpistudo-za posljedicu zapostavljanje, a infamia
iuris ieznula
Pravo osoba-statuti
-Punu pravnu sposobnost imao samo ovjek sa sva 3 statusa (libertatis, civitatis,
familliae)-u staro doba to bio samo pater familias a kasnije to dobivaju I ene, ostali l.
Porodice, stranci
-u carsko doba-sloboda smatrana prirodnim stanjem, a ropstvo kad se neko podvrgava
vlasnitvu drugoga; porastom proizvodnih vrijednosti rada-ropstvo (poava)
-rob postaje slobodan ako ga gospodar napusti zbog bolesti I starosti, predviene su I
kazne za gospodara ako ubije roba bez razloga/rob-res
-zbog okrutnosti gospodara daje se robovima pravo azila u hramu ili kod carevih lupova
-rob mogao sklapati poslove za gospodara
-tuba ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS-gospodar mogao biti tuen ako bi roba
postavio poslovoom (da sklapa poslove)
-gospodar odgovarao za pekulin koju je dao robu-robovi se esto zaradom od pekulija
otkupljivali
-rob ipak imao neku pravnu sposobnost-mogao sklapati poslove upravljajui pekulijom
ak I sa samim gospodarem
-Latini Iuniani-imali IUS COMERCII, a nemaju nasljednike
-Patronat-osloboeni rob- LIBERTINUS
-bivi gospodar-LIBERTUS
-odnos osloboenika I biveg gospodara regulisan Patronatskim pravom
-patronu pripadalo pravo na osloboenikovu imovinu
-osloboenikova djeca kao INGENUI
pravo noenja zlatnog prstena (bio znak ingenuusa) I carska natalium restitutiododjeljivalo potpunu slobodu robu (od doba Justinijana)
-patronatsko pravo prestalo tek odrednicom patrona
-Stanja slina ropstvu- (* Danina dopuna)
ne gube status libertatis a ipak se nalaze u stanju slinom ropstvu

31

COLONAT-nasljedna zavisnost zemljoradnika vezanog za tuu zemlju uz obvezu

davanja novca ili proizvoda u naturi/vezani za zemlju
Pravno I ekonomski zavisan od gospodara
-koloni esto bjee sa zemlje-GLAEBE AD SCRIPTI
-imali status libertatis (moglo slobodno sklapati brak; kasnije zabranjen brak sa iugenima,
mogao postati dunik, praviti oporuku, nasljeivati, mogao imati vlastitu imovinu
-zemlja prodana=prodat kolon
-kolonat-trajno stanje, (poloaj kolona je loiji od roba), kolon nije mogao biti osloboen,
osim ako bi mu gospodar ustupio zemlju ili ako bi kolon postao biskup I tu funkciju vrio
30 godina
Izvor kolonata:
a)nasljedno; b)dobrovoljnim stupanjem; c)30-godinjim faktikim ivljenjem u poloaju
kolona; d) prosjak ako je sposoban za rad-mogao ga posjednik prijaviti I tako on postaje
kolon
KOLON JE PRETAA ROBA
-Rimsko graanstvo-stie se roenjem, manumisijom robova, podjelom statusa civitatis
pojedinim skupinama
-Latini Prisci-imali I Ius Comercii I Ius Conubii
-Latini Coloniarii-imali Ius Comercii, rimsko graanstvo mogli stei samo oni koji su u
koloniji obnaali vie magistrature
-mogli sticati graanstvo (svi Latini)-slubom u vojsci, dovoenjem ita 6 godina u Rim,
gradnjom kue u Rimu (olakice sticanja graanstva)
-Peregrini-kada se R.C. proirilo oni koji nisu bili ni CIVES ni LATINI a ivjeli u carstvu
-koristili se sa IUS GENTIUM, nisu se mogli koristiti sa IUS CIVILE, IUS COMERCII,
IUS CONUBII
-Justinijan ukinuo I Peregrine dedisce I Latie Iuniani (svi ravnopravni)
-st. CIVITATIS-nakon Just. Vaan samo za politiku ne I za privatnopravnu sposobnost
-st. FAMILIAECognatio-skup ljudi povezanih krvnim srodstvom
-obiteljska veza se zasniva na AGNACIJI-sadrana je u podlonosti vlasti starjeine
-FILII FAMILIAS-osobe podreene pat.f. upr:
ena-in manus, snaha-in manus, djeca- in mancipio;
-status familiae nije bio vaan za javna prava
-Filius Familias-imao IUS SUFRAGII, IUS HONORUM
-na podruju privatnog prava filius f. pod vlau pater f.-sve to stiu stiu za pater f.
CAPITAS DEMINUTIO
Duevni bolesnici-FURIOSI
Potpuno poslovno nesposobni/nisu mogli sticati imovinu nit su bili odgovorni za delikte
-potpadali pod skrbnitvo-CURA FURIOSI
-DELUCIDA INTERVALLA-svjesli asovi (???), poslovi koje se sklapali u tim
asovima-valjani
Rasipnik-Prodigus-njegova poslovna sposobnost bila slina sposobnou nedoraslih
(inpuberes infantia maiores), ali je rasipnik mogao sklapati brak I primiti nasljedstvo, nije
mogao praviti oporuke
-u poetku se gledalo na imovinu u interesu porodice (bona paterna) a kasnije samog

32

rasipnika
-oduzimali im upravu imovine/interdictio bonorum/ I stavljali ga pod skrbnitvo-CURA
PRODIGUM
ZARUKE ILI SPONSALIA
Zarunik-SPONSUS, zarunica-SPONSA
-predstavljaju dogovor I uzajamno obeanje budueg braka
U poetku su ovaj dogovor sklapali oevi buduih suprunika putem formalistikog
verbalnog kontrakta-SPONSIAE. Ovako sklopljeno obeanje je proizvodilo utuivu
obavezu na sklapanje braka(moe se podii tuba ako se ne sklopi brak). Ovaj uinak
SPONSIAE je vremenom naputen zbog prihvatanja principa potpune slobode u izboru
partnera prilikom sklapanja braka. Uz sponsiu se uobiavalo davanje kapare tzv. ARPHA
SPONSALICIA koja je sluila kao sredstvo osiguranja da e postignuti dogovor biti
realiziran. Zarunik koji je dao kaparu pa naknadno odustao od braka bio je duan platiti
etverostranu vrijednost kapare, a kasnije dvostruki iznos kapare. Zaruke su predstavljale
branu zapreku sa istim pravnim uinkom kao I tazbinsko srodstvo. Nevjerstvo zarunice
je izjednaavano sa preljubom supruge. Ubistvo zarunika ili zarunice je tretirano kao
najtei oblik ubistva tzv. PARITIDIUM I imalo je jednak uinak ubistvu najblieg
srodnika. Zaruniki darovi, ako se ne sklopi brak, se moraju vratiti. Ako su zaruke
stvorene uz poljubac a zarunik umre ona je mogla zadrati pola darova.
-Ograniavanje pravne sposobnostiklasna I socijalna pripadnost, spol, religija, ast
ast-INTESTABILITAS (nesposobnost svjedoenja)
INTESTATUSnesposoban da svjedoi, lice koeje je bilo svjedok a nije htjelo da
svjedoi o tom poslu)
INFAMIJA-gubitak asti
INFAMIS-lice koje je izgubilo ast
1. INF:IM:-nastupa odmah pri vrenje neastnog djela, nije potrebna sudska osuda
2. INF: MO:-ne mora doi ne mora nastupiti ali ako bude sudska odluka onda nastupa
Fortum-kraa, Rapina-razbojnitvo, Dolus-prevara, In Iuria-povreda
-tuspis persone-nisu mogli biti tutori
LUCIDA INTERVALA (ogranienja u okviru zdravstvenog stanja)-intervali kad su ti
ljudi bili sposobni da sklapaju poslove
-CURIOSSUS-duevni bolesnik
-CURA CURIOSSUS-skrbnici za duevne bolesnike

PORODINO PRAVO
Je skup normi koje reguliu odnose u porodici. Kako odnose izmeu mua I ene nastale
na temelju valjanog zakonitog braka tako I odnose njih kao roditelja prema potomcima
nastalim u braku. U irem smislu u porodino pravo ubrajamo I odnose nastale iz
starateljstva. Rim.pravo za porodicu termin-FAMILIA I odreivalo da je to skup osoba

33

koje su ili po prirodi kao npr.potomci ili po samom pravu kao npr.kod zakljuenja braka,
adopcije (usvajanja) I arogacije podreene vlasti porodinog starjeine-PATER
FAMILIAS. Rimska porodica je u svom historijskom razredu prola kod faze:
1. GENS
2. CONSORTIUM
3. INDIVIDUALNA PORODICA AGNATSKOG TIPA
4. KRVNO SRODNIKA-COGNATSKA PORODICA
-razvijaju se u skladu sa procesom razvoja proizvodnih snaga I raspadanja veih
zajednica u manje
SRODSTVO
-odreeni odnos izmeu osoba zajednikog porijekla.
Njegov osnov je bioloka krvna veza koja u pravu vee za sebe velike pravne posljedice
kao npr. moe se pojaviti kao osnov nasljeivanja, kao enidbena zapreka, kao osnov
iskljuivanja dunosti svjedoenja na teret najbliih srodnika. U prvim fazama razvoja
rimskog drutva postojao je osobeni oblik srodstva, AGNATSKO SRODSTVOAGNATIO, a koje se izvodilo iz pripadnosti vie osoba pod vlast istog porodinog
starjeine ili PATER FAMILIAS. Agnatsko srodstvo se raunalo po oevoj liniji. Ono e
vremeno gubiti na znaaju istovremeno kako bude jaao proces slabljenja oinske vlasti I
bie postupno potiskivano KOGNATSKIM SRODSTVOM-COGNATIO se reuna kako
po oevoj tako I po majinoj liniji I ono e kao vladajui princip srodstva imati
dominantnu ulogu u Just. Pravu. Rauna se po tzv. Linijama srodstva. 2 linije srodstva:
1. LINEA RECTA
2. LINEA TRANSFERSA
1.USPRAVNA LINIJA SRODSTVA PREDSTAVLJA ODNOS IZMEU SRODNIKA
KOJI POTJEU JEDNI OD DRUGIH. To je odnos izmeu predaka ili ASCEDENTES I
potomaka ili DESCEDENTES.
2.POBONA LINIJA SRODSTVA PREDSTAVLJA ODNOS IZMEU OSOBA KOJE
NE POTJEU JEDNI OD DRUGIH NEGO OD JEDNOG ZAJEDNIKOG PRETKA.
U tom odnosu nalaze se npr. braa I sestre, strievi, bratii.
Blizina srodstva-GRADUS izraava se kroz stupnjeve srodstva prema principu TOT
GRADUS QUOT GENERATIONES (toliko stupnjeva srodstva izmeu dvije osobe
koliko poroda koji postoji izmeu njih I njihovog pretka). Tako su npr. otac I sin u prvom
stupnju srodstva. U podvodnoj liniji srodstva ne postoji prvi stupanj srodstva. Braa I
sestre se nalaze u drugom stupnju srodstva po pobonoj liniji.
Trei oblik srodstva-AFFINITAS (TAZBINSKO SRODSTVO) predstavlja odnos izmeu
branog druga I krvnih srodnika njegovih suprunika. Npr. odnos izmeu svekra I snahe.
Tazbinsko srodstvo se moe pojaviti kao brana zapreka.
BRAK
Je zakonom ureena trajna zajednica ivota izmeu mukarca I ene. Rimski zakoniti
brak ili MATRIMONIUM IUSTUM je bio sastavljen od 2 kumulativno postavljena
elementa.
1. FAKTIKA ZAJEDNICA IVLJENJA kao objektivni element braka-trea lica mogu
da vide

34

2. AFFECTIO MARITALIS kao subjektivni element braka predstavljen u volji da

mukarac I ena ive ba u braku.
Pored braka Rim.pravo je poznavalo I neke druge zajednice ivljenja I to CONCUBINAT
I CONTUBERNIUM
-CONCUBINAT-vanbrana zajednica ivljenja izmeu slobodnih bez postojanja
AFFECTIO MARITALIS.
Nedostatak volje da ive u braku najee je posljedica egzistencije nekih branih smetnji
izeu tih osoba/ako postoji neka brana smetnja
-CONTUBERNIUM-zajednica ivljenja izmeu roba I ropkinje.
Da bi dolo do zakljuenja zakonitog rimskog braka neophodno je ispunjenje sljedeih
pretpostavki:
a) IUS CONUBII kao posebno pravo buduih suprunika da mogu zakljuivati rimski
brak.
b) DJELATNA I PRIRODNA sposobnost suprunika
c) Za maloljetne osobe ALIENI IURIS (neophodno je bilo pribaviti pristanak njegovog
pater familiasa za zakljuenje braka)
-Rimski brak je imao 2 osnovna oblika:
1. BRAK CUM MANU-u kojem je ena (capitis deminutio minima) dolazila pod vlastmanus mua, odnosno njegovog pater familiasa I prekidala svaku agnatsku vezu sa
svojom dotadanjom porodicom./gubi nasljedno pravo kod oca, ali dobiva kod mua
2. BRAK SINE MANU ena nije dolazila pod vlast mua ve je zadravala agnatsku
vezu I srodstvo sa svojom dotadanjom porodicom./ima nasljedno pravo kod oca
Zasniva se na obiajima I obredima / in domum deductio
Odreene injenice stanja I odnosi se mogu pojaviti kao brane smetnje koje
onemoguavaju sklapanje braka. Postoje apsolutne brane smetnje koje onemoguavaju
sklapanje braka sa bilo kojom osobom npr. u drutvima koja prihvataju princip
monogamnosti braka ve postojei brak. Zakljuivanje braka pored ve postojeeg
branog odnosa predstavlja djela tzv. BIGAMIJA I to je podvlailo INFAMIJU. Relativne
(tutorstvo) brane smetnje onemoguavaju sklapanje braka sa odreenim krugom osoba
kao npr. Krvno srodstvo u uspravnoj linji bez ogranienja stupnjeva srodstva ili krvno
srodstvo u pobonoj liniji zakljueno sa 7. Odnosno 4. Stupnjem srodstva.
Apsolutne brane zapreke: ve postojei brak, ropstvo, zavjet istote, vii redovi, a
kasnije u Principatu nije apsolutna zabrana braka za vojnike.
Relativne: krvno srodstvo, tazbina, tutor I tienica I ena prije isteka godinu dana od
mueve smrti.
Rimsko pravo je zabranjivalo brak izmeu tutora I tienice sve dok tutor ne bi podnio
uredni izvjetaj o obavljenom tutorstvu I dok titenica ne bi navrila 25 godina.
Rim.pravo je uvelo jedan specifian institut-TEMPUS LUGENDI ili vrijeme alosti za
muem po kojem je bilo zabranjeno udovici stupanje u novi brak u roku od 10 odnosno
12 mjeseci nakon smrti mua. Praktini cilj uvoenja ovog instituta je oznaen u potrebi
utvrivanja oinstva naknadno roene djece, tzv. POSSTULUSA.
Rimski brak CUM MANUM je zakljuivan na sljedee naine: 1. CONFARREATIO kao
sveani,formalistiki, ceremonijalni akt zakljuivanja braka pred vrhovnim svetenikom
ili pontifexa maximusa, uz prisustvo 10 svjedoka, te Flamen-a Dialisa..(najvii sveen.)
2.COEMPTIO-oblik sklapanja braka u vidu prividne kupnje ene koji je zakljuivan
sklapanjem mancipacije na koju bi se nadovezivao akt stipulacije a na osnovu kojeg se

35

utemeljivala brana zajednica(u prisustvu 5 svjedoka, vage I libripensa)

3.USUS-sklapanje braka faktikim zajednikim ivljenjem buduih suprunika u trajanju
od godinu dana nakon ega bi dolazilo do osnivanja muevljevog MANUSA-VLASTI
nad enom. Zajedniko ivljenje moralo poeti simbolikim uvoenjem ene u naruju
supruga preko kunog praga, tzv. IN DOMUM DEDUCTIO. Ukoliko se eljelo
onemoguiti uspostavljanje muevljevog manusa neophodno je bilo odsustvo ene iz
kue u trajanju od 3 noi uzastopno-TRINOCCTIUM USURPANDI CAUSA.
HISTORIJSKI RAZVOJ RIMSKE PORODICE
-Rimska je porodica bila monogamna, individualna porodica s jakom vlau porodinog
starjeine (pater familias).
GENS osnova socijalno-ekonomska zajednica na ijem elu je bio pater gentis. Svi
lanovi gensa imaju zajedniko, kolektivno gentilno zemljite koje obrauju kako bi
opstali, upranjavaju kultne I religijske potrebe I imaju pravo na nasljedstvo.
Razvojem sredstava za proizvodnju I proizvodnih snaga, napredak orua omoguuje
samostalnu egzistenciju i manjih kolektivnih zajednica i tako nastaje konzorcium.
CONSORTIUM zajednica koju su Rimljani nazivali ERCTO NON CITO
(nepodjeljiva imovina). Smatra se da je nakon smrti pater familiasa meu njegovim
sinovima sui heredes nastajala zakonska I prirodna zajednica ercto non cito ili
societas fratrum (zajednica brae). Braa su imala ravnopravan poloaj to znai da
je nakon smrti pater familiasa na zajednikoj imovini ivjelo vie porodica koje se
nisu cijepale. Radilo se o iroj patrijarhalnoj porodinoj zajednici domus. Vlast
pater familiasa u ovoj porodici nije bila apsolutna, a pater familias je vjerovatno bio
biran. Smatra se da su sinovi bili sudionici oevog imetka. Daljim napretkom
ekonomskih odnosa, upotrebom robovske snage, razvojem trgovine dolazi do
raspadanja konzorciuma na agnatske porodice.
AGNATSKA (FAMILIA) smru pater familiasa sinovi sada osnivaju vlastite
porodice I dijele se. Jaa vlast pater familiasa, on je sad samovlasnik svoje zemlje I
imovine. Pater familias postaje individualni privatni vlasnik. Ova porodica prihvata
suprunike njihove prirodne potomke I usvojene slobodne osobe. Nakon smrti pater
familiasa sve osobe koje su bile pod njegovom vlau postaju sui iuris, a sinovi I
sami pater familiasi. No oni I dalje ostaju agnati.
Agnati su sve osobe koje potpadaju pod vlast istog pater familiasa koje su ranije
potpadale ili bi potpadale da njihov zajedniki predak nije umro. Agnati su mogli biti
I krvni srodnici ali I osobe bez krvnog srodstva. Slabljenjem patrie potestas I
agnatskog srodstva rimska se porodica iz agnatske pretvara u cognatsku.

COGNATIO uzrok pojave krvno-sronike porodice je u ekonomskom napretku:

agnatska porodica je odgovarala zatvorenoj naturalnoj privredi gdje porodica
sainjava radni kolektiv na zemljitu; razvojem zanatstva I trgovine I iskoritavanjem
robovske radne snage, ime je omoguen samostalni opstanak pojedinim lanovima
porodice, onemoguuje se vrenje patriae potestas. Slabljenjem patriae potestas
agnatska veza gubi znaaj I razvija se kognatska porodica.
Individualnu monogamnu porodicu ine suprunici I njihova djeca I potomci.

36

MIRAZ-DOS
Je imovinski doprinos, koji ena, njen pater familisa, ili neki trei srodnik daje muu radi
lakeg podnoenja trokova budueg kuanstva. Miraz koji je davao pater familias se
nazivao DOS PROFECTIOIA, a miraz koji bi davao neko trei-DOS ADNENTICIA.
Obveza na davanje miraza je ustanovljavana prvobitno putem formalistikog verbalnog
kontrakta stipulacije-PROMISSIO DOTIS ili putem realnog unoenja I prenoenja
miraznih dobara u imovinu mua, tzv. DOTIS DACIO, da bi kasnije bilo priznavano I
neformalno obeanje davanja miraza-PACTUM DOTIS.
U poetku je davanje miraza bilo stvar obiaja, a kasnije prerasta u obvezu koje
Just.pravo izriito prepisuje. Pravni reim miraza je u Rim.pravu imao dug evolutivan
put. Miraz je u Rim.drutvu predstavljao jedan od veoma vanih oblika stjecanja
imovine. U historijsko-pravnim izvorima spominju se lovci na miraze koji su
poduzimanjem niza prevarnih I kanjivih postupaka dovodili do sklapanja fiktivnih
brakova I njihovih raskidanja u cilju sticanja bogatstva. Prema starom civilnom pravu
miraz je postajao vlasnitvo mua a nije postojala obveza na vraanje miraza u sluaju
razvoda braka. Meutim, proces daljeg razvoja ide u pravcu to veeg ograniavanja
vlasnikih ovlatenja mua nad miraznim dobrima tako se npr. navodi zabrana otuivanja
I zalaganja Italskih zemljita. Postupno se izgrauje I obveza na vraanje miraza. Tako se
poelo uobiavati traiti od mua obeanje tzv. CAUTIO REI UXORIAE da e vratiti
miraz eni u sluaju razvoda braka iz kojeg obeanja je ena dobivala tubu-ACTIO REI
UXORIAE sa kojom jemogla prinuavati mua na ispunjenje datog obeanja. U
Just.pravu e biti uveden reim da se miraz mora uvijek vratiti osim u sluaju ako je do
razvoda dolo eninom krivnjom usred izvrene preljube. Uveden je tzv. PIGNUS
TACITUM kao oblik zakuske ili legalne hipoteke koju je ena dobijala nad cjelokupnom
imovinom mua u pogledu obezbjeenja realizacije zahtjeva na povrat miraza.
U razvojnom obliku miraz je pravno bio ureen na takav nain da su mirazna dobra bila u
vlasnitvu ene a da je mu dobivao samo pravo uivanja I upravljanja tim dobrima. Za
zatitu vlasnikih ovlatenja eni je uvijek stajala na raspolaganju osnovna vlasnika
tuba-REI VINDICACIO UTULIS.
RAZVOD BRAKA-DIVORCIUM
Pored smrti suprunika, CAPITIS DEMINUTIAE, naknadno pridole brane smetnje,
najei razlog prestanka braka je razvod-DIVORTIUM. U poetnim fazama razvoja
rimskog drutva kada je bio izraen patrijarhalni moral, razvodi brakova su bili vrlo
rijetki. U to vrijeme je postojala potpuna sloboda razvoda braka tzv. LIBERUM
MATRIMONIUM. Brakovi su razvoeni na osnovu neformalne izjavljene volje stranaka
bez ikakvog slubenog angamana suda kao dravnog organa. Brak CUM MANUM je
mogao biti razvoen samo na incijativu mua ili nj.
Pater familiasa a razvod je sprovoen u formi tzv. CONTRARIUS ACTA. Tako npr. brak
sklopljen putem CONFARAACIO je razvoen kontrarius ediktom DIFAREACIO, brak
sklopljen putem COEMPTIO je razvoen kontrarius aktom REMANCIPACIO, a brak
sklopljen putem USUSA je razvoen stvarnim prekidom zajednikog ivljenja.
CONTRARIUS AKT-akt suprotnog dejstva, opet prisustvo vrhovnog svetenika ali kao
razvod.
Brak SINE MANU je razvoen jednostavnom izjavom volje suprunika tzv. REPUDIUM

37

I faktikim prekidanjem zajednikog ivljenja. Princeps O.August je u namjeri

eliminiranja uzroka pojave moralne dekadencije rim.drutva naroito u periodu Kasne
Republike kada su razvodi postali sve uestaliji pokuao administrativnim mjerama
donoenjem itavog seta zakona poznatih pod nazivom AUGUSTOVO ENIDBENO
ZAKONODAVSTVO-LEX IULIA ET PAPPHA POPAEA odrediti da mukarci I ene
sa odreenim brojem godina moraju stupati u branu zajednicu a sa odreenim brojem
branih godina moraju imati odreeni broj djece. Jedan od ciljeva ovih zakona je bio I
poboljanje nataliteta u rimskom drutvu. Za osobe koje se nisu ponaale u skladu sa tim
odredbama bio je predvien itav niz ogranienja u javnom I pravatno-pravnom pogledu.
U tom kontekstu dolo je I do pootravanja administrativnih mjera za razvod braka tako
da se kao obavezna forma razvoda uvodi pismena izjava o razvodu koja je morala biti
potpisana od strane 7 svjedoka. Pod uticajem hrianstva kao nove religije I propagiranja
braka kao vjene I neraskidive zajednice dolazi do uvoenja tzv. Opravdanih
Brakorazvodnih razloga kao npr. izvrenje tekih krivinih djela, neastan ivot, grubo
izraena nemarnost za egzistenciju porodice itd. Just. Pravo nikada nije uvelo zabranu
razvoda braka ali je za osobe koje su bez razloga doprinjele razvrgnuu brane zajednice
kao I za osobe koje su skrivile opravdane razvode braka uvodilo posebne osobne kazne I
vrlo nepovoljne imovinsko-pravne posljedice, kao npr. doivotno zatvaranje preljubnice u
samostan, gubitak miraza itd. Just.pravo je izgradilo itav sistem razvoda brakova,
poznavalo je sljedee oblike razvoda braka:
1. DIVORCIUM EX IUSTA CAUSA ili opravdani razvod kojem je uzrok u krivnji
druge brane strane kao npr. preljuba
2. DIVORTIUM MUTUO CONSENSU ili sporazumni razvod braka
3. DIVORTIUM BONA GRATIA kao razvod iz razloga koji se ne mogu staviti na teret
ni jednoj branoj strani kao npr. polaganje zavjeta istote I dr.
4. D. SINE USTA CAUSA
-kod manus braka-razvod mogao zatraiti samo mu
-sine manus-ba suprunika, pa ak I enin otac, a kasnije samo suprunici
-razlozi za opravdani razvod : zloinstva mua (umorstvo), a za enu-preljuba ili
svodnitvo
-posljedice neopravdanih razloga razvoda: zabrana ponpvnog braka, gubitak miraza,
donacije propter nuptias.
PATRIA POTESTAS
Je doivotna, velika I neograniena vlast pater familiasa nad osobama I porodinom
imovinom. Ta vlast e vremenom postupno biti ograniavana I doi e do njenom
slabljenja. Patria potestas se manifestira u 2 osnovna oblika: u osobnom I imovinskom
pogledu. Vlast pater familiasa u osobnom pogledu, tj. Vlast nad osobama koje su se
nalazile u okviru nj.
Porodice bila je izraena kroz ovlatenja:
1.PUS VITAE AC NECIS-pravo ivota I smrti prema kojem je pater bio ovlaten na
izricanje najteih kazni lanovima svoje obitelji uz prethodno konsultiranje sa tzv.
Obiteljskim vijeem tzv. CONSILIUM DOMESTICUM. Koliki je autoritet imao pater
familias u tom drutvu ukazuje I injenica da nije postojala mogunost postavljanja
optunih prijedloga izmeu pripadnika iste porodice jer je drava upravo na pater
familiasa delegirala ovlatenja u cilju obezbedjenja skladnog porodinog suivota.

38

2.IUS VENDENDI-ovlatenje pater familiasa za najee iz opravdanih ekonomskih

razloga moe izvriti prodaju I iznajmljivanje radne snage svojih sinova.
3.IUS VINDICANDI-ovlatenje pater familiasa da moe traiti izruenje lanova svoje
porodice koje su se po bilo kom osnovu nale pod vlau lica.
Pater familias daje saglasnost na zakljuenje braka maloljetnim osobama.
Sadraj patriae potestatis u imovinskom pogledu je izraena kroz princip da je pater
familias jedini I iskljuivi vlasnik cjelokupne porodine imovine. Osobe pod njegovom
vlau sve to stii , stiu za pater familiasa.
Za delikte koje bi poinili sinovi obitelji odgovarao je pater familias prema principu
NOXAE DEDICIO.
Sa procesom slabljenja oinske vlasti uporedo se javlja I proces imovinsko-pravne
diferencijacije I osamostaljivanja sinova obitelji. Tako e I sam pater familias poeti
dodjeljivati na prava I uivanje odreenu imovinsku masu poznatu pod nazivom
PECULIUM. Ukljuivanjem sinova u vojnu slubu oni stiu posebnu imovinuPECULIUM CASSTRENSE, obnaanjem javnih I dravnih funkcija stiu imovinu
PECULIUM QUASI CASSTRENSE. Imovina koju stiu od majke I njenih srodnika je
BONA MATERNA. Sa ova tri posljednja imovinska oblika sinovi su mogli slobodno
raspolagati ak I oporunim putem jer su oni bili titulari prava I vlasnitva nad tom
imovinom, a njihov pater familias je nad tom imovinom imao samo pravo uivanja.
Naini postanka patriae potestatis EMANCIPATIO
Oinska vlast moe biti uspostavljenja:
1. raanjem
2. arogacijom
3. adopcijom
4. legitimacijom
1.Najei nain uspostavljanja patriae potestatisa
Do uspostavljanja vlasti je dolazilo simbolikim inom priznavanja djeteta od strane oca
tzv. TOLERE LIBERUM uzimanje novoroeneta u oevo naruje
Rimsko pravo nije poznavalo institut utvrivanja oinstva ali je uspostavljen niz
pretpostavki kao npr. majku djeteta je lako ustanoviti a pretpostaviti je da je otac djeteta
mu majke odnosno ocem djeteta se smatrao onaj na koga ukazuje brak. Branim
djetetom se smatralo dijete koje je roeno 182-300 dana nakon zakljuena braka.
2.Arogacija ili ADROGACIO je pravni akt usvojenja osoba SUI IURIS koji se zbog
svojih velikih statusno-pravnih posljedica obavljao pred narodnim skuptinama.
Ovdje su obino familije bez djece dolazile pod vlast pater familiasa druge porodice kako
bi na taj nain obezbjedile egzistenciju u poznim godinama ivota.
Aktom arogacije dolazilo je do guenja porodinog kulta usvojene porodice.
3.Adopcija ili ADOPCIO je pravni akz usvojenja osoba ALIENI IURIS koji proizvodi
manje vane pravne posljedice od akta arogacije.
Izraavana je putem dvostrukog pravnog posla trokratne prividne prodaje na koju se
nadovezivao akt IN IURE CESSIAE.
Poto je odnos izmeu adoptanta I adoptiranog predstavljao podravanje prirodnog
roditeljskog odnosa propisano je da izmeu njih mora postojati dobra razlika od 18
godina.
4.Legitimatio je akt pozakonjenja djece roene izvan braka. Postoje sljedei oblici
legitimacije:

39

1. LEGITIMACIO PER SUPSE QUENS MATRIMONIUM (ozakonjenje naknadnim

sklapanjem braka izmeu djetetovih roditelja)
2. LEGITIMACIO PER OBLATIONEM CURIAE (akt ozakonjenja vanbranog sina
njegovim upisom u listu dekuriona kao I akt pozakonjenja vanbrane kerke njenom
udajom za dekuriona)
Dekurioni su bili lanovi gradskih vijea koji su imale velike obaveze prema dravi u
pogledu obezbjeenja naplate utvrene visine poreza. Oni su jamili I svojom
sopstvenom imovinom da e utvrene poreske obveze na teritorije iz njihove
nadlenosti biti realizirane.
3. LEGITIMACIO PER RESCRIPTUM PRINCIPIS-akt ozakonjenja vanbrane djece
na osnovu posebne odluke princepsa za sluajeve nemogunosti sklapanja naknadnog
braka vanbranih roditelja
Patria potestas prestaje smru i CAPITIS DEMINUTIONE pater familiasa nakon ega
njegovi sinovi postaju pater familiasi a njegova supruga sui iuris koja nakon toga potpada
pod tutorstvo. Patria potestas je mogla prestati za pojedine lanove obitelji njihovim
izborom na odreene javne I dravne funkcije kao npr. izbor u sveaniko zvanje, na
funkciju konzula PRAEFECTUS, pretoria itd. Otac je mogao pustiti sina iz patriae
potestisa emancipacijom.
STARATELJSTVO
Odnosi se na lica sui iuris
-je ustanova pruanja pravne pomoi bez ili sa ogranienom poslovnom sposobnou u
smislu davanja potpore za upravljanje njihovom imovinom.
U okviru starateljstva postoje dvije ustanove:
1 TUTORSTVO ILI TUTELA 2. SKRBNITVO ILI CURA
1.Dva oblika tutorstva:
a) TUTELA IMPUBERUM
b) TUTELA MULIERUM
Tutela impuberum-tutorstvo nad nedoraslim mukim osobama sui iuris. Maloljetne osobe
ALIENI IURIS se ne nalaze pod tutorstvom jer su pod vlau pater familiasa. Tri oblika
postavljanja tutora nad nedoraslim:
A1) TUTELA LEGITIMA (zakonsko tutorstvo kod koje je za tutora postavljen najblii
srodnik tienika) . Ovdje je vaio princip da je red pozivanja na tutorstvo identian redu
nazivanja na nasljedstvo. (u doba Justinijana pozivani I muki agnati)
A2) TUTELA TESTAMENTARIA-postavljanje tutora maloljetnom mukom srodniku u
testamentu od strane nj. Pater familiasa
A3) TUTELA DATIVA-obino tutorstvo-postavljanje tutora od strane nadlenog
dravnog organa, obino magistrata.
Osnovna funkcija tutora je bila da upravlja tienikovom-PUPILOVOM (Pupil)
imovinom. U ostvarenju tog zadatka tutor je zakljuivao pravne poslove u svoje ime a za
raun tienika to pokazuje da se ovdje radi o posrednom zastupanju-AUCTORITAS
INTERPOSITIO. Praksa je obilovala estim zloupotrebama tutorskih ovlatenja I
pokuajima bogaenja tutora na raun tienika. Zbog toga su vremenom uvedena
ogranienja tutorskim ovlatenjima kao I procesualna pravna sredstva za razrjeavanje
tutora koji su vrili zloupotrebe. Tako je npr. uvedena zabrana tutoru otuivanja

40

tienikovih nekretnika bez odobrenja magistrata. Uvedena je deliktna tubaACUSSATIO SUSSPECTI TUTORIS kao popularna tuba ili ACTIO POPULARIS to
znai da ju je mogao podii svaki punoljetni rimski graanin, nije mogao pupil.
U cilju uklanjanja testamentarno postavljenog tutora koji je poinio zloupotrebu-ACTIO
RACIONIBUS DISTRAHENDIS tuba koju je mogao podii tienik protiv
zakonskog tutora koji je poinio zloupotrebu a iji je tubeni zahtjev iao na naknadu
tete u dvostrukom iznosu. Na kraju e biti uvedena ACTIO TUTELAE putem koje se
reprimiralo ne samo ponaanje koje ima obiljeje zloupotrebe ve I svako ponaanje
tutora koje nije odgovaralo standardu urednom voenju poslova tienika. Ova tuba je
za sobom povlaila INFAMIJU. Tutorstvo je prestajalo punoljetnou tienika te smru
CAPITIS DEMINUTIO tutora. Po okonanju tutorstva tutor je bio duan podnijeti
uredan I detaljan izvjetaj o obavljenom tutorstvu te prenijeti na tienika sva prava I
obaveze nastale iz pravnih poslova kroz koje su realizirana tutorska ovlatenja. Zbog
izrazito patrijarhalnog odnosa rimskog drutva prema drutvenom poloaju ene, te zbog
izrazito patrijarhalne vlasti porodinog starjeine ene su u antikom Rimu bile pod
doivotnim tutorstvom. Pored uobiajenih naina postavljanja tutora za ene je uveden
jedan poseban oblik postavljanja tutora tzv. TUTELA OPTINA gdje ena imala
mogunost izbora svog mua. Poloaj ene pod tutorom se u mnogome razlikuje od
poloaja maloljetnih osoba tutorstva; ena je imala mnogo veu samostalnost; veinu
pravnih poslova je mogla samostalno zakljuivati, dok je saglasnost tutora
(AUCTORITAS TUTORIS) morala imati samo pri zakljuivanju najvanijih pravnih
poslova, npr. Otuenje stvari iz skupine RES MANCIPI, oslobaanje roba, pravljenje
oporuke ili tastamenta. Uporedo sa procesom slabljenja vlasti porodinog starjeine I
zamjenjivanja agnatskog srodstva krvnim srodstvom, ustanova tutorstva nad enama e
postepeno ieznuti iz praxe, tako da je Justinijanovo pravo u svojim izvorima ne
spominjne.
SKRBNITVO-CURA
-zajedniki naziv za vie ustanova iji je cilj istovjetan, a sastoji se u pruanju pravne
pomoi osobama bez ili sa ogranienom poslovnom sposobnou. Osnova svrha
skrbnitva je pruanje pomoi upravljanja tienikovom imovinom. Rimsko pravopoznavalo tri osnovna oblika skrbnitva:
1. CURA FURIOSI
2. CURA PRODIGI
3. CURA MINORUM
1. Cura Furiosi - Skrbnitvo nad duevno bolesnim, osobama koji usljed razliitih
duevnih oboljenja nemaju pravno-revelantnu volju, tj. Nemaju sposobnost shvaanja
znaaja I posljedica svojih postupaka pa samim tim nemaju sposobnost zakljuivanja
pravnih poslova. Duevno bolesne osobe su apsolutno poslovno nesposobne, to znai
da ne mogu samostalno zakljuivati pravne poslove. Meutim, kod takvih osoba se u
odreenim vremenskim intervalima stanje svijesti dovodi u poziciju mogunosti
pravilnog rasuivanja tako da su pravni poslovi zakljueni u tim tzv. Svijetlim
trenucima ili LUCIDA INTERVALA bili vaei.
2. Cura Prodigi Prodigium je skrbnitvo nad rasipnicima odnosno osobama koje
nemjerenim I nekontroliranim postupcima umanjuju svoju imovinu I na taj nain

41

dovodi u pitanje svoju egzistenciju kao I egzistenciju svoje porodice. U klasino doba
je skrbnik sam upravljao skrbljenikovom imovinom, a u postklasino doba je
poslovima rasipnika davao samo svoj consensus, ako se nije radilo o poslovima koje
rasipnik mogao smaostalno poduzimati. Rasipnici su djelimino poslovno sposobne
osobe, oni mogu samostalno zakljuivati pravne poslove kojima uveavaju svoju
imovinu, dok za pravne poslove otuivanja I stavljanja tereta na ropstvenu imovinu
moraju imati saglasnost skrbnika.
3. Cura Minorum skrbnitvo nad doraslim maloljetnicima MINORIMA, tj. Osobama
izmeu 12 I 25 godina je uvedena putem zakona LEX PLETORIA. U poetku je
takvim osobama zbog neiskustva u pravnom prometu odreivan skrbnik za svaki
pojedini pravni posao, tzv. CURATOR AB CENTAM CAUSA, da bi kasnije samo na
izriit zahtjev minora bio postavljen skrbnik za sve vrste pravnih poslova. Meusobni
odnosi izmeu skrbnika I tienika su razrijeavani putem tubi ACTIO
NEGOCIORUM DIRECTA I CONTRARIA. Rimsko pravo je poznavalo I neke
oblike izvanrednog skrbnitva kao npr. CURA ABSENTIS-skrbnitvo za odstunog
ovjeka, CURA VENTRIS- skrbnitvo za nasciturusa, CURA BONORUM-za
ostavinsku imovinu do okonanja ostavinskog postupka.
STVARNO PRAVO
Stvarno pravo je skup pravnih pravila koja reguliraju odnose izmeu ljudi povodom
stvari, a prema kojima se stvarno-pravnom ovlateniku dozvoljava realizacija njegovih
ovlatenja nad stvari kao objektom njegovog prava, a svim treim licima se nalae
potivanje tih ovlatenja.
Rimsko pravo poznavalo 5 stvarnih prava
-pravo vlasnitva-DOMINIUM ILI PROPRIETAS kao najvanije I najsveobuhvatnije
stvarno pravo, etiri stvarna prava na tuoj stvari (iura in re aliena) u koje ubrajamo
slunosti-SERVITUTES, ZALONO pravo (pignus I hypotheca), EMFITEUZA I
SUPERFICIES.
Predmet stvarnog prava je stvar-RES, dok je predmet obveznog prava radnja ili inidba.
Stvarna prava su apsolutna prava, ona djeluju prema svim reim licima-ERGA OMNES,
dok su obvezna prava relativna prava I djeluju samo izmeu tano odreene 2 osobe,
VJEROVNIKA ili KREDITORA I DUNIKA ili DEBITORA. Stvarna prava su trajna
prava , u principu traju dog vremenski period, dok su obvezna prava vremenita prava I
traju u principu krai vremenski period.
Stvarna prava podrazumjevaju suzdranost I pasivan odnos treih lica prema stvarnopravnom ovlateniku dok obvezna prava podrazumjevaju I trae aktivan odnos, aktivno
injenej bez ega nema nastanka I realizacije tog odnosa.
(Sve je uredu dok potujemo tua prava; ako zadiremo u tua prava nastaju sukobipretpostavka stvarnog prava).
Obvezno pravo smatra da moramo oitovati vlastitu volju, inae nema pravnog posla.
Stvarno pravo prati stvar-vezano je za stvar. Posjed je faktika vlast, ono nije pravo
(faktiki odnos ovjeka prema stvari); posjedovati/imati neto u svojoj vlasti . Moemo
izgubiti posjed stvari ali imati pravo vlasnitva (npr. mobitel).
Stvarna prava su zatiena stvarno-pravnim tubama:

42

ACTIO IN REM, a obvezna prava su zatiena obvezno pravnim ili osobnim tubama
ACTIO IN PERSONAM. Stvarno-pravno dejstvo tube; moe se podii protiv svake 3.
Osobe. Obvezno-pravna tuba-mora se podii samo protiv lica koji je s nama u obveznopravnom odnosu.
POJAM I PODJELE STVARI
Stvar je predmet stvarnog prava. Stvari su prostorno izdvojeni dijelovi vanjske prirode
dostupni ljudima. U odreenju pojma stvari pravna nauka upotrebljava sopstvene
specifine, ekonomsko-socijalne-privredne kriterije koji se razlikuju od kriterija drugih
naunih disciplina. Pojam stvari je u historijsko-pravnom smislu doivio I doivljava
kvalitativnu evoluciju, tako da se sa aspekta modernog prava pod pojmom stvari
podrazumijeva sve ono to moe biti predmet pravnog prometa odnosno to moe ulaziti
u imovinu. Nekad je stvar bio rob, danas to nije. Prvu podjelu stvari u Rimskom pravu je
izvrio rimski pravnik Gaj na
1. tjelesne (RES CORPORALES) I netjelesne stvari (RES INCORPORALES) odreujui
tjelesne stvari kao one koje moemo dotai QUAE TANGI POSSUNT. Pod
netjelesnim stvarima Gaj je podrazumjevao prava kao npr. plodouivanje (USUSFRUCTUS), ostavina u nasljedstvu itd.
Samo nad tjelesnim stvarima se mogao imati posjed I vlasnitvo.
-podjela na pokretne I nepokretne stvari
nepokretna (zemljite, kua, stan, avio, brod)-imaju veliku ekon. Vrijednost
2. Podjela na zamjenjive I nezamjenjive stvari
-RES FUNGIBILES
-RES INFUNGIBILES
-Zamjenjive ili generike stvari (genus) su odreene vrstom , valitet u pravnom prometu
stiu mjerenjem, vaganjem I brojanjem (npr ito, ulje, jaja, tekstil). Za generike stvari
vrijedi princip: GENERA NON PERAUNT ili VRSTA NE PROPADA (propast generike
stvari se ne moe pojaviti kao eventualni osnov oslobaanja dunosti ispunjavanja
obveze). Ako kupimo generiku stvar I ne preuzmemo je odmah pa doe do propasti
stvari, poslodavac se ne moe pozvati na propast stvari I mora isporuiti
-Nezamjenjive stvari ili SPECIES se u pravnom prometu pojavljuju prema svojim strogo
individualnim svojstvima (npr. umjetnika slika odreenog autora). Propast speciesa
moe posluiti kao osnov oslobaanja dunosti na ispunjenje preuzete obaveze. Za
species vrijedi pravilo PERICULUM EST EMPTORIS-propast speciesa pada na teret
kupca (ako smo kupili sliku mi smo je odmah preuzeli a ako je slika propala prodavac se
odmah oslobaa dunosti prodate slike, ne moe nam istu sliku dati jer se ne moe
napraviti ista)-poslodavac nema obvezu vraanja novca
3. Podjela stvari na jednostavne, sastavljene I skupine stvari
3.1 Jednostavne stvari koje se u pravnom prometu pojavljuju u svom prirodnom obliku
I koje u prirodi ine jedno jedinstvo kao npr. biljka, ivotinja, kamen itd.
3.2 Sastavljene stvari koje nastaju fizikim sjedinjavanjem 2 ili vie jednostavnih stvari
(kua, brod)
Problemsko pitanje-postavlja se situacija u kojoj pri sastavljanju stvari upotrijebimo
tuu stvar bez znanja njenog vlasnika. Ukoliko smo pri gradnji kue upotrijebili tui
graevinski materijal bez suglasnosti vlasnika, slikovito reeno ukoliko smo tuu

43

gredu ugradili u na zid, pri emu rije greda ima znaenje graevinskog materijala,
vlasnik tako ugraenog graevinskog materijala nee moi traiti fiziko izdvajanje
od graevine I vraanje, nego e putem tube ACTIO DETIGNO IUNCTO traiti
nadoknadu dvostruke vrijednosti ugraenog materijala. Za sve druge stvari osim
graevinskog materijala vlasnik je putem tube ACTIO AD EXHIBENDUM mogao
traiti fiziko izdvajanje stvari I njen povratak.
3.3 Skupine stvari fiziko izdvojene stvari koje se prema uobiajenim shvatanjima
pravnog prometa pojavljuju kao cjelina (npr: stado ovaca, krdo goveda). Posjed se na
ovakvim stvarima ostvaruje posjedovanjem svake pojedinane stvari koja ini
skupinu.
4. Podjela na glavnu stvar I pripadak (pertinencija)
Pripadak-fiziki odvojena I samostalna stvar koja trajno slui ekonomskoj namjeni druge
tzv. Glavne stvari (npr: kljuevi pripadak brave, gudalo pripadak violine). Vrijedi princip
po izreci ACCESORIUM SEQUITUR PRINCIPALE-pripadak u potpunosti dijeli pravnu
sudbinu glavnih stvari (uz bravu se smatra kupljenim I klju, ukoliko stranke ne odrede
da se kupi samo brava bez kljua)
5. Plodonosne stvari I plodovi
Ukoliko neka stvar u redovitim periodinim vremenskim ciklusima daje odreene prinose
onda kaemo da je to plodonosna stvar. Plodovi kao prinosi plodonosne stv. se dijele na :
5.1 Prirodni plodovi-FRUCTUS NATURALES - kao organski prinosi neke stvari koji
postaju samostalnim objektima prava tek u momentu njihovog fizikog odvajanja od
plodonosne stvari, sve dotada one predstavljaju sastavni dio plodonosne stvari.
5.2 Civilni plodovi-FRUCTUS CIVILES kao prinosi koje odreena stvar daje njenim
stavljanjem u pravni promet (npr: kamata je plod novca, najamnina je plod izgubljene
stvari itd.)
POSJED ILI POSSESSIO
Posjed je faktika vlast na tjelesnoj stvari, neovisno od pitanja da li posjednik ima neko
pravo na toj stvari, tj.na tu faktiku vlast. I vlasnik moe imati posjed stvari, faktiku
vlast na stvari. On vri tu vlast na temelju svog prava vlasnitva. No vlasnik zadrava
pravo vlasnitva, dakle I pravo na posjed, iako je posjed, tj. faktiku vlast nad stvari
moda izgubio. Zbog toga posjed svrstavamo u tzv. Pravne ili juristike injenice.
POSJED NIJE PRAVO. Posjed moramo strogo razlikovati od prava vlasnitva. Iako u
svakodnevnom ivotu je vlasnik ujedino I posjednik stvari postoji itav niz situacija u
kojima posjednik nije vlasnik stvari. Posjed u u pravu proizvodi vrlo vane pravne
posljedice:
1. posjed moe biti osnova za sticanje prava vlasnitva (kao npr kod uzurpacie, kao
izvornog originarnog naina sticanja prava vlasnitva)
2. posjednik u vlasnikoj parnici pokrenutoj podizanjem vlasnike tube REI
VINDICATIO ima privilegirani poloaj u smislu da je osloboen dunosti
dokazivanja. injenicom svog posjedovanja on negira vlasniku odnosno tuiteljevu
vindikaciju odnosno tvrdnju da je tuitelj vlasnik sporne stvari. U sluaju da tuitelj
ne dokae pravo vlasnitva, posjednik pobjeuje u sporu I na osnovu sudske presude
postaje vlasnikom stvari. Zbog toga je u pravu stvorena izreka BEATI
POSSIDENTES-bolje posjednik nego vlasnik, ime se upravo istie privilegiranost

44

poloaja posjednika kao tuenog u sudskom sporu.

3. Najvanija pravna posljedica posjeda je predstavljena u injenici da je posjed dobio
samostalnu pravnu zatitu putem posjedovnih intedikata.
Posjed se satoji iz 2 konstitutivna elementa:
1. CORPUS
2. ANIMUS
-Corpus, kao objektivni element posjeda je predstavljen u faktikoj vlasti, faktikom
dranju tjelesne stvari koja omoguuje svakodobno raspolaganje sa tom stvari
-Animus possidendi, kao subjektivni element posjeda predstavlja volju posjednika da
stvar dri za sebe
Posjed sa ova dva konstitutivna elementa se naziva
1.POSSESIO AD INTERDICTA ili PRAVNI, odnosno JURISTIKI POSJED. Samo
ovakav posjed uiva posjedovu zatitu putem interdikata
2.POSSESSIO NATURALIS ili PRIRODNI POSJED ili DETENCIJA ili DRANJE je
osobeni oblik posjeda kod kojeg nedostaje subj. element posjeda Animus possidendi.
DETENDOR ili dralac ili izvedeni posjednik ne dri stvar za sebe, nema Animus
Possidendi, ve stvar dri u ime neke tree osobe od koje je najee stvar dobio na
osnovu nekog ugovora (npr: najamnik stvar, depozitor koji dri tuu stvar na uvanju,
komodator koji je dobio stvar na poslugu itd.)
Detencija ili prirodni posjed ne uiva posjedovnu zatitu osim u 3 izuzetna sluaja:
1. Zalonog vjerovnika
2. Sekvestra
3. Prekariste
1. Zaloni vjerovnik je lice kojem je zaloni dunik predao zaloenu stvar u pignus/u
runi zalog
2. Sekvestar je lice koje je dobilo stvar na uvanje od stranaka koje se nalaze u sporu
povodom te stvari s njegovom obvezom da nakon rjeenja spora stvar preda stranci koja
je pobjedila u sporu.
3. Prekarista je lice koje je dobilo stvar na poslugu odnosno koritenje do tzv.
Svakodobnog opoziva (damo mu na koritenje ali kada zatraimo mora vratiti)
Posudba realni ugovor po kojem predajemo neku stvar nekome da se koristi prema
vremenu u skladu sa ugovorom (ne moemo stalno traiti)
3.POSSESSIO CIVILIS ili possesio ex iusta causa-imaju oba konstitutiva elementa
(corpus I animus), te je zatiten interdiktima, taj se posjed temelji na nekom pravnom
razlogu, na iusta causa possidendi. Taj pravni razlog (npr kupnja) daje I pravno
opravdanje posjedu.
Posjed u prvom smislu rijei, possessio ad interdicta, moe biti dalje:
1. POSSESSIO BONAE FIDEI (posjedik koji je u oprostivoj bludnji glede svog sticanja)
2. POSSESSIO MALAE FIDEI (zna za nevaljanost svog sticanja)
-poteni posjednik je lice koje je ubjeeno u ispravnost I zakonitost sticanja svog posjeda
mislei da pri tome ne vrijea interese treih lica, a da pri tome nije svjestan da stvar stie
od nevlasnika. Ova podjela ima znaajnu ulogu kod uzurkapije kao I kod rjeavanja
meusobnih obvezno-pravnih zahtjeva izmeu tuitelja I tuenog u vlasnikoj parnici.
3. POSSESSIO VITIOSA I P. NON VITIOSA (viciozan I neviciozan posjed)
Viciozan pogrean posjed steen silom, potajno, na prevaru I prekarij u kome prekarist
nije predao stvar na svakodobni opoziv. To je posjed koji je steen silom (vi), zamolbom

45

(clam) ili na zamolbu do opziva (precario). Ova podjela posjeda je znaajna kod pitanja
uspostavljanja kriterija zatite kod pojedinih interdikata. (neviciozan steen nec vi, nec
clam, nec precario)
4. QUASSI POSJED ili POSJED PRAVA
-svakodnevno radi; ima I corpus I animus-ima volje
Ukoliko neko lice poduzima faktike radnje koje predstavljaju sadraj nekih stvarnopravnih ovlatenja pod ubjeenjem da mu pripada neko pravo na tuoj stvari I ako to
pravo ne egistira onda govorimo o posjedu prava (npr: neko prelazi preko tueg zemljita
ubjeen da mu pripada slunost puta tzv. Iter) iako mu to pravo ne pripada. Pod
odreenim uvjetima e takvo lice o vrenju ovih faktikih radnji biti zatieno posebnom
skupinom tzv. INTERDICTA UTILIA/uspostavljen radi prava slunosti
STICANJE POSJEDA
Da bi stekli posjed moramo ostvariti njegova oba konstitutiva elementa, CORPUS I
ANIMUS. Najei nain sticanja CORPUSA, tzv. Tradicija, predstavljena u prostoj
predaji stvari iz ruke u ruku.
Pojam tradicije stvari je historijski doivljavao stalne evolutivne promjene. U poetku je
npr. tradicija zemljita podrazumjevala da ostavilac I sticatelj fiziki stupe na samo
zemljite pri emu je otuivalac morao sticatelja uvesti u svaki fiziki dio zemljita I
precizno mu pokazati granice odnosno mee tog zemljita uz istovremeno davanje
usmene izjave o predaji tog zemljita. Vremenom e pogledi na tradiciju postati mnogo
liberalniji. Za tradiciju zemljita bie ureena tzv. TRADITIO LONGA MANU ili
tradicija duge ruke kod koje je otuivalac sa oblinjeg tornja ili uzvienja sticatelja
rukom pokazivao zemljite uz davanje usmene izjave o predaji tog zemljita, a da pri
tome nisu uope trebali fiziki stupiti na zemljite. Simbolika tradicija je takav oblik
tradicije kod koje predaja kljueva od stana, kue, skladita ili trgovake radnje
zamjenjuje predaju samih tih objekata. TRADITIO FICTA ili fiktivna tradicija je oblik
tradicije kod koje predaja pismene izjave, koja sadri izjavu o predaji neke stvari,
zamjenjuje faktiku predaju same stvari. Postoje dva specifina oblika tradicije kod kojih
ne dolazi do bilo kakvih izmjena u fizikom, faktikom odnosu prema stvari, ali se ipak
mijenja osnov posjedovanja te stvari. To su:
1. TRADITIO BREVI MANU I
2. CONSTITUTUM POSSESSORIUM
3. ANIMUS
Traditio brevi manu-predstavlja obrnutu situaciju gdje dosadanji detentor postaje
posjednikom stvari (npr: najmoprimac stana zakljuuje ugovor o kupovini istog stana
ostajui I dalje u njemu ivjeti ali ne kao detentor ve sada kao posjednik stvari).
Corpus je postojao, dok je Animus stekao
Constitutum possessorium-dosadanji posjednik stvari putem zakljuenja odreenih
pravnih poslova biva pretvoren u detentora, npr: dosadanji vlasnik kue zakljuuje
kupoprodajni ugovor I prodaje kuu ali istovremeno sa novim vlasnikom zakljuuje
ugovor o najmu te kue ostajui I dalje u njoj ivjeti ali vie ne kao posjednik ve kao
detentor, gubi Animus
Animus-uz corpus potreban je za sticanje posjeda I animus possidendi, tj. volja vriti
faktiku vlast na stvari za sebe
Princip sticanja posjeda: NEMO SIBI IPSI CAUSAM POSSESSIONIS MUTARE
POTEST-niko ne moe samovoljno mijenjati osnov svog posjedovanja.

46

Za promjenu osnova posjedovanja potrebno je oitovanje volje izraeno kroz zakljuenje

nekog pravnog posla (ne moemo se ponaati kao vlasnik stana ako smo postanari)
Posjed prestaje gubitkom jednog od dva konstitutivna elementa CORPUSA ili
ANIMUSA/Animus se stie samom kupoprodajom-ima volju
SOLO ANIMO-posjed odravamo putem volje (npr. panjaci I ovce)
PITANJE ZATITE POSJEDA
Posjed je zatien posjedovnim interdiktima.
Interdikti su uvjetni nalazi koje izdaje pretor na zahtjev jedne ili obje stranke u kojima
odreuje nain ponaanja stranaka u odnosu na odreenu stva. Interdiktna zatita ima
neke specifine karakteristike koje se ogledaju u:
To je bila vrlo efikasna zatita, jer su se stranke obino pokoravale nalozima pretora
plaei se rizika plaanja velikih trokova postupka poto su posjedovne parnice bile
veoma skupe. U posjedovnim parnicama je bilo zabranjeno pozivanje na pravo odnosno
bilo je zabranjeno isticanje tzv. PETITORNIH PRIGOVORA, tako se npr. moglo desiti
da pod odreenim uvjetima I sam vlasnik stvari izgubi posjedovnu parnicu. To je zbog
toga to su kriteriji zatite u posjedovnim parnicama odreeni razliitim stanjima I
okolnostima koji se razlikuju od kriterija zatite u vlasnikoj parnici. Meutim
posjedovna zatita je bila ipak zatita privremenog karaktera. Konana sudbina stvari se
ipak najee rijeava u vlasnikoj parnici. Postojale su 2 osnovne skupine interdikata za
zatitu posjeda:
1. INTERDICTA RETINENDAE POSSESSIONIS-koji tite posjednika od smetanja I
zadiranja u posjed. U ovu skupinu su ulazila a) INTERDICTUM UTI POSSIDETISslui za zatitu ometanja posjeda nekretnina, kriterij zatite je bio predstavljen u
sljedeem pravilu: TITI SE POSLJEDNJI NEVICIOZNI POSJEDNIK
b) INTERDICTUM UTRUBI-slui za zatitu od ometanja posjeda pokretnih stvari;
kriterij zatite-pravilo: ZATIEN JE ONAJ POSJEDNIK KOJI JE DUE
VREMENA U POSLJEDNJOJ GODINI DANA OD ASA IZDAVANJA
INTERDIKTA DRAO STVR U SVOM POSJEDU.
Posljedice posjedovne zatite su se sastojale iz: naknada prouzrokovane tete, prekid
smetanja I davanje obeanja tzv. CAUTIO DE AMPLIUS NON TURBANDO-da se
ometanje nee ponavljati.
2. INTERDICTA RECUPERANDE POSSESSIONIS-koji slue za vraanje silom
oduzetog posjeda
a) INTERDICTUM DE VI
b) INTERDICTUM DE VI ARMATA
c) INTERDICTUM DE PRECARIO
-Interdictum de vi-sluio za povratak silom oduzetog posjeda, rok za podizanje ovog
interdikta je bio godinu dana uz doputanje ulaganja prigovora vicioznosti tzv.
EXCEPCIO VITIOSE POSSESSIONIS
-Interdictum de vi armata-sluilo za povratak posjeda koji je oduzet kvalitiziranim
oblikom sile u smislu da je pri oduzimanju posjeda bilo upotrebljeno uruje ili
prethodno organizirana skupina ljudi. Podizanje ovog interdikta nije bilo ogranieno
rokom niti je bilo doputeno ulaganje prigovora vicioznosti.
-Interdictum de precario-sluio za vraanje posjeda od prekoriste koji nije vratio stvar
na svakodnevni opoziv ime je postao viciozan posjednik
Justinijanovo pravo je izvrilo reorganizaciju posjedovne zatite u okviru skupine

47

RETINENDE POSSESSIONIS INTERDICATA. Zadrana su oba postojea

interdikta s tim da je uveden jedinstveni kriterij zatite. Bio je zatien posljednji
neviciozni posjednik U skupini interdikata RECUPERANDE POSSESSIONIS
uveden je jedinstveni interdikt-INTERDICTUM UNDE VI na koji nije bilo
dozvoljeno ulaganje prigovora vicioznosti. Kasnije e posjedovna zatita biti biti
prebaena u nadlenost sudova u okviru redovnog sudskog postupka, a interdikti e
biti zamjenjeni posebnim posjedovnim tubama.

STVARNO PRAVO DODATAK

-Stvarno pravo zajedno sa obaveznim i nasljednim pravom ine skupinu imovinskih
prava .
-nije svaki pravni odnos koji ima za predmet stvar ujedno i stvarnopravni odnos.
-Stvarno pravni odnos je odnos izmeu ovlatenika stvarnog prava (vlasnika) i svih
drugih osoba koje bi dole u dodir sa stvari koja je predmet tog stvarnopravnog
odnosa.
-Actio in rem sadti tvrdnju vlastitog stvarnog prava pa se moe podii protiv svakoga
ko vrijea pravo stvarnopravnog ovlatenika / ACTIONES IN REM=VINDICATIONES.
-Actio in personam sadri tvrdnju o postojanju dunosti na inidbu odreene osobe te
se moe podi samo protiv odreenog obveznika koji je iz nekog tipinog razloga duan
izvriti neku inidbu.
-Stvarna prava podrazumjevaju ekonomsko iskoritavanje srvari u punom ili
djeliminom pogledu
SERVITUTES: 1. servitutes personarum (osobine slunosti)
2. servitutes praediorum (zemljine slunosti)
ZALONO PRAVO-pignus i hypotheca
tjelesne stvari (corpora); netjelesne(iura)
-Iura nisu bile objekt prava ve su se izjednaavale sa pravom / CORPORA-objekt prava
-Po Gaju res incorporales: pravo nasljedstva (hereditas), pravo uivanja tue stvari
(ususfructus), obavezna prava (obligationes) i zemljine slunosti (iura praediorum)
-Pravo vlasnitva se ubrajalo u CORPORA tj. tjelesne stvari ,a ne u pravo.
-bitna razlika izmeu tjelesnih i netjelesnih stvari :
samo se nad tjelesnim stvarima mogao imati posjed i vlasnitvo
TJELESNE STVARI
1

1. RES IN COMMERCIO / RES IN COMMERCIO stvari u prometu

2. RES EXTRA COMMERCIUM - stvari van ne nalaze se u niijoj imovini ili
ne mogu uopte ni ui u imovinu jer su po posebnim odredbama izuzete iz
pravnog prometa
-razlozi zbog kojih su neke stvari RES EXTRA COMMERCIUM
48

a) RES EXTRA COMMERCIUM HUMANI IURIS

aa) RES COMMUNESOMNIUM- dio morske obale do koje dopire plima, rijeka,
more; stvari namjenjene zajednikoj upotrebi svih ljudi
bb) RES PUBLICAE- javne stvari, u vlasnitvu Rimske drave , rimskih naroda (javni
putevi, ceste, trgovi, kazalite, luke)

b) RES EXTRA COMMERCIUM DIVINI IURIS

aa) RES SACRAE stvari posveene kultu bogova ( hramovi, rtvenici, kipovi,predmeti
kulta)
bb) RES RELIGIOSAE-stvari posveene kultu umrlih (grobovi)
cc) RES SANCTAE gradski zidovi i gradska vrata, a u staro doba vjerovatno i
zemljine mee-proglaene svetim.
1.

RES IN COMMERCIO
1. RES MANCIPI
2. RES NEC MANCIPI
1. RES MANCIPI talijansko zemljite i zgrade, robovi, domaa radna stoka,
etri najstarije poljske slunosti puta i vodovoda
2. RES NEC MANCIPI-sve ostale stvari (sitna stoka, razne pokretnine, novac i
provincijalna zemljita).

-Res mancipi pravo vlasnitva moglo se prenositi samo sveanim formalistikim aktom
mancipacije ili in iure cesije
-Res nec mancipi prenosilo se neformalnom predajom TRADITIO
-Smatralo se da se u starije doba RES MANCIPI ulazilo u najvaniji dio seljake
imovine osnovna sredstva proizvodnje i narodne imovine za koje je odreeno
ogranienje otuivanja stavljanjem pod kontrolu javnosti, kasnije se smatralo da je u res
mancipi ulazila sredstva proizvodnje koja su bila u kolektivnom vlasnitvu GLOSA.
-Razvojem robonovane proizvodnje sve veu vanost dobijaju res nec mancipi koje nisu
bile podvrgnute formalistikom nainu otuivanja; formalnost mancipacije postaje
konicom razvoja
3. POKRETNE I NEPOKRETNE STVARI
1.RES MOBILES
2.RES IMOBILES

49

-1.Stvari koje se mogu premjetati s jednog mjesta na drugo a da se ne promjeni njihova

bit [tu spadaju stvari koje se same kreu (RES SE MOVENTES), robovi i ivotinje ]
-2.Koje se ne mogu kretati (zemlja sa svim to je na njoj sagraeno i ugraeno)
a) PRAEDIA URBANA (gradska zemljita)
b) PRAEDIA RUSTICA (poljoprivredna zemljita )
-Rimsko pravo je uglavnom jednako postupalo sa pokretnom i nepokretnom stvarima sa
malim razlikama npr. Stvarna prava su mogla postojato samo na nekretninama, a kasnije
se vlasnitvo nad zemljitem (FUNDUS) sticala na dvije godine, a na ostalim stvarima
(CETERAE RES) na jednu godinu, i zatita posjeda bila je drugaije ureena na
nekretninama i pokretnim stvarima.
-U Justinijanovom pravu za sticanje vlasnitva nad nekretninama uvodi se upisivanje u
zapisnike (GESTA PUBLICA).

4.

POTRONE I NEPOTRONE STVARI

1. RES CONSUMPTIBILES
2. RES NON CONSUMPTIBILES

-Rzlika ! da li se prvom upotrebom troe ili ne .

1. RES QUAE PRIMO USU CONSUMUNTUR- stvari koje se prvom redovnom
upotrebom unitavaju (ito, vino, novac)
-Justinijan uveo i 3 kategorije tj. one stvari koje se upotrebom samo pogoravaju kao
odijela (RES QUAE USU MINUUNTUR), prije su se smatrali nepotronim.
-Podjela na potrone i nepotrone vana je kod onih prava ili ugovora gdje neka stvar
nakon upotrbe mora biti vraena i zbog toga treba biti nepotrona.
5.

DJELJIVE I NEDJELJIVE STVARI

1.DJELJIVE one kje se mogu rastaviti na vie istovrsnih djelova, a da pri
tome ne umanji nesrazmjerno njihovu vrijednost -zemljite (dio + dio +dio =
cjelina)
2.NEDJELJIVE-one za koje fizika dioba znai i unitenje (kua)

6.

RES IN PATRIMONIUM I RES EXTRA PATRIMONIUM

7. PLODNE STVARI I PLODOVI

-FRUCTUS NATURALES
-FRUCTUS PENDENTES ILI STANTES (VISEI PLODOVI)
-FRUCTUS SEPARATI (ODVOJENI PLODOVI)
-FRUCTUS PERCEPTI (UBRANI PLODOVI)

50

-FRUCTUS PERCIPIENDI (KOJI SU SE MOGLI UBRATI)

-FRUCTUS EXSTANTES (UBRANI IL JO NEPOTROENI)
-FRUCTUS CONSUMPTI (UBRANI I POROENI)
-Vano zbog naknade plodova, ako neko bude osuen da vrati plodove (neki neovlateni
dralac)- bitno koje plodove mora vratiti i bitno kod pitanja naknade tete i sticanju
vlasnitva.
POSJED-POSSESSIO-DODATAK
-U gentilnom dobu su plemena dobivala zemlju u posjed ( da se njom slue), ali
ne i u vlasnitvo
-koritenje dravne osvojene zemlje (ager publicus) smatra samo kao possessio,
a za upotrebu drugih stvari -usus
-Pojavom drave i prava razvija se pravo individualnog vlasnitva kao osnovni
institut klasnog drutva
-posjed je faktiko stanje RES FACTI
-Ako bi vlasnik neposjednik uzeo svoju stvar nevlasniku posjedniku, morae
vlasnik podlei posjedanoj (interdiktornoj) parnici i vratiti stvar posjedniku a
kasnije moe u vlasnikoj (petitornom) parnici dokazati svoje vlasnitvo / u
takvoj tubi se vlasnik ne moe pozivati na vlasnitvo jer se u posjedovnoj poruci
iskljueni petitorni prigovori tj. izgovori iz pozivanja na pravo
-posjedovna zatita nije apsolutna i definitivna dalje slijedi vlasnika parnica
-Zato je posjed dobio pravnu zatitu ?:
a) Savignya : posjedovna zatita je uvedena u interesu spreavanja nasilnog
pribavljanja posjeda
b) Iheringa : da bi se vlasniku dalo efikasnije i bre sredstvo zatite gdje on ne
mora kod svakog silovitog smetanja posjeda podizati vlasniku tubu i dokazivati
svoje pravo vlasnitva, ve u posjedovnoj parnici dokazuje samo injenicu
faktikog posjeda.
-Posjed se titi interdiktima prvo se titi vlasnik-posjednik, zatim poteni
posjednik koji je stvar stekao u dobroj vjeri od nevlsnika ali i onaj koji je stvari
oteo silom ili postojano (tat) ili ju ju izmolio do opoziva pa je nee vratiti
-DETENTOR- onaj koji je drao tuu stvar temeljem obaveznog ugovora
(najamnina, zakupnina, uvar tue stvari-depozitor, ili onaj koji je posudio
tuu stvar-komodator, ovlatenik stvarnog prava na tuoj stvariuzufruktuar i uzuar), kasnije se zatita proirila na jo dententore, na
emfiteutu i superficijara i na uzufruktuara
POSSESSIO CIVILIS ILI POSSESSIO EX IUSTA CAUSA posjed
koji ima oba elementa , uiva zatitu i temelji se na nekom pravnom
razlogu na IUSTA CAUSA POSSIDENTI
- Taj pravni razlog (titulus) npr. kupnja , daje i pravno opravdanje posjedu
i moe dovesti do sticanja vlasnitva putem tradicije possessio iustaili
putem uzukapije possessio usucapionem

51

Podjela na viciozan i neviciozan

- razlika u sticanju, pogrean nain sticanja
- zatien interdiktima protiv svakoga treeg lica, a nije uivao zatitu
protiv predhodnika kome je posjed oduzet na pogrean nain /u korist
prethodnika uvrtavala se u interdikt
EXCEPTIO VITIOSAE POSSESSIONIS
POSSESSIO IUSTA I INIUSTA
-Justinijanovom pravu preovladava novo znaenje te possessio iusta
znai isto to i
possessio ex iusta causa tj. posjed zasnovan na pravnom razlogu
primjer. Vlasnikov possessio iusta je vicozan ako je on nekom
possessor-u, koji je bio
iniusta, oduzeo posjed zabranjenom samosilom.
Ako nam neko ukrade stvar, mi je naemo i jednostavno uzmemo bez
iijeg znanja (na silu)
POSSESSIO MALAE FIDEI onaj koji zna za nevaljanosti sticanja
posjeda
STICANJE POSJEDA

1.ORGINARNO
2.DERIVATNO
1.Zbog pomanjkanja volje posjed ne mogu sticati vlastitim aktima infantes i
umobolne te juristike osobe
IMPUBERES- U Justinijanovo pravu mogli sticati sami
-robovi i djeca stiu posjed za pater f. jedino uz njegovo znanje, samo u okviru
premilijarnih stvari sticati bez znanja.

TRAJANJE I GUBITAK POSJEDA

-Posjed traje dok postoje oba elementa : corpus i animus, a prestaju gubitkom jednog od
ova dva elementa ili oba
-Kod trajanja posjeda prosuuje se postoanje tih elemenata, a naroito CORPUS-a
-Smatra se da CORPUS postoji ako posjednik ima uvjek mogunost raspolaganja sa
stvari tako da se njom moe sluiti kada god hoene mora postojati fiziki kontakt
izmeu posjednika i stvari.
-Npr.posjed domaih ivotinja i robova traje i kad one odlaze preko dana od kue sve dok
se vraaju, ako se ne vrate prestaje posjed.
-Fizika vlast a time i posjed prestaje ako se stvar uniti, izgubi, ako bude ukradena
(clam) ili silom oteta (vi)

52

-Kada su u pitanju panjaci i zemljite posjed se podrazumjeva ako se oni iskoritavaju

kada je potrebno u podesno vrijeme
-ako bi posjednik umro ili napustio zemljite, prije je bilo ako se neko trei uvue u
posjed odmah postaje posjednik a kasnije se smatralo tek kada odsutni posjednik saznao
za tu injenicu a ne usprotivi se ili nije uspio izbaciti treeg, tada se tree lice pretvara u
posjednika koji je posjed stekao silom (VI)
-INTERDIKTA UNDE VI titi se zemljini posjednik protiv gubitka posjeda
ZATITA POSJEDA
-Za zatitu posjeda sluile su se dvije vrste interdikta:
interdicta retinendae possessionis-tite posjednika protiv smetanja i zadiranja u
posjed
interdicta recuperandae possessionis-slue za vraanje oduzetog posjeda
OMETANJE POSJEDA
-Res in patrimonio i res extra patrimonio
VLASNITVO-DODATAK
-Ne radi se o odnosu vlasnika prema stvari, ve o pravnom odnosu prema ostalim
lanovima drutva s obzirom na stvari
-zahtjeva potivanje svih treih lica / ostalih lanova drutva
-Pozitivna strana vlasnika : vlasnik moe sa stvari raspolagati po vlastitoj volji
-Negativna strana : da moe svakog treeg iskljuiti od raspolaganja
-potpunost vlasnikove stvari u Justinijanovom pravu PLENA IN RE POTESTAS
-Pravo vlasnitva se pojavljuje sa pojavom drave i raspadom drutva na klase jer dolazi
do drutvene i ekonomske diferencijacije
-posjed postojao prije
-u privatno vlasnitvo ule prvo pokretnina pa tek kasnije zemlja
-Npr. famillia vlast pater f.
-CIVILNO VLASNITVO-zatieno civilno vlasnitvo tubom REI VINDICATIO
-Tri pretpostavke za sticanje:
da stjecatelj bude rimski graanin (osoba sa ius commercii)
da se radi o podesnom objektu: to su bile sve pokretne stvari in commercio, a od
nekretnina samo zemljite
sticanje vlasnika se moralo odvijati na propisan nain ; kod res mancipi traio se
formalitiki nain sticanja civilnog prava (mancipatio i in iure cessio) dok je za
res nec mancipi bio dovoljno neformalan akt (traditio)
PRETORSKO VLASNITVO
-Nije bilo priznato po starom civilnom pravu jer je sticano tradicijom tada je stvar
dobivana samo u posjed pa je nakon odreenog roka dosjelosti postajao vlasnik

53

-dok ne proe taj rok posjednik je po civilnom pravu bio bez zatite pa mu je
vlasnikom tubom (rei vindicatio) kviritski vlasnik mogao uzeti posjed natrag, ako mu
je uzme (stvar) nije mogao traiti natrag
-pretor mu prua zatitu prigovorom exceptio rei venditae ac traditae (znai da je on
kupio stvar uredno iako predaja nije izvrena po civilnom vlasnitvu)
-do sada bi samo NUDUM IUS QUIRITIUM (samo puko ime vlasnika bez sadraja) a
uzukapijom postaje quiritski vlasnik.
-RES INCOMERCIO-stvari koje su u prometu
-RES EXTRACOMECIA-stvari koje nisu u prometu
-RES SACRE-namjenjene kultu bogova
-RES SANCTE-proglaene svetim
-RES RELIGIOSE-posveene kultu pokojnika
-RES MANCIPI-mogle se prenositi mancipacijim ili iu iure cessione
-RES NEC MANCIPI-ostale stvari u pravno prometu
-RES MOBILES-pokretne
-RES IMOBILES-nepokretne
-UPREDIA URBANA-gradsko zemlite
-UPREDIA RUSTIKA-poljoprivredno zemljite
-potrone i nepotrone stvari-da li se stvar prvom upotrebom troi, nestaje (bitno je zbog
posudbe)
-djeljive i nedjeljive stvari (bitno zbog suvlasnitva)

zemljite kua

OGRANIENJA VLASNITVA-DODATAK
-OGRANIENJA U INTERESU SUSJEDA postojalo su mnoga takva ogranienja u
zakonu XII
ploa, a nastale su zbog male povrine
zemljinih
parcela, nestaice vode itd.
-zbog razgrnienja susjeda postojalo je pravilo da se izmeu zemljita mora postaviti
mea (FINIS) od pet stopa, a izmeu zgrada AMBITUS
-vlasnik poljoprivrednog zemljita morao je trpjeti da mu grane susjeda prelaze na
njegovo zemljite ali samo u visini 15 stopa, nie grane je mogao posjei jer mu
zasjenjuju plodove, mogao je posjei drvo koje je irilo grane nad kuom i isjei
korjenje koje je prodrlo na njegovu stranu ako to ne uini susjed.
-plodovi koji padnu na njegovu stranu zemljita susjed je mogao ubrati svakog 3.
dana
-mogao je traiti da se uklone sprave koje bi uzrokovale prodiranje vode na njegovo
zemljite
-morao je trpjeti tetu imisije (dim, paru, vodu, prah) ukoliko nisu prelazile granicu
normalnog uivanja zemljita i nisu bile prekomjerne

54

-zbog prolaza do groba vlasnik je mogao biti prisiljen da uz odtetu ustupi takav ui
prolaz preko svog zemljita
-OGRANIENJA U JAVNOM INTERSU u carskom dobu postojala ustanova
exproprijacije za javne potrebe npr. za gradnju vodovoda, cesti
-kada su u pitanju javne ustanove- izgradnja (vodovoda, cesti)
-zabrana ruenja zgrada u pekulativne svrhe ( npr. da se proda materijal ), zatim o
gradnji (npr. najvea dozvoljena visina zgrade), obalni vlasnici su morali dozvoliti
upotrebu obale za plovidbu
-Sporno da li je rimsko pravo poznavalo zabranu ikane (odnosila se na posebne
sluajeve). To je onaj
ko se slui svojim pravima ali samo da bi drugom nakodio
(animo nocendi)
ACCESSIO (PRIRATAJ)
-Prirataj je sticanje vlasnitva time to se neka tua stvar spoji sa nekom drugom
glavnom stvari, te postaje njen sastavni dio, a vlasnik glavne stvari postaje vlasnik nove
cjeline
-vlasnitvo dosadanjeg vlasnitva prestaje definitivno i nerazdvojno, ako je spajanje
privremeno te se moe doi do razdvajanja, vlasnitvo se opet oivljava.
-vlasnik pripojene stvari mogao je traiti njeno razdvajanje sa actio ad exhibendum
ukoliko se nije radilo o graevinskom materijalu da bi mogao ostvariti vlasnitvo tubom
rei vindicatio
-SLUAJEVI MEHANIKOG SPAJANJA POKRETNE S POKRETNOM STVARI :
- bilo je vano pitanje koja se stvar smatra glavnom, a koja uzgrednom jer je o tome
zavisilo vlasnitvo nove cjeline.
TEXTURA
: tui utkani konci pripadaju po Justinijanovom pravu vlasniku
sukna
TINCTURA : tua purpurna boja pripada vlasniku obojene tkanine
SCRIPTURA : po drugom napisana slova pripadaju vlasniku papira
PICTURA : po drugom naslikana slika pripadala slikaru
- vlasnik glavne stvari ne stie vlasnitvo besplatno, on mora
vlasniku akcesorne
stvari nadoknaditi njenu vrijednos

-SPAJANJE POKRETNE S NEPOKRETNOM

SATIO
: sticanje na tuem zemljitu
IMPLANTATIO : saenje na tuem zemljitu
INAEDIFICATIO : graenje na tuem zemljitu ili graenje tuim
materijalom na
svom zemljitu

55

- SUPERFICIES CEDIT SOLO sve to je zagraeno na zemljitu pripada vlasniku

zemljita.
-SPAJANJE NEPOKRETNE S NEPOKRETNOM
-specifikacija
-comixtio sluajno sjedinjene stvari dva razliita vlasnika
-konfuzio
-litis e. sticanje na osnovu sudske presude ko izgubi spor mora platiti novanu
protuvrijednost stvari ili da vrati
- RIJENI NANOSI I PROMJENE
- ako je zemljite graniilo s javnom rijekom moglo je doi do sticanja vlasnitva koristi
obalnih vlasnika u sljedeim sluajevima:
a.)ALLUVIO: naplava zemlje koju nanosi rijeka pripadala je vlasniku zemlje uz koju se
staloila
b.)AVULSIO: ako bujica vode otkine komad zemlje i nanose ga uz zemljite drugog
vlasnika, dosadanji vlasnik moe traiti da mu se vrati.Ali ako se taj komad zemlje
uvrstio, tada pripada drugom vlasniku.
c.)INSULA IN FLUMINE NATA: pojava novog otoka u rijeci koji pripada vlasnicima
obalnih zemljita i oni ga meusobno dijele.
d.)ALVEUS DERELICTUS: naputeno korito rijeke pripada vlasniku obale
-COMMIXTIO I CONFUSIO
-ako se sluajno ili namjerno pomjeaju pokretne vrste stvari razliitih vlasnika
(commixtio)
-ako se pomijeaju tene stvari ( confusio) npr. vino ili ulje, ne dolazi do akcesije, jer se
ne moe utvrditi koja je stvar glavna.
-ako je rastavljanje bilo mogue mogu traiti stvari akcijom AD EXHIBENDUM , a
zatim reivindikacijom.
-ako neko pomijea tui novac sa svojim, postaje vlasnikom svog novca jer se tui novac
ne moe raspoznati / bivem vlasniku novca pripadala je samo osobna tuba na naknadu
tete actio furti.

SPECIFICATIO prerada stvari

-prerada jedne ili vie stvari u drugu stvar koja se po ekonomsko-socijalnim mjerilima
smatra novom
( npr. prerada groa u vinu).
-problem sticanja vlasnitva se javlja ako je preraiva za svoj raun preradio tuu stvar.
-po Justinianu nova stvar pripada vlasniku materije ako se moe povratiti u staro stanje, a
ako ne onda pripada preraivau ukoliko je u dobroj vjeri (bona fides).

56

-ako je bio u pitanju suvlasnitvo, ona stranka koja gubi svoju materiju imala je pravo na
naknadu tete.
FRUCTUS sticanje plodova
-dok su plodovi spojeni s plodonosnom stvari (FRUCTUS PENDENTES) ne mogu biti
predmet samostalnog vlasnitva.
-separacijom plodova stie njihovo vlasnitvo vlasnik, ako na stvar ne postoji
emfiteuza(jer ona ima prednost pred vlasnikom kao i poteni posjednik koji takoe ima
prednost nad vlasnikom) ili ako nema posjednike jer oni nemaju prednost.
-ostali stvarnopravni ili obavezni ovlatenici stiu plodove percepcion, tj. uzimanjem
plodova u posjed.
-uivalac stie percepcijom, originarnim nainom
-zakupnik stie vlasnitvo takoe percepcijom ali derivatnim nainom, jer ih on ne stie
po vlastitom pravu, ve po volji zakupodavca, koja je izraena u zakupnom ugovoru
kojim je zakupniku odobreno ubiranje plodova .Time to on plodove ubire, vri se
tradicija plodova od zakupodavca na zakupnika.
LONGIN TEMPORIS PRAESCRIPTIO
-usucapio se kao civilni nain sticanja kviritskog vlasnitva nije mogla primjenjivati na
provinciskim zemljitima jer se do Justinijana kviritsko vlasnitvo moglo sticati samo na
italskim zemljitima.Isto tako nisu se uzukapijom mogli sluiti peregrini.Zato
Justinijanovo pravo uvodi za provincisko zemljite ustanovu longi temporis
praescriptio .
U poetku je imala samo uinak prigovora protiv vlasnike tube.Dugogodinji posjednik
provinciskog zemljita ( bilo Rimljanin ili peregrin ) imao je protiv tube provinciskog
vlasnika prigovor nazvan exceptio ili praescriptio longi temporis. Taj prigovor mogao
se uspijeno suprostaviti vlasnikovom zahtjevu na povratak stvari nakon 10 godina inter
praesentes ( tj. ako su obje stranke boravile u istoj provinciji ) odnosno nakon 20 godina
inter absentes ( ako ne borave u navedenim podruima ).
Praescriptio longi temporis nije posjedniku pribavljala vlasnitvo nego je sluila samo
kao odbrana protiv vlasnikove tube.Ako bi preskribent nakon 10 odnosno 20 godina
izgubio posjed stvari, nije imao pravo na povratak posjeda, ali kasnije mu je bila priznata
i tuba na povratak tako da je on postao vlasnikom ( ne kviritskim ), a praescriptio je
dobila znaaj dosjelosti.
Kod longi temporis preskripcije posjed se morao temeljiti na pravnom nazivu iusta causa
i zahtjev bonae fidei .Za razliku od uzukapije, longi temporis praescriptio se gubitkom
posjeda ali i podizanjem tube, jer ona poiva na ideji da vlasnik gubi svoj zahtjev ako
nakon 10 odnosno 20 godina ne ostvaruje svoje pravo tubom./Imala uinak zastarjele
vlasnike tube. Za razliku od uzukapije longi temporis praescriptio se moglo suprostaviti
i zalonom vjerovniku ukoliko nije na vrijeme ostvario zaloeno pravo.
LONGISSIMI TEMPORIS PRAESCRIPTIO

57

U pravu kasnijeg Carskog doba, od vremena Konstantina, mogao je onaj koji je

posjedovao stvar ve 40 godina odbiti vlasnikovu tubu, bez obzira na to da li je imao
titulus i bona fides .Kasnije je rok sputen na 30 godina. titi se dakle svaki dugoroni
posjednik, bez obzira na koji je nain doao do posjeda stvari. Ali on ne postaje vlasnik i
ne moe traiti stvar stvarnopravnom tubom od dosadanjeg vlasnika ako bi izgubio
posjed. On samo moe odbiti vlasnikovu tubu ukoliko je protekao rok i ukoliko on stvar
jo posjeduje. Taj se institut javlja vie kao kazna za vlasnika,a ne kao povlastica za
posjednika.
DOSJELOST
-Sticanjem vlasnitva posjedovanjem stvari kroz stanovito vrijeme
-usucapio bila dosjelost civilnog prava
-longi temporis praescriptio
DOSJELOST JUSTINIJANOVOG PRAVA
Nestanak pravne razlike izmeu italskih i provincijskih zemljita, stapanjem razliitih
ranijih vrsta vlasnitva u jedno, nestankom razlike izmeu res mancipi i nec mancipi te
sticanjem rimskog graanstva po svim slobodnim stanovnicima carstva, nestalo je
potrebe za ranije dvije osnovne vrste dosjelosti:
a)Redovna dosjelost- Uscupio i longi temporis praescriptio spojene su u
Justinijanovom pravu.Uscapio je sada dosjelost na pokretnim stvarima koje traju 3
godine, a longi temporis praescriptio dosjelost na nekretninama koja traje 10 godina.
-INTER PRAESENTES (ako su posjednik i raniji vlasnik u istoj provinciji, a 20 godina
INTER ABSENTES (ako su u razliitim provincijama) . Vrijede i dalje naela klasnike
dosjelosti, naroito to se tie pravnog razloga (iustus titulus) i dobra vjere (bona fides),
preraunavanje prednikova vremena (accessio temporis) te prekida mirovanja dosjelosti
( i sada se prekida samo longi temporis praescriptio ve litiskontestacijom).Pored stvari
cara i fiska iskljuene su sada od dosjelosti i stvari crkava i pobonih zadataka.
b)Izvanredna dosjelost- na temelju zastarjele vlasnike tube uveo je Justinijan .
Izvanredna dosjelost u opem pravu longissimi temporis praescriptio .Posjednik koji je
posjedovao stvar 30 godina sada ne stie samo pravo da odbije vlasnikovu tubu , ve
stie vlasnitvo. Moe akcijom in rem traiti povratak stvari ako bi izgubio njen posjed.
Pored 30-godinjeg roka trai samo posjednikova bona fides (dobra vjera), a ne i iustus
titulus (izuzet je jedino silom steen posjed).
Ako se radilo o stvarima crkava i pobonih zaklada, produivao se rok na 40 godina
PRAVO VLASNITVA-PLENA IN RE POTESTAS
-kao najvanije i najire stvarno pravo odreujemo kao pravnu vlast nad tjelesnoj stvari
koja su sva trea lica duna potovati. Sadraj vlasnikih ovlatenja se u pravnoj nauci
izraava kroz tri tzv. elemente prava vlasnitva:
1.USUS (UTI)
2.USUS FRUCTUS (FRUI)

58

3.ABUSUS (ABUTI)
1.predstavlja ovlatenje vlasnika stvari da moe ekonomski iskoritavati stvari.
2.ovlatenje ireg sadraja koje pored ekonomskog iskoritavanja stvari sadri i ubiranje
plodova
3.ovlatenje neogranienog raspolaganja stvarima koje se prostire sve do mogunosti
unitavanja stvari
U pogledu prva dva elementa prava vlasnitva usus i usus fructus vrijedi princip tzv.
elasticiteta vlasnitva ili ius recadentiae, vlasnik moe sa dva ovlatenja putem nekih
pravnih poslova prenijeti na trea lica kao npr. putem ugovora o najmu, posudbi itd. Da bi
mu ta ovlatenja nakon odreenog roka bila ponovo vraena.Ovaj princip nije vrijedio za
trei element vlasnitva jer prenoenje abususa stvari predstavlja i prenoenje samog
prava vlasnitva, samo u izuzetnim sluajevima ZALONOG VJEROVNIKA,
TUTORA I SKRBNIKA pod odreenim uvjetima moe doi do prenoenja abususa na
ta lica.Vlasnitvo kao najpotpunije stvarno pravo nije moglo biti vremenski ogranieno.
Historijski posmatrano prvobitno su bili zastupljeni oblici kolektivnog prava vlasnitva
kao npr. vlasnitvo geusa i odreenih porodinih oblika da bi se razvojem proizvodnih
snaga i s pojavom procesa imovinske diferencijacije dolo do konstituiranja privatnog
prava vlasnitva.Privatno pravo je poznavalo 4 osnovna oblika privatnog vlasnitva:
1.CIVILNO ILI KVITORSKO VLASNITVO ILI DOMINIUM EX IURE
QUIRITIUM
2.PRETORSKO ILI BONITARNO VLASNITVO ( IN BONIS HABERE )
3.PROVINCIJSKO
4.PEREGRINSKO
1.CIVILNO su mogli sticati samo rimski graani,a latini i peregrini samo u sluaju ako
im je bila dodjeljena posebna privilegija sklapanja civilno- pravnih poslova tj. IUS
COMERCII .
Predmetom ovog vlasnitva su mogle biti sve RES INPATRIMONIUM tj. sve stvari
koje su mogle ulaziti u neiju imovinu.Za stvari iz skupine res mancipi su kao naini
predmeta civilnog prava vlasnitva bili propisani formalistiki civilno-pravni poslovi
mancipacija i in iure cessio .
2.PRETORSKO - je kao poseban svojinski oblik uveo pretor pruajui pravnu zatitu
osobama koje su stvari iz skupine res mancipi stekli putem neformalne tradicije, a ne
putem civilno-pravnih propisnih formi, mancipacije i in iure cessie.Pretor je pravnu
zatitu ovom novom obliku vlasnitva obezbijedio putem tube ACTIO PUBLICIANA.
Justinianovo pravo je na kraju uvelo jedan jedinstveni oblik privatnog vlasnitva DOMINIUM i PROPRIETAS za iju zatitu je upotrebljavana jedinstvena vlasnika
tuba REI VINDICATIO, a prenos tog vlasnitva je vren putem tradicije.
3.PROVINCIJSKO vlasnitvo nad zemljitima u provincijama.Ono je formalno
pripadalo dravi, ali graani kojima je drava ustupila takvo zemljite na uivanje i
obraivanje uz plaanje dadbina
( stipendium, tributum ) stekli su na toj
zemlji pravo koje se i nasljedno prenosilo, a bilo je zatieno akcijom IN REM,
analognim rei vindicatii.

59

4.PEREGRINSKO kada peregrini postaju pripadnici rimske drave, a ako su imali ius
comercii, mogli su sticati kviritsko vlasnitvo, te je praetor peregrinus i provincijalni
namjesnik titio njihovu imovinu.
Peregrinima je pripadalo vlasnitvo po njihovom nacionalnom pravu ukoliko im je to bilo
priznato po rimskim ugovorima i zakonima. Kada su konstitucijom cara Karakale svi
slobodni stanovnici carstva dobili rimsko graanstvo ova razlika se izgubila. Prenosio se
tradicijom.
SUVLASNITVO CONDOMINIUM
Ukoliko se jedna nedjeljiva stvar nae u vlasnitvu 2 ili vie lica onda govorimo o
suvlasnitvu koje moe nastati putem nasljeivanja, u sluaju sjedinjenja stvari razliitih
vlasnika ili kupovinom stvari od strane vie lica.Svakom od suvlasnika pripada idealni ili
alikvotni suvlasniki dio koji se izraava u procentima i razlomcima.To znai da ako su
dva brata u jednakim nasljednim djelovima naslijedili kuu na dva sprata nee svakom od
brae pripasti po sprat kue ve to praktiki znai da svaki brat u svom fizikom dijelu
kue u svakoj cigli, crijepu, prozorima ima svoj idealni ili zamiljeni dio koji nigdje
fiziki nije izdvojen.
Suvlasnici mogu potpuno samostalno raspolagati sa svojim suvlasnikim dijelovima,
mogu ih prodati, poklanjati, davati u miraz, zalagati itd.U odnosu na cjelokupnu stvar
koja se nalazi u suvlasnitvu svaki vlasnik je mogao poduzimati tzv. redovite radnje
upotrebe stvari,a da predhodno nije morao traiti saglasnost ostalih suvlasnika kao npr.
mogao je izvoditi stoku na ispau na livadi koja se nalazi u suvlasnitvu. Meutim za
raspolaganje s cjelokupnom stvari nije mogao suvlasnik preduzeti bez suglasnosti svih
suglasnika.Justinianovo pravo je uvelo tzv. IUS PROHIBENDI odn. veinski princip u
odluivanju o suvlasnikim stvarima prema kojem su suvlasnici iji su suvlasniki
dijelovi prelazili 51% mogli samostalno odluivati o sudbini stvari bez obzira na volju
manjinskih suvlasnika.
U pravnoj nauci za suvlasnitvo vrijedi izreka CONDOMINIUM EST MATER
RIXARUM ili suvlasnitvo je majka svaa.Zbog potekoa u postizanju suvlasnikih
saglasnosti u pogledu upravljanja sa stvari u suvlasnitvu, suvlasnike zajednice su u
principu bile zajednice koje su kratko egzistirale.Svaki suvlasnik je u svakom momentu
mogao pokrenuti postupak za razvrgavanje suvlasnikih zajednica.U tu svrhu mogle su
biti koritene sljedee tube:
1.ACTIO FAMILIAE ERCISSCUNDE tuba za razvrgavanje suvlasnikih zajednica
nastalih putem nasljeivanja.
2.ACTIO FINIUM REGUNDORUM za razvrgavanje suvlasnikih zajednica nad
meama
3.ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO razvrgavanje ostalih oblika suvlasnikih
zajednica.
Ove tube su u svojoj formi imale AD IUDI CATIO na osnovu koje je sudac dobijao
velikun slobodu odluivanja u postupku razvrgavanja suvlasnikih zajednica.Tako je npr.
ako se u suvlasnitvu nalazila djeljiva stvar sudac je izdavao u nalogu da se izvri
parcijaliziranje zemljita kako bi pojedine parcele bile dodjeljene u vlasnitvo
dosadanjim suvlasnicima u srazmjeru sa njegovim suvlasnikim djelovima.

60

Ukoliko je predmet suvlasnitva bila nedjeljiva stvar sudac je imao mogunost da stvar
dodjeli u vlasnitvo jednog od suvlasnika s obzirom da ovaj ima namiriti ostalim
suvlasnicima novanu protuvrijednost njihovih suvlasnikih dijelova. Ili je stvar mogao
dati na javnu prodaju a postignutu cijenu podjeliti meu suvlasnicima u srazmjeri sa
njihovim suvlasnikim djelovima.
Sudac je bio duan razrijeiti i sva obavezo-pravna pitanja koja su se pojavljivala meu
suvlasnicima.
-IKANA zloupotreba prava
NAIN STICANJA PRAVA VLASNITVA
1.ORGINARNI nain sticanja
2.DERIVATIVNI
1.Izvorni nain sticanja vlasnitva su naini kod kojih se pravo stjecatelja ne izvodi iz
prava predhodnika.U ovaj nain ubrajamo: okupacijom, nalaz blaga ili tesaurus, akcesiju
ili prirataj, specificatio ili preradu stvari, comixtio i confusio, stjecanje plodova, ad
indicatio, litis estimatio i dosjelost.
2.Izvedeni nain su oni kod kojih se pravo stjecatelja temelji i izvodi iz prava
predhodnika.U ove naine stjecanja ubrajamo mancipaciju, in iure cessiu i tradiciju.
OCCUPATIO
Najstariji nain sticanja pravnog vlasnitva, te je uzimanje stvari u posjed s namjerom da
je prisvojimo.
ta moemo okupirati? Moe se vriti samo na odreenim stvarima: RES NULLIUS
( stvari koje ne pripadaju nikome nemaju vlasnika npr. divlja ivotinja ) RES
DERELICTAE - ranije vlasnitvo prestaje tek kada naputenu stvar trei okupira ( to bi
bilo naputanje u korist nepoznatog treeg okupanta).To je bilo stajalite Prokulovaca, no
pobijedilo je stajalite Sabinovaca da takva stvar prestaje RES NULLIUS ve asom
naputanja.
THESAURUS
Pod blagom podrazumijevaju se pokretne stvari vee vrijednosti ( novac, dragocijenosti )
koje su dugo vremena sakrivene te im se ne moe ustanoviti vlasnik.Neko ko ih pronae
sluajno na tuem zemljitu ili tuoj zgradi ( ako pronae vlasnik zemljita to nije
tezaurus ) SUPERFICIES
-vlasnik zemlje je i vlasnik blaga ali najvei dio pripada pronalazau , 1% vlasniku i dio
dravi (kasnije)
a ako je stvar samo izgubljena ne moe se na njoj stei vlasnitvo
USUCAPIO
-uz LONGI TEMPORIS PRESCRIPCIO i LONGISIMI TEMPORIS
PRESCRIPTIO predstavlja jedan od oblika tzv. dosjelosti kao orginarnog naina

61

sticanja prava vlasnitva.To je institut koji ima funkciju pretvaranja injenikog faktikog
stanja u pravno stanje tj. pretvaranje posjeda u pravno vlasnitvo.Osnovna drutvena
potreba uvoenja ovog instituta je iskazana u injenici neophodnosti izbjegavanja stalnih
sporova i sukoba u postojeim faktikim situacijama i potreba da se kontinuirano
odreenim vremenskim intervalima izvri usklaivanje faktikog sa pravnim stanjem.
Usucapio kao orginarni nain sticanja prava vlasnitva predstavlja posjedovanje neke
tjelesne stvari u zakon predvienom vremenu koji e protekom tog vremena dovesti do
sticanja prava vlasnitva. Usucapia je prola kroz 2 osnovne faze:
1.USUCAPIA u starom civilnom pravu
2.USUCAPIA po klasinom pravu
Usucapia je posluila kao instrument legaliziranja posjeda nad novoosvojenom
teritorijom za predstavnike veleposjednike aristokracije tj. za pretvaranje njihovih
posjeda u pravo vlasnitva.
Pravni reim usucapiae u ovoj fazi je bio dosta liberalno postavljen.Zakon XII ploa je
odredio rokove usucapiae za nepokretne stvari 2 godine, a za pokretne stvari godinu
dana.Zakon je dalje odredio da predmetom usucapiae ne mogu biti RES FURTIVE ili
ukradene stvari i RES VI POSSESSE ili silom oduzete stvari. Kada su zadovoljeni
interesi vladajue klase onda je od te iste klase pravni reim usucapiae bio veoma
restriktivno ureen.Tu govorimo o drugoj fazi razvoja usucapiae u klasinom pravu za
iju primjenu su traene sljedee predpostavke:
a.RES HABILIS
b.IUSTA CAUSA USUCAPIONIS
c.BONA FIDES
d.POSSESSIO ILI USUS
e.TEMPUS
a.Sposobne stvari ( res habilis )
- u klasinom periodu je znatno proiren krug stvari koje su bile izuzete od
usucapiae.Tako
pored navedenih res furtive i res vi possessive iz usucapiae se iskljuuju res mancipi
otuene od strane ene bez tutorskog odobrenja, mee, prostori ispred grobova i urni,
stvari fiska i cara, mirazna zemljita, te imovina mirona.
b.Pravni razlog [naslov (iusta causa, iustus titulus usucapionis) ]
Pravni razlog usucapiae predstavlja pravni osnov koji opravdava uzimanje stvari u
posjed.U digestama u knjizi koja govori o usucapii se kao mogui pravni razlozi
usucapiae navode: PRO EMPTORE ( gdje je pravni razlog kupopodaja ), PRO DOTE (
obeanje miraza ), PRO LEGATO ( legat pravni razlog ), PRO DERELICTO ( pravni
razlog naputanje stvari itd. ).
Pravne dileme klasinog prava da li je za usucapiu bilo dovoljno postojanje tzv.
putativnog titulusa odn. subjektivnog ubjeenja stranaka o postojanju nekog pravnog
razloga iako taj razlog u stvarnosti nije postojao, rijeilo je Justinijanovo pravo odredivi
da se za usucapiu trai tzv. realni objektivno postojei titulus.
c. dobra vjera ( bona fides )
Dobra vjera kao predpostavka usucapiae predstavlja uvjerenje posjednika u ispravnost i
zakonitost njegovog posjedovanja.Poteni posjednik je u ubjeenju da pri njegovom
sticanju posjeda nije dolo do vrijeanja prava treeg lica.Bona fides se uvijek

62

predpostavlja.Ona predstavlja jednu tzv. PRESUMPTIO IURIS ili oborivu pravnu

predpostavku, to znai da je bilo dozvoljeno iznoenje suprotnih dokaza od strane
zainteresiranih stranaka.Bona fides je morala postojati u momentu uzimanja stvari u
posjed.
Ukoliko bi poteni posjednik naknadno saznao za neke nedostatke u sticanju svog
posjeda to nije imalo uinka na daljni tok usucapiae, poto je u rimskom pravu vrijedio
princim MALA FIDES SUPERVENIENS NON NOCET ili naknadno pridola zla
vjera ne kodi.
d.Posjed ( ussus ili possessio )
Traen je tzv. neprekidan posjed u rokovima usucapiae
e.Potrebno vrijeme ( tempus )
Tempus je u klasinom pravu bilo odreeno s istim rokovima s tim da je uvedena tzv.
accessio temporis tj. mogunost pribrajanja vremena posjedovanja predhodnika.
Pored osnovne funkcije pretvaranja potenog posjednika i bonitarnog vlasnika u civilnog
vlasnika usucapia e biti upotrebljavana i kao institut olakavanja tereta dokazivanja
prava vlasnitva u vlasnikoj parnici pokrenutoj sa vlasnikom tubom rei vindicatio.
Kao tipini pravni posao civilnog prava usucapia je bila pristupana samo rimsim
graanima, a u odnosu na nekretnine mogla se primjenjivati samo nad italskim
zemljitem.
MANCIPATIO
-Mancipacija je najstariji civilno-pravni derivativni nain sticanja prava vlasnitva. Prema
saoptenjima koja nam daje Gaj u svojim djelima mancipacija je prvobitno imala 2
osnovne funkcije.Prva funkcija realne kupoprodaje iz ruke u ruku.Druga funkcijska
forma za prenos civilno-pravnog vlasnitva nad stvarima iz skupine res mancipi..Sa
pojavom novca kao opeg platenog sredstva manciacija e izgubiti prvu funkciju realne
kupoprodaje iz ruke u ruku.Iz akta mancipacije e se izdvojiti usmeni dogovor stranaka
koji je predhodio svakoj mancipaciji i poeti samostalni pravni razvoj kao novi
koncenzualni kupoprodajni ugovor ENCIO VENDITIO.Na ovaj nain e mancipacija
biti prettvorena iz jednog do tada istog kauzalnog pravnog posla u apstraktan pravni
posao.Razlika izmeu apstraktnih i kauzalnih pravnih poslova se ogleda u povodu causae
odn. razloga njihovog zakljuivanja, odn. svrhe koja se eli postii pojedinim
poslom.Nema pravnog posla bez causae.Kod kauzalnih pravnih poslova causae je
vidljiva, to znai da iz samog pravnog posla moemo zakljuiti razlog njegovog
zakljuivanja.Tako npr. iz kupoprodaje kao kauzualnog posla saznajemo da je cilj
zakljuenja tog posla prenos vlasnitva na prodatoj stvari uz plaanje kupoprodajne
novane cijene kao ekonomskog ekvivalenta vrijednosti stvari.Kod apstraktnih pravnih
poslova causae je nevidljiva.Iz samog pravnog posla ne moemo zakljuiti razlog
njegovog poduzimanja.Posljedica apstraktnih pravnih poslova je njihova vrlo iroka
primjena u najrazliitijim oblastima prava.Tako npr. mancipacija kao apstraktan prtavni
posao pored osnovne funkcije forme za prenos civilno pravnog vlasnitva upotrebljavala
u statusnom pravu za izvrenje tzv. emancipacije odn. oslobaanja sina ispod oinske
vlasti, u porodinom pravu kao jedan od oblika zakljuivanja braka, u nasljednom pravu
kao jedan od oblika testamenta itd.

63

Mancipacija je znaajna po tome to su u obliku tog pravnog posla udareni temelji

uvoenju principa odgovornosti porodica za nedostatke prodate stvari.Ovi nedostatci
mogu biti dvojaki:
Pravni nedostatci ili EVICTIA i faktiki nedostatci
Odgovornost za pravne nedostatke stvari ili evictiu se javlja u sluaju kada se prema
mancipatoru tj stjecatelju pojavi tree lice s vlasnikom tubom REI VINDICATIO
tvrdei da je ono vlasnik stvari i traei predaju stvari.Mancipator je tada bio duan
izvjestiti mancipanta ili otuivaloca o zahtjevima treeg lica kako bi mu mancipator
pruio pomo u vlasnikoj parnici.Ukoliko to ovaj ne bi uinio, te ukoliko bi i nakon
njegovog angairanja i pomoi mancipator izgubio spor i morao predati stvar treem licu
onda je mancipator putem tube ACTIO AUCTORITATIS od mancipanta traio
nadoknadu dvostruke vrijednosti koju je platio za stvar.Odgovornost za faktike
nedostatke prodate stvari se javila u sluaju prodaje zemljita.Ako bi se kod prodaje
zemljita utvrdilo da zemljite nema onolike povrine kako je prodavac tvrdio tada je
kupac mogao s ACTIO DE MODO AGRI traiti dvostruku vrijednost povrine koja
nedostaje.Princip odgovornosti prodavca e kasnije dosta detaljno biti izgaivani u
okviru konsenzualne kupoprodaje.Mancipacija je bila izrazito formalistiki civilni pravni
posao koji je sluio za prenoenje prava vlasnitva na res mancipi od dosadanjeg
vlasnika na novog vlasnika. Ona je najvaniji posao iz skupine GESTA PER AES ET
LIBRAM. U njenu sveanu formu spada naime upotreba vage (libra) i bakrene ipke
(aes).
TRADICIJA
Tradicija je derivatni nain sticanja prava vlasnitva koja vodi porijekla iz ius gentium, a
sastoji se u neformalnoj prostoj predaji posjeda stvari iz ruke u ruku.Svaka predaja
posjeda stvari nema uinak prenosa prava vlasnitva.Da bi to imala morala je biti
utemeljena na sljedeim pravnim pretpostavkama
1.TRADENT mora biti vlasnik stvari zbog dejstva principa NEMO PLUS IURIS AD
ALIUM TRANSFERRE POTEST QUAM HABET ( niko ne moe na drugoga
prenijeti vie prava nego to sam ima ).Osim ve spomenutih izuzetaka zalonog
vjerovnika, tutora i skrbnika.
2.Mora postojati volja da se prenese i preuzme vlasnitvo tzv. ANIMUS
TRANSFERENDI ET ADQUIRENDI
3.IUSTA CAUSA TRADITIONIS ili pravni razlog tradicije koji je najee predstavljen
u onim pravnim poslovima koji su po svojoj pravnoj prirodi usmjereni na prenos prava
vlasnitva kao npr. kupoprodaja, obeanje miraza, darovanje itd.
4.Kod tradicije kao i kod usucapiae je traena egzistencija objektivnog realnog titulusa
dok putativni titulus nije bio priznat.Treba nadovezati oblike tradicije
ZATITA PRAVA VLASNITVA
(3 osnovne vlasnike tube)
1. REI VINDICATIO
2. ACTIO NEGATORIA
3. ACTIO PUBLITIANA

64

U primjeni tube moramo odgovoriti na tri pitanja:

Ko podie tubu, protiv koga i zato?
1. je najvanija tuba za zatitu civilnog pravnog vlasnitva DOMINIUM EX IURE
QUIRITIUM. Civilni vlasnik podie ovu tubu kada mu je oduzet posjed stvari protiv
lica koja u asu litiskontestacije odnosnu asu podizanja tube posjeduje stvar.Ovo je
tuba vlasnika neposjednika protiv posjednika nevlasnika.Primjeni ove tube nije bilo
mjesta protiv lica koja su stvar od vlasnika dobila po osnovi nekog pravnog posla. U
takvim sluajevima primjenjuju se obavezno-pravne tube.U 2 intezitetna sluaja tuba je
mogla biti podignuta i protiv lica koja u asu litiskontestacije nemaju posjed stvari:
a. QUI DOLO DESIIT POSSIDERE kada se tuba podie protiv lica koje je prevarno
odnosno dolazno napustilo posjed stvari kako bi izbjeglo negativne posljedice predstojee
parnice.
b. QUI LITI SE OBTULIT kada se tuba podie protiv osoba koje se dolazno ili
prevarno prikazuje kao posjednik stvari s ciljem da na takav nain omogui stvarnom
posjedniku sticanje prava vlasnitva putem usucapiae za vrijeme trajanja vlasnike
parnice.
Sudski postupak po rei vindicatio je bio razliito utvren u pojedinim historijskim fazama
u razvoju sudskog postupka . U I fazi razvoja tzv. LEGISAKCIONOM sudskom
postupku proces je u obliku legis actio sacramento in rem u ijoj tubenoj formi
SACRAMENTUM predstavlja pod zakletvom utvrenu procjenu vrijednosti sporne
strane od strane tuitelja vlasnika..Cjelokupni spor se prividno vodio oko sacramentuma,a
u stvarnosti je rjeavao pitanje sudbine sporne stvari.U ovom postupku su i tuilac i
tueni morali postavljati tvrdnje da li je stvar njihovo vlasnitvo, tuitelj tzv. vindikacija,
a tueni kontra vindikacija uz obavezu dokazivanja tih tvrdnji.U drugoj historijskoj fazi
razvoja rimskog sudskog postupka tzv FORMULARNOM POSTUPKU poloaj
tuenog
posjednika
je
bio
mnogo
povoljniji.
On vie nije bio duan postavljati kontra vindikaciju i dokazivati je, ve je bilo dovoljno
da negira navode tuitelja.Osnovna dunost tuitelja je bila dokazati pravo
vlasnitva.Nain dokazivanja prava vlasnitva ovisio je od naina sticanja
vlasnitva.Ukoliko je tuitelj vlasnitvo nad stvari stekao jednim od deribativnih naina
sticanja bio je duan dokazivati naine sticanja svih svojih predhodnika dok ne bi doao
do lica koje je vlasnik. Stekao na originaran nain.Poto je u praksi stvar mogla
promijeniti veliki broj vlasnika ovakav nain dokazivanja je bio veoma teak u nekim
sluajevima ak i nemogu pa se zato ovo dole naziva PROBATIO DIABOLICA ili
avoljisko dokazivanje.
Da bi se olakao teret dokazivanja tuitelju uvedena je mogunost da umjesto na ovakav
nain dokazuje, tuitelj moe dokazati predpostavke usucapiae po klasinom pravu kao
orginarnog naina sticanja te bi se u tom sluaju smatralo da je dokazao pravo
vlasnitva.Pod predpostavkom da je tuitelj dokazao pravo vlasnitva presuda je u
legisalnioman? i u prvim fazama razvoja formalnog postupka glasila na dunost tuenog
posjednika da plati novanu protuvrijednost stvari utvren u SACRAMENTUMU, poto
je u to vrijeme vladao princip da sve sudske presude moraju biti izraene u novano
vrijednosti spora.Ukoliko tueni ne bi elio da plati mogao je umjesto toga vratiti posjed
sporne stvari.Ta mogunost njegovog izbora naziva se FACULTAS ALTERNATIVA.
U vlasnikoj parnici pored pitanja kome e pripasti sporna stvar, su rijeavana i tzv.
omnis causa rei tj. i sva druga eventualna pitanja koja su se mogla pojaviti u povodu

65

stvari kao npr. vraanje plodova, naknada trokova, odgovornost za propast stvari itd.Sva
ova pitanja su rijeavana prema kriteriju da li je tueni posjednik bio bone fidei ili malae
fidei possessor odn. poteni ili nepoteni posjednik.U pogledu plodova i dunosti
njihovog vraanja vaila su pravila da je poteni posjednik bio duan vratiti samo one
plodove koji su se kod njega zatekli u asu litiskontestacije i kasnije nastali plodovi tzv.
FRUCTUS EXSTANTES, dok je male fidei possessor bio duan nadoknaditi sve
plodove nastale od asa uzimanja stvari u posjed. U pogledu trokova koji su mogli
nastati na stvari razlikujemo tri vrste trokova
a. IMPENSA NECESSARIA ili tzv. nuni trokovi koji su nainjeni radi obezbjeenja
egzistencije same stvari npr.trokovi za ishranu ivotinje.Ove trokove je tuitelj bio
duan nadoknaditi kako bona fidei, tako male fidei possessore, jer bi ih i sam imao u
sluaju da je stvar bila kod njega.
b.IMPENSA UTILES ili korisni trokovi nainjeni radi poboljanja kvaliteta same
stvari. Ovi trokovi su nadoknaivani bone fidei possessoru, dok je za male fidei je bilo
omogueno primjeniti tzv. ius tollendi tj. pravo izvriti izdvajanje i noenje onoga to je
uinjeno na stvari po ovom osnovu, a da pri tome nije smjelo doi do fizikog oteenja
same stvari, onemoguavanje njene redovne upotrebe i bitno smanjenje njene vrijednosti.
c.IMPENSAE VOLUPTUARIAE ili luksuzni trokovi uinjeni radi poboljanja
komoditeta i ugodnosti. Upotrebe stvari nisu nadoknaivani ni jednom od posjednika ali
je za obojicu bila omoguena primjena ius tollendi. U odnosu na pitanje odgovornosti za
propast stvari vrijedilo je pravilo da bone fidei possessor ne odgovara za propast stvari
prije asa litiskontestacije, dok za propast stvari poslije asa litiskonstestacije odgovaraju
oba posjednika s tim da mala fidei possessor odgovara i za sluaj propast stvari.
2. je vlasnika tuba koja je sluila za zazizu civilnog prava vlasnitva i to kao nadopuna
osnovnoj vlasnikoj tubi rei vindikatie. Ovu tubu vlasnik upotrebljava u sluajevima
kada se posjed stvari nalazi kod njega, ali je njegovo pravo vlasnitva ometano i
povrijeeno na nain da neko 3. licr prisvaja na njegovoj strani neko pravo koje mu ne
pripada u pravnoj sunost puta preko njegovog zemljita, ili je njegovo pravo ometano
emitiranjem prekomjernih imisija sa susjednog zemljita. Postupak po ovoj tubi je
identian postupku po rei vindicatiae.Vlasnik tuitelj je bio duan dokazati pravo
vlasnitva kao i njegovu povredu i ometanja, ali nije bio duan dokazivati nepostojanje
prava 3. lica. U sluaju da je vlasnik dokazao pravo vlasnitva presuda je glasila na
deklaratorno osuivanje prava vlasnitva tuitelj, naknada tete prouzrokovana
ometanjem, dunost tuenog da prestane sa ometanjem, a na izriit zahtjev tuitelja
tueni je bio duan dati tzv. CAUTIO DE AMPLIUS NON TURBANDO tj. obeanje
da ometanje nee biti ponovljeno.
3. ACTIO PUBLICIANA je vlasnika tuba koju je uveo pretor za zatitu pretorskog ili
bonitarnog prava vlasnitva i potenog posjeda. Ova tuba spada u skupinu ACTIONES
FICTITIAE tj. fikticijskih tubi jer se temeljila na fikciji da je rok uzukapije ve proao
i da je na taj nain bonitarno vlasnitvo bilo pretvoreno u civilno pravno iako to u
stvarnosti nije bio sluaj.Ovu tubu je bonitarni vlasnik upotrebljavao u sluaju kada mu
je bio oduzet posjed stvari.Actio publiciana je bila mnogo liberalnija tuba od rei
vindikacije u pogledu tereta dokazivanja. Kod ove tube tuitelj ne dokazuje pravo
vlasnitva, ve samo iustus titulus , dok se bona fides uvijek pretpostavlja. U upotrebi
ove tube za zatitu potenog posjednika vrijedila su sljedea pravila:

66

Poteni posjednik uiva pravnu zatitu u odnosu na nepotenog posjednika, ali ne uiva
zatitu u odnosu na samog vlasnika.U sluaju da se u sporu nlaze 2 potena posjednika
koji su stvar stekli od istok prethodnika, jai je bio onaj posjednik kome je stvar ranije
tradirana?, a u sluaju da su stvar stekli od razliitih prethodnika jei je bio onaj
posjednik koji je u asu podizanja tube imao posjed stvari. Bonitarni vlasnik je lice koje
je stvar iz skupine res mancipi steklo putem tradicije, a ne putem mancipacije.A poten
posjednik je lice koje je stvar steklo od nevlasnika, a da toga nije nije bilo svjesno.
SERVITUTES (SLUNOSTI)
Slunosti spadaju meu stvarna prava na tuim stvarima., kojima se ovlateniku doputa
odreeni nain upotrebe ili koritenja tue stvari ili u interesu tzv. svakodobnog vlasnika
gospodujueg zemljita ili u interesu neke osobe.Po tom osnovu razlikujemo 2 skupine
slunosti
1.SERVITUTES PRAEDIORUM ili zemljine slunosti
2.SERVITUTES PERSONARUM ili osobne (line) slunosti
Za sve slunosti vrijedi ope naelo:
1.NEMINI RES SUA SERVIT (niko ne moe imati slunost na vlastitoj stvari)
Poto je vlasnitvo najire stvarno pravo koje u sebi inkorporira i sadraj prava slunosti
onda e u sluaju tzv. CONFUSIAE, kada se u jednoj osobi steknu titulari prava
vlasnitva i slunosti doi e do gaenja prava ueg sadraja, u ovom sluaju slunosti.
2.SA SLUNOSTIMA SE MORAMO KORISTITI OBAZRIVO ili CIVILITER tj.
na nain da u najmanjoj moguoj mjeri ograniavamo vlasnika slune stvari
3.SERVITUS IN FACIENDO CONSISTERE NEQUIT (slunosti se ne sastoje u
aktivnom injenju vlasnika tube stvari, ve u strpljenju odreenih radnjih koje kao
vlasnik ne bi bio duan trpiti da ne postoji slunost). Od ovog generalnog pravila
postojao je izuzeak kod gradske slubenosti SERVITUS ONERIS FERENDI na osnovu
koje slunosti smo bili ovlateni prilikom gradnje kue nau graevinu osloniti na tui
zid. U ovom sluaju vlasnik slune stvari zida na koji smo naslonili nau graevinu bio je
duan zid odravati u ispravnom stanju, bio je duan na aktivno injenje.
4.SERVITUS SERVITUTIS ESSE NON POTEST (ne moe se osnivati slunost na
slunost )
IN IURE CESSIO
Je derivativni nain sticanja prava vlasnitva kako na res mancipi, tako i na res nec
manipi. Obavljan je u formi tzv.prividne parnice pred pravosudnim organom gdje bi
stjecatelj drei stvar rukom postavljao vindikaciju, odnosno tvrdnju da stvar pripada
njemu u vlasnitvo, pri emu bi otuivalac utao.Tada bi magistrat simbolino nakon toga
dosuivao stvar u vlasnitvo stjecatelja. Za razliku od mancipacije, in iure cessio je od
poetka bio apstraktni pravni posao i kao takav imao je viestalnu primjenu. Naroita
primjena mu je bila kod prenos pojedinih prava kao to su slunosti,nasljedstvo itd. Kod
ovog pravnog posla egzistirala je odgovornost za pravne i faktike nedostatke prodate
stvari. Bila dostupna samo riskim graanima i spadala kao mancipacija u ACTUS
LEGITIMI. Ako se eljelo izbjei plaanje koristio se in iure cessio- jer je apstraktan.

67

MANCIPACIJA prividna kupnja- imaginaria venditio

U sveanu formulu mancipacije spada spada upotreba vage (libra) i bakrene ipke (aes)
U staro doba sluila kad jo nije bilo kovanog novca kao sredstvo zamjene sluila je
stoka (pecus), a zatim bakar (aes rude), odnosno bakrene(raudusculum) koje su se
morale vagati. Akt se odvijao usmeno a prisustvovalo mu je pored stranaka i 5 svjedoka(5
svjedoka pie u knjizi a kod ane 8 ) doraslih rimskih graana.
Autestatus prvak meu svjedocima, pored svjedoka aktu prisustvuju jo 6 osoba i
libripens (mjera). Stvar na koju se vri prenos vlasnitva morala je takoe biti nazona,
jer ju je stjecatelj morao zahvatiti rukom. Ako se radilo o stvari koja se nije mogla olako
prenositi mancipacija se vrila na jednom djelu te stvari. Stjecatelj bi drei stvar u ruci
izgovarao formulu da tvrdi da je stvar po kriteriskom pravu njegova i da ju je kupio
bakrenom ipkom i vagom, te bi na vagu stavljao potrebnu koliinu bakra, pri emu bi
otuivalac utao i time pristajao na kupnju

ZEMLJINE SLUNOSTI
su stvarna prava na tuoj stvari kojima se svakodobno vkasniku tzv. gospodujueg
zemljita ili PRAEDIUM DOMINENS omoguava na stanoviti nain koritenja
susjedovog slunog zemljitaili PRAEDIUM SERVIENT. Da bi egzistirala zemljina
slunost morala su postojati dva susjedna zemljita. Egzistencija zemljine slunosti ne
ovisi od volje vlasnika zemljita, ona je determinirana objektivnim faktorom tj.
postojanjem tzv. objektivne cause koja omoguava odreen privredni nain koritenja
gospodujueg zemljita. Slunost dakle mora biti korisna za gospodujue zemljite.Ova
objektivna causa mora biti trajne naravi, a ne privremenog karaktera.Promjena vlasnika
susjednih zemljita ne utie na egzistenciju slunosti slunosti zbog toga to slunost
prati zemljite. Zemljine slunosti su nedjeljiva prava, znai da se ne mogu sticati ili
gubiti po djelovima.Zemljine slunosti se djele u dvije osnovne skupine:
1.seoske slunosti SERVITUTES PRAEDIORUM RUSTICORUM
2.gradske slunosti- SERVITUTES PRAEDIORUM URBANORUM
1. U seoske ili poljske slunosti ubrajamo 4 najstarije poljske slunosti:
Iter-pravo prolaenja preko tueg zemljita pjeke, na konju ili u nosiljci
Via ire pravo prolaenja, pa i natovarenim teretnim kolima
Actus pravo goniti stoku i vui kola
Aquaeductus pravo dovoenja ili provoenja vode kanalima preko
tueg zemljita u svrhu natapanja
Servitus pecoris ad aquam ad pulsus je pravo slunosti napajanja stoke na tuem
izvoru
Servitus pecoris posscendi je slunost ispae stoke na tuim panjacima
U ovu skupinu spadaju i slunosti pribavljanja graevinskog materijala na tuem
zemljitu(kopanje kamena, pijeska itd.)
2.Gradske slunosti su slunosti novijeg vremena i tu spadaju:

68

a.Servitus tigni imimitendi - slunost ugraivanja greda u tui zid

b.Servitus oneris ferendi slunost oslanjanja zgrade na tui zid
c.Servitus proiciendi slunost izbacivanja terase u tui zrani prostor
d.Servitus altius non tolendi slunost pristupa svjetla zraka i pogleda
e.Servitus stilicidii slunost odvoenja vode i otpadnih materija u kapima
f.Servitus fluminis - slunost odvoenja vode i otpadnih materija u mlazovima
g.Servitus cloacae slunost odvoenja otpadnih materija crijevima i kanalima
preko tueg zemljita
h.Servitus neluminibus oficiator sprjeavalo graenje ili podizanje nekih drugih
objekata koji bi
smanjili ili onemoguili pristup svjetla
OSOBNE SLUNOSTI
-osnivaju se u korist osobe, a ne u korist zemljita ili vlasnika zemljita
Osobne slunosti su stvarna prava na tuoj stvari SERVITUTES PERSONARUM
ijem ovlateniku se omoguava na odreeni nain koritenje tue stvari. Ove slunost su
u opi pojam slunosti uvrtene tek u Justinijanovom pravu. Potreba njihovog
ustanovljanja je predstavljena u cilju omoguavanja obezbjeenja ivotne egzistencije
njihovim ovlatenicima. Ovo pravo se vremenski ograniava i u veoj mjeri od
zemljinih slunosti ograniavaju vlasnika slune stvari. Ovo su djeljiva prava. Kao
stroga osobna prava one su striktno vezane za konkretnu osobu ovlatenika, to znai da
se ne mogu odvajati od te osobe. Kao takva prava ona ne mogu biti predmetom pravnog
prometa. To su nenasljediva prava koja se gase smru njihovog ovlatenika. U osobne
slunosti ulaze:
1. USUS FRUCTUS
2. USUS
3. HABITATIO
4. OPERAE SERVORUM VER ANIMALIUM
1.ili plodouivanje je najvanija osobina slunost ijem ovlateniku se daje pravo
ekonomskog iskoritavanja (UTI) slune stvari i ubiranje plodova (FRUI) pri emu
uzufruktor nije bio ovlaten da mjenja ekonomsku namjenu stari.To je izraeno kroz
princip usus fructus est ius alienis rebus utendi fruendi salva supstantia.Uzufruktor je
detendor ili izvedeni posjednik slune stvari.Prilikom osnivanja slunosti plodouivanja
uobiavalo se sastavljanje tzv. cautio usufructuaria tj. obeanje uzufruktura da e se sa
stvari sluiti i koristiti kao paljiv i razuman ovjek arbitratu boni viri, te da e slunu
stvar nakon proteka odreenog vremena vratiti vlasniku slune stvari.
Uzufruktor nije mogao na tree lice prenijeti svoje pravo, ali je mogao prenijeti izvrenje
tog prava , pri emu egzistencija slunosti i dalje ostaje u svim elementima vezana za
osobu ovlatenika, a ne za osobu treeg lica (ako nam je neko ostavio vinograd i mi se ne
razumijemo u vinogradarstvo moemo izvrenje pravno prenijeti na tree lice zbog
egzistencije; smru dolazi do gaenja prava.)
Uzufruktor je sticao vlasnitvo nad plodovima u momentu percepcije, ubiranja ploda.On
je snosio trokove redovnih izdataka na stvari, plaao poreze vezane za stvari, dok je
trokove veih investicijskih ulaganja za tee opravke stvari snosio vlasnik slune

69

stvari.Usufructus prestaje smru njegovog ovlatenika, proteklog roba, propau slune

stvari CONFUSIO.
Justinianovo pravo je uvelo mogunost prelaska ovog prava na nasljednike iz prvog
nasljednog reda.
2.Usus je ueg sadraja od plodouivanja,a sastoji se u ovlatenju ekonomskog
iskoritavanja tue stvari, bez prava ubiranja plodova.Ovlatenik ove slube tj.Uzuar nije
bio duan plaati poreze i trokove popravke stvari.Vremenom e doi do proiravanja
sadraja ovog prava i njegovog pribliavanja sadraju plodouivanja.Tako e npr. biti
dozvoljeno uzuaru ubiranje plodova u okviru zadovoljavanja osobnih potreba lica i
potreba lanova ue porodice.
3.Habitatio je osobna slunost koja ovlateniku omoguava i daje pravo stanovanja u
tuoj kui.Ovo pravo ne prestaje capitis deminutione niti nerijeen non usu. Po
Justinianovom pravu kod ove slunosti je bilo dozvoljeno prenoenje na tree lice prava
uz predhodnu naplatu.Ovo pravo je u Justinianovom pravu izdvojen kao poseban institut
u okviru osobnih uslunosti / mogue prenijeti izvrenje prava.
4.Je osobna sluba koritenja radne snage tuih robova ili ivotinja. Mogla prelaziti i na
nasljednike.Sve slube uivaju pravnu zatitu putem tube actio confessoria ili
vindicatio servitutis koja prestavlja suprotnost vlasnikoj tubi actio negatoria, a koju
podie ovlatenik uslunosti protiv vlasnika slune stvari ili nekog treeg lica koje mu
osporava njegovo pravo uslunosti i onemoguava ga.
OSOBNE SLUNOSTI
-su djeljiva prava za razliku od zemljinjih slunosti.
-vlasnik slunosnih stvari moe svoje pravo prenijeti na drugoga ali se pri tome ne
ovlatenikovo pravo osobne slunosti ne remeti.
-plodove stiu percepcijom
-iz cautio usufructoria vlasnik je imao tubu actio ex stipulatu za povratak stvari
naknadu tete, a ukoliko nije bila ugovorena kasnije imao je tubu rei vindicatio uz
povratak stvari nakon prestanka uzufrukta.
-predmetom uzufrukta mogle su biti i pokretne i nepokretne stvari ali samo nepotrone jer
ih je morao vratiti.
-kasnije su mogle biti i potrone, ali uzufruktor morao vratiti samo jednaku koliinu
istovrsnih stvari.
-osnovna razlika izmeu uzufruktora i uznara lei u tome to je uznarovo pravo bilo
nedjeljivo i nije na drugoga prenijeti ni samo izvrenje prava.
PRESTANAK SLUNOSTI
a.odreknue ovlatenika
b.confusio tj. spajanje slunosti s vlasnitvom slune stvari u istoj osobi, dovodi do
prestanka slunosti nemini res sua servit.
c.propau slune stvari
d.smru i capitio deminitiom

70

e.nevrenje ( non usus ) kroz jedan odn. dvije godine, a u doba Justiniana kroz deset odn.
dvadeset godina gase se poljske slunosti, usufrukta i usus ali ne i habitatio i operae
servorum.
f.osobne slunosti koje su osnovane na odreeno vrijeme ili do stupnja rezolutivnog
uvjeta prestaju IPSO IURE , protek vremena, odn. ispunjenja uslova.
Ne znajui za zalog kod Justiniana nakon deset odn. dvadeset godina prestaje zalono
pravo ukoliko postoji i institut titulus( longi t. prae.) a nakon 30 odnosno 40 godina i bez
titulusa (longissim t. prae.).
ENFITENZA radi se o ugovoru svih generisa Lenon
-titi se tubom ACTIO IN REM VECTIGARIS
HIPOTEKA kasniji zaloni vjerovnik nije imao pravo prodaje zemljita, jer je to pravo
pripadalo samo prvom vjerovniku, mogao je traiti posjed 3.lice ali ne i od ranijeg
vjerovnika
-veliki nedostatak rimskog zalonog prava bio je u tome to se ono osnivalo neformalnim
govorima pa nije bilo vidljivo za 3. lice, tako stjecatelj nije mogao znati da li je stvar
zaloena ili ne.
PRESTANAK ZALONOG PRAVA
a.ispunjenjem dabine (npr. isplatom )
b.predajom zaloga
c.propau zalone stvari, konfuzijom (tj.to vjerovnik postaje vlasnik stvari )
odreknuem
d.ukoliko neko tree lice stekne stvar bona fides njegovo realiziranje
ZALONO PRAVO
Je stvarno pravo na tuoj stvari koja slui realnom osiguravanju vjerovnikove trabine.
Zalono pravo u znatonoj mjeri ograniava ABUSUS vlasnika zalone stvari. Glavna
osobina je zalonog prava je akcesornost to znai da je prepostavka egzistencije
zalonog prava postojanja obveznog odnosa za kojeg je vezano zalono pravo pratei
njegovu pravnu sudbinu, te ukoliko doe do gaenja obveznog odnosa dolazi do
prestanka zalonog prava. S obzirom na prirodu obveznih prava koja su u principu
vremenski kratkotrajna prava,tako i zalono pravo vremenski ogranieno za razloku od
ostalih stvarnih prava koja su u principu trajna prava. Pretpostavka pojave zalonog
prava je vii stupanj razvoja robonovanih odnosa u drutvu. Rismsko pravo je priznvalo
tri oblika zalonog prava
1.FIDUCIJA
2.PIGNUS
3.HIPOTECA
1.je najstariji oblik zalonog prava kod koje zaloni dunik zalonog vjerovnika prenosi
putem mancipi ili in iure vlasnitvo zaloene stvari uz sporazum tzv.PACTUM
FIDUCIJAE da e vjerovnik duniku vratiti zaloenu stvar nakon redovnog ispunjenja

71

duga od strane dunika. Obveza vjerovnika na povratak zalone stvari je u poetku bila
isto moralne naravi. Njeno izvrenje je zavisilo od dobre vjere i potenja zalonog
vjerovnika. Dunik nije imao na raspolaganju nikakvu tubu kojom bi mogao primoliti
vjerovnika na izvrenje datog obeanja. Krajem III i poetko II stoljea prije nove ere bit
e uvedena ACTIO FIDUCIJAE koja je imala obvezno pravni karakter i sa kojoj je
dunik kod vjerovnika mogao traiti povrat zalone stvari,a u sluaju da je zaloni
vjerovnik otuio treem licu zaloenu stvar mogla se traiti naknada prouzrokovanje
tete. Ova tuba je za sobom povlaila infarmiju . Mora postojati obvezni odnos. Da bi
se ublaile negativne posledice fiducije predsavljene u prenosu prava vlasnitva nad
zaloenoj strani uveden je novi oblik zalonog prava tzv.2.PIGNUS kod koje zaloeni
dunik na zalonog vjerovnika prenosi samo posjed zalone stvari i zaloni vjerovnik
postaje detentor ili prirodni posjednik.
3. HIPOTECA je ugovorni zalog bez posjeda zaloene stvari. Vjerovnik i dunik se
putem ugovora dogovaraju da e odreena stvar imati funciju zaloga s tim da e ta stvar i
dalje ostati kako u vlasnitvu tako i u posjedu dunika. Hipoteka se prvobitno javila u
odnosima davanja poljoprivrednih zemljita u zakup, pri emu je funciju zaloga imao
poljoprivredni inventar(alat,stoka,robovi), a ija bi predaja zalonom vjerovniku
onemoguila realizovanje samog ugovora o zakupu zemljita. Osnovno pitanje kod
hipoteke je : Kako se vri realiziranje prava iz hipoteke?
Do realiziranja prava iz hipoteke e doi u sluaju kad zaloni dunik nije na vrijeme
isplatio dug vjerovniku . Zaloni vjerovnik u tom sluaju treba prvo doi do posjeda
zaloene stvari kako bi ostvario prvi segment svojih ovlatenja tzv. IUS POSSIDENDI .
U tu svrhu sluio mu je prvobitno INTERDICTUM SALVIANUM sa kojim je mogao
potraivati zaloenu stvar samo od zaloenog dunika.U sluaju da je zaloeni dunik
zaloenu stvar predao 3.licu ovaj interdikt nebi bio uinkovit. Zbog toga je uvedeno
novo pravno sredstvo tuba, ACTIO SERVIANA koja je imala stvarno pravno dejstvo,
a sa kojom tubom je zaloni vjerovnik zalonu stvar mogao potraivati kako od
zalonog dunika, tako od svakog 3.lica. Hipoteka e tek uvoenjem ove tube sa
stvarnopravnim dejstvom biti predstavljena iz do t ada jednog isto obvezno-pravnog
odnosa u institut stvarnog pr ava tue stvari.Zaloni vjerovnik nije bio ovlaten
upotrebljvati zaloenu stvar,ukoliko bi to pak uinio izvrio bi poseban oblik delikata
tzv.FURTUM USUS ili krau upotrebe stvar. Ukoliko je zaloena stvar bila plodonosna
mogla je biti dogovorena do ubiranja plodova i na zamjenu za kamate,te je
tzv.RETENCIAE odnosno zadravanja ili pridravanja zaloene stvari kao sredstvo
pritiska zalonog dunika radi isplate i ostalih dugovanja koji prvobitno nisu bili
obezbjeeni sa zalonom stvari. Kada je ostvario posjed stvari vjerovnik ide dalje
realiziranju svog prava iz hipoteke ostvrujui tzv.IUS DISTRAHENDI ili pravo prodaje
zaloene stvari(vjerovnik mogao dunika 3 puta opomenuti prije prodaje).
Vjerovniku e dakle svoje potraivanje namiriti prodajom zaloene stvari. Prodaju
organizira sam vjerovnik , a prodaja se vri u obliku javne licitacije. Vjerovnik se
namiruje iz postignute kupoprodajne cijene, a eventualni viak tzv.HIPEROHA duan je
vratiti zadunom duniku. Ukoliko zaduni vjerovnik i nakon vie pokuaja ne uspije
prodati zaloenu stvar mogao se obratiti posebnom molbom caru kako bi mu ovaj
odobrio da se namiri uzimanjem zaloene stvari u vlasnitvu. U tom sluaju davana je
mogunost drugom duniku da u roku od 2 godine moe izvriti otkup zaloene stvari uz
obvezu plaanja kamata. Ovim ugovorom hipoteke moe nastati i sudskom odlukom

72

tzv.PIGNUS IUDITIALAE,odlukom pretora tzv.PIGNUS PRETORIUM, posebno

mjesto zauzimaju tzv.zakonski ili legalne hipoteke kod kojih je ve samim zakonom
odreeno da e neka stvar imati funkjciju zaloga radi obezbjeenja realiziranja nekih
zahtjeva. Tako napr.drava ima legalnu hipoteku nad cjelokupnom imovinom poreskih
dunika u cilju obezbjeenja realiziranja naplate poreza. Zakupodavac stana ima legalnu
hipoteku nad stvarima zakupoprimca uvedenih u iznajmljeni stan. ena je imala
zakonsku hipoteku nad cjelokupnom imovinom mua u pogledu obezbjeejenja
realiziranja zahtjeva na povrat miraza. Zajmodavac koji je dao novana sredstva za
opravku restauraciju graevine ima legalnu hipoteku nad graevinom radi obezbjeenja
upolate duga. Maloljetnici i minori imaju legalnu hipoteku nad imovinom svojih tutora.,
skrbnika u pobledu obezbjeenja raliziranja njihovih eventualnih potraivanja prema
svojim tutorima, skrvnicima. U pogledu prvenstva u realiziranju, zakonske ili legalne
hipoteke imaju prednost nad ugovornim hipotekama.ta se sve moe dati u hipoteku?
Prvobitno su samo tjelesne stvari davanje u hipoteku,da bi se kasnije mogle zalagati
trabine,neka prava kao napr.slunosti,emfinteza superfieres pa i samo zalono pravo
(govorimo o tzv.SUB PIGNUS. Ukoliko je predmetom hipotekom cjelokupna imovina
nekog subbjekta onda govorimo O GENERALNOJ HIPOTECI . Na kraju je usvojeno
rjeenje po kojem se moe zalagati sve ono to se moe pojaviti kao predmet pravnog
prometa. Zaloni dunik je mogao jednu te istu stvar zalagati kod vie zalonih
vjerovnika radi obezbjeenja razliitih obaveza. U sluaju da se vii zalonih vjerovnika
treba namiriti iz iste zaloene stvari redoslijed prvenstva namirenja je rjeavan prema
principu PRIOR TEMPORE POTIOR IURE ranije u vremenu jai u pravu
(prvenstvo u namirenju e imati onaj zaloni vjerovnik kome je stvar ranije uzaloena, a
kasnije ima pravo na hipoteku). Ovdje je omoguavana primjena institututa IUS
OFFERENDI prema kojem je kasniji zaloni vjerovnik mogao isplatitit potraivanje
svog predhodnika kako bi doao na njegovo mjesto u redosljedu prvenstva namirenja.(jer
je zaloena stvar 3 puta vrijednija od potraivanja, ako je potraivanje onoga ko je ispred
nad manje nama je u cilju da ga isplatimo). Justinijanovo pravo je dosta uinilo na
rjeavanju pitanja javnosti, odnosno publiciteta zalonog prava na nain da je davano
prednost hipotekama koje su ustanovljene putem javnih isprava. Publicitet hipoteke nad
zemljitima obezbjeen je na orginalan nain postavljen na granicama (metama)zemljita
datog u hipoteku kamenova piramidalnog oblika tako da ako se nko interesira za
zemljite to je znak da je ono pod hipotekom.

EMFITEUZA
Je stvarno pravo na tuoj stvari predstavljeno u nasljedivom i otuivanom zakupu
poljoprivrednog zeljita koji ima stvarnopravni karakter. Ovaj institut je imao dugotrajan
istorijski razvoj, da bi tek u postklasinom periodu bila rijeena pravna priroda ovog
prava. Istorijski razvoj ovog instituta imao je razliite drutvene korijene u zapadnom i
istonom dijelu rimskog carstva. U zapadnom dijelu ovaj istitut je nazivan AGER
VECTIGALIS ili IUS PERPETUUM. Drutveni uzorci pojave ovog instituta su bili
predstavljeni u injenici da su velika zemljina prostranstva bila neobraena usljed sve
izraenijeg nedostatka radne snage.Zbog toga je drava i opina poela takvo zemljitev
73

davati u zakup na dugi rok in perpetuum obino na 100 godina . Obveza zakupoprimca
je bila obraivanje zemljita i plaanje godinje zakupnine koja se nazivala VECTIGAL.
Pod predpostavkom urednog plaanja zakupnine ovo pravo je prelazilo i na nasljednike.
U istonom dijelu carstva ovaj institut je nazivan EMPHITEUSIS to na starogrkom
znai posaditi , nasaditi,zasijati. Cilj ovog instituta je bila kultiviziranje zapotenih i
naputenih poljoprivrednih imanja , odnosno njihovo privoenje ekonomskoj svrsi.
Realiziranje tog cilja je zahtjevalo znatna investicijska ulaganja , pa us zbog toga
zakupnici bili osloboenja plaanja godinje zakupnine CANON do visine vrijednosti
izvrenih finansijskih ulaganja. Postupno e doi do sjedinjavanja razliite prakse ovog
pravnog instituta,tako da ca Lenon u svojoj konstituciji govori da se ovdje radi o
posebnom i samostalnom ugovoru CONTRACTUS
EMPHITEUTICARIUS .
Enfiteuza je imao mogunost prodaje svog prava uz predhodnu najavu te prodaje
vlasniku zemljita. Vlasnik je u roku od 2 mjeseca mogao ostvariti pravo pree kupnje
tzv.IUS PROTIMISEOS , a ukoliko bi vlasnik dao saglasnost na prodaju tog prava
mogao je potraivati 2% od postignute cijene, to je tzv.laudemium. Enfitenza je bio
zatien maltene kao sam vlasnik putem ACTIONES IN REM UTILAES . Vlasnitvo
nad plodovima enfitenza je sticao ve u momentu seperacije. Bio je duan plaati porez
vezane za zemljte. Ovo pravo je prestajalo propau stvari, odreknuem konfuzijom , a
najei uzrok prestanka ovog prava bilo je neplaanje godinje zakupnine u
vremenskom trajanju uzastopno 3 godine.

SUPERFICIES

Je stvarno pravo na tuoj stvari predstavljeno u nasljedivom i otuivom pravu koritenja

zgrade podignute na tuem zemljitu. Drutveni uzroci pojave ovog instituta su bili
predstavljeni u injenici izraenog nedostatka gradskog graevinskog zemljita.
Formalno-pravni vlasnik tih zemljita je bila rimska drava koja je poela doputati
izgradnju poslovnih prostora za potrebe bankara tzv.TABERNAE ARGENTARIAE.
Kasnije e se toj praksi pridruiti i odreene korporacije kao i pojedinci. Superfucues je
specufina prava ustanova , to je pokuaj usklaivanja dejstva principa SUPERFICIES
SOLO CEDIT prema kojem principu je vlasnik zemljita vlasnik i svega onoga to se
nalazi u zemljitu, na zemljitu u zranom prostoru iznad zemljita. Sa mogunou
osiguravanja trajnog koritenja zgrade podignute od strane nevlasnika na tuem
zemljitu. Pravna priroda i ovog instituta je bila dugo sporna. Neki pravnici su smatrali
da se ovdje radi o posebnom ugovoru u zakupu, dok su drugi smatrali da se ovdje radi o
kupnji i to ne kupnji zgrade,ve samog prava koritenja. Prevladavalo je miljenje da se
ovdje radi o dugoronom zakupu obino na 22 godine, a dugoronost tog zakupa je
prouzrokovala ostvarivanje stvarno-pravnog karaktera takvog odnosa. Superficiar je
uivao pravnu zatitu putem ACTIONES IN REM UTILES . Ukoliko bi dolo do
propasti zgrade superficioru je davana mogunost ponovne izgradnje zgrade , a najei
nain prestanka superficiosa je bilo neplaanje godinje zakupnine SOLARIUM
uzastopno u trajanju od 2 godine.

74

OBVEZNO PRAVO
Obvezni odnos je trajna veza izmeu tano dvije odreene osobe,osobe vjerovnika ili
kreditora i osobe dunika ili debitora u kojem odnosu vjerovnik potrauje realizaciju
svoje trabine,a dunik ima obvezu na izvrenje dunike inidbe. Predmetmet obveznog
odnosa je radnja ili inidba za koju se upotrebljavaju slijedei pravno-tehniki termini.
DARE, FACERE, PRAESTARAE .
DARE oznaava inidbu koja se sastoji u davanju odreene stvari , odnosno prenosu
nekog stvarnog prava.
FACERE oznaava inidbu predstavljenu u izvrenju nekog djela npr. graenje kue ,
ivenje odijela itd.
PRAESTARAE oznaava odgovornost stranke za tetu koja bi nastala neispunjavanjem
od strane te stranke osnovne obveze. Svaka radnja ili inidba ne moe biti predmet
obveznih odnosa. Da bi neka radnja mogla biti predmetom obveznih odnosa morala je
ispunjvati slijedee predpostavke:
a) Radnja se morala sastojati od ljudskog djelovanja za radnje i postupka ivotinja?
odgovara njen vlasnik.
b) Radnja mora imati imovinski karakter ,odnosno mora biti procjenjivana u novcu
potu su sve sudske presude u Rimskom formalnom sudskom postupku glasile
na novac.
c) Radnja mora biti fiziki i pravno mogua ; vrijedio je princip IMPOSSIBILIUM
NULLA OBLIGATIO EST (znai da je ugovor koji za svoj predmet ima
nemogunu inidbu bio unitavan).
d) Radnja mora biti doputena sa aspekta prava, morala i dobrih obiaja.
e) Radnja mora biti odreena ili barem odrediva; odrediva je ona radnja za koju su
postavljeni kriterij na osnovu kojih moemo naknadno ustanoviti sadraj inidbe,
a da pri tome nije bilo neophodno sklapanje nekog novog pravnog posla.
S obzirom na stupanj odreenosti radnje obvezne dijelimo na:
1.OBLIGATIO CERTE kod kojih je sadraj dune inidbe upotpunosti odreen ,
npr.plaanje duga u iznosu od 500 KM.
2. OBLIGATIO INCERTA tj.obveza sa odreenim sadrajem . U okviru takvih
obveza razlikujemo alternativne obveze i falcultas alternativa.
Kod alternativnih obaveza vrijedio je princip due sive plures res in obligatione, una
res in solutionae to znai da se pred dunika udunosti izvrenja nalaze dva ili vie
alternativno postavljene radnje, a izvrenje jedne inidbe dunik se oslobaa cjelokupne
obveze.
Npr.dau vam l00 KM viete ili oistiti moj stan ili 5 dana etati mog psa ili iscijepati
drva.
Za fakultas alternativu vrijedi princip UNA RES IN OBLIGATIONE DUE RES IN
SOLUTIONE znai pred dunika se u obveznom odnosu pojavljuje tano odreena
duna inidba,ali mu se istovremeno daje mogunost da moe umjesto te inidbe izvriti
neku drugu inidbu i osloboditi se cjelokupne obveze. Npr.noxalna odgovornost imaoca
vlasti za delikt koji je poinio rob ili sin obitelji gdje je imalac vlasti odgovarao na nain
da je bio duan platiti prouzrokovanu tetu, ali je umjesto toga mogao roba ili sina ,kao
75

izvrioca delikta izruiti oteenom deliktom kako bi mu ovim svojim radom odradili
prouzrokovanu tetu.
Centralni institut obveznog prava je pravni posao koji predstavlja oitovanje volje stranke
usmjereno na postizanje doputenih pravnih uinaka.Rimsko pravo nije izgradilo opi
pojam pravnog posla,ve je primjenom dazmistike metologije obraivalo pojedinane
pravne proslove i na taj nain stvorilo osnove kasnije teorijskom odreenu pojma
pravnog posla. Za pravni posao je upotrebljavalo pravno tehniki dosta neodreen termin
NEGOTIUM koju u doslovnom prevodu znai svako djelovanje stranke. Pravni posao
predstavlja jednu od najvanijih pravnih injenica koja prouzrokuje postanak,prestanak ili
promjenu prava spoment emo neke najvanije podjele pravnih poslova:
1.NEGOTIA UNILATERALIA - jednostavni pravni posao.
2.NEGOTIA BILATERALIA dvostrani pravni posao-zovu se ugovori
Podjela je izvrena prema kriterijumu da li je pravni posao nastaje oitovanjem voljom
jedne ili vie stranaka. Tako su jednostrani pravni poslovi testament ili oporuka,
manumisije, dok je najznaajni dvostrani pravni posao ugovor ili CONTRAC. Ovoj
podjeli slina je podjela na jednostrano obvezujui , dvostrano obvezujui i
nepotpuno dvostrano obvezujui pravni posao. Podjela je izvrena prema kriterijumu
da li iz pravnog posla obveza nastaje samo za jednu ili vie stranaka. Kod jednostrano
obvezujue pravnog posla obveza nastaje samo za jednu stranku,kao npr.kod obeanja
miraza,darovanja, zajma itd. Kod dvostrane obveze pravnog posla obveza nastaje za dvije
ili vie stranaka, npr.kupoprodaja,najam itd. Kod nepotpuno dvostranog obveznog
pravnog posla obveze nastaju u principu samo za jednu stranku,a samo eventualno,to
ovisi od sluaja do sluaja,moe nastati i za drugu stranku,kao npr.mandat ili
nalog,ostavna pogodba ili depozit itd.
1. NEGOTIA ONEROSA naplatni pravni posao
2. NEGOTIA LUCRATIVA besplatni pravni posao
Podjela je izvrena prema kriterijumu da li je za izvrenu inidbu predvieno izvrenje
neke protuinidbe koja predstavlja ekonomski ekvivalent izvrenoj inidbi. Kod naplatnih
ili teretnih ili onoroznih pravnih poslova se za izvrenu inidbu predvia protuinidba ,
npr.kupoprodaja najam. Dok se kod besplatnih lukrativnih pravnih poslova ta
protuinidba ne predvia npr,.darovanje,odreenje miraza.
1. NEGOTIA INTER VIVOS pravni posao meu ivim
2. NEGOTIA MORTIS CAUSA pravni posao za sluaj smrti
Negotia inter vivos predstavlja najvei oblik pravnih poslova koji svoje dejstvo i uinke
postie jo za ivota stranaka koje su sklopile posao. N.mortis causa iji je tipini primjer
testament predstavlja pravne poslove koji e uinke proizvesti tek u sluaju smrti stranke
koja je zakljuila pravni posao.
1. CAUZALNI pravni posao
2. APSTRAKTNI pravni posao

1.formalni civilni pravni posao

2. neformalni pravni posao

Nema pravnog posla bez cauze.Razlikovanje izmeu apstraktnih i kauzalnih pravnih

poslova se temelji na okolnosti da li je kod nekog pravnog posla ova kauza vidljiva ili ne
{razlog (ekonomska svrha )}.
Kod kauzalnog pravnog posla je ta kauza vidljiva ve iz samog pravnog posla,, a kauzalni
pravni poslovi slue za ostvarenje samo te kauza. Kod apstraktnih pravnih poslova ova

76

kauza je nevidljiva iz samog pravnog posla, to znai da ne moemo zakljuiti razlog

zakljuenja takvog pravnog posla,jer je kazuza skrivena. Posljedica apstraktnih pravnih
poslova je njegova vrlo iroka primjena najrazliitijim oblistima prava za postizanje
najrazliitijih ciljeva. Takol su npr.kupoprodaja,najam tipini konzualni pravni poslovi,
dok je mancipacija , in iure cessia , stipalacija apstraktni pravni poslovi.
Svaki pravni posao ima svoj sadraj predstavljen u tzv.elemtima pravnog posla. Postoje
slijedei elementi pravnih poslova:
1. NECESSARIA ILI ESSENTIALIA NEGOTI
2. NATURALIA NEGOTI
3. ACCIDENTALIA NEGOTI
1.ili bitni elementi pravnih poslova predstavljaju tzv.nuni minimum sadraja bez kojeg
nema pravnog posla. Tako su npr.bitni elementi kod kupoprodajnog ugovora predmet i
cijena , kod testamenta imenovanje nasljednika
2.ili privredni , navarni elementi pravnog posla predstavljaju one elemente koji se ve po
samom pravnom pretku smatraju ukljuenim u sadraj nekog pravnog posla. Bez obzira
da li su te stranke izriito predvidjele. Te elemente odreuje zakonodavac vodei rauna o
sigurnosti pravnog prometa, ali stranke mogu na osnovu principa autonomije i slobode
volje takve elemente izriitom svojom voljom iskljuiti iz sadraja pravnog posla ili ih
konkretno u okviru zakonskih standarda prema svojim individualnim potrebama
modificirati pri zakljuenju konkretnog pravnog posla. Pravila koja odreuje ove
elemente su dispozitivna pravila ili ius disspositivum, a najvie su zastuopljena u oblasti
imovinskih prava .Npr.zakon je dosta regulirao pitanje odgovornosti prodavca za
nedostatske prodate stvari,a stranke naroito kod pojedinih oblika kupoprodaje mogu
iskljuiti primjenu ove odgovornosti prodavca najee zbog znatnog umanjenja
kupoprodajne cijene.
3.ili sluajni, uzgredni elementi pravnih poslova su elementi koji se ne predpostavljaju
kao sadraj pravnog posla,ali stranke mogu izriito uvrstiti u sadraj pravnog posla i oni
dobijaju vanost tek kad su izriito ugovorene. Ovi elementi slue individualizaciji
potreba stranaka. U njih ubrajamo: uvijet ili conditio, rok ili dies i namet ili modus.
UVJET ILI CONDITIO
Je uzgredna odredba pravnog posla kojom stranke svojom voljom ine ovisnim nastanak i
uinak pravnog posla od neke budue i neizvjesne okolnosti. Osnovna podjela uvjeta je
podjela na suspenzivne i rezolutivne uvjete.
Suspenzivni ili odgodni uvijeti su takvi uvjeti koji odgaaju nastanak i uinak pravnog
posla do ispunjenja uvjetovne okolnosti npr.roditelji obeavaju da e kupiti auto ako
oistimo godinu u julu.
Rezolutivnim ili raskidni uvjeti su takvi uvjeti kod kojih pravni posao proizvodi pravne
uinke ve od momenta zakljuenja, ali e prestati proizvoditi uinke ispunjenjem
uvjetovne okolnosti. Npr.odmah nam kupe auto, ali kau da ako ne oistimo godinu
moramo vratiti. S obzirom na injenicu da li ispunjenja uvjetovane okolnosti ovisi od
volje stranaka ili nekih objektivnih faktora razlikujemo slijedee uvjete:
1.POTESTATIVNE
2.KAZUALNE
3.MIXTNE
1.POTESTAT-mo vlasti; kod potestativnih uvjetovane okolnosti ovisi od volje
stranaka(od nas zavisi hoemoli oistiti godinu ili neemo).

77

2.kod kazalnih uvjeta ispunjenje uvjetovne okolnosti ovisi od objektivnog faktora(grupa

zakljuje ugovor da e odrati koncert pod uslovom da ne padne kia)
3.kod mixtnih uvjeta ispunjenja uvjetovane okolnosti ovise od kombiniranog dejstva
kako objektivnog tako i subjektivnog f aktora(dobie mercedes, ako se uda za bogatog
Ibru).
ROK ILI DIES
Je uzgredna odredba pravnog posla kojom se uinak pravnog posla ini ovisnim od
proteka odreenog vremena , za razliku od uvjeta rok ne sadri element neizvjesnosti.
Osnovna podjela rokova je na:
1. poetne rokove DIES A QUO koji odreuju poetak uinka nekog pravnog
posla(stipendiju ete poeti primati od ...)
2. zavrne rokove DIES AD QUAEM kojima se odreuje prestanak uinaka nekog
pravnog posla. Rok moe biti tano odreen (certus quando) po kalendaru.Veemo
uinak nekog pravnog posla za smrt nekog lica neodreen rok(inertus quando).
NAMET ILI MODUS
Je uzgredna odredba pravnog posla kojom se sticaocu neke koristi iz pravnog posla
namee izvrenje odreene dunosti. Namet se moe dodavati samo besplatnim ili
lukrativnim pravnim poslovima, kao to su darovanje,sticanje nasljedstva,legat, itd. Npr.
odreuje se dunost osloboeniku da podigne nadgrobni spomeniku svom bivem
gospodaru. Razlika izmeu uvjeta i nameta je naslikovitije predstavljena kroz izreku
uvjet odgaa,ali ne sili, namet ne odgaa, ali sili. Obveza na ispunjenje nametnute
dunosti je u poetku bila moralne naravi da bi kasnije obezbjeenje te dunosti bilo
postizano ugavaranjem posebnih kazni za neispunjenje putem tzv.STIPULATIO PENA
, a Justinijanovo pravo je izgradilo itav niz pravnih sredstava kojima se postizala
procesualna pravna realizacija nametnute dunosti. Namet trebamo strogo razlikovati od
naloga ili mandata kao konsenzualnog ugovora. Da bi odreeni pravni posao bio valjan
bilo je neophodno ispunjenje slijedeih postavljenih predpostavki:
a. svojstvo stranaka u smislu posjedovanja pune pravne i poslovne
sposobnosti
b. pravna i fizika mogunost,te pravna i moralna doputenost pravnog
posla
c. ispunjenje odreene forme ukoliko je propisana
Ukoliko ove predpostavke nisu ispunjene dolazi do nevaljanosti pravnog posla koji se
pojavljuje u dva osnovna oblika. a. Nitavost i b.pobojnost.
a. predstavlja tei oblik nevaljanosti pravnog posla prouzrokovano krupnijim
nedostacima pravnog zakljuenja i realizacije pravnog posla. Nitavost pravnog
posla tzv.NEGOTIUM NULLUM smatra se kao da nije ni postojao te samim
tim da nije mogao proizvoditi nikakve pravne uinke. Na nedostatke koji dovode
do nitavosti pravnog posla dravni organi vode rauna po slubenoj dunosti EX
OFFITIO .
b. pobojnost predstavlja blai oblik nevaljanosti pravnog posla prouzrokovan
manjim nedostacima pri zakljuenju i realizaciji pravnog posla. Povojan pravni
posao proizvodi pravne uinke sve dotle dok stranke saznavi za neke nedostatke
ne zatrae njegovo ukidanje. Ovaka pravni posao prestaje proizvoditi pravne
uinke EX NUNE tj.od asa njegovog ukidanja za ubudue, dok pravni uinci
proizvedeni do asa ukidanja ostaju na snazi. O nedostacima koji dovode do

78

pobojnosti pravnog posla dravni organi nevode rauna o slubenoj dunosti ve

na njih ukazuju stranke koje su uestvovale u zakljuenju pravnog posla. Staro
civilno pravo nije poznavalo kategoriju pobojnosti pravnog posla s obzirom na
njegove osobine javnosti i formalizma za civilno pravni posao bio valjan ili ne.O
pobojnosti je poelo voditi rauna tek pretorsko pravo uvoenjem pravnih
sredstava kao to su RESTITUTIO , EXCEPTIO ,DEREGATIO , ACTIONIS
itd. Da bi nastao pravni posao neophodno je da stranka oituje svoju pravno
relatiovnu volju. Za oitovanje te volje kod pojedinih pravnih poslova moe biti
propisana odreena forma, te na taj nain nastaju formalni pravni odnosi.
Meutim, volja moe biti oitovana i na bilo koji drugi nain, pismeno ili usmeno
izriito ili preitno na koji nain nastaju neformalni pravni poslovi. Poseban oblik
oitovanja volje predstavljaju konkretne radnje ili konkretni in, gdje se iz
faktikog ponaanja neke stranke zakljuuje njegova volja. Tako npr.iz ponaanja
eventualnog nasljednika koji uredno obrauje zemljinu parcelu koju bi trebao
naslijediti zakljuujemo da je na taj nain prihvatio nasljedstvo. Posebnu panju u
pravu pobuuje pisanje pravnog znaenja utnje. Rimsko pravo je ovaj problem
rjeavao na dosta orginalan nain to moemo vidjeti iz izreke poznatog rimskog
pravnika Paula: KO UTI NEPRIHVAA,A LI SE NE MOE REI NITI DA
PORIE. Iz ove izreke jasno se vidi da je rimsko pravo utanje poimalo kao i
svaku drugu konkludentu radnju,ije znaenje je tumaeno u svakom konkretnom
sluaju uzimajui u obzir sve okolnosti tog sluaja vre analize njihovog
meusobnog uticaja. Srednjovjekovno pravo je dugo vremena stajalo na principu
koji glasi QUI TACET CONSEN TIRE VIDETUR-ko uti taj pristaje.
Meutim, moderna prava su se ponovo okrenula rimskom pravu rjeenja ovog
problema. U praksi se esto deava da stranke oituju ono to ne ene, odnosno da
oitovanje volje ne odgovara stvarnoj volji stranaka. U tom sluaju govorimo o
neskladu izmeu volje i oitovanja. U traenju odgovora na pitanja emu treba
dati prednost,onome to je oitovano ili stvarnoj volji stranaka iskristalizirala su
se tri glavne teoreije:
1. Teorija oitovanja
2. Teorija volje
3. Teorija povjerenja
1.je iz razloga obezbjeenja pravne sigurnosti uvaavalo ono to je oitovano.
2.je stajala na principu da je neophodno u svakom konkretnom sluaju upotrebljavajui
razlog metodoloke postavke utvrditi stvarnu volju stranaka.
3.je primjenila metode kombiniranog uvaavanja oba elementa,kako oitovanja, tako i
volje.
Staro civilno pravo je bilo izgraeno prema principima teorije oitovanja,dok je
pretorsko,klasino i Justinijanovo novo pravo prihvaalo princip teorije volje. Kao
najei razlog nevaljanosti pravnog posla javljaju se tzv.mane volje koje se pojavljuje u
dva osnovna oblika:
a. nesklad izmeu volje i oitovanja koji moe biti svijestan i nesvjestan
dovodi do nitavosti pravnog posla
b. stvaranje volje na pogrean nain pod uticajem ne doputenih izvora i
okolnosti- dovodi do pobojnosti
Svjesni nesklad kolski primjer

79

RESERVATIO MENTALIS-stranka oituje neto to uistinu nee;primjenjuje se teorija

oitovanja
ZASTUPANJE-knjiga
Postoje dva osnovna oblika zastupanja:
1.posredno-u svoje ime,a za raun zastupanog
2.neposredno-zakljuene pravne poslove u ime i za raun zastupanog
Najee do zastupanja dolazi putem ugovora.
Postojalo je i zakonsko zastupanje
- svjestan nesklad stranka namjerno oituje ono to nee
- nesvjestan nesklad-u sluaju bludnje,tj.neispravne predodbe o nekom
premetu ili o injenici
BLUDNJA ILI ERROR
Je oblik nesvjesnog nesklada izmeu volje i oitovanja. Bludnja predstavlja neispravnu
predodbu o predmetu,injenici ili okolnosti koji se pojavljuju kao objekti za
egzistenciju nekog pravnog posla. U bludnji stranka oituje volju koje u istinu nema,jer
stranka to oitovanje nebi izvrila da se nije nalazi u bludnji.Ovdje kaemo ALIUD
VOLUD ALIUD DIXIT-jedno je misliti, a drugo govoriti. Bludnja ima dva osnovna
oblika:
1.ERROR IURIS
2. ERROR FACTI
1. Ili bludnja o pravu pretstavlja neispravnu predodbnu sadrinu velikih pravnih
propisa. Ova bludnja je neispriiva,znai da ne moe dovesti do nevaljanosti pravnog
posla. Poto je vrijedio princip: IGNORANCIA LEGIS NOCET nepoznavanje prava
kodi, jer se pretpostavlja da svaki prosjean graanin poznaje pravo zemlje u kojoj ivi i
radi.
2. Bludnja o injenicama koja se pod odreenim uvjetima moe pojaviti kao ispriiva
bludnja tj. moe dovesti do nevaljanosti pravnog posla. Da bi bludnja o injenicama
imala taj efekat morala je biti bitna ili ERROR ESSENCIALIS i nesakrivljenja ili
ERROR PROBABILIS to znai da stranka pored upotrebe dunog stupnja panje nije
mogla biti svjesna da je dovedena u bludnju. Oblici bludnje oinjenicama:
a)EROR IN PERSONAM ili zabluda u pogledu osobe s kojom zakljuujemo pravni
posao. Ova bludnja ima znaaja kod onih pravnih poslova pri ijem zakljuenju
individualitet stranaka ima konstitutivni znaaj.; npr.zakljuenje braka,imenovanje
nasljednika.
b) EROR IN SUPSTANCIA-bludnja o materiji. Kupujemo prsten mislei da je on
zlatan, a on poslaen.
c)ERROR IN CORPORAE bludnja o predmetu pravnog posla. Oslobaamo robu
a, a mislimo da oslobaamo robu b.
Gore navedeni oblici bludnje o injenicama dovode do nitavosti pravnog posla. Od
bludnje treba razlikovati DISSCENSUS ili nesporazum(volja odgovara oitovanja,ali
problem je to drugaije shvatamo tumaenje druge strane;6 sati ujutru i 6 sati navee
isporuka).

80

Bludnja u motivu-u pravu nema znaaja; kupimo knjigu s oekivanjem da emo nai
neto to nam treba, ali toga nema, te elimo vratiti,ali ne moemo.
DOLUS ili prevara pretstavlja zlonamjerno dovoenje(bludnja u motivu) druge stranke u
zabludu ili njeno odravanje u zabludi s namjerom da bi se sa takvom strankom sklopili
neki pravni posao, a iz toga pravnog posla pribaviti neku propravnu imovinsku korist.
injenica da je pravni posao sklopljen pod dejstvom dolusa moe dovesti do pobijanja
tog pravnog posla. Staro civilno pravo nije vodilo rauna o postupanju dolusa. Po tom
pravu pravni posao sklopljen pod dejstvom dolusa bio je valjan. O prevarnom ili
dolaznom ponaanju poee voditi rauna tek pretor koji e tako ponaanje
okarakterizirati kao poseban oblik pretorskog delikta. Zatitu protiv dolaznog ponaanja
ponaanja uveo je Gaj AQUILIAE Gaj uvoenjem tube ACTIO DOLI. Ova tuba je
bila veoma strogog dejstva. Osuenog je stizala infamija . Upravo zbog svoje strogosti
ova tuba imala je supsidijarni karakter tj.primjenjivala se samo u onim sluajevima kada
stranke nisu imale na raspolaganju upotrebu nekog drugog pravnog sredstva i u
sluajevima kada je prouzrokovana teta bila velika. Tubeni zahtjev je bio postavljen na
plaanje jednostrukog iznosa prouzrokovane tete. Porerd ACTIO DOLI kao sredst vo
zatite protiv dokaza upotrebljavala su se jo EXCEPTIO DOLI ili prigovor prevare i
RESTITUTIO IN INTEGRUili zahtjev za povrat u predjanje stanje. Bie ovog delikta
proirivano sa ove vei znaajem prikupa bona fides u pravnom prometu, tako da je
pretor razvijajui princip bona fides imao veliku slobodu u odreivanju nekih ponaanja
kao dolaznih ili prevarnih radnji.
VIS AC METUS ili sila i strah bludnja u motivu
Predstavlja posebna oblik stvaranja volje na pogrean nain koji e od strane pretorskog
prava biti oznaen kao poseban oblik pretorskog delikta, koji se sastoji u protupravnoj
primjeni sile ili prijetnje primjene sile ime se kod protivne stranke stvara opravdanih
strah usled ega ta stranka pristaje na sklapanje nepoeljnog pravnog posla.
Pravo poznaje dva osnovna oblika sile: a) VIS ABSOLUTA
b) VIS CONOULSIVA
a) je neposredna primjena fizike sile kojom se neko primorava na zakljuenje nekog
pranog posla; nasilno voenje tue ruke radi postizanja krivotvorenog testamenta. Pravni
posao zakljuen pod dejstvom ovog oblika sile bio je pravno nitavan.
b) ili psihika sila pretstavlja prijetnju primjene fizike sile s ime se kod druge stranke
stvara tzv.opravdan strah od zaprijeenog zla. Opravdan strah je pravni standard koji
podrazumijeva da je prijetnja primjene sile toliko ozboljna uslijed ega bi se svaki
noramalan, prosjean ovjek prestraio. Pravna sredstva zatite protiv ovog pretorskog
delikta su bila slijedea: ACTIO IN REM (ima stvarno pravno uinak) ili SCRIPTA
ACTIO QUOD METUS CAUSA koja je ulazila u rok tipinih deliktnih tubi iji je
tubeni zahtjev bio postavljen na plaanje etverostruke vrijednosti prouzrokovanje tete.
Tuba se mogla podii protiv treih lica koja su se na bilo koji nain okoristila iz takvog
pravnog posla. Ova tuba nije za sobom povlaila infamiju . Ostala sredstva pravne ztite
su:
EXCEPTIO QUOD METUS CAUSA i RESTITUTIO IN INTEGRUM.
a . zaprijeeno zlo mora biti protupravno-iniusta
b. mora biti teko i opasno
c. strah mora biti opravdan prosjean ovjek se mora bojati

81

kao to su ranije istakli obvezni odnos pretstavlja pravnu vezu izmeu vjerovnika i
dunika. Meutim, u poetnim fazama razvoja rimskog drutva kada su dominantni bili
naturalni oblici privreivanja obvezni odnos je u tim primitivnim stupnjevima razvoja
vie ukazivao na fiziko vezivanje osobe dunika za osobu vjerovnika.To nas upuuju
odreeni pravni izrazi kojima se u to vrijeme oznaavao obvezni odnosi,kao npr.
vinculum to znai lanac,veze,vezivanje contraherae privesti, privui. U ovom
historijskom razdoblju vridio je princip tzv.osobne ili line odgovornosti dunika za
preuzete obaveze. Dunik koji nebi platio dug dolazio bi u tzv.dugovinsko ropstvo. To se
ostvarivalo u posebnom obliku izvrnog postupka pod nazivom LEGIS ACTIO PER
MANUS INECTIONEM gdje je bez predhodnog provoenja bilo kakvog sudskog
postupka dolazilo do oduzimanja slobode dunika i njegovo potpuno podvrgavanje
vlasti vjerovnika. U roku od 60 vjerovnik bi dunika izlagao na rimski forum na posebno
predvienim mjestima za plateno nesposobne ili insolventne dunike nebi li za njih
neko platio njihov dug. Meutim, kako bi se to vrlo rijetko deavalo vjerovnik bi dunika
obino prodavao u tzv.prekomorsko ropstvo, a mogao ga je ak i usmrtiti. Tipian pravni
posao koji je najee dovodio do ovakvih situacija bio je NEXUM koji je imao funkciju
prvobitnog zajma,pa je inae svrstan u najst arije verbalne kontrakte. Ovaj pravni posao
u rimskom drutvu proizveo tzv.duniku krizu u kojoj su najvei broj pripadnika
ekonomsko i politiki obespravljenih drutvenih slojeva doivljavali i vrlo nezgodne
osobne posledice ne plaanja duga. Zbog toga je 326 godine prije nove ere doneen
Zakon pod nazivom LEX POETELIJA PAPIRIA DE NEXIS kojim Zakonom je
NEXUM bio zabranjen. Donoenjem ovog zakona u pravnoj historiji pretstavlja
revolucionaran kvalitativan preobraaj u smislu da je umjesto dotadanjeg principa
osobne odgovornosti dunika za svoje dugove uveden novi i danas svaei princip
imovinske odgovornosti dunika za svoje dugove. To imalo za posledicu da dunik
ubudue nije mogao izgubiti slobodu. Zbog neplaanja duga,a za vjerovnika je to
istovremeno znailo primjenu mnogo veeg stupnja predostronosti prilikom donoenja
odluke kome e davati zajam, svjestan injenice da njegovo potraivanje moe ostati
nenamireno u sluaju dunikove insolvencije i eventualnog zakazivanja pojedinih oblika
osiguranja vjerovnikove trabine kao to su napr.zalono pravo,poruanstvo ili jamstvo ili
neki drugi oblici osiguranja. Pokuavajui razjasniti historijsko poriojeklo modernog
pojma obveznog odnosa izgraene su mnogobrojne teorije. Najvie pristalica ima
dualistiko Njemaka teorija duga i odgovornosti, odnosno SHULD UND AFTUNG
prema kojoj se modernom pojmu obveznog odnosa moe govoriti tek kada je dolo do
spajanja ranije odvojenih elementa duga i odgovornosti u osobi dunika. Da je obvezni
odnos ranije za ista i drugaije izgledao pokazuje na postojanje nekoliko najstarijih
verbalnih kontrakata , kao to su: radijatura,predjatura ,gdje se u odnosu nalaze 3
osobe,vjerovnik,osoba koja je preuzela dug i osoba koja je odgovarala da e dug biti
plaen.
OPE KARAKTERISTIKE
DELIKTNIH OBVEZA
Delikti su nedoputena djela pretstavljena u protupravnoj povredi tuih prava i interesa iz
kojih ve po samom Zakonu nastaje obvezni odnos u kojem poinilac delikta dobiva
ulogu dunika, a oteeni deliktom ulogu vjerovnika. Sadraj obveznog odnosa nastalog

82

iz delikta historijski se vremenom mijenjao. U poetku je on bio pretstavljen u davanju

osobne zadovoljtine oteenom deliktom,da bi kasnije bio izmjenjen u dunost plaanja
novane kazne propisane za pojedini delikt da bi u konanosti bio pretstavljen u naknadi
prouzrokovane tete deliktom. U rimskom pravu delikti su bili podijeljene u dvije
osnovne skupine:
a) DELICTA PUBLICA-CRIMINA
b) DELICTA PRIVATA
a) ili krimina ili javni delikti pretstavljaju tee oblike povrede tuih prava i interesa
koje proganja i kanjava drava po slubenoj dunosti u posebno javnom
kaznenom postupku u kojem su izraene najtee tzv.kapitalne kazne ili bena
capitalis . To su npr. bili delikti paritcidium ili ubistvo pater f., perduelio
dezertersko ili pribjegavanje neprijatelju,a poseban oblik pretstavljao je delikt
crimen lese maesstatis pretstavljen u najrazliitijim oblicima uvrede autoriteta i
velinstva nosilaca naviih dravnih funkcija. Bie ovog delikta je naroito
proireno u doba dominata kada su carevi suoeni sa pojavom velike erozije
autoriteta carskog kulta. Najobinije postupke svojih politikih protivnika
podvlaili pod pojam ovog delikta i najstroije ga kanjavali.
b) Ili privatni delikt pretstavlja laku povredu tuih prava i interesa koji se
kanjavaju samo na zahtjev lica koje je oteeno deliktom u redovnom civilnom
rimskom sudskom postupku.Sa aspekta izvora obveza za nas su naroito
interesantni privatni delikti . Oni su se dijelili u dvije podgrupe:
a 1) delikte civilnog prava u koje ubrajamo furtum ili krau ,domnum
iniuria datum
ili oteenje tue stvari, iniuria ili povrede tue osobnosti, rapina
ili razbojnitvo.
b1 )delikti pretorskog (hononarnog) prava u koje ubrajamo dolus ili
prevaru ,vis ac
netus ili sila i strah, alienatio i fraudem craeditorum ili oteenje
vjerovnika.
Prema sadraju tubenog zahtjeva tuba kojima je pokretan postupak zbog izvrenog
delikta se dijele u tri skupine:
- ACTIO REI PERSECUTORIAE tuba iji je zahtjev usmjeren na
naknadu teta.
- ACTIO POENALES iji je tubeni zahtjev usmjeren na plaanje
kazne.
- ACTIONES MIXTAE iji je zahtjev bio kombinarano usmjeren na
naknadu tete,tako i na plate kazne
Deliktne obveze su nenametljive kako na aktivnoj,tako i na pasivnoj strani. One ne
prestaju CAPIS DEMINUTIOM . Tako npr.ukoliko je delikt poinio rob koji e kasnije
biti osloboen on e ipak odgovarati iako je dobio slobodu, poto je vrijedio princip
NOXA CAPUT SEQUITUR- delikt prati glavnog poinioca delikta. Ili ako je delikt
poinio rob koji e nakon toga biti prodat gospodaru tuba zbog poinjenog delikta e
uvijek biti podignuta protiv gospodara roba koji ima vlast nad robom u momentu
podizanja tube. Za delikte koje poini rob ili sin obitelji odgovara gospodar odnosno
pater f.prema principu NOXAE DEDITIO (vlasnik je duan platiti novanu kaznu za
poinjen delikt,ali je umjesto toga mogao poinioca delikta izruiti oteenom kako bi

83

mu poinilac svojim radom nadokanadio prouzrokovanu tetu. Vrijedio je princip da

gospodar ne odgovara za tetu koja je via od vrijednosti roba koji poinio delikt).
PRIRODNE ILI NATURALNE OBVEZE
Generalni stav rimsko-kontraktonog sistema je da je utuivost bitna karakteristika
obveze. Nema obveze bez utuivosti,odnosno ako nemamo na raspolaganju tubu ili
ACTIO koju moemo procesualno pravnim putem ostvariti potraivanja iz obveznog
odnosa. Meutim, zbog izuzetno sloene statusne slojevitosti rimskog drutva i podizanja
nivoa poslovnih transakcija praksa je stvorila jedan poseban oblik obveznih odnosa koje
nazivamo prirodne ili naturalne obveze ili OBLIGATIONES NATURALES. Za te
obveze kaemo da su plative,ali da nisu otuive pri emu dobrovoljno ispunjenje duga se
ne moe posmatrati kao plaanje meuugovornog ili SOLUTIO IN DEBITUM niti se
moe posmatrati kao da je uinjeno darovanje ili DONATIO nego se posmatra kao
redovno ispunjenje dune inidbe kao nain najrairenijeg oblika prestanka obveznih
odnosa. Dakle kod ovih obveza nemamo na raspolaganju tubu s kojom bi protivnu
stranku sudskim putem primorali na izvrenje dune inidbe. Najraniji procesi koji su
doveli do stvaranja ovakvih obveznih odnosa bili su poslovno pravni odnosi koji su
nastajali iz pravnih poslova koje su sklapali robovi i sinovi porodice sa treim licima ili
sa njihovim imaocima vlasti upravljajui povjerenim pekulinmom . Prirodne obveze
predstavljaju najslikovitije primjere pretvaranja nekih moralnih naela i principa u pravne
obveze. To su napr.dunosti ene na dvanje emiraza buduem supruniku, dunosti
osloboenika da prema svom patrom izraava stalnu zahvalnost za dodjeljenu slobodu
povremenim davanjem poklona .Prorodne obveze nastaju iz pravnih poslova koje su
zakljuili
nedorasli bez tutorovog odobrenja.
SENATUS CONSULTUM
MACEDONIANUM je uveo zabranu darovanja novanog zajma sinu porodice bez
predhodne saglasnosti pater f. Ukoliko bi zajam unato toj zabrani bio stvoren, iz takvog
zajma bi nastajala prirodna ili naturalna obveza. (vjerovnik dao zajam,a znao za zabranu i
nema tube da prisili na vraanje)
Kamate uz realni zajam ili MUTUUM su se morale ugovarati posebnim oblikom
verbalne stipulacije STIPULATIO USURARUM da bi kasnije mogle biti utuene dok iz
neformalno ugovornih kamata u zajam nastaje prirodna ili naturalna obveza.
SUBJEKTI OBVEZNOG ODNOSA
Vrlo esto se u obveznim odnosima na strani dunika ili vjerovnika pojavljuju 2 ili vie
lica, u tom sluaju govorimo o tzv.mnoini subjekata obveznog odnosa. Poloaj takvih
lica u obveznom odnosu sa pravno-ekonomskog kriterija moe biti jednak i tada
govorimo o kordiniranom poloaju subjekta obveznog odnosa, a ukoliko je poloaj takav
lica sa pravno-ekonomskog aspekta nejednak onda govorimo o akcetornom poloaju
subjekta obveznog odnosno ukoliko se u jednom obveznom odnosu na strani dunika ili
vjerovnika pojavi 2 ili vie lica koja se nalaze u koordiniranom poloaju, a predmetom
tog obveznog odnosa je nevidljiva inidba onda govorimo o solidarnim obvezama. Ako
se vie lica pojavljuje na vjerovnikoj strani radi se o tzv.aktivnoj solidarnosti, a ako se
vie lica pojavljuje na dunikoj strani onda se radi o pasivnoj solidarnosti. Kod

84

solidarnih obveza moe samo jedan od solidarnih vjerovnika potraivati ispunjenje

cjelokupne dune inidbe samo od jednog solidarnog dunika pri emu ispunjenje obveze
od strane jednog solidarnog dunika ima uinak prestanka obveze i za sve ost ale
solidarne dunike. Postoje 2 osnovna oblika solidarnosti :
1. ELEKTIVNA aktivna - obaveza prestaje jednokratnim ispunjenjem
2. KUMULATIVNA SOLIDARNOST- pasivna svaki dunik je duan da plati
cijeli du; duan je vratiti dug samo jednom (prvom)
1. Solidarnost terminoloko odredjenje je dobilo po rijei eligere izabrati.
Ustanovljava se najee na osnovu ugovora gdje vjerovnik ima mogunost
izbora od kojeg dunika e traiti ispunjenje dune inidbe.
2. Kumulativna solidarnost je najvie pretstavljena u oblasti krivino-pravnih
odnosa.
Kumulativnost ? -Vlada princip pasivne kumulativne odgovornosti
Rimsko klasino pravo nije poznavalo pravo regresa izmedju solidarnih dunika ukoliko
meu njima nije postojao neki interes odnos koji najee mogao temeljiti na ugovoru o
ortakluku, ugovoru o mandatu, poslovodstvu,dugu u cjelini,on je prema ostalim
solidarnim sudunika. Pravo regresa ostvarivao putem instituta pod nazivom
BENEFICIUM CEDENDARUM ACTIONOM ili tzv.dobrobit ustupanja tubi. Dunik
bi se obraao vjerovniku sa zahtjevom da mu on cedira tj. ustupi sve tube koje su mu
bile na raspolaganju prema dunicima putem kojih e tubi sada dunik koji je platio dug
zahtjevati od ostalih solidarnih sudunika plaanje na njih otpadajueg dijela duga. Kod
solidarnih obveza je uveden i institut BENEFICIUM DIVISIONIS ili dobrobit podjele
koji je omoguavao da se prilikom izbora dunika koji e biti utuen za plaanje izuzmu
dunici ije je prebivalite nepoznato kao i insolventni ili plateno nesposobni
dunici.Ukoliko se u jednom obveznom odnosu na strani dunika ili vjerovnika pojave 2
ili vie lica koji imaju koordinirane poloaje, a predmetomtog obveznog odnosa je
djeljiva inidba onda govorimo o tzv. razdjeljivim obvezama.Kod ovih obveza samo
jedan vjerovnik moe traiti od svakog dunika ispunjenje samo dijela inidbe koji
pripada pojedinom duniku.Kod razdjeljenih obveza faktiki imamo onoliko
pojedinanih obveznih odnosa
koliko ima stranaka u tom odnosu.Predmetom
razdjeljenih obveza najee se pojavljuje tzv. novane inidbe kao i inidbe na
FACERE.
kazualni

JAMSTVO ili PORUANSTVO

Predstavlja osnovni vid osiguranja vjerovnika trabine.Poruanstvo nastaje kada se tree

osoba posebnim ugovorom obvee vjerovniku da e ona platiti dug ukoliko to ne uini
glavni dunik. Ugovor o jamstvu je prvobitno sklapan putem verbalne stipulacije.
Najstariji formalni oblici jamstva su bili:
a) SPONSIO
b) FIDEPROMISSIO
c) FIDEIUSSIOdostupan (sklapan putem stipulacije)

85

Osnovne karakteristike jamstva su : alicesornost i supstidijalnost. Alicesornost

predstavlja vezanost obveze jamca za glavnu obvezu, obvezu glavnog dunika. Obveza
jamca prati i dijeli pravnu sudbinu glavne obveze. Prestankom obveze glavnog dunika
prestaje i obveza jamca.Vrijedilo je pravilo da se jamac nije mogao obvezivati na vie i
pod stroim uvjetima, od glavnog dunika.Ustanova supsidijarnosti jamstva je postupno
izraena, a punu primjenu je ostvarila tek u Justinijanovom pravu. U poetnim fazama
razvoja jamstva vjerovnik je imao potpunu slobodu izbora da li e ispunjenje dune
inidbe traiti od glavnog dunika ili od jamca, to znai da se mogao prvo obratiti
jamcu. Sa uvoenjem supstidijalnosti vjerovnik je mogao potraiti ispunjenje duga od
jamca tek nakon neuspjelog pokuaja namirenja od glavnog dunika. U sluaju da je
jamac isplatio dug glavnog dunika pravo regresa prema glavnom duniku ostvarivao je
putem BENEFICIUM CEDENDARUM ACTIONUM. U praksi su egzistirali i
neformalni oblici jamstva u koje ubrajamo:CONSSTITUTUM DEBITI ALIENI ili
neformalo obeanje stranke da e platiti neiji tui dug; RECEPTUM ARGENTARII
ili obeanje bankara da e 3. licu isplatiti dug svoga klijenta; MANDATUM
PECUNIAE CREDENDAE ili MANDATUM QUALIFICATUM gdje mandat daje
nalog mandatoru da mandator pozajmi novac 3. licu u kom odnosu mandat dobiva
svojstvo jamca.
Vie jamac-solidarna odgovornost ;solidarnost moe od bilo koga traiti ispunjenje
obveze
CESSIA-apstraktni pravni posao INTERCESSIA- obavezivanje u korist treeg
CESSIA odnosno ustup ili prijenos trabina predstavlja ugovor kojim vjerovnik ili cedent
ustupa svoju i tuu trabinu nekom drugom licu ili cesionaru. Rimsko pravo je u
principu poznavalo prijenos trabina samo putem tzv.oni verzalno sukcesije tj. putem
nasljeivanja, a dok se individualna sukcesija trabina ostvarivala potrednim putem.
Ovdje vjerovnik poziva dunika i nalae mu da se 3. licu obvee na istu inidbu koju ima
prema njemu. Na ovaj nain vrena je tzv. aktivna delegacija ili DELEGATIO
NOMINIS koja je imala uinak novacije (obnove).Posredan put individualne sukcesije
trabina je ostvarivan u formularnom postupku upotrebom posebnih tzv. tubi sa
promjenjenim subjektima . Osoba na koju je trebala prei trabina tui dunika na osnovu
mandata dobivenog od vjerovnika u svojstvu njegovog zastupnika. Kod tubi sa
promjenjenim subjektima jedna osoba se navodi u infenciju (zahtjev) tubene formule, a
druga osoba se navodi na kondemnaciju tubene formule.Tuitelj se nalazi u poloaju
osobe u iju korist je glasila presuda, te se on na takav nain dovodi u poziciju da on
zapravo sam vodi svoje poslove i dobija naziv PROCURATOR IN REMSUAM (onaj
koji zastupa stranke pred sudom). Da bi se postigla djelotvornost izvrene cessiae
neophodno je bilo obaviti in denuncijacije odnosno obavjetenje dunika o izvrenoj
cesii od kog momenta je dunik u obavezi izvrenja inidbe ne vie prema cedentu ve
prema cesionaru. Uinak cesie djeluje apstraktno bez obzira na interne razloge koji su
egzistirali u odnosu izmeu cedenta i cesionara. Cedent odgovara cesionaru za veritet tj.
postojanje trabine, ali mu ne odgovara za bonitet tj. naplativost prenoene trabine.
Generalno se mogu cedirati sve vrste trabina osim onih ije je cediranje izriito
zabranjeno. Tako se npr. nisu mogli cedirati strogo osobne obveze tzv. ACTIONES
VINDICTAM SPIRANTES, zatim obveze iz legata ije je cediranje ostavitelj u
testamentu izriito zabranio. Ne mogu se cedirati akcesornr obveze ukoliko istovremeno
nije izvrena cessia glavne obveze. Praksa cediranja trabina je obilovala velikim

86

zloupotrebama i pritiscima predstavnika viih drutvenih slojeva( ulaze u odnos, neko

nee da mu vrati trabinu i on je cedira nekom bogatijem uz naplatu). Zbog toga je
uvedena zabrana cediranja tzv. RES LITIGIOSAE odnosno trabina u kojima se vodi
sudski spor.
ACTIONES PENALES
dobrovoljno preuzimamo obaveze
/\
nastaju iz 4 izvora:kontrakata, krazi kontrakata, delikata i krazi delikata proizilazi
obveza koja nije ovisna o volji poinioca delikta
-kontrakti
-jednostrani pravni poslao moe biti dvostrano obvezujui
Izvori obveza

ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS

Kao to smo ve ranije istakli u poslovne odnose su mogli biti ukljueni robovi i
sinoviporodice upravljajui povjerenim prekuliumom . Pravni poslovi koje su
zakljuivala takva lica su u poslovnoj praksi od strane 3. lica bili predmet raznih
sumljienja iz poznatih razloga. Poto robovi nisu imali pravni subjektivitet, a za lica
alieni iuris nisu imala imovinsko pravnu sposobnost, odnosno nisu imala sopstvene
imovine iz koje bi se povjerioci eventualno mogli namiriti. Da bi se ovi nedostaci
otklonili uvedene su posebne tube actiones adiectitiae quali tatis ili tzv. dodatne tube
koje su svoj naziv dobile od rijei adicere-dodati. Ovim tubama se naime postojeoj
naturalnoj odgovornosti roba i civilno pravnoj odgovornosti osoba alieni iuris dodaje
odgovornost gospodara, odnosno pater f. za pravne poslove koje su zakljuivale te osobe.
U ovu skupinu ubrajamo tube:
1. ACTIO QUOD IUSSU ako je uz znanje 3. lica pater f. ovlastio sina da sklopi
pravni posao.
Tuba kojom je ustanovljavana solidarna i neograniena odgovornost imaoca
vlasti u odnosima
nastalim zakljuenjem pojedinanih pravnih poslova
2. ACTIO DE PECULIO - tuba kojom je ustanovljena odgovornost imaoca vlasti
do visine vrijednosti prekulima u odnosima nastalim na osnovu aktivnosti
upravljanja prekuliom
3. ACTIO TRIBUTORIA- ako je pater f. postavio roba ili sina da upravlj
prekuliom
Tuba koja je sluila za regulisanje odnosa nastalih iz aktivnosti upravljanja
trgovakom radnjom ili nekim obrtom, a odreivala je srazmjerno namirenje svih
vjerovnika
4. ACTIO INSSTITORIA-tuba ako je pater f. postavio roba ili sina za efa
trgovake radnje
Tuba koja je ureivala odnose nastali iz pravnih poslova koje su sklopili
poslovoe, skladita, gostionice, trgovine itd. u kojim odnosima su imaoci vlasti
odgovarali neogranieno zbog toga to se smatralo da poslovoe uivaju njihovo
povjerenje

87

5. ACTIO EXERCITORIA tuba kojom je ustanovljavana neograniena

odgovornost za odnose nastale iz poslova zakljuenih poslovnih aktivnosti
upravljanja brodom
6. ACTIO DE IN REM VERSO tuba koja je razrjeavala ognose koji se nisu
mogli klasicifirati u gore navedene sluajeve, kao npr. kada rob uzima novani
zajam da bi platio odreene obveze gospodara ili kupuje sjeme za prestojeu
sjetvu na gospodarevom imanju
Poto su imaoci vlasti iz takvih odnosa imali odreene koristi njihova odgovornost je
ustanovljena do tzv. visine obogaenja iz takvih poslova
VERBALNI KONTRAKTI
Kod verbalnih kontrakata obvezni odnos nastaje izgovaranjem odreenih sveanih
usmenih formula. U verbalne kontrakte ubrajamo :
1. NEKUM
2. VADIATURU
3. PRAEDIATURA
4. STIPULACIJA
5. DOTIS DICTIO
6. IUSIURANDUM LIBERTI
VERBALNISTIPULACIJA
Predstavlja centralni ugovor cjelokupnig rimskog kontraktnog sistema. To je ugovor koji
se najdue zadrao u upotrebi i imao najdui historijski razvoj. Poznat je ve zakon XII
ploa, a spominje se i u Justinijanovoj kodifikaciji. Na primjeru ovog ugovora rimsko
pravo je stvorilo osnovne elemente kasnije tzv. ope teorije obveznog prava. Stipulacija
je takoe ugovor na ijem primjeru moemo najbolje pratiti i analizirati uticaj drutveno
ekonomskih i politikih promjena u jednom drutvu na evolutivnom razvoju nekog
pravnog instituta. U svim osnovnim karakteristikama, stipulacija je kroz dugogodinji
razvoj doivjela korjenite kvalitativne promjene. Stipulacija nastaje postavljanjem
sveanog pitanja budueg vjerovnika i sukladnim davanjem sveanog odgovora budueg
dunika . Npr.SPONDESNE MIHI CENTUM DARE? SPONDEO ! ( Obeava li mi dati
stotim? Obeavam!) im su ove formule izgovorene nastaje obvezni odnos iz stipulacije.
Stipulacija je formalistiki verbalni kontrakt apstraktni jednostrano- obvezujui iz
skupine NEGOTIA STRICTI IURIS.
1.

Formalizam stipulacije se ogledao u poetku u upotrebi tano odreenih rijei

latinskog jezika kao npr. spondeo, spousio, promitere, fide iubere itd. Ovaj
formalizam vremenom slabi u smislu da e se poeti dozvoljavati upotreba ireg
kruga latinskih rijei, po tome upotreba rijei i iz drugih jezika da bi na kraju
stipulacija mogla biti zakljuena upotrebom bilo kojih rijei pa ak i na razliitim
jezicima pod uvjetom da su se stranke razumjevale (na kraju postaje potpuno
neformalan posao).

88

2.

Odgovor dunika je morao imati formu tzv. UNITAS ACTUSA to znai da je

prvobitno morao uaslijediti odmah nakon postavljenog pitanja. Kasnije e biti
dozvoljeno da postavljanje pitanja i davanje odgovora moe bizi obavljeno i u
razliito vrijeme.Stipulacija je bila jedna od rijetkih pravnih poslova starog civilnog
prava za iju vanost nije traeno prisustvo svjedoka.Vjerovatno kao zamjena za tu
okolnost uvedena je praksa da se uz sklopljenu stipulaciju sainjava pismena isprava
tzv.INSTRUMENTUM STIPULATIONES . Ove pismene isprave su u poetku
imale dokazni karakter pod uticajem iskustva iz istonog dijela carstva gdje je
pismena forma pravnih poslova preovladavala nad usmenom formom, a naroito pod
dejstvom uticaja 2 literarna kontrakta HIROGRAFFE I SINGRAFFE, doi e do
promjene karaktera ovih stipulacionih isprava.One e iz dokaznih isprava biti
pretvorene u tzv. dispozitivne isprave. to znai da e pismene isprava postati
konstitutivnim elementom egzistencije samog ugovora o stipulaciji. Bez pismene
isprave nema stipulacije. Pismene stipulacione izjave su mogle biti pobijane samo
ukoliko se dokae da stranke koje su zakljuile stipulaciju nisu bile na mjestu i u
vrijeme navedene u pismenoj ispravi. Time je stipulacija pretvorena iz verbalnog u
literalni karakter.
3.
Stipulacija je dugo vremena bila apstraktan pravni posao. Meutim, esto se
deavalo da je dunik potpisao stipulacijom ispravu i na taj nain preuzeo obvezu
oekujui da e mu vjerovnik odbrojati i realno predati zajamsku svotu na iji
povratak se on potpisivanjem izjave obvezao, a da do toga ustvari ne doe.U takvim
sluajevima dunik je na raspolaganju imao tubu
QUERELLA NON
NUMERATAE PECUNIAE .Ovom tubom dunik je pobijao vjerodostojnost i
istinitost stipujacione isprave.Dakle ovu tubu podie dunik protiv vjerovnika. Ova
tuba je karakteristina po tome to je kod nje dolo do odstupanja od generalno
procesnog pravnog naela, po koje je teret dokazivanja na tuitelju . Kod ove tube
teret dokazivanja prebaen na tuenog tj. vjerovnika koji je bio duan pruiti dokaze
da je sadraj stipulacione isprave istinit tj. morao je dokazazi da je dunik predao
zajam. Na ovaj nain je otvoren proces istraivanja i utvrivanje strane causae
sklopljene stipulacije to e u konanosti imati za posljedicu da e stipulacija biti
pretbvorena iz apstraktnog u kazualni pravni posao.Ukoliko bi dunik bio tuen od
strane vjerovnika na osnovu neistinosti stipulacione isprave kao sredstvo odbrane
mogao je upotrijebiti prigovor EXCEPTIO NON NUMERATAE PECUNIAE.
4.
Stipulacija je jednostrano obvezujui verbalni kontrakt, obveza nastaje samo na
dunika-PROMISSORA.
5.
Kao pravni posao iz skupine strieti iuris stipulacija nije poznavala zatitu protiv
prevarnih ili dolaznih ponaanja stranaka niti protiv primjene sile i zastraivanja pri
sklapanju stipulacije. Po starom civilnom pravu traeno je ispunjenje samo
predviene forme, te ukoliko se te usmeno formule izreene, stipulacija bi bila
valjana, bez obzira na postojanje ovakvih ponaanja stranaka.Eventulna odgovornost
stranaka za takva ponaanja kod stipulacije je morala biti posebno ugovorena. Poto
je stipulacija apstraktan posao stricti iuris tube koje su primjenjivane kod ovog
ugovora su bile apstraktno leoncipirane tube tzv. CONDICTIAE i to :
1. CONDICTIO CERTAE CRAEDITAE PECUNIAE tuba koja je
uptrebljavana za sluj kada se dunik obvezao na plaanje odreene
svote novca.

89

2. CONDICTIO CERTAE REI tuba upotrebljivana za sluaj kada se

dunik obvezao na predaju odreene stvari
3. ACTIO INCERTI EX STIPULATU ukoliko se dunik obvezao na
izvrenje neke inidbe na incertum
iru primjenu stipulacije vidimo iz njene upotrebe za stvaranje AOSTIPULATIAE ili
ustanove uzgrednog vjerovnika, zatim NOVACIAE kao vrlo estog oblika prestanka ili
guenja obveznih odnosa . STIPULATIO POENA ili ugovorna kazna . esto su je
koristili pretori za stvaranje najrazliitih oblika procesualno pravnih osiguranja tzv.
CAUTIA
VJEROVNIK-STIPULATOR
DUNIK- PROMISSOR
NEXUM
je verbalni kontrakt koji je u rimskim izvorima slabo osvjetljen. Narav ovog kontrakta je
veoma prijeporna, te u njemu postoji mnogo hipoteza. Prema jednoj od hipoteza nexum
je kontrakt o zajmu koji nastaje u obliku gesta per aes et libram., tj realnim a kasnije
samo simbolikim odvagnuem zajamske svote pred 5 svjedoka i libripenson. Ali, kako
se i ovde igovarala odreena formula (NUNCUPATIO) kojom se dunik obvezivao
vjerovniku, nalazimo i ovdje obiljebeverbalnog kontrakta. Dunika koji nebi vratio
zajam potpadao je odmah i bez prethodne tube i osude pod vjerovnikovu vlast manus
inectio.
Sa drugog stanovita nexum uopte nije kontrakt koji bi sluio za osiguranje zajamske
obaveze, nego se radi o aktu kojim se insolvetni dunici dobrovoljno zalau vjerovniku
(sami sebe zalau AUTOMANCIPACIJA )kako bi sami odradili dug i tako manus
inectio i posljedice prodaje ili smrt
Nexum je ukinut sa LEX POETELIA PAPIRIA DE NEXIS
DOTIS DICTIO-VERBALNI K. ------ je formalistiko obeanje miraza jednostranim
izgovaranjem odreene formule uz naznaku miraznih predmeta.
Na ovaj nain mogli su miraz obeati samo enin pater f. ili delegirani dunik. Kasnije
postalo utuivo i preraslo u pactum legitimum
IUSIURANDUM LIBERTI- prisega kojom se osloboenik obvezuje svom bivem
gospodaru na stanovito davanje ili slubu.
LITERALNI KONTRAKTI
Osnovne karakteristike literalnog kontrakta su formalizam, apstraktnost i pripadnost
skupini NEGOTIA STRICTI IURIS.Kod literalnog kontrakta
obaveza nastaje
upisivanjem dugovanja i potraivanja u posebnim poslovnim knjigama.Najvaaniji
literarni kontrakti su :
1. NOMEN
TRANSCRIPTITUM
ili
EXPENSILATIO

90

2. HIROGRAFFE
3. SINFRAFFE
Poslovna praksa je podrazumjevala voenje evidencije dnevnih poslovnih aktivnosti za
svakog privrednog subjekta. Ta evidencija je voena u posebnim dnevnicima ili
ADVESARIA. Na kraju svakog poslovnog dana sadraj te evidencije bi bio prenoen u
tzv. blagajnike knjige ili CODEX ACCEPTI ET EXPENSI. U ovim knjigama na
jednoj strani su evidentirani prihodi, a na drugoj rashodi. Upis u ove knjige su imali 2
osnovna oblika NOMEN TRANSSCRIPTITUM A PERSONA IN PERSOMAN
putem kojeg upisa je vrena aktivna odnosno pasivna delegacija odnosno prmjena osobe
vjerovnika odnosno osobe dunika. NOMEN TRANSSCRIPTITUM A PERSONA IN
PERSOMAN predstavlja oblik upisa koji dovodi do promjene pravnog osnova ili
temelja nekog ve postojeeg obveznog odnosa.Tako se npr. obveza iz kupoprodajnog
ugovora, kao pravnog posla bona fidei, na strani prihoda evidentira kao da je ve
realizirana da bi istovremeno obveza sa istim sadrajem bila evidentirana na strani
rashoda. Na taj nain je dolazilo do pretvaranja obveze bone fidei u obvezu literis dakle u
obvezu stricti iuris. Od ova 2 oblika upisa koji predstavljaju samostalne osnove stvaranja
obveze iz literalnog kontrakta treba razlikovati tzv. NOMINA ARCARIA.

REALNI KONTRAKTI
Osnovne karakteristike relnih kontrakata su: kauzalnost, neformalnost, porijeklo iz
iuris gentiuma,veinska pripadnost skupini NEGOTIA BONAE FIDEI. Jedino je zajam
iz skupine realnih kontrakata bio ugovor koji je pripadao skupini NEGOTIA STRICTI
IURIS. Kod realnih kontrakata obvezni odnos nastaje predajom stvari. U realne kontrakte
ubrajamo: 1. Zajam ili MUTUUM; 2. Posudba ili COMODATUM; 3. Ostava ili
DEPOSIT(UM); 4. Fiducija; 5. Pignus.
ZAJAM MUTUUM

Zajam je realni kontrakt u kojem jedna stranka zajmodavac predaje drugoj stranci
zajmoprimcu odreenu koliinu novca ili nekih drugih zamjenjivih i potronih stvari, sa
91

obavezom druge stranke, zajmoprimca, da nakon ugovorenog vremena vrati zajmodavcu

istu koliinu,iste vrste i priblino jednakog kvaliteta stvari, uz plaanje eventualno
ugovorenih kamata (*kamata-naknada za koritenje tue stvari). (causa je koritenje u
ovom sluaju, a on nam vraa istu koliinu, a ne isto jer je potroio). Pripadnost zajma
skupini NEGOTIA STRICTI IURIS se objanjava njegovim porijeklom od vrlo strogog
prvobitnog zajma NEXUMA. Zajam je u poetku bio besplatan ili lukrativni pravni
posao, ali vrlo brzo sa promjenom filozofsko-religijskih pogleda na svijet u rim. antikom
drutvu, zajam je pretvoren u tipini naplatni ili anerozni pravni posao. Zajam postaje
osnovnom polugom pokretanja razvoja privrednog ivota u nekom drutvu. Kamate uz
realni zajam su morale biti ugovarane posebnom formalistikom verbalnom stipulacijom.
Iz neformalno ugovorenih kamata uz zajam nastajala je prirodna ili naturalna obveza.
Zajam je JEDNOSTRANO OBVEZUJUI realni kontrakt, to znai da obaveza nastaje
samo za zajmoprimca. Poto je pripadao skupini STRICTI IURIS kod zajma su
upotrebljavane identine tube kao i kod stipulacije. Senatus cunsultum macedonianum
je uveo zabranu davanja novanog zajma sinu bez znanja pater familiasa. Davanje zajma
unato toj zabrani stvara prirodnu ili naturalnu obavezu. Poseban oblik zajma
predstavljao je tzv. pomorski zajam FAENUS NAUTICUM. Ovdje zajmodavac predaje
zajmoprimcu,koji obavlja privrednu djelatnost upravljanja brodom, odreenu koliinu
novca ili drugih stvari kako bi taj novac odnosno stvari pomorskim putem bili prevezeni
do odreene destinacije, a zajmoprimac je imao obavezu na vraanje takvog zajma samo
ukoliko je taj morski prenos uredno obavljen. U sluaju brodoloma ili pomorskih
havarija nije postojala obveza na vraanje takvog zajma. S obzirom na velike
neizvjesnosti i rizike sa kojima su povezane morske plovidbeuz ovakav pomorski zajam
ugovarane su vrlo visoke kamate koje e se vremenom ustaliti u visini od 12 procenata.
Prema mnogim romanistikim autorima ovakav zajam je u rim. drut. imao funkciju
pomorskog osiguranja, koje rim. pravo kao posebno izgraen pravni institut nije
poznavalo.

OSTAVNA POGODBA DEPOSITUM (realni)

Ostavna pogodba je realni kontrakt kojim jedna stranka-DEPONENT predaje drugoj
stranci-DEPOZITARU pokretne stvari s uglavkom (napomena) da ih besplatno uva i na
zahtjev vrati.
Depozitar stie samo detenciju stvari. On ne smije upotrebljavati stvar inae ini
FURTUM USUS, za koju odgovara akcijom FURTI. Ostavna pogodba mora biti
besplatna. Depositum je nepotpuno dvostrano obvezujui ugovor, odnosno
CONTRACTUS BILATERALIS INAEQUALIS, jer deponent ima sigurno pravo
zahtjevati povratak stvari, a depozitar ima samo eventualne protuzahtjeve.
Depozit spada u INDICIA BONAE FIDEI (to znai da se stranake obaveze ravnaju
prema naelima potenja i povjerenja u prometu). Obaveze depozitara su da stvar uva i
da je na opoziv vrati zajedno sa plodovima i priratajem. On s obzirom na besplatnost
pravnog posla odgovara samo za DOLUS,tzv. utilitetni princip.svoje zahtjeve deponent

92

ostvaruje sa ACTIO DEPOSITI DIRECTA koja ima infamirajue dejstvo. Depozitar na

eventualne protuzahtjeve na raspolaganju ima ACTIO DEPOSITI CONTRARIA.
Postoje 3 posebna oblika depozita:
a) DEPOSITUM MISERABILE / NECESSARIUM koji je bio zatien akcijom IN
DUPLUM; ako je depozit uinjen prilikom tekih nepogoda i nesrea kada je nemogue
birati povjerljivu osobu.
b) DEPOSITUM IRREGULARE na uvanje se daje novac ili druga zamjenjiva stvar
koje depozitar smije koristiti, pa ak i potroiti jer ima dunost da vrati samo istu koliinu
i vrstu. Depozitar ovdje postaje vlasnikom stvari, to ovaj odnos ini slinim zajmu koji
se prvo titio sa CONDICTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE, a kasnije sa ACTIO
DEPOSITI.
c) SEKVESTRACIJA vie lica daje stvar na uvanje treem licu , s tim to je to tree
lice pod odreenim uslovima duno da vrati jednom od tih lica (onom ko je tim uslovima
oznaen). Sekvestar je za razliku od depozitara uivao posjedovnu zatitu tuba iz ovog
odnosa je ACTIO DEPOSITI SEQUESTRARIA (on ne smije stvar vratiti na opoziv, ve
nakon ispunjenja odreenih uslova).
POSUDBA COMODATUM (realni)
Posudba je realni kontrakt kojim jedna stranka-KOMODANT predaje drugoj stranciKOMODATORU odreenu stvar na besplatnu upotrebu s tim da je mora nakon
ugovorenog vremena vratiti. Posudba mora biti besplatna, inae se radi o najmu. Na
komodatora se prenosi samo detencija. Predmetom posudbe su redovno samo nepotrone
stvari (da bi se pokazivale pred drugima), a izuzetno i potrone. Comodatum je
nepotpuno dvostrano obvezujui ugovor i spada u INDICIA BONAE FIDEI.
Komodator smije upotrebljavati stvar do ugovorenog vremena i na ugovoreni nain.
Duan je snositi primjerene redovne trokove, a vanredne mu je komodant duan
nadoknaditi. Glavna obaveza komodatora je da vrati stvar sa priratajem i plodovima po
isteku ugovorenog vremena. U pogledu propasti stvrai komodator odgovara za svaku
krivnju, a kasnije i za kustodiju. Komodant je na raspolaganju imao ACTIO
COMMODATI DIRECTA, i to kako in factum, tako i u in ius concepta.
Protuzahtjevi komodatora koji su se odnosili na naknadu trokova ostvarivali su se sa
ACTIO COMMODATI CONTRARIA. Komodant je odgovarao samo za DOLUS (culpa
lata).
FIDUCIA (nepotouno obv.)
Fiducia je realni kontrakt kojim se prenosilo na drugog vlasnitvo neke stvari , a kojom
se mogao ugovoriti poseban fiducijarni uglavak (FIDUCIAE PACTUM) kojim se
stjecatelj-FIDUCIJAR obavezuje da e vlasnitvo stvari remancipacijom ili in iure
cesiom prenijeti opet nazad na otuivaoca-FIDUCIJANTA,kad se ispuni odreena
svrha.

93

Prema svrsi razlikujemo:

1) FIDUCIA CUM CREDITORE prenosilo se privatno vlasnitvo stvari na vjerovnika
radi osiguravanja neke njegove trabine, a nakon isplate trabine vlasnitvo se vraa
duniku. kasnije zalono pravo
2) FIDUCIA CUM AMICO prenosilo se na drugog vlasnitvo stvari u svrhu pohrane
ili upotrebe te je ona kasnije zamjenjena depozitom i comodatumom.
Fiducijarni uglavak u poetku nije bio utuiv,ali se on kasnije izdvojio iz mancipacije i
in iure cesie kao samostalni kontrakt te je postao utuiv sa ACTIO FIDUCIAE
(DIRECTA I CONTRARIA). Sudac je u ovom sluaju imao iroku ovlast rasuivanja a
osuenog je stizala in famia.
PIGNUS (runo-zalona pogodba)
Pignus je realni kontrakt koji nastaje time to jedna stranka-ZALONI DUNIK predaje
drugoj stranci-ZALONOM VJEROVNIKU meku pokretnu ili nepokretnu stvar u zalog
za osiguranje vjerovnikove trabine,gdje vjerovnik mora stvar povratiti kada prestane
zalono pravo.
Vjerovnik na stvari stie zalono pravo (PIGNUS) koje je stvarno i djeluje prema
svakome, ali dolazi i do realnog kontrakta, obveznog odnosa izmeu dunika i
vjerovnika, koji djeluje samo izmeu njih dvojice. Zaloni vjerovnik stie detenciju.
Pignus je nepotpuno dvostrano obvezujui ugovor, a obveze se orosuuju prema
naelu bonae fides.
Zaloni dunik ima na raspolaganju ACTIO PIGNERATICIA DIRECTA za povrat
stvari, a vjerovnik ACTIO PIGNERATICIA CONTRARIA. Zaloni vjerivnik je duan
uvati stvar kao diligens pater familiasa te odgovara za svaku krivnju do culpae levis,
kao i zaloni dunik. Zaloni vjerovnik je mogao svoje protuzahtjeve ostvarivati i putem
retencije dokle god mu nisu bile podmirene trabine.
Ako se u zalog daju potrone stvari ili zamjenjive s uglavkom da zaloni vjerovnik ne
mora vratiti te iste, ve samo istu vrstu i koliinu, onda zaloni vjerovnik stie vlasnitvo
na toj stvari to je PIGNUS IRREGULARE.
KONSENZUALNI KONTRAKTI
Osnovne karakteristike konsenzualnih kontrakata su: kauzalnost, neformalnost,
porijeklo iz iuris gentiuma i pripadnost skupini negotia bonae fidei. Kod ovih
kontrakata obvezni odnos nastaje konsenzusom tj. sporazumom stranaka o bitnim
elementima ugovora. U ove kontrakte ubrajamo:
1. kupoprodaju ili EMPTIO VENDITIO
2. ortakluk ili drutvenu pogodbu ili SOCIETAS
3. najam ili LOCATIO CONDUCTIO
4. nalog ili MANDATUM
KUPOPRODAJA EMPTIO VENDITIO

94

Kupoprodaja je konsenzualni ugovor u kojem jedna stranka, prodavac ili VENDITOR

obeava drugoj stranci, kupcu ili EMPTOR, predati odreenu stvar, dok kupac obeava
prodavcu za tu stvar platiti odreenu novanu kupoprodajnu cijenu. Iz sklopljene
kupoprodaje nastaju samo obvezno-pravni uinci, a ona se kao najei oblik kauze
pojavljuje temeljom prenosa prava vlasnitva putem tradicije. Bitni elementi
kupoprodajnog ugovora su predmet i cijena. Predmetom kupoprodaje u poetku su bile
tjelesne stvari, kasnije se pojavljuju netjelesne stvari tj. prava, da bi na kraju vrijedilo
pravilo da se kao predmet moe pojaviti sve ono to se nalazi u pravnom prometu.
Predmetom kupoprodaje mogu biti i tzv. budue stvari tj. stvari koje ne postoje u asu
sklapanja kupoprodajnog ugovora. U tom kontekstu razlikujemo 2 oblika kupoprodaje
buduih stvari:
1) EMPTIO SPEI
EMPTIO SPEI je tzv. bezuvjetna kupnja gdje rizik nastanka stvari pada na kupca.
Npr. kupujemo ulov ribarske druine na odreeni dan prema unaprijed utvrenoj
cijeni. Cijenu smo duni platiti bez obzira na rezultate tog ulova. Poto ovakvi oblici
pravnih poslovau sebi sadre elemente neizvjesnosti i sree oni se nazivaju jo i
ALEATORNI UGOVORI, a naziv su dobili od rijei alea kocka.
2) EMPTIO REI SPERATAE
EMPTIO REI SPERATAE je tzv. uvjetna kupnja gdje kupujemo samo one stvari koje
nastanu i u obimu nastanka tih stvari prema tano utvrenoj cijeni. Npr. kupujemo
rezultate etve sa odreenezemljne parcele.
U pogledu cijene kao drugog bitnog elementa kupoprodajnog ugovora vrijedila su
sljedea pravila:
1. Cijena se morala sastojati u novcu morala je biti NUMERATA PECUNIA
2. Cijena je morala biti odreena ili barem odredna PRETIUM CERTUM
3. Cijena je morala biti istinita, odnosno ozbiljno odluena PRETIUM VERUM
4. Cijena je morala biti u srazmjeri sa objektivnom trinom vrijednou stvari
PRETIUM IUSTUM
U poetku ovo pravilo nije primjenjivano. Prvobitno je vladala potpuna sloboda u
utvrivanju cijene prodate stvari, taj apsolutni liberalitet je imao za posljedicu da su vjeti
trgovci i reetari esto sprovodili raznorazne prevarne postupke prema neiskusnim
uesnicima u pravnom prometu. Zbog toga se uvodi institut pod nazivom LAESIO
ENORMIS ili oteenje preko polovine vrijednosti stvari. Prema ovom institutu cijena
prodate stvari nije smjela biti ispod visine polovine vrijednosti stvari na tritu. Ukoliko
bi takav ugovor bio zakljuen dolazilo bi do njegovog raskidanja, a kupcu koji je elio
takav ugovor odrati na snazi davana je mogunost da doplati cijenu do visine polovine
trine vrijednosti stvari. Ta mogunost njegovog izbora naziva se FACULTAS
ALTERNATIVA. Kupoprodaja je CONTRACTUS BILATERALES EQUALES,
odnosno dvostrano-obvezujui ugovor. Obveze prodavca su bile sljedee:
On je bio duan uvati stvar do asa predaje, njegova odgovornost za eventualno
oteenje stvari za vrijeme uvanja bila je ustanovljena u visini dolusa i culpa
levis in apstracto
Ukoliko je predmetom kupoprodaje bila stvar odreena kao species, te ukoliko je
dolo do propasti takve stvari kod prodavca prije predaje vrijedio je princip
PERICULUM EST EMPTORIS po kojem je teret propasti speciesa padao na kupca.

95

Ovo na prvi pogled nepravino pravilo objanjava se injenicom da kupac poruuje

plodove i sve koristi od takve stvari ve od zakljuenja kupoprodajnog ugovora. Inae
ovo pravilo je bilo dispozitivne naravi.
Prodavac je bio duan izruiti kupcu prodatu stvar i obezbjediti mu tzv. miran posjed
stvari. Meutim, poto je kupoprodaja negotium bone fidei, a prema naelu bona
fides svaka stranka je duna poduzeti sve radnje kako bi omoguila ostvarenje
interesa potreba drugih uesnika u pravnom prometu obino je kupoprodaja dovodila
i do sticanja prava vlasnitva na prodatoj stvari.
Prodavac je bio duan odgovarati za pravne i faktike nedostatke prodate stvari.
Obaveze kupca su bile:
Bio je duan platiti novanu i kupoprodajnu cijenu. Justinijanovo pravo je uvelo
pravilo da e do prenosa prava vlasnitva na prodatoj stvari doi tek onda ukoliko je
kupac u cjelini isplatio kupoprodajnu cijenu ili je barem osigurao njeno plaanje.
Kasnioje je ovo pravilo naputeno, ali se danas vraa.
Kupac je duan preuzeti ili bar osigurati preuzimanje prodate stvari. Zaetke
odgovornosti prodavca za pravne i fizike nedostatke prodate stvari nalazimo jo kod
stare mancipacije. Principi ove odgovornosti su dalje razraivani kod konsenzualne
kupoprodaje. Tako se npr. odgovornost za pravne nedostatke stvari ili evikciju je
morala u poetku biti posebno ugovarana sa tzv. STIPULATIO DUPLAE (obavezao
se na plate 2x kupovine). Sa uvoenjem ACTIO EMPTI u sluajevima postojanja
odgovornosti za evikciju mogla se potraivati nadoknada cjelokupno izgubljenog
imovinskog interesa.
U pogledu odgovornosti prodavca za fizike nedostatke prodate stvari vrijedila su
sljedea pravila:
- Odgovornost se pojavljuje u sluaju kada prodata stvar nema svojstva koja se za
takvu vrstu stvari u pravnom prometu predpostavljaju.
- Fiziki nedostaci stvari moraju biti skriveni, znai da ih kupac i pored upotrebe
uobiajenog stupnja panje nije mogao primijetiti.
- Ovi nedostaci su morali bitno umanjivati vrijednost stvari i onemoguavati njenu
redovnu ekonomsku upotrebu.
- Oni su morali postojati u asu sklapanja kupoprodajnog ugovora, te da je
prodavac propustio upozoriti kupca na njihovo postojanje.
- Ova odgovornost se javlja i u sluaju kada prodata stvar nema ona svojstva za
koja se tvrdilo da postoje u asu sklapanja ugovora.
Veliki doprinos izgraivanju principa odgovornosti prodavca za faktike nedostatke
prodate stvari dali su kurulski edili: Oni su u izvravanju svojih trno-inspekcijskih
nadlenosti posebnu panju posveivali kontroli poslovanja na javnim trnicama, suoeni
sa vrlo estom pojavom da se u takvim poslovima pojavljuju bia koja su oni nazivali
MANGO laljivac ili prevarant. Naroito prilikom trgovine robovima ili ivotinjama
utvrdili su pravilo da su prodavci robova i ivotinja duni javno obznaniti sve nedostatke
stvari koje prodaju. Kasnije je to pravilo proireno u neto modificiranom obliku i za sve
druge oblike kupoprodaje u smislu zabrane prevarnog prikrivanja nedostataka stvari kao i
lanog pridavanja odreenih svojstava stvari koja uistinu ne posjeduje. U ovakvim
sluajevima kupac je imao na raspolaganju nekoliko pravnih sredstava, u roku od 6
mjeseci mogao je sa tubom ACTIO RED HIDITORIA traiti raskidanje ugovora, a u
roku od godinu dana je sa tubom ACTIO QUANTI MINORIS, mogao traiti srazmjerno

96

umanjenje kupoprodajne cijene i na kraju sa ACTIO EMPTI je mogao traiti naknadu

prouzrokovane tete. Osnovne tube iz kupoprodajnog ugovora su bile ACTIO EMPTI
koju je koristio kupac i ACTIO VENDITI koju je koristio prodavac.

NAJAMNA POGODBA LOCATIO CONDUCTIO

Najamna pogodba je konsenzualni sinalagmatini (dvostrano obvezujui) ugovor
kojim se jedna stranka-LOCATOR obavezuje uz odreenu novanu naplatu prepustiti
drugoj stranci-CONDUCTORU na upotrebu i koritenje odreenu stvar-LOCATIO
CONDUCTIO REI /(najam ili zakup), ili joj dati na raspolaganje svoju radnu snaguLOCATIO CONDUCTIO OPERARUM (ugovor o slubi), ili joj izvriti neko djeloLOCATIO CONDUCTIO OPERIS (ugovor o djelu). Rimljani su, dakle, pod jedan pojam
svrstavali 3 razliita ugovorna stanja, jer se u sva 3 sluaja s jedne strane neto izdaje to
izraava pojam LOCARE, a s druge strane neto odvodi odnosno uzima to izraava
pojam CONDUCERE. Najstariji sluaj najma je najam pokretnih stvari i to radne stoke
i robova. Najam je prvobitno posao za gotovo, iz ruke u ruku, a tek u doba Republike
postao konsenzualni kontrakt. Najam je uvijek naplatan. Za ostvarivanje meusobnih
zahtjeva LOCATORU je pripadala ACTIO LOCATI, a CONDUCTORU, ACTIO
CONDUCTI. Obje tube su indicia bonae fidei, te stranke odgovaraju za svaku krivnju
(doluz i culpa levis).
1) L. C. REI
Predmetom najma moe biti svaka nepotrona stvar,pokretna i nepokretna, a i poneka
prava poput emfiteuze i superficiesa. Najamna pogodba je sklopljena im se stranke
sporazumiju o predmetu nainima (bitni elementi pravnog posla). L. C. REI obuhvata
kako ono to se danas zove najam, kod kojeg se preputa samo upotreba stvari (npr. stan),
tako i ono to ini dananji zakup kod kojeg se preputa upotreba i uivanje plodova
(stvari koje daju prihod,npr. zemljite, restoran). Glavne obaveze LOCATORA su: da
preda stvar najmoprimcu, omogui na ugovorenu upotrebu za ugovoreno vrijeme, pri
emu najmoprimac stie samo detenciju stvari (nema interd. zatite). LOCATOR je zatim
duan stvar odravati u upotrebljivom stanju, te u tom smislu snositi i nune i korisne
trokove. On jami najmoprimcu za mirnu upotrebu i koritenje i odgovara za evikciju i
skrivene (faktike) nedostatke stvari.
Obaveze CONDUCTORA su da plati ugovorenu najamninu i to unatrag (nakon
mjeseca koritenja) i u novcu ukoliko nije drugaije ugovoreno. On je duan stvar uvati
i upotrebljavati u skladu s dogovorom, te odgovara za svaku krivnju ali ne i za pogoranje
stvari koje nastaje redovnom upotrebom. Meutim, ako stvar propadne bez njegove
krivnje on nije on nije duan plaati preostalu najamninu prema principu PERICULUM
EST LOCATORIS. Najamnik ne mora lino upotrebljavati stvar nego je moe dati i pod
najam. Nakon isteka ugovorenog vremena duan je vratiti stvar. Najmodavcu pripada
zalono pravo nad stvarima najmoprimca uneenih u stan, za osiguranje naplate
najamnine, a zakupodavcu zalono pravo na prinos zakupljenog zemljita.

97

Prestanak najma: Najam prestaje istekom ugovorenog vremena s tim to ako

najmodavac i preko tog vremena ostavi stvar kod najmoprimca, ugovor se smatra
preutno obnovljenim. Po Justinijanovom pravu najmodavac moe i prije isteka roka
odstupiti od ugovora kada najmoprimac ne plaa najamninu tokom 2 god. ili
zloupotrebljava stvar. Najmoprimac moe odustati prije roka ako najmodavac nee da
izvri potrebne popravke stvari. Kad je najam sklopljen na odreeno vrijeme svaka
stranka moe odustati u svako doba.
2) L. C. OPERARUM
Ovaj oblik najma kod kojeg slobodan ovjek na raspolaganje stavlja svoju radnu
snagu nije bio mnogo razvijen jer su runi rad nie vrste koji je predmet ovog najma
obavljali robovi. Takav rad smatrao se nedostojnim za slobodne ljude. Naplatni rad
smatrao se poniavajuim, pa rad ljudi visokih stalea poput lijenika, advokata i uitelja
nij se mogao smatrati najmom u ovom smislu. Takav rad se formalno obavljao besplatno,
ali su se u stvarnosti primale velike nagrade u vidu tzv. uvaavanja-honoraria. Takvi
honorari su u carsko doba postali utuivi. Kod L. C. OPERARUM locator, odnosno
najmodavac je radnik, a conductor je njegov poslodavac. LOCATOR je obavezan da
obavlja rad u skladu sa ugovorom i u ugovorenom roku. On u pravilu radi lino, te
ugovor prestaje njegovom smru. CONDUCTOR je duan da plati ugovorenu najamninu
pa ak i ako se zbog smetnji na njegovoj strani nije mogao sluiti LOCATOROVIM
radom.
3) L. C. OPERIS
L. C. OPERIS se tie izvrenja odreenog djela pri emu predmet ugovora nije sam
rad niti radna snaga nego rezultat tog rada. Kod ove vrste najma naruitelj djela je
LOCATOR, a izvritelj CONDUCTOR. Materijal potreban za izradu naruenog djela po
pravilu nabavlja LOCATOR. Obaveze CONDUCTORA bile su da uredno i na vrijeme
izvri i preda djelo pri emu se pri njegovoj izradi moe sluiti pomonicima ukoliko nije
drugaije ugovoreno. On kod izrade djela odgovara za svaku krivnju u koju spada i
njgova struna nesposobnost. CONDUCTOR odgovara i za krivnju svojih
pomonikaCULPA IN ELIGENDO. Obaveze LOCATORA su da plati ugovorenu cijenu i
da preuzme narueno djelo. Kod ove vrste najma se ne radi o strogo linom ugovoru pa u
sluaju smrti poduzetnika njegova obaveza prelazi na nasljednika.
LEX RODIA DE IACTU
Predmetom L. C. OPERIS mogao je biti i prekomorski prevoz robe. U sluaju
eventualno nastale tete pri prevozu primjenjivali su se zakoni otoka RODOSA. Ukoliko
je kapetan u sluaju nevolje morao rtvovati dio tovara kako bi spasio ostatak tovara i
lau, onda bi srazmjerno snosili nastalu tetu. Oni vlasnici koji bi pretrpjeli tetu su mogli
traiti naknadu od vlasnika spaene robe i to putem ACTIO LOCATI koja je bila
usmjerena protiv kapetana broda, a kapetan je protiv ostalih vlasnika spaene robe imao
ACTIO CONDUCTI.

98

DRUTVENA POGODBA SOCIETAS (konsenzualni)

*SOCIETAS FRATRUM (societas iuris civilis) Zajednica svih dobara meu braom
koji su nakon smrti pater familiasa zajedno upravljali zajednikim, nerazdjeljenim
porodinim nasljedstvom societas ercto non cito koja se mogla zasnivati i meu
nekim drugim osobama nekim formalnim aktom pred pretorom.
Drutvena pogodba (ortakluk) je konsenzualni sinalagmatini (dvostrano obvezujui)
ugovor kojim se udruuju dvije ili vie da zajednikim sredstima postignu neku
zajedniku i doputenu svrhu. Razlikujemo:
1) SOCIETAS OMNIUM BONORUM zajednica cjelokupne sadanje i budue
imovine podsjea na stari societas
2) SOCIETAS QUAESTUS zajednica cjelokupne budue imovine steene poslovnom
djelatnou lanova
3) SOCIETAS ALIGUIUS NEGOTIATIONIS zajedniko voenje odreene poslovne
grane
4) SOCIETAS UNIUS REI zajednica za jedan odreeni posao
Societas nije juristika osoba jer je svaki ortak pravni subjekt za sebe, a ne za drutvo
u cjelini. Prvi oblik societasa poznat civilnom pravu koji meutim nije bio konsenzualni
kontrakt je CONSORTIUM / SOC. FRATRUM. lanovi societasa se obavezuju na
odreene inidbe radi postizanja zajednike svrhe, tako svaki lan unosi odreene prinose
koji ne moraju biti jednaki. Imovina pripada pojedinim lanovima, te se meu njima
zasniva suvlasnitvo. Svaki lan ima pravo na udio u dobitku drutva, ali snosi dio
gubitka. Nitavan bi bio ugovor po kojem bi pojedini lan snosio samo gubitak a da je
potpuno iskljuen iz dobiti to je bila SOCIETAS LEONINA / lavlji societas. Za
ostvarivanje svojih uzajamnih zahtjeva lanovima pripada ACTIO PRO SOTIO koji ima
infamirajue dejstvo. Pored nje postoji i ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO koja slui
za razvrgnue zajednice.
Ako o dijelovima nije bilo nita ugovoreno, onda su dijelovi svih lanova bili jednaki.
Naini prestanka societasa: Societas kao odnos povjerenja prestaje smru nekog
lana, capitis deminutimom, otvaranjem steaja nad imovinom nekog od lanova. Ova
prestaje postizanjem svrhe i gubitkom cijele imovinei istekom roka na koji je ugovorena.
Societas se razvrgava i sporazumom svih lanova koji se zove CONTRARIUS
DISSCENSUS i jednostranom izjavom, otkazom, bilo kojeg lana RENUNTIATIO.
Meutim, otkazom u nezgodno vrijeme, on ne moe izbjei svojim dunostima, niti
doluzno prikratiti ostale lanove.
-

Pravne poslove zakljuivao je svaki ortak osobno, te kao takav odgovarao treima.
On je tada prema ostalim ortacima djelovao kao posredni zastupnik
(PROCORATOR).
Drutvena pogodba stvara obaveze samo meu lanovima, a ne djeluje i prema trim
osobama (svi zajedniki vode poslove prema vani)
Ortaci su jedan drugom odgovarali za DIL. QUAM SUUS, DOLUS, CULPA LEVIS
IN CONCRETO, a osueni je imao BENEFICIUM COMPETENTIAE tj. mogao je

99

biti osuen samo za ono to moe podnijeti.

NALOG MANDATUM (PUNOVLASNA POGODBA)
Nalog je konsenzualni kontrakt po kojem jedna stranka MANDANT, nalae drugoj
MANDATAR, da za nju izvri besplatno neki posao, a ta druga stranka, prihvaanjem
naloga se obavezuje da e to i uiniti. Sadraj mandata moe biti i faktini rad, kao i
izvrenje nekog pravnog posla, u kojem sluaju mandatar djeluje kao POSREDNI
ZASTUPNIK (procurator) mandanta, jer rimsko pravo nije priznavalo neposredno
zastupanje. Mandat je besplatan pravni posao, to su rimski pravniciopravdavali time to
se on temelji na prijateljskim odnosima i dunostima. Ali, uistinu se radi o tome da je po
shvatanju robovlasnikog drutva naplatno obavljanje rada poniavalo slobodne ljude.
Ali, kasnije je dolo do utuivosti mandata, pa je mandatar mogao ostvariti nagradu
(honorarium) za neke usluge intelektualne naravi.
Mandat je NEPOTPUNO DVOSTRANO OBVEZUJUI ODNOS (CONTRACTUS
BILATERALIS INAEQUALIS), jer iz njega uvijek i nuno nastaju obaveze za
mandatara, a samo eventualno i za mandanta. Mandatar je obavezan vjerno izvriti posao
prema primljenom nalogu, te je duan po zavretku posla poloiti raun i izruiti
mandantu sve to je stekao izvravajui nalog, zajedno sa svim plodovima i koristima.
Mandatar je po klasinom pravu odgovarao samo za DOLUS, te bi ga s usudom stizala
infamija. U Justinijanovom pravu je njegova odgovornost proirena na CULPU.
Za ostvarivanje ovih zahtjeva protiv mandatara pripadala je mandantu ACTIO
MANDATI DIRECTA.
Mandant je bio obavezan nadoknaditi mandataru eventualne trokove i izdatke koje je
imao kod izvrenja naloga. Mandant nije trebao prihvatiti posao koji nije bio izvren u
skladu s uputama.
Mandataru je za ostvarivanje njegovih eventualnih zahtjeva protiv mandanta pripadala
ACTIO MANDATI CONTRARIA.
Mandat prestaje:
izvrenjem naloga
istekom roka
smru neke od stranaka (kao odnos povjerenja)
otkazom (RENUNTIATIO) koji se nije smio dati u nevrijeme
opozivom (REVOCATIO) mandanta
Posebna vrsta mandata je MANDATUM PECUNIAE CREDENDAE, kasnije nazvan
MANDATUM QUALIFICATUM koji se upotrebljavao za neformalno preuzimanje
poruanstva. Mandant nalae mandataru kao poruk, treem licu da zajam ili mu odgodi
plaanje duga. Ukoliko mandatar nije mogao vratiti dug od treag (npr. kod zajma sa
ACTIO CERTAE CREDITAE PECUNIAE), mogao je tuiti mandanta (kao jemca) sa
ACTIO MANDATI CONTRARIA.
Predmetom naloga moe biti posao koji je iskljuivo u interesu mandatara (npr. da se
uloi novac u kupnju nekretnine), u interesu mandanta ili tree osobe. Ukoliko bi
mandatar prekoraio nalog, jer je npr. kupio stvar za viu ili ju prodao za niu cijenu nego
to mu je bilo naloeno, morao je sam doplatiti razliku cijene, tj. morao je sam
100

nadoknaditi. Nakon smrti mandanta, mandatar je mogao svoje zahtjeve ostvarivati protiv
nasljednika.
INOMINANTNI UGOVORI (BEZIMENI UGOVORI)
-

Bliski realnim kontraktima

Osnovne karakteristike ovih ugovora su: neformalnost, kauzalnost i pripadnost skupini

negotia bona fidei. Obvezni odnos kod ovih kontrakata nastaje tako to jedna
ugovorna strana izvri svoju dunu inidbu kada nastaje utuiva obaveza i za drugu
ugovornu stranu na izvrenje dune inidbe. U ove kontrakte ubrajamo: trampu ili
zamjenu ili mjenu ili PERMUTATIO, nalog prodaje ili ESTIMATUM, PREKARIJ,
nagodbu ili TRANSACTIO i davanje na probu ili DATIO AD EXPERIUNDUM.
Inominantni kontrakti su prije izdvajanja gore navedenih tzv. konkretnih imenovanih
inominantnih ugovora predstavljali odnose sa vrlo razliitim sadrajem. Romanistika
pravna nauka je pokuala izvriti tipizaciju sadrajnih oblika ovih odnosa kroz sljedeu
emu:
- DO UT DES predstavljen u odnosima kod kojih je inidba i protuinidba bila na
dare, znai da se sastojala u predaji neke stvari ili prenosu nekog stvarnog prava.
- DO UT FACIAS predstavlja odnose u kojima je inidba na dare a protuinidba na
facere.
- FACIO UT DES odnosi kod kojih je inidba na facere a protuinidba na dare.
- FACIO UT FACIAS odnosi kod kojih je inidba i protuinidba na facere
Ukoliko je jedna ugovorna strana pri izvrenju svoje dune inidbe predala neku stvar
(na dare), a druga strana nee da izvri svoju protuinidbu onda je onaj koji je izvrio
davanje mogao stvar potraivati putem CONDICTIO OB REM DATI ili CONDICTIO
CAUSA DATA CAUSA NON SECUTA. Ukoliko je jedna ugovorna strana izvrila neku
inidbu na facere a druga ugovorna strana ne eli izvriti svoju dunu inidbu onda je
onaj koji je neto uinio mogao putem ACTIO DOLI (?) potraivati naknadu tete.
Ukoliko je stranka koja je ve neto izvrila aljela odustatui od sklapanja ugovora za
potraivanje vraanja onoga to je dato mogla je koristiti posebnu CONDICTIO
POPOENITENTIA ili kondikciju zbog pokajanja. Na kraju e za inominantne ugovore
biti uvedena generalne tuba ACTIO PRAESCRIPTIS VERBIS koja je ulazila u skupinu
pretorskih ACTIONES IN FACTUM tj. tubi sa opisom injeninog stanja.
TRAMPA ILI PERMUTATIO (DO UT DES)
(mjena ili zamjena)
Trampa je inominantni kontrakt u kojem jedna stranka prenosi pravo vlasnitva neke
stvari na drugu stranku koja za uzvrat prenosi pravo vlasnitva na nekoj drugoj stvari.
Trampa predstavlja prvobitni oblik razmjene koji je prethodio kupoprodajnom ugovoru
od kojeg se razlikuje po karakteru protuinidbe. Kod trampe je protuinidba predstavljena

101

u prenosu prava vlasnitva na nekoj stvari dok je kod kupoprodaje protuinidba

predstavljena u plaanju novane kupoprodajne cijene.
NALOG PRODAJE ILI AESTIMATUM (DO UT FACIAS)
-

Odgovara se za svaku krivnju, za evikciju i skrivene nedostatke

Nalog prodaje je inominantni kontrakt u kojem jedna strana predaje drugoj strani
odreenu stvar s nalogom da je ovaj proda po unaprijed utvrenoj cijeni. Ukoliko bi
prilikom kupoprodaje bila postignuta via cijena stranka koja je izvrila prodaju je mogla
razliku zadrati za sebe. Nalog prodaje je pretea kasnijih tzv. komisionih poslova.
PREKARIJ
-

Ako ne vrati na opoziv bie mu oduzeta interdiktom precari

Prekarij je inominantni kontrakt u kojem jedna stranka predaje drugoj stranci neku
nepotronu stvar na besplatno koritenje do tzv. svakodobnog opoziva.
NAGODBA ILI TRANSACTIO
Nagodba predstavlja dogovor stranaka da e svoj meusobni sporni odnos razrijeiti
na nain da e svaka stranka odstupiti u dijelu svojih potraivanja.
Iako ugovara odnos nagodba zamjenjuje presudu, a mogla je biti pobijana samo ukoliko
se dokae postojanje dolusa ili vis ae metusa.
DAVANJE NA PROBU ILI DATIO AD EXPERIUNDUM
Davanje na probu predstavlja davanje stvari kako bi se ispitala i itvrdila njena
kvalitativna svojstva u cilju kasnijeg eventualnog zakljuenja kupoprodaje te stvari. Ovaj
inominantni kontrakt je slian posebnom obliku tzv. kupoprodaje na probu PACTUM
DISPLICENCIAE.
ZAKANJENJE MORA (docnja dunika ili vjerovnika)
Dunik dospijeva u zadocnjenje (MORA DEBITORIS) ako u vrijeme dospjelosti,
svojom krivnjom, bez opravdanih razloga ne ispuni svoju obavezu. Ispunjenje je u asu
dospjelosti, u ovom sluaju, bilo mogue ali dunik nije obavezu ispunio u pravo vrijeme

102

ve je zakasnio. Predpostavke dunikovog zakanjenja:

a) Postojanost pravovaljane i utuive trabine inidbe (zato nema zakanjenja kod
naturalnih obaveza).
b) Dospjelost trabine inidbe (vrijeme ispunjenja moe biti ugovoreno izrekom ili
moe biti odreeno naravi i svrhom posla; ako vrijeme ispunjenja nije nikako
odreeno moe se zahtijevati ispunjenje odmah po nastanku obaveze)
c) Dunikova odgovornost za zakanjenje bez opravdanih razloga. Odgovornost se svodi
na dunikovu krivnju, tj. stii e ga posljedice zakanjenja samo ako je svojom
krivnjom dospio u zakanjenje. Dunik nee odgovarati za zakanjenje, ako je
odsutan iz dravnih razloga ili ako je pod vlau neprijatelja.
d) Za prosuivanje dunikove odgovornosti za zakanjenje bilo je od vanosti i to da li
je dunik poslije dospjelosti bio opomenut na plaanje od strane vjerovnika;
- INTERPELLATIO (upozorenje)
U klasinom pravu nije u nekim sluajevima trebala opomena, posebno kod deliktnih
obaveza, a po Justinijanovom pravu je opomena postala pretpostavkom zakanjenja,
izuzev deliktnih obaveza trabina sa kalendarski oznaenim rokom dospjelosti.
Posljedica dunikova zakanjenja sastojala se u POOTRENJU DUNIKOVE
ODGOVORNOSTI I U NAKNADI TETE koju vjerovnik trpi zbog zakanjenja.
Od asa zakanjenja POST MORA, odgovara dunik uvijek iza sluajnu propast
(CASUS) predmeta obaveze. Njegova obaveza sada postaje trajna PERPETUATIO
OBLIGATIONIS. Po Justinijanovom pravu dunik se mogao osloboditi odgovornosti za
sluajnu propast stvari, ukoliko bi dokazao da bi stvar istim sluajem propala i kod
vjerovnika. Takoer, dunik je morao nadoknaditi i plodove i korist koju je ubirao od
vremena zakanjenja, a kod novanih dugova zatezne kamate. Dunikovo zakanjenje
prestaje ako dunik ponudi vjerovniku valjano ispunjenje inidbe.
Prestanak zakanjenja PURGATIO MORAE
Vjerovnik dolazi u zadocnjenje (MORA CREDITORIS) ako bez opravdanih razloga
odbije primiti inidbu koju mu je dunik ponudio. Dunik mora ponuditi stvarnu, ve
gotovu i pripravljenu inidbu (tzv. realna oblacija). Verbalna oblacija tj. izjava
pripravnosti na izvrenje postojae samo ako je prema naravi i sadraju duga opravdano
(ako jekod ispunjenja duga potrebno prethodno neko vjerovnikovo sudjelovanje). Kako je
u rimskom pravu vaio princip da vjerovnik ne moe traiti ispunjenje inidbe prije
dospjelosti, a dunik inidbu moe valjano ispuniti prije dospjelosti, tako vjerovnik opada
u zadocnjenje i ako odbije primiti inidbu prije dospjelosti. Znai, vjerovnik je u
zadocnjenju im odbije valjanu i uredno ponuenu inidbu a da pri tome ne mora
postojati njegova subjektivna odgovornost, tj. krivnja. Glavna posljedica vjerovnikovog
zakanjenja je SMANJENJE DUNIKOVE ODGOVORNOSTI. Dunik ne biva
osloboen inidbe, ali sada odgovara samo za dolus, dok je prije odgovarao i za
culpu ili kustodiju, ne odgovara vie za sluaj.
Prestajala je obaveza dunika na plaanje kamata ako bi novac zapeatio i deponirao na
sudu, a stvar deponirao na javnom mjestu. Vjerovnik je duniku morao nadoknaditi tetu
i trokove za uvanje stvari. Vjerovnikovo zadocnjenje prestaje ako naknadno odlui
prihvatiti inidbu koju je ranije odbio.

103

NAKNADA TETE INTERESSE

-

Zahtjev vjerovnika da mu obvezni dunik nadoknadi protupravno umanjenje imovine,

tj. tetu koja mu je nanesena.
- Postoji samo ako je teta protupravno nanesena
teta koja je drugom nanesena morala se nadoknaditi.
teta moe biti drugom nanesena na 2 naina:
a) povredom neke ve postojee obaveze kontraktna odgovornost
Do kontraktne odgovornosti dolazi ako dunik dunu inidbu iz ugovora i ugovoru
slinih odnoaja uopte ne ispuni ili je ne ispuni kako treba. Tu se opet razlikuju 2
sluaja:
1. ispunjenje je postalo nemogue, tzv. naknadna nemogunost inidbe
(CONFUSIO, CONFUSIO CAUSARUM) duan predati istu stvar ako je
zamjenjiva, ako nije onda novana naknada. Dunik ne biva osloboen obaveze, nego
e, naravno ukoliko do nemogunosti ispunjenja nije dolo sluajem (causa) za koji
dunik ne odgovara, na mjesto izostale prvobitne inidbe doi druga (sekundarna)
inidba na naknadu tete
2. Ispunjenje je jo mogue, ali dunik nee da je ispuni (ovdje se radi o dunikovu
zadocnjenju)
b) deliktom deliktna odgovornost
Kod deliktne odgovornosti za tetu ne radi se o povredi nekog ve postojeeg odnosa
meu strankama, ve deliktom iz samog zakona nastaje izmeu oteenog deliktom i
poinioca delikta posve novi samostalni obvezni odnos, usmjeren na naknadu tete.
Po tome se razlikuje kontraktna i deliktna odgovornost za tetu.
Prema teoriji opeg i modernog prava trae se za odtetni zahtjev 4 pretpostavke:
TETA (materijalna, nematerijalna) teta se moe odnositi na imovinu ili na
nematerijalna pravna dobra (npr. ast, sloboda). O naknadi tete moe se po rimskom
pravu govoriti samo kod imovinske tete DAMNUM. Ona se moe sastojati u
umanjenju imovine koju neko ve posjeduje ili koju je trebao dobiti. U prvom sluaju
govori se o DAMNUM EMERGENS, a u drugom o LUCRUM CESSANS (izmakla
dobit). Svrha naknade tete je da se oteeni dovede u imovinsko stanje u kojem bi se
naao da nije dolo do tete (naturalna restitucija). Kako je u rimskom klasinom
postupku svaka presuda glasila na novac, nije dolazilo do naturalne restitucije, nego
se uinak naknade tete postizao davanjem novane nadoknade prouzrokovane tete.
Vjerovniku se nadoknaivao imovinski interes na ispunjenu inidbu koja je izostala,
odakle za naknadu tete naziv INTERESSE. teta na nematerijalnim pravnim
dobrima INIURIA povlai po rimskom pravu novanu privatnu kaznu POENA kao
zadovoljtinu za linu povredu, jer se takva teta (npr. bol) ne moe novcem
nadoknaditi.
PROTUPRAVNOST RADNJE nadoknauje se samo protupravno nanesena teta,
tako da za tetu ne odgovara onaj ko se sluio svojim pravom i postupao u granicama
svog prava. Ne odgovara se za tetu odbrane od protupravnog napada, kao ni za tetu
poinjenu u stanju nude. QUI IURE SUO UTITUR NEMINEM LAEDIT ko se
koristi svojim pravom ne vrijea drugoga
UZRONA VEZA (KAUZALNI NEXUS) izmeu dunikove radnje i tete mora

104

postojati uzrona veza (kauzalni nexus), a postojat e ako se dunikova radnja smatra
uzrokom tete. Uzrona veza moe biti direktna (izravna) i indirektna (neizravna). U
prvom sluaju djelovanje otetioca je jedini i neposredan izvor uzroka tete, a u
drugom sluaju se na djelovanje otetioca nadovezuju jo neke okolnosti i posljedice
to konano dovodi do tete. U starom rimskom pravu morala je uzrona veza biti
neposredna, tj. morala je biti nanesena direktnim djelovanjem na oteeno tijelo i
morala se sastojati u pozitivnom djelovanju otetioca. Tek se u klasino doba poela
uvaavati i posredna uzrona veza kao i teta uzrokovana sakrivljenim proputanjem.
ODGOVORNOST KOJA SE PO PRAVILU SASTOJI U KRIVNJI
Krivnja psihiki odnos uinioca prema uinjenom djelu. U ranijem rimskom pravu
traila se objektivna odgovornost, a kasnije se uvodi subjektivna odgovornost.
CULPA NEMARNOST

Izmeu namjernog injenja (DOLUS) za koje dunik odgovara, i svega ostalog

sluajnog uzrokovanja (CASUS) za koje on ne odgovara, razvija se stupanj krivnje koji je
manji od dolusa, a to je nemarnost, odnosno propust dune panje (CULPA).
CUSTODIA odgovornost za kustodiju, gdje dunik odgovara i bez svake krivnje,
objektivna odgovornost. Obvezni dunik koji je odgovarao za kustodiju odgovarao je za
svaku tetu i sluajnu propast stvari (CASUS MINORES), osim ako se to dogodilo viom
silom (VIS MAIOR).
SUBJEKTIVNA ODGOVORNOST DOLUS; CULPA
OBJEKTIVNA ODGOVORNOST CUSTODIA
U Justinijanovom pravu preovladava princip krivnje tj. subjektivne odgovornosti.
a)
DOLUS namjerno i svjesno postupanje kojim se nekom nanosi teta. Kod
kontraktne odgovornosti predstoji dolus ukoliko je dunik nanio vjerovniku tetu time to
je namjerno i svjesno onemoguio ispunjenje obaveze (npr. unitio je duni predmet).
Kasnije se pojam dolusa proiruje, tako da se kasnije nije moralo raditi samo o namjeri
oteenja, ve je bilo dovoljno da je poinitelj predviao tetni uinak ali je ipak odluio
izvriti injenje. Kod indicia bonae fidei se kao dolus smatrala, ne samo prevara i
nevjera, ve svaki postupak protivan fidei bonae, tj. potenju i povjerenju.
Za doluzno poinjenu tetu se odgovara uvijek, u svakom sluaju (DOLUS SEMPER
PRAESTATUR), te se stranke ni izriitim ugovorom nisu mogle osloboditi odgovornosti
za dolus.
b)
CULPA po Justinijanovom pravu nemarnost (NEGLEGENTIA) tj. propust
dune panje (DILIGENTIA). Poinilac nije predvidio tetne posljedice svog djelovanja,
a mogao ih je predvidjeti da je upotrijebio dunu panju.
Justinijanovo pravo razlikuje vie oblika nemarnosti:
1) CULPA LATA je gruba nemarnost. To je propust ak i one panje koju bi primjenio
svaki prosjean ovjek. Ona je izjednaena s dolusom. Kao to svaki obveznik
odgovara za dolus, tako odgovara i za culpa lata.
2) CULPA LEVIS (IN ABSTRACTO) je laka nemarnost. Kao mjerilo dune panje
ovdje se uzima ona panja koju bi trebao primjeniti uredni porodini starjeina.

105

Odreuje se kako bi se u konkretnom sluaju ponaao uredni pater familias.

3) CULPA LEVIS IN CONCRETO je jo blai stupanj krivnje. Ovdje se kao mjerilo
uzima ona panja koju obveznik o kojem se radi primjenjuje na svojim stvarima. On
e odgovarati samo ukoliko nije upotrijebio ni toliko panje koliko upotrebljava u
svojim stvarima. Ovaj oblik odgovornosti uveden je u Justinijanovom pravu u korist
nekih osoba koje upravljaju tuim stvarima u vlastitiom i tuem interesu (npr.
sunasljednik, suvlasnik, drutveni ortak s obzirom na upravu zajednike imovine, a
tutor, kurator i mu s obzirom na upravljanje tuom imovinom).
4) CULPA IN ELIGENDO je nemarnost pri izboru namjetenika i pomonika. Osobama
koje se pri ispunjenju obaveze slue namjetenicima i pomonicima odgovornost je
pootrena, tj. oni odgovaraju i za tetu koju ine takve osobe zbog svoje
nesposobnosti.
CASUS ILI SLUAJ (sluajno uzrokovanje tete)
Ako obveznika ne tereti ni culpa ni dolus, pripisuje se teta sluaju (CASUS), pa
makar je on i objektivno prouzrokovao, objektivna odgovornost. Za sluaj se ne
odgovara, ve tetu nastalu sluajem trpi onaj u ijoj imovini je nastala CASUM
SENTIT DOMINUS. Ipak i za svaku sluajnu tetu (CASUS MINORES), ali ne i za viu
silu, odgovaraju po Justinijanovom pravu brodari, gostioniari i vlasnici staja s obzirom
na stvari koje su unijeli gosti i putnici. Ova odgovornost do vie sile odgovara
kustodiji, tj. objektivnoj odgovornosti.
Pitanje odgovornosti, koja stranka odgovara za dolus, koja i za dolus i za culpu, ili
moda i za kustodiju? U klasinom rimskom pravu je to rijeeno po tzv. UTILITETNOM
PRINCIPU (utilitus korist). Znai da e ona stranka koja ima uz obaveze i korist
odgovarati stroije, tj. odgovarae za svaku krivnju (dolus, culpa lata i culpa levis), a
stranka koja iz obaveze nema koristi odgovarae blae, tj. samo za dolus s kojim je u
Justinijanovom pravu izjednaena culpa lata. Tako npr. za svaku krivnju odgovaraju
komodatar, kupac i prodavac, najmodavac i najamnik, deponent i zaloni vjerovnik,
jer svi oni imaju korist iz ugovora. Dok, samo za dolus i culpa lata odgovaraju depozitar
(koji besplatno uva tuu stvar), darovatelj i komodant (koji drugom besplatno posuuje
stvari), jer oni nemaju korist iz pravnog posla. Kasnijim razraivanjem utilitentnog
principa, mandator (besplatni nalogoprimac) i negotiorum gestor (besplatni poslovoa
bez naloga) odgovaraju za svaku krivnju mada nemaju koristi iz posla.
UGOVORNA (KONVENCIONALNA) KAZUA STIPULATIO POENAE
Uz neku obavezu mogle su stranke u obliku stipulacije ugovoriti stanovitu novanu
svotu (stipulatio poenae) koju se dunik obavezuje platiti vjerovniku ako ne bi ispunio ili
ne bi na vrijeme ispunio obavezu.

106

KAMATE ILI USURAE

Kamate (USURAE) u uem smislu su naplata koju dunik daje vjerovniku u stvarima
iste vrste za koritenje dune glavnice.
UZGREDNI SUBJEKTI OBAVEZA (ADSTIPULATIO)
Uz glavnog vjerovnika moe kod stipulacije postojati i uzgredni vjerovnik
ADSTIPULATOR, koji po nalogu stipulatora, nakon izvrene glavne stipulacije, dobiva
od dunika (PROMITERA) obeanje na istu ili manju inidbu. Adstipulatorova drabina
je akcesorna, prema tome u svemu zavisna od opstanka glavne inidbe. Ovo je ureeno
kako bi u sluaju vjerovnikove odsutnosti ili smrti adstipulator mogao preuzeti dug.
Dunik je inidbu morao izvriti samo jedniom ili glavnom vjerovniku ili adstipulatoru.
UGOVORI U KORIST I NA TERET TREIH OSOBA
Razvojem gospodarskih i pravnih odnosa javljaju se potrebe i mogunosti da obaveze
djeluju i prema treim osobama koje kod postanka obaveza nisu djelovale. Tu spadaju
ugovori u korist treih osoba PACTA IN FAVOREM TERTII. Rimski pravnici su to
pitanje razmatrali uglavnom na stipulaciji te su postavili pravilo da je stipulacija u korist
treeg lica nitavna. Prema tome iz stipulacije nee nastati trabina ni za stipulatora ni za
tree lice. Ista naela vrijede i za ostale ugovore u korist treih osoba. Kasnije dolazi do
nekih izmjena, kako s obzirom na vjerovnika (stipulatora), tako jo vie s obzirom na
treeg korisnika.
a) stipulator je imao neizravno sredstvo u tome to je uz stipulaciju u korist treeg mogao
za sebe ugovoriti plate ugovorne kazne ( STIPULATIO POENA) ako promissor ne bi
udovoljio obavezu prema treem.
b) izuzeci u korist treeg korisnika pripadaju uglavnom Justinijanovom pravu. Budui da
trabine poslije smrti ionako prelaze na nasljednike bila je valjana stipulacija MIHI ET
HEREDI MEO, a nevaljana je bila stipulacija samo u korist nasljednika po klasinom
pravu HEREDI MEO. Justinijan je priznao valjanim stipulacije u asu smrti i dan
pored smrti (CUM MORIAR i PRIDIE QUAM MORIAR), poslije smrti (POST
MORTEM) kao i stipulacije u korist nasljednika (HEREDI MEO), koje su po klasinom
pravu bile nevaljane. Te stipulacije su vaile kao ugovori za osiguranje ivota, u praksi.
Kod ugovora na teret treih lica obeava se inidba nekog treeg ALIUM
FACTURUM PROMITTERE. I ove primjere rimski pravnici obrauju na stipulacije, te
stipulaciju gdje promisor obeava inidbu nekog treeg, smatraju nevaljanom. Meutim, i
ovdje se javljaju neki izuzeci: obaveze dunika (PROMISSORA) mogla se i ovdje
neizravno osigurati sa stipulatio poena. Mogla se sprijeiti nitavnost stipulacije tako
to bi promisor rijeima stipulacije obavezao samog sebe. Tu se on obavezuje da e se
zaloiti i poduzeti sve kako bi tree lice ispunilo obavezu. Ova njegova obaveza se mogla

107

utuiti tubom EX STIPULATU.

S obzirom na treu osobu nitavnost takvih ugovora je provedena mnogo dosljednije.
Jedina iznimka je bila kod obaveza nametnutih nasljednika (PRO HEREDE). Klasino
pravo je i ovdje priznavalo jedino stipulacije odreene na as smrti (CUM MORIAR), a
Justinijan je proglasio valjanim i stipulacije POST MORTEM i PRIDIE QUAM
MORIAR. Prema tome jedini trei koji se mogao obavezati bio je nasljednik.
PRESTANAK OBAVEZA, IPSO IURE I OPE EXCEPTIONIS
Utrnue IPSO IURE unitava sam osnov i opstanak obaveze i to trajno i zauvijek i
djeluje protiv svih.
Utrnue OPE EXCEPTIONIS ne dira u opstanak obaveza po civilnom pravu, nego
samo onemoguuje njenu procesualnu realizaciju, a to ne mora biti zauvijek ni prema
svima.
IPSO IURE razlog prestanka obaveza u civilnom pravu
OPE EXCEPTIONIS razlog prestanka obaveza u honorarnom pravu
U formularnom postupku se prestanak OPE EXCEPTIONIS mora uvrstiti u formulu
ve pred magistratom u postupku IN IURE, dok se na prestanak IPSO IURE moe tueni
pozivati u svakom stadiju parnice, te ga moe iznijeti i poslije litiskontestacijetek u
postupku pred izabranim sucem (APUD INDICEM)
S obzirom da uinak IPSO IURE prestaje po civilnom pravu, u civilnom pravu
trabina vie ne postoji. Ako bi je vjerovnik tuio sudac e ga odbiti.
Kod OPE EXCEPTIONIS pretor omoguuje tueniku da uvrtenjem excepcije u
formulu odbije tuiteljev zahtjev, iako obaveza po civilnom pravu nije prestala.

IZVORI OBAVEZA
1) KONTRAKTI:
a) verbalni usmeno izgovaranje formule; NEXUM (vadiatura, prediatura),
STIPULACIJA (dotisdictia, insiuraudum liberta)
b) literalni nastaju pismenom formom; NOMEN TRNSCRIPTICIUM /
EXPENSILATIO, CHIROGRAPHA, SYUGRAPHAE
c) realni nastaju predajom i uzimanjem; ZAJAM ILI MUTUUM, POSUDBA ILI
COMMODATUM, OSNOVNA POGODBA ILI DEPOSITUM, FIDUCIA,
PIGNUS
d) konsenzualni saglasnost volje; KUPOPRODAJA ILI EMPTIO VENDITIO,
NAJAM ILI LOCATIO CONDUCTIO, SOCIETAS, NALOG ILI MANDATUM
e) inominantni bezimeni, ne mogu se svrstati nigdje; ZAMJENA ILI
PERMUTATIO, NALOG PRODAJE ILI AESTIMATUM, PRECARII

108

2) KVAZIKONTRAKTI (QUASI CONTRACTUS nije kontrakt ali ima isti uinak i

iste osobine kao kontrakti): - poslovodstvo bez naloga (nema naloga ali ima isti
uinak) NEGATIORUM GESTIO, sluajna zajednica ili COMUNIO INCIDEUS,
bezrazlono bogaenje ili CONDICTIONES SINE CAUSA
3) DELIKTI: - civilnog prava
- pretorskog prava
4) KVAZIDELIKTI (QUASI DELICTUS): - index qui litem suam fecit, actio de
deiectis rel effusis,
- actio de positis et suspensis,
- actio furti et damu adversus nautas
canpones stabularios

PRESTANAK OBAVEZA
Materijalno se naini prestanka obaveza dijele po tome da li obaveza prestaje voljom
stranaka, tj. pravnim poslovima (npr. ispunjenjem, moracijom, kompenzacijom i
odpustom duga) ili ona prestaje nekom drugom injenicom nezavisno od volje stranaka
(npr. zbog sluajne nemogunosti ispunjenja, zbog smrti ili proteka roka, odnosno
nastupa rezolutivnog uvjeta). Zatim, opet razlikujemo meu nainima prestanka obaveze
kod kojih vjerovnik dolazi do ispunjenja dune inidbe ili barem materijalne naknade za
ukinutu obavezu (SATISFACTIO, npr. NOVATIO, COMPENSATIO) i onih kod kojih se
obaveza ukida a vjerovnik ne dolazi do ispunjenja dune inidbe (npr. kod besplatnog
odpusta duga).
S obzirom na uinak dijelimo naine prestanka obaveza:
1) One koje djeluju IPSO IURE prestaje po civilnom pravu
2) One koje djeluju OPE EXCEPTIONIS
1) PRESTANAK OBAVEZE IPSO IURE (SOLUTIO u starom pravu)
Budui da su se obaveze u najstarijem rimskom pravu sklapale na formalistiki nain
tako je i za njihovo raskidanje bio potreban neki formalistiki akt kojim e se dunik
osloboditi. Pored toga je akt ukidanja obaveze morao po svom obliku odgovarati aktu
kojim je obaveza nastala (CONTRARIUS ACTUS). Tako su se obaveze koje su
sklapane per aes et libram, raskidale solucijom per aes et libram, a obaveze
nastale stipulacijom raskidale su se verbalnom akcepcilacijom.
Solutio per aes et libram sluila je za raskidanje (solutio) obaveza iz
NEXUM
a i za druge stroge novane dugove starog prava (LEGATUM PER
DAMNATIONEM i dug iz osude DAMNATIO). Kao to je kod davanja libralnog
zajma (NEXUM) vjerovnik u prisutnosti LIBRITENSA i petorice svjedoka odvagnuo
zajmoprimcu potrebnu svotu uz izgovaranje propisane formule, tako je kod povratka
zajma dunik odvagnuo vjerovniku potrebnu svotu izgovarajui kod toga formulu
kojom se oslobaa obvezne veze. Uvoenjem kovanog novca prestali su sa
upotrebom vage, te je od tada dunik samo simboliki udario komadom novca po

109

vagi i predao ga vjerovniku uz izgovaranje formule, a sam akt plaanja vrio se izvan
tih formalnosti te nije bio bitan prestanak duga. Od tada se solutio per aes et libram
mogla upotrebljavati za odpust duga bez platea IMAGINARIA SOLUTIA. Kasnije
kada je svaki neformalni plate bio priznat kao openiti razlog prestanka obaveza,
solutio per aes et libram je postala suvina, pa se u klasino doba upotrbljava jo
samo kao imaginaria solutio za odpust dug iz nexuma, iz osude i iz legata per
damnationem. U Justinijanovom pravu su gese per aes et libram potpuno
iezavale.
ACCEPTILATIO je sluila ukidanju verbalnih kontrakata, naroito stipulacije. Kao
CONTRARIUS ACTUS ona se sastojala iz pitanja i sukladnog odgovora, samo to je
ovdje dunik pitao vjerovnika, a vjerovnik odgovarao. U poetku je acceptilatio bila
jedini nain ukidanja obaveze iz stipulacije, a kasnije se stipulacioni dug ukida ve i
neformalnim plateom, a ako je uz to bila izvrena i akcepcilacija, dunik bi se oslobaao
svakog daljeg dokazivanja da je podmirio dug. Kako je akcepcilacija ukidala obavezu u
sluaju i kada realni plate nije uslijedio ona se upotrebljavala u klasino i carsko doba
kao IMAGINARIA SOLUTIO za otpust duga. Ako su se akcepcilacijom eljele ukinuti
obaveze koje nisu nastale iz stipulacije, one bi se novacijom morale pretvoriti u verbalnu
obavezu i ukinuti akcepcilacijom. Tako je C. Aquilius Gallus izradio formular novacione
stipulacije (STIPULATIO AQUILIANA) kojom su se razliite protutrabine istog
vjerovnika i dunika mogle pretvoriti u stipulacioni dug, koji bi se nakon toga ukinuo
akcepcilacijom.
ISPUNJENJE OBAVEZE
U republikansko doba je ve vrijedilo naelo da obaveza prestaje ispunjenjem dune
inidbe i bez nekog formalistikog akta koji je bio potreban u starom pravu. Time je rije
solutio dobila znaenje nae rijei plate, odnosno ispunjenje i to je bio normalan nain
prestanka obaveza IPSO IURE. Obaveze prestaju ukoliko dunik izvri inidbu u svrhu
ispunjenja (SOLUTIO CAUSA), ako npr. dunik svotu pokloni vjerovniku nije time
izvrio inidbu.
Obavezu moe ispuniti i neko tree lice i to bez dunikova znanja i protiv njegove
volje, ali mora imati namjeru da time izvri dunikovu obavezu, a platiti je mora
vjerovniku ili njegovu zastupniku (PROCURATORU).
Vjerovnik nije bio duan primiti djelomino ispunjenje, osim ako je odreeno
ugovorom ili zakonom. U Justinijanovom pravu je magistrat mogao prisiliti vjerovnika da
primi samo dio trabine, ukoliko bi dunik pred sudom priznao i ponudio dio trabine, te
se parnica rodila samo oko ostatka. Ako dunik mora vjerovniku namiriti vie istovrsnih
trabina, a plaa svotu koja nije dovoljna za pomirenje, moi e odrediti kod plaanja
koju trabinu time namiruje. A, ukoliko to ne uradi on mogao je to uraditi sam vjerovnik.
Kao dokaz isplate sluili su svjedoci, zakletva itd. a u carsko doda sve ee pismena
izjava koju je vjerovnik izdavao duniku. Ta pismena izjava imala je dokaznu mo tek 30
dana od njenog izdavanja. Vjerovnik nije bio duan primiti neku drugu inidbu sem one
dugovane, ali ako bi pristao da primi njegova bi trabina bila realizirana. To je DATIO IN
SOLUTUM (davanje u ime platea). U Justinijanovom pravu postojala je i tzv. DATIO

110

IN SOLUTUM NECESSARIA, tj. ukoliko dunik nije imao novaca a posjeduje zemljite
koje ne moe unoviti, vjerovnik je mogao biti prisiljen da umjesto novca primi zemljite
prema pravednoj procjeni. Ako se inidba nije mogla ispuniti, jer se ne zna ko je pravi
vjerovnik ili ako postoje zapreke u osobi vjerovnika, jer je vjerovnik npr. u zadocnjenju
ili odsutan, a nema zastupnika, dunik se mogao osloboditi obaveze poloenjem dug u
vjerovnikovu korist DEPOSITIO. U poetku je bilo dovoljno da stvar poloi kod sebe,
a kasnije se trailo poloenje TUTO IN LOCO, odnosno IN PUBLICO, tj. na nekom
javnom mjestu. Ovaj oblik osloboenja obaveze je na poetku samo umanjivao njegovu
odgovornost.
NOVACIJA OBNOVA OBAVEZE
Obnova ili novacija je ugovor izmeu vjerovnika i dunika kojim se neka dosadanja
obaveza ukida time to na njeno mjesto dolazi neka nova obaveza. Sadraj dosadanje
obaveza (IDEM DEBITUM) prenosi se u novu, a stara obaveza prestaje IPSO IURE,
zajedno sa svim akcesornim pravima. Novirati su se mogle obaveze svake vrste, a nova
obaveza je uvijek imala oblik stipulacije (novaciona stipulacija). Kod novacije je bitno
da nova obaveza pored dosadanjeg predmeta obaveze (IDEM DEBITUM) sadri neku
novinu (ALIQUID NOVI). Prema novim razlikuje se novacija kod koje se mijenja osoba
vjerovnika ili dunika i novacija kod koje se ne mijenjaju subjekti obaveze.
1) NOVATIO INTER NOVAS PERSONAS
a) Novacija promjenom osobe vjerovnika vri se aktivnom delegacijom. Na osnovu
vjerovnikove upute (delegacije) dunik obeava inidbu dosadanje obaveze nekom
drugom vjerovniku. Dosadanji vjerovnik je DELEGANT, upueni dunik je DELEGAT,
a novi vjerovnik je DELEGATAR.
b) Ako se novacijom mijenja osoba dunika, vjerovniku inidbu obeava novi dunik,
a dosadanji dunik ispada iz obaveze. Takav sluaj privatne intercesije zove se
EXPROMISSIO. Dosadanji dunik ne mora kod toga sudjelovati, ali on najee uputi
(delegira) treeg da se stipulacijom obavee vjerovniku. tO je pasivna delegacija, kod
koje je dosadanji dunik DELEGANT, novi dunik DELEGAT, a vjerovnik
DELEGATAR.
2) NOVATIO INTER EASDEM PERSONAS
Novacija kod koje subjekti obaveznog odnosa ostaju isti, po klasinom pravu i predmet
obaveze mora ostati isti, ali se nova obaveza ipak mora u neemu razlikovati (ALIQUID
NOVI). U tom sluaju dolazi do promjene pravnog temelja obaveze npr. obavezu na
plate iz kupoprodaje dunik pretvara u obavezu iz stipulacije. Time se kauzalna
neformalna obaveza bonae fidei pretvara u apstraktnu formalnu obavezu stricti iuris.
Ili npr. mogla se deliktna obabeza koja je bila eventualno aktivno i pasivno nasljediva,
pretvoriti u nasljedivu obavezu iz stipulacije.
Ako bi dunik neku obavezu iz nova obeao u obliku stipulacije mogla se pojaviti
dilema da li su stranke imale namjeru proizvesti uinak novacije ili moda da unaprijed
postoje obje obaveze kumulativno postavljene. Klasino pravo je to rjeavalo na nain da
je iz upotrebljenog oblika nove stipulacije zakljuivalo da li je dolo do novacije. Tako se

111

bez obzira na volju stranaka uzimalo da je usljedila novacija, im bi druga stipulacija

sadrala ALIQUID NOVI. Postklasino i Justinijanovo pravo je polazilo od subjektivnih
momenata, pa se za novaciju traila individualna volja stranaka (ANIMUS NOVANDI),
koja je morala biti izriito izraena. Po tom stanovitu do novacije se moglo doi ukoliko
bi se promijenio i sam predmet (objekt) obaveze.
Pored opisane novacije po pravnom poslu (NOVATIO VOLUNTARIA) u rimskom
pravu je postojala i NOVATIO NECESSARIA, koja je bila nuno vezana za uinak
litiskontestacije osude. Prvobitni vjerovnikov zahtjev na dare, odnosno dare facere
oportere, ukida se po litiskontestaciji i pretvara u procesualnu obavezu condemneiri
oportere, koja utrnjuje osudom, te se pretvara u obavezu na indicatum facere oportere.
U ovom sluaju vjerovnikova osiguranja (zalozi, poruci) i dalje ostaju.
PRESTANAK OBAVEZE ZBOG NAKNADNO NASTUPILE NEMOGUNOSTI
ISPUNJENJA
Ako se trabina i dug nau u istoj osobi prestaje obaveza IPSO IURE sjedinjenjem
CONFUSIO. Ali, ako se trabina i dug ponovo razdvoje, moe obaveza uglavnom po
pretorskom pravu ponovo oivjeti. Do sjedinjenja dolazi nasljeivanjem tj. univerzalnom
sukcesijom. Kod sjedinjenja vjerovnika i poruke glavni dug ostaje netaknut, a kod
sjedinjenja glavnog dunika i vjerovnika prestaje i glavni dug i poruanstvo.
CONCURSUS CAUSARUM se javlja ukoliko vjerovnik individualno odreenu
dunu stvar (SPECIES) stekne od nekog treeg, na temelju nekog drugog pravnog
razloga a ne od samog dunika. Npr. nakon sklopljene kupoprodaje s nevlasnikom, kupac
istu stvar stekne kupnjom ili darovanjem od vlasnika. Ispunjenje prve pogodbe postaje
nemogue, jer vjerovniku niko ne moe nabaviti stvar koja je ve dola u njegovo
vlasnitvo. Po starom pravu obaveza u tom sluaju orestaje, dok u Justinijanovom pravu
je vrijedio princip da obaveza prestaje samo ako je prva obaveza bila besplatna (dunik
mu je trebao nabaviti stvar besplatno) i ako je pravi razlog drugog sticanja takoer
besplatan. CONFUSIO I CONCURSUS CAUSARIUM spadaju u sluajeve gdje obaveza
prestaje zbog naknadno nastupile nemogunosti ispunjenja.
U Justinijanovom pravu moe se rei da obaveza na species prestaje ako duna stvar
propadne sluajem (CASUS), a ako se radi o dunikovoj krivnji ili zadocnjenju dolazi do
naknade tete. Ako kod dvostrano obvezujuih pravnih poslova prestaje obaveza jedne
stranke zbog nemogunosti, prestaje i obaveza druge stranke na davanje protuinidbe
(izuzetak je kupovina). Po klasinom pravu kontraktne obaveze ne prestaju smru, nego
prelaze na nasljednike. Smru prestaju trabine ADSTIPULATORA, dugovi kod starijih
oblika jemstva, obaveze iz mandata i drutvene pogodbe, te u starije doba
STIPULATIONES FACIENDI, odnosno NON FACIENDI (u kasnijoj praksi i
Justinijanovom pravu one su nasljedive).
Deliktne obaveze prestaju smru. Kontraktne obaveze IPSO IURE prestaju capitis
deminutiom koja se smatrala iuristikom smru. Deliktne obaveze ne prestaju capitis
deminutiom.

112

PRIJEBOJ COMPENSATIO
- compensare izravnati, izjednaiti
Prijeboj je prestanak obaveza meusobnim obraunavanjem protutrabina koje
dunik ima prema vjerovniku. Prijeboj je u Rimu bio ustanova procesnog, a ne
materijalnog prava (mogao se koristiti samo u sudskom postupku). U najstarije doba
Rimljani nisu poznavali PRISILNI SUDSKI PRIJEBOJ. Do prijeboja se u to doba moglo
doi samo dobrovoljnim ugovorom stranaka. U vrijeme formalnog postupka nalazimo tek
nekoliko prvih sluajeva sudskog prisilnog prijeboja:
a) RIMSKI BANKAR (ARGENTARIUS) */stricti iuris/ koji bi tuio svog klijenta
morao je po civilnom pravu uzeti u obzir itav poslovni odnos s klijentom, te je morao
sam ve u tubi odbiti eventualne klijentove protutrabine i utuiti samo konanu razliku
(SALDO). Ako to ne bi uinio ili ako bi utuio vei saldo nego to mu pripada, izgubio bi
parnicu u cjelini (zbog pluspeticije).
Perbiti su se mogle samo DOSPJELE I ISTOVRSNE trabine i dugovi (novac s novcem).
Npr. dunik duguje 50 asa, a njegove protutrabine iznose isto 50, to se prebije i niko
nikome ne plaa.
b) Ako bi BONORUM EMPTOR */stricti iuris/ tj. kupac prezaduenikove steajne
mase (imovine dunika), utjerivao trabine koje pripadaju masi, morao je dozvoliti da
tueni u cijelosti odbije svoje eventualne protutrabine koje je imao protiv steajnog
dunika kupac imovine dunika je isplaivao vjerovnika, ali je pri tome odbijao
eventualne protutrabine tuenog dunika.
Budui da BONORUM EMPTOR nije morao znati tanu visinu tih protutrabina, nije ih
on sam kompenzirao, nego je to radio sudac.
U ovom sluaju mogle su se kompenzirati i nedospjele protutrabine, kao i one koje nisu
bile istovrsne po rimskom klasinom pravu prijeboj je bio mogu samo kod iudicia
bonae fidei
c) Po civilnom pravu uvaavao se prijeboj uz IUDICIA BONAE FIDEI. Sudac je mogao
tuenoga osuditi na sve ono to bona fides od njega zahtjeva.
Zbog toga je mogao prebiti i tuenikove protutrabine iz istog pravnog posla mada i nisu
bile istovrsne.
Ne bi odgovaralo naelu bonae fidei da tueni mora svoju inidbu ispuniti u cijelosti
ako ima iz tog poslakakve protutrabine.
Budui da tueni (jednako kao u sluaju argentarije) nije za ostvarenje prijeboja trebao
traiti uvrtenje odgovarajue excepcije u formulu, kae se u izvorima da u tim
sluajevima COMPENSATIO djeluje IPSO IURE, iako je u poetku spadala u nain
prestanka obaveza OPE EXCEPTIONIS.
d) Kod iudicia stricti iuris nije (osim pod a) i pod b)) postojala mogunost prijeboja,
prijeboj je kod njih uveden excepcijom DOLI.
Ako tuitelj ne bi htio uvaiti tuenikovu protutrabinu, mogao mu je pretor ili uskratiti
trabinu ili bi se na tuenikov zahtjev uvrstila u formulu EXCEPTIO DOLI, zgog koje je
tuitelj bio u cijelosti odbijen ukoliko bi se pred sucem dokazala postojanost
protutrabine. Prema tome tuitelj ne bi smio biti odbijen u cijelosti nego samo u visini
protutrabine. No, kod iudicia stricti iuris mogao je sudac tuiteljevom zahtjevu samo u

113

cijelosti udovoljiti ili ga u cijelosti odbiti. Zato se veinom uzima da je EXCEPTIO

DOLI imal ispoetka samo posredno uinak kompenzacije. Tako je tuitelj uglavnom
svoj zahtjev sniavao da ne bi izgubio cijeli spor.
Kompenzacija ili PRIJEBOJ nain prestanka obaveza meusobnim obraunavanjem i
prebijanjem protutrabina vjerovnika i dunika. Ona je bila mogua samo onda kada je
izmeu njih bilo vie obveznih odnosa u kojima su se uloge vjerovnika i dunika
mijenjale.
Po rimskom klasinom pravu prijeboj je bio mogu samo kod iudicia bonae fidei, jer bi
tada sudac bio ovlaten da, postupajui u skladu s naelom potenja i pravinosti, izvri
meusobno obraunavanje trabina i tuenog osudi samo na plaanje eventualne razlike.
Kasnije se kompenzacija mogla primjenjivati i kod drugih dugovanja, posredno
isticanjem EXCEPTIO DOLI.
U svojim poecima institucija prijeboja spadala je u naine prestanka obaveza OPE
EXCEPTIONIS, a mogla se koristiti samo u sudskom procesu (bila je dakle ustanova
procesnog, a ne materijalnog prava).
U postklasinom periodu prijeboj se sve vie iri, jer je u nekim sluajevima tuitelj (npr.
argentarius i bonorum emptor), prije utuenja morao izvriti kompenzaciju (AGERE
CUM COMPENSATIONE), a dozvoljen je izriito u poslovima stricti iuris (kod tih
poslova uveden je sa exceptio doli). Tako se prijeboj pribliava institucijama materijalnog
prava i nain prestanka obaveza IPSO IURE.
Po Justinijanovom pravu postoji samo jedna vrsta prijeboja.
Obje trabine moraju biti:
a) ISTOVRSNE prijeboj sada doputen kod svih akcija, ne samo obveznih ve i
stvarno-pravnih
b) Dunikova trabina je morala biti LIKVIDNA tj. da je sudac moe lako utvrditi bez
dugotrajnog dokazivanja
c) Morala je biti DOSPJELA, a mogla je poticati iz naturalne obaveze.

PRESTANAK OBAVEZA OPE EXCEPTIONIS

PACTUM DE NON PETENDO je po klasinom pravu neformalni sporazum kojim
se vjerovnik odrie prava traiti od dunika ispunjenje obaveze (trabine). To je
neformalna pogodba o otpustu duga, koja po civilnom pravu nema uinaka, jer se po
civilnom pravu trai za otpust duga formalistiki contrarius actus. Ali, ipak u ovom
sluaju dunik dobiva po pretorskom pravu prigovor protiv vjerovnikove tube
EXCEPTIO PACTI CONVENTI. Samo uz negotia bonae fidei dokida se ve i
neformalni pactum o otpustu duga po civilnom pravu, jer to zahtjeva naelo bonae
fides.
PACTUM DE NON POTENDO je razlog prestanka obaveza ako se vjerovnik odrie
svog prava trajno i zauvijek PACTUM DE NON PETENDO IN PERPETUUM. Ako
se vjerovnik odrekne ostvarenja svog prava samo za neko vrijeme ne radi se o otpustu
duga nego samo o odlaganju (prieku) PACTUM DE NON PETENDO IN TEMPUS.

114

Dunik e se samo kroz to vrijeme moi oduprijeti tubi excepcijom.

U Justinijanovom pravu razlikuju se:
1) PACTUM DE NON PETENDO IN REM neformalni sporazum kojim vjerovnik
oprata dug uopte. Ide u prilog i ostalim osobama koje sudjeluju u obveznom odnosu
(npr. solidarni sudunici, poruci, nasljednici)
2) PACTUM DE NON PETENDO IN PERSONAM neformalni sporazum kojim
vjerovnik oprata dug samo odreenoj osobi (ugovarau pacta). Ide u prilog samo
ugovarau jednoj osobi
PACTA
Rije pacta oznaava nagodbu ili sporazum, a u pravu se podrazumijeva kao
neformalni sporazum stranaka. Pacta kao neformalni sporazumi su imali razliito dejstvo
i znaaj u pojedinim fazama razvoja rimskog prava. rAzlikujemo 3 osnovne skupine
pakata: 1. PACTA ADIECTA
2. PACTA PRETORIA
3. PACTA LEGITIMA
PACTA ADIECTA su pakti po civilnom pravu. Prvobitno su imali uinak dokidanja
deliktnih obaveza, i potiskivanja u primjeni nazadnog kazneno pravnog principa
kanjavanja taliona. Iako zakljuenju svakog ugovora prethodi sporazum stranaka,
civilno pravo je imalo generalni odnos prema paktima izraen u principu NUDUM
PACTUM NON PARIT OBLIGATIONEM prosti sporazum stranaka ne stvara civilnopravnu utuivu obavezu. Dakle, civilno pravo nije priznavalo neformalne sporazume, ve
je zahtijevalo da takvi sporazumi moraju biti zaodjenuti u odreenu formu. Meutim, i
pored toga generalnog stava, civilno pravo je poelo dozvoljavati dodavanje neformalnih
uzgrednih sporazuma stranaka uz osnovni pravni posao i to samo uz negotia bonae
fidei. U procesnim formulama tubi iz ovakvih pravnih poslova uveden je procesualnopravni dodatak sa slijedeim rijeima
QUID QUID DARE FACERE OPORTET EX FIDAE BONA, po osnovu kojeg dodatka
je sudac presuujui konkretni spor bio duan postaviti shodno naelu bona fides, to
znai da je morao ispitivati i utvrditi sve okolnosti konkretnog sluaja, pa samim tim
uvaiti i neformalne uzgredne sporazume stranaka.
* PACTA VESTITA - utuivi
* PACTA NUDA - neutuivi
* ARBITER osoba koja je u starijem rimskom civilnom postupku donosila presudu na
temelju slobodnijeg rasuivanja, za razliku od suca (IUDEX) koji je presuivao po
strogom pravu
PACTA PRETORIA
Mnogo iru primjenu pacta su dobila u periodu pretorskog prava kada su nazvana
pacta pretoria. Ovdje su pacta dolazila do pravnih uinaka putem tzv. excepcija, kao npr.
EXCEPTIO PACTUM DE NON PETENDO ili prigovor neformalnom otpustu

115

postojeeg duga, a utuivost su dobivali putem pretorskih ACTIONES IN FACTUM.

Najvanija pretorska pacta su:
a) CONSTITUTUM DEBITI ALIENI (tua) i CONSTITUTUM DEBITI PROPRII
(vlastiti) odnosno neformalno obeanje da e se platiti neki ve postojei vlastiti
odnosno tui dug. Ovakva obeanja su bila utuiva sa ACTIO DE PECUNIA
COSTITUTA.
b) RECEPTUM ARGENTARII ili obeanje bankara da e treem licu platiti dug svog
klijenta. Ovo obeanje je utuivo sa ACTIO RECEPTICIA.
c) RECEPTUM NAUTARUM CAUPONUM STABULARIUM po kojem su vlasnici
brodova, gostionica i staja odgovarali za stvari njihovih gostiju. Poto su predstavnici
ovih zanimanja dugovremeno u ovom drutvu bili na dosta loem glasu oni su odgovarali
za sve oblike krivnje a izuzeti su od odgovornosti samo za viu silu (VIS MAIOR).
ACTIO DE RECEPTIO
d) RECEPTUM ARBITRII je neformalni sporazum o preuzimanju uloga privatnog
izabranog suca koji e razrijeiti neki sporni odnos meu strankama.
e) PACTUM IURISIURANDI neformalni dogovor stranaka da e svoj meusobni spor
rijeiti na nain davanja zakletve (ako nisu imale dovoljno dokaza trailo se da se da
zakletva da su zahtijevi istiniti).
Ako se tueni zakune da nita ne duguje pretor e vjerovnikovu tubu DENEGATIO
ACTIONIS uskratiti ili e tuenom dati prigovor EXCEPTIO IURISIURANDI.
*IN DUBIO PRO REO u sumnji u korist optuenog
PACTA LEGITIMA - pakta carskog prava
Po carskom pravu bili su priznati utuivi i neki neformalni ugovori PACTA
LEGITIMA. To su:
a) COMPROMISSUM je neformalni ugovor stranaka da e svoj spor rijeiti mimo
redovnog suda, pred privatnim izabranim sucem s kojim nakon toga sklapaju
RECEPTUM ARBITRII. Po klasinom pravu pacta nije bio obavezan, te su stranke
uzajamnom stipulacijom ugovarale ugovornu kaznu (STIPULATIO POENAE) za sluaj
da se neka od njih ne bi pokorila suevoj odluci. Tek je Justinijan priznao obavezanost
takvog posla, time to je protiv zahtjeva koji je ve presudio izabrani sudac davao
tuenom excepciju PACTI VELUTI EX COMPROMISSO, a tuitelju ACTIO IN
FACTUM.
b) POLLICITATIO DOTIS (obeanje miraza) - neformalno
Moralo je po klasinom pravu imati oblik stipulacije ili dotis dikcije. Moe biti tueno
kondikcijom EX LEGE.
c) DONATIO (darovanje) besplatno i dobrovoljno uveavanje imovine obdarenika, a
umanjenje imovine darovatelja. Darovanje mora biti uinjeno s namjerom liberaliteta
(CUM ANIMO DONANDI samo zato da bi se poveala obdarenikova imovina) i to bez
ikakve pravne obaveze. Darovanje se moe ostvariti razliitim pravnim poslovima
prenoenjem vlasnitva ili stvarnih prava putem mancipacije, tradicije ili in iure cessie;
ustupanjem trabina; oprostom duga; ili obeanjem darovanja. Po starijem rimskom
pravu obeanje darovanja moralo je biti uinjeno u obliku stipulacije, dok je kasnije bio
dovoljan i neformalni sporazum. Ipak, u Justinijanovom pravu priznata je obavezanost i
utuivost neformalnog obeanja darovanja, ali samo do svote od 500 solida. Povodom

116

tube iz obeanja darovanja pripada darovatelju beneficium competentiae. Za postanak

darovanja potrebno je da ga obdareni prihvati (za darovanje je potrebna volja obje
stranke), te je darovanje uvijek UGOVOR. Rimsko pravo nije bilo sklono darovanjima, te
sa LEX CINCIA DE DONIS ET MUNERIBUS (3. stoljee pr.n.e.) zabranjivano
darovanje preko odreene mjere (koja nije poznata). Od te zabrane bile su izuzete samo
neke osobe: brani dug i blii srodnici po krvi i tazbini. Ipak zabranjena darovanja nisu
bila nitavna i kanjiva. Kasnije je uvedena zabrana darovanja meu suprunicima (u
klasino doba) osim darovanja radi osloboenja roba, vrenja javne slube, darovanja
meu carom i caricom i darovanje za sluaj smrti ili rastave itd. U doba Justinijana za
valjanost darovanja preko 500 solida bila je potrebna INSINUATIO tj. upisivanje tog
pravnog posla u registre kod dravnih organa, a darovanje se moglo opozvati zbog
obdarenikove nezahvalnosti.
KVAZIKONTRAKTI
Kao posebni izvori obaveza, predstavljaju pravne obaveze dosta sline samim
kontraktim. Slinost sa kontraktima se ogleda u injenici da kako iz jednih tako i iz
drugih nastaje civilno-pravno utuiva obaveza. Osnovna razlika izmeu kontrakata i
kvazikontrakata ogled se u nainu njihovog nastanka. Svi kontrakti u svojoj osnovi imaju
sporazum stranaka, dok kvazikontraktni odnosi nisu utemeljeni u takvom sporazumu ve
nastaju iz nekih drugih posebnih situacija. U kvazikontrakte ubrajamo: CONDICTIONES
SINE CAUSA, NEGOTIORUM GESTIO, COMMUNIO INCIDENS, te dva posebna
oblika legata LEGATUM PER DAMNATIONEM i LEGATUM PER SIMENDI MEDO.

CONDICTIONES SINE CAUSA

To je kvazikontraktni odnos u kojem jedna stranka stie neto iz imovine druge
stranke iako za takvo sticanje ne postoji pravni osnov ili je pravni osnov postojao ali je
naknadno otpao. Postoji vie oblika neosnovanog bogaenja CONDICTIO INDEBITI
plaanje ne duga kao kvazikontraktni odnos u kojem jedna stranka ispriivoj zabludi
plaa drugoj stranci nedugovano (SOLUTIO INDEBITI). Kod neosnovanog bogaenja
nastaje obaveza na vraanje primljenog. Upotrebljavaju se apstraktno koncipirane tube
KONDIKCIJE koje ne navode pravni razlog i spadaju u skupinu actiones stricti iuris.
CONDICTIO CAUSA DATA CAUSA NON SECUTA ili CONDICTIO OB CAUSA
DATORUM je sluila za vraanje stvari koja je data u iekivanju nastupanja nekog
dogaaja ili zakljuenja pravnog posla, a da u stvarnosti do toga nije dolo. Npr. davanje
miraza, a ne doe do braka.
CONDICTIO OB TURPEM VEL (-ili) INIUSTAM CAUSA je sluila za vraanje stvari

117

koja je data iz nekih nemoralnih razloga. Kriterij nemoralnosti je prosuivan na strani

onoga ko je primio. Npr. plaeno je nekome da ne bi izvrio neko krivino djelo. Ukoliko
momenat nemoralnosti postoji i na strani koja daje (plaeno da izvri) u takvim
sluajevima nema primjene ove kondikcije nego se taj sluaj rjeava po pravilima
krivinog prava.
CONDICTIO OB CAUSAM FINITA slui za vraanje stvari koja je data na osnovu
nekog pravnog razloga ali je taj razlog naknadno otpao. Npr. povratak darovanja zbog
izraene nezahvalvnosti.
CONDICTIO SINE CAUSA je pokrivala sve ostale sluajeve neosnovanog bogaenja
koji nisu mogli biti tipizirani u okvire gore navedenih sluajeva. Npr. povratak stvari
uslijed postojanja zablude u injenicama ili zablude u vrsti pravnog posla (jedna stranka
misli da je dolo do zakljuenja zajma, a druga da se radi o darovanju).
OBAVEZE IZ KVAZIKONTRAKATA
Kvazikontrakti su obavezni odnosi koji se, za razliku od kontrakata, ne zasnivaju na
sporazumu volja stranaka (consensus), ali su po svojim uincima slini kontraktima, jer i
iz takvih odnosa nastaje civilna utuiva obaveza. Pojam kvazikontrakta stvorili su
Justinijanovi kompilatori, ali su se ideje o postojanju takvih obaveza poele javljati jo u
klasino doba.
1. NEGOTIORUM GESTIO
(POSLOVODSTVO BEZ NALOGA)
NEGOTIORUM GESTIO jeste obavezni odnos koji nastaje na nain da neko
(NEGOTIORUM GESTOR) obavlja besplatno poslove druge osobe (DOMINUS
NEGOTII) iako za to nema naloga. Po svom sadraju ovaj odnos je slian mandatu (samo
nema prethodnog sporazuma stranaka) ako dominus negotii naknadno odobri taj posao.
Nije bitna objektivna korisnost nego se vodi rauna o subjektivnom gledanju gospodara.
Za poslovodstvo bez naloga bitno je da se obavlja tui posao (NEGOTIUM
ALIENUM) i da to obavljanje mora biti korisno za gospodara (NEGOTIUM UTILITER
GESTUR). Posao trba uredno dovesti do kraja. Predmetom negotiorum gestio moe
kao i kod mandata biti neki FIZIKI ILI PRAVNI POSAO. Za ostvarivanje meusobnih
zahtjeva sluili su se tubama ACTIO NEGOTIORUM GESTORUM DIRECTA protiv
poslovoe i ACTIO NEGOTIORUM GESTORUM CONTRARIA protiv gospodara.
Obaveze negotiorum gestora su da uredno obavi posao do kraja i sve koristi izruiti
gospodaru. Prema naelu bone fides odgovara za dolus i culpa levis (protivno
principu utiles jer nema korist od posla). Njegova odgovornost bi se suzila ukoliko bi
odvrati neku tetu. Ako je svjesno postupao drugaije nego to je postupao dominus
negotii odgovarao je i za sluajnu tetu (CASUS). Dominus negotii obavezan je gestoru
nadoknaditi eventualne izdatke i trokove na stvari zajedno sa kamatama. Ali
pretpostavka je svih poslova da je obavljanje posla za gospodara korisno (NEGOTIUM
UTILITER GESTUR), s tim to nije sigurno da li se to procjenjivalo prema objektivnim

118

okolnostima (vidljivo prema vani) ili se zahtijevao i subjektivni momenat tj. svijest
negotiorum gestora da obavlja tui posao. U Justinijanovom pravu bila su potrebna oba
elementa.
Kako se cijeni uinak poslovodstva kada je ono poduzeto izriitoj zabrani gospodara?
Justinijanovo pravo predvia da negotiorum gestor u tom sluaju nema nikakvih
zahtjeva, izuzetak je ako neko sahrani ovjeka ili ispuni tue javne obaveze, unato
zabrani nasljednika.
2. SLUAJNA ZAJEDNICA ILI COMMUNIO INCIDENS
To je odnos izmeu osoba koje su se bez ugovora (npr. uslijed nasljeivanja, konfuzije i
sl.) nale u poloaju suvlasnika. Uz osnovni stvarnopravni odnos (CONDOMINIUM)
ovdje nastaju i odreene obvezna dunosti; vezane za upravljanje i koritenje odnosne
stvari ili imovine, nadoknadu tete, podjelu trokova, plodova i sl. Ti odnosi slini su
ortakluku, ali bez prethodnog sporazuma.
Dakle, zajednica nastala bez volje i ugovora je sluajna zajednica
* Justinijanova pravna odgovornost DILIGENTIA QUAM SUUS
Svaki suvlasnik odgovara za tetu na zajednikoj stvari koju bi skrivio dolusom ili
culpom (culpa in concreto). Svaki suvlasnik ima pravo da u svako doba zatrai
razvrgnue zajednice.
Rimsko pravo je priznavalo tri vanija oblika communio incidens:
1) ZAJEDNICA MEU SUNASLJEDNICIMA koja se razvrgavala pomou ACTIO
FAMILIAE ERCISCUNDAE
2) ZAJEDNICA MEU SUVLASNICIMA neke zajednike stvari koja se razvrgava sa
ACTIO COMMUNI DIVIDUNDO
3) ZAJEDNICA, MEA KOD SUSJEDA (ACTIONES MIXTAE) ureivana tubom
ACTIO FINIUM REGUNDORUM.
U ureivanje tih odnosa sudac je imao velika ovlatenja (ADIUDICATIO) sudac moe
prodati, podijeliti, dodijeliti jednom uz naknadu ostalima. Svaki suvlasnik ima pravo
posjedovati i upotrebljavati zajedniku stvar, ali ima i obavezu drugima to dozvoliti.
Svaki ima pravo zahtijevati razmjernu naknadu trokova koje je on uloio, ali isto tako i
plodova i koristi.
Ovim tubama je zajedniko da se u njima spajaju stvarnopravni elementi koji idu za
diobom zajednike stvari, ali i obveznopravni elementi koji idu za ispunjenjem obceznih
dunosti (ACTIONES MIXTAE). Po Justinijanovom pravu ove tube su indicia bone
fidei, ali i indicia duplicia svaka stranka moe osudom neto dobiti i izgubiti, svaka
ima ulogu tuitelja i tuenog.

3. BEZRAZLONO BOGAENJE ILI CONDICTIONES SINE CAUSA

119

Nastaje kada neko bez pravnog razloga (SINE CAUSA) stekne neto iz imovine
drugog. Najee do toga dolazi izvrenjem neke inidbe na koju sticaoc nema nikakva
opravdana zahtjeva ili prava. Po rimskom pravu takva se inidba morala sastojati u
bezrazlonom prenoenju vlasnitva stvari na drugog (DARE). Takav prenos vlasnitva
po starom civilnom pravu bio je valjan, ali nije bio valjan pravni razlog. Povrat takvog
bezrazlonog sticanja nije se mogao traiti temeljem nikakvog ugovora (jer je taj ugovor
bio nevaljan ili ga uopte nije bilo), a ni temeljem delikta. Tako je CONDICTIO SINE
CAUSA svrstan u kvazikontrakte, a za povrat bezrazlono otuenog vlasnitva sluile su
CONDICTIONES SINE CAUSA.
Povrat se nije mogao traiti ni vlasnikom tubom (REI VINDICATIO) jer je
vlasnitvo prelo na drugog. U tu svrhu koritena je apstraktno formulisana tuba
CONDICTIO, pa je i itava ustanova bezrazlonog bogaenja po njoj dobila ime.
Koritene su CONDICTIO CERTAE PECUNIAE i CERTAE REI. Kako kondikcije kao
apstraktne tube stricti iuris ne navode pravni razlog obaveze, pa se zato pored zajma,
stipulacije i literalnih kontrakata, upotrebljavaju i za povrat bezrazlonog bogaenja.
Ukoliko se kod bezralonog bogaenja nije radilo o sticanju vlasnitva neke stvari
(DARE, za koje se koristila tuba CERTAE PECUNIAE i CERTAE REI), nego o nekoj
drugoj koristi i inidbi (FACERE u postklasino doba je uvedena tzv. CONDICTIO IN
CERTI). Njom se moe traiti da neko bude osloboen obaveze koju je preuzeo bez
pravnog razloga. U postklasinom pravu je dolo do izmjena da onaj koji je u dobroj vjeri
odgovara za bezrazlono bogaenje samo ukoliko to posjeduje u asu tube.
Razliiti sluajevi bezrazlonog bogaenja su u postklasino doba rasporeeni u
slijedee skupine:
1) CONDICTIO INDEBITI je sluila za povrat onoga to je u ispriivoj bludnji plaeno
kao dug, premda dug zaista ne postoji (SOLUTIO INDEBITI). Radi se o dugu koji nije ni
postojao, ili je ve utrnuo ili je neostvariv zbog trajne excepcije (EXCEPTIO
PERPETUA). Dug ne smije postojati ni kao NATURALIS OBLIBATIO. Ako je onaj koji
plaa znao za dug, ne moe se koristiti kondikcija, tako se plaanje smatralo darovanjem.
Ako je onaj kome je plaeno znao da dug ne postoji i poinio je furtum.
2) CONDICTIO OB CAUSA DATORUM ili CONDICTI CAUSA DATA CAUSA NON
SECUTA se koristi za povratak onoga to je neko dao oekujui da e nastupiti neki
dogaaj ili pravni uspjeh koji nije nastupio (npr. neko da miraz mislei da e sklopiti
brak). Ovdje takoer spadaju i sluajevi kada neko neto daje u oekivanju da e
primalac ispuniti neku protuinidbu, a ona izostane (DO UT DES, DO UT FACIAS).
Tuba za ispunjenje protuinidbe (kod inominantnih kontrakata) ACTO PRESCRIPTIS
VERBIS.
3) CONDICTIO OB CAUSA FINITAM (CAUSA FINITA) slui za povrat inidbe koja
je izvrena na temelju valjanog pravnog razloga ali je taj razlog koji je zamiljan kao
trajan kasnije otpao (povratak darovanja zbog nezahvalnosti, povratak zadunice po
isplati duga i povratak kapare po raskidanju ugovora ili ispunjenju posla).
4) CONDICTIO OB TURPEM VEL INIUSTAM CAUSAM slui za povrat inidbe, ako
se prihvatanje te inidbe od onoga koji ju prima protivi moralu ili dobrim obiajima
(TURPIS CAUSA) ili pravnom poretku (INIUSTA CAUSA).
Turpis causa npr. ako je deponent morao depozitom neto platiti da bi dobio stvar
natrag.
Iniusta causa ako je neko primio plate zabranjenih kamata ili ispunjenje iznuene

120

stipulacije. Ovoj kondikciji bilo je mjesto samo ako je primanje nemoralno ili
protupravno; nije joj bilo mjesta ako je bilo nedozvoljeno samo davanje ili ako su
nemoralni ili protupravni motivi postojali s obje strane.
5) CONDICTIO SINE CAUSA obuhvata razliite sluajeve bezrazlonog bogaenja koji
se nisumogli svrstati ni u jednu drugu skupinu. Npr. povratak onoga to je dato temeljem
nitavnog pravnog posla.
U Justinijanovom pravu su uvedene jo CONDICTIO EX LEGE kojom se ostvaruju novi
na zakonu neutemeljeni obvezni zahtjevi za koje nije bila predviena posebna akcija.
CONDICTIO CERTAE GENERALIS kojom se moe ostvarivati svaki obvezni zahtjev
na certum bilo da se temelji na kontraktu, kvazikontraktu ili deliktu (npr. furtum).
DELIKTI
Za postanak obaveze iz delikta trai se:
1) PROTUPRAVNA POVREDA TUEG PRAVA TJ. PRAVNOG DOBRA (osobe ili
imovine)
2) IN KOJIM JE POVREDA UINJENA MORA BITI SKRIVLJEN.
Razlikuje se subjektivna i objektivna odgovornost.
FURTUM (civilno pravo)
Furtum je namjerno, protupravno oduzimanje tue stvari (pokretne), uinjeno iz
koristoljublja (s namjerom bogaenja ANIMUS LUCRI FACIENDI). To je najstariji
delikt civilnog prava koji se isprva odnosio samo na pokretne stvari, ali je kasnije
proirivan. Pa se on ne odnosi vie samo na oduzimanje stvari iz tueg dranja
(FURTUM REI), ve i na prisvajanje povjerene tue stvari koju ve ima u svom posjedu.
Pored furtum rei, rimsko pravo poznaje i FURTUM USUS, tj. protupravno prisvajanje
upotrebe tue stvari, npr. furtum usus ini depozitar ili zaloni vjerovnik koji
upotrebljava pohranjenu i zaloenu stvar. Moe se raditi o prisvajanju samog posjeda
(FURTUM POSSESSIONIS) ako npr. vlasnik oduzme stvar potenom posjedniku, to je
furtum na vlastitioj stvari. Predmetom furtuma mogu biti i osobe pod vlau (FILIUS
FAMILIAE, UXOR IN MANU, ADDICTUS i ANCTORATUS). Takoer u furtum spada
i nepravilno koritenje stvari.
Prisvojitelj mora biti SVJESTAN svog djela (protupravnosti)
Djelo mora biti uinjeno iz koristoljublja tj. s namjerom obogaenja ANIMUS
LUCRI FACIENDI
Furtum je namjerno, protupravno oduzimanje tue pokretne stvari ili protupravno
prisvajanje upotrebe tue stvari uinjeno iz koristoljublja.
1. FURTUM MANIFESTUM (POENA CAPITALIS) /4X/ - ako je lopov (TAT) zateen
na djelu, mjestu, u bijegu ili na drugom mjestu prije nego je sakrio stvar.
2. FURTUM NEC MANIFESTUM /2X/ - ako nije zateen na djelu

121

Po zakoniku XII ploa bio bi FURTUM MANIFESTUS, ukoliko se ne bi nagodio sa

pokradenim za dobrovoljnu otkupninu, izveden pred magistrata, bievan i dodjeljen
pokradeniocu u dugovinsko ropstvo. Pokradeni ga je mogao nakon 60 dana usmrtiti ili
prodati u ropstvo TRANS TIBERIM, zato Gaj smatra da je kazna za furtum POENA
CAPITALIS. Nonog lopova kao i lopova koji se oruijem brani od progonitelja bilo je
dozvoljeno ubiti, samo je trebalo pozvati svjedoke. Ako bi krau uinio rob, bio bi
bievan i ubijen. Znai da se primjenjivala lina osveta, ukoliko lopov ne plati novanu
kaznu kako zahtjeva pokradeni kod FURTUM MANIFESTUM. Kod FURTUM NEC
MANIFESTUM po zakoniku XII ploa morao je platiti novanu kaznu u visini dvostuke
vrijednosti ukradene stvari a utuuje se sa ACTIO FURTI NEC MANIFESTI u redovnom
sudbenom postupku. Takoer se kao furtus manifestus kanjavala i osoba kod koje je
pronaena stvar povodom kune pretrage QUESTIO LANCE LICIOQUE.
U zakoniku XII ploa takoer je poznato:
1) FURTUM CONCEPTUM /3X/
2) FURTUM OBLATUM /3X/
ACTIO FURTI CONCEPTI je tuba protiv vlasnika kue u kojoj je pronaena stvar
povodom kune pretrage, te se on bez obzira da li je TAT ili ne, kanjava da plati
trostruku vrijednost stvari.
ACTIO FURTI OBLATI je regresna tuba koju koristi vlasnik kue protiv onoga ko mu
je stvar podmetnuo. U doba Republike se i za FURTUM MANIFESTUM i za FURTUM
NEC MANIFESTUM kanjava novanom kaznom koja se ostvaruje penaknom tubom
ACTIO FURTI. Kapitalna kazna za furtum manifestum je zamjenjna plaanjem novane
kazne etverostruka vrijednosti ukradene stvari, a furtum nec manifestum zadrala
dotadanju kaznu na dvostruku vrijednost. U vezi s kunom pretragom zadrane su obje
tube ali sa naknadom trostruke vrijednosti stvari. Pretor je uveo ACTIO FURTI
PROHIBITI /4X/ za onoga ko bi se odupirao kunoj pretrazi, a ACTIO FURTI NON
EXHIBITI /4X/ protiv onoga ko ne bi htio izruiti pronaenu stvar obje sa
etverostrukom naknadom.
U Justinijanovom pravu je ukinuta kuna pretraga kao i ACTIO FURTI CONCEPTI,
OBLATI, PROHIBITI i NON EXHIBITI, a svi oni koji su svjesno pohranili ili sakrili
tuu stvar odgovarali su FURTUM NEC MANIFESTUM.
ACTIO FURTI je deliktna tuba kojom se ostvaruje zahtjev na plate novane kazne, a
kazna se izraunavala prema viestrukoj vrijednosti stvari. Mjerodavna je bila najvia
vrijednost koju je stvar imala izmeu asa krae i asa tube. Tubu je mogao podii
pokradeni vlasnik, ali i nevlasnik. Tuba je bila usmjerena protiv lopova, ali i njegovih
pomagaa i podstrekaa, a osuenika je stizala infamia. Ovom tubom pokradeni
dobiva novanu naplatu, ali ne i stvar, te on moe podii REI VINDICATIO za povrat
stvari. A za povrat stvari pripadala mu je i CONDICTIO FURTIVA. Ova tuba je
povoljnija jer on ne dokazuje pravo vlasnitva ve samo injenicu krae i tui lopova na
rem dare oportere. On trai da se na njega prenese vlasnitvu iako je on jo vlasnik
ukradene stvari. Ova tuba se upotrbljavala i ako je stvar kod TATA propala i bez njegove
krivnje. TAT je uvijek u zadocnjenju te odgovara i za sluajnu propast stvari. Ova tuba
je pripadala samo pokradenom vlasniku, a prelazila je i na nasljednike, kako na aktivnoj,
tako i na pasivnoj strani.

122

RAPINA
Rapina je protupravno nasilno oduzimanje stvari; razbojnitvo. Prvobitno je pripadala
pod pojam furtuma, ali je kasnije izdvojena u poseban oblik delikta. Pretor je izdao edikt
kojim je uvedena ACTIO VI BONORUM RAPTORUM za nasilno oduzimanje stvari ili
oteenje tueg imetka sa naoruanim ljudima, a kasnije je to proireno i na naoruanog
pojedinca. Ova tuba bila je usmjerena na plaanje iznosa etverostruke vrijednosti
stvari u roku od godinu dana, a kasnije jednostruke. Ova stroija kazna za silovito
oduzimanje stvari sluila je vladajuoj klasi protiv svake vrste pobune i oruanih
ustanaka. Budui da je rapina samo kvalificirani oblik furtuma ubraja se meu civilna
delicta privata, mada se kazna ostvarivala pretorskom tubom. Ova tuba (ACTIO VI
BONO RAPTORUM) je po Justinijanovom pravu ACTIO MIXTAE: jednostruka
vrijednost je naknada tete (REI PERSECUTO), a trostruka je kazna (POENA). Pripadala
je oteenom, a osuenog je stizala infamia.
Jednakom kaznom kao i raptor, po pretorskom ediktu se kanjava i onaj koji bi usljed
poara, potresa, brodoloma ili navale gusara, makar i bez sile, prisvojio tue stvari.
DAMNUM INIURIA DATUM (civilno pravo)
Damnum je protupravno oteenje tue stvari. Ovaj delikt je zakoniku XII ploa bio
poznat ali nije bilo postavljeno jedinstveno obiljeje tog delikta. Kazne su takoer bile
razliite za pojedine sluajeve. Tako je kazna za onoga koji posjee tue drvo bila 25 asa,
a ako to uini nou, kanjava se smru. Ako etveronona ivotinja oteti tuu stvar ili
popase tue plodove, odgovara vlasnik ivotinje akcijom DE PAUPERIJE tj. DE PASTU.
Ovdje spadaju i tete poinjene arobnjakim djelovanjem. U doba Republike donesen
je zakon LEX AQUILIA DE DAMNO kojim se regulie ovaj delikt, a sastoji se iz 3
poglavlja:
I poglavlje: Govori o kazni za onoga ko protupravno ubije tueg roba ili etverononu
ivotinju koja spada meu stoku i ivi u stadu. Poinitelj mora platiti novanu kaznu,
koja iznosi najvie vrijednost koju je rob ili ivotinja imala tokom posljednje godine.
II poglavlje: Govori o odgovornosti adstipulatora koji prevarno otpusti dug
III poglavlje: Govori o svakom drugom oteenju roba ili stoke, ili bilo koje druge stvari.
U ovom sluaju kazna iznosi najveu vrijednost koju je stvar imala u posljednjih 30 dana.
Upravo u vezi s ovim pitanjima razvila se nauka o pitanjima uzrone veze (KAUZALNI
NEXUS) i krivnje (DOLUS, CULPA) tj. nauka o osnovnim elementima teorije o naknadi
tete.
to se tie uzrone veze trailo se da teta bude nanesena izravno (CORPORE
CORPORI DATUM). Zato pod udar zakona nije potpadala teta nanesena neizravno, kao
ni teta ako stvar nije oteena fiziki. Ali da ne bi ostali nekanjeni u tom sluaju je
pretor davao ACTIONES IN FACTUM. Trai se da je teta poinjena protupravno
INIURIA i objektivna odgovornost. Dok u republikansko doba trai se subjektivna
odgovornost. Damnum iniria datum poinje znaiti isto to i damnum culpa datum.

123

Trai se subjektivni element krivnje (CULPA AQUILIANA) a krivnja se shvaa veoma

iroko: ona obuhvata dolus, ali i svaku najmanju nemarnost i nepanju, kao i nespretnost i
slabost, a od odgovornosti je izuzet samo sluaj. Tubu moe podii samo vlasnik stvari,
ali je pretor pomou actiones in factum tu mogonost dao i drugim stvarnopravnim
ovlatenicima (uzufructuar, uzuar, zaloni vjerovnik, poteni pronalaza). A kod
obveznopravnog jedino je zakupnik uivao ovu tubu. Ovom tubom se postie najvia
vrijednost stvari u posljednjih godinu dana, odnosno 30 dana. Tueni koji porie tubeni
zahtjev osuuje se IN DUPLUM.
INIURIA (civilno pravo) privatni delikt
Iniuria je namjerna povreda tue osobnosti. Ovdje spada napad na tjelesni integritet
(realna iniuria) kao i svaka druga povreda asti i slobode. U kasnijem pravu sva djela
koja spadaju pod pojam ovog delikta nose u sebi vie ili manje znaaj uvrede za
oteenog.
REALNA I VERBALNA INIURIA
Najstarije pravo smatralo je takvom povredom samo tjelesni napad (realna iniuria), a po
zakoniku XII ploa to su:
1. MEMBRUM RUPTUM tj. osakaenje uda ili unitenje nekog organa za koji je
predviena privatna osveta putem TALIONA, ukoliko se poinitelj i oteeni ne nagode
novano (pactum).
2. OS FRACTUM tj. prijelom kosti, za koji je zakonom utvrena novana otkupnina od
300 asa ako se radi o slobodnom ovjeku, a 150 asa ako se radi o robu. Kasnije se oteta
roba kanjava kao oteta druge stvari (LEX AQUILIA)
3. Svaka druga povreda ili nasilje protiv tijela kanjava se u zakonu predvienom
novanom kaznom od 25 asa.
Pored tog zakonik XII ploa spominje i dva sluaja netjelesnih povreda koje se
kanjavaju smru: MALUM CARMEN INCANTARE i OCCENTARE. Vjerovatno se
radilo o nekim arolijama i proklinjanjima koji se progone kao javni delikti u javnom
kaznenom postupku.
Kasnije je oaj delikt proiren pa je po klasinom rimskom pravu iniuria obuhvaala
SVAKO DJELOVANJE I DRANJE KOJIM SE IZRAAVA NAMJERNO
VRIJEANJE ILI OMALOVAAVANJE DRUGE OSOBE. Pored realne iniurie sada
ovaj pojam obuhvata i verbalnu iniuriu. Pretor je za sve oblike iniuriae uveo tubu
ACTIO INIURIARUM AESTIMATORIA koja je strogo osobnog karaktera to znai da
ne prelazi na nasljednike. Dodatak aestimatoria ima zbog toga to visina novane kazne
nije vie bila stalno unaprijed odreena, ve ju je odreivao sudac prema slobodnoj
ocjeni, prema teini svakog pojedinanog sluaja i pravednosti. Tuba se moe podii u
roku od godinu dana, a povlai infamiju.
INIURIA je privatni delikt koji se sastoji i namjernoj povredi tue osobnosti, bilo
fiziki (realna iniuria) ili verbalnim napadom, vrijeanjem (verbalna iniuria).

124

PRIKRATA VJEROVNIKA ALIENATIO IN FRAUDEM CREDITORUM

(pretorsko pravo)
Prikrata vjerovnika je pretorskog prava koji nastaje kada dunik otui imovinu u
nastojanju da time oteti vjerovnika.
U poetku je dunik padao u ropstvo ili bivao ubijen, a kasnije je uvedena imovinska
odgovornost koja je bila usmjerena protiv cjelokupne dunikove imovine. U tom sluaju
obino je dolazilo do dunikovog steaja (VENDITO BONORUM), a kasnije do prodaje
pojedinanih predmeta imovine (DISTRACTIO BONORUM). Vjerovnik je mogao
posegnuti i za onom imovinom koja je prije te svrhe otuena od strane dunika. Kako bi
zatitio vjerovnikovo namirenje, ukoliko je dunik ve prije nastojao spasiti imovinu time
to ju je otuio ili poklonio, uveo je pravna sredstva. Takvo SPAAVANJE IMOVINE
smatra se prikratom vjerovniku.
U Justinijanovom pravu ta pravna sredstva su spojena u jedno ACTIO PAULIANA koja
pripada curator-u bonorum i svakom vjerovniku koji je otuenjem oteen. Oteenje
se moe sastojati u:
a) otuivanju tjelesnih stvari
b) oprostu duga
c) nepodizanju tube vezane za rok, itd.
NE MOE se pobijati PLATE POSTOJEEG DUGA, niti injenica to je DUNIK
PROPUSTIO PRIHVATITI NEKO STICANJE.
Pobijati se moe i osloboenje robova, te e rob koji je ve stekao slobodu biti vraen u
ropstvo i prodan. Pobijati se moe otuenje ako je time za vjerovnika nastala teta. Mora
kod dunika postojati volja da oteti vjerovnika (CONSILIUM FRAUDIS), a dunik
mora doi do vendiciae bonorum kod koje vjerovnici nee moi biti namireni.
Meutim, dovoljno je bilo da je dunik svjestan da ima vjerovnike i da mu prijeti
insolvencija, a ipak pogorava svoje imovinsko stanje. Tuba se moe podii protiv
samog dunika ali i protiv treeg lica koje se iz tog okoristilo, ali je trei odgovarao samo
ako je znao za dunikov dolus. Ali, ni to nije bilo potrebno, ako je trei stvar stekao
besplatno mogla se podii i protiv njega , a dobrovjerni trei je odgovarao do visine
obogaenja. Rok za podizanje ove tube bio je godinu dana, a nakon toga samo do iznosa
obogaenja (kao i protiv nasljednika). Ovo je penalna tuba, a svrha joj je da se oteeni
dovede u stanje kao da se otuenje nije dogodilo.
CONSILIUM FRAUDIS volja kod dunika da oteti vjerovnike.
Trei je odgovarao ako je CONSCIUS FRAUDIS - ako je znao za dolus
* kauzalna odg. (objektivna) temelji se na kauzi
kulpozna odg. (subjektivna) temelji se na krivnji

KVAZIDELIKTI

125

Pod pojmom kvazidelikata unijeto je u Justinijanovo pravo nekoliko sluajeva

nedozvoljenih postupaka, koje je ranije pretor kanjavao na osnovu actiones in factum.
Ti sluajevi nemaju meusobne blie veze niti slinosti, pa su vjerovatno svrstani u ovu
kategoriju obaveza jer; BILO ZBOG NEPOSTOJANJA NAMJERE tj. KRIVNJE, BILO
ZBOG IZOSTALE POSLJEDICE, nisu mogli biti uvrteni u delikte. Nastaju quasi ex
delicto.
U kvazidelikte spadaju:
1. IUDEX QUI LITEM SUAM FECIT
Radi se o sucu koji bi povredom svojih dunosti, a naroito povredom zakona i prava
nanio tetu nekoj stranci. Sudac odgovara ne samo ako to uini dolozno nego i u sluaju
svoje manje nemarnosti (IMPRUDENTIA neznanje). Sudac je ovdje namjerno ili zbog
nemarnosti donio nepravilnu presudu. Oteena stranka mogla je traiti naknadu tete od
samog suca, jer u periodu ORDO IUDICIORUM PRIVATORUM nije postojala
institucija APELACIJE. U tim se sluajevima smatralo da je sudac spor uinio svojim, te
je postao odgovoran oteenom (actiones in factum).
2. ACTIO DE DEIECTIS VEL EFFUSIS (bacati ili izliti)
Ako bi iz kue ili stana bilo neto izbaeno ili izliveno na prohodno mjesto, te bi nastala
teta na tijelu ili imovini prolaznika, odgovarat e imalac stana, bilo vlasnik kue bilo
stanar (HABITATOR) odnosno prostorije, bez obzira da li je on to sam uinio ili je to
uinio neko od njegovih ukuana. Ovdje moe doi i do odgovornosti bez krivnje, a tuba
je bila pretorska actiones in factum.
- Ako je oteena neka stvar, dobit e oteeni dvostruku (2X) nadoknadu tete.
- Ako je ubijen neki ovjek daje se popularna (u pr. redu bliim roacima ) tuba na globu
od 50000 sesteraca (kazna)
- Ako je ranjen ovjek daje se tuba na nadoknadu tete (trokove lijeenja i izgubljena
zarada)
3. ACTIONES DE POSITIS ET SUSPENSIS
Ide protiv vlasnika kue ili najmnika kue iz koje je bilo neto lako objeeno ili
postavljeno da bi moglo pasti na prohodno mjesto i nekoga otetiti. Pretor daje popularnu
tubu (CUIVIS EX POPULO) na plaanje globe od 10000 sesteraca. Tu se odgovara ve
za samu stvorenu opasnost. Ako bi stvar zaista pala i nekoga otetila odgovarat e krivac i
po ACTIO LEGIS AQUILIAE. Ova tuba ukazuje na teke stambene prilike bez
komfora, tako da su se stvari morale vjeati po prozorima.
4. ACTIO FURTI ET DAMNI ADVERSUS NAUTAS, CAUPONES ET
STABULARIOS (kraa i teta protiv mornara, gostioniara i dralaca staja)
Vlasnici brodova, gostionica i staja odgovaraju ovom tubom za krae i oteenja koja
poine njihovi ljudi (namjetenici) ili osobe koje kod njih stalno stanuju, na stvarima
primljenih putnika. Njihova odgovornost ide IN DUPLUM (radi se o odgovornosti bez
vlastite krivnje) odgovarali su u dvostrkom iznosu vrijednosti ukradene ili oteene
stvari. U ostalim sluajevima, osim vie sile, odgovaraju u jednostrukom iznosu.

NASLJEDNO PRAVO

126

Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima s regulie prelaz imovinskih prava i
obaveza s jednog subjekta na drugog u sluaju smrti. Nasljedno pravo ulazi u skupinu
imovinskih prava. Putem nasljeivanja ostvaruje se tzv. univerzalna sukcesija, tj. prenos
sveukupnosti prava i obaveza, osim strogo linih i javnih obaveza na osnovu jednog
pravnog akta sa ostavitelja na nasljednika. Za nasljednika se upotrebljava HERES, a za
ostavitelja DE CUIUS ili DEFUNCTUS. U nasljednom pravu su najvie zastupljeni
pravni poslovi iz skupine negotia mortis causa. Osnov sticanja nasljedstva po rimskom
pravu je mogao biti dvojak: testament ili oporuka, ili zakon; dok e kasnije biti
ustanovljena kategorija nunog nasljednog prava. Rimsko pravo je stajalo na principu
NEMO PRO PARTE TESTATUS PRO PARTE INTESTATUS DECEDERE POTEST, to
znai da niko ne moe istovremeno nasljeivati po dva osnova, i po testamentu i po
zakonu. Testament ima prvenstvo, kao pravni osnov nasljeivanja pred zakonom.
Do zakonskog ili intestantnog nasljeivanja doi e samo u sluaju ukoliko je ostavitelj
umro bez testamenta. Historijski posmatrano nasljedno pravo u rimskom pravu je prolo
kroz sljedee 4 faze razvoja:
1) HEREDITAS predstavlja civilno nasljedno pravo . ono je preferiralo agnatsko
srodstvo kao osnov nasljeivanja.
2) PRETORSKO nasljedno pravo BONORUM POSSESSIO koje poinje uvoditi krvno
srodstvo ili kognaciju kao osnov nasljeivanja, pored jo uvijek od strane civilnog prava
priznavane agnacije.
3) CARSKO nasljedno pravo koje nastavlja reforme zapoete u pretorskom pravu, a
posebno se odlikovalo uspjenim rjeavanjem pitanja meusobnog nasljeivanja izmeu
majke i djece.
4) JUSTINIJANOVO nasljedno pravo koje je dosljedno preuzelo princip krvnog srodstva
kao osnov nasljeivanja.

TESTAMENT (OPORUKA)
Testament je jednostrani pravni posao mortis causa kojim ostavitelj odreuje
nasljednika svoje imovine. Testament je u rimskom pravu bio jedan formalistiki pravni
posao, a bitni elementi testamenta su imenovanje nasljednika HEREDIS INSTITUTIO.
Bez imenovanja nasljednika nema testamenta. Formalizam se ogledao u odreenju da
imenovanje nasljednika u svakom testamentu mora biti na samom poetku testamenta.
Bilo koje odredbe koje bi se nale ispred imenovanja nasljednika su gubile pravnu snagu.
Sam in imenovanja nasljednika je takoer bio formalan. Ono je moralo imati
zapovijedni ton i biti izvreno tano odreenim latinskim rijeima. Sa opim opadanjem
znaaja formalizma u rimskom pravu i ova strogost forme testamenta e vremenom
slabiti. Testamentu se nije mogao dodavati rezolutivni uvjet, poto bi se to protivilo
principu SEMEL HERES SEMPER HERES tj. jednom nasljednik uvijek nasljednik.
Testament je u rimskom pravu proao kroz vie faza razvoja:

127

Najstariji oblici testamenta su bili TESSTAMENTUM COMITIS CALATIS ili komicioni

testament, koji je sastavljen pred narodnim kurijatskim skuptinama koje su se dva puta
godinje (24. marta i 24. maja) sazivale samo u te svrhe. Meutim, ubrzani tempo
ekonomskog razvojakoji dovodi do procesa slabljenja agnatske veze i omoguavanja
egzistencije pojedinaca izvan porodinih zajednica postavit e pred pravni poredak
zadatak iznalaenja efikasnijihoblika testamentarnog raspolaganja. Kao najstariji oblik
testamenta uzima se i TESSTAMENTUM IN PROCINCTUM kasnije nazvan
TESSTAMENTUM MILITIS ili vojniki testament koji je sainjen neformalnom
usmenom izjavom vojnika pred svojim saborcima, pred odlazak u znaajne vojne
pohode. Ukoliko bi se vojnik vratio iv iz tih vojnih pohoda njegova izjava posljednje
volje bi njegovim povratkom ubila pravnu snagu. Bitno je napomenuti da je testament
tzv. opoziva posljednja volja ostavitelja, to znai da je on moe mijenjati sve do asa
svoje smrti, a pravu vanost ima posljednja izjavljena volja, koja derogira sve ranije
eventualno date izjave.
Sljedei oblik testamenta je tzv. MANCIPACIONA OPORUKA. U stvari, po strogim
naelima ovdje se vie radi o jednom pravnom poslu meu ivim inter vivos, nego o
testamentu. Ostavitelj bi jo za svog ivota cjelokupnu ostavinsku masu putem
mancipacije prenosio u vlasnitvo osobe svog povjerenja (FAMILIAE EMPTOR), tj.
kupac porodine imovine kojem bi usmeno saopio imena svojih nasljednika kojim bi
familiae emptor nakon ostaviteljeve smrti trebao podijeliti imovinu. Meutim, izvrenje
ove zamolbe od strane ostavitelja upuene familiae emptoru se temeljilo na bona fides
tj. dobroj vjeri i potenju familiae emptora. Da bi se ublaila neizvjesnost u realizaciji
ostaviteljeve posljednje volje prelazi se na novi oblik testamenta tzv. TESSTAMENTUM
PER AES ET LIBRAM koji ima dosta slinosti sa prethodnim oblikom, vei pravni
znaaj se stavlja na NUNCUPATIO odnosno usmeni dogovor izmeu ostavitelja i
familiae emptora, a osnovna razlika je u tome to ovdje vie familiae emptor ne postaje
vlasnikokm ostavinske mase ve samo detentorom (draocem te mase).
Sljedeu fazu ini pismeni testament PER AES ET LIBRAM koji se takoer obavljao u
obliku mancipacije s tim to se sada usmeni dogovor pismeno fiksira na posebnim
votanim ploicama koje se meusobno uvezuju tako da njihovi sadraji tj. imena
nasljednika ostaju nepoznati sve do asa razvezivanja tih ploica.
Pretorsko pravo uvodi poseban oblik testamenta tzv. BONORUM POSSESSIO
SECUNDUM TABULAS predstavljeno u pismenoj oporuci koja je morala biti potpisana
od strane 7 svjedoka, pri emu nije obavljan akt mancipacije.
Justinijanovo pravo je uvelo 2 osnovne kategorije oporuka:
a) REDOVNE
U okviru redovnih oporuka postojala je usmena oporuka tzv. TESSTAMENTUM
NUNCUPATIVUM koja je sainjavana u formi UNITAS ACTUSA to znai da je
usmena izjava morala biti data pred 7 svjedoka koji su morali istovremeno biti prisutni te
koji su u tu svrhu morali biti posebno pozvani tzv. TESSTES ROGATI.
Postojale su redovne pismene oporuke koja je mogla biti vlastoruno napisana i potpisana
od strane testatora TESSTAMENTUM HOLOGRAFUM ili je mogla biti sainjena od
strane treeg lica, a samo vlastoruno potpisana od strane testatora je TESSTAMENTUM
ALOGRAFUM.
U okviru redovnih oporuka postojale su i tzv. javne oporuke kao npr. TESSTAMENTUM
APUD ACTA CONDITUM ili testament napravljen pred sudom, TESSTAMENTUM

128

PRINCIPI OBLATUM kao pismena oporuka predata na uvanje carskoj kancelariji.

b) u okviru IZVANREDNIH oporuka postoji TESSTAMENTUM MILITIS ili vojniki
testament, TESSTAMENTUM RURI CONDITUM ili seoski testament za iju
punovanost je traeno prisustvo 5 svjedoka, TESSTAMENTUM PESSTIS TEMPORE
CONDITUM testament napravljen za vrijeme velikih zaraznih bolesti epidemija, pri
ijem sastavljanju nisu morali biti prisutni istovremeno svi svjedoci. Poseban oblik
testamenta za nepismene i slijepe osobe za iju punovanost je traeno prisustvo 8
svjedoka.
ZAKONSKO NASLJEIVANJE
Sutina zakonskog nasljeivanja, do ije primjene dolazi samo ukoliko je ostavitelj
umro, a da prethodno nije sainio testament, se ogleda u injenici da su srodnici
ostavitelja podijeljeni u tzv. nasljedne redove prema kriterijumu blizine srodstva sa
ostaviteljom.
Po zakoniku XII ploabila su tri nasljedna reda:
I - SUI HEREDES kao najblii agnatski srodnici ostavitelja, koji su se nalazili u
kategoriji HEREDES NECESSARII, a znai da nisu imali mogunost izbora o
prihvatanju nasljedstva, morali su biti nasljednici.
II - PROXIMUS AGNATUS u koji ulaze najblii agnati izvan kruga ue porodice. To
su npr. braa i sestre sa svojim potomcima. Oni ulaze u skupinu HEREDES
VOLUNTARII, mogli su birati da li e prihvatiti nasljedstvo.
III - GENSILES pripadnici istog gensa.
Pretor e uvesti poseban sistem nasljednih redova. On nije mogao nekoga uiniti
nasljednikom, ali je uvodei krvno srodstvo ili ''cognatio'' kao osnov nasljeivanja
odreene kategorije srodnika mogao i to samo na izriiti njihov zahtjev dodijeliti posjed
ostavinske mase BONORUM POSSESSIO. Najblii krvni srodnici su zahtjev za
dodjeljivanje tog posjeda mogli postaviti u roku od godinu dana, a ostali daljnji krvni
srodnici u roku od 100 dana. Protekom uzukapionog roka BONORUM POSSESSOR e
biti pretvoren u civilnog nasljednika tj. HERESA.
Nasljedni redovi se po pretorskom pravu dijele na:
I - UNDE LIBERI odnosno potomci, djeca ostavitelja. Pretor je omoguio da se moe
pojaviti kao nasljednik i emancipirani sin koji je aktom emancipacije bio osloboen
oinske vlasti i na taj nain izaao iz kruga agnatskih srodnika ostavitelja. Pod uvjetom
da pretor ne izvri dunost tzv. COLLATIAE (COLLATIO BONORUM), on je bio duan
u ostavinsku masu unijeti cjelokupnu osobnu imovinu koju je stekao nakon akta
emancipacije, kako bi na taj nain bio izjednaen i doveden u ravnopravan poloaj sa
ostalim svojim agnatskim srodnicima koji su za to vrijeme doprinosili uveanju
zajednike porodine imovine.
II UNDE LEGITIMI u koji ulaze osobe koje su se inae pozivali na nasljedstvo po
zakonu XII ploa. Meutim, poto su sinovi porodice ve bili u prvom nasljednom redu,
a pripadnost gensu je izgubila na znaaju, faktiki ovdje se radilo o brai i sestrama
ostavitelja kao pripadnicima ovog nasljednog reda.
III UNDE COGNATI predstavljeni u ostalim krvnim srodnicima zakljuno do estog,
odnosno sedmog stupnja srodstva.

129

IV UNDE VIR ET UXOR odnosno preivjeli brani drug.

U carskom periodu je sa SENATUS CONSULTUM TERTULIANUM dato pravo majci
da moe nasljeivati djecu, a sa SENATUS CONSULTUM ORFICIANUM je
omogueno pravo djeci da nasljeuju majku.
Justinijanovo pravo je reforme nasljednog prava sprovelo u Novelama i uvelo krvno
srodstvo kao iskljuivi osnov nasljeivanja. Uveden je institut SUCCESSIO ORDINUM,
prema kojem blii nasljedni red, ukoliko ne prihvati nasljedstvo, poziva se sljedei
nasljedni red, kao i institut SUCCESSIO GRADUUM prema kojem blii srodnik
iskljuuje daljnjeg srodnika iz nasljeivanja.
Justinijanovo pravo je poznavalo etiri nasljedna reda:
I DESCENDENTI odnosno djeca ostavitelja.
II ASCENDENTI odnosno roditelji ostavitelja, te njihova punokrvna braa i sestre.
III CONSANQUINEI (po ocu) i UTERINI (po majci) odnosno polubraa i polusestre.
IV COLATERALES krvni srodnici u pobonoj liniji srodstva zakljuno sa estim
odnosno sedmim stupnjem srodstva.

NUNO NASLJEDNO PRAVO

Ovo pravo se javilo kao potreba zatite interesa u nasljeivanju najbliih srodnika
ostavitelja u periodu kada je bila potpuno izraena sloboda testamentarnog raspolaganja
imovinom. U praksi se deavalo da je ostavitelj imovinu rasporedio osobama koje nisu
ulazile u krug njegovih najbliih srodnika i koje nisu uestvovale u stvaranju ostavinske
mase. Nuno nasljedno pravo u svom razvoju je prolo kroz dvije faze razvoja:
I Formalno nuno nasljedno pravo koje je uvelo ogranienja u smislu da najblii
srodnici nisu mogli biti mimoieni u oporuci, morali su biti ili imenovani nasljednikom
ili iznaslijeeni odnosno exheredirdni. Sin porodice je morao biti poimenino
iznaslijeen, dok su ostali srodnici mogli biti iznaslijeeni jednom uopenom
formulacijom. Meutim, nisu bila postavljena ogranienja u pogledu iznaslijeivanja,
tako da je ostavitelj ipak mogao, pridravajui se ovih formalnih ogranienja, ponovo
ostaviti najblie srodnike bez nasljedstva. Zbog toga se i zove formalno nuno nasljedno
pravo.
II Materijalno nuno nasljedno pravo je uvedeno od strane posebnih tzv. centumvirskih
sudova koji su kao svoju glavnu nadlenost imali rjeavanja nasljedno-pravnih pitanja.
Zakon LEX FALCIDIA je donio propis kojim najmanje tzv. DEBITA PORTIO ili
LEGITIMA PORTIO mora ostati slobodna od bilo kakvih optereenja. Iznasljeivanje
najbliih srodnika je moglo uslijediti samo iz tzv. Opravdanih razloga za iznasljeivanje,
a ovi razlozi su mogli biti predstavljeni u aktivnostima najbliih srodnika, kao to su
gruba nebriga ili nemarnost prema ostavitelju, pokuaj ubistva i izvrenje nekih najteih
krivinih djela. Ukoliko bi se ipak desilo da ostavitelj u oporuci zaobie svoje najblie
srodnike, oni su imali na raspolaganju QUERELLA INOFFICIOSI TESTAMENTI sa
kojom su mogli pobijati takvu oporuku i traiti izruenje njima pripadajueg tzv. nunog
nasljednog dijela. Oni su takoer mogli prema tubi QUERELLA INOFFICIOSI DOTIS
i INSINUATIO DONATIONIS pobijati i odreena raspolaganja imovinom koja je izvrio

130

ostavitelj za svog ivota, s namjerom da na taj nain umanji ostavinsku masu.

QUERELLA INOFFICIOSI TESTAMENTI je bila strogo osobna tuba, dakle ulazila je
u skupinu ACTIONES VINDICTAM SPIRANTES, to znai da nije prelazila na
nasljednike. Rok za njeno podizanje prvobitno je bio odreen sa dvije godine, a kasnije sa
pet godina od asa ostaviteljeve smrti. Ukoliko bi pak ostavitelj u oporuci nunim
nasljednicima ostavio u nasljedstvo dio ostavine koji je bio manji od iznosa nunog
nasljednog dijela, onda su oni mogli upotrijebiti posebnu tubu ACTIO AD
SUPLENDAM LEGITIMA sa kojom su traili nadopunu svog nasljednog dijela do
visine nunog nasljednog dijela. Inae, nuni nasljedni dio je iznosio intestantnog
nasljednog dijela, dakle onog dijela koji bi nasljedili kao zakonski nasljednici da
ostavitelj nije napravio opruku. U krug nunih nasljednika ulazili su ascendenti i
descendenti. Znai, materijalno nuno nasljedno pravo u svakom sluaju osigurava da e
nuni nasljednici uvijek dobiti neto iz ostavinske mase.
DELACIO I AKVIZICIJA
Da bi dolo do nasljeivanja morale su biti ostvarene sljedee tri pretpostavke:
a) smrt DECUIUSA;
b) sposobnost DECUIUSA da ima nasljednike;
c) postojanje nasljednika i njihova sposobnost da budu nasljednici.
DELACIO ili pripad nasljedstva predstavlja pozivanje odreenog subjekta za
nasljeivanje. Delacija dolazi do svog uinka asom ostaviteljeve smrti. Osnov po kojem
neko moe biti pozvan na nasljedstvo moe biti testament, zakon i nuno nasljedno
pravo.
AKVIZICIJA predstavlja prihvat nasljedstva. U odnosu na prihvat nasljedstva svi
nasljednici se dijele u dvije skupine:
a) HEREDES NECESARII koji nisu imali mogunost izbora u prihvatu nasljedstva i
nisu mogli izbjei ulogu nasljednika, kao npr. ''sui heredes'', robovi, itd.
b) HEREDES VOLUNTARII koji su imali mogunost izbora i nasljednicima su
postajali tek ukoliko i kada oituju volju o prihvatu nasljedstva. Sam in prihvata
nasljedstva mogao je biti obavljen na sljedee naine:
1) CRETIO predstavlja sveani, usmeni, formalistiki prihvat nasljedstva.
2) PRO HEREDE GESTIO prihvat nasljedstva putem konkludentnih radnji.
3) ADITIO NUDA VOLUNTATE izriiti, ali neformalni prihvat nasljedstva.
Prihvat nasljedstva je morao biti bezuvjetan s obzirom na dejstvo principa SEMEL
HERES SEMPER HERES. U poetku nije postojao rok u kojem je prihvat morao biti
obavljen, meutim zbog zatite interesa povjerilaca koji su imali odreena potraivanja
prema ostavinskoj masi uveden je SPATIUM DELIBERANDI tj. rok za razmiljanje u
kojem su nasljednici morali odluiti o prihvatu nasljedstva.
REPUDIATIO

Odbijanje nasljedstva moglo je biti izvreno na bilo koji nain bez strogo propisane
131

forme. Nije bio dozvoljen opoziv odbijanja nasljedstva osim izuzetka uvedenog za
minore, koji su se u tu svrhu mogli posluiti sa RESTITUTIO IN INTEGRUM.
HEREDITAS IACENS

Izmeu asa delacije i akvizicije obino se kae da ostavin lei IACENS. Ona sada
predstavlja imovinu bez gospodara odnosno titulara i kao takva uiva poseban pravni
poloaj. Prema stvarima iz ostavinske mase nije bilo mogue primijeniti akt
OCCUPACIE, a u klasinom periodu je uveden poseban oblik ODRAJA tzv. usucapio
pro herede. U tom periodu imovina se poveava ili smanjuje, prirodnim ili pravnim
putem kao npr. prirodnim plodovima, zakupninom, rentom, itd. Meutim, osnovni cilj dje
da se ta imovina sauva za budue nasljednike. Nasljednici nasljeuju umrlog od asa
njegove smrti, a ostavina na osoben nain predstavlja linost ostavitelja. Inae, pravni
reim leee ostavine je dosta sporan. Neki je uvrtavaju kao poseban oblik iuristikih
osoba, dok je neki posmatraju kao institut koji se protivi principima univerzalne
sukcesije. U tom periodu bilo je mogue uzimanje stvari u posjed koje pripadaju leeoj
ostavini i ostvarivanje nad njima tzv. usucapio pro herede. Ovaj specifini oblik
uzukapije je odreivao posjeovanje stvari u roku od godinu dana pri emu se nije traila
iusta causa i bonae fides, pri emu se sticalo vlasnitvo na itavoj ostavini kao i
poloaj nasljednika takve ostavinske mase iako se posjedovala samo pojedinana stvar iz
te mase.
Meutim, u klasino vrijeme e liberalan reim uzukapije biti ogranien u smislu da se
posjedovanjem pojedinanih stvari iz ostavinske mase nee vie stjecati cjelokupna
ostavina kao ni opoloaj nasljednika, ve e se sticati samo pravo vlasnitva samo na
onim stvarima nad kojima je ostvaren posjed u trajanju od godinu dana i dalje bez
traenja i cause i bona fides. Car Hadrijan je svojom konstitucijom odredio da nasljednik
moe sa posebnom tubom HEREDITAS PETITIO traiti povrat ve uzukapirane stvari
iz ostavine. Car Marko Aurelije je odredio da nepoteno zaposjedanje tue ostavine
predstavlja zloin tako da se usucapia pro herede dovodi u sistem redovne dosjelosti.
Nasljednik produuje osobnost ostavitelja, on stupa u njegov pravni poloaj u
cjelokupnosti svih pravnih obaveza.
Aktom CONFFUSIO BONORUM dolazi do spajanja ostavinske mase sa imovinom
nasljednika u jednu cjelinu. Nasljednik odgovara neogranieno za dugove ostavitelja. U
interesu vjerovnika uveden je institut BENEFICIUM SEPARATIONIS na osnovu kojeg
su ostaviteljevi vjerovnici mogli u roku od 5 godina traiti razdvajanje ostavinske mase
od imovine nasljednika, a u interesu zatite nasljednika uveden je institut BENEFICIUM
IN VENTRARII ili dobrobit popisa na osnovu kojeg su nasljednici u roku od 30 dana
mogli izvriti popis ostavinskih stvari i obaveza kako bi na taj nain ograniili sopstvenu
odgovornost za ostaviteljeve dugove do granice visine vrijednosti nasljeene ostavine.
PREGLED RIMSKOG SUDSKOG POSTUPKA

132

Drava je kao organ vlasti nad graanima ve rano u svoje ruke preuzela pravosudnu
funkciju. Ona propisuje parnini postupak kojim se graanima prua pravna zatita i
kojeg se duan pridravati svako ije je pravo povrijeeno i ko trai sankcije. Sadanji
postupak, kako ga mi danas shvatamo, nastaje u kasno carsko doba, ali je rimski sudski
postupak proao kroz tri faze:
1. LEGIS AKCIONI
2. FORMULARNI
3. EXTRAORDINARNI ili KOGNICIONI.

1) LEGIS AKCIONI POSTUPAK

LEGIS AKCIONI je dobio naziv po tzv. ''legis akcijama'', tj. sveanim formulama ije
su rijei bile precizno unaprijed fiksirane i koje su stranke u postupku ''in iure'' imale
doslovno tako izgovoriti i popratiti eventualnim gestovima. Posljedica pogreke u
izgovaranju formule bila je gubitak spora. Karakteristike ovog postupka su bile
formalizam i zakonski osnov na kom su se temeljile ''legis akcije''. Bilo ih je pet:
a) LEGIS ACTIO IN SACRAMENTO koja se javljala u dva oblika: LEGIS ACTIO IN
SACRAMENTO IN REM za zatitu vlasnitva i drugih apsolutnih prava i LEGIS ACTIO
IN SACRAMENTO IN PERSONAM namjenjena za ostvarivanje obligacionih zahtjeva.
b) LEGIS ACTIO PER INDICIS ARBITRIRE POSTULATIONEM koja se
upotrebljavala za tube iz stipulacije i diobu zajednike stvari.
c) LEGIS ACTIO PER CONDICTIONEM je sluila za dugove odreene svote novca, a
kasnije i drugih odreenih stvari. Za obaveze koje su glasile na CERTUM.
d) LEGIS ACTIO PER MANUS INIECTIONEM je sluila osobnom izvrenju protiv
linosti dunika.
e) LEGIS ACTIO PER PIGNORIS CAPIONEM slui za izvrenje nad imovinom
dunika
2) FORMULARNI POSTUPAK
FORMULARNI POSTUPAK je uveden kad formalizam i ukoenost legisakcionog
postupka vie nisu mogli zadovoljiti novonastalim ekonomskim prilikama. I ovaj
postupak, kao i legosakcioni ostaje dvodijelan te stranke u postupku ''in iure'' u
neformalnom obliku iznose tvrdnje i protutvrdnje i biraju suca, a bitne take spora se
pismeno fiksiraju u ispravi koja se naziva formula.
U drugom dijelu postupka ''apud iudicem'' izabrani sudac na temelju formule provodi
dokaze i izrie presudu prema uputi sadranoj u formuli.
Sastavni dijelovi formule su:
* INTENTIO, DEMONSTRATIO, ADINDICATIO I CONDEMNATIO, s tim to svaka
formula ne mora sadrati sve. Na samom poetku svake formule stoji jo i imenovanje
suca.
* INTENTIO je temeljni dio formule koji sadrava zahtjev tuitelja.

133

* DEMONSTRATIO ima svrhu da kod tubi sa ''intentio incerta'' sucu poblie oznai
pravni odnos iz kog je nastao tuiteljev zahtjev.
* ADINDICATIO dolazi u obzir kod diobenih akcija.
* CONDEMNATIO je nalog sucu kako da presudi u sporu tj. da li da tuenog osudi ili da
ga oslobodi. Presuda je uvijek glasila na novac.
Meu vanrednim sastavnim dijelovima formule najvanije je EXCEPTIO prigovor.
Na prigovor tuenog, tuitelj je mogao nalaziti protuprigovor REPLICATIO, na ta je
tueni opet mogao prigovoriti DUPLICATIO.
Pored civilno-pravnih formula postojale su i tri vrste pretorskih formula:
a) ACTIONES FICTICIAE su analogne civilnim, ali im fali neka bitna pretpostavka koja
se u datom sluaju fingira.
b)FORMULE SA PREMJETAJEM SUBJEKTA. Tu se u CONDEMNATIO navodi
druga osoba nego u INTENTIO, npr. zastupanje, cessia.
c) ACTIONES INFACTUM, one se ne pozivaju na pravo kao civilne koje su zbog toga
''in ius conceptae'', nego se u formuli opisuje injenino stanje koje pretor u izvjesnim
sluajevima titi. Sluile su za zatitu novonastalih odnosa koji nisu bili pokriveni
civilnim pravom.
3)EXTRAORDINARNI ILI KOGNICIONI POSTUPAK
Za vrijeme cara Augusta se neki predmeti vie ne rjeavaju u redovnom postupku
ORDOINDICIORUM PRIVATORUM, nego u novom vanrednom postupku COGNITIO
EXTRA ORDINEM. Ti sporovi su se rjeavali pred posebnim pretorima, konzulima ili
inovnicima. Meutim, vremenom ovaj vanredni postupak potpuno potiskuje dotadanji
redovni formularni postupak i sam postaje redovni.
Karakteristino je to to nastaje dvodioba postupka, nestaje izbor sudaca, jer suci tj.
dravni i carski slubenici sami vode postupak od poetka do kraja. Pozivanje pred sud
vie nije preputeno privatnoj inicijativi tuitelja tj. oteenog, nego se vri po slubenoj
dunosti od strane slubenih organa. U sluaju da se stranka ne odazove, uvodi se tzv.
ogluni postupak. Formule i excepcije prestaju biti okosnice postupka, nestaje slobodna
sudijska ocjena dokaza i uvode se dokazna pravila. Presuda vie ne mora glasiti na novac,
nego moe glasiti i na utueni predmet ili inidbu. Izvrni postupak se vodi pred
organima dravne vlasti.

134

135

136

137