4.

ODGOJ
TEMELJNI ASPEKTI ODGOJA
Biologijski aspekt
ovjek je u odnosu na ivotinju manjkavo bie: manjka mu instinkt, otriji osjetilni organi,
organska zatita od hladnoe i drugo. Usprkos tome, ovjek moe preivjeti na sjevernom
polu i u Sahari jer je to bie koje djeluje, a ne ponaa se voen instinktom. ovjek ivi od
rezultata svojeg djelovanja, od svoga rada, od kulture koju je stvorio.
S obzirom da je ovjek biologijski manjkavo bie, on se mora odgajati i obrazovati da bi
mogao opstati, preivjeti u kulturi svoga doba. ovjek ne dolazi gotov (spreman) na svijet. On
temeljem odgoja i obrazovanja ui hodati, raditi, usvaja kulturu i okolinu, postaje sposoban
djelovati. On dakle posjeduje razum, inteligenciju i sposobnost uenja to su temeljne osobine
koje mu omoguuju opstanak.
Za razliku od ivotinja, ovjek nema usku okolinu za koju je vezan i izvan koje ne moe
preivjeti. Da bi preivio u razliitim okolinama, mora usvajati naine ponaanja i norme koje
mu omoguavaju ivot u odreenoj okolini.
Filogeneza ovjeka prouava razvoj ljudskog roda. Mnoga znanja ovjek nosi u svojim
genima. To znai da mi kao pojedinci, kako bismo opstali, izvlaimo korist od znanja svih
prethodnih narataja koja su nam uroena.
ovjek i njegovo ponaanje promatraju se kao rezultat evolucije ivotinjskih vrsta. Odreene
obrasce ponaanja (mimika u spolnom kontaktu, ritual pozdravljanja, zatita teritorija)
naslijedili smo od ivotinja.
Zakljuak: ovjek je u biolokom pogledu manjkavo bie i ima potrebu za uenjem putem
odgoja i obrazovanja kako bi se tjelesno i mentalno razvio, usvojio svoju kulturu i postao
spreman djelovati. On ima sposobnost da usvaja nove stvari (da prima znanje), ali takoer da
odgaja i poduava (da predaje svoje znanje drugima). To su glavni ciljevi odgoja iz biolokog
aspekta.
Generacijski aspekt
Odgojem se znanja prenose s generacije na generaciju. Stare i nove spoznaje se akumuliraju
(skupljaju) svaka nova generacija zna neto vie o odgoju te time dolazi do unapreenja
ljudskog roda.
Filozofijski aspekt
S ovim aspektom odgoja susreemo se jo u prvim razdobljima povijesti pedagogije. Ve je
Komensky rekao da je ovjek jedino bie koje se moe poboljati odgojem i koje moe urediti
svijet. Kant tvrdi: ovjek moe postati ovjekom samo odgojem ovjek je onakav kakav
se odgaja da bude (ovjekova osobnost, karakter, dua oblikuje se odgojem). Rousseau
nastavlja da je ovjek po prirodi dobro bie, ali ga okolina iskvaruje i udaljuje od njegove biti
da bude dobar, plemenit.
Max Scheler shvaa ovjeka kao slobodno bie, bie koje ima svijest o samome sebi. ovjek
moe razmiljati o svojem nainu ivota, o svojim postupcima i djelima. ovjek je
refleksivno bie, bie koje razmilja.
Glavni ciljevi odgoja iz filozofskog aspekta:

Odgajati ovjeka da postane ovjekom dobro, plemenito bie spremno pomagati

drugima.
Odgajati ovjeka da bude spreman koristiti vlastiti razum, da razmilja, da razvija
kognitivne sposobnosti, da bude zrelo bie.
Odgajati ovjeka prirodnim tokom (u skladu s tijekom prirode) to znai uiti ga
stvari koje moe usvojiti s obzirom na svoju dob, mentalne sposobnosti i prirodne
sklonosti, interese (takvo uenje mora biti brzo, lako i s velikim izgledima za uspjeh);
kako se ovjek razvija, iriti njegov svjetonazor i pripremati ga za poziv (zanimanje).
Odgajati ovjeka da razvija svoj Ego i Alter ego ovjek mora razvijati svoju
ulogu, jaati svoj identitet (Ego) i biti sposoban staviti se u poziciju druge osobe (Alter
ego; vidjeti stvari iz perspektive druge osobe, zamisliti kako ona razmilja i to osjea,
nakratko preuzeti njen identitet). Ovo su stvari koje jako pomau u interakciji i
socijalizaciji openito.

Enkulturacija
Jedan od temeljnih ciljeva odgoja je enkulturacija stjecanje osnovnih kulturalnih
sposobnosti: nauiti jezik (govoriti, pisati, itati), nauiti prepoznati osjeaje i osjeajno se
izraavati, razumjeti umjetnost, politiku, religiju, ljudska prava i drugo. Drugi vaan cilj
odgoja je socijalizacija (ovo je objanjeno) koja je olakana ako smo usvojili kulturu. Trei
cilj odgoja je jedinstvenost postati jedinstven pojedinac pojedinac mora koristiti svoju
razum, razviti svoj identitet (osobnost, stavove, miljenje), preispitivati i kritizirati druge,
boriti se za svoja prava, brinuti se o stanju svoje due (elimo iznutra biti sretni), djelovati na
sebi svojstven pozitivan nain i tako se izdvajati od ostalih pojedinaca..., a ne stalno
prilagoavati se drugima, pokorno izvravati nareenja i trati za vanjskim ciljevima.
Odgojni proces naizgled je proturjean: sami smo bespomoni i ovisimo o drugima (nita ne
moemo napraviti sami, trebamo druge da nas poduavaju i usmjeravaju), a opet odgoj nas
ui da budemo samostalni i nezavisni.
Odgoj prema Benneru
ovjek je bie kojemu za preivljavanje nije dovoljna samo nadarenost, ve mu je potreban
odgoj i obrazovanje. Takoer, ovjek nije rob svoje okoline, ve on tu okolinu oblikuje svojim
djelovanjem.
ovjek se raa nesavren i tu se javlja potreba da bude odgojen, ali je i sam sposoban
odgajati. Odgoj se promatra kao praksa, neto to se treba izvjebati i usavriti, jer odgajanje
je vjetina, sposobnost i sloeno zanimanje. Svaki ovjek tijekom svog ivota preuzima ulogu
odgajatelja i za to mu je potrebno znanje o odgoju i praksa (iskustvo odgajanja).
Benner predlae etiri opa naela odgojne prakse koja govore kako treba odgajati:
ovjek se treba obrazovati da moe djelovati samostalno i produktivno.

Iz prvog naela slijedi ovjekova potreba za samoaktivnou (ovjek je svjestan da

mora djelovati) i samoodreenjem (mogunost ovjeka da donosi vlastite odluke, da
djelima utjee na svoj ivot i da se na taj nain istakne, postane jedinstven).
Ponaanje pojedinca u drutvu mora biti kontrolirano i korigirano npr. u institucijama
poput kole.
Temeljni zadatak odgojne prakse tj. odgoja kao zanimanja mora biti cjelokupni razvoj
ovjenosti.

Benner naglaava da se odgojem ne smije prisiljavati pojedinac da neto uini, da se ponaa

na odgovarajui nain odgojem se u pojedincu moraju potaknuti promiljanja, nova
iskustva, svijest o tome koliko je potrebno djelovati samostalno, nezavisno, u skladu s
vlastitim stavovima. Pojedinac sam mora spoznati kako se ponaati u odreenim situacijama,
koje su za njega prihvatljive drutvene norme i vrijednosti. Te stvari nikako ne smiju biti
nametnute. Odgoj nikako ne smije biti samo lukavo upravljanje osobom preko nagraivanja,
kanjavanja, zabrana i prijetnji.
DEFINICIJA ODGOJA
Odgoj je teko definirati jer ima naoko proturjene ciljeve. Da bi se lake mogao shvatiti,
odgoj se prikazuje pomou slika ili metafora. Scheuerl je predloio pet slika: putanje
sjemenke da raste, utiskivanje na votanoj ploi (oblikovanje osobnosti), pomo pri raanju,
voenje na pravi put, prosvjetljivanje. Kron opisuje odgoj pomou est slika: vuenje,
voenje, upravljanje, putanje da raste, prilagoavanje, pomaganje. U svakoj slici se moe
vidjeti dio aspekta odgoja.
Dva su temeljna shvaanja odgoja koja su naoko nespojiva i nalaze se u kontradikciji:
Odgoj kao proizvodnja nekog predmeta. Odgajatelj slii zanatliji koji djelatno tei
odreenom cilju pomou odreenih sredstava i metoda. Odgajatelj svojim metodama
(npr. kaznama i nagradama) aktivno i agresivno odgaja koristei sredstva prinude.
Odgoj koji vie-manje slijedi tijek prirode. Dijete se puta da se samo razvija stavlja
se u kontrolirane pedagoke situacije u kojima se dijete prilagoava, skuplja iskustvo i
ui pravilno postupati. Odgajatelj slii vrtlaru koji njegom i zatitom pomae proces
razvoja, ali nikako se aktivno ne uplie u njega niti ga agresivno pokuava kontrolirati.
Oba koncepta odgoja trebaju se ravnomjerno kombinirati i dozirati. Odgoj ne smije biti samo
vrsta kontrola i prinuda, ali nikako ni samo putanje ni pomaganje da dijete radi to mu se
prohtije i bude preputeno samo sebi. Kako ispravno povezati oba koncepta da odgoj bude to
uspjeniji to je gorue pitanje i dan danas za mnoge odgajatelje.
Brezinkina definicija pojma odgoj
Odgoj je prema Brezinki skup socijalnih radnji kojima ljudi pokuavaju u bilo kojem pogledu
poboljati psihiku dispoziciju drugih ljudi ili odrati dobre strane dispozicije. Odgoj
oznaava radnje kojima ljudi pokuavaju unaprijediti osobnost drugih ljudi u bilo kojem
pogledu. Iz ove definicije slijedi pet znaajki odgoja:
Odgoj je proces koji se sastoji od radnji ili djelatnosti iji cilj je postii odgovarajue
ponaanje kod osnovnog subjekta odgoja ovjeka.
Odgoj ine socijalne radnje socijalno znai da se te radnje tiu drugih ljudi
odnosno one su usmjerene da pomognu drugim ljudima.
Psihika dispozicija ukljuuje uroene ili steene spremnosti, sklonosti i osobine koje
utjeu ne samo na ponaanje, nego i na zauzimanje stavova, prihvaanje drutvenih
vrijednosti, razvoj interesa. Odgojem se pokuavaju poboljati dobre sklonosti i
ukloniti loe sklonosti.
Odgoj je proces u kojem se dobre ljudske osobine i sklonosti poboljavaju, unapreuju
i odravaju, a loe se odstranjuju. Posebna pozornost je na rijei odravaju jer se
pod loim utjecajem okoline ovjek brzo moe pokvariti i ono dobro u ovjeku
moe nestati. ovjeka se stalno treba podsjeati to je ispravno, moralno, a to nije.

Odgoj je pokuavanje. Odgoje radnje mogu uspjeti, dati dobar rezultat, ali i ne moraju.
Odgoj samo moe poticati ovjeka da ui, ali uenje moe ostvariti samo onaj koji ui.
Drugim rijeima, odgajatelj ne moe prisiliti dijete da ui ispravno se ponaati dijete
mora to samo eljeti i biti svjesno o pozitivnim stranama odgoja.

Ciljevi, norme i vrijednosti odgoja

Ponekad se ova tri pojma koriste kao sinonimi, a ponekad su to razliiti pojmovi.
Cilj slui konkretnoj svrsi i opisu praktine namjere, cilj je ono konkretno to odgojem
i obrazovanjem pokuavamo postii (npr. poticati marljivost uenika, poticati
potovanje prema kulturama inozemnih kolega, usvojiti pregled povijesti kamenog
doba). Moe vrijediti za jednu osobu i to jednokratno (npr. svaki nastavni sat ima
svoje ciljeve). Opisuje idealnu psihiku dispoziciju osobe koja se odgaja.
Norma je uvjerenje ili predodba o zadanom stanju ili ponaanju koje treba nastati ako
se ispune odgovarajui ciljevi. Norme vrijeme u veem vremenskom intervalu (npr. za
cijeli ivot ili za vrijeme kolovanja) i za vei krug ljudi (npr. sluaj 10 Bojih
zapovijedi, govori istinu, potuj ljudska prava, vie provodi grupnu nastavu). Normu
moemo shvatiti kao openiti zahtjev koji ne vrijedi pojedinano i jednokratno, ve za
sve osobe nekog tipa.
Norme se temelje na vrijednostima. Vrijednosti su npr. strahopotovanje prema ivotu,
vrednovanje neeg kao dobro/loe, ispravno/neispravno. Dakle, neka vrijednost u sebi
sadri skup normi i moe se vrednovati od strane pojedinca ako za neku vrijednost
mislimo da je ispravna i prihvaamo je, automatski prihvaamo njene norme i ciljeve.
Zato odgajati?
Prema gore navedenim biolokom aspektu, ovjek se raa nepotpun, slab, nesiguran, sa
slobodnom voljom te karakterom i moralom koji se u velikoj mjeri mogu oblikovati. Odgojem
ovjek preuzima u kulturne norme i vrijednosti i prema potrebi ih mijenja u skladu sa svojim
karakterom, moralom i interesima. Prilikom odgoja moramo si postaviti ciljeve odgoja
odnosno pitanje zato odgajamo? Npr. dijete odgajamo kako bi se jednog dana upisalo na
sveuilite ili kako bi postalo vrstan politiar, a sve u svrhu kako bi zaraivalo puno novca za
sebe i svoju obitelj.
Do tog cilja dolazi se odreenim sredstvima odgoja kao to su: pohvale, kuenja, prigovori,
prijetnje, kazne, savjetovanje, nareivanje, knjige, kole i slino. Koja od ovih sredstava emo
koristiti manje, a koja vie, definira na stil odgoja (npr. autoritativni stil).
Cilj odgoja moe se odnositi na razliite dimenzije (kognitivna: razvijati mentalne
sposobnosti, ispravan nain razmiljanja i uenja; afektivna: nain na koji mi doivljavamo
ljude, njihove verbalne i neverbalne poruke; socijalna: njegovati odnose sa drugim ljudima) i
formulirati na razliitim razinama (npr. vii cilj potivati tue stvari odnosno vlasnitvo
moe se sastojati od manjih ciljeva: posuene stvari vraati na vrijeme, ne uzimati stvari bez
tueg doputenja, ne krasti, ...).
Ciljevi odgoja danas
Dok su 60-ih godina u sreditu odgoja bili disciplina, ispunjavanje dunosti, poslunost,
djelatnost, poredak, ..., u posljednje vrijeme dolo je do promjene vrijednosti, a time i do
promjene ciljeva odgoja. U modernom odgoju naglaava se samorazvijanje (npr. borba za
vlastita prava i ravnopravnost, autonomija, upravljanje samim sobom, refleksivnost
razmiljanje o svojim postupcima, zrelost koritenje vlastitog razuma, kritiziranje tueg

miljenja). Neki kritiziraju ovakvu promjenu naglaavajui da je kod mnogih ljudi dolo do
promjene mentaliteta ljudi vie misle samo na sebe i pritom ne gledaju na druge. Istiu da se
kritika nalazi ispred ljubavi, sloboda ispred dunosti i odgovornosti i slino.
U pedagogiji ciljevi odgoja su nuno kontroverzni. Pedagogija ne moe utjecati na izbor
ciljeva odgoja te normi i vrijednosti koje se tim ciljevima pokuaju usvojiti svaka sredina
ima svoje ciljeve odgoja.

TEORIJE O ODGOJNOM PROCESU

Mollenhauler razlikuje tri pristupa u odgojnom procesu:
Odgoj kao komunikacijsko djelovanje. U toj komunikaciji vane su kognitivne
strukture (nain na koji se oblikuju vlastite rijei i shvaaju tue rijei, odnos (kako
sudionici shvaaju svoj odnos: jesu li u ravnopravnom poloaju, postoji li
podinjavanje, ...) te sadraji i sredstva komunikacije (neverbalni znakovi, prevladava
li vrijeanje, vika ili njene umirujue rijei, ...) izmeu sudionika u odgojnom
procesu. Sve su to initelji koji utjeu na odgoj (odgojni proces i rezultat odgoja).
Odgoj kao interakcija. Prema teoriji simbolikog interakcionizma (vidi poglavlje o
socijalizaciji) odgoj se promatra na mikrorazini kao interakcija dvaju sudionika. U toj
interakciji vani su Ego i Alter.
Odgoj kao reprodukcija. Ovaj pristup je materijalistiki temeljni cilj odgoja je
pripremiti ovjeka da bude spreman pridonositi drutvu, proizvoditi dobra i usluge.
Kron navodi etiri modela odgoja:
Funkcionalni-intencionalni odgoj. Funkcionalni odgoj stavlja panju na razne
drutvene imbenike koji nisu stvoreni da bi odgajali, ali utjeu na mlade. To su
televizija, asopisi, mediji openito, raunalne igre, obiaji i navike. To su tajni
suodgajatelji. U sreditu intencionalnog odgoja je odnos face-to-face (licem u lice,
verbalna i neverbalna komunikacija npr. izmeu oca i sina) i svjestan odgoj koji ima
tono odreenu namjeru odnosno cilj (odreenim odgojnim metodama kaznama,
psovkama, nagradama, pohvalama, podupiranjem ... ele se postii unaprijed
postavljeni odgojni ciljevi: da se dijete ponaa na tono eljeni nain i da se usvoje
odreene norme i vrijednosti). U intencionalnom odgoju prevladava jednosmjerna
komunikacija roditelji zapovijedaju, kore, kanjavaju, hvale, nagrauju, zahtijevaju
bespogovornu poslunost, a dijete pokorno slua, ne moe se izboriti za sebe i utjecati
na odgojne ciljeve i metode. Funkcionalni i intencionalni odgoj ograniavaju jedan
drugoga i treba paziti da funkcionalni odgoj previe ne utjee na intencionalni.
Pedagoki odnos. Ovaj model opisao je Hermann Nohl unutar reformske pedagogije.
U ovom modelu istie se snaan odnos izmeu zrelog ovjeka (odgajatelja) i ovjeka u
postojanju (osobe koja se odgaja). Odgajatelj uzima u obzir kulturne norme i
vrijednosti, obiaje i navike, ali i osobnost, unutarnje elje, sklonosti i interese osobe
koju odgaja. Pritom je dijete aktivno i odgovorno za svoj proces odgajanja. Dijete
mora usvojiti osnovne znaajke kulture i okoline, ali mora takoer zadrati svoju
osobnost (uroene osobine), jaati svoj identitet, prihvatiti norme i vrijednosti na svoj
nain te kreirati vlastiti sustav normi i vrijednosti. U tom pedagokom odnosu dolazi
do napetosti, tjeskobe, nesigurnosti, krize jer je teko pronai ravnoteu izmeu te
dvije stvari.

 Odgoj kao promjena ponaanja. Ovaj model ima bihevioristiki pristup prema kojem
organizam pokazuje spontane aktivnosti (spontano, prirodno ponaanje s obzirom na
nae uroene sklonosti), ali takoer nae ponaanje se u velikoj mjeri moe oblikovati.
Takvo oblikovano ponaanje ine postupci koji se mogu opaziti i mjeriti te tako vidjeti
u kojoj mjeri je odgoj bio uspjean. Dijete se stavlja u odreene situacije, u odreenu
okolinu kako bi se kod njega stimulirao odreen eljeni obrazac ponaanja dijete
postepeno ui koji postupci u kojim situacijama su ispravni (kako reagirati u
odreenim situacijama) i tako se oblikuje njegovo ponaanje i prilagoava se okolini.
Odgajatelj ne smije aktivno sudjelovati mora pustiti dijete da temeljem razuma i
iskustva samo uvidi kakvo ponaanje je ispravno. Pritom je bitno uenje na modelu
dijete ima prirodnu tenju oponaati, slijediti uoene postupke i reakcije svojih
roditelja, s njima se identificirati; roditelji moraju biti jako oprezni da budu pozitivan
primjer djeci (djeca jako puno ue pratei ponaanje svojih roditelja).
Odgoj kao simbolika interakcija. Ova teorija nastoji pokazati kako ovakva interakcija
ovjeka ini drutveno sposobnim za djelovanje i pridonositi drutvu, kako ovjek
postaje nezamjenjiv lan drutva te kako mu, usprkos tome to se prilagoava drutvu
i usvaja njegove norme i vrijednosti, polazi za rukom izgraditi vlastiti identitet (one
osobine, vrline karaktera i obrasci ponaanja po kojima smo posebni i razlikujemo se
od drugih, po kojima nas drutvo prepoznaje i cijeni). Izgradnja identiteta je vana
kako bi nas drutvo prepoznalo, uvailo, potovalo. U ovom modelu odgoj nije
intencionalan, jednostran (odgajatelj zapovijeda, a dijete pokorno slua i slino), nego
ovjek se stavlja u poziciju odgajatelja, tumai, preispituje i kritizira njegove odgojne
postupke i stavove te oblikuje vlastite odgojne vrijednosti i ciljeve time postaje
aktivan, ravnopravan sudionik u odgojnom procesu i gradi svoj identitet, svoj Ego,
ali i svoj Alter ego (vidi poglavlje o socijalizaciji). Ovakav model odgoja, iako
gotovo utopijski, je idealan i treba mu teiti.

STRUKTURNI MODEL ODGOJA

Ovo je model odgoja koji povezuje prethodno navedene modele odgoja. Prema tom modelu
osnovne znaajke odgoja su:
Odgoj je intencionalan. On nastoji ostvariti ciljeve, norme i vrijednosti. Ovaj odgoj je
jednostran i ukida elje i interese djece.
Odgoj je interakcijski proces izmeu odgajatelja i educanda (onoga kojeg se odgaja) u
kojem oni utjeu jedan na drugoga. Stavljaju se u poziciju drugog i tumae njegove
uloge uloge ovise o tome gdje se odvija odgoj (ako je rije o koli, postoje uloge
profesora i uenika, ako je rije o obitelji, postoje uloge roditelja i djeteta).
Odgojni proces mora biti metodiki organiziran moraju postojati odgovarajue
metode odgoja kojima se postiu ciljevi odgoja. U razliitim sredinama koriste se
razliite metode odgoja (npr. odgoj u obitelji i odgoj u koli se razlikuju).
Kada odgajamo, ne moemo imati u vidu samo osobne ciljeve odgoja i elje educanda,
ve svoj odgoj moramo prilagoditi drutvenoj situaciji, uvjetima okoline. Moramo
odgajati ovjeka da bude spreman djelovati u drutvu i pridonositi mu bez obzira na
njegove osobne sklonosti i interese. No, to ne znai da mi te interese moramo
zanemariti, ve ih moramo znati uskladiti i usmjeriti prema korisnom drutvenom
djelovanju tako da i pojedinac i drutvo budu zadovoljni.

 Odgojni proces dogaa se na tri razine: kognitivnoj (razvijati mentalne sposobnosti,

umijee miljenja, tumaenja i kritiziranja, umijee uenja), afektivnoj (usaditi norme,
stavove i vrijednosti, jaanje karakternih vrlina i snaga: razviti osjeajnost,
emocionalnost, nauiti doivjeti, prepoznati i ispoljiti emocije) i tjelesnoj (razviti
tjelesne sposobnosti: hodanje, plesanje, plivanje, runi rad, ...). Odgoj mora biti prepun
praktinog sadraja koji olakava razvoj ovjeka na tim razinama.
OBRAZOVANJE
Obrazovanje znai:
osposobljavanje za razborit odabir svog poziva (obrazovanje treba pomoi ovjeku
spoznati svoje interese)
produktivno sudjelovanje u kulturi (ovjek mora znati jezik, politiku i gospodarsku
situaciju, obiaje i ostala kulturoloka obiljeja svoje okoline)
postizanje individualnosti i drutvenosti; ovjek mora razviti svoju osobnost, identitet i
nauiti kako se ponaati u drutvu da se to lake uklopi u drutvo; ovjek mora razviti
odnos prema samom sebi (samopotovanje; kako doivljavamo sami sebe, svoje
osjeaje i postupke; osjeaj vlastite vrijednosti, jesmo li zadovoljni samim sobom ili si
stalno neto predbacujemo) i prema drugim ljudima (ophoenje s drugim ljudima,
odgovornost)
uenje o openitim stvarima koje moraju znati svi ljudi (matematika, knjievnost, ...)

razvoj kognitivne, afektivne i praktine dimenzije ovjeka (praktina dimenzija

ovjek mora nauiti svoju struku kako bi mogao obavljati praksu, imati eljeno
zanimanje)

Suvremeno obrazovanje
etiri su odrednice modernog obrazovanja:
Rad. Nove tehnologije, automatizacija, porast sektora uslunih djelatnosti itd. dovodi
do promjene u strukturi zanimanja mijenjaju se potrebne kvalifikacije i u uvjetima
rada (ovjek je izloen riziku prilikom rukovanja strojevima i tetnim utjecajima
tehnologije na zdravlje kao to su zraenja). Teorija obrazovanja mora biti usmjerena
prema ekonomskoj racionalnosti koja e pruati jednake ivotne mogunosti za sve.
Primjerice, ekonomija voena profitom koja razara okoli nije racionalna i protivi se
zdravom razumu. Djeci se mora osigurati budunost barem iste ivotne mogunosti
kao to ih imaju odrasli. Nadalje, sve je vanije obrazovati ljude za analitiko
miljenje, timski rad, rad na projektu, znanstvena istraivanja dakle razvijati
sloenije sposobnosti i vjetine.
Racionalnost i znanost. U postmoderni kritizira se manjak racionalizma, razuma i
injenica da cilj opravdava sredstvo kao osnova za napredak. ovjek svojim
neracionalnim postupcima i nedovoljno ekoloki dokazanim metodama proizvodnje
razara prirodu. Takoer, ovjek je sve vie zaokupljen poslom, tri kao muha bez
glave za svojim obavezama ime pati njegov socijalni ivot, gubi socijalne
kompetencije, emocionalnost, zapostavlja djecu i ponekad postaje nemoralan.
Racionalna ekonomija se shvaa jednostrano i njen je jedini cilj ostvariti profit ne
marei za ekologiju i drutvene, obiteljske vrijednosti. Obrazovanje ima zadau
osvijestiti to kod ljudi.

 Subjektivnost i prerada stvarnosti. Sve vie o svojoj stvarnosti saznajemo preko

medija. Medijsko miljenje i tumaenje su nam dovoljni, gubi se subjektivno
miljenje. Obrazovanje treba poticati i razvijati vlastito miljenje i tumaenje
stvarnosti ono to nam drugi serviraju ne treba se uzeti kao zdravo za gotovo i jedino
ispravno.
Vrijednosno usmjerenje i etika. Poznata je promjena sustava vrijednosti kod dananjih
ljudi. Obrazovanje nam treba omoguiti da izgraujemo vlastitu volju, vlastiti sustav
vrijednosti, da se kritiki i argumentirano moemo razraunati u odnosu sa drugima,
ali i sa samim sobom (npr. da se aktivno protivimo nepravdi, da traimo bolje uvjete
rada, da se osjeamo odgovornima za nae loe postupke i sl.). Drugim rijeima,
obrazovanje nas ui kako izgraditi svoj karakter, svoj identitet, kako se izboriti za
samoga sebe, kako etino postupati.
etiri su osnovne funkcije (zadae) modernog obrazovanja:
Heuristika funkcija nam pomae da svakidanji praktini kolski rad razjasnimo u
odnosu na postavljene ciljeve koliko mi ovakvo obrazovanje, ovo to radim u koli
pomae da postignem svoje ciljeve. Takoer nam pomae da otrije tumaimo neke
probleme, pronalazimo nove zadatke i ciljeve, npr. nove stvari koje elimo nauiti.
Ona nam daje odgovor na pitanje koliko kola uspijeva pruiti ono to od nje
oekujemo (da nas pripremaju za poziv, da postanemo bolja osoba: karakterna,
socijalno kompetentna, spremna kritiki razmiljati, ekoloki savjesna s razvijenom
etikom).
Legitimacijska funkcija trai od nas da nai zahtjevi i ciljevi budu ispravni (legitimni):
da pridonose opem obrazovanju, da nas pripremaju za poziv, da postanemo
kompetentni na tritu rada, da irimo odgovornost i humanost. Ovo su naravno vii
ciljevi svake kole, meutim nastavne metode esto ne mogu postii takve ciljeve.
Funkcija strukturiranja pomae nam u mnotvu nastavnih sadraja koncentrirati se na
bitne teme i ono to nas zanima. Za to trebamo imati kvalitetne nastavne planove i
programe koji ne usitnjavaju i ne ukruuju nastavni sadraj, nego ga ine fleksibilnim,
prilagodljivim interesima uenika i koncentriraju se na one teme koje pruaju
strukovna, socijalna i individualna znanja i vjetine. Primjer: koja je svrha ako
pravopis i interpunkcija oduzmu vie vremena od rasprava o ljubavi, slobodi, miru,
solidarnosti, srei i jo se pritom ne naue?
Kritika funkcija pomae nam kritiki se postaviti prema tuim zahtjevima, ciljevima i
normama. Pomae nam da ne budemo zlorabljeni, iskoriteni, neasertivni samo da
bismo drugima udovoljavali, a iznutra bili tuni i nezadovoljni samim sobom
pomae nam da se drugima usprotivimo i ostvarimo osobno zadovoljstvo. Ovo je
vana vjetina za izgradnju kvalitetnog karaktera. kola nas mora uiti kako kritiki
razmiljati, propitkivati tue postupke, izboriti se za sebe, naposljetku izgraditi
identitet ovjeka koji e biti potivan i cijenjen u drutvu, koga drugi nee gaziti.