Mr. sc.

Dinka ago
Ivan Vukui

UDK: 343.366
347.965.41:343.366
Primljeno: studeni 2011.
Pregledni znanstveni rad

GRAANSKOPRAVNI I KAZNENOPRAVNI ASPEKTI

NADRIPISARSTVA
U ovom radu autori analiziraju neusklaenost tri pravna izvora koji se svaki
na svoj nain bave jedinstvenim tematskim kompleksom instituta
nadripisarstva. Rije je o Zakonu o parninom postupku (i njegovim
odredbama o parninoj i postulacijskoj sposobnosti i zastupanju), Zakonu o
odvjetnitvu (i njegovim odredbama o pruanju pravne pomoi za nagradu) i
Kaznenom zakonu (i njegovom odreenju kaznenog djela nadripisarstva).
Autori predlau da se de lege ferenda razmisli o biu kaznenog djela
nadripisarstva s obzirom na to da smatraju apsurdnim da kao element bia
ovog kaznenog djela stoji neovlateno, a ne nestruno pruanje pravne
pomoi, te da se kriminalizira ak i ako je besplatno. Stoga predlau da samo
nestruno pruanje pravne pomoi predstavlja kanjivu radnju i to, po uzoru
na njemako i austrijsko zakonodavstvo, prekraj.
Kljune rijei: nadripisar, pravna pomo, neovlatenost, nestrunost

1. UVOD
Jedna od polaznih toaka od koje kree parnini postupak je stranaka
autonomija i naelo dispozitivnosti, odnosno da o slobodnoj volji stranaka
ovisi razvoj svih procesnih aktivnosti u parnici - domini litis. S obzirom na to
da se u parnici, u pravilu, odluuje o pravima kojima stranke mogu slobodno

Mr. sc. Dinka ago, znanstvena novakinja na Katedri za Graansko procesno pravo
Pravnog fakulteta Sveuilita u Splitu.

Ivan Vukui, dipl. iur., znanstveni novak na Katedri za Kazneno pravo Pravnog fakulteta
Sveuilita u Splitu.

raspolagati, nema zapreke da se autonomija ne oituje i u slobodi

poduzimanja radnji u postupku; jednako tako kao to stranka koja je
poslovno sposobna u naelu moe slobodno sama zastupati svoje interese i
zakljuivati najvei dio pravnih poslova, tako bi bilo logino da i u postupku,
kada prava iz takvih pravnih poslova postanu sporna, stranka moe sama
zastupati svoje interese, poduzimajui parnine radnje kojima je svrha
zatititi svoje pravo ili obraniti se od neopravdanih zahtjeva parninog
protivnika. Naravno, moderni parnini postupak nije jedino u funkciji zatite
individualnih, privatnih interesa, pa tako nije sporno da bi suvremeno
procesno pravo trebalo, uz zatitu privatnih interesa ostvariti i odreenu
socijalnu funkciju. Proceduralna pravinost i fair postupak zahtijevaju da se
pomogne stranci koja nije u stanju uinkovito braniti svoja prava. Meutim,
procesno pravo ne bi smjelo biti ravnoduno prema situacijama u kojima se
procesna ravnotea naruava uslijed nesposobnosti jedne strane da se na
uinkovit nain zastupa u parnici. S tim u vezi treba postaviti pitanje tko i
kako moe najbolje zastupati interese stranaka u sudskom postupku. Ovdje
moemo krenuti od tvrdnje da se svatko najbolje zastupa sam, prvenstveno
zbog neposredne motivacije i interesa, preko stajalita da stranku najbolje
moe zastupati punomonik po njenom izboru do zakljuka da stranake
interese moe najbolje zatititi sud i to pravilima o pouci neukim strankama i
otvorenom pravosuenju. Neupitno je da pri rjeavanju odreenih sporova ili
tipova sporova kvalificirani punomonik moe bitno pomoi i stranci u
ostvarenju njenih interesa i sudu u kvalitetnijem rjeenju spora. U raspravama
o potrebi kvalificiranog zastupanja redovito se spominje potreba
posjedovanja posebnih kvalifikacija zastupnika kao opravdanje njihovog
intenzivnog sudjelovanja u sudskom postupku.
2. GRAANSKOPRAVNI ASPEKTI NADRIPISARSTVA
2.1. Postulacijska sposobnost i nadripisarstvo
Postulacijska sposobnost (njem. Postulationsfhigkeit) je svojstvo neke
stranke da osobno, bez posredovanja izabranoga, u pravilu kvalificiranog
zastupnika (punomonika), moe poduzimati radnje u postupku s relevantnim
procesnopravnim uinkom, odnosno da drugi subjekti u postupku mogu svoje
radnje izravno poduzimati prema njoj s takvim uinkom. 1 2 3 Postulacijski

Usporedi kod JUHART, J., Civilno procesno pravo FNRJ, Ljubljana 1961., str. 184.
sposobnost dati procesnim dejanjem pravnorelevantno izrazne oblike.
2
Vidi GIUNIO, A. M., Postulacijska sposobnost, nadripisarstvo i ostalo, Pravo u
gospodarstvu, br. 4., 1997., str. 704-713.

nesposobna, a parnino sposobna stranka moe odreivati granice ovlatenja

svoga punomonika, ali sama ne moe djelovati pred sudom. 4 Ako
postulacijski nesposobna stranka nema parninu sposobnost, granice
ovlatenja punomoniku odreivat e njezin zakonski zastupnik. U
hrvatskom procesnopravnom sustavu stranke (uz odreene iznimke 91. a)
ne moraju zastupati profesionalni punomonici (odvjetnici). Stoga je naelo
toga procesnoga sustava da su stranke postulacijski sposobne ako za koju
kategoriju stranaka, odnosno za poduzimanje odreenih radnji nije to drugo
predvieno. 5 S obzirom na to da je povezanost pravnog ureenja
nadripisarstva i parnine, odnosno postulacijske sposobnosti oita, treba
naglasiti da su odredbe o nadripisarstvu sadrajno ire, jer obuhvaaju i
zastupanje pred sudovima, ali i svako drugo bavljenje pruanjem pravne
pomoi. Stoga emo pojam postulacijske sposobnosti razmotriti povezano s
pojmom nadripisarstva, ali opravdanost ili neopravdanost nadripisarstva kao
kaznenog djela treba ocjenjivati odvojeno. Do donoenja Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku6 punomonikom je
mogla biti svaka potpuno poslovno sposobna (fizika) osoba 7, osim osobe
koja se bavila nadripisarstvom (prijanji 90/1.). Odredbe o tome tko moe biti
punomonik radikalno su izmijenjene Novelom 2003. Tako stranke kao
punomonici mogu (u pravilu) zastupati samo odreene kategorije potpuno
poslovno sposobnih fizikih osoba. 8,9,10 Novelom 2003. postavljeno je pravilo

Podrobnije kod TRIVA, S., DIKA, M., Graansko parnino procesno pravo, sedmo
izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2004., str. 246. (dalje:
TRIVA-DIKA, GPPP): ZUGLIA, S., Graanski parnini postupak FNRJ, Zagreb, 1957., str.
330-331.; STANKOVI, G., Graansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 129-130.
4
Tako DIKA, M., IZMI, J., Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 2000., str. 175. (dalje: DIKA-IZMI, Komentar).
5
Tako TRIVA - DIKA, GPPP, str. 311-312.
6
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku, Narodne novine, br.
117/03. (dalje: Novela 2003.).
7
Pri ocjenjivanju ima li odreena osoba poslovnu sposobnost kako bi mogla biti
punomonikom mjerodavno je pravo njenog dravljanstva (79/1. Zakona o rjeavanju sukoba
zakona s propisima drugih zemalja, Narodne novine, br. NN 53/91, 88/01, dalje ZRSZ).
Punomonik koji ne bi bio parnino sposoban prema pravu drave koje je dravljanin, a
parnino je sposoban prema pravu Republike Hrvatske, ne bi mogao valjano zastupati
stranku u postupku. Naime, do takvog zakljuka a contrario dolazimo iz pravila temeljem
kojeg samo strani dravljanin koji kao stranka nastupa u postupku, koji nije parnino
sposoban prema pravu drave koje je dravljanin, ali je parnino sposoban prema hrvatskom
pravu, moe sam poduzimati radnje u postupku (79/2. ZRSZ).
8
Tako i: TRIVA DIKA, GPPP, str. 329.; IZMI, J., Punomonik u parninom postupku
novo ureenje, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci, br. 1., 2004., str. 125. O tome
da samo fizika osoba moe biti punomonikom u parninom postupku ve se po prijanjem
ureenju bila izjasnila i judikatura: VPSH: P 1173/81 PSP 20/314; VTSRH:P
2550/96 Zbirka 4/80.

da stranku kao punomonik moe zastupati samo odvjetnik (89. a/1.). Pri
emu se za odvjetnika pretpostavlja da je potpuno poslovno sposobna fizika
osoba (arg. ex 48.2., 56.2. ZO). Meutim, postoji i niz izuzetaka od toga
pravila, pa tako kao punomonik moe: a) stranku zastupati osoba koja je s
njome u radnom odnosu ako je potpuno poslovno sposobna (89. a/2.); b)
stranku fiziku osobu zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili
brani drug, ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi
nadripisarstvom (89. a/3.); c) u parnicama iz radnih odnosa radnika (dakle,
fiziku osobu) kao stranku zastupati osoba koja je u radnom odnosu u
sindikatu kojeg je on lan, a poslodavca (fiziku ili pravnu osobu) kao
stranku osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca koje je on lan
ili u udruzi poslodavaca vie razine u koju je udruena udruga poslodavaca
kojoj je on lan (434. a); d) stranku trgovako drutvo zastupati prokurist; e)
odreene pravne osobe kao stranke zastupati dravno odvjetnitvo; f) radi
primanja pismena stranku zastupati osoba koja nema svojstvo odvjetnika
(146., 147.). Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parninom
postupku 2008. godine11 unesena je i iznimka od pravila da je stranka
ovlatena sama izravno poduzimati radnje u postupku, pa tako po novome,
radi podnoenja revizije stranka koja nema pravosudni ispit mora angairati
punomonika, i to bilo odvjetnika ili drugu osobu s poloenim pravosudnim
ispitom koja ju je u tom svojstvu ovlatena zastupati (91. a). Meutim, ova
dunost angairanja kvalificiranog punomonika odnosi se iskljuivo na
podnoenje revizija, a ne i na poduzimanje drugih radnji u revizijskom
postupku.
2.2. Odvjetnici kao punomonici
Odredbom l. 89. a st. 1. ZPP po kojoj stranku kao punomonik moe
zastupati samo odvjetnik ako zakonom nije drukije odreeno, nije uvedeno
obvezatno zastupanje od strane profesionalnih punomonika, odvjetnika
(njem. Advokatenzwang, Rechtsanwaltspflicht - apsolutna obvezatnost

Na taj nain su se izbjegle dileme mogu li pravne osobe biti punomonicima parninih
stranaka. One bi jedino kao punomonici (313/3. ZOO 05), ako bi na to bile posebno
ovlatene (arg. ex 315. ZOO 05, 29/1.), mogle izdati fizikoj osobi koja moe biti
punomonikom, punomo za zastupanje u parninom postupku.
10
Iznimka od pravila da samo fizike osobe mogu biti punomonikom je dravno
odvjetnitvo koje je ovlateno na temelju punomoi zastupati odreene kategorije pravnih
osoba. Kad dravno odvjetnitvo nastupa kao punomonik, radnje za dravno odvjetnitvo
poduzima ovlatena fizika osoba.
11
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku, Narodne novine, br.
84/08, 123/08. (dalje Novela 2008.).

odvjetnikog zastupanja). 12 13 Stranke fizike osobe mogu i dalje osobno

poduzimati sve radnje pred sudom, a ako nisu parnino sposobne, to e za
njih initi njihovi zakonski zastupnici. Stranke pravne osobe mogu zastupati
njihovi organi zastupnici (zastupnici po zakonu). Premda je citirana odredba
ograniila mogunost izbora punomonika, na taj nain je uvedena tek
relativna obvezatnost odvjetnikog zastupanja. Tek u Noveli 2008. imamo
odreene elemente odnosno nagovjetaj uvoenja apsolutne obvezatnosti
odvjetnikog zastupanja, to je razvidno upravo iz odredbe po kojoj stranka
koja nema pravosudni ispit moe u pravilu podnijeti reviziju samo preko
odvjetnika kao punomonika (arg. ex 91. a). Upravo na ovaj nain je unesena
jedna bitno nova kvaliteta u ureenje instituta zastupanja u postupku pred
sudom; odnosno uinjen je korak naprijed prema uvoenju obvezatnog
zastupanja od strane kvalificiranih punomonika. Stav zakonodavca prema
kvalificiranom zastupanju potvruje i odredba po kojoj je sud duan, ako
utvrdi da punomonik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dunost,
upozoriti stranku na tetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog
zastupanja (90/3.). Dakle, iz doslovnog tumaenja navedene odredbe sud nije
ovlaten upozoriti stranku koju bi zastupao odvjetnik na tetne posljedice
njegova zastupanja. Propisivanjem da stranku kao punomonik moe, a u
odreenim sluajevima i mora zastupati u pravilu samo odvjetnik, htjelo se
osigurati viu razinu kvalitete u zastupanju stranaka po izmijenjenoj
proceduri, koja propisuje brojna ogranienja za koritenje procesnih
ovlatenja te postavlja znaajne nove zahtjeve u pogledu forme i sadraja
parninih radnji. Htjelo se pridonijeti i opoj efikasnosti postupka, ali i
kvaliteti njegovih rezultata, pravilnosti i zakonitosti suenja. Htjelo se
smanjiti i nadripisarstvo u parninom postupku. Prihvaanje toga pravila u
znaajnoj je mjeri i rezultat nastojanja odvjetnitva da se u sudskim
postupcima pravo na zastupanje prizna samo kvalificiranim profesionalcima.
Doputeni izuzeci od pravila uvaavaju specifinosti drutvene stvarnosti, ali
i pozitivna iskustva dosadanje prakse u pogledu kvalitete zastupanja koje
obavljaju odreene kategorije punomonika koji nisu odvjetnici, u prvom
12

Budui da stranku kao punomonik moe zastupati odvjetnik (89. a/1.) te da se punomo
za zastupanje izdaje osobi odvjetnika (95/1.), punomo za zastupanje se ne moe izdati
odvjetnikom drutvu kao pravnoj osobi ve odreenom odvjetniku u odvjetnikom drutvu.
Odvjetnik kome je izdana punomo mogao bi ovlastiti druge lanove toga drutva ili
odvjetnike koji su u njemu zaposleni da ga zamjenjuju, odnosno mogao bi na nekog od njih
prenijeti dobivenu punomo, osim ako u tome ne bi bio ogranien dobivenom punomoi
(arg. ex 95/1.4.).
13
Odvjetnik kao punomonik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu trokova u
vezi s obavljenim radom prema Tarifi o nagradama i naknadi trokova za rad odvjetnika
(Odvjetnikoj tarifi) (arg. ex 18/1. ZO; 151/2, 155/2. ZPP). Kad stranku zastupa odvjetnik
ona ima pravo na naknadu trokova za njegovo zastupanje po Odvjetnikoj tarifi i na
naknadu njegovih trokova po toj tarifi (151/2., 155/2.).

redu pravnici zaposleni kod pravnih osoba koje zastupaju kao punomonici te
pravnici zaposleni u sindikatima koji u radnim sporovima zastupaju lanove
sindikata. S obzirom na to da je institut postulacijske sposobnosti stranaka
zadran kao ope i temeljno pravilo, smatralo se da e se nadripisarstvo moi
jednako efikasno suzbijati i iskorijeniti i ako se dopusti da stranke zastupaju
kao punomonici njihovi najblii srodnici. Meutim, znaaj revizije kao
pravnog lijeka i sloenost te parnine radnje nametnuli su rjeenje po kojemu
stranka koja nema pravosudni ispit moe u pravilu taj pravni lijek podnijeti
samo preko odvjetnika (91. a). Daljnja iznimka od pravila da kao
punomonici stranku mogu zastupati samo odvjetnici jest i u mogunosti da
dravno odvjetnitvo zastupa na temelju punomoi odreene pravne osobe.
Odvjetnika kao punomonika moe zamjenjivati i njegov vjebenik (95/3.
4.).14

3. KAZNENOPRAVNI ASPEKT NADRIPISARSTVA

3.1. Pojam nadripisara
Nadripisar je osoba koja se neovlateno bavi pruanjem pravne pomoi
(310/1. Kaznenog zakona; dalje KZ 15). Nadripisar je i osoba koja neovlateno
prui pravnu pomo za unaprijed dogovorenu ili nakon toga primljenu
nagradu (310/2. KZ). Kazneno djelo nadripisarstva goni se po slubenoj
dunosti (arg. ex 8., 310. KZ). Ratio legis ovog kaznenog djela jest
sprjeavanje neovlatenog bavljenja pruanjem pravne pomoi. Poinitelj
moe biti bilo koja osoba (delictum communium). Djelo se sastoji od
neovlatenog pruanja pravne pomoi besplatno (stavak 1.) ili za unaprijed
dogovorenu ili nakon pruene pravne pomoi primljenu nagradu (stavak 2.).
Po svojoj pravnoj prirodi ovo kazneno djelo je delictum collectivum,
odnosno u smislu odreenog zakonskog opisa odreena kontinuirana
djelatnost, sastavljenu od vie istovrsnih radnji, tretira pravno kao jedno
kazneno djelo,16 jer se radi o sluaju prividnog realnog stjecaja. Radnja
14

Meutim, odvjetniki vjebenik bez poloenoga pravosudnog ispita moe zamjenjivati

odvjetnika kod koga je zaposlen samo pred sudom prvog stupnja i to u postupcima ija
vrijednost predmeta spora nije vee od 50.000,00 kuna (95/4.). Takav odvjetniki vjebenik
ne bi nikako mogao u svojstvu zamjenika odvjetnika podnijeti reviziju, ak ni onu u
sporovima ija bi vrijednost predmeta spora bila ispod 50.000,00 kuna. Odvjetniki
vjebenik s poloenim pravosudnim ispitom, koji je ovlaten zamjenjivati odvjetnika bez
ikakvih ogranienja, mogao bi ga zamjenjivati i u revizijskom postupku (arg. ex 91. a/1.,
94/4.).
15
Kazneni zakon, Narodne novine br. 110/97, 27/87, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03,
105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 (dalje: KZ).
16
Vidi PAVLOVI, ., Nadripisarstvo (l. 310. KZ), Odvjetnik, br. 11-12, 2001., str. 55.

poinjenja jest injenje, pruanje pravne pomoi. To pruanje je neovlateno

ako takva pomo ne ispunjava uvjete koji su odreeni propisima. Trai se
bavljenje, nije dovoljan jedan in. 17 Pruanje pravne pomoi ne sastoji se
samo u sastavljanju podnesaka i isprava, nego ono obuhvaa i pruanje
razliitih pravnih savjeta te posredovanja kod drugih u interesu stranaka.18 U
praksi19 je uvjet bavljenja bio zadovoljen i samo s jednom aktivnosti ako se iz
okolnosti situacije moe pouzdano zakljuiti da je namjera poinitelja bila i
injenje istovrsnih radnji u budunosti. 20 Prema stavku 2. djelo postoji ako je
nagrada za pruanje pravne pomoi unaprijed dogovorena ili ako je primljena
nakon pruene pomoi. Nagrada moe biti u novcu ili bilo kakvoj drugoj
imovini. U odnosu na oblik krivnje trai se izravna namjera, odnosno
poinitelj mora biti svjestan da je njegova pravna pomo koju prua bez
ovlatenja, tj. da ne ispunjava uvjete koji su odreeni propisima, u kojem
sluaju se radi o izravnoj namjeri 21 ili ako poinitelj nije siguran da li je
ovlaten za pruanje pravne pomoi, ali unato tomu on takvu pravnu pomo
prua i u tom sluaju pristaje na posljedicu, u kojem sluaju se radi o
neizravnoj namjeri. 22 Za oba oblika djela predviena je novana kazna ili
kazna zatvora do jedne godine, a nije izriito propisano kanjavanje za
pokuaj, tako da pokuaj ovog kaznenog djela nije kanjiv. Postupak pokree
po slubenoj dunosti nadleni dravni odvjetnik. 23 Kaznenopravna odredba
ovog lanka je blanketna, ona kanjava neovlateno bavljenje i
neovlateno jednokratno pruanje pomoi uz nagradu, a ovlast na pruanje
pravne pomoi u hrvatskom pravnom sustavu ne ureuje ni jedan drugi
17

Za kolektivno kazneno djelo je karakteristian poseban psihiki odnos poinitelja prema

vrenju tih djela iz kojeg proizlazi spremnost da stalno ponavlja takvu djelatnost kroz zanat,
zanimanje ili iz navike. Tako KURTOVI, A., TOMAEVI, G., Osnove kaznenog prava i
postupka, Split 2002., str. 97.
18
U tom smislu sueno: S u Bjelovaru, K 257/01 od 30. kolovoza 2001. Poinio je
kazneno djelo nadripisarstva iz l. 310. st. 1. KZ optuenik, djelatnik s VSS upravnog
smjera, koji se u razdoblju od sijenja do svibnja 1998. g. bavio pruanjem pravne pomoi
graanima te tako sastavio zahtjev za odreivanje naknade za promjenu namjene
poljoprivrednog zemljita, albu na rjeenje o prekraju, aneks ugovora o darovanju, ugovor
o kupoprodaji nekretnina, ugovor o dosmrtnom uzdravanju, odgovor na tubu i dr., i to na
nain da je za svaki predmet imao formiran spis na kojem se nalazio urudbeni broj, a
pismena je ovjeravao igom posrednike agencije za promet nekretnina koja je prestala s
radom.
19
Vidi MRELA, M., Kaznena djela protiv pravosua, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo
i praksu, Zagreb, vol. 10, broj 2/2003, str. 620.
20
U ovom sluaju radilo bi se o kanjavanju nekanjivog stadija donoenja odluke, to je
kaznenopravno nedopustivo.
21
Vidi op. cit (bilj. 19), str. 587-624.
22
Tako DERENINOVI, D., Marginalije uz Glavu XXII. Kaznenog zakona (kaznena
djela protiv pravosua), Pravo i porezi, br. 11., 2005., str. 58.
23
Tako HORVATI, ., EPAROVI, Z., Kazneno pravo, Posebni dio, Masmedia, Zagreb,
1999., str. 409.

propis, osim l. 5. Zakona o odvjetnitvu, dajui kod toga ekskluzivno pravo

odvjetnicima. Zanimljivo je da niti jedna druga ljudska djelatnost nije na ovaj
nain ograniena i kaznenopravno sankcionirana, ekskluzivno predana
lanovima odvjetnike komorske asocijacije. Sudska praksa i pravna znanost
priklonili su se tumaenju po kojem neovlatenost treba interpretirati kao
protivnost zakonu, a zakon je ovdje mjerodavni propis koji je situs
materiae za aktivnost koja se regulira. Naime, ne moe biti neovlateno ono
to je i po ZPP-u i po ZO-u bilo izriito, bilo implicite (odsutnou zabrane
ili propisivanja monopola drugoga) doputeno. Ovo kazneno djelo moe
poiniti i diplomirani pravnik, dakle osoba koja je struna za pruanje pravne
pomoi, ako za to nije ovlaten. Moe ga poiniti i odvjetnik koji se nalazi
pod suspenzijom. Za razliku od prijanje inkriminacije 24, kazneno djelo sada
ima dva oblika poinjenja, prvi je neovlateno pruanje pravne pomoi u vidu
zanata, poinitelj se bavi tim poslom, postoji uestalost radnji, neovisno o
tome prima li za to nagradu. Dakle, za ostvarenje ovog kaznenog djela je
potrebno da postoji spremnost poinitelja da nastavi takvu neovlatenu
djelatnost, da se trajno bavi nadripisarstvom. 25 Drugi oblik je neovlateno
pruanje pravne pomoi uz nagradu, kad se uestalost ne trai, nego je
dovoljna i jedna radnja da bi ovo kazneno djelo postojalo. 26 Meutim,
usmeno davanje pravnih savjeta ili evaluacija neijeg pravnog poloaja, pa i
sastavljanje odreenog kruga isprava trebali bi se odvojeno promatrati i kod
njih se bavljenje i naplaivanje nagrade ne bi smjelo presumirati. Tako da
bi iz doslovne interpretacije svih citiranih odredaba proizlazilo da su pro
bono aktivnosti svih onih koji u sklopu organizirane akcije i bez materijalne
nagrade nastoje pomoi irokom krugu osoba da ostvare svoje pravo na
pristup sudu ne samo nekanjive, ve i nadasve poeljne, usprkos
pojednostavljenoj promidbi cehovskih organizacija koje promiu interese
odvjetnitva. 27 Izrijekom propisano ili neugovaranje ili primanje nagrade ne
mijenja bitno tumaenje nadripisarstva, ak se moe smatrati da je rije o
olakavanju dokazivanja, jer vie nije potrebno dokazati da je netko zaista
ugovorio ili primio nagradu, to je dosada uistinu bio probatio diabolica.28
Stoga za onog kod kog se dokae bavljenje pruanjem pravne pomoi kao
zanimanjem vrijedi oboriva predmnijeva o postojanju ugovora ili primanju
naknade. Odvjetnici su isticali da nagrada ne bi smjela biti obuhvaena biem
osnovnog kaznenog djela, jer osim to je istu u praksi najtee dokazati,
24

l. 210. Krivinog zakona Republike Hrvatske, Narodne novine br. 32/93.

Iz odluke VSH, K 1218/72 od 28. rujna 1972., o kritici vidi biljeka 20.
26
Vidi GARAI, A., Kazneni zakon u sudskoj praksi, posebni dio, drugo izmijenjeno i
dopunjeno izdanje, Zagreb 2009., str. 693.
27
Op. cit. UZELAC, A., Pristup pravosuu-analiza stanja u RH i saetak tema o moguim
pravcima projekta (nacrt), dostupno na: http://alanuzelac.from.hr/Pdf/access.pdf, str. 15.
28
Ibid.
25

nadripisar je ionako i onaj koji neovlateno prua pravnu pomo i bez

nagrade.29 Naime, prema miljenju odvjetnika, nagrada bi bila element koji se
moe kvalificirati kao koristoljublje, pa kao takva moe predstavljati samo
kvalifikatorni element, o ijoj visini i razmjeru obzirom na vrstu zastupanja
ovisi i visina kazne. 30 Hrvatska odvjetnika komora je isticala da se
nadripisarstvo pojavljuje, osim u obliku djelatnosti pojedinaca i u
sofisticiranijem obliku zahvaljujui neprihvatljivim (ili nedoreenim)
odredbama Nacionalne klasifikacije djelatnosti. 31 Upravo zbog navedenog
HOK je predlagala i uvoenje 3. stavka l. 310. KZ-a koji je trebao glasiti
tko djelo iz stavka 1. i 2. ovoga lanka poini kao odgovorna osoba,
djelatnik, predstavnik ili zastupnik pravne osobe kaznit e se propisanom
kaznom u tim stavcima. 32 Novelom 2003. postavljene su i relativno vrste
osnove sprjeavanja nadripisarstva, barem onog njegovog aspekta koji se
manifestira u zastupanju stranaka u postupku pred sudom. Teko je, naime,
oekivati da bi se neke osobe mogle baviti, eventualno uz nagradu,
zastupanjem svojih bliskih srodnika. S druge strane, osobe koje zastupaju
svoje poslodavce, odnosno koje zastupaju lanove sindikata ili udruge
poslodavaca, odnosno prokuristi su iskljueni iz kruga moguih nadripisara
dok nastupaju u granicama svojih zakonskih ovlatenja. 33 Parnini sud moe
prejudicijelno utvrivati ima li neka osoba svojstvo nadripisara i onda joj
uskratiti zastupanje (arg. ex 90/1.); da bi tako postupio ne mora postojati
kaznena presuda. 34 Meutim, postavlja se pitanje hoe li se parnini sud
izvrgavati tom riziku i sam rjeavati to pitanje ili e ipak saekati da ga rijei
nadleni sud. 35 Postoji vie razloga zbog kojih se nadripisarima zabranjuje da
29

Na mnogim danas aktualnim internetskim stranicama i forumima koji sadre obrasce i

savjete za pojedine pravne radnje nije teko pronai samouke laike koji besplatno svojim
prijateljima daju pravne savjete i sastavljaju pravne podneske, u kojem sluaju e ako
poinitelj ne zna da mora imati ovlatenje za pruanje pravne pomoi raditi o zabludi o
protupravnosti.
30
Takvo miljenje izraeno kod HANEKOVI, M., Odvjetnicima iskljuivo pravo
zastupanja pred sudovima?, Odvjetnik, god. 70., br. 9-10, Zagreb, 1997., str. 10.
31
Ibid. str. 9-10. Tako se u praksi pojavljuju razne pravne osobe koje se bave pruanjem
pravnih usluga, to je protivno l. 5. Zakona o odvjetnitvu..
32
Ibid., str. 10.
33
Vidi kod DIKA, GPP IV, str. 225.
34
U tom smislu rjeidba S RI: G 237/97 od 26. 02. 1997., op. cit. prema CRNI, I.,
Stranke, njihovi zakonski zastupnici i punomonici u parninom postupku, Godinjak
hrvatskog drutva za graanskopravne znanosti i praksu, 1998., str. 354.; IZMI, J., op.
cit. (bilj. 8.), str. 138.
35
Naime, sud ne smije ni za koga ustvrditi da je poinio kazneno djelo ako mu to nije
utvreno pravomonom presudom nadlenoga suda. Temeljem l. 3. st. 1. Zakona o
kaznenom postupku, svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno djelo
dok mu se pravomonom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Istovrsnu pretpostavku
okrivljenikove nevinosti, a pogotovo osobe koja jo i nema poloaj osumnjienika niti
okrivljenika u kaznenopravnom smislu, sadre odredbe l. 28. Ustava RH, l. 11. Ope

zastupaju kao punomonici u postupku pred sudom. Zabranom se svakako

nastoje zatiti stranke od osoba problematine strunosti i integriteta; ona bi
trebala zatiti i staleke interese odvjetnitva od nelojalne konkurencije;
njome se sprjeava i evazija poreza; konano, onemoguavanjem redovito
nekvalificiranim nadripisarima da nastupaju u postupcima pred sudom
pridonosi se pravnoj sigurnosti i opoj pravosudnoj efikasnosti. 36 37 Smisao
pravila o uskraivanju zastupanja nadripisaru nije u tome da se punomo
proglasi nitavom ve da prestane njezino dalje vaenje pa stoga radnje koje
su do tada poduzete ostaju na snazi. 38 39

3.2. Nadripisarstvo i ustavna temeljna prava graana

Neki pravni komentatori smatraju kako je kazneno djelo nadripisarstva u
protivnosti s pojedinim temeljnim pravima i slobodama ovjeka, jer je
upravo vanost zatite temeljnih ljudskih prava takva da nisu prihvatljiva
nikakva ogranienja u njihovu ostvarenju, niti onda kad su postavljena u
svrhu osiguranja kakvoe pravne zatite. Stoga se takva koncepcija kaznenog
djela ukazuje neprihvatljivom. 40 Ustavni sud Republike Hrvatske donio je
zajedniko rjeenje o prijedlozima za ocjenu suglasnosti s Ustavom
odreenih lanaka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parninom
postupku 2003. godine, koje prijedloge je, meusobno neovisno, uputilo pet
graana Republike Hrvatske (broj U-I-522/2004, U-I-863/2004, U-I1814/2004, U-I-2195/2004 i U-I2288/2004). Dva od tih prijedloga odnosila
su se na pravo da laici djeluju kao punomonici stranaka u sudskim
postupcima. Zakonom o izmjenama i dopunama to pravo je ogranieno samo
na bliske roake zastupanih stranaka. Prijedlozi su traili vraanje na stanje
prije donoenja Novele 2003., kada je jedini uvjet za takvo zastupanje bio da
je punomonik poslovno sposoban. Rjeenjem Ustavnog suda odbijeno je

deklaracije o pravima ovjeka OUN te l. 14. t. 2. Meunarodnog pakta o graanskim i

politikim pravima iz 1966. g.
36
Op. cit. DIKA, GPP IV, str. 226.
37
U tom smislu i KOS., J., Prijedlog da stranke u sudskim postupcima mogu zastupati samo
odvjetnici i drugi zakonom odreeni zastupnici, Odvjetnik, god. 71., br. 1-2., 1998., str. 3949.
38
Op. cit. TRIVA, S., DIKA, M., GPPP, str. 332.
39
U tom smislu presueno: VSH: Rev 349/84 od 13. 06. 1984. PSP 26/85-111. Vidi kod
GRBIN, I., Zakon o parninom postupku, sa sudskom praksom, biljekama, napomenama,
prilozima i abecednim kazalom, 2010., str. 90.
40
Tako VEI, P., u: PAVII, B., VEI, P., Komentar Kaznenog zakona, MUP RH,
Zagreb, 1999., str. 525.

svih pet prijedloga.41 U svom obrazloenju Ustavni je sud naveo da Novim

ureenjem institucije punomonika u parninom postupku (u postojeem
sustavu u pravilu nisu postojali zahtjevi u pogledu strunih kvalifikacija
punomonika, osim potpune poslovne sposobnosti), zakonodavac je prije
svega imao za cilj ope poveanje kvalitete i profesionalizma u pruanju
pravne zatite u zastupanju, te pridonoenju sprjeavanja nadripisarstva.
Openito moemo pretpostaviti dva razloga za ovakvo stajalite:
1. sudovi zaista lake komuniciraju s odvjetnicima nego s laikim
strankama i njihovim laikim punomonicima,
2. odvjetnici u laikim punomonicima vide nelojalnu konkurenciju,
pogotovo, ako oni svoje usluge ipak naplauju ("nadripisari").
U odnosu na negativnu pretpostavku postojanja postulacijske sposobnosti
odnosno da punomonikom ne moe biti osoba koja se bavi nadripisarstvom
smatramo da bi kod noveliranja Kaznenog zakona trebalo izmijeniti ovo
kazneno djelo na nain da se njime inkriminira nestruno pruanje pravne
pomoi, a ne kao sada neovlateno pruanje pravne pomoi. Naime, ovo
kazneno djelo svrstano je pod glavu kaznenih dijela protiv pravosua, a
postojeom inkriminacijom se oito tite interesi odvjetnitva koje nije dio
pravosua ni u formalnom ni u materijalnom smislu. Glava kaznenih djela
protiv pravosua kao objekt zatite ima pravosue kao ukupnost odnosa u
sklopu sudbene vlasti, te dravnih tijela i ustanova to sudjeluju u postupcima
pred sudbenom vlasti. Odvjetnitvo se ne moe smatrati dijelom pravosua u
smislu glave XXII. Kaznenog zakona jer rad odvjetnitva nadzire iskljuivo
Hrvatska odvjetnika komora koja se nalazi izvan sustava pravosua.
Smatramo da kazneno djelo nadripisarstva nema drutveno prihvatljivu
podlogu, tj. nema zatienog dobra koje bi drutveno opravdalo progon te
pojave. Jedino potencijalno ugroeno dobro su interesi odvjetnika. 42 Jo jedna
injenica govori u prilog nepostojanja zatienog dobra koje bi opravdalo
kazneni progon. Naime, zakonodavac je imao problema sa smjetajem
kaznenog djela nadripisarstva. U starijem zakonodavstvu krivino djelo
nadripisarstva bilo je smjeteno u glavu Krivina djela protiv javnog reda i
pravnog saobraaja. S obzirom na to da kaznena djela protiv pravnog
saobraaja vie ne postoje, a da se nadripisarstvo nikako nije moglo podvesti
pod remeenje javnog reda, nadripisarstvo se prebacilo u glavu
dvadesetdrugu Kaznena djela protiv pravosua. Apsurdno je da ranije
nadripisarstvo nije ugroavalo pravosue, a sada je upravo pravosue dobro
koje se titi inkriminacijom nadripisarstva. 43 44 U suvremenim poredbenim
41

Vidi GIUNIO, A. M., Quo vadis, Cors Constitutionalis? (osvrt na odluku US RH),
Pravo i porezi, br. 7., 1999., str. 33-35
42
Suprotno stajalite kod PAVLOVI, ., op. cit. (bilj. 16), str. 55.
43
Tako DERENINOVI, D., op. cit. (bilj. 22), str. 58.

zakonodavstvima na koja se na zakonodavac najee poziva ne nailazimo

na ovo kazneno djelo (Njemaka, Italija, Austrija). Meutim, i one drave
koje poznaju nadripisarstvo kao kazneno djelo ne zabranjuju pruanje pravne
pomoi bez ovlatenja, ve samo naplatno pruanje pravne pomoi od strane
osobe koja za to nema odgovarajuu strunu spremu, odnosno od strane
osobe koja nije pravnik. Za suvremenu dravu vladavine prava nije
karakteristino inkriminiranje sadraja neovlatenoga pruanja pravne
pomoi jer je vanost zatite temeljnih ljudskih prava takva da nisu
prihvatljiva nikakva ogranienja u njihovu ostvarenju niti onda kad su
postavljena u svrhu osiguranja kakvoe pravne zatite. Naime, smatramo
opravdanim tenju prema eliminiranju mogunosti pruanja nestrune pravne
pomoi od strane laikih pravnika, meutim ne nalazimo opravdanje za
inkriminiranje pruanja pravne pomoi od strane moda vrhunskih strunjaka
sa bogatim radnim iskustvom u struci ali koji nemaju ovlatenja za bavljenje
tom djelatnou. Ratio legis inkriminacije mora se temeljiti na kakvoi
pravne zatite koju osigurava samo odgovarajua strunost koja ni u kom
sluaju ne mora korespondirati s ovlatenjem kao formalnom pretpostavkom
za pruanje pravne pomoi. 45 Pojavili su se ak i osobni zakonski prijedlozi
Zakona o suzbijanju nadripisarstva. 46 Miljenja smo da se generalno ne moe
prihvatiti da su svi neodvjetnici nestruni, ali ni da su svi odvjetnici struni.
Naime, ovo kazneno djelo nije okarakterizirano nestrunou i neznanjem.
Tri elementa bia ovog kaznenog djela su: pruanje pravne pomoi,
ugovaranje odnosno primanje nagrade i neovlatenost. Dakle, mogui
poinitelj ovog kaznenog djela je i diplomirani pravnik s poloenim
pravosudnim ispitom. 47 48 Kako bi jo bolje doarali neloginost ovakve
zakonske formulacije potrebno je pogledati bie kaznenog djela
44

Opirnije GIUNIO, A. M., Jo o odvjetnikoj iskljuivosti, Hrvatska gospodarska

revija, br. 3. 1998., str. 103.
45
Tako kod DERENINOVI, D., op. cit. (bilj. 22), str. 58.
46
Vidi KOVA, M., Skupo i besplatno, Tvrtka, br. 9/96, str. 51-53.
47
Kao zanimljivost moemo istaknuti i da je komisija Europskog vijea prilikom revizije
makedonskog nacrta Kaznenog zakona stavila primjedbu na djelo nadripisarstva, kao
neprimjereno u sustavu ljudskih prava i sloboda. Tako su se u pripremi Zakona o parninom,
postupku Makedonije javile ozbiljne dvojbe oko uvoenja ili neuvoenja zahtjeva
postulacijske sposobnosti u smislu obvezatnog postupanja preko odvjetnika. Vidi kod
GIUNIO, M., op. cit. (bilj. 2), str. 710.
48
Sud je utvrdio da je odgovoran za kazneno djelo nadripisarstva i optuenik, djelatnik sa
VSS upravnog smjera, koji se u razdoblju od sijenja do svibnja 1998. g. bavio pruanjem
pravne pomoi graanima, te tako sainio zahtjev za odreivanje naknade za promjenu
namjene poljoprivrednog zemljita, albu na rjeenje o prekraju, aneks ugovora o
darovanju, ugovor o kupoprodaji nekretnina, ugovor o dosmrtnom uzdravanju, odgovor na
tubu i dr., i to na nain da je za svaki predmet imao obrazac spisa na kojem se nalazio
urudbeni broj, te pismena ovjeravao igom posrednike agencije za promet nekretnina koja
je prestala s radom. Vidi S BJ K 257/2001.

nadrilijenitva. 49 Rije je o kaznenom djelu protiv zdravlja ljudi. Odnosnom

inkriminacijom se titi zdravlje od razliitih oblika propusta zdravstvenih
radnika ili nedozvoljenog i nepropisnog lijeenja. Iako je rije o pojmovima
koji bi po svojoj etiologiji trebali biti jednako strukturirani, tu je situacija
posve drugaija. Naime, nadrilijenik je onaj, koji se, nemajui propisanu
strunu spremu, neovlateno bavi lijeenjem ili pruanjem medicinske
pomoi. Dakle, rije je o osobi koja svoju struku ne poznaje. Drutvena
opasnost od poinitelja ovog kaznenog djela je oigledna. Rije je o osobi
koja se predstavlja kao lijenik i koja se uputa u lijeenje i pruanje
medicinske pomoi. Ovdje bi mogli rei i da se radi o svojevrsnoj prijevari. 50
Meutim, poinitelj ovog kaznenog djela ne moe biti lijenik, lijenik
staist, neovlateni specijalist, pa ak ni lijenik kojem je izreena mjera
sigurnosti zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti. Naposljetku,
moramo priznati da nam nije jasno kako teleoloki protumaiti stav
zakonodavca u odnosu na bie ova dva navedena djela. S jedne strane
odvjetnici istiu nestrunost nadripisara, ali to ne moemo uzeti kao smisao
zakonodavca da graane titi od nestrunih pruatelja pravne pomoi jer
nestrunost i nije zakonsko obiljeje ovog kaznenog djela. Bit ovog kaznenog
djela je u neovlatenosti. Na prvi pogled moemo smatrati loginom i
hvalevrijednom intenciju zakonodavca da nas zatiti od neovlatenih
pruatelja pravne pomoi. Meutim, ako brine o zatiti prava svojih graana
da ih zastupaju ovlatene osobe, kako onda objasniti da takvu zabrinutost nije
izrazio i kad je u pitanju zatita zdravlja tih istih graana. Naime,
opeprihvaena je potapalica da je zdravlje najbitnije, a uz blagoslov
zakonodavca kao poinitelji kaznenog djela nadrilijenitva ne mogu biti
prozvani lijenici, pa ak ni oni kojima je izreena mjera sigurnosti zabrane
obavljanja zvanja. Kaznene prijave zbog nadripisarstva upuene od strane
HOK-a moemo tumaiti zatitom vlastitog monopola na pruanje pravne
pomoi.51 S druge strane pak moemo stav zakonodavca obrazloiti zatitom
49

Slovenci su iz kaznenog sustava izbacili kaznena djela nadrilijenitva i nadripisarstva.

Vidi kod BAI, F., EPAROVI, Z., Krivino pravo, Posebni dio, Narodne novine,
Zagreb, 1992., str. 212 -213.
51
Odvjetnici su isticali kako bi HOK kao predstavnik odvjetnitva trebao, kad Dravno
odvjetnitvo odbaci prijavu, zbog pribavljanja naelnog judikata, isprobati prava
supsidijarnog gonjenja iz l. 55. ZKP-a. Naime, u l. 170. st. 1. t. 5. ZKP-a definira se
oteenika kao osobu, ije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeeno ili ugroeno. S
tim u vezi pozivaju se i na odredbu l. 5. st. 1. Zakona o odvjetnitvu temeljem koje se
pruanjem pravne pomoi smiju baviti samo odvjetnici, ako zakonom nije drugaije
odreeno. Svoje interese argumentiraju istiui da je drava odvjetnitvu dala monopol na
bavljenje pruanjem pravne pomoi, koje pravo ima odreenu imovinsku vrijednost, pa je
samim tim svako naruavanje tog monopola njegova povreda i ugroavanje. Ako HOK ni na
ovaj nain ne bi dobio spor, predloeno je da u zamjenu za pravo i dunost poticanja
gonjenja trai od RH pravo i dunost da nadripisarstvo goni po privatnoj tubi. Op. cit.
50

poreznih interesa same drave, ali i injenicom da neovlateni pruatelj

pravne pomoi, koji kao takav nije registriran, nije ni osiguran od eventualnih
buduih teta koje bi mogao prouzroiti svojoj stranci. Dakle, ponovno
istiemo da ne smatramo da je odvjetnik nuno struniji od neodvjetnika, a
pravnika, posebice onog s poloenim pravosudnim ispitom, ali stranka je u
sluaju greke, propusta, nemara i neznanja odvjetnika barem formalno
osigurana, to kod nadripisara nije sluaj. To je ujedno i jedina injenica
kojom moemo opravdati postojanje ovog kaznenog djela. Tim naravno ne
umanjujemo znaaj poreznih interesa drave 52, ali bi zakonodavac svoju
brigu za takve interese drave mogao iskazati i u nizu drugih sluajeva.
Naime, svi smo svakodnevni svjedoci da i oni koji su ovlateni pruatelji
odreenih usluga, primjerice lijenici specijalisti sa uredno registriranom
djelatnou kre porezne interese drave, neizdajui raune za svoje usluge,
odnosno prikazujui daleko manji prihod nego to to realno je. Ovdje
spominjemo lijenike, samo iz razloga jer smo se osvrtali na usporedbe s
kaznenim djelom nadrilijenitva, ista situacija je kad je u pitanju i bilo koji
drugi privatni pruatelj usluga. Porezni aspekt pitanja nadripisarstva nije ni
najmanje beznaajan, s obzirom da nema efekt na punjenje prorauna, te
dovodi do porezne evazije, negativno djeluje i na sve graane i na njihovu
obvezu i svijest da su duni plaati porez.
4. POLOAJ ODVJETNIKA I NADRIPISARSTVO
4.1. Zakon o odvjetnitvu i nadripisarstvo
Budui da je l. 310. Kaznenog zakona blanketna odredba, treba je
kompletirati drugim propisom, tonije l. 5. Zakona o odvjetnitvu, koja
predstavlja opi propis koji ureuje ovlatenje na pruanje pravne pomoi.
Zakon o odvjetnitvu u st. 1. l. 5. pod naslovom Pruanje pravne pomoi za
nagradu odreuje da se pruanjem pravne pomoi kao zanimanjem smiju
baviti samo odvjetnici, ako zakonom nije drugaije odreeno; l. 6. govorei
o neovlatenom pruanju pravne pomoi propisuje pravo i dunost
Hrvatske odvjetnike komore da potie postupke u sluaju neovlatenog
pruanja pravne pomoi. Kazneni zakon u l. 310. pod naslovom
Nadripisarstvo odreuje da e se onaj tko se neovlateno bavi pruanjem
pravne pomoi kazniti novanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne
VUKADIN, J., Nadripisarstvo inicijativa za supsidijarno gonjenje, Odvjetnik, god. 75.,
br. 3-4, Zagreb, 2002., str. 60.
52
Zastupanje kao pravna usluga podlijee plaanju poreza na promet, a uz to odvjetnici,
zajedniki odvjetniki uredi te odvjetnika drutva plaaju i porez na dobit odnosno porez na
dohodak.

godine; istom kaznom kaznit e se i onaj tko drugom neovlateno prui

pravnu pomo za unaprijed dogovorenu ili nakon toga primljenu nagradu.
Interpretativni problemi zapoeli su kada je iz opisa kaznenog djela
nadripisarstva, koje je do donoenja Kaznenog zakona u opisu kaznenog djela
uvijek trailo element zastupanja za nagradu, uklonjeno spominjanje
nagrade.53 S jedne strane moe se smatrati da se time inkriminira gotovo
svako konkretno pruanje pravne pomoi. Navedenom bi u prilog ilo kako
se samo odvjetnici smiju baviti pruanjem pravne pomoi, a svako drugo
opetovano pravno pomaganje drugome bi bilo shvaeno kao neovlateno, i
kao takvo predstavljalo kazneno djelo nadripisarstva, pa ak i ako je rije o
besplatnoj prijateljskoj usluzi od osobe koja je pravno kvalificirana. Sudska
praksa se ipak priklonila umjerenijem tumaenju. Znaenje termina
neovlateno pruanje pravne pomoi mora se interpretirati u svjetlu ZPP-a
(koji je u zastupanju vrlo permisivan) i Zakona o odvjetnitvu (koji
odreujui odvjetniki monopol govori o pruanju pravne pomoi za
nagradu, i to kao zanimanjem). Stoga se u tom smislu treba itati i
Kazneni zakon, kada govori o osobi koja se bavi neovlatenim pruanjem
pravne pomoi. Neovlatenost naime treba svakako interpretirati kao
nelegalnost, protivnost zakonu, a zakon je ovdje mjerodavni propis koji
je situs materiae za aktivnost koja se regulira. Ne moe biti neovlateno ono
to je i po Zakonu o parninom postupku, i po Zakonu o odvjetnitvu bilo
izriito, bilo odsutnou zabrane ili propisivanja monopola drugoga
doputeno. injenica je da Kazneni zakon vie izrijekom ne trai ugovaranje
ili primanje nagrade, meutim to bitno ne mijenja konstrukciju
nadripisarstva. Dapae, dolo je do olakanja u dokazivanju, jer vie nije
potrebno konkludentno dokazati da je netko zaista ugovorio ili primio
nagradu (to je u praksi probatio diabolica). Kod onoga za koga se dokae
bavljenje pruanjem pravne pomoi kao zanimanjem (npr. viestruko
zastupanje raznih osoba u postupku pred sudom) u nedostatku dokaza o
protivnom presumiralo bi se ugovaranje ili primanje naknade. Na slian nain
trebalo bi restriktivno tumaiti i pruanje pravne pomoi; pojam
nadripisarstva primarno se odnosi na zastupanje u postupku pred sudom, iako
bi se mogao proiriti (npr. naplatno sastavljanje ugovora i drugih pravnih
dokumenata). 54 U svakom sluaju, iz smislene, ali i iz doslovne interpretacije
citiranih odredaba proizlazilo bi da su pro bono aktivnosti svih onih koji u
sklopu organizirane akcije i bez materijalne nagrade nastoje pomoi irokom
krugu osoba da ostvare svoje Ustavom zajameno ljudsko pravo na pristup
sudu ne samo nekanjive, ve i nadasve poeljne, usprkos interesima
odvjetnitva.
53

Vidi GIUNIO, A. M., op. cit. (bilj. 41.), str. 34.

Neke druge aspekte, primjerice usmeno davanje pravnih savjeta trebalo bi promatrati
odvojeno i kod njih se bavljenje i naplaivanje nagrade ne bi smjelo presumirati.
54

4.2. Stajalita HOK-a i pravnika u gospodarstvu o nadripisarstvu

Pitanje obveznog zastupanja stranaka od strane odvjetnika kao punomonika
izazvalo je u naoj pravnikoj javnosti vrlo burne, a u velikoj mjeri i oprene
reakcije iz redova odvjetnika i pravnika u gospodarstvu. Obje strane se slau
da postupak u ime i za raun stranaka trebaju voditi strune osobe jer je to
jedino jamstvo za zatitu interesa stranaka, kvalitetno koritenje vremena te
bre okonanje postupka, ali ne i u tome da ta struna osoba mora biti
odvjetnik. U tekstu koji slijedi nastojat emo iznijeti stajalita zagovaraa
obvezatnog odvjetnikog zastupanja i njihovih protivnika, te dati svoje
miljenje o istom. Smatramo da bi se o ovom izuzetno aktualnom pitanju
trebalo odvagnuti sve racionalne argumente pro et contra, a ne svesti je na
diskusiju u afektu izmeu dviju suprostavljenih strana. Jedino bi se na taj
nain moglo dobiti kvalitetnu podlogu na temelju koje bi zakonodavac
mogao izraditi svrhovitu intervenciju u navedeni institut graanskog
procesnog prava. Argumenti koji bi ili u prilog obvezatnom angairanju
profesionalnog punomonika, odnosili bi se u prvom redu na njihov doprinos
smanjenju broja obijesnih parnica, rastereenju sudova i poboljanju kakvoe
postupka. Odvjetnici su kao argument poboljanja parninog postupka naveli
niz argumenata: 55,56
a) u svim zemljama europskog pravnog sustava iskljuivo odvjetnici imaju
pravo zastupanja stranaka pred sudom, a samo u istonim zemljama imali su
pravo zastupanja pravnici i nepravnici ovaj argument ne bi mogli uvaiti
prvenstveno jer je kategorian i govori o svim zemljama Europe, ve upravo
suprotno u veini drava koje poznaju obvezatno odvjetniko zastupanje, ono
nije apsolutno obvezatno u svim postupcima, ve ovisi o vrsti postupka,
vrijednosti predmeta spora i vrsti odnosno rangu suda koji postupa. 57

55

Pismo Hrvatske odvjetnike komore Ministarstvu pravosua RH od 21.2.1997. u svezi s

nacrtom prijedloga za izmjenu Zakona o parninom postupku, tekst koji je ponovljen kao
autorski tekst: HANEKOVI, M., U povodu prijedloga novele Zakona o parninom
postupku, Pravo i porezi, br. 11., 1997., str. 53-55.; KOS, J., Jo o prijedlogu Novele
Zakona o parninom postupku, Pravo i porezi, br. 12., 1997., str. 38-42.; KOS, J., op. cit.
(bilj. 37.), str. 39-49.
56
O dijalogu, argumentima i protuargumentima HOK-a i pravnika u gospodarstvu vidi kod
GIUNIO, A. M., Parnina sposobnost i pravosudna uinkovitost, Zbornik Pravnog
fakulteta u Splitu, god. 38., 2001., str. 161-166.
57
Vidi THOMAS-PUTZO, ZPO (komentar), Mnchen, 1995., str. 153. i d.; 78., st. 1 ZPO.
Linija razlikovanja ovdje se u pravilu poklapa i sa sastavom suda: pred kolegijalnim
sudovima zastupanje je obvezatno, dok se pred sucem pojedincem stranka u pravilu moe
sama zastupati.; 78., st. 2. ZPO-a; vidi i ROSENBERG, L., SCHWAB, K. H.,
GOTTWALD, P., Zivilprozerecht, Mnchen, 2004., str. 285. i d.; 1009. i d.

b) uvoenje odvjetnikog monopola znailo bi uvoenje reda u zastupanje, pa

bi otpalo vie od polovice sporova male vrijednosti od kojih mnogi
predstavljaju obijesno parnienje i naviku dunika za nepodmirenjem svojih
rauna istina je da pred hrvatskim sudovima postoji izuzetno veliki broj
sporova male vrijednosti, ali je isto tako istina da i u takvim postupcima
stranke angairaju odvjetnike kojima nagrada i naknada za rad zna i po
nekoliko puta premaiti vrijednost predmeta spora. I trenutani pozitivni
propisi i Kodeks odvjetnike etike daju odvjetnicima dovoljno prostora da
pokuaju sprijeiti obijesno parnienje, tako da ne vidimo nekog pozitivnijeg
pomaka po tom pitanju na koje bi moglo utjecati obvezno odvjetniko
zastupanje.
c) zastupanje pravnih osoba po vlastitim pravnicima ostaje neoporezovano,
pa dravni proraun ostaje zakinut za velike svote ni ovaj argument ne
moemo uzeti kao relevantan. Naime, na plae pravnika u gospodarstvu plaa
se porez i prirez. Jedino to je neoporezovano su usluge njihovog zastupanja
u parnici, iz razloga to su za protivnu stranku besplatne, to je samo jo
jedan dokaz o neravnopravnosti stranke koju zastupa neodvjetnik u odnosu
na drugu koju zastupa odvjetnik. Naime, imbenik koji bi ozbiljno trebalo
uzeti u obzir pri razmatranjima uvoenja obvezatnog odvjetnikog zastupanja
jest i cijena pravne zatite. Ako zanemarimo sve pokuaje da se uljepaju
posljedice uvoenja obvezatnog profesionalnog zastupanja, preostaje
jednostavna i neoboriva istina - obvezatno zastupanje znai poveanje cijena
ionako skupe pravne zatite za najiri krug stranaka u parninom postupku.
Ovo bi poveanje trebalo previdjeti i poduzeti odgovarajue protumjere. U
odnosu na zastupanje pravnih osoba, ovakva zakonska regulativa bi mogla
rezultirati posljedicama koje se nee reflektirati samo na te pravne osobe ve
i na drutvo u cjelini. 58 Isto obrazovanje i ispiti moraju rezultirati istim
profesionalnim statusom, tim vie to je s promjenama u zakonodavstvu
dolo do profiliranja i jaanja uloge odvjetnika. Naime, odvjetnici u tvrtkama
ne bi trebali biti jedni drugima konkurencija jer u gospodarstvu ima dovoljno
posla i za jedne i za druge. Samo korporativni pravnici u Hrvatskoj nemaju
zakonom definiranu poveznicu stoga bi trebalo osnivati komoru
58

Naime, ako pravnici u gospodarstvu vie ne bi smjeli zastupati pravne osobe tim pravnim
osobama bi se daleko poveali trokovi postupaka pred sudom, a poveane rashode bi u
konanici nadoknadili graani kroz cijenu roba i usluga. Tonije, sada bi umjesto redovne
mjesene plae za svog pravnika plaali troak angairanja odvjetnika. S obzirom na to da se
trokovi obraunavaju ovisno o vrsti predmeta spora, poduzetoj parninoj radnji i njegovoj
vrijednosti dolazimo do injenice da su takvi sporovi u pravilu daleko vee vrijednosti od
sporova koje najee vode fizike osobe. Tako je povik od strane HOK-a na pravnike u
gospodarstvu jednim dijelom povezan i s injenicom da su za odvjetnike takve stranke, zbog
financijskog aspekta, interesantnije od stranaka fizikih osoba.

korporativnih pravnika kakvu imaju odvjetnici, javni biljenici i suci. 59 Istina

je da odvjetniki uredi mogu djelomino preuzeti poslove korporativnih
pravnika, ali uvijek postoje segmenti poslovanja u kojima je nuno imati
kunog odvjetnika (in house lawyer) jer svaka gospodarska grana ima svoje
specifinosti i nemogue je da odvjetnici mogu istom kvalitetom pokrivati
telekomunikacijski i energetski sektor, radno pravo ili trino natjecanje. 60
Sve to tim vie to se pravo sastoji od niza razliitih grana u kojima je nuno
svakodnevno praenje propisa, paralelno znanje staroga i novoga i
harmonizacije s Europskom unijom. Neosporno je da odvjetnik ne moe u
gospodarstvu zamijeniti korporativnog pravnika jer je rije o sloenom poslu
i irim interesima drutva. Sva ta drutva imaju neposredne koristi kako iz
preventivnog djelovanja pravnika, tako i iz njihova angamana u sudskim
postupcima. Smatramo da budunost lei u suradnji odvjetnika i svih ostalih
pripadnika pravne struke. Naalost, Dravna kola za pravosudne
dunosnike, ustanovljena 2009., namijenjena je iskljuivo sucima i dravnim
odvjetnicima, to dodatno naruava odnose i smanjuje mobilnost unutar
pravne struke. 61 Smatramo da bi zakonodavac kod slijedeih priprema
izmjene i dopune Zakona o parninom postupku morao voditi rauna o
interesima gospodarstva i nuno izbjei nelojalnu utakmicu trgovakih
drutava koja zapoljavaju pravnike u gospodarstvu i onih koje zastupaju
odvjetnici na nain da trgovakim drutvima priznaju pravo na troak
zastupanja korporativnih pravnika. Ta niim utemeljena iznimka, od primjene
naela causae pri snoenju parninih trokova ne samo da djeluje
demotivirajue na trgovaka drutva da zapoljavaju pravnike za zastupanje
pred sudom, ve ih stimulira da usluge zastupanja potrae izvan kue.
Stranke u postupku pred sudom pa i kad se tie snoenja parninih trokova,
u koje se ubrajaju i trokovi zastupanja, moraju biti u ravnopravnom
poloaju. Odstupanja su doputena iz nekih socijalnih i slinih razloga, ali ne
i u ovom sluaju. Troak zastupanja postoji i nikakvim se konkretnim
argumentom ne moe opravdati da se taj troak ne nadoknauje stranci koju
zastupa korporativni pravnik, ako je uspjela u sporu. 62 Argumentirajui svoje
59

U veini europskih drava zakonskim odredbama je rijeeno da korporativni pravnici

mogu biti lanovi posebne komore, a u nekim sluajevima mogu osnivati i jedinstvene
komore odvjetnika.
60
Vidi GIUNIO, A. M., op. cit. (bilj. 56), str. 170-171.
61
S obzirom na to da Udruga pravnika u gospodarstvu kao neformalni oblik organiziranja
nije dosad uspjela poluiti vei uspjeh, osim na podruju obrazovanja, korporativni pravnici
su se jo 2005. okupili oko Inicijative za osnivanje komore pravnika u gospodarstvu, videi u
Komori izlaz iz postojee situacije.
62
Priznavanje trokova zastupanja korporativnim pravnicima trebalo bi imati za posljedicu
smanjenje broja sudskih predmeta. Naime, priznanjem tih trokova obeshrabrili bi se svi oni
koji se, upravo imajui na umu manje parnine trokove, olako i obijesno parnie s
trgovakim drutvima za koja znaju da ih zastupaju korporativni pravnici.

pravo na trokove odvjetnici istiu injenicu ekonomske sigurnosti

korporativnih pravnika. Kao protuargument moemo istaknuti da su i
odvjetnici zaposleni u odvjetnikim drutvima radnici koji primaju plau te
su stoga i oni ekonomski zbrinuti. Iz tog aspekta ne vidimo razliku izmeu
radnopravnog statusa odvjetnika i korporativnih pravnika. 63
d) monopol bi u startu eliminirao problem nadripisarstva koji je danas,
naalost, sveprisutna pojava iju tetnost nije potrebno posebno elaborirati
prvenstveno ne moemo govoriti o sveprisutnoj pojavi jer bi to dovelo pod
upitnik rad dravnog odvjetnitva, a injenica je da pravomonih presuda za
ovo kazneno djelo ima u zanemarivom postotku.
e) nadripisarstvo oteuje stranke nekvalitetnim i nestrunim zastupanjem
ovaj argument ne smatramo relevantnim jer nam nije logino da bi netko
uzeo nekoga tko je nestruan i nekvalitetan samo zato to je besplatan.
f) samo nerazumni ljudi mogu misliti da se bolesna osoba smije sama lijeiti,
ili da osoba potrebna pravne pomoi moe tu pomo dati sama sebi, jer bi
time odgovarajue kolovanje bilo besmisleno, a studij prava trebalo bi
ukinuti; U odnosu na ovaj argument prvenstveno moramo istaknuti da s
obzirom na to da nas nitko ne moe sprijeiti da se sami lijeimo i ako drava
takvo to zakonom izrijekom ne pokuava sprijeiti i sankcionirati ne bi
trebala ni sprjeavati stranke da se same zastupaju pred sudom. Istie se da su
odvjetnici po svome obrazovanju, strunom iskustvu, odgovornosti i
profesionalnim pravilima ponaanja jedine osobe kvalificirane za zastupanje.
Meutim, kvalifikacija za zastupanje moe se, kao i u drugim profesijama,
izvoditi iz razliitih temelja: iz formalnog obrazovanja, iskustva, posebnih
osobnih odlika, strune licence i to alternativno, kumulativno ili u raznim
varijantama. injenica je da odvjetnici posjeduju mnoge od ovih kvaliteta, ali
to ujedno ne znai da su oni i samo oni kvalificirani za zastupanje pred
sudom. U prilog protivne teze, koja odrie odvjetnicima monopol na
strunost i posjedovanje kvaliteta potrebnih za uspjeno zastupanje obino se
navodi vie argumenata: 1. odvjetnici su dio jedinstvene pravne profesije, te
dijele naelno ista znanja i sposobnosti kao i druge grane pravne profesije
naime isto poetno obrazovanje, odnosno isti studij prava su zavrili svi koji
pravo ive s bilo kojeg njegovog aspekta. 2. uvjeti za kvalitetno zastupanje
razliiti su u razliitim sluajevima; dok neki predmeti iziskuju visoko
specijalizirano znanje, drugi predmeti vie iziskuju ope pravne vrline, pa i
nepravne kvalitete razboritost, diplomatinost i posebne socijalne vjetine;
63

Vid GIUNIO, A. M., op. cit. (bilj. 56), str. 157-172.; GIUNIO, A. M., op. cit. (bilj. 2), str.
704-713.

nadalje na raznim komparativnim primjerima moemo vidjeti da nije svim

odvjetnicima doputeno zastupanje pred svim sudovima; nisu svi odvjetnici
jednako kvalificirani za zastupanje u svim sluajevima. 64 Polazei od
hipoteze da su odvjetnici najbolji zastupnici stranaka u parnici mogli bi
opravdati eventualno preporuku graanima da ih se u odreenim sluajevima
angaira, no nipoto ne automatski i obvezu njihovog angairanja. Naime,
zakonodavac bi mogao nekome (fizikim, pravnim osobama) sugerirati,
savjetovati neto to je za njega dobro i korisno, meutim ne smije ga,
pozivajui se na njegovo vlastito dobro, prisiliti da angaira odvjetnika.
g) samo obvezatno odvjetniko zastupanje omoguuje odravanje zajednikih
seminara i drugih oblika zajednikog strunog usavravanja sudaca i
odvjetnika, a to nije mogue postii s potencijalnim punomonicima
neodvjetnicima jer oni predstavljaju neidentificiran i nepoznat krug osoba
ovaj argument ne smatramo potrebnim uope pobijati. Naime, svakodnevni
smo svjedoci itavog niza savjetovanja u kojima pored sudaca, odvjetnika,
dravnih odvjetnika, javnih biljenika, sudjeluju i pravnici iz uprave, znanosti
te iz gospodarstva, dapae veliki broj takvih savjetovanja je i u organizaciji
Gospodarske komore.
h) nadripisari naplauju od stranaka honorar koji nije manji, a zna biti vei od
onoga koji mogu naplaivati odvjetnici ovaj argument je apsurdan i kosi se
s nekim naprijed navedenim. Naime, teko moemo shvatiti da bi netko
razuman platio nekog nestrunog i nekvalitetnog jednako i vie od nekoga
tko je struan.
i) odvjetnikim monopolom u zastupanju ne bi bili ugroeni pravnici u
gospodarstvu 65, jer oni mogu i dalje obavljati sve druge poslove, pa biti i
lanovi uprava, prokuristi i lanovi nadzornih odbora, to iskljuuje upitnost
njihove egzistencije. Meutim, postavlja se pitanje koje bi od drugih pravnih
poslova mogli obavljati? Naime, ako bi se uvelo obvezatno odvjetniko
zastupanje bavljenje pravnim poslovima bilo bi iskljuivo povlastica
odvjetnika, sudaca, dravnih odvjetnika i javnih biljenika.

64

Op. cit. UZELAC, A., Obvezno odvjetniko zastupanje? Prilog diskusiji o reformi
hrvatskog parninog prava, Teorijski i komparativni aspekti, Pravo u gospodarstvu, br. 2,
1998., str. 5.
65
U odnosu na navedeno prof. Dika istie primjedbe o ustanovljenom bijegu amerikih
gospodarskih subjekata od vanjskih pravnika (odvjetnika) i vraanju njihovim kunim
pravnicima (in-house lawyer, in-house councel, korporacijski pravnik).

5. NEKA POREDBENOPRAVNA RJEENJA

5.1. Federacija Bosna i Hercegovina
U Zakonu o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (dalje:
FZPP) 66 nije preuzeta odredba l. 81. SFZPP 67 kojom se ureivao postupak
suda kada bi se kao punomonik stranke pojavila osoba koja se bavila
nadripisarstvom. 68 69 Da bi neka osoba mogla biti punomonik morala je
ispunjavati dva zahtjeva. Jedan od tih zahtjeva je pozitivan osoba je morala
biti poslovno sposobna, morala je imati parninu sposobnost, a drugi je bio
negativan nije se smjela baviti nadripisarstvom. Sud je bio duan rjeenjem
ukinuti zastupanje punomoniku za koga je utvrdio da je nadripisar, odnosno
ako je imao saznanje da se ta osoba kao punomonik pojavljuje u veem
broju parnica bio je duan odmah obavijestiti stranku dostavom rjeenja. Pri
utvrivanju bavi li se punomonik nadripisarstvom nije nuno i postojanje
kaznene odgovornosti nego je dovoljno da je ta osoba sudu poznata kao
osoba koja se bavi nadripisarstvom. 70 Smisao odredbe l. 81. SFZPP a
prema kojoj je sud trebao uskratiti daljnje zastupanje punomoniku
nadripisaru nije u tome da se punomo proglasi nitavom nego u tome da
prestane njezino daljnje vaenje. Protiv rjeenja kojim se punomoniku,
nadripisaru uskrauje daljnje zastupanje u toj parnici bila je doputena
posebna alba koja nije zadravala izvrenje rjeenja. 71 72 Ovdje je
66

Zakon o parninom postupku, Slubene novine FBiH, br. 53. od 28. listopada 2003.
godine, stupio na snagu 5. studenoga 2003. g. (dalje: FZPP).
67
Zakon o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije
BiH, br. 42/98, (dalje: SFZPP).
68
Vidi Prijedlog zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
kolovoz 2003., Obrazloenje, str. 301.
69
Naime, zakonodavac je drao da regulativa l. 301. FZPP ima svoje puno opravdanje,
meu ostalim i zbog toga jer se istom eli postii sprjeavanje bavljenja nadripisarstvom u
graanskim postupcima koji se vode pred sudovima. Tako je, prema odredbi l. 81. SFZPP
punomonik mogao biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna osim osoba koje se
bave nadripisarstvom. Op. cit., str. 177. DIKA IZMI, Komentar.
70
Vidi BAZALA, B., Zakon o parninom postupku s objanjenjima i sudskim odlukama,
Zagreb 1969., str. 66.
71
alba protiv rjeenja o uskraivanju zastupanja nije bila suspenzivna, to znai da je prema
osobi kojoj je bilo uskraeno zastupanje, odnosno prema stranci djelovala prije
pravomonosti od dostave, ali treba uzeti i od objave rjeenja na roitu na kojem su bili
prisutni ta osoba ili stranka.
72
U sluaju uskrate zastupanja osobi za koju je utvreno da je nadripisar sud je trebao
postupiti kao u sluaju u kojemu je udaljio punomonika stranke s roita. Naime, kad bi se
iz sudnice udaljio punomonik, vijee je na zahtjev stranke odgodilo roite, a ako stranka
nije bila nazona roitu, vijee je uvijek odgodilo roite i obavijestilo stranku da je njezin
punomonik udaljen s roite zbog naruavanja reda. Bez obzira to je odlukom o
udaljavanju punomoniku sud uskratio daljnje zastupanje, rasprava se mogla nastaviti ako je

interesantno istaknuti da Bosna i Hercegovina jo kao jugoslavenska

republika od 1974. godine nije poznavala kazneno djelo nadripisarstva u
onom znaenju kakvo ima u hrvatskom Kaznenom zakonu. Naime, ovdje
homonimi nisu istoznanice ve samo elementi bia kaznenog djela mogu
ukazati na postojanje ili nepostojanje identiteta dvaju kaznenih djela. Tako
prema odredbi l. 360. Krivinog zakona Federacije BiH kazneno djelo
nadripisarstva ini samo onaj tko se neovlateno i za nagradu bavi pruanjem
pravne pomoi, a da pri tome nema propisanu strunu spremu. 73 Dakle, ovdje
je naglasak na nestrunosti, a ne na neodvjetnikom statusu. 74,75
5.2. Njemaka
Nadripisarstvo je od 13. prosinca 1935. godine zabranjeno u Njemakoj
Zakonom o pruanju pravnih savjeta (Rechtsberatungsgesetz - RBerG).
Osoba koja ima potrebne kvalifikacije, te koja je temeljem njih, od nadlenog
tijela, ishodila dozvolu za pruanje pravnih savjeta je iskljuivo ovlatena
pruati pravne savjete ne uzimajui u obzir je li zaposlena na puno ili
skraeno radno vrijeme te obavlja li to radi stjecanja financijske koristi ili
besplatno. 76 77 Iznimno, u odreenim situacijama, se doputalo pruanje
pravnih savjeta tijelima koja nemaju odobrenje nadlenog tijela, jer je
njihovo odobrenje sadrano u Zakonu o pruanju pravnih savjeta ili drugim
pravnim aktima. 78 RBerG je doivio mnogo izmjena i dopuna, posebno
stranka bila prisutna te ako je izjavila da joj punomonik nije potreban ili ako je odmah uzela
novoga punomonika. Stranci nije dana mogunost da raspravlja pred sudom kad je na
roitu kojem ona nije prisustvovala, a nakon to je udaljio njezina punomonika iz sudnice,
sud umjesto da odgodi roite nastavio s izvoenjem dokaza o odlunim injenicama. Radnje
koje je nadripisar poduzeo do uskrate zastupanja bile su pravno valjane, a radnje koje bi
nadripisar poduzeo nakon to mu je uskraeno zastupanje bile su bez pravne vanosti i
trebalo ih je odbaciti. U tom smislu presueno: VSH: Rev 349/84. od 13. 6. 1984 PSP
261/126. Op. cit., str. 177., DIKA IZMI, Komentar.
73
Krivini zakon Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH, br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04,
63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 58/08, 93/09.
74
Vidi GIUNIO, A. M., op. cit. (bilj. 56), str. 165.
75
Odredba l. 301. FZPP nije u potpunosti iskljuila mogunost da se u postupku pojavi
osoba koja se bavi nadripisarstvom, prvenstveno zbog toga jer nije uvedeno iskljuivo
odvjetniko zastupanje, a i predviene iznimke od obveznog odvjetnikog zastupanja nisu
ba najpreciznije i nedvojbeno ureene. Posebno se to odnosi na mogunost da stranku kao
punomonik zastupa srodnik stranke po krvi ili po tazbini,a da se pri tome nije odredio
granini stupanj srodstva,odnosno tazbinske veze.
76
v. http://www.rechtsberatungsgesetz.info/gesetzgebung/originalfassung.html, 1.
77
Tako BUSCHBELLl u Beck'sches Rechtsanwalts Handbuch, Mnchen, 1999., str. 441.
78
v. http://www.rechtsberatungsgesetz.info/gesetzgebung/originalfassung.html, 4. kojim je
uspostavljeno ovlatenje da pruaju pravne savjete tijela koja se bave poreznim pitanjima,

nakon Drugog svjetskog rata, kako bi bio sukladan temeljnim meunarodnim

pravnim aktima 79, suvremenim trendovima koji su se pojavili u proizvodnji,
trgovini80 i tehnikim inovacijama u svjetlu raunalnog doba 81. Do prve
znaajnije izmjene dolazi 1968. g. kojom se uvodi novana kazna s posebnim
maksimumom do deset tisua tadanjih njemakih maraka za poinjeni
prekraj82, da bi est godina poslije njemaki zakonodavac neovlateno
koritenje nazivom pravnih savjeta koje je bilo zabranjeno 132. a
Kaznenog zakonika (Strafgesetzbuch - StGB) integrirao u l.1. 1, st. 3.
RBerG-a ime je nadripisarstvo u potpunosti prelo iz oblasti kaznenog u
prekrajno pravo83, jer je to bilo potrebno i primjereno s obzirom na tadanje
potrebe
njemakog
drutva84.
Gesetz
ber
auergerichtliche
Rechtsdienstleistungen (Rechtsdienstleistungsgesetz RDG)85 koji je 1.
srpnja 2008. godine stupio na snagu, a zamjenio je RBerG, liberalizira i
regulira podruje djelovanja osoba koje nemaju poloena dva dravna ispita
(osobe koje nisu tzv. Volljuristen), ime se de facto omoguava pruanje
pravnih usluga i ako ne postoji odobrenje nadlenog dravnog tijela, te
pruanje besplatnih pravnih usluga od strane osoba koje nisu upisane u
Registar pruatelja pravnih usluga. Ovaj zakon je doivio izmjene 2010. g. u
pogledu postupka za registaciju i dopune sadraja Registra pruatelja pravnih
usluga.86 S obzirom da je ponaanje suprotno RDG-u u Njemakoj prekraj,
za njega je odreena novana kazna do pet tisua eura. 87 RDG je propisao da
pitanjima novanih transakcija ili kojima zakon uspostavlja monopol u odreenim pitanjima
uz ogranienje da djeluju iskljuivo u okviru svoje nadlenosti (st. 3.).
79
Ovdje je znaajno spomenuti ukidanje dikriminacijskog 5. kojim je propisano da dozvolu
nadleno tijelo za pruanje pravnih savjeta nee izdati idovima.
80
Izmjene i dopune RBerG-a 1961. godine se odnose na liberalizaciju vanjske trgovine, te na
kasnije jaanje graanske i institucionalne svijesti o zatiti potroaa. v. Zur weiteren
Entwicklung des RBerG nach 1945.,
http://www2.rechtsberatungsgesetz.info/uploads/Aenderungen.pdf, str. 1.
81
Ibid., str.1.
82
Usp.: Art. 37 des Einfhrungsgesetzes zum Gesetz ber Ordnungswidrigkeiten vom
24.5.1968 (BGBl. Nr. 33 vom 30.05.1968. I S. 503, 520).; Isto ROTTLEUTHNER, H.,
KLOSE, A.: Zur weiteren Entwicklung des RBerG nach 1945. u http://www2.rechtsbera
tungsgesetz.info/uploads/Aenderungen.pdf, str. 2.
83
Art. 97. des Einfhrungsgesetzes zum Strafgesetzbuch vom 2.3.1974 (BGBl. Nr. 22 vom
09.03.1974 I S. 469, 560).; http://www2.rechtsberatungsgesetz.info/uploads/Aenderungen.
pdf, str. 2.
84
http://www.ra-rudhardt.de/titelmiss.pdf, str. 7.
85
Gesetz ber auergerichtliche Rechtsdienstleistungen vom 12.12.2007. (BGBl. Nr. 63.
vom 17.12.2007. I S. 2840 ); http://bundesrecht.juris.de/rdg/. U doslovnom prijevodu naziv
zakona bi glasio Zakon o izvansudskim pravnim uslugama, dok je pak ustaljeni naziv Zakon
o pruanju pravnih usluga.
86
Gesetz zur Umsetzung der Dienstleistungsrichtlinie in der Justiz und zur nderung
weiterer Vorschriften vom 22.12.2010. (BGBl. Nr. 67. vom 27.12.2010 I S. 2248).
87
v. 20. st. 2. RDG-a.

prekraj ini onaj tko prua pravne usluge bez potrebne registracije, tj. oni
koji nemaju odobrenje nadlenog tijela i nisu upisani u Registar pruatelja
pravnih usluga. U svojstvu poinitelja takvog prekraja se mogu javiti fizike
osobe, pravne osobe i drutva bez pravne osobnosti. 88 U daljnjoj toci RDG-a
se navodi da prekraj mogu poiniti i oni koji imaju odobrenje nadlenog
dravnog tijela i koji su upisani u Registar pruatelja pravnih usluga, ali je
nadleno tijelo na temelju injenica koje opravdavaju sumnju u pruanje
nekvalificiranih usluga izreklo privremenu zabranu pruanja pravnih
usluga 89. Tako RDG navodi da je to obino sluaj kad osoba ili udruga vie
nema uvjete za zakonito obavljanje djelatnosti, ili ne postoji mogunost
obavljanja profesije u dravi gdje je potrebno znanje njemakog jezika, ili
koristi netoan naziv radnog mjesta. U istoj toci navodi da kao poinitelji
mogu biti oni koji su ovlateni pruati pravne usluge, a koji ne moraju
ishoditi upis u Registar pruatelja pravnih usluga ni imati odobrenje
nadlenog dravnog tijela jer ovlast za pruanje pravnih usluga crpe iz
zakona (neregistrirane osobe) 90, a nadleno tijelo prema prebivalitu fizike
osobe ili sjeditu drutva im je zabranilo pruanje pravnih usluga koje moe
biti u maksimalnom trajanju od pet godina. 91 Ova zabrana se pak moe izrei
kada a) osoba prua besplatne pravne usluge 92 izvan kruga obitelji, susjedstva
ili osoba s kojima je u bliskim odnosima, a nije osigurala nadzor od strane
osobe koja ima uvjete za imenovanje sucem 93 ili njoj slinu slubu ili kojoj je
naplaivanje pravnih usluga djelatnost, te b) ako udruge 94 95 koje su osnovane
u svrhu zatite svojih zajednikih gospodarskih interesa ili interesa njihovih
lanica ne pruaju pravne usluge na nain kako to od njih zahtjeva RDG.
Ratio legis odredbe pod a) se oituje u presumpciji da su osobe koje ine
bliski krug poinitelja upoznate s njegovom strunou, dok se ostali tite
obveznim nadzorom od strane kvalificirane osobe. RDG predvia da se ista
zabrana 96 moe izrei i neprofitnim udrugama 97 koje su potrebne javnog
financiranja, a bave se zatitom potroaa, skrbi o mladima i promicanju
88

v. 20. st. 1., to. 1. u vezi s 10. st. 1. RDG-a.

v. 20. st. 1., to. 2. u vezi s 15. st. 5. RDG-a.
90
Tako npr. osobe koje su u znanstvenom zvanju na pravnim fakultetima ne trebaju imati
posebno odobrenje za postupanje u svojstvu branitelja u kaznenom postupku, Vidi
KLEINKNECHT/MEYER GROSSNER: Strafprozessordnung, Mnchen, 1999., str. 509.
91
v. 20. st. 1., to. 2. u vezi s 9. st. 1. RDG-a.
92
v. 6. st. 2. RDG-a.
93
O problematici i sadraju pojma Rechtslehrer an deutschen Hochschulen, Vidi
KLEINKNECHT/MEYER GROSSNER: Strafprozessordnung, Mnchen, 1999., str. 510.;
BverwG NJW 70, 2314.
94
v. 7. st. 1. RDG-a.
95
Ovdje je vano napomenuti da se ove udruge ne upisuju u Registar pruatelja pravnih
usluga, osim ako im nije izreena zabrana pruanja pravnih usluga.
96
v. 9. st.1. RDG-a.
97
v. 8. st. 1. to. 4. i 5. RDG-a.
89

zatite osoba s invaliditetom, a nisu osigurale 98 osnovne tehnike uvjete za

pruanje pravnih usluga, kao ni nadzor kvalificirane osobe. Zabrana onima
koji su ovlateni temeljem zakona pruati pravne usluge, ali nemaju potrebno
odobrenje nadlenog tijela (neregistrirane osobe), biva zabiljeena u Registru
pruatelja pravnih usluga i javno obznanjena. 99 100 Na ovaj nain se posebno
eli zatititi traitelje pravne pomoi koji sudjeluju u pravnom prometu, pri
emu zakonodavac polazi od pretpostavke da su traitelji pravne pomoi
dovoljno educirani i aurni kad su u pitanju njihovi osobni i pravni interesi.
Sljedea toka RDG-a 101 smatra kao prekritelje one koji neovlateno koriste
nazive pravna savjetnica ili pravni savjetnik za mirovinska pitanja ili sline
koji traitelje pravne usluge mogu dovesti u zabludu.

5.3. Austrija
U Austriji je na snazi Uredba ministarstva pravosua od 8. lipnja 1857.
godine koja je stupila na snagu na podruju Carstva, a odnosi se na
postupanje nadripisara (Verordnung des Justizministeriums, wirksam fr den
ganzen Umfang des Reiches, mit Ausnahme der Militrgrnze, betreffend die
Behandlung der Winkelschreiber Winkelschreiberverordnung)102. U nizu
izmjena ove Uredbe, posljednje dvije izmjene su potaknute poveanom
svijeu o vanosti zatite traitelja pravnih usluga podizanjem iznosa koji se
moe izrei za poinjeni prekraj. Winkelschreiberverordnung pravi razliku u
onim sluajevima u kojima je zakonom propisana obveza sudjelovanja
pravnog savjetnika (tzv. Rechtsfreund), te one u kojima ta obveza nije
propisana. U prvom sluaju, Winkelschreiberverordnung kanjava djelovanje
osobe u onim predmetima spora, u kojima stranke prema propisima
procesnog karaktera moraju koristiti pravnog savjetnika, a ija radnja se
sastoji od neovlatenog nastupanja u ime stranke ili podnoenja pravnih
podnesaka za nju 103. Samo u tom sluaju osoba se moe smatrati
nadripisarom, te tada ostvaruje obiljeaja prekraja. Ovdje je nuno uzeti u
obzir odredbe procesnog karaktera jer se njima propisuje djelovanje tijekom
98

v. 9. st. 1. u vezi s 6. st. 2, 7. st. 2 i 8. st. 2. RDG-a.

v. 9. st. 2. RDG-a.
100
16. st. 2. RDG-a propisuje da se u registar pruatelja pravnih usluga upisuju osobe koje
imaju odobrenje nadlenog tijela za pruanje pravnih usluga (to. 1.) i one osobe ili udruge
koje spadaju pod kategoriju neregistriranih pruatelja pravnih usluga kojima je pruanje
pravnih usluga zabranjeno (to. 2.).
101
v. 20. st.1. to. 3. RDG-a.
102
v. http://www.ris.bka.gv.at/GeltendeFassung.wxe?Abfrage=Bundesnormen&Gesetzesnu
mmer=10005178; RGBl. Nr. 114/1857 s pripadajuim izmjenama: StGBl. Nr. 95/1919;
BGBl. Nr. 26/1948; BGBl. Nr. 422/1974; BGBl. Nr. 91/1976; BGBl. Nr. 343/1989
103
v. Winkelschreiberverordnung, 1. pod a).
99

postupka, koje je prema stajalitu zakonodavca nuno, a slui zatiti

najboljeg interesa sudionika u postupku.104 U drugom sluaju,
Winkelschreiberverordnung predvia kanjavanje osobe koja djeluje u
situaciji kada zakonom nije propisano obvezno sudjelovanje pravnog
savjetnika i bez odobrenja nadlenog tijela, tako da za stranku sastavlja ili ju
kao punomonik zastupa na sudu za naknadu. Naknada se realizira kroz
naplaivanje ili namjeru naplaivanja koja se moe dokazati na temelju estih
postupanja u svojstvu punomonika, prikrivenog dogovaranja ili drugih
okolnosti poduzetih s tim ciljem 105. Da bi se ostvarila obiljeja ovog oblika
prekraja, potrebno je dokazati namjeru za stjecanje dobiti, poduzimanje
pravnih radnji u korist stranke koje se mogu sastojati u davanju pravnih
savjeta, sastavljanju podnesaka ili pokretanje postupaka i postupanje bez
odobrenja nadlenog tijela. Iz svega navedenog arg. a contrario se da
zakljuiti da besplatno pruanje pravnih usluga nije kanjivo, osim ako zakon
u konkretnoj pravnoj situaciji ne zahtjeva sudjelovanje kvalificirane osobe. U
sljedeem paragrafu 106 propisano je da istraga i kanjavanje nadripisara
slijedi ako takvo ponaanje ne predstavlja kanjivu radnju prema glavnom i
sporednom kaznenom zakonodavstvu to se moe zakljuiti iz postupanja
nadripisara koji intervenira izravno ili neizravno pred sudom, a moe se
sastojati u davanju pravnih savjeta ili sastavljanju pravnih podnesaka.
Takoer ova odredba je primjenjiva i na sudove vie instance ako smatraju da
nije prikladno uputiti prvostupanjskom sudu da provede istragu i donese
presudu. Sud za utvreno postupanje u svojstvu nadripisara moe izrei
novanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju do est tjedana. 107 Osobama koje
su sucu poznate kao nadripisari nije dozvoljeno da kao punomonici
sudjeluju na raspravi ali ni vrenje drugih procesnih radnji. 108 Protiv odluke
kojom se takvoj osobi ne doputa da sudjeluje u postupku kao opunomoenik
nije dozvoljeno posebno pravno sredstvo, odnosno ulaganje samostalne
albe.

104

Zakonodavac u odreenim sluajevima nalae stranci da uzme procesnog punomonika,

ne doputajui stranci poduzimanje pravnih radnji na vlastitu odgovornost. Vidi MUSIELAK
H.J., Grundkurs ZPO, Mnchen 2010., str. 17.
105
v. Winkelschreiberverordnung, 1. pod b).
106
v. Winkelschreiberverordnung, 2.
107
v. Winkelschreiberverordnung, 3.
108
U SR Njemakoj je doputena mogunost poduzimanje radnji medijacije ako se radi o
neutralnoj i nepristranoj treoj strani, ime vie nisu rezervirane samo za odvjetnike. Vidi
MUSIELAK, H.J., Grundkurs ZPO, Mnchen 2010., str. 16.

6. ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Ako u imovinskom materijalnom pravu postoji mogunost raspolaganja
svojim pravima, ukljuujui i odricanje od njih, onda bi bilo posve nelogino
uskratiti osobi pravo odabira onoga tko e mu pruiti pravnu pomo, odnosno
pravo da preuzme rizik eventualnog nedostatka strunosti. Tim vie to
najvei dio osoba koje danas odreujemo kao nadripisare nisu osobe bez
potrebne strune kvalifikacije ve osobe kojima nedostaje formalna ovlast za
pruanje pravne pomoi. Uvoenjem obveznog odvjetnikog zastupanja
dolo bi do izmijenjene uloga stranaka i suda u materijalnom upravljanju
parnicom, okolnost da bi to upravljanje prelo na stranke, ime bi se
promijenila pozicija suda, koji bi se sve vie pasivizirao. Ta bi promjena bila
konceptualnog karaktera, a njome bi se istovremeno rasteretili sudovi i suci.
Temeljna problematika koja se javlja po pitanju nadripisarstva jest treba li ga
inkriminirati, a ako da, kako. Navodei i obrazlaui kazneno djelo
nadripisarstva, vidjeli smo da je ono blanketne prirode, te da bismo mogli
odrediti radnju poinjenja potrebno se pozvati na zakone koji reguliraju
pruanje pravne pomoi, generalne klauzule od kojeg se bie kaznenog
djela sastoji. Analizirajui ovu problematiku kroz rad, dolazimo do zakljuka
da nije potrebno ovakvo ponaanje inkriminirati kroz formu kaznenog djela,
nego ga je dovoljno predvidjeti kao prekraj s obzirom na prirodu radnji koje
obuhvaa, ali i optereenost sudova drugim, za pravni poredak vanijim
djelima. Nesumnjivo je da je zakonodavcu bitno da ostvare svi interesi
predstavljajui ratio legis propisujui radnju kanjivom, to bi u predmetnom
sluaju bio interes zatite pojedinca od nestrunih pruatelja pravnih usluga s
jedne strane, tako i punjenje dravnog prorauna s druge strane. Prvi interes
bi se trebao zatititi propisujui kao dio bia nadripisarstva nestruno
pruanje pravne pomoi bez obzira bilo ono kazneno djelo ili prekraj, jer
aktualnim pravnim propisima se pod krinkom izraza neovlateno moe
podvesti i interes punjenja dravnog prorauna, ako raunamo s savjesnim
postupanjem odvjetnika koji uredno izdaju raune. Miljenja smo da i u
situaciji izbacivanja kaznenog djela nadripisarstva iz teksta Kaznenog
zakona, a nedonoenja adekvatnog prekrajnog zakona, interes pojedinca ne
bi bio u potpunosti ugroen jer kao to u imovinskom materijalnom pravu
postoji mogunost raspolaganja svojim pravima, tako i u kaznenom pravu
postoje mogunosti disponibilnosti pravnih dobara pod odreenim
pretpostavkama 109, a u ovom sluaju bi se neposredno radilo o imovini.
Nekakvo srednje rjeenje bi bilo donoenje posebnog zakona kojim bi se
reguliralo nestruno pruanje pravne pomoi po uzoru na Njemaku i
Austriju. Upravo u suvremenim poredbenim zakonodavstvima na koja se na
109

NOVOSELEC,P., Opi dio kaznenog prava, Zagreb 2007., str. 223.-224.

zakonodavac najee poziva ne nailazimo na ovo kazneno djelo, ve je

navedeno ponaanje najee odreeno kao prekraj (vidi supra ad. 5.2. i
5.3.). Kroz taj zakon bi trebalo posebno predvidjeti nekanjivost osoba u
krvnom, zakonskom i tazbinskom srodstvu do odreenog stupnja, uzimajui
u obzir injenicu da je bliskim osobama najbolje poznata strunost pojedinca
kome se obraaju, te da se nee ni obratiti osobi u iju strunost nemaju
povjerenja. Za oekivati je da e se nakon toga obratiti osobi s formalnim
doputenjem za pruanje pravnih usluga. to se tie materijalnih
pretpostavki, najpogodnije bi bilo rjeenje Winkelschreiberverordnung-a
prema kojem je osoba duna koristiti zastupnika ili pravnog savjetnika u
situacijama kada to zakon, u pravilu procesne prirode, zahtijeva. Sam zakon
bi u odreenim situacijama trebao predviati kvalifikaciju osobe koja moe
zastupati ili pomagati u pravnom postupku. Takva odredba bi se mogla
aplicirati na aktualno ureenje uzimajui u obzir injenicu da je mnogim
odredbama bilo graanskopravne, bilo kaznenopravne procesne prirode to na
jednak nain regulirano i u Republici Hrvatskoj. Sljedea situacija bi se
odnosila na zabranu postupanja bez odobrenja nadlenog tijela ako se pruaju
pravne usluge naplatno, tako da bi besplatno pruanje pravnih usluga trebalo
biti nesankcionirano kao to to propisuje FBiH (vidi supra ad. 5.1.), a ni
Winkelschreiberverordnung ne spominje besplatno postupanje iz ega arg. a
contrario proizlazi da je takvo postupanje doputeno, ako u pojedinoj pravnoj
stvari zakon nije drugaije odredio. Dakle, smatramo apsurdnim da kao
element bia ovog kaznenog djela stoji neovlateno, a ne nestruno pru anje
pravne pomoi, te da se kriminalizira ak i ako je besplatno (310/1. KZ).
Smatramo da se time ne bi poveala pravna nesigurnost, jer je i danas
zastupljen stav u mentalitetu ljudi da je potrebno najprije iscrpiti besplatni
put, a ako on ne uspije, tek tada se ljudi obraaju kvalificiranim osobama.
Naalost nije u tom postupanju kljuan mentalitet nego i postojea
gospodarska kriza koja je vjerojatno bila jedan od razloga za donoenje
Zakona o besplatnoj pravnoj pomoi nastojei eliminirati negativan utjecaj
visokih odvjetnikih tarifa kojima se dovodi u pitanje pravo na pristup sudu i
ravnopravnost u postupku. Nesumnjivo je da bi se svojevrstan vid zatite
koju u Njemakoj prua Registar pruatelja pravnih usluga, trebalo realizirati
i u Hrvatskoj kao registar onih kojima je pruanje pravne pomoi doputeno,
kao i onih kojima su zbog nestrunog pruanja pravne pomoi takve radnje
zabranjene. Za odvjetnike to bi bile u pravilu disciplinske mjere, dok za
ostale, presude prekrajnih sudova. Naalost i ovom rjeenju se moe uputiti
kritika da djeluje post festum, no injenica je da i postojee pravno ureenje
ima isti nedostatak. To je sluaj npr. kod kanjavanja za kazneno djelo
nadripisarstva kao i u situacijama izricanja stegovnih mjera lanovima HOKa. Mala je vjerojatnost da e se nepravnici baviti pruanjem pravnih usluga,
iako nam primjeri iz sudske prakse govore drugaije, ali u prilog ovoj

konstataciji govori relativno mali broj prijavljenih poinitelja ovih djela, za

koje je polovica kaznenih prijava odbaena. Kod onih koji bi inili djelo
nadripisarstva bi trebalo utvrditi da li postupaju s aktualnom ili potencijalnom
svijeu o protupravnosti ili te svijesti uope nemaju to e u pravilu ovisiti o
osobi koja se bavi nadripisarstvom, odnosno o njezinoj upuenosti i strunim
kvalifikacijama. Smatramo da ekstremni prijedlozi ne bi poluili optimalne
rezultate ni po hrvatske stranke ni sudove. Naime, koliko god kvalifikacija
zastupnika u parninom postupku bila znaajna, ista nije spasonosno rjeenje
za problem uinkovitosti hrvatskog pravosua. Naime, stranka moe biti
zastupana od strane kvalificiranog punomonika, a svejedno nekvalitetno
zastupana; odvjetniki monopol ne mora ostvariti svrhu pravosuenja i
njegova uspostava ne moe utjecati odnosno dovesti do iskorijenjenja
nadripisarstva koje je i sada inkriminirano i koje ako ve ne moe sprijeiti ni
kaznena sankcija sasvim sigurno nee ni izrijekom propisani odvjetniki
monopol; cijena rada punomonika moe biti visoka, no rezultat svejedno
moe biti katastrofalan.

Summary
CIVIL AND CRIMINAL ASPECTS OF UNLICENSED LEGAL SERVICES
In this paper authors analyze the mismatch between three legal sources that each in their
own unique way deals with complex thematic institute of unlicensed legal services. This is
the Law of Civil Procedure (and its provisions on litigation and postulate capacity and
representation), the Legal Profession Act (and its provisions on legal aid award) and the
Criminal Code (and its definition of criminal offense Unlicensed Legal Service). The authors
suggest that legislator should revise definition of criminal offense of Unlicensed Legal
Services given in Criminal Code and believe as an absurd that criminalized elements of this
offense are unauthorized and given for free, and not unprofessional providing of legal
service. Therefore propose that only unprofessional legal services should be a punishable
and, based on German and Austrian law, as a misdemeanor.
Keywords: unlicensed legal services, legal assistance, unauthorized, incompetence