HRVATSKA POLITIKA TIJEKOM PRVOG SVJETSKOG RATA

1913.

OKUPLJANJE EMIGRANATA
Meu mnogim politiarima Hrvatima, Slovencima i Srbima bila je rairena misao o jugoslavenskoj
zajednici. Rat izmeu Austro-Ugarske i Srbije koji e izbiti izazvat e progone i hapenja javnih djelatnika i
politiara takve orijentacije. Stoga su se potkraj 1913. na sastanku u Splitu dogovorili da e u sluaju
izbijanja rata napustiti Monarhiju ne samo iz straha od progona, nego da bi pokrenuli politiku akciju i
vodili borbu za osloboenje Hrvata, Slovenaca i Srba od austrougarske vlasti i njihovo ujedinjenje
sa Srbijom i Crnom Gorom. Sastanku su bili prisutni:
dr. Ante Trumbi (prvak Hrvatske stranke prava iz Dalmacije)
dr. Jozo Smodlaka (prvak Napredne stranke Dalmacije)
dr. Nikola Stojanovi i Atanasije ola (srpski politiari iz Bosne i Hercegovine)
1914.
u Sarajevu je izvren atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda
poetak Prvog svjetskog rata 28.07.1914.
Nakon izbijanja prvog svjetskog rata Trumbi je pobjegao u Italiju (neutralna tada), Stojanovi je
pobjegao u Srbiju, a ola i Smodlaka su uhapeni i nisu uspjeli pobjei. Zemlju je napustio Frano Supilo koji
je djelovao u Rijeci, braa Gazzari iz ibenika, Hinko Hinkovi iz Zagreba, Mie Mii iz Dubrovnika.
Emigranti su se okupili u Veneciji, odakle su otili u Firenzu, a odande u Rim, gdje je ve bio kipar Ivan
Metrovi.
Talijanski tisak pie o neosloboenim teritorijima u Dalmaciji u duhu tajnih pregovora Antante s
Italijom, te se emigranti odluuju potkraj 1914. na prvi diplomatski korak emigracije: Trumbi, Supilo i
Metrovi su posjetili britanskog, francuskog i ruskog ambasadora u Rimu s ciljem: objasniti Antanti da je
istona obala Jadrana slavenskog karaktera kako bi sprijeili njeno dodjeljivanje Italiji. Isto tako su iznjeli i
elju Hrvata, Slovenaca i Srba u A-U M da se oslobode tue vlasti i ujedine s Srbijom i Crnom Gorom.
Ambasadori su bili rezervirani.
Emigranti su odluili osnovati odbor emigranata iz Austro-Ugarske Monarhije koji bi poradio na
stvaranju jugoslavenske drave, to je podupirala i srpska vlada (Nikola Pai kao predsjednik).
Narodna skuptina Srbije je u Niu donjela Deklaraciju o ratnim ciljevima Srbije u kojoj se kae da je
Srbija za osloboenje i ujedinjenje sve nae neslobodne brae Srba, Hrvata i Slovenaca to je protumaeno
kako je slubena Srbija usvojila stav emigranata
1915.
LONDONSKI UGOVOR 26.04.1915.
Dok su emigranti radili na osnivanju Jugoslavenskog odbora, Italija je sklopila s Antantom Londonski
ugovor 26. travnja 1915. kojim je Antanta Italiji obeala za uslugu stupanja u rat na strani Antante: Istru,
ido slovenskih zemalja, sjevernu Dalmaciju sa Zadrom i ibenikom, sve otoke i u Albaniji luku Valonu i otok
Sassano. Ugovor je sadravao i odredbe o teritorijima koji bi pripali Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori (obala
juno od Neretve pripala bi S i CG), ali je iskljuivao ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca u jednu
zajedniku dravu.

OSNIVANJE JUGOSLAVENSKOG ODBORA

Stav hrvatskih emigranata:
ideja ujedinjavanja junoslavenskih zemalja A-U M s Kraljevinom Srbijom za hrvatske emigrante ima smisla
samo ako u njoj budu sve hrvatske zemlje i one uz istonu jadransku obalu te nova drava treba biti
brana protiv talijanskih, ali i njemakih aspiracija.
Stav srpske vlade:
istupanje emigranata iz A-U je korisno za Srbiju, stoga se Pai sastao s nekoliko srpskih politiara (i Nikola
Stojanovi prisutan) i napravio plan djelovanja emigracije o kojem bi se jo trebalo dogovoriti s Supilom
i Trumbiem. Prema prijedlogu odbor bi bio nezavisna organizacija koja bi suraivala sa srpskom
vladom preko srpskih diplomatskih predstavnitava i djelovala u sporazmu sa srpskom vladom i
njezinom politikom, a javno bi istupao u ime Srba, Hrvata i Slovenaca iz A-U M. Drava za koju bi se
odbor zalagao treba izrasti iz Srbije i u njoj bi se ti svi narodi stopili u jedan jedinstven narod (Trumbi
shvatio da Srbija na ujedinjenje gleda kao na oslobaanje zapadnih krajeva odnosno na osvajanje
novih podruja)
Odgovor Trumbia na srpski prijedlog:
nije jo vrijeme za osnivanje odbora, jer nisu iz Monarhije jo doli predstavnici iz Banovinske Hrvatske,
Istre i Slovenije
rat jo nije doao do te faze da je raspad Monarhije realan
Srbija na ujedinjenje gleda kao na oslobaanje zapadnih krajeva odnosno na osvajanje novih podruja
No ubrzo je Trumbi morao promijeniti miljenje:
jer je saznao da u Beu razmiljaju o preureenju Monarhije na trijalistikom principu
Narodna skuptina Srbije je u Niu donjela Deklaraciju o ratnim ciljevima Srbije u kojoj se kae da je
Srbija za osloboenje i ujedinjenje sve nae neslobodne brae Srba, Hrvata i Slovenaca to je
protumaeno kako je slubena Srbija usvojila stav emigranata
Londonski ugovor izmeu Italije i Antante

JUGOSLAVENSKI ODBOR 30.04.1915.

U Parizu u hotelu Madisson osnovan je 30.04.1915. Jugoslavenski odbor, na elo kojeg je izabran
dr. Ante Trumbi. Jugoslavenski odbor predstvalja jugoslavenske zemlje u Austro-ugarskoj Monarhiji i cilj
mu je osloboenje tih zemalja od Austro-Ugarske i ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom.
Sjedite odbora e biti u Londonu. Kao preduvjet cilj JO je ruenje i rasformiranje Austro-ugarske da bi se
narodima dala mogunost ukljuivanja u novu dravu. Stoga je za djelovanje JO vano:
stav saveznika prema Austro-Ugarskoj Monarhiji
stav Srbije prema ujedninjenju
Londonski ugovor i talijanske aspiracije
Greyev nacrt o kompenzacijama Srbiji
Vojni poraz Srbije i povlaenje srpske vojske preko Albanije na Krf
STAV SAVEZNIKA PREMA AUSTRO-UGARSKOJ MONARHIJI
Sve do ljeta 1918. saveznici nisu planirali razbijanje Austro-Ugarske nego samo njezino teritorijalno smanjenje.
Velika Britanija:
vodi politiku ravnotee sila niti jedna sila ne smije nadvisiti i ugroziti ostale, a tako ni GB. U tom smislu najopasnija
je Njemaka. Rat koji je zapoela trena zaustaviti uspon Njemake. Britanije ne eli raspad A-U nego joj
namjenjuje ulogu drave koja e odravati ravnoteu s Njemakom i biti brana njemakom prodoru u Podunavlje i
prema jugoistoku
Francuska:
Njemaka joj je najopasniji protivnik eli je to vie oslabiti i teritorijalno smanjiti da bi sprijeila njen ponovni uspon.
A-U je u tom kontekstu potrebna zbog ravnotee snaga
Rusija:
iako joj je A-U glavni suparnik na Balkanu i Rusija je eli odrati ali kako preureenu trojnu Monarhiju, sastavljenu od
Kraljevine eke, Kraljevine Ugarske i Carevine Austrije, ali iz koje bi bila izdvojena Bosna i Hercegovina i
Dalmacija koje bi ile Srbiji
Italija:
je za teritorijalno smanjenje prema Londonskom ugovoru
SAD:
u rat stupile poetkom travnja 1917. i nisu za ruenje A-U. Predsjednik Wilson prema programu 14.toaka ne
predvia za A-U rasformiranje nego autonomiju za potlaene narode i njihov daljnji autonomni razvoj u okviru
Monarhije. Srbija i Crna Gora se trebaju ponovo uspostaviti i Srbija treba dobiti izlaz na more.
Jugoslavenski odbor morao raditi na uvjeravanju saveznika o potrebi ruenja Austro-Ugarske Monarhije. Stav saveznika
se promijenio u ljeto 1918. nakon izbijanja ruske oktobarske revolucije, jer je nezadovoljstvo potlaenih naroda A-U M bilo
isto tako pogodno tlo za izbijanje revolucije, te su saveznici ili za zadovoljenjem nacionalnih tenji:
kako bi umanjili opasnost od izbijanja revolucije
te novonastale drave od Baltika do Jadranskog i Egejskog mora bi bile brana irenju boljevizma u Evropu
(francuski sanitarni kordon).
STAV SRBIJE PREMA UJEDINJENJU
Vlast u Srbiji je imala Radikalna stranka na elu s Nikolom Paiem koja je vodila politiku etapnog ujedinjenja
srpskog naroda s konanim ciljem stvaranja Velike Srbije. To dokazuje protestiranje protiv aneksije BIH koju je Srbija
smatrala svojim podrujem ekspanzije kao i balkanski ratovi u koje je Srbija ulazila da bi se proirila na Makedoniju i
dobila izlaz na more u Albaniji (sprijeila A-U i Italija podravanjem nezavisnoti Albanije). I druge srpske stranke su
podupirale tu politiku (Napredna stranka i Samostalna radikalna stranka).
Jugoslavensku ideju o ujedinjenju moe se pratiti tek nakon majskog prevrata 1903. Boa Markovi je tada
osnovao list Slavenski jug koji je poeo propagirati ideju o stvaranju jugoslavenske drave, a prema toj politiciSrbija bi
imala ulogu ujedinitelja i stupa oko kojeg bi se okupljale jugoslavenske drave time bi se svi Srbi okupili u jednoj dravi.
Tu je koncepciju podravala i tajna organizacija Ujedinjenje ili smrt ili Crna ruka.
Srpska vlada je u vrijeme izbijanja rata imala prioritet obranu zemlje i nezavisnosti Srbije i nije pomiljala na iru
akciju. No kad su sile Antante poele pregovarati s Rumunjskom, Bugarskom i Grkom o teritorijalnim naknadama za
ulazak u rat protiv centralnih sila srpska vlada je napravila konkretni program stvaranja Velike Srbije:
rjeenje je tzv. Veliko rjeenje ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca u jednu jugoslavensku dravu pod srpskim
vodstvom, to bi Srbima osiguralo dominaciju. Ostali jugoslavenski narodi ne bi trebali biti samostalni initelji
pri ujedinjenju jer bi to zapravo bilo prikljuenje (Nika deklaracija i Paiev prijedlog osnivanja i rada odbora)
rjeenje je tzv. Malo rjeenje ujedinjenje samo srpskog naroda i stvaranje Velike Srbije od Crne Gore, Bosne i
Hercegovine, Dalmacije, Slavonije i Vojvodine

SUPILO I JUGOSLAVENSKI ODBOR

Supilo (u JO zaduen za kontakte sa saveznikim vladama i diplomatima) je shvatio na razgovorima s Nikolom
Paiem u Niu u sijenju 1915. prave namjere Srbije. Doznao je i za pregovore Antante s Srbijom i tzv. Greyev nacrt
prema kojem je Srbiji obeano: BIH, Slavonija, Baka, jadranska obala od rta Ploe do juno od Cavtata, a Hrvatska je
tretirana kao kompenzacijsko podruje. Saveznici i slubeno predali Srbiji 16.08.1915. izjavu o kompenzacijama Srbiji
kojoj je osnova Greyev nacrt, a predvia i ustupanje dijelova Makedonije Bugarskoj.
Potkraj rujna Supilo je samoinicijativno uputio britanskom ministru vanjskih poslova Greyu promemoriju u kojoj
objanjava:
potrebu stvaranja jugoslavenske drave kao najboljeg rjeenja za Srbe, Hrvate i Slovence
o ulozi Hrvatske kao vodee meu Junim Slavenima u Monarhiji i o ulozi Srbije kao vodee meu Junim Slavenima
izvan Monarhije koje su prema tome ravnopravne i Srbija mora odbaciti elju da bude hegemon u toj zajednici,
koja se moda nee ostvariti ba zbog takve srpske politike i politike kompenzacija
ako ne doe do stvaranja jugoslavenske drave, predvia stvaranje hrvatske drave, kojoj osim njenih povijesnih,
pripadaju i teritoriji koji bi se za nju izjasnili plebiscitom
Britanska diplomacija je Supilovu promemoriju shvatila kao stav JO, na to su Trumbi i ostali reagirali protiv Supila
da poduzima akcije bez konzultiranja sa JO i da vodi hrvatsku separatistiku politiku.
Potkraj 1915. srpska vlada i dvor nakon sloma sele na Krf.
Glavni sukob izmeu Jugoslavenskog odbora i srpske vlade je bio na pitanju unutarnjeg ureenja budue zajednike
drave. Razmimoilaenja u gleditima na to:
Pai
ne prihvaa Hrvatsku kao ravnopravnog partnera, nego ta nova drava bi bila proirena Srbija
Supilo je glavni protivnik tome i treba smanjiti njegov utjecaj
Supilo:
pitanje ujedinjenja treba rjeiti prije ulaska u zajedniku dravu, jer vidi opasnost od Srbije za Hrvatsku
Ostatak odbora:
ne treba pokretati pitanje ureenja budue drave, sve dok Srbija jo nije potpuno prihvatila ni njezino osnivanje, iako
oni trae potovanje hrvatske autonomije, ne trae jo o tome razgovore prirotet je pridobiti Srbiju za stvaranje
zajednike drave, koja je jedini izlaz za budunost junoslavenskih naroda u Monarhiji
slovenski predstvanici zamjeraju Supilu to slovensko pitanje ukljuuje u hrvatsko i to Hrvati govore u ime Slovenaca
to za njih znai negiranje Slovenaca kao treeg ravnopravnog initelja u procesu ujedinjavanja
Razmimoilaenja u gleditima unutar Jugoslavenskog odbora i razmimoilaenja izmeu JO i srpske vlade trebalo je
raspraviti na plenumu sazvanom u Parizu za 16. veljae 1916. na tom plenumu je trebalo postaviti osnovnu koncepciju
budue politike JO.
Supilo:
zamjerio otvoreno srpskoj vladi to pristaje na kompenzacije i tako Hrvatsku dovodi u opasnost podjele
otvoreno joj dao do znanja da ukoliko ne prihvate ujedinjenje na ravnopravnoj osnovi Hrvatska e povesti akciju za
osnivanje posebne hrvatske drave
nezadovoljan to je plenum odbacio njegovu koncepciju hrvatskog pitanja kao alternativnog jugoslavenskom pitanju
primarno je potrebno rjeiti pitanje poloaja Hrvatske prije konstituiranja drave (u tome se raziao s Trumbiem)
predlae Trumbiu osnivanje Hrvatskog odbora odnosno preimenovanje Jugoslavenskog odbora u Hrvatski, to je
Trumbi ocijenio kao izazivanje Srbije i pogodnost Italiji
Srpski i slovenski lanovi su otro protiv Supila
Trumbi
nastoji skrenuti raspravu na osudu stava srpske vlade o etapnom ujedinjavanju, istiui kako je ujedinjenje osnovni
problem jugoslavenskih naroda (tako je i navedeno u rezoluciji od 24.02.1916.), a ne samo Srbije
primarno je pridobiti Srbiju za stvaranje drave
Neslaganje izmeu Supila i Jugoslavenskog odbora je zavrilo povlaenjem Supila iz odbora 5.6.1916., zbog
odnosa srpske vlade prema ujedinjenju (Pai je izjavio u tal.novinama da bi radije htio manje teritorija od A-U nego
odstupiti Makedoniju i priznao je tal.prevlast na Jadranu). No Supilo je i dalje zagovornik stvaranja jugoslavenske drave.
SVIBANJSKA DEKLARACIJA
Izbijanjem rata politiki ivot u Monarhiji je zamro, stranke su prestale djelovati, a novine prestale izlaziti, Hrvatski
sabor se rijetko sastajao. Vodea Hrvatsko-srpska koalicija se drala pasivno, mada su njezini vodei ljudi bili
jugoslavenske orijentacije. Za Jugoslavenski odbor je kljuno bilo pitanje je li JO svojim programom legitiman predstavnik
junoslavenskih naroda u Monarhiji te je s tim ciljem poduzimao korake.
Pitanje buduega junoslavenskog ujedinjenja bilo je i predmetom dogovora politiara koji nisu bili u emigraciji i
njihovo djelovanje nije ilo u prilog JO:

adresa novom caru i kralju Karlu VI

Hrvatski sabor veinom glasova Koalicije i unionista donosi adresu u kojoj se izjanjavaju za ostanak u Monarhiji uz
ujedinjenje hrvatskog naroda u okviru Monarhije i ugarsko-hrvatske zajednice
Svibanjska deklaracija
sazvano je Carevinsko vijee (parlament austrijskog dijela Monarhije) u Beu u kojem su bili i narodni zastupnici iz
Slovenije, Istre, Dalmacije i iz austrijskog dijela Monarhije. Ti zastupnici su dan uoi zasjedanja Vijea osnovali
zajedniki Jugoslavenski klub na elu kojeg je dr. Anton Koroec, a potpredsjednik je dr. Matko Laginja.
Jugoslavenski klub je na zasjedanju Carevinskog vijea 30.05.1917. preko Koroeca dao tzv. Svibanjsku
deklaraciju u kojoj se zastupnici junoslavenskih zemalja u austrijskoj polovici Monarhije izjanjavaju za ostanak
Junih Slavena u Monarhiji odnosno ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u jedno dravno tijelo pod
Habsburkom dinastijom.
smatra se da je takvu izjavu potakao sam dvor jer su sline deklaracije nicale u ekim, poljskim i ukrajinskim
delegacijama
dvor je time htio ojaati svoju pozicju za pregovore o miru s Antantom nakon to preuredi dravu u modernu,
demokratsku i vienacionalnu dravu
KRFSKA DEKLARACIJA
Namjeru Paia da ipak razgovara s Jugoslavenskim odborom potakla je nepovoljna situacija za Srbiju:
februarska revolucija uklonila je s vlasti ruskog cara koji je bio podrka Srbiji
sredite svjetske diplomacije je London gdje sjedi Jugoslavenski odbor
ulazak SAD u rat nisu potpisnice Londonskog ugovora koji daje Srbiji juni Jadran
solunska fronta neizvjesna moda izgube
gubljenje ugleda srpske dinastije zbog solunskog procesa kojim se sudilo Crnoj ruci i Apis pogubljen zbog
majskog prevrata
Svibanjska deklaracija
tenja A-U da sklopi s Antantom separatni mir
Trumbiev pristanak na pregovore s Paiem uvjetovalo je:
JO je nekompetentno tijelo bez sigurne podrke u zemlji
strah od nagodne talijanske i srpske vlade to bi onemoguilo pojavu jugoslavenske drave
elio iznjeti namjere o osnivanju zajednike drave pred Evropu
sada kada inicijativa za razgovore dolazi od strane Srbije hoe razgovarati o pitanju unutarnjeg ureenja
budue drave
Konferencija na Krfu odrana je od 15.06 do 20.07.1917. s ciljem dogovora o stvaranju zajednike drave. Tekst
dogovora su potpisali Ante Trumbi i Nikola Pai. To nije dravnopravni akt jer ga nisu potpisale dvije drave, nego je to
zajednika izjava kojom se dogovara stvaranje zajednike drave.
Naziv drave:
Pai: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nee Jugoslavija jer je to umjetno ime i izgubilo bi se ime naroda
Srba
Trumbi: Jugoslavija
Dogovoreno: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Ureenje zajednike drave:
Pai: centralistiki model koji bi omoguio velikosrpsku hegemoniju (monarhija i da vladar bude srpski kralj)
Trumbi: federalistiki model autonomija za pojedine dijelove (Hrvatska ne moe imati manje nego je imala u AU), no Pai kae da Srbi ne bi pristali da ive u jednoj dravi a da se ne ujedine, traei ukidanje svih autonomija
Dogovoreno: da se o ureenju budue drave odlui na Ustavotvornoj skuptini nakon ujedinjenja i to
kvalificarnom veinom (znai 2/3), a ne i 1%

SLOM AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE I ULAZAK HRVATSKE U NOVU DRAVU

PROCES NACIONALNE KONCENTRACIJE
Stanje u Austro-ugarskoj Monarhiji krajem 1917. i poetkom 1918.:
slom u ratu se blii, vojska bjei u umu (tzv. zeleni kadar), pobune vojske i mornarice
bijeda stanovnitva
vlast ne moe upravljati zemljom
politike stranke pojaavaju aktivnost i daju izjave i poruke: ujedinjenje i stvaranje zajednike drave Hrvata, Slovenaca i
Srba u Monarhiji za takav cilj potrebno je povezati sve stranke i grupe i snage opredijeljene za taj cilj Zagreb je
sredite nacionalne koncentracije ili nacionalnog okupljanja (jer jedino Hrvatska od svih junoslavenskih zemalja ima
legitimno predstavniko tijelo Hrvatski sabor)
Hrvatski sabor sastav i razliitost stavova na procese nacionalne koncentracije:
veinu ima Hrvatsko-srpska koalicija vodi oportunistiku politiku: ne zamjeriti se Beu ili Peti i uvati postojee
dualistiko stanje
Starevieva stranka prava izrazito protuaustrijski stav, priznaje srpsku nacionalnost i zalae se za zajedniko
istupanje Hrvata i Srba na elu su nacionalne koncentracije (pridruili su im se disidenti iz Hrvatsko-srpske
koalicije Sran Budisavljevi i Valerijan Pribievi, a kasnije i Ivan Lorkovi i Djuro urmin)
Hrvatska puka seljaka stranka na elu s Stjepanom Radiem zastupa austroslavizam odnosno pretvaranje
Habsburke monarhije u Podunavsku konfederaciju u kojoj bi Juni Slaveni, okupljeni oko Hrvatske,
predstavljali jednu od 5 jedinica. No Radi je pristao na suradnju sa Starevievom strankom prava
Hrvatska stranka prava frankovci proaustrijska, surauje usko s Radiem, ne priznaju Srbe (nakon Radieva
zaokreta oni ne sudjeluju u procesu nacionalne koncentracije)
Veze politiara u zemlji i emigracije su slabe. Starevieva stranka prava je preuzela inicijativu nacionalne
koncentracije:
s tim ciljem je i Fran Barac boravio u vicarskoj Lausanni na razgovorima s Trumbiem, koji je savjetovao da stranke u
zemlji podupru Krfsku deklaraciju, a to znai stvaranje zajednike drave sa Srbijom izvan Monarhije
s tim ciljem su starevianci uspostavili kontakte s Jugoslavenskim klubom i predsjednikom Antonom Korocem te
se na tim razgovorima iskristalizirala vrsta zajednika ideja o odcjepljenju od Habsburke Monarhije

ZAGREBAKA REZOLUCIJA
Organizirana akcija politikog okupljanja je tekla ovako:
sastanak Slovenske ljudske stranke u Mariboru u sijenju 1918.:
izrazili zahtjev za ujedinjenjem svih dijelova jedinstvenog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba u nezavisnu slobodnu
dravu
predlau povezivanje svih stranaka kojima je to cilj
treba oformiti Jugoslavensko narodno vijee
sastanak Slovenske narodne napredne stranke u veljai 1918. podrala zahtjeve sastanka u Mariboru
sastanak Starevieve stranke prava (dr. Ante Paveli) i Slovenske ljudske stranke (dr. Anton Koroec):
dogovoreno je da se treba odrati sastanak svih stranaka i politikih grupa iz junoslavenskih zemalja Monarhije
sastanak stranaka odran je 2. i 3. oujka 1918. u Zagrebu
prisustvovali predstavnici slovenskih stranaka, hrvatskih i srpskih stranaka iz BiH, predstvanici svih politikih grupa
Dalmacije, Istre i Meimurja, ali najbrojniji Starevianci, koji su glavna jezgra okupljanja
na sastanku su se suprotstavljala dva gledita:
ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba mora biti izvan Monarhije
do kraja rata i pobjede Antante ne treba odbaciti Svibanjsku deklaraciju, jer u vrijeme dok rat
traje, otvoreno istupati protiv habsburkog okvira moglo bi izazvati represiju
na kraju su donesena dva dokumenta:
izjava za javnost tzv. Zagrebaka rezolucija: potrbeno je koncentrirati sve politike stranke i snage koje stoje na
principu narodnog samoodreenja i narodnog jedinstva i koje zahtjevaju narodnu nezavisnost i na
demokratskim temeljima ureenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba (ne spominju se Habsburzi, kao ni teritorij, ali
ni ujedinjenje sa Srbijom). No, nespominjanje okvira Habsburke monarhije znailo je pribliavanje konceptu
Krfske deklaracije
interna rezolucija: sadri naela nacionalne koncentracije:
stvaranje jugoslavenske drave, nezavisne i slobodne, na teritoriju na kojem ivi na jedinstveni narod
drava mora biti temeljena na naelu graanske slobode i demokratske samouprave, na naelu pravne i

socijalne jednakosti
na buduem kongresu mira narod Slovenaca, Hrvata i Srba mora imati svog predstavnika
jedan ui odbor treba pripremiti sve za stvaranje narodnih organizacija koje e proglasiti u ime svog naroda
stapanje u Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba
Hrvatsko-srpska koalicija nije sudjelovala na zagrebakom sastanku
radi popularizacije jugoslavenske ideje pokrenut je list Glas Slovenaca, Hrvata i Srba koji je poeo izlaziti 1.I.1918. i bio
je podvrgnut strogoj cenzuri, ali je dao znaajan doprinos nacionalnoj koncentraciji i jugoslavenskom programu
ZAOKRET STJEPANA RADIA
posljedica zagrebakog sastanka je odlazak politiara sa slavenskog juga sredinom travnja 1918. u Prag na veliki
manifestacijski zbor kojeg je organizirao eki narodni savez, a predstavnici junoslavenskih zemalja iz Austrougarske su dolaskom trebali izraziti solidarnost s ekim narodom
u delegaciji su bili Ante Paveli, Anton Koroec i pridruio im se i Stjepan Radi
S. Radi je u Pragu izveo veliki politiki zaokret: prekinuo suradnju s frankovcima, napustio austroslavizam i postao
zagovornik jugoslavenskog ujedinjenja
NARODNO VIJEE SLOVENACA, HRVATA I SRBA
Kako su se stranke i sloile u internoj rezoluciji pri Zagrebakom sastanku u oujku 1918. usljedilo je osnivanje prvih
organizacija s programom jugoslavenskog ujedinjenja:
osnovana je Narodna organizacija za Dalmaciju koja prihvaa program narodnog jedinstva i bit e dio Narodnog vijea
Slovenaca, Hrvata i Srba, a sada joj je zadatak okupiti sve snage u dalmaciji koje su isto za to
osnovana Narodna organizacija za Hrvatsko primorje i Istru
u Zagrebu dranje Hrvatsko-srpske koalicije usporava osnivanje takve organizacije
u Ljubljani je osnovan Narodni svet kao najvia politika organizacija slovenskih zemalja, Gorike i Trsta, koji je isto
trebao biti dio Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba
u Zagrebu osnivaki sastanak Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba 5. i 6.10.1918.
vijee ima Plenum, Sredinji odbor i Predsjednitvo
predsjednik Narodnog vijea je dr. Anton Koroec, prvi potpredsjednik je dr. Ante Paveli, a za drugog
potpredsjednika ostavljeno je mjesto za Hrvatsko-srpsku koaliciju (koja jo nije odluila sudjelovati, i s kojom je
Narodno vijee pregovaralo)
kada je Hrv-srp koalicija pristupila Narodnom vijeu Svetozar Pribievi je postao drugi potpredsjednik
na Pribieviev prijedlog sazvan je Hrvatski sabor da bi donio odluku o raskidu Hrvatsko-ugarske nagodbe
Hrvatski sabor se sastao 29.10.1918. na povijesnoj sjednici i donio zakljuak o raskidanju svih dravnopravnih veza
hrvatskih zemalja sa Austro-ugarskom i o proglaenju Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Rijekom nezavisnom
dravom, koja s ostalim junoslavenskim zemljama koje su do tada bile pod Austro-ugarskom vlau stupa u zajedniku
Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba na elu s Narodnim vijeem.
DRAVA SLOVENACA, HRVATA I SRBA
nastala slomom Austro-ugarske, a obuhvaa Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu, Bosnu i Hercegovinu, slovenske zemlje
(Kranjsku, Goriku, Koruku, tajersku i Gradiku) Trst, Istru, Dalmaciju, Rijeku
na elu drave je Predsjednitvo Narodnog vijea u Zagrebu i ima najviu vlast (onakvu kakvu je do tada imala kruna),
predsjednik je Anton Koroec, prvi potpredsjednik Ante Paveli, a drugi Svetozar Pribievi
u nadlenosti Narodnog vijea su i vanjski polsovi: pregovori, sklapanje meudravnih ugovora...
novooformljene pokrajinske vlade u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani i Splitu su podreene Narodnom vijeu
31.10.1918. Narodno vijee je obavjestilo britansku, ameriku, francusku, talijansku i srpsku vladu o Dravi koja je
nastala i o njenoj namjeri da se udrui s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, kao i da Jugoslavenski odbor ima
ovlatenje zastupati novu dravu u inozemstvu
u Predsjednitvu je ubrzo glavna linost postao S. Pribievi koji je svoju mo i utjecaj koristio i pri sastavljanju nove vlade
(nije dao Radiu resor narodnog gospodarstva)
Pribievi je preuzeo i uspostavljanje veza s Kraljevinom Srbijom, regentom Aleksandrom i Vrhovnom komandom vojske:
u Beograd je upuena delegacija (Lazo Popovi, Dragutin Perko i Valerijan Pribievi) koja se trebala dogovoriti o
smjernicama politike za stvaranje drave.
Valerijan Pribievi je imenovan za konzularnog agenta i ostao je u Beogradu da bude stalna i povjerljiva veza sa
srpskom vladom, a kao svog stalnog izaslanika pri Predsjednitvu Narodnog vijea Kraljevina Srbija je uputila
potpukovnika Duana T. Simovia, koji je Pribieviu u Zagrebu bio direktna veza
u novostvorenoj dravi je bila teka situacija: zeleni kadar radi nerede, vojska se povlai uz pljake i incidente, povratnici
s ruskog bojita...zato vlada Naorodnog vijea trai od Kraljevine Srbije da poalje u Dravu SHS jednu diviziju vojske

no srpska vrhovna komanda je postala jedan bataljun

ENEVSKA KONFERENCIJA od 6.11. 9.11.1918.

u enevi su se sastali predstavnici Narodnog vijea dr. Anton Koroec, dr. Melko ingrija i Gregor erjav, predstvanik
Jugoslavenskog odbora Ante Trumbi i predstavnik vlade Kraljevine Srbije Nikola Pai
nakon prvih razgovora nisu se mogli dogovoriti o konkretnim modalitetima ujedinjenja, a i saveznici su traili da se stvori
jedna drava i fronta
napokon je Pai pristao uputiti saveznikim vladama notu u kojoj priznaje Narodno vijee kao zakonitu vladu Drave
SHS na teritoriju bive A-U Monarhije
rezultat konferencije je dokument: enevska deklaracija, koju se potpisale dvije drave Kraljevina Srbija (Pai) i Drava
SHS (Koroec) i Jugoslavenski odbor (Trumbi) (znai dva suvereniteta). U deklaraciji se utvruje ujedinjenje odnosno
stvaranje nove drave, jedinstvene jugoslavenske drave (autonomne jedinice = vie federalistiki princip nego
centralistiki)
novu dravu e predstavljati zajedniko ministarstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Svaka od drava e i dalje obavljati svoje
unutarnje poslove kao i do tada na svom teritoriju, sve dok Ustavotvorna skuptina izabrana opim, jednakim,
neposrednim i tajnim glasanjem, ne donese ustav koji e propisati konani ustroj drave
zajednika vlada e voditi vanjske poslove i pripreme za Konferenciju mira , vojne poslove i sigurnost, promet i zajednike
financije
oko sastava te zajednike vlade je bilo isto pregovora Trumbi je traio da u njoj ne budu predsjednici stranaka, odbora
i vijea, te je dogovorena polovica vlade
nakon potpisivanja deklaracije Pai je shvatio da e Srbi biti izjednaeni s ostalim narodima, da se autonomizmom eli
sauvati povijesna individualnost pojedinih zemalja, da je dvojstvo suvereniteta prepreka srpskoj hegemoniji kao cilju
kako je imao dobre informacije iz Zagreba od Simovia Pai je zano da se veina Narodnog vijea slae s principom
nacionalnog i dravnog unitarizma (Pribievi), te je ocijenio kako bi se bilo s njima lake dogovoriti
Pai je stoga 12.11.1918. svoj potpis opozvao s obrazloenjem kako ga je odbio kralj i vlada na Krfu, te je teite rada
na stvaranju zajednike drave preneseno u zemlju
PRIPREME ZA UJEDINJENJE NAPUTAK
23.11.1918. sastao se Sredinji odbor Narodnog vijea da raspravi zahtjev dalmatinskog i bosanskog sabora o
neodlonom ujedinjenju
dalmatinski politiar dr. Jozo Smodlaka je predloio (to je i usvojeno) da se odabere delegacija od 28 ljudi koja e poi u
Beograd i tamo sa srpskom vladom i predstavnicima svih stranaka sprovesti organizaciju cijele drave. Delegacija e
dobiti i pismenu uputu ili Naputak
protiv tog zakljuka je glasao samo Stjepan Radi izrekavi prije toga govor upozorenja (ne srljajte kao guske u maglu)
traei da se ne zakljuuje dogovor o ujedinjenju prije nego se utvrdi poloaj Hrvatske u novoj dravi
Svetozar Pribievi je forsirao odlazak u Beograd odluka o danu i satu odlaska je donesena na sjednici Sredinjeg
odbora kasno naveer kada je veina vijenika napustila sabornicu, a ostali su samo pribievievi ljudi odlueno je da
se putuje 27.11. u 9 sati ujutro posebnim vlakom izabrane delegate su obavijestili po kuama o putu
Vojvodina
potkraj studenog je dolo i do promjena u poloaju Vojvodine
kao junoslavenska zemlja iz ugarskog dijela Monarhije Vojvodina je ula u sastav Drave SHS u poetku su tijesno
suraivali Hrvati i Srbi na tom podruju
u toku ratnih operacija u prvoj polovici studenog je srpska vojska prela Dunav i zaposjela Vojvodinu i cijeli teritorij do
markacijske linije Antante
tada su se politike snage Vojvodine podijelile u dva tabora:
Hrvati i dio Srba za to da se ujednjenje provede u suradnji s Narodnim vijeem u Zagrebu
veina Srba za izravno ujedinjenje sa Srbijom (imaju podrku Paia i Pribievia)
Velika narodna skuptina u Novom Sadu 25.11.1918. donosi zakljuak da se Vojvodina odmah (ne ekajui odluku
Narodnog vijea u Zagrebu) ujedini direktno s Kraljevinom Srbijom

Crna Gora
Crnu Goru je poetkom 1916. zaposjela austrougarska vojska, a kralj Nikola i crnogorska vlada su napustili zemlju i otili
u Francusku, gdje su postojala dva gledita na poslijeratnu budunost Crne Gore:
hitno i neodlono pripojenje Srbiji prosrpska struja (bjelai)
uspostavu Crne Gore kao samostalne drave, koja e u ujedinjenoj dravi sauvati individualnost (federalisti
zelenai)
potkraj listopada 1918. srpska vojska je ula na teritorij Crne Gore

Velika narodna skuptina Crne Gore u Podgorici 26.11.1918. je donjela zakljuak o detronizaciji crnogorske
dinastije i pripojenju Crne Gore Srbiji
PRVOPROSINAKI AKT
po dolasku delegacije Narodnog vijea u Beograd Pribievi se sastao s regentom Aleksandrom, koji mu je rekao da eli
da se razgovori o ceremoniji ujedinjenja ubrzaju, to je Pribievi prihvatio i vrio pritisak na ostale kandidate
kada je delegacija iz Zagreba pripremala Adresu koju e prilikom ujedinjenja proitati Aleksandru, htjela je naglasiti
potivanje dravnopravnih individualiteta s njihovim granicama i autonomnim pravima s naznakama odnosa pokrajina
prema dravnim vlastima to je Pribievi odluno pobijao i traio da se to odgodi za kasnije, jer bi takva rasprava
odlagala ujedinjenje
tako je delegacija Narodnog vijea na elu koje su Paveli i Pribievi dana 1.12.1918. dala molbu regentu Aleksandru
da udrui Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba sa Kraljevinom Srbijom u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca
tim aktom Hrvatska je izgubila povijesni identitet
dan kasnije je dano priopenje za javnost kojim se objavljuje prestanak funkcije Narodnog vijea kao suverene vlasti
Drave SHS

PRVE GODINE POSTOJANJA KRALJEVINE SHS (od 1918. do 1921.)

FORMIRANJE PRVE VLADE KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA
FUNKCIJA
Predsjednik vlade

Potpredsjednik vlade
Ministar vanjskih poslova

PRIJEDLOG
Davidovi:
Radikali
Narodno vijee
Odlueno jednoglasno:
Regent:
Odlueno jednoglasno:
Proti

Smodlaka

Ministar unutarnjih poslova

Odlueno jednoglasno:
srpska opozicija
Narodno vijee

Odlueno jednoglasno:

Ostala ministarstva
Delegacija za Mirovnu
konferenciju u Parizu

POJANJENJE I ODLUKA
neka bude nestranaki ovjek
Nikola Pai
Nikola Pai
regent odbio Paia, te je predsjednik Stojan Proti
dr. Anton Koroec
predlae biveg poslanika Srbije u Rimu Mihajla
Ristia koji je kao neutralna linost prihvatljiv i za
radikale i za srpsku opoziciju
Ante Trumbi, jer najbolje poznaje prilike Istre i
Dalmacije koje treba braniti od Italije, to ne odgovara
Protiu, jer Trumbi se ne slae s Paiem, pa kako
e raditi skupa u vladi
dr. Ante Trumbi
Marko Trifkovi
Svetozar Pribievi, jer dobro poznaje prilike u
zemljama koje su bile pod austrougarskom vlau, a
gdje ima i elemenata koji nisu oduevljeni narodnim
jedintsvom, a i mora kontrolirati hrvatskog bana, to
ne moe raditi netko ne poznaje prilike u Hrvatskoj
dr. Svetozar Pribievi (ali unutarnje poslove na
teritoriju Srbije obavlja Marko Trifkovi kao ministar
pravde)

Odlueno lako
Nikola Pai

regent Aleksandar je trebao potpisati listu vlade, ali je odbio Nikolu Paia kao predsjednika jer je uvlaio njegovo ime
oko opoziva enevske deklaracije
vlada je provodila politiku centralizacije (posebno Pribievi) pomou dekreta i odluka traio ostavke pokrajinskih
vlada, koje vie nisu odgovorne predstavnikim tijelima nego direktno vladi u Beogradu
smanjen je broj odjela zemaljske vlade Slavonije sa 11 na tri: unutarnje poslove, pravosue i bogotovlje, ukinuta cijela
uprava u Vojvodini, ban smijenjen i postavljen ban dr. Ivan Paleek (Pribieviev ovjek) koji je odmah rekao da e
raditi po uputama vlade u Beogradu te banska vlada vie nije autonomna
promjene su se obavljale bez ikakvog predstvanikog tijela (iako je dogovoreno da e se sastati Dravno vijee) putem
naredbi, te se na bive austrougarsko podruje proteu odredbe ustava Kraljevine Srbije

RAZGRANIENJE S ITALIJOM
STRANE

PRIJEDLOZI I ODLUKE

Mirovna konferencija u Versaju 1919. treba rjeiti Jadransko pitanje pitanje zapadne granice Kraljevine SHS
Italija
zauzela vojnim snagama Istru, dio Dalmacije do rta Planke, vei dio otoka
nastojei ostvariti odredbe Londonskog ugovora 1915. i trai i Rijeku
nakon Wilsonovog memoranduma napustila konferenciju
Gabriele DAnnunzio (pjesnik) 12.09.1919. na elu legionara koji zauzimaju Rijeku i
prikljuuju je Italiji (politika svrenog ina)
Francuska i Velika Britanija
vezane su Londonskim ugovorom trebaju ga potovati savjetuju Paiu i
Trumbiu sporazum s Italijom
SAD - Wilson
SAD ne priznaje tajne dogovore niti Londonski ugovor
Wlison dao memorandum u kojem se na sjeveru Italiji priznaje liniju Londonskog
ugovora Brenner, a na istoku bi ta linija ila zapadnije, tokom Rae ravno prema
sjeveru, pri emu bi sredinja i zapadna Istra pripale Italiji, a Rijeka pripada K
SHS
Wilson nepopustljiv Italiji, ali napustio konferenciju (poraz na izborima)
Konferencija zakljuila:
nije utvrena granica, a dvije drave to trebaju dogovoriti u direktnim pregovorima
Rapall 8. 13.11.1920. pregovori izmeu Kraljevine SHS i Italije = 13.11.1920. Rapallski ugovor
Francuska i Velika Britanija
upozorenje jugoslavenskoj delegaciji prije pregovora da e, ukoliko do dogovora ne
doe, dati odrijeene ruke Italiji da raspolae teritorijem prema Londonskom
ugovoru
Italija dobila ugovorom:
dobila i vie nego je prije traila: Istra, Snjenik i Idrija, otoci Cres, Loinj, Lastovo,
Palagrua, te grad Zadar, a Rijeka je proglaena slobodnom dravom u granicama
kotara Rijeke
Antihabsburka konvencija takoer potpisana, kojom se drave obvezuju da e bdjeti nad pridravanjem odredaba
mirovnih ugovora i da e sprijeiti povratak habsburke dinastije na prijestolje Austrije i Maarske
Italija nakon ugovora:
trebala se povui iz tree zone (Korule, Mljeta, Hvara i Visa, te zalea Zadra)

NEKA OBILJEJA POLITIKOG I GOSPODARSKOG STANJA NOVE DRAVE

KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I SLOVENACA
Narodno vijee
Pribievi tvrdio da je ratifikacija prvoprosinakog akta
nepotrebna Hrvatski sabor se nikada nije sastao
izmeu dva rata
srpska Narodna skuptina
ratificirala taj akt 29.12.1918.
Povrina i broj stanovnika:
249 000 km/2 i 12 milijuna stanovnika
Nacionalni sastav
vienacionalna drava u kojoj su nacionalni problemi postali glavni problem zbog
hegemonije najbrojnije nacije Srba
Dravno ureenje
monarhija na elu s dinastijom Karaorevia
Ustav
bez ustava dvije godine, a za to vrijeme Pribievi provodi centralizaciju uprave
Privremeni parlement
nema ustava, nema ni izabranog parlamenta, te je sastavljen privremni parlament
Privremeno narodno predstavnitvo (nije izabrano ve dekretom utvreno).
PNP ima 296 lanova, a jedan poslanik na 42 000 stanovnika. U njemu Radi
odbio sudjelovati. Glavni zadatak PNP-a je pripremanje izbora za Ustvaotvornu
skuptinu, donjeti izborni zakon, utvrditi izborni sustav, veliinu izbornih okruga,
nain postavljanja kandidatskih lista...
Gospodarstvo
Slovenija i Hrvatska
najrazvijeniji dio nove drave
Privredna struktura
agrarna zemlja - 80% seljaci (svugdje prevladavaju seljaci osim u Sloveniji i
dijelovima Hrvatske) s zaostalim nainom obrade i primitivnim agrotehnikim
sredstvima
Posjedovni odnosi u agraru
BiH i Makedonija
tragovi feudalnih odnosa
Vojvodina i Slavonija
veleposjed s najamnom radnom snagom
Dalmacija
kolonatski zakupniki sustav
Srbija i Crna Gora
sitni seljaki posjed u vlasnitvu seljaka
Industrija
poeci zanatstva, u dravi u cjelini prevladava sitni obrt s malim brojem radne
snage
Ratifikacija akta ujedinjenja

struktura industrije nepovoljna: prevladava laka, a teke je malo

sjeverna Hrvatska
vodea u kemijskoj industriji, preradi metala,
proizvodnji elektrine energije, drvnoj i koarskoj
industriji
Slovenija
vodea u tekstilnoj industriji, metalurgiji i industriji papira
Vojvodina
vodea u prehrambenoj industriji

POLITIKO-STRANAKO ORGANIZIRANJE U KRALJEVINI SHS

Politike stranke u Hrvatskoj
imaju obiljeja nacionalnih stranaka, anticentralistike, za obranu povijesne individualnosti Hrvatske, nacionalno
pitanje je glavno u programima iako ima i rjeenja za socijalna i ekonomska pitanja
iako je u programima tih stranaka vaan poloaj Hrvatske u novoj dravi u formiranju stranaka ulogu ima i struktura
tadanjeg drutva:
graanstvo
seljatvo ukidanjem izbornog cenzusa postalo masovno birako tijelo (4/5 ukupnog stanovnitva)
radnitvo
HRVATSKA REPUBLIKANSKA SELJAKA STRANKA (HRSS)
HRVATSKA ZAJEDNICA
HRVATSKA PUKA STRANKA
HRVATSKA STRANKA PRAVA
SAMOSTALNA DEMOKRATSKA STRANKA
Politike stranke na jugoslavenskom prostoru
opejugoslavenske sa sjeditima van Hrvatske, zastupaju centralistiku i unitaristiku koncepciju
cilj im je programom obuhvatiti cijelo dravno podruje ali ni jedna nije postala opejugosalavenska
razlikuju se po nacionalnoj osnovi koju zastupaju, vjerskoj zajednici i socijalnim razlikama
preteno su to nacionalne stranke s naglaenom vjerskom orijentacijom
NARODNA RADIKALNA STRANKA
SAMOSTALNA RADIKALNA STRANKA
DEMOKRATSKA STRANKA
SLOVENSKA LJUDSKA STRANKA
JUGOSLAVENSKA MUSLIMANSKA ORGANIZACIJA
ZEMLJORADNIKA STRANKA
KOMUNISTIKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

HRVATSKA REPUBLIKANSKA SELJAKA STRANKA (HRSS)

osnovana 1904./5. od brae Antuna i Stjepana Radia kao stranka kojoj je program hrvatsko seljatvo uiniti temeljem
politike aktivnosti i glavnim nositeljem nacionalne borbe rjeenje hrvatskog nacionalnog pitanja predvia u dvije faze:
ojaati snagu i ulogu hrvatskog seljatva u okviru postojeeg dualizma
na temelju hrvatskog dravnog prava utvrditi novi poloaj Hrvatske u okviru Monarhije pretvaranjem u
federativnu slavensku dravnu zajednicu (austroslavizam)
u proljee 1918. Radi je napravio politiki zaokret napustivi koncepciju austroslavizma i prihvatio jugoslavizam
u novu Dravu SHS je ula kao Hrvatska puka seljaka stranka, a do tada je u Saboru imala tri zastupnika i nije bila
znaajnija politika snaga zbog toga to seljatvo nije imalo birako pravo (imovinski cenzus)
aktivno sudjeluje u radu Narodnog vijea SHS, ali se ne slae s nainom ujedinjenja bez prethodnog utvrivanja poloaja
Hrvatske ne prihvaa prvoprosinaki akt ujedinjenja, odbacuje monarhiju
nakon stvaranja Kraljevine SHS - promjena programa uvjetuje je i preimenovanje stranke u Hrvatska republikanska
seljaka stranka (HRSS) iji je program hrvatska neutralna seljaka mirotvorna republika (politiki sustav u kojem vlast
dre izabrani predstvanici naroda, a prva osoba nije monarh nego predsjednik ili premijer) u granicama novopriznate
Kraljevine SHS
na izborima za Ustavotvornu skuptinu 1920. dobila je 50 poslanikih mjesta, ali je apstinirala od sudjelovanja u radu
ustavni projekt HRSS = federalistiki (federacija je drava sastavljena od autonomnih jedinica ili federalnih drava, koje
su dio svojih suverenih - zakonodavnih i izvrnih - prava prenjele na sredinju vlast ili federativnu vladu, a dio zadrale
za sebe) ureena drava s elementima konfederacije (konfederacija je savez suverenih drava koje su sio svojeg
suvereniteta prenjele na zajednika tijela, npr. vanjske poslove, vojsku i carinu, ali su zadrale visok stupanj
samostalnosti, nrp. prosvjetu, financije i kulturu vei nego kod federacije)
pruajui otpor centralizmu i dajui u svom stranakom programu prednost nacionalnom programu (odnosno borbi
hrvatskog naroda za politiku i gospodarsku ravnopravnost) nad socijalnim programom poboljanja gospodarskog
poloaja seljaka kao preteitih biraa, stranka je okupljala i dio hrvatskog graanstva i pretvarala se u pokret
Izbori:
1920.
1923.
1925.
1927.

230 000 glasova

473 000 glasova
532 000 glasova
367 570 glasova

50 poslanikih mandata
69 mandata
67 mandata
63 mandata

U borbi protiv centralizma primjenjuje razliitu taktiku:

apstinencija od rada Ustavotvorne i kasnije Narodne skuptine
apeli velikim silama i javnom mnijenju
agitacija u masama
povezivanje s drugim hrvatskim strankama (Hrvatski blok = HZ + HSP + HRSS)
osobni kontakti predsjednika stranke s drugim dravnicima
1924. ulanjivanje u Seljaku internacionalu
Politiki zaokret u oujku 1925.
nakon to je uvidio da apstinencija ne pomae protiv srpske hegemonije, niti se ne moe oekivati pomo velikih sila, te
nakon to je optuen za komunizam i stavljen pod udar Obznane zbog ulanjivanja stranke u Seljaku internacionalu
Stjepan Radi priznaje monarhiju i centralistiki Vidovdanski ustav iz zatvora, a vodstvo mijenja ime stranke u Hrvatska
seljaka stranka (HSS)
u ljeto 19125. sklapa sporazum s radikalima i ulazi u vladu kao ministar prosvjete, no kako ne moe mijenjati nita u
sustavu uprave i unutarnjem ureenju drave, HSS raskida sporazum i poetkom 1927. prelazi u opoziciju

HRVATSKA ZAJEDNICA
do izbora za Ustavotvornu skuptinu 1920. smatrala se predstvanikom Hrvatske i Hrvata, odnosno glavnom hrvatskom
strankom koja je kao takva ulazila i u privremnu vladu 1920.
nastala udruivanjem dvije predratne stranke:
Starevieve stranke prava glavni pokreta akcije nacionalnog okupljanja u cilju stvaranja jugoslavenske drave
na elu je dr. Ante Paveli, te dr. Mate Drinkovi, dr. Matko Laginja
smatra stvaranje j. drave krajnjim ciljem svoje stranke i trebala se raspustiti nakon ratifikacije
prvoprosinakog akta u Hrvatskom saboru (to je sprijeio Pribievi)
to je uzrokovalo povezivanje sa Naprednom demokratskom strankom dr. Ivana Lorkovia u Narodni klub u
okviru Privremenog narodnog predstavnitva, a kasnije zbog istih stavova o centralizaciji i brisanju
povijesnih individualnosti se udruila s tom strankom u Hrvatsku zajednicu
Napredne demokratske stranke
- na elu je dr. Ivan Lorkovi
grupe Hrvatsko kolo iz Osijeka
u poetku stvaranja drave prije izbora 1920. su za unitarizam i monarhiju
kao Hrvatska zajednica je izala na izbore 1920. kada se pokazalo da je najjaa hrvatska stranka HRSS
u Ustavotvornoj skuptini su za federalizam napustili Skuptinu
udruili se s HRSS u Hrvatski blok, kada potpuno prihvaaju Radievu politiku republikanizma i ustraju na njoj i kada je
Radi naputa, te postaju otri kritiari Radia
1924. Hrvatskoj zajednici se pridruio dr. Ante Trumbi (dotada van stranaka)
1926. su se povezali s disidentima HRSS-a i raspustili svoju stranku i osnovali novu Hrvatsku federalistiku seljaku
stranku, koja program temelji na nepriznavanju Vidovdanskog ustava i centralistikog ureenja drave

HRVATSKA PUKA STRANKA

okuplja sitno graanstvo i klerikale
u program unosi kranska naela kao osnovu javnog ivota, zalae se za posebnost hrvatske nacije
prihvaa jugoslavensku zajednicu, iako je protiv centralizma, sudjeluje u radu Ustavotvorne skuptine i zahtjeva reviziju
ustava i zalae se za autonomiju opina i kotareva
povezuje se sa Slovenskom ljudskom strankom (isto klerikali)
Radieva stranka ih potpuno potisnula sa politike scene

HRVATSKA STRANKA PRAVA

korijen joj je predratna Frankova stranka
iako je za jugoslavensku dravu, ne slae se s nainom ujedinjenja i zahtjeva samostalnu hrvatsku dravu po naelu
samoodreenja naroda s pozivom na hrvatsko dravno pravo
na elu joj je dr. Vladimir Prebeg, a kasnije dr. Ante Paveli (poglavnik)
surauje s HRSS i HZ u Hrvatskom bloku protiv velikosrpske dominacije i centralisistike politike
unato svom programu odvajanja iz jugoslavenske drave surauje s srpskim radikalima traei rjeenje hrvatskog
pitanja ta akcija je prekinuta sporazumom Radi-Pai
nakon rasputanja Hrvatske zajednice 1926. i osnivanja HFSS HSP surauje s njima, te formira Hrvatski blok, koji je na
izborima 1927. dobio samo dva mandata, a ta dva poslanika su nakon atentata na Radia stupili u Seljakodemokratsku koaliciju 1928.

DEMOKRATSKA STRANKA
osnovana u Sarajevu 1919.
ideolog i osniva Pribievi, koji je htio prije izbora za Ustavotvornu skuptinu osnovati jedinstvenu jugoslavensku stranku
koja e zastupati unitarnu dravu s jedinstvenom centralistiki organiziranom upravom na cijelom dravnom teritoriju
dok su sve ostale stranke regionalne
na elu joj je bio Ljubo Davidovi, kojeg je Pribievi namjerno postavio za predsjednika, jer je mislio da e Davidovi
kao Srbijanac privui vie Srba iz Srbije u stranku, nego Pribievi kao preanski Srbin (preanski krajevi su oni koji
su bili pod austro-ugarskom vlau)
Davidovi je bio skloniji umjerenijem centralizmu, te se kasnije pokuao povezati s Radiem na ublaavanju centralizma,
to je uzrokovalo raskol stranke 1924. i nastanak SDS (jer je Pribievi htio ostvariti svoj program bez obzira na
primjenu i najdrastinijih sredstava)
DS je ostala srpska stranka, ali ne toliko radikalna

SAMOSTALNA DEMOKRATSKA STRANKA (SDS)

politiki predstvanik Srba u Hrvatskoj
na elu je Svetozar Pribievi
zastupa unitarizam i centralizam
nastala iz Demokratske stranke, kojoj je zapravo ideolog i osniva Pribievi, a na elu joj je bio Ljubo Davidovi, koji se
pokuao povezati s Radiem na ublaavanju centralizma, to je uzrokovalo raskol stranke i nastanak SDS
iako je SDS u naelnoj suprotnosti s Radikalnom velikosrpskom strankom, s njom surauje i stvara Nacionalni blok, koji
je 1924/25. formirao 4 vlade tzv. vlade P-P, Pai-Pribievi
zajedniko NRS i SDS je centralistiki sustav utemeljen Vidovdanskim ustavom: Pribievi je smatrao da e centralizam
izbrisati nacionalne posebnosti i stvoriti jugoslavensku naciju, dok je Paiu centralizam sluio za ostvarenje
velikosrpske dominacije
Nacionalnom bloku se suprotstavio snaan Opozicijski blok od Demokratske stranke, Slovenske ljudske stranke,
Jugoslavenske muslimanske organizacije, a trebao se prikljuiti i HRSS
kad je Pai vidio da ne moe pomou Pribievia suzbiti utjecaj Radia, pokuao se s njim dogovoriti, to je i uspjelo u
ljeto 1925., kada je Pribievi odbaen
Pribievi (predstavlja vei dio srpskog stanovnitva u Hrvatskoj) tada odlazi u opoziciju i spoznaje da je centralizam
kojeg je uporno branio zapravo omoguavao velikosrpsku dominaciju pomou hrvatskih Srba te Pribievi osuuje
velikosrpstvo i pribliava se Stjepanu Radiu
NARODNA RADIKALNA STRANKA ili RADIKALNA STRANKA (RS)
ishodite joj je djelovanje socijalistikog ideologa Svetozara Markovia
osnovao ju je 1881. Adam Bogosavljevi, a glavni ideolog joj je Pera Todorovi (obojica sljedbenici Markovia)
od 1903. do 1914. stalno na vlasti, surauje s dvorom
na elu joj je Nikola Pai do 1926. kada umire, a vodstvo preuzima Aca Stanojevi
1909. raskol u stranci izdvaja se Samostalna radikalna stranka na elu s Ljubom Davidoviem
oslonac joj je srpsko seljatvo, dok orijentaciju i taktiku vode graanski intelektualci
program joj je proirena Srbija glavni nositelj velikosrpskog hegemonizma
dominantan poloaj u dravi osigurala si je Vidovdanskim ustavom, kada je preuzela komandne pozicije u novoj dravi
zbog veliine dravnog prostora i stranake raznolikosti nije mogua relativna veina (a onda i stvaranje jednostranake
vlade), te RS mora koalirati no uvijek zardava kljune resore
u Hrvatskoj RS ima uporite u Kninskoj okolici i Kninu, te u junodalmatinskim Srbima

SLOVENSKA LJUDSKA STRANKA (SLS)

vodea u Sloveniji, osnovana 1892. kao Katolika narodna stranka, a 1905. je primenovana u Slovenska ljudska stranka
program: rjeenje slovenskog pitanja unutar Monarhije
1918. - ukljueni u proces nacionalne koncentracije
predsjednik dr. Anton Koroec
nakon uspostave Kraljevine SHS prihvaa novu dinastiju i zalae se za reviziju Vidodanskog ustava i autonomiju
Slovenije anticentralistika, naputa Ustavotvornu skuptinu
iako ima autonomistiki program sudjeluje u vladama i ak formira Jugoslavensku radikalnu zajednicu s dijelom
Radikalne stranke i bosansko-hercegovakim muslimanima

JUGOSLAVENSKA MUSLIMANSKA ORGANIZACIJA (JMO)

stranka bosansko-hercegovakim muslimana (koji nisu priznati kao nacija)
agresivni srpski nacionalizam posebno ugroava muslimane u istonoj Bosni, te ih Pribievi i brani
da bi se obranili osnivaju stranku JMO 1919. u Sarajevu, na elu joj je dr. Mehmed Spaho
program: autonomija pokrajina u okviru jugoslavenske drave s pokrajinskim saborima i njima odgovornim vladama
stranka utemeljena na vjerskoj opredjeljenosti zahtjeva osiguranje vjerskih prava muslimana

KOMUNISTIKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

opejugoslavenska, osnovana u Beogradu 1919. kao Socijalistika Radnika Partija Jugoslavije, a 1920. na kongresu u
Vukovaru mijenja ime u KPJ
program: ruenje kapitalistikog poretka i stvaranje Sovjetske Republike Jugoslavije
zastupa unitarizam odnosno za jedinstven jugoslavenski narod, a 1924. prihvaa vienacionalnost K SHS i trai
odcjepljenje po principu prava na samoodreenje naroda
organizira trajkove, sindikate, atentate, teroristike akcije... 1920 Obznanom zabranjena, a 1921. Zakonom o zatiti
drave vri se kanjavanje za komunistiku djelatnost
od 1928. na elu joj je Josip Broz Tito, koji uspjeva likvidirati partijske frakcije i uspostaviti jedinstvo Partije uz podrku
Kominterne a znaajan je i Andrija Hebrang

VIDOVDANSKI USTAV
Ustavotvorna skuptina i pripremanje ustava
Privremeno narodno predstavnitvo je donjelo izborni zakon koji je utvrdio:
tajno, ope (ene, vojnici, policija i suci nemaju pravo glasa) i neposredno pravo glasa
estomjeseni domicil pravo glasa imaju oni koji borave na nekom mjestu 6 mjeseci
na svakoj izbornoj listi mora biti po jedan kvalificirani kandidat (sa fakultetom)
veliina kotareva: ne manje od 30 000, ali ni vei od 45 000 omoguilo stvaranje vie kotareva u Srbiji gdje ima
manje stanovnitva, a time i vie predstavnika
ustav se mora donjeti za dvije godine u protivnom kralj e raspustiti skuptinu i raspisati nove izbore
izbori su raspisani za 28. studenoga 1920. Kandidatske liste je postavilo 22 stranke, na glasanje je izalo 65%
stanovnitva (od 2,5 mil), a rezultati su ovakvi:
Demokratska stranka
92
Radikalna stranka
91
KP J
58 - Obznanom istjerana
HRSS
50 - apstinirala
Zemljoradnika stranka
30
Slovenska ljudska stranka
27 napustila skuptinu
JMO
24
HSP
2 - apstinirala
HZ
- napustila
H puka stranka
1 - napustila
Demijet
Slovenska kmetijska stranka
10
419 poslanika (za izglasavanje treba 211
glasova)
Ustavotvorna skuptina je poela s radom 12. prosinca 1920.
prijedloge sa nacrtima ustava su dale sve stranke, ali se raspravljalo samo o onom radikalno-demokratske vlade koji
predlae centralistiki sustav
Hrvatska zajednica: federacija
HRSS: Hrvatska kao neutralna seljaka republika s punim suverenitetom ula bi s drugim drava u konfederaciju
Jugoslaviju
pred glasanje radikalno-demokratska stranka je morala potkupiti druge stranke da bi dobila natpolovinu veinu (ne
dvotreinsku kvalificiranu veinu), te je potkupila:
JMO vlada obeala da e novoformirane oblasti u BIH biti unutar granica BIH
Demijet stranka turskih veleposjednika vlada obeala da nee pri provoenju agrarne reforme dirati njihove
posjede
Slovenska kmetijska stranka Bogumila Vonjaka vada ga imenovala poslanikom Kraljevine SHS u Pragu
izglasavanje je bilo 28.06.1921. na dan Sv.Vida - za ustav je glasalo 223 poslanika, a protiv 35 uz onih odsutnih 161
(znai 196 ne prihvaa, a 223 da)

Obiljeja Vidovdanskog ustava

Nacionalni sastav: kompromis:
nacionalno unitarna drava s nacionalnim posebnostima (jer je RS za nacionalne posebnosti uz srpsku dominaciju, a
DS za nacionalni unitarizam)
narod je troimen, odnosno troplemen, a grb se zove srpsko-hrvatsko-slovenski grb
Dravno i unutarnje ureenje Kraljevine SHS:
ustavna (jer ima ustav kao temeljni zakon drave) parlamentarna (jer ima parlament kao predstvaniko tijelo)
monarhija (jer joj je na elu kralj i dinastija Karaorevia po naelu primogeniture)
centralistiko na jedinstvenom teritoriju ukinute su povijesne pokrajine i uspostavljene oblasti
oblasti se formiraju na prirodnim, socijalnim i ekonomskim principima i ne smiju imati vie od 800 00 stanovnika
Podjela vlasti:
vrhovni organi su kralj, vlada i Narodna skuptina
Zakonodavnu vlast ima kralj i Narodna skuptina (zakoni koje Skuptina donese stupaju na snagu kad ih kralj
potpie)
Upravnu vlast ima kralj preko ministarstava i vlade koju stvara skuptinska veina, a kralj je mora potvrditi
Sudsku vlast imaju sudovi, koji su nezavisni, ali sude u ime kralja
u lipnju 1922. kralj je donio Zakon o podjeli drave na oblasti 33 oblasti

Hrvatska je podijeljena na 6 oblasti:

Srijemska oblast - Vukovar
Osjeka oblast - Osijek
Zagrebaka oblast - Zagreb
Primorsko-krajika oblast - Karlovac
Splitska oblast Split (pripojen joj je otok Krk koji je dotad u sastavu Istre, a ne Dalmacije)
Dubrovaka oblast Dubrovnik (izuzeta je Boka kotorska i sve jugoistono, te je pripojeno Zetskoj oblasti
odnosno Crnoj Gori)
- Meimurje, Kastav i Boka su uzeti Hrvatskoj

HRVATSKA POLITIKA U BORBI PROTIV CENTRALIZMA (od 1921. do 1929.)

OKUPLJANJE HRVATSKE OPORBE U HRVATSKI BLOK (STJEPAN RADI DO 1925.)
Radi nastoji nakon izlaska iz Ustavotvorne skuptine okupiti sve politike snage koje su protiv nametnutog centralizma,
te s tim ciljem formira sa Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava Hrvatski blok u ime kojeg istupa
Stjepan Radi, a u predsjednitvu su i dr. Mate Drinkovi i dr. Mirko Kouti
politiki iskazi:
spomenica ili memorandum Hrvatskog bloka javnom mnijenju civiliziranog svijeta poetkom 1922. o poloaju
Hrvatske u meunarodno priznatoj dravi, o nametanju centralizma i ustava...
sastanci s stranim dravnicima i dopisi ministrima vanjskih poslova - ierinu, Lloyde Goergeu i Drutvu
naroda
pregovori sa srpskim politiarima (emu se otro suprostavljala HSP te ju je Radi izbacio iz HB 1922.)
FEDERALISTIKI BLOK i MARKOV PROTOKOL
pred izbore 1923. za Narodnu skuptinu HRSS ide sam na izbore, a HZ ga podupire i ne postavlja svoju kandidatsku listu
HRSS na izborima 1923. dobiva 69 mandata i 474 000 glasova izjanjava se da hoe trajni sporazum sa srpskim
narodom s ciljem ostvarivanja republikanskih tenji hrvatskog naroda unutar granica Kraljevine SHS
nakon izbora 9123. udruuje se u Federalistiki blok:
HRSS
Slovenska ljudska stranka Antona Koroeca slovenski klerikalci
JMO Mehmeda Spahe - bosanski muslimani
trae reviziju ustava da bi se obranili od ekonomskog eksploatiranja od strane Beograda
ako Radi doe u Skuptinu sa svojim blokom, RS nee imati veinu te dolazi do dogovora izmeu Paia i Radia koji
se naziva Markov protokol jer ga je u ime RS-a u Zagrebu potpisao Marko urii
prema protokolu:
radikali su se obavezali da nee provesti najavljenu podjelu zemlje na oblasti prema ustavu, koja ukida
pokrajinsku upravu i dijeli Hrvatsku
zauzvrat Radi e nastaviti s apstinencijom, a time e Radikalna stranka osigurati homogenu radikalsku vladu i
mjesto predsjednika Narodne skuptine za radikalnu stranku (u sluaju krize vlade predsjednik je savjetnik
kralja)
RADI U INOZEMSTVU I PRIMJENA OBZNANE NAD HRSS-om
1923. je Radi otputovao u London odakle je vodio stranku
u veljai 1924. Pai je ipak poeo primjenjivati novu administrativnu podjelu protivno Markovom protokolu, te Radi daje
punomo da se poslanici upute u Narodnu skuptinu, to je izazvalo ostavku vlade
ali tada je dolo i do konanog raskola izmeu Pribievia i Davidovia, te Pribievi sa 14 poslanika naputa
Demokratsku stranku i formira Samostalnu demokratsku stranku, te spaava Paia i formira vladu tzv. P-P vladu
Radi na povratku iz Londona odlazi u Moskvu gdje ga ierin nagovorio da ulani HRSS u Seljaku internacionalu
(iako e stranka ostati vjerna svom programu i taktici) - to je trebao biti taktini potez dobivanja podrke u
inozemstvu, to bi trebalo prisiliti Beograd na poputanje i sporazum
u zemlji je dolo do smjene vlade pai-Pribievieve vladom Opozicijskog bloka na elu s Ljubom Davidoviem u koju je
ula Demokratska stranka, Slovenska ljudska stranka i JMO, a oekivalo se da e i HRSS pristupiti no kralj nije dao
dok se HRSS ne odrekne dijela svog programa, to je HRSS odbio i Davidovi je morao podnjeti ostavku vlade
novu vladu ponovo formira Pai-Pribievi, ali s izbornim mandatom odnosno da pripremi nove skuptinske izbore
ta vlada je donjela odluku da se Obznana i Zakon o zatiti drave primjeni i na HRSS zbog stupanja u Seljaku
internacionalu, te da se zabrani stranka, zborovi, list, konferencije, uhapsi vodstvo stranke... Stjepan Radi je
uhapen 6.1.1925.
RADIEV POLITIKI ZAOKRET I SPORAZUM S RADIKALIMA
novi izbori su raspisani za 25.02.1925.
vlada je dopustila da HRSS ipak pristupi izborima Radi rukovodi strankom iz zatvora stranka dobila 532 800 glasova
i 67 mandata te kralj Aleksandar se odluuje sklopiti sporazum s Radiem
Radi je preko svog neaka Pavla Radia 27.03.1925. u govoru u Narodnoj skuptini rekao da on i njegova stranka
priznaju Vidovdanski ustav i dinastiju Karaorevia (time su morali iz naziva izbaciti republikanska i postaju
HSS), te da su spremni na suradnju sa srpskim narodom na sreivanju drave
u srpnju 1925. su nakon niza posjeta i pregovora zavreni dogovori izmeu HRSS i RS Aktom o sporazumu Narodne
radikalne stranke i Hrvatske seljake stranke tako je formirana vlada Narodnog sporazuma u kojoj je HSS dobila
4 resora, a Radi postao ministar prosvjete

SELJAKO-DEMOKRATSKA KOALICIJA
na sporazum s Radiem radikali su gledali kao na taktiku smirivanja hrvatske opzicije i nisu se previe trudili izvriti
obeano
u isto vrijeme dolazilo je u RS-u do previranja diskreditiranje Paia zbog malverzacija i korupcije sina Rade zbog ega
je Pai morao odstupiti i vladu je preuzeo voditi Radikal Nikola Uzunovi (R-R radikalsko-radieva vlada)
koalicija HSS RS je slubeno raskinuta 1.02.1927. Radi je pokuao s pozicija vlasti suzbiti srpsku hegemoniju i
iznuditi promjene no kako nije uspio vratio se u opoziciju
tako su se u opoziciji nali Radi i Pribievi (ve shvatio prave ciljeve Radikalne stranke velikosrpstvo) suoeni sa
zajednikim neprijateljem: Radikalnom strankom
prvo je suradnja izmeu HSS i SDS-a ostvarena u Oblasnoj skuptini Primorsko-krajike oblasti
Radikali su pokuali protiv ovakove opozicije nai saveznika, ali nije im uspjelo, te su nagovorili Aleksandra da raspie
izbore za 11.09.1927.
na tim izborima HSS je podbacio preimenovan je u Narodna seljaka stranka i dobio je 367 570 glasova i 63 mandata,
to je bila posljedica sporazuma s radikalima
vladu su formirali: Davidovieva Demokratska stranka, Slovenska ljudska stranka i JMO nestabilna
nasuprot njoj poinje se formirati iroki Blok demokracije u koji bi uli Davidovievi Demokrati (dio stranke za to, a dio za
sporazum s radikalima), Samostalna demokratska stranka, Zemljoradnika stranka i HSS na elu bloka je trebao
biti Ljubo Davidovi koji je zbog previranja u svojoj stranci odugovlaio
tada su se Radi i Pribievi dogovorili 11.11.1927. i prihvatili rezoluciju kojom se osniva Seljako-demokratska
koalicija (SDK) na elu su dva predsjednika Radi i Pribievi
obvezali se da jedan bez drugog ne idu ni u kakvu vladu program: demokratske promjene u postojeem sustavu u
okviru Vidovdanskog ustava (znai potovanje parlamentarizma prema ustavu i graanskih prava, graanske i
financijske odnosno porezne jednakosti)
iako programatski oprene stranke (jer Pribievi zastupa nacionalni unutarizam, a Radi hrvatski nacionalni program)
imale su zajedniki problem suzbijanje agresivnog velikosrpskog hegemonizma, obje su ve suraivale s
radikalima i imale negativno iskustvo
ATENTAT U SKUPTINI
od poetka SDK djeluje izrazito borbeno
esto se oragniziraju zborovi gdje govore oba predsjednika promiui zajedno politiku borbe protiv velikosrpskog
hegemonizma, ali u poetku u okviru Vidovdanskog ustava
no s vremenom dolazi do promjene i oni trae reviziju ustava od veljae 1928. (u koje SDS nije dao prije dirati) u smislu
poveanja opsega oblasti s proirenom autonomijom (Radi kae da Hrvatska, Slavonija i Dalmacija trebaju biti jedna
oblast)
ta se borba pretvorila u borbu preanske fronte protiv srbijanskoradikalske fronte
u Narodnoj skuptini Radi je vie puta iskljuen s skuptinskih sjednica jer je prozivao ministre da ne rade, da su
duevno tromi, da upropauju narod i dravu, da je vlada policijsko-andarska diktatura hegemonista, pojaana
korupcijom i pljakom...
poetkom lipnja 1928. Radi je u Skuptini ponudio transformaciju Kraljevine u smislu konfederacije od 4 oblasti:
Sjeverna Srbija, Stara Srbija sa Makedonijom, Slovenija i Jadransko-podunavska oblast to je izazvalo otar otpor
velikosrpskih elemenata
20. lipnja 1928. u Narodnoj skuptini je izvren atentat na narodne zastupnike HSS-a pucao je Punia Rai,
radikal, ubio Pavla Radia, Djuru Basarieka, a teko ranio Stjepana Radia, Ivana Pernara i Ivana Granu
POSLJEDICE ATENTATA
SDK je smatrala atentat organiziranom zavjerom i napustila Skuptinu
atentat je na Pribievia imao veliki utjecaj te je izvrio politiki zaokret trai ravnopravnost Hrvata u dravi, odnosno
njihovu povijesnu dravnost prvi put je to iznio kao argument u politikoj borbi (dotada su mu vani samo
demokracija i graanska prava)
nakon atentata Pribievi je voa SDK-a, ali se i prvi put predstvalja kao voa preanskih Srba i odbija biti orue u
rukama srbijanskih politiara
1.08.1928. u Zagrebu u zgradi Hrvatskog sabora (tada je zasjedala i Narodna skuptina u Beogradu) sastali su se
poslanici SDK-a na sastanku kojem je predsjedao dr. Vladko Maek:
prihvaena je rezolucija kojom se definira cilj SDK, a to je legalnom borbom u parlamentu izboriti promjenu
sustava u dravi da bi se ostvarila jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih preanskih krajeva sa Srbijom
budui da u Narodnoj skuptini nema poslanika SDK koji predstavljaju narod preanskih krajeva ne priznaje se
njen rad i odluke za preanske krajeve

pozivaju se sve politike stranke na suradnju

izjavljeno je da Hrvatska, Crna Gora i ostale narodne individualnosti se pri ulasku u novu dravu nisu odrekle
svoje dravne individualnosti u korist bilo koje od ujedinjenih zemalja nego u korist dravne zajednice
da je atentatom poniteno dosadanje dravno ureenje i da e se povesti borba za novo dravno ureenje
koje e osigurati ravnopravnost individualiteta
Radi je potpisao tu rezoluciju na bolesnikom krevetu, ali je 8.08. umro od posljedica ranjavanja
klubu SDK su pristupili i poslanici Hrvatskog bloka - HFSS Ante Trumbi i HSP Ante Paveli
vodstvo HSS-a je preuzeo dr. Vladko Maek

HRVATSKA POD REIMOM DIKTATURE (od 1929. do 1934.)

USPOSTAVA KRALJEVE DIKTATURE
SDK bojkotira rad Narodne skuptine, ali SDK se nada da e kralj rjeiti krizu (zajedniki stav SDS i HSS)
program SDK: rezolucija od 1.08.1928. borba za preureenje drave na osnovi pune ravnopravnosti
Koroeva vlada je dala ostavku i kralj poziva na uobiajene konzultacije efove stranaka i grupa, iako ve ima rjeenje
Maek je na audijenciji traio uspostavu federacije Hrvatske znai potpunu promjenu dravnog ureenja
Pribievi je traio promjenu prema rezoluciji od 1.08.1928.
Radikali su odbili ovakve prijedloge, a Demokratski klub je spreman na pregovore ali odbija Maekove prijedloge
kralj izdaje propenje da se rjeenje krize nije moglo nije moglo nai sa stranakim prvacima, te da nema mogunosti za
parlamentarno rjeenje = 6. sijenja 1929. kralj je proklamirao da ukida parlamentarni sustav i uvodi diktaturu
(estojanuarska diktatura)
manifest koji je objavio sadri program i obiljeja kraljevog apsolutizma ili kraljeve diktature koju njime uvodi:
izmeu kralja i naroda nema posrednika
ustav od 1921. prestaje vaiti
rasputena je Narodna skuptina
kralj je jedini zakonodavac, a zakoni se donose kraljevim ukazima
kralj nareuje svim organima vlasti u dravi da ga moraju sluati
svi stanovnici drave mu se moraju pokoravati
odmah nakon objavljivanja manifesta objavljeni su pripremljeni zakoni koji su okosnica diktature, kao npr. Zakon o vladi i
dravnoj upravi kojim se utvruje da je kralj nositelj sve vlasti u zemlji, on odreuje predsjednika vlade i sve
ministre novu vladu, formirao je general Petar ivkovi, dotada zapovjednik kraljeve osobno garde, a preuzeo je i
resor ministra unutarnjih poslova. U vladi su politiki disidenti iz velikih stranka, politiki marginalci
poetkom listopada 199. kralj je donio Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja:
Ime drave: Kraljevina Jugoslavija
Podjela na devet banovina:
Dravska Ljubljana veina slovensko stanovnitvo
Savska Zagreb veina hrvatsko stanovnitvo
Primorska - Split - veina hrvatsko stanovnitvo
Vrbaska Banja Luka - veina srpsko stanovnitvo
Drinska Sarajevo - veina srpsko stanovnitvo
Zetska Cetinje - veina srpsko stanovnitvo
Vardarska Skopje - veina srpsko stanovnitvo
Moravska Ni - veina srpsko stanovnitvo
Dunavska Novi Sad - veina srpsko stanovnitvo
HRVATSKA OPOZICIJA U OTPORU DIKTATURI
Uspostavom diktature za zabranjene stranke najvanije je:
borba za ponovno uspostavljanje parlamentarizma
borba za povratak stranakog djelovanja
zahtjev za preureenje drave (od prije)
Stavovi stranaka prema diktaturi
HSS
Maek se nadao da je kralj preuzimanjem vlasti u svoje ruke napravio upravo ono to mu je
Maek i sugerirao i da e sada doi lake do ostvarenja njegovih zahtjeva odnosno da e kralj
preurediti dravu i da e time doi do obnove parlamentarnog ivota (znai najprije
preureenje, onda parlamentarizam)
Maek ne poduzima nikakve politike akcije protiv reima diktature vodi politiku ekanja ne
eli zaotriti situaciju s dvorom od kojeg oekuje rjeenje hrvatskog pitanja
SDS
Pribievi ne vjeruje u rjeenje krize ovim putem, mada oekuje od kralja prvo preureenje
drave, to e nuno dovesti do obnove parlamentarizma
za akciju, nije kao Maek za ekanje
radio na povezivanju sa srbijanskim strankama na ruenju diktature, ali razliitost u redoslijedu
rjeavanja pitanja (ureenje drave i parlamentarizam) nije mogla dovesti do zajednike akcije
kad je trebalo doi do zavrnog dogovora Pribievi je uhapen i zatvoren, 1931. dobio dozvolu
za izlazak iz drave umro u Pragu 1936.
srbijanske stranke isto u opoziciji ele prije svega obnovu parlamentarnog ivota, a onda preureenje drave
Zajedniko
ruenje diktature
OKTROIRANI USTAV
zapadne zemlje ne odobravaju diktaturu, a i stanje u dravi se pogoralo, te Aleksandar razmilja o novim oblicima i

metodama reima koji je uspostavio 06.01.1929.

3. rujna 1931. kralj je objavio da daje novi ustav Kraljevine Jugoslavije nazvan Oktroirani ustav (jer ga nije donio
parlament nego dao kralj)
Oktroiranim ustavom je otvoreni apsolutizam zamijenjen prikrivenim
Prema ustavu:
uspostavljen dvodomni parlament - Narodna skuptina i Senat

odmah po objavljivanju Oktroiranog ustava objavljeni su izbori za 8.11.1931.

nositelj dravne liste je predsjednik vlade Petar ivkovi
glasanje je javno (omoguena kontrola nad biraima)
nakon izbora izabrani poslanici u Narodnoj skuptini frormiraju poslaniki klub pod nazivom Jugoslovenska
radikalno seljaka demokracija to je politika formacija stvorena odozgo (i naziv upuuje da je kralj eli okupiti
bive najvee politike stranke DS, HSS i RS), a trebala je poduprijeti dikatatorski reim, sada prikriven ustavom
to nije bila prava politika stranka do njenog kongresa 20.07.1933. kada je i naziv promijenila u Jugoslavenska
nacionalna stranka JNS s programom: osnovne odredbe Oktroiranog ustava, nacionalni unitarizam, centralizam i
obrana dinastije Karaorevia

ZAGREBAKE PUNKTACIJE
ovakvi izbori naveli su HSS odnosno SDK na akciju
od 5. do 7.11.1932. odran je u Zagrebu sastanak hrvatske opozicije:
vodstvo SDK
dr. Ante Trumbi predstvanik federalista
dr. Mile Budak predstavnik HSP
rezultat sastanka prihvaena rezolucija pod nazivom Zagrebake punktacije, a ona istie:
narodni suverenitet kao nosioc politike vlasti
seljatvo je temelj organizacije sveukupnog ivota
srbijanska hegemonija djeluje destruktivno na ivot u dravi
trai se vraanje na 1918. i uklanjanje te hegemonije
trai se novo ureenje drave, ali se ne precizira kako
Punktacije nisu dale konkretan prijedlog dravnog ureenja, ali donosi dvije bitne stvari:
rjeenje hrvatskog pitanja se trai unutar postojee drave
ustrojstvo te drave mora ovisiti od slobodne volje lanova u kojoj se iskljuuje prevlast jednog
to je dokument kojim se izrie program irih snaga hrvatske opozicije definitivno preureenje drave
nakon Zagrebakih punktacija uslijedile su i reakcije ostalih stranaka na reim kojima je zajedniki zahtjev uspostava
parlamentarizma:
DS i Ljuba Davidovi neodlono je ukidanje Oktroiranog ustava
RS i Aca Stanojevi osuuje diktaturu i centralizam
JMO Sarajevske punktacije za BiH kao zasebnu jedinicu
SLS Ljubljanske punktacije za slovensku posebnost i ujedinjenje svih Slovenaca (i onih koji ne ive u K Yu)

Zemljoradnika stranka Novosadske punktacije za ravnopravan poloaj Vojvodine

poetkom sijenja 1933. Maek je uhapen i zatvoren na tri godine zbog davanja izjava stranim novinarima pri
objanjavanju puktacija optuen je da je htio izdvojiti dio iz cjeline kao samostalnu dravu a Maek je upravo
suprotno htio nai rjeenje unutar Jugoslavije

USTAKA EMIGRACIJA
nakon uspostave diktature stavovi hrvatske opozicije su se razdijelili:
dio hrvatske opozicije je stajao na prihvaanju jugoslavenskog okvira u smislu Zagrebakih punktacija
ali je diktatura aktivirala i onaj dio hrvatske opozicije koji je rjeenje hrvatskog pitanja vidio izvan Jugoslavije
odnosno koji je bio za uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske drave
taj dio hrvatske opozicije morao je emigrirati jer je bio za ruenje Jugoslavije borba je nastavljena u emigraciji
hrvatska emigracija vue korijene iz HSP, koji je bio jezgra nacionalne koncentracije i nakon uspostave jugoslavenske
drave trebao se raspustiti, ali nije, jer nije zadovoljan nainom ujedinjenja te nastavlja borbu za ouvanje hrvatske
povijesne individualnosti
program HSP-a na elu s predsjednikom dr. Vladimirom Prebegom i tajnikom dr. Ante Paveliem:
republikanizam
vjernost nauci Ante Starevia i pozivanje na hrvatsko dravno pravo
ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, ukljuujui i BiH, u samostalnu i neovisnu hrvatsku dravu
surauje s HRSS (Radi tada dominira politikim ivotom Hrvatske) i HZ u Hrvatskom bloku protiv velikosrpske
dominacije i centralistike politike
Radi ih je iskljuio iz Hrvatskog bloka je r su se protivili sporazumu i dogovoru sa srbijanskim politiarima
unato svom programu odvajanja iz jugoslavenske drave ipak i sami surauju s srpskim radikalima traei rjeenje
hrvatskog pitanja ta akcija je prekinuta sporazumom Radi-Pai 1924.
nakon rasputanja Hrvatske zajednice 1926. i osnivanja HFSS HSP surauje s njima, te formira Hrvatski blok, koji je na
izborima 1927. dobio samo dva mandata, a ta dva poslanika (dr. Ante Paveli je jedan) su nakon atentata na Radia
stupili u Seljako-demokratsku koaliciju 1928.
HSP je pokrenuo listove Starevi i Kvaternik koji politiki usmjeravaju pravaku omladinu 1928. Starevi prestaje
izlaziti, ali poinje izlaziti Hrvatski domobran, koji otvoreno istupa za ostvarenje hrvatske samostalne drave
nakon diktature stranka prenosi teite djelovanja u emigraciju Paveli odlazi u sijenju 1929. u Austriju, gdje se
povezuje sa bivim austrougarskim oficirima oko generala Sarkotia (koji se nisu vratili u zemlju jer ne priznaju
jugoslavensku dravu)
u travnju 1929. Paveli odlazi u Sofiju, gdje zakljuuje sporazum o suradnji s ciljem izdvajanja Hrvatske i Makedonije iz
Kraljevine Jugoslavije s voom VMRO-a Vanom Mihailovim zbog ega ga je jugoslavenski reim osudio na smrt u
odsutnosti (i Gustava Pereca isto)
Italija postaje glavna baza okupljanja hrvatske emigracije pod imenom Ustaa hrvatski oslobodilaki pokret (jer je
Mussolini spreman povezati se s bilo kim na ruenju Jgoslavije koja smeta ostvarenju tal. teritorijalnih aspiracija), ali i
u Maarskoj (koja takoer eli reviziju Trianona) na Janka pusti kod Nagy Kanisze postoji jedan ustaki kamp kojega
je organizirao Gustav Perec, dok je u Njemakoj u Berlinu osnovan Ustaki propagandni centar koji pokree listove
Croatia press i Nezavisna drava Hrvatska (zabranjene od nacista 1934.)
UHRO Ustaa hrvatska revolucionarna organizacija je slubeni naziv od 7.1.1929.
Glavni dokumenti UHRO-a:
Ustav: razrauje organizacijsku strukturu
organizirani su kao vojna formacija
zadatak: oruanim ustankom osloboditi Hrvatsku tuinskog jarma i uspostaviti samostalnu Hrvatsku
najvii organ organizacije je Glavni ustaki stan, na elu kojeg je poglavnik dr. Ante Paveli
taktika: terorizam, diverzije i atentati
Naela hrvatskog ustakog pokreta daju program i ideologiju pokreta
cilj: na osnovu hrvatskog povijesnog prava kao temelja hrvatske drave obraunati se s jugoslavenstvom
i ostvariti teritorijalni opseg nezavisne drave Hrvatske do Drine (znai i BiH)

ATENTAT U MARSEILLEU
francuska diplomacija uznemirena vijestima da se kralj Aleksandar namjerava pribliiti Njemakoj, a kralj to ini jer se
Francuska i Italija zbliavaju protiv Njemake strah ga je, te u Njemakoj pokuao nai saveznika poziva kralja na
pregovore
Paveli se odluuje na akciju i ima podrku Italije i Maarske
za vou atentatora Paveli odreuje Eugena Didu Kvaternika koji je grupu podijelio na dva dijela: marsejsku i pariku atentat izveo Vlada-ofer ili Veliko Kerin iz marsejske grupe 9.10.1934., pripadnik VMRO-a, tada instruktor ustaama

ubijen je kralj, njegova supruga i francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou
svi atentatori su uhvaeni i osueni na doivotnu robiju, osim Kvaternika, a nakon atentata francuska je policija preko
Interpola doznala za pravog organizatora atentata Ante Pavelia i Eugena Didu Kvaternika, te su osueni na smrt u
odsutnosti
talijanska vlada je premjestila ustake kampove na Lipare otoke uz sjevernu obalu Sicilije, jer se Italija morala ograditi
od atentata zatvorili Pavelia u Torinu, a i Maarska je morala smanjiti aktivnosti s ustaama
na vijest o atentatu u Beogradu na Dedinju je otvorena oporuka kralja Aleksandra: prisutni su knez Pavle, kraljev brati,
predsjednik vlade Nikola Uzunovi i zapovjednik kraljeve garde Petar ivkovi
u oporuci stoji da do punoljetnosti kraljeva sina Petra dravom treba vladati namjesnitvo od tri lana:
knez Pavle postao glavna osoba namjesnitva
dr. Radenko Stankovi, senator i kraljev lijenik
dr. Ivo Perovi, ban Savske banovine

HRVATSKA POLITIKA U DOBA NAMJESNITVA (od 1935. do 1939.)

SKUPTINSKI IZBORI 1935. STOJADINOVIEVA VLADA
knez Pavle se odluio na promjenu smjera unutarnje politike odnosno ublaavanju diktatorskog reima vladu je dao
sastaviti Bogoljubu Jeftiu, pustio Maeka iz zatvora i raspisao nove prijevremene izbore za 5.05.1935.
na izborima je omogueno sudjelovanje i ponovno ukljuivanje stranaka u politiki ivot, koje su se povezale i dale listu
Udruene opozicije s nositeljem Vladkom Maekom (s ciljem obaranja JNS s vlasti, samo tehniko udruivanje,a
ne programatski), a ine je SDK, JMO, DS i Zemljoradnika stranka na izborima je osvojila 38%, a vladina lista
nositelja Bogoljuba Jeftia je dobila 60%
prema izbornom zakonu, lista koja dobije veinu automatski sudjeluje u 3/5 mandata, a ima i pravo sudjelovati u diobi
ostalih tako je vladina lista dobila 303 poslanika mjesta, a opozicijska 67
knez Pavle se takoer odluuje na promjenu politike osnove vladajue garniture te umjesto estojanuarske JNS na
vlast dovodi kombinaciju tri bive vladajue stranke: RS, Slovensku ljudsku stranku i JMO, koje formiraju vladu na
elu s radikalom dr. Milanom Stojadinoviem, a u vladu ulaze i dr. Anton Koroec i dr. Mehmed Spaho
uskoro se formira i nova vladajua stranaka organizacija pod nazivom Jugoslavenska radikalna zajednica JRZ, koja je
savez tri stranke s jednim programom i jednim vodstvom program temelje na unitarno-centralistikoj koncepciji,
koja bi rjeila i hrvatsko pitanje
JNS je reimska stranka stvorena odozgo, a JRZ je nastala od tri bive stranke to potvruje namjeru kneza Pavla da
obnovi stranaki ivot
Stojadinovieva izjava o hrvatskom pitanju zapravo je u suprotnosti s ustavom koji tvrdi da je drava nacionalno unitarna,
a zapravo nije postojanjem hrvatskog pitanja
Maek se nada postii dogovor s knezom Pavlom za hrvatsko pitanje
Stojadinovi je pokuao ostvariti dogovor s Maekom i nudio mu 5 ministarstava, nakon ega bi bili raspisani novi izbori,
a promjena ustava bi usljedila nakon 4 godine, kada kralj Petar stupi na prijestolje Maek odbio

OKUPLJANJE OPOZICIJE
Udruena opozicija prije izbora je bila vie tehnke prirode, a ne programatske, te je svaka od stranka imala drugaije
gledite o rjeavanju dravne krize
neuspjeh dogovora sa Stojadinoviem naveo je Maeka na dogovore sa udruenom opozicijom (sada je u njoj samo DS i
ZS, jer je JMO ula u JRZ)
sporazum tri srpske opozicijske stranke i SDK bio je u Farkaiu kraj Petrinje
dogovorena je i formirana koncentracijska vlada
vlada bi uz pristanak krune odmah po stupanju na dunost objavila ukidanje Oktroiranog ustava, te
obajavila izbore za Ustavotvornu skuptinu
Ustavotvorna skuptina bi donjela ustav samo pristankom veine Slovenaca, veine Hrvata i veine
Srba
drava bi i dalje bila monarhija sa dinastijom Karaorevia, a do punoljetstva bi vladalo namjesnitvo
knezu Pavlu se nije sviala odluka o ukidanju Oktroiranog ustava, te nije odobrio provoenje ovog sporazuma, koje je
ovisilo samo o njemu
Maek isto tako nije vrsto stajao uz tu udruenu opoziciju ne elei si oslabiti pregovarake pozicije kod kneza Pavla

NOVI IZBORI
Stojadinoviev neuspjeh dogovora sa Maekom, te njegov kurs u vanjskoj politici povezivanja sa Njemakom i Italijom
naputajui tradicionalni oslonac na Francusku i GB doveli su do:
jaanja hrvatske opozicije koja prerasta u jedinstveni hrvatski nacionalni pokret oko Maeka
narastanje nezadovoljstva srbijanske opozicije sa Stojadinovievim diktatorskim ponaanjem i
nedemokratskim metodama
knez Pavle trai prijevremene izbore raspisane za 11.12.1938.
na izborima su postavljene tri liste:
vladina lista JRZ s nositeljem dr. Milanom Stojadinoviem - 54%
lista opozicije s nositeljem Vladkom Maekom (koju ine SDK i srbijanska Udruena opozicija (DS, RS, ZS i dio
JNS s Petrom ivkoviem) - 44%
lista Zbor s nositeljem Dimitrijem Ljotiem 1%
izborni rezultati pokazuju da je vladina lista pala sa 60 na 54%, a HSS i opozicija su porasle sa 38 na 44%
Stojadinoviu je poloaj unato pobjedi uzdrman jer je njegova lista dobila manje u Hrvatskoj nego ijedna prijanja vlada,
uz nepostignut dogovor s Maekom Pavle ga odluio maknuti (a i Maek je nastavak pregovora uvjetovao

ostavkom Stojadinovia)
zavjeru protiv Stojadinovia su proveli njegovi dotadanji saveznici Anton Koroec i Mehmed Spaho dali su ostavke
Stojadinoviu s objanjenjem da treba to prije doi do sporazuma s Hrvatima Stojadinovi odlazi knezu s
prijedlogom novih ministara, ali knez traio ostavku cijele vlade Stojadinovi shvatio da je to igra za njegovo
smjenjivanje podnio ostavku
novu vladu je formirao Dragia Cvetkovi u veljai 1939.

SPORAZUM CVEKOVI-MAEK
zadatak vlade Dragie Cvetkovia je sporazum s Hrvatima, a Cvetkovi je predstavnik krune u pregovorima (a ne JRZa)
Maek je zadovoljan padom vlade Milana Stojadinovia iz vie razloga:
jer je Stojadinovi izbjegavao rjeenje hrvatskog pitanja
petorica ministara u Stojadinovievoj vladi dala je ostavku zbog neslaganja s vladinom politikom u hrvatskom pitanju
promjena vlade usljedila je nakon razgovora Maeka i kneza Pavla, kada je Maek odbijao Stojadinovia kao
sugovornika, te je njegova smjena znak da knez Pavle otvara put za izvrenje datih obeanja
u to vrijeme u Evropi dolazi do okupacije ehoslovake, talijanska vojska ula u Albaniju, rat se blii opasno je imati
nesreene unutarnje prilike sporazum je hitan
Pregovori su trajali (sveukupno s ekanjem) od travnja do kolovoza 1939.
Tok pregovora:
na prvom sastanku 02. travnja 1939. je prihvaen Maekov prijedlog sporazuma:
utvrditi teritorijalni opseg Hrvatske
utvrditi poseban poloaj Hrvatske s odreenim nadlenostima
formirati vladu nakon potpisivanja sporazuma
Udruena opozicija protiv ovih pregovora jer smatra da je Maek naruio sporazum iz Farkaia, zauzima stav
promatraa
na drugom sastanku 15. do 27. travnja razgovara se konkretnije o teritoriju budue hrvatske jedinice Banovine
Hrvatske
Cvetkovi preloio: spajanje Savske i Primorske banovine i grada i kotara Dubrovnika
Maek pristao, ali trai i spajanje svih krajeva gdje u veini ive Hrvati, dakle dijelovi Turske Hrvatske odnosno
Bosanske krajine i dijelovi Srijema - te je dogovoreno u konanom tekstu sporazuma 27.04. da e se
naknadno ti krajevi pripojiti prema plebiscitu
taj konani tekst je trebao knez Pavle prihvatiti, ali on nije odobrio plebiscit misli se da je to zbog dranja vojnog vrha,
koji je smatrao da e takvo izdvajanje Hrvatske kao federativne jedinice oslabiti obrambenu mogunost zemlje pred
nadolazei rat te knez Pavle odloio sporazum
konani sporazum je potpisan 26. kolovoza 1939. na audijenciji kod kneza Pavla u Brdu kod Kranja, prema prijanjem
tekstu, ali bez odluke o plebiscitu
Cvetkovi je podnio ostavku vlade, te je formirana vlada Cvetkovi-Maek u koju je ulo 6 predstvanika SDK
ovaj politiki dogovor je stupio na snagu objavljivanjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj 26.08. u kojoj se pravno
razrauje dogovoreno
BANOVINA HRVATSKA
Formalnopravno stupa na snagu na osnovu:
Uredba o Banovini Hrvatskoj na osnovi l.116 Oktroiranog ustava (jer su ugroeni javni interesi i kralj moe
privremeno, a Banovina je trajna, donjeti bilo kakvu odluku).
Uredba odreuje:
teritorij Banovine Hrvatske: Savska i Primorska banovina te kotarevi u kojima je hrvtaska veina, a to su:
Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brko, Gradaac, Derventa, te id i Ilok
nadlenosti Banovine su:
poljoprivreda, trgovina, industrija, ume, rudnici, graevinarstvo, socijalna politika i narodno zdravlje, fiziki odgoj,
pravda, prosvjeta i unutarnji poslovi
nadlenosti sredinjih organa: vojska odnosno obrana, vanjski poslovi, promet, pota i financije (samo
zajednike)
organizacija
Banovina ima zakonodavnu, upravnu i sudsku autonomiju:
zakonodavna vlast: Hrvatski sabor i kralj
Sabor se bira na tri godine, a zakoni koje Sabor izglasa trebaju stupiti na snagu kad ih potpie kralj
zastupnici u sabor se biraju opim, tajnim, jednakim i neposrednim pravom glasa
pored autonomnih banovinskih zakona na teritoriju Banovine vrijede i sredinji zakoni iz domene zajednikih
poslova = dvojako zakonodavstvo
za vrijeme postojanja Banovine nije se sastao Hrvatski sabor
upravna vlast: banska vlast na elu s banom, kojeg imenuje kralj
ban je postao dr. Ivan ubai
banska vlast se sastojala od 11 odjela na elu kojih su predstojnici koje imenuje ban
upravna vlast Banovine je nezavisna od sredinje vlasti
poloaj bana Banovine Hrvatske se razlikovao od ostalih banova jer su ovi bili izvrni organi sredinje vlasti
sudska vlast: sudstvo je potpuno samostalno i osim banovinskih nema drugih sudova niti vie instance
autonomija Banovine naruavala je naelo centralizma kao i nacionalnog unitarizma, jer je Banovina bila federalna

jedinica unutar centralistiki ureene monarhije

POLITIKE STRANKE U OPOZICIJI SPORAZUMU CVETKOVI-MAEK
Protivnici sporazuma kod Srba:
Demokratska stranka Ljube Davidovia
jer je izdvojio hrvatsko pitanje iz opeg preureenja drave
jer je protivan sporazumu iz Farkaia izmeu SDK i Udruene opozicije
kao reakcija javlja se politika Velike Srbije s parolom Srbi na okup i za formiranje tree srpske jedinice
Radikalna stranka
Zemljoradnika stranka
Srpska radikalna stranka Milana Stojadinovia
Srpski kulturni klub na elu s Slobodanom Jovanoviem udruenje intelektualaca
sporazumom su ugroeni interesi srpskog naroda i Srbije
trai se da se ugroenim Srbima da mogunost biranja hoe li ostati u Hrvatskoj ili se prikljuiti srpskoj jedinici
koju treba osnovati
Protivnici sporazuma kod Hrvata:
dio HSS smatra da je Hrvatska dobila premalo
Ustae na elu u zemlji je dr. Mile Budak - zamjeraju Maeku to je Hrvatsku ostavio u okviru Jugoslavije i
zamjeraju mu da je izdao Nezavisnu Dravu Hrvatsku te ire letke ....
KPJ zamjera mu to se ograniio samo na hrvatsko pitanje i smatra da su sporazum zakljuile srpska i hrvatska
buroazija radi zatite zajednikih interesa od moguih revolucionarnih potresa borit e se protiv njega

HRVATSKA U DRUGOM SVJETSKOM RATU (od 1940. do 1945.)

SLOM KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
pri planiranom napadu na SSSR Balkan je trebao biti podruje koje e tititi pozadinu junog krila istone fronte od
eventualnog bonog udara saveznikih snaga
s obzirom na rat koji je Italija zapoela u Grkoj neuspjeno, trebalo je srediti prilike na Balkanu i vezati Grku i
Jugoslaviju uz sile Osovine
u veljai 1941. sastali su se Hitler, predsjednik vlade Dragia Cvetkovi i ministar vanjskih poslova Aleksandar CincarMarkovi da bi pregovarali o Hitlerovom prijedlogu da Jugoslavija ue u Trojni pakt, a kasnije je doao i sam knez
Pavle (i Mussolini je to htio)
za ulazak u Trojni pakt Hitler je ponudio pripajanje Soluna kad njemake snage slome Grku
knez Pavle to nije prihvaao zbog rodbinskih veza sa Grkom, te je predlagao neutralnost, ali Hitler je inzistirao, te je
knez odluio posavjetovati se sa savjetnicima u zemlji
6. oujka odrana je sjednica Krunskog savjeta koja je trebala raspraviti to pitanje prisustvovali su joj predsjednik
vlade Cvetkovi, potpredsjednik Maek, ministar Cincar-Markovi, ministar i general Pei, te ministar Vekoslav
Kulovec
Hitler je traio brz odgovor, te je sjednica od 20. oujka odluila da e Jugoslavija pristupiti Trojnom paktu
Cvetkovi i Cincar-Markovi su otputovali u Be da bi 25.03.1941. u dvorcu Belvedere potpisali pristupanje
Jugoslavije Trojnom paktu
no i prije odluke u Beogradu je istodobno tekla akcija da se sprijei potpisivanje pristupa TP u Bg je boravio izaslanik
predsjednika Roosvelta pukovnik Donovan, te od Churchilla poslani agenti britanske obavjetajne slube, koji su imali
zadatak poduprijeti sve koji se protive tom pristupanju (vojska negoduje zbog namjere drave da se povee sa
faistikim silama)
27.03.1941. je izvren oficirski pu pod vodstvom generala Duana Simovia, Radoje i ivan Kneevi, Bora Mirkovi
na radiju je kralj Petar II (knez Pavle je na putu u Sloveniju, a proglas u ime kralja ita general Jovovi) proitao
proglas kojim on ukida namjesnitvo i vladu, a za novu vladu daje mandat generalu Simoviu vojska je zauzela
sva ministarstva, a u Bg su se odravale demonstracije organizirane od KPJ s parolom Bolje rat nego pakt, bolje
grob nego rob
kenz Pavle je dobio poziv da se vrati u prijestolnicu, gdje mu je naloeno da napusti zemlju odlazi u Grku
general Simovi pozvao Maeka u svoju vladu, a Maek svoj dolazak uvjetovao potivanjemsporazuma iz 1939. o
Banovini Hrvatskoj, to mu je potvreno, te Maek ulazi u Simovievu vladu (3.04.)
stav nove vlade prema pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu:
Hitler je na vijest o vojnom puu odluio napasti Jugoslaviju i vojniki je unititi
vlada poslala poslanika sa uvjeravanjem da je ovo unutranja stvar zemlje i da nova vlada ostaje kod potpisanog,
ali Hitler je ve odluio
6.04.1941. poela je operacija Pothvat 25 napad na Jugoslaviju poela bombardiranjem Beograda, a zatim
prodorom snaga iz Bugarske, Italije, Maarske i Austrije
kralj Petar i vlada se povukla u unutranjost, a onda napustila zemlju (Maek se povukao u Zagreb, a u vladu je
imenovao svog zamjenika dr. Jurja Krnjevia, koji je s vladom emigrirao, kao i ban ubai)
general vojske Radivoje Jankovi je 17. travnja 1941. u Beogradu potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Jugoslavije, a
njen teritorij je podijeljen Njemcima, Talijanima, Maarima i Bugarima

USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE

MUSSOLINI i TALIJANI
Mussolini podupire ustae u Italiji zbog teritorijalnih
aspiracija na Jadranu krajnji cilj razbiti Jugoslaviju
- iako je u proljee 1937. sklopio Beogradski sporazum o
ureenju meusobnih odnosa It i Yu s klauzulom o
spreavanju djelatnosti ustaa
Mussolini poziva dr. Antu Pavelia u nudi mu preuzimanje
vlasti u Hrvatskoj, uz zadovoljenje talijanskih pretenzija
(istona obala Jadrana)

HITLER i NJEMCI
Hitler je do proljea 1941. za cijelovitu Jugoslaviju, ali je
odluio razbiti Jugoslaviju kad je izbio oficirski pu

istovremeno Hitler planira uspostavu vlasti u Hrvatskoj uz

pomou uporita u samoj Hrvatskoj Maeka i HSS
kad je izvren pu u Bg Njemci alju specijalne
opunomoenike Walter Malletke i Edmund Veesemmayer
koji trebaju sprijeiti ulazak Maeka u Simovievu vladu
Maek je odbio Njemce i otputovao u Beograd
Njemci se tada povezuju sa domovinskim ustaama oko
Slavka Kvaternika
kad se njemake trupe pribliavaju Zagrebu Veesenmayer sa Kvaternikom priprema proglaenje
NDH, te nastoje dobiti za to Maekovu podrku, koju on
i daje
10. travnja 1941. Slavko Kvaternik je na radio-postaju
Zagreb proitao proglas o uspostavi Nezavisne
Drave Hrvatske, te Maekovu izjavu kojom on poziva
narod i pristae da surauju s novom vladom
dakle uspostava NDH je usljedila kao rezultat suradnje
ustaa iz Zagreba i njemakih predstavnika, bez Italije

Paveli tada kree iz Italije u domovinu u Delnicama je

u razgovoru s Veesenmayerom i Anfuzom dobio
njemaku suglasnost da stupi na elo NDH
formalno preuzimanje vlasti slijedi objavom prve
hrvatske dravne vlade (Paveli ministar vanjskih
poslova, a kasnije samo poglavnik),Slavko Kvaternik
ministar obrane i vojske, dr. Mile Budak ministar
bogotovlja i nastave

Njemaka je poslala u Zagreb svoje oponumoenike

Siegfrieda Kaschea i Glaise von Horstenau preko kojih je
trebala osigurati njemaki utjecaj na ustaku vladu

UTVRIVANJE GRANICA NDH

Granica s Italijom
odmah po stupanju na vlast Paveli je uputio zahtjev Hitleru i Mussoliniju da priznaju NDH, to su obje i uinile, ali u
dokumentima o priznanju navedeno je da e se pitanje granica tek rjeiti (Italija ima zahtjeva, a Njemaka ne)
Rimski sporazumi 18.05.1941.
sastoje se od tri dokumenta:
utvruje granicu NDH i Italije Hrvatskoj pripada podvelebitski dio Hrvatskog primorja i obala od Omia do
Dubrovnika s lukama Metkovi i Gru (nemaju vezu s zaleem)
utvruje obvezu NDH da nee na jadransko-primorskom prostoru drati mornaricu niti podizati vojne objekte
utvruje politiki odnos NDH i Italije Italija preuzima jamstvo za politiku nezavinost Kraljevine Hrvatske
nakon kapitulacije Italije 1943. svi tada Italiji odstupljeni teritoriji ponovo su pripojeni NDH
Granica s Maarskom
vlada NDH eli prikljuiti Meimurje, ali maarski parlament donio odluku pripojenja Meimurja Maarskoj 1941.
ovu granicu Paveli ne priznaje jer nije utvrena dogovorom
Granica sa Srbijom
odlukom Pavelia uspostavljena ide do ua Save u Dunav uzvodno do ua Drine, zatim uzvodno Drinom do ua
Brusnice i odatle straom granicom Srbije i Bosne
USTROJSTVO DRAVE I UNUTARNJE STANJE
DVIJE KONCEPCIJE O OBNOVI JUGOSLAVIJE UNUTAR JUGOSLAVIJE

nakon kapitulacije vojske Jugoslavije prestala je postojati drava stvorena 1918.

kralj i vlada u emigraciji su prihvaeni na zapadu kao nositelji kontinuiteta jugoslavenske drave, a politika GB, SAD i
SSSR-a je teila obnovi predratne Jugoslavije
KPJ na elu s Josipom Brozom Titom hoe obnovu Jugoslavije
od Obznane 1920. KPJ djeluje u ilegali i ima brojne frakcije dok nije Tito sredio stanje 1937.
u poetku istupa protiv velikosrpske hegemonije, te posebnu pozornost posveuje nacionalnom pitanju, kao glavnom
politikom problemu jugoslavenske drave
kao alternativu narodu spram graanskih stranka (za rjeenje nacionalnog pitanja) osniva nacionalne KP u Hrvatskoj
(KP H osnovana u Anindolu kraj Samobora 1937.) i Sloveniji, koje nastoji povezati s lijevo orijentiranim graanskim
strankama u Narodnu frontu kojoj je cilj antifaizam, borba za rjeenje nacionalnog pitanja, za demokratske
slobode i poboljanje tekog gospodarskog stanja kao integrativno sredstvo nudi ravnopravnost svih naroda
izraena parolom bratstvo i jedinstvo
s pozicija klasne borbe konani cilj je ruenje postojeeg dravnog (odbijanje monarhije) i drutvenog poretka
(preuzimanje vlasti i uspostavu socijalistikog ureenja)
nakon sloma Jugoslavije na prvom mjestu je borba za osloboenje od okupatora i obnova Jugoslavije to je
formulirano na prvom savjetovanju rukovoditelja KPJ kojem rukovodi generalni sekretar KPJ Tito, kada su dane
glavne odrednice za pripremu i organiziranje oruane borbe partizanski rat
prvi partizanski odred u Hrvatskoj (i uope na prostoru bive Jugosalvije) osnovan je u okolici Siska 22.06.1941.
(Sisaki partizanski odred na elu s Vladom Jani-Capom), a sutradan je izvrio prvi napad na eljeznikoj pruzi
izmeu Siska i Blinjskog Kuta
radi lakeg rukovoenja oruanom borbom Tito i KPJ prelazi u Beograd
nakon napada Hitlera na SSSR 1941. i stvaranja antifaistike koalicije Tito procjenjuje da je to pogodan trenutak
za ustanak irih razmjera te poziva narode Jugoslavije na oslobodilaku borbu (NOB)
da bi se usaglasilo partizansko ratovanje, organizacija jedinica i budua taktika odran je 26.09.1941. savjetovanje
partijskih rukovoditelja partizanskih jedinica u Stolicama kada su donesene vane odluke za nastavak ratovanja:
odlueno je da se Glavni tab pretvori u Vrhovni tab
da se u pojedinim pokrajinama formiraju glavni tabovi (njih 6 nagovjeteno politiko rjeenje formiranja 6
republika)
tako je osnovan Glavni tab Hrvatske na elu kojeg je Ivan Rukavina, a politiki komesar u G H je Marko
Orekovi iako je G H povezan s Vrhovnim tabom i Titom on samostalno vodi i planira ratne operacije (za rata
je sekretar CK KPH Andrija Hebrang koji nastoji prilagoditi antifaistiki pokret specifinim prilikama u Hrvatskoj
te ga smjenjuju dolazi Vladimir Bakari)
NOP je uspio osloboditi dio Zapadne Srbije gdje se seli Vrhovni tab na elu s Titom i gdje organizira civilnu vlast
kako se NOP irio i drao pod kontrolom znatne prostore vrh KPJ je odluio formirati najvie predstavniko tijelo
jugoslavenskih zemalja tako je u Bihau potkraj studenog 1942. osnovano Antifaistiko vijee narodnog
osloboenja Jugoslavije (AVNOJ) s programom stvaranja zajednice ravnopravnih naroda, a zatim se pristupilo
formiranju predstvanikih tijela pojedinih naroda tako je u Hrvatskoj formirano Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) na elu kojeg je izabran Vladimir Nazor
nakon kapitulacije Italije 1943. ZAVNOH je donio odluku o sjedinjenju svih hrvatskih krajeva (onih iz Rapallskog
ugovora iz 1920. i onih iz Rimskih ugovora 1941.) matici Hrvatskoj
potkraj studenog 1943. se odrala druga sjednica AVNOJ-a u Jajcu:
na njoj je AVNOJ proglaen vrhovnim zakonodavnim i predstvanikim tijelom Jugoslavije
donesena je odluka o federativnom ureenju Jugoslavije
izbjeglikoj vladi je oduzeto pravo zakonitosti i zabranjen je povratak kralju u zemlju
osnovan je Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije koji preuzima ulogu vlade
od tada se jugoslavenska drava naziva Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ)
na treem zasjedanju ZAVNOH-a u svibnju 1944. u Topuskom potvrene su odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a i
proglaena je Federativna Drava Hrvatska kao dio DFJ (tu su postavljeni temelji dravnosti Hrvatske u okviru
DFJ)
etnici na elu s Draom Mihailoviem hoe obnovu Jugoslavije
osnovni program emigrantske vlade je isto tako obnova Jugoslavije, ali i povratak kralja u zemlju i obnova predratnog
dravnog i drutvenog ureenja
vlada je u emigraciji odrala svoju prvu sjednicu u Ateni gdje je glavna rasprava bila o krivcu za rat:
srpski ministri optuuju Hrvatsku i hrvatsku izdaju
hrvatski ministri optuuju centralizam, digogodinju srpsku hegemoniju i politiku nebrigu o vojsci
zajednika izjava je dana: ne priznaje se okupacija zemlje, istie se kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i
nastavljanje rata protiv Njemake i Italije
izbjeglika vlada se stacionirala u Londonu
etniki pokret podrava monarhiju i centralizam, a nastupa i izrazito antikomunistiki pred rat mu je na elu Kosta

Milovanovi Peanac (rat ga zatekao na jugu Srbije gdje je ostao) kojega je pukovnik jugoslavenske vojske Draa
Mihailovi (rat ga zatekao u istonoj Bosni odakle odlazi na Ravnu goru i tamo udara tab) uspio svladati u
sukobu dviju etnikih frakcija (1944. dao strijeljati Peanca)
iako je cilj i NOP-a i etnika isti: osloboenje od okupatora i obnova Jugoslavije razlikuju se po politikom i
drutvenom ustrojstvu drave
Tito i Draa su pokuali pregovarati o koordinaciji akcija protiv okupatora, no postigli samo dogovor o nenapadanju
izmeu partizana i etnika, ali etnici su pri njemakim ofenzivama sudjelovali u napadima na partizane, jer im je i
drugi cilj unitenje NOP-a
od listopada 1941. etnici imaju podrku emigrantske vlade koja ih smatra jugoslavenskom vojskom u domovini,
a Mihailovi je imenovan ministrom vojske u vladi, dobiva in generala i postaje zamjenik vrhovnog zapovjednika
vojske (a to je kralj)
u Hrvatskoj etniki pokret je jak u Kninskoj krajini i junoj Lici
nakon otvaranja fronte u Siciliji saveznici, koji podupiru etnike trae od njih da poduzmu snanije vojne akcije ne
bli vezali njemake snage i onemoguili njihovo prebacivanje u Evropu gdje saveznici planiraju otvoriti novu
frontu no etnici zapravo ine suprotno podupiru talijanske i njemake snage
stoga Englezi 1943. na teritorij pod kontrolom NOP-a upuuju vojnu misiju (na elu misije je general Fitzroy
Maclean), koja treba utvrditi stvarno stanje komisija je utvrdila da je stvarni i jedini borac protiv faistikih
neprijatelja NOP zakljuci ove komisije imali su utjecaj na odluku saveznika na Teheranskoj konferenciji potkraj
1943. da se jugoslavenskim partizanima prui najvea mogua pomo u hrani i oruju ime se NOP tretira kao
ratni saveznik, ali nositelj kontinuiteta jugoslavenske dravnosti ostaje i dalje kralj i emigrantska vlada (u to
vrijeme se odrava druga sjednica AVNOJ-a u Jajcu)

HSS U GODINAMA RATA

HSS se razdijelila na tri smjera:
jedna grupa je prila ustakom reimu
druga grupa je prila NOP-u kontakte ostvario ing. August Kouti - Boidar Magovac, Franjo Gai
trea grupa na elu s Maekom stoji na pozicijama dotadanje politike sa svojim predstavnicima u emigrantskoj vladi
oekujui pobjedu Zapada

BRITANSKI PLAN KOMPROMISNE POLITIKE

odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a izazvale su pozornost saveznika
britanska vlada se odluila na novu kompromisnu politiku koju potie sam Churchill na osnovu izvjetaja Macleana,
Churchill je shvatio da e NOP biti moda odluujui faktor u poslijeratnoj Jugoslaviji, te razrauje plan povezivanja
emigrantske vlade i NOP-a (za to britanska vlada dobila suglasnost i sovjetske vlade)
za taj plan trebalo je rtvovati Drau Mihailovia (ali ne i kralja) to je Britancima taktikom prisile uspjelo, te kralj mandat
za sastav nove vlade daje 1.06.1944. dr. Ivanu ubaiu, ranijem banu Banovine Hrvatske, koji priznaje odluke
AVNOJ-a
SPORAZUMI TITO-UBAI
Tito je prihvatio Churchillovu inicijativu radi dobivanja izdanije pomoi saveznika i poboljanja odnosa sa njima
1. sastanak se odrao sredinom lipnja 1944. na Visu i zavrio je potpisivanjem Vikog sporazuma:
ubai se obvezao:
sastaviti vladu od politiara koji se nisu kompromitirali djelovanjem protiv NOP-a
glavna dunost te vlade je organiziranje pomoi NO Vojsci
vlada e objaviti deklaraciju kojom priznaje tekovine NOB, a posebno odluke drugog zasjedanja AVNOJ-a, koje
utvruju federativno ureenje Jugoslavije
vlada priznaje NOV i marala Tita, a odrie se etnika i Drae Mihailovia
Tito se obvezao:
dati izjavu prema kojoj se za vrijeme rata nee poticati pitanje konanog ureenja Jugoslavije
Reakcije na sporazum:
Churchill nezadovoljan popustljivou ubaia, jer je C. oekivao sastavljanje jedinstvene vlade, kako bi se to prije u
Jugoslaviju ubacili emigratski politiari, koji bi smanjili ulogu komunista i utrli put drugaijem ureenju Jugoslavije (jer
je Crvena armija tada u Rumunjskoj, a Bugarska je kapitulirala, a Titove snage se pribliavaju Beogradu)
HSS
u zemlji: protiv i osporava pravo ubaiu da u ime HSS-a sklapa sporazume s NOP-om

u emigraciji: rezervirano jer smatra da su dani preveliki ustupci NOP-u

Slovenska ljudska stranka protiv sporazuma, za obaranje ubaieve vlade i borbu protiv NOP-a
etnici protiv, nazvali ga antisrpskom koalicijom hrvatskih i komunistikih elemenata
sastanak Tito-ubai je bio u Beloj Crkvi, a zavrio u Beogradu potpisivanjem Beogradskog sporazuma 2.11.1944.
Odluke:
kralj Petar II se nee vraati u zemlju dok narod o tome ne donese odluku
u njegovoj odsutnosti kraljevsku vlast e obnaati namjesnitvo od tri lana (dogovorit e se o njima Tito i ubai)
o konanom ureenju drave odluit e Ustavotvorna skuptina
do tada vrhovno zakonodavno tijelo ostaje AVNOJ
formirat e se jedinstvena vlada od Predstavnika NKOJ i kraljevske vlade koja e raspisati izbore za Ustavotvornu
skuptinu
Britanija je prigovorila Beogradskom sporazumu to to u AVNOJ-u nema predstavnika drugih graanskih stranaka, te je
odlueno na konferenciji u Jalti u veljai 1945. da u AVNOJ uu poslanici iz posljednje Narodne skuptine koji se nisu
ogrijeili o suradnju s okupatorom
sporazumi Tito-ubai otvorili su put meunarodnom priznanju obnovljene Jugoslavije, a da nisu ugrozili prevlast
komunista
na temelju sporazuma Tito-ubai formirana je jedinstvena vlada s Titom kao predsjednikom, a ubai je bio ministar
vanjskih poslova
uspostavljeno je i Kraljevsko namjesnitvo do izbora za Ustavotvornu skuptinu na kojima se kandidirala samo Narodna
fronta kao masovna organizacija pod kontrolom KPJ
na prvom zasjedanju Ustavotvorne skuptine 29.11.1945. ukinuta je monarhija i proglaena republika pod nazivom
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ)
u sijenju 1946. izglasan je Ustav prema uzoru na Staljinov ustav u SSSR-u iz 1936.
mada je FNRJ bila federativna drava to je bilo samo formalno jer je stvarna vlast bila koncentrirana u saveznim
organima i dravnom vrhu koji provode politiku Partije
agrarna reforma, konfiskacija imovine, nacionalizacija imovine graana, uvedena planska privreda, likvidirano privatno
vlasnitvo, visokim porezima na seoska gospodarstva provedena je kolektivizacija sela uveden je totalitarizam
odnosno patijska drava po uzoru na sovjetsku sa Staljinom sukob 1948. razlaz Tito-Staljin
1950. uvedeno samoupravljanje, a naputeno je dravno upravljanje privredom