Skripta Za Pismeni

ODGOJ, OBRAZOVANJE, O-O PROCES
Odgoj je temeljni pojam pedagogije znanosti o odgoju. Odgoj je jedna od temeljnih potreba ovjeka i
drutva. Zahvaljujui njemu, ovjek je postao ovjekom, drutvenim biem, biem zajednice, biem prakse.
Odgoj se, meutim, ne usmjerava samo onome to jest, nego mnogo vie onome to treba tek biti. U sebi nosi
sintezu prolosti, sadanjosti i budunosti. Odgoj je proces socijalizacije djece i mladei koju pomae i potie
generacija odraslih. To je permanentan proces koji praktino nikad ne prestaje. Odgojem u djece potiemo
pozitivna intelektualna, emocionalna i voljna svojstva te razvijamo pozitivna crte karaktera i slobodnu
demokratsku linost-osobnost.
Odgoj i obrazovanje su usko vezani, i iako ne znae isto, obino jedan bez drugog ne idu.
Odgajajui mi obrazujemo i obrazujui mi odgajamo. Svaki je odgoj, bez obzira gdje se ostvaruje, i
samoodgoj, samooobrazovanje. Postoji shvaanje prema kojem su odgoj i obrazovanje dva aspekta istog
procesa. Nema odgoja bez obrazovanja, a obrazovanje bez odgoja moe imati negativne posljedice.
Prema M. Matijeviu odgoj shvaamo kao meuljudski odnos u kojem ljudska jedinka zadovoljava svoje
osnovne potrebe, uz istovremeno prihvaanje odreenih opeljudskih drutvenih normi. Odgoj tako ima i svoj
individualni aspekt, koji se ostvaruje egzistencijalnim, drutvenim i humanistikim odgojem. Obrazovanje
shvaamo kao zadovoljavanje spoznajnih, doivljajnih i psihomotornih interesa pojedinaca aktivnim
usvajanjem i daljim razvijanjem odreenih kulturnih i civilizacijskih postignua. Glavni je cilj odgoja
omoguiti odgajaniku da sam ui.
O-o proces je sustavno organizirana zajednika aktivnost uitelja i uenika na ostvarenju zadataka odgoja i
obrazovanja. O-o proces ine ljudi, oni su osnovni pokretai, nositelji i realizatori procesa. To su uitelji,
uenici i roditelji. O-o proces postoji zbog uenika. To je mlado ljudsko bie koje ima potrebu da raste i
razvija se, a o i o trebaju biti podrka i pomo u tom razdoblju. Uenika nitko ne moe neto nauiti, on to
moe nauiti samo sam, vlastitim angamanom. Uenik sam zna i osjea svoje interese i potrebe, ijem je
zadovoljavanju usmjeren o-o proces. To ne znai da ueniku nije potrebna pomo starijih. Tu vanu ulogu
ima uitelj. On je voditelj i organizator o-o procesa. Njegova uloga u odnosu prema ueniku je pomalo
apsurdna i svodi se na to da sebe uini nepotrebnim. Kako se dijete razvija i raste ta pomo je sve manje
potrebna, a uiteljeva uloga je zavrena ako se uenik osamostalio. Uloga roditelja je naglaenija to su
uenici mlai. Danas roditelji na vrlo razliite naine i sami sudjeluju u pripremi i realizaciji o-o procesa, to
kod njihove djece stvara odreenu emocionalnu sigurnost, a o-o proces ini bogatijim i dinaminijim. Oni
svojim zapaanjima i primjedbama mogu znatno utjecati i na vrjednovanje o-o procesa jer imaju jasan uvid u
uinak pojedinih oblika o-o djelovanja. Ipak, ne treba ih shvaati kao kune nastavnike koji imaju zadatak
dodatno drilati djecu, nego imaju svoju specifinu roditeljsku funkciju i o-o proces treba prilagoditi tako da ne
remeti normalan obiteljski ivot.
Cilj i zadatci o i o ostvaruju se odgovarajuim sadrajima i aktivnostima. Sadraji se vie odnose na
ostvarivanje drutvenih zadataka, a aktivnosti na ostvarenje individualnog aspekta o-o zadataka. Ta se pitanja
rjeavanju o-o programom. Po o-o programom se podrazumijeva dokument u kojem su naznaeni o-o ciljevi,
odreeni broj mikrojedinica, napomene o realizaciji, odnosno vanijim uvjetima koje treba osigurati za
realizaciju (mat. oprema, prostori za aktivnosti uenika i uitelja, strunost uitelja i sl.) Sadraji koji su po
odreenim kriterijima izabrani za neki stupanj kolovanja, odnosno za odreeni nastavni predmet, rasporeeni
su i sloeni tako da uitelji mogu lake izraditi svoje godinje, mjesene i tjedne programe i organizirati
ostvarivanje predvienih nastavnih ciljeva. Pri rasporeivanju tih sadraja obino se potuju osnovna
didaktika pravila o postupnosti: od blieg k daljem te od jednostavnog k sloenijem.
Pravo na o i o jedno je od najvanijih priroenih prava ovjeka. O tome ovisi puni razvoj pojedinca i njegov
utjecaj na drutvo. Demokratska drava pojavljuje se kao jamac zatite prava na o i o. Na niim razinama
kolovanja ona to osigurava obveznim i besplatnim kolovanjem za sve uenike, a na viim razinama
pristupanou i otvorenou kolovanja u skladu s interesima i sposobnostima uenika. kola je institucija od
osobitog drutvenog znaenja. Njoj je povjeren zadatak o i o mladih narataja u skladu s temeljnim
1
drutvenim vrednotama i potrebama drutvenog razvoja. kola je, stoga, istovremeno i sredstvo drutvenog
samoouvanja i imbenik drutvene promjene. Razredna nastava temelj je osnovnokolskog o i o i
cjelokupnog kolskog sustava. Sastavni dio uenja u razrednoj nastavi je razumijevanje i prihvaanje prava i
odgovornosti koji za dijete proizlaze iz uenike uloge. U razdoblju od svoje 6./7. do 10./11. godine, djeca ne
ue samo tehnike itanja, pisanja i raunanja, nego se postupno uvode u sustav spoznaja o ovjeku, drutvu i
prirodi te razvijaju spoznajne, moralne i socijalne vjetine koje su pretpostavka za njihovo daljnje kolovanje i
njihov osobni razvoj. Narav tih sadraja i nain na koji se oni pouavaju i ue utjecat e na oblikovanje
uenikova svjetonazora i njegovo ponaanje prema sebi, drugima i zajednici u kojoj ivi.
OBITELJ I KOLA
Neupitno je da se odgojni proces uvijek odvija u odreenoj, razvoju vie ili manje naklonjenoj, odgojnoj
sredini. Obitelj je temeljna odgojna sredina. Teko je potpuno nabrojiti to sve ini obitelj nezamjenjivom, ali
je sigurno da su emocionalni odnosi temeljeni na privrenosti i ljubavi izmeu roditelja i djece te individualan
pristup djejoj osobnosti najznaajniji imbenici koji ovu zajednicu ine bitno drugaijom od kole. Prva
djeja sredina, u kojoj ono stjee i prva saznanja i ivotna iskustva, jest obitelj. Vrijednosti koje obitelj djetetu
ucijepi, temeljne su i esto odluujue za itav ivot ovjeka. Kako dijete raste, njegova se ivotna sredina
neprestano proiruje. Uz roditelje postupno se ukljuuje blia rodbina, susjedi, djeca kao partneri u igri, djeca
i odgajatelji iz vrtia (ako ide u vrti), pa i uenici i uitelji kada poe u kolu. kola kao odgojna sredina
pojavljuje se kao partner i suradnik u ravnopravnom razvoju osobnosti djeteta. Postavljene ciljeve i zadae
odgoja kola ne moe u potpunosti ostvariti bez suradnje s roditeljima. Od trenutka kad dijete ue u kolu
mora mu se, radi njega samoga i njegovih osobnih potreba koje su jednim dijelom identine drugoj djeci, a
drugim dio njega samoga, pruiti struna pozornost, sadraji i postupci kojima se ne sputava, nego potie
normalan ili pak poseban razvoj djeteta. Za to je potreban suradniki rad roditelja i kole. kola je
profesionalna ustanova drutva koja se brine da svaki ovjek dobije onaj minimum obraz. bez kojeg ne bi
mogao ivjeti, raditi i stvarati. Obitelj i kola imaju zajedniki konani cilj, a to je dobro odgojen ovjek. Da
bi kola i obitelj suraivali, moraju stalno komunicirati, uspostavljati ravnopravne partnerske odnose, moraju
se to bolje upoznati i razraivati metodiku odgojnih postupaka jer e samo na taj nain odgoj djece biti
neupitan i uinkovit. Suradnja se moe ostvariti samo onda ako sudionici nalaze zadovoljstvo u zajednikom
radu. I roditelji i uitelji moraju uloiti napor kako bi kontakt bio uspjeniji, trebaju razumjeti jedni druge. Za
suradnju kole i obitelji postoje obostrani motivi i interesi. Susret roditelja i uitelja je susret osoba od kojih
svaka na svojem podruju pridonosi odgoju djeteta. Roditelj, ne samo da mora biti dobro informiran o radu i
ivotu kole, ve mora i u ostvarivanju njenih zadaa optimalno pomagati, suraivati, participirati i
prezentirati javnosti njeno djelovanje. Rad s roditeljima ugraen je u sve programe rada i djelovanja kole: od
ravnatelja do razr.-uitelja. Roditelji su lanovi k. odbora. U Zakonu o osnovnom kolstvu RH navode se
prava i obveze roditelja, npr. roditelji su duni u propisanom roku upisati dijete u O, brinuti se o njegovu
redovitom osnovnom kolovanju i ispunjavanju kolskih obveza; roditelji imaju pravo i dunost suraivati sa
kolom u odgoju i kolovanju svojeg djeteta; roditelji imaju pravo i dunost uvida u sadraj, nain i postupak
djetetova odgoja i kolovanja itd. Za uspjenu suradnju obitelji i kole potrebno je da kola i obitelj
meusobno jaaju autoritete roditelji moraju podupirati autoritet kole i uitelja, a isto tako kola i uitelji
moraju podupirati autoritet roditelja. U svim kolama tragaju i promiljaju za tim kako uspostaviti bolju,
kvalitetniju i uinkovitiju suradnju i koje forme i oblike rada primijeniti kako bi ta suradnja, partnerski odnos,
pruila novu
kvalitetu. Rad s roditeljima mora biti planiran i realno postavljen. U planu svog godinjeg rada kola
osigurava cjelokupnu suradnju s obitelji. Nije primarno posjedovanje plana suradnje, ve je osnova planiranja
kvaliteta i sadrajno osmiljavanje rada. S roditeljima treba puno razgovarati. Razgovori mogu biti
individualni ili skupni (roditeljski sastanci). Za uspjenost razgovora bitno je vrijeme i mjesto razgovora,
linost uitelja, ukazano povjerenje, uvanje povjerljivosti razgovora i mnogi drugi imbenici. Razgovor se
2
ostvaruje putem davanja odreenih informacija o ueniku ili koli ili programu rada , ali i kada roditelj trai
savjet, pomo, miljenje. O povjerenju koje uitelj pokae u tom trenutku, ovisi daljnja suradnja. Uinkovitost
suradnje ovisi o njenoj organizaciji i nainu rada. Roditelji moraju biti svakodnevno upueni u aktivnosti
djeteta u koli i trebaju se za njih zanimati. Tako postaju pomonici svom djetetu: sudjeluju u njegovu
pripremanju za nastavu i svakodnevnom istraivanju, u radionicama, projektima i od pasivnog promatraa
postaju aktivni suradnici, ime ostvaruju bolji kontakt i s uiteljima i sa svojim djetetom. Trebaju se vie
ukljuivati u rad kole i uitelja i svojim sudjelovanjem u aktivnostima doprinijeti boljem kolskom ozraju i
motiviranosti uenika u nastavi. Roditelji mogu prisustvovati nastavi kao pasivni promatrai koji ne ometaju
proces, ali dobivaju uvid u to koliko je lako ili teko izvoditi nastavu. Mogu sudjelovati i u samom nastavnom
procesu, npr. roditelji bi mogli profesionalno informirati uenike o nekom zanimanju ili organizirati posjet
nekom poduzeu ako je neki od njih tamo uposlen. Roditelj koji je lijenik uspjenije bi mogao odrati
predavanje o nekoj temi ili roditelj stomatolog o odravanju i brizi o zubima. Otac koji je vatrogasac mogao bi
upoznati uenike s opasnostima koje prijete od poara, policajac o pravilnom kretanju kolnikom i plonikom i
mnoge druge varijante. Bilo bi to pravo osvjeenje u nastavi, a u mnogo emu bi koristilo i samim roditeljima
za budui kvalitetniji rad sa svojom djecom. Roditelji se u kolu mogu privui na razliite naine, a jedan od
najlakih je organiziranje zajednikih aktivnosti roditelja, uitelja i djece, bilo da je rije o izletima, sportskim
aktivnostima ili viednevnom ljetovanju ili zimovanju.
Moe se zakljuiti da e uenik postizati bolji uspjeh u koli i bre napredovati ako s njim rade i roditelji. Ako
izostane roditeljska pomo, rezultati rada uitelja bit e tek prosjeni. Isto tako vrijedi i obratno: kvalitetni
uitelj vaan je u cijelom procesu jer samo takav moe nadograivati na temelje koje je postavio angairani
roditelj.
Uitelji i roditelji ine cjelinu, komplementarni su i nadopunjuju se u o-o radu. Uspjeh e biti najbolji ako
utjecaj roditelja i uitelja bude paralelan, istodoban i uz meusobno uvaavanje. Ako jedan od njih izostane,
onaj drugi nee moi nadoknaditi proputeno.
PRIPREMANJE UITELJA ZA O-O DJELATNOST
Djeji svijet, prostor nesluenih mogunosti, suvie je ovisan o odraslima. Nauiti dijete kako e ui u svijet
sree, odgovornosti, svijet kvalitete, prijateljstva, zabave, slobode, svijet uspjeha, svijet dogovora mogao bi i
trebao postati svijet sadanjosti i neposredne budunosti. I dijete, kao i odrasli, ima istovjetne psiholoke
potrebe, samo su naini njihova zadovoljavanja i put do sree ponekad ogranieni i neznanjem nas odraslih.
Put ka odrastanju nije uvijek lak, ravan, djelotvoran. Znamo da je teko pomagati ovjeku. Treba biti znalac i
umjetnik u voenju ljudi, naroito mladih, a jo vie onih najmlaih. Da bi pridonijeli optimalnom razvoju,
uitelji moraju stvoriti okruje koje e ohrabrivati djecu da redovno zadovoljavaju etiri osnovne psiholoke
potrebe (ljubav, mo, zabavu i slobodu). Nae ponaanje pokuaj je da se te potrebe zadovolje i da sredina u
kojoj se te potrebe neprestano zadovoljavaju potie zdrav razvoj. Problemi discipline e se u takvoj okolini
smanjiti, jer e djeca, voena uiteljem, inicirati aktivnosti u kojima e zadovoljiti svoje potrebe. Uspjeh
cijelog o-o procesa, ostvarenje planiranih zadaa te postizanje konanog cilja uvelike ovisi o uitelju. Osim
strunosti, uiteljeva strpljivost, usklaenost njegovih stavova i ponaanja, njegova briga za napredak svakog
pojedinog uenika, otvorenost i spremnost na suradnju, snoljivost na razlike u razredu, jednak pristup svim
uenicima, potivanje dostojanstva i kulturnog podrijetla uenika kao i kolega i uprave kole, najvaniji su
poticaji i izvori uenja u koli. Struno usavravanje potrebno mu je kako bi ovladao novim znanjima i
vjetinama pouavanja, ali je vrlo vano i kako uitelj vidi sebe, svoj posao i uenike iji su mu razvoj drutvo
i roditelji povjerili. Najvanija zadaa uitelja je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postie
pedagoke rezultate za svakog uenika.
Uiteljeva osjetljivost za uenike potrebe vjerojatno je najvanije od svih umijea uspjenog pouavanja. To
se odnosi na sposobnost uitelja da planira nastavne satove, prilagouje i modificira svoju nastavu u skladu s
time kako e nastavni sat doivjeti razni uenici, a sve u elji da potakne njihovo uenje. Na poetku sata,
3
svaki uitelj bi trebao znati kakve pedagoke ciljeve eli postii i kako e taj sat omoguiti postignue tih
ciljeva. Da bi se postigli ciljevi, kako jednog, tako i svih ostalih nastavnih sati, potrebno je dobro planiranje i
priprema uitelja za njihovu provedbu. Planiranje i pripremanje su sastavni dijelovi uiteljeva rada i vrlo su
bitni za izvoenje neposrednog o-o procesa, ali i sastavni dio njegova strunog i pedagokog usavravanja.
Uitelj planira i programira itav o-o proces i to na nivou godinjeg (makroplaniranje), mjesenog i tjednog
planiranja (mikroplaniranje),a posebna se panja posveuje dnevnom pripremanju za neposrednu nastavu.
Upravo je ono preduvjet dobro izvedenog o-o procesa. Najee se uitelji slue pismenim pripremama za sat,
iako prema nekim autorima (Matijevi-Bognar), za razliku od planiranja, pripremanje nije nuno da bude
napismeno. Godinje planiranje obavlja se tako da se zahtjevi predvieni programom, preoblikovani prema
interesima i potrebama uenika razrade po podrujima i mjesecima. Obino se sadraji i aktivnosti grupiraju u
cjeline koje se razrauju na teme. Mjeseno planiranje zove se i tematsko planiranje, jer se obino jedna tema
razrauje na nastavne jedinice i predvia se metodska razrada svake jedinice. U tjednom planiranju se
razrauju o-o zadatci i sadraji, kao i nain njihove realizacije. Dnevno pripremanje ima svoj organizacijski,
sadrajni i metodski aspekt. Dnevna priprava slui uitelju kao pismeno projektiranje nastavnog rada za
pojedini sat. Moe biti opirnija i detaljnija ili kraa i saetija. Opirna nastavna priprava formulira cijeli tijek
o-o rada na predvienim etapama nastavnog procesa i to s obzirom na sadraj koji e izlagati i metodiki
nain rada. Opseg priprave ovisi o razliitim faktorima, primjerice o teini nastavnog sadraja, strunoj i
pedagokoj sposobnosti uitelja i radnom iskustvu kao i o zahtjevima prosvjetno-pedagoke slube i
ravnatelja kole. Bez obzira koristi li uitelj pripravu u svakodnevnom radu ili ne, pripremanje za nastavni sat
nuno treba biti usklaeno sa svim bitnim sastavnicama godinjeg, mjesenog i tjednog planiranja. Prema
tome, cilj i zadatci, kao polazite, ali i ishodite svakog o-o procesa, moraju biti oblikovani za svaki nastavni
sat da vode k ostvarenju cilja cjelokupnog o-o procesa. Vrijeme koje se utroi na planiranje razlikuje se od
uitelja do uitelja kao i od sata do sata. Prije realizacije svakog nastavnog sata, a da bi se postigli definirani
ciljevi, nuno je pravilno postaviti zadatke, kao i odabrati sadraje i aktivnosti pomou kojih e oni biti
postignuti. Odabir nastavnih sadraja takoer je vrlo bitan. Planiranje omoguuje adekvatnu raspodjelu
koliine vremena za svaku aktivnost, a jedno od najvanijih umijea u pouavanju je prosuditi koliko vremena
treba utroiti na svaku aktivnost i koji je najbolji ritam prijelaza s aktivnosti na aktivnost.
Planirane aktivnosti moraju pruiti primjereno intelektualno iskustvo da bi se postigli eljeni rezultati, ali
moraju omoguiti uenicima da se ukljue i sudjeluju u tom iskustvu. Te aktivnosti moraju pobuditi i
odravati pozornost, zanimanje i motivaciju uenika. Vana je raznovrsnost aktivnosti, a ona omoguuje
uenicima da ue na razne naine i da tako steknu i razviju sposobnosti za uspjeno uenje, no svaka mora biti
primjerena odreenom nastavnom satu. Prilikom planiranja i pripremanja za nastavu, uitelj treba utvrditi
socijalne oblike rada (individualni oblik rada, aktivnosti u paru, grupni oblik, pedagoka radionica) kojima e
se koristiti na nastavnom satu, nastavne metode i postupke kojima e postii najbolje rezultate, prostor u
kojem e se odvijati o-o proces, utvrditi nastavna sredstva i pomagala, tj. medije kojima raspolae, a koji mu
trebaju za to kvalitetnije izvoenje nastave. Bitno je naglasiti kako se o-o proces, kao vrlo sloen i
dinamian, ne moe promatrati kao zatvorena i nepromjenjiva konstrukcija te stoga planiranju, programiranju
i pripremanju za nastavu ne treba prii prekruto ve spremno uvaavati svaku eventualnu promjenu, a sve u
cilju postizanja to veeg o-o uinka. U nastavnoj svakodnevici bi to znailo da su priprave samo pripomo i
smjernica uitelju, a ne pravilo kojeg se treba slijepo drati, a drugi faktori koji se mogu pojaviti te miljenje
uenika i ostalih subjekata o-o procesa treba imati konanu rije pri samom izvoenju nastave. Naknadnom
samokritinom analizom postignutog uspjeha uitelj treba ustvrditi dobre i loe strane svog rada u
pojedinostima, a to e mu u pripremanju daljnjeg rada posluiti kao orijentacija u eliminiranju negativnog te
unoenju i razvijanju pozitivnog.
ULOGA UITELJA U ORGANIZACIJI NASTAVE I UENJA

umjetnik u voenju ljudi, naroito mladih, a jo vie onih najmlaih. O-o proces, promatran kao sustavno
organizirana zajednika aktivnost uitelja i uenika na ostvarenju zadataka o i o, ine ljudi, osnovni pokretai,
nositelji i realizatori procesa. Svaki od tih subjekata (uenici, uitelj, roditelji) pritom ima svoju ulogu. O-o
proces postoji zbog uenika, bez ijeg se sudjelovanja u svim etapama procesa, o i o ne moe ni dogaati.
Uenika nitko ne moe neto nauiti, on to moe nauiti samo sam, vlastitim angamanom. Uenik sam zna i
osjea svoje interese i potrebe, ijem je zadovoljavanju usmjeren o-o proces. To ne znai da ueniku nije
potrebna pomo starijih. Tu vanu ulogu ima uitelj. On je voditelj i organizator o-o procesa, poznavatelj
pedagogije, didaktike i metodike. Njegova uloga u odnosu prema ueniku je pomalo apsurdna i svodi se na to
da sebe uini nepotrebnim. Kako se dijete razvija i raste ta pomo je sve manje potrebna, a uiteljeva uloga je
zavrena ako se uenik osamostalio. Uitelj postaje kvalitetniji ukoliko svoj rad promatra kao samoostvarenje,
kao kreativan in. A upravo je to bitno za in odgajanja, jer ne odgajaju ni metode, ni postupci ve linosti,
stabilne, jake i za to obrazovane. Pomaui djetetu da se osamostali, uitelj treba procijeniti kad mu je
potrebno pomoi, a kad je bolje prepustiti mu da pokua samostalno. Uspjeh cijelog o-o procesa, ostvarenje
planiranih zadaa te postizanje konanog cilja uvelike ovisi o uitelju. Osim strunosti, uiteljeva strpljivost,
usklaenost njegovih stavova i ponaanja, njegova briga za napredak svakog pojedinog uenika, otvorenost i
spremnost na suradnju, snoljivost na razlike u razredu, jednak pristup svim uenicima, potivanje
dostojanstva i kulturnog podrijetla uenika kao i kolega i uprave kole, najvaniji su poticaji i izvori uenja u
koli. Struno usavravanje potrebno mu je kako bi ovladao novim znanjima i vjetinama pouavanja, ali je
vrlo vano i kako uitelj vidi sebe, svoj posao i uenike iji su mu razvoj drutvo i roditelji povjerili.
Najvanija zadaa uitelja je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postie pedagoke rezultate za
svakog uenika. Uiteljeva osjetljivost za uenike potrebe vjerojatno je najvanije od svih umijea uspjenog
pouavanja. To se odnosi na sposobnost uitelja da planira nastavne satove, prilagouje i modificira svoju
nastavu u skladu s time kako e nastavni sat doivjeti razni uenici, a sve u elji da potakne njihovo uenje.
Da bi se postigli ciljevi, kako jednog, tako i svih ostalih nastavnih sati, potrebno je dobro planiranje i priprema
uitelja za njihovu provedbu. Planiranje i pripremanje su sastavni dijelovi uiteljeva rada i vrlo su bitni za
izvoenje neposrednog o-o procesa, ali i sastavni dio njegova strunog i pedagokog usavravanja. Uitelj
planira i programira itav o-o proces i to na nivou godinjeg (makroplaniranje), mjesenog i tjednog
planiranja (mikroplaniranje),a posebna se panja posveuje dnevnom pripremanju za neposrednu nastavu.
Upravo je ono preduvjet dobro izvedenog o-o procesa. Najee se uitelji slue pismenim pripremama za sat,
iako prema nekim autorima (Matijevi-Bognar), za razliku od planiranja, pripremanje nije nuno da bude
napismeno.
Takav se pismeni koncept naziva pripravom. Cilj i zadatci, kao polazite, ali i ishodite svakog o-o procesa,
moraju biti oblikovani za svaki nastavni sat da vode k ostvarenju cilja cjelokupnog o-o procesa. Vrijeme koje
se utroi na planiranje razlikuje se od uitelja do uitelja kao i od sata do sata. Prije realizacije svakog
nastavnog sata, a da bi se postigli definirani ciljevi, nuno je pravilno postaviti zadatke, kao i odabrati
sadraje i aktivnosti pomou kojih e oni biti postignuti. Odabir nastavnih sadraja takoer je vrlo bitan.
Planiranje omoguuje adekvatnu raspodjelu koliine vremena za svaku aktivnost, a jedno od najvanijih
umijea u pouavanju je prosuditi koliko vremena treba utroiti na svaku aktivnost i koji je najbolji ritam
prijelaza s aktivnosti na aktivnost. Prilikom planiranja i pripremanja za nastavu, uitelj treba utvrditi socijalne
oblike rada (individualni oblik rada, aktivnosti u paru, grupni oblik, pedagoka radionica) kojima e se
koristiti na nastavnom satu, nastavne metode i postupke kojima e postii najbolje rezultate, prostor u kojem
5
e se odvijati o-o proces, utvrditi nastavna sredstva i pomagala, tj. medije kojima raspolae, a koji mu trebaju
za to kvalitetnije izvoenje nastave. Uitelj je taj koji odluuje o uvoenju dodatne ili dopunske nastave, na
temelju saznanja iz neposrednog rada s uenicima, on organizira uenicima izbornu nastavu prema
afinitetima, prati njihove izvankolske aktivnosti. Uitelj je, dakle, planer, programer, suradnik i organizator,
instruktor, izvor informacija, zaduen za didaktiko oblikovanje i izbor medija. Izrauje izvedbeni program,
prilagoene programe, planira godinje, mjesene i dnevne aktivnosti, organizira i kreira pedagoke situacije.
Osim osnovnog visokokolskog obrazovanja kojim se posebno specijalizira za pedagoka, didaktika i
metodika pitanja, njegova odgojna funkcija pretpostavlja i posebne ljudske i moralne kvalitete. Uenik je
uiteljev ravnopravni partner u didaktiko-komunikacijskim aktivnostima koje su usmjerene na njegovo
obrazovanje, odgajanje i integriranje u drutvu. Subjekt je o-o procesa i to u svim fazama, poevi od
planiranja preko realizacije do vrednovanja i evaluacije. Bitno je naglasiti kako se o-o proces, kao vrlo sloen
i dinamian, ne moe promatrati kao zatvorena i nepromjenjiva konstrukcija te stoga planiranju,
programiranju i pripremanju za nastavu ne treba prii prekruto ve spremno uvaavati svaku eventualnu
promjenu, a sve u cilju postizanja to veeg o-o uinka. U nastavnoj svakodnevici bi to znailo da su priprave
samo pripomo i smjernica uitelju, a ne pravilo kojeg se treba slijepo drati, a drugi faktori koji se mogu
pojaviti te miljenje uenika i ostalih subjekata o-o procesa treba imati konanu rije pri samom izvoenju
nastave. Naknadnom samokritinom analizom postignutog uspjeha uitelj treba ustvrditi dobre i loe strane
svog rada u pojedinostima, a to e mu u pripremanju daljnjeg rada posluiti kao orijentacija u eliminiranju
negativnog te unoenju i razvijanju pozitivnog.
MOTIVACIJA UENIKA
umjetnik u voenju ljudi, naroito mladih, a jo vie onih najmlaih. O-o proces, promatran kao sustavno
organizirana zajednika aktivnost uitelja i uenika na ostvarenju zadataka o i o, ine ljudi, osnovni pokretai,
nositelji i realizatori procesa. Svaki od tih subjekata (uenici, uitelj, roditelji) pritom ima svoju ulogu. O-o
proces postoji zbog uenika, bez ijeg se sudjelovanja u svim etapama procesa, o i o ne moe ni dogaati.
Uenika nitko ne moe neto nauiti, on to moe nauiti samo sam, vlastitim angamanom. Uenik sam zna i
osjea svoje interese i potrebe, ijem je zadovoljavanj usmjeren o-o proces.
Za zadovoljavanje tih potreba potrebno je uenika motivirati za aktivno praenje i sudjelovanje u nastavnom
procesu. Motivacija predstavlja izazivanje intelektualnog i emocionalnog doivljaja, a izaziva je sam nain
rada koji mora biti raznolik. Motivacija je osnova svakog dobro organiziranog rada. Kako bi rezultati o-o
procesa bili to kvalitetniji, uenik treba osjetiti unutranju potrebu, nagon, elju da odreeni zadatak ili
problem rijei. Najbolje je da uenik bude u kontaktu s objektivnom stvarnou, s doivljajima iz ivota. Tada
se javlja potpunija misaona aktivnost koja je osnova za uvianje veza i odnosa meu danim podatcima,
odnosno uvjet za rjeavanje problema. Kada se govori o uenikoj motivaciji, razlikuju se tri najvanija
utjecaja na ueniku motivaciju u razredu. To su: unutarnja, vanjska motivacija i oekivanje uspjeha.
Unutarnja motivacija znai koliko e uenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju
znatielju i zanimanje za nastavne sadraje koji se tumae ili kako bi razvili kompetenciju ili sposobnosti u
odnosu na zahtjeve koji se pred njih predstavljaju zbog sebe. Vanjska motivacija znai sudjelovanje u
odreenoj aktivnosti kako bi se postigao neki eljeni cilj ili svrha izvan aktivnosti.
Sudjelovanje u aktivnosti je stoga sredstvo da se postigne neki drugi cilj (npr. roditeljska ili uiteljska
pohvala, potovanje i divljenje ostalih uenika ili da se izbjegnu neugodne posljedice neuspjeha). Unutarnja i
vanjska motivacija se esto promatraju odvojeno, ali zapravo nisu nespojive. Mnogi uenici imaju snanu
6
unutarnju i vanjsku motivaciju da sudjeluju u odreenoj aktivnosti, npr. mogu se truditi na satu matematike jer
uivaju u nastavi matematike, ali i zato to ele postii dobar uspjeh kako bi ostvarili neke pogodnosti.
Oekivanje uspjeha je stupanj u kojem uenici osjeaju da e uspjeti u odreenoj aktivnosti. Veina se uenika
nee potruditi uspjeti u zadatku koji smatraju pretekim i u kojem su im mali izgledi za uspjeh.
No nisu sve aktivnosti za koje uenici smatraju da u njima mogu lako uspjeti motivirajue (prelagane zadae
uenici mogu smatrati nevrijednima truda, osim ako postoji neki poseban razlog da ih se izvri). Najvaniji
naini kojima uitelji mogu pobuditi ueniku motivaciju su one koje koriste ueniku unutarnju i vanjsku
motivaciju te oekivanja uspjeha. Kada govorimo o uspjenom pouavanju, najvaniji imbenik je osigurati
da se uenike potie na uenje i da uitelj od njih puno oekuje. Takva pozitivna oekivanja trebaju biti
realistina, ali izazovna. Koritenje uenike unutarnje motivacije ukljuuje izbor tema koje e vjerojatno
zanimati uenike, osobito ako su povezane sa ivotnim iskustvom. Mogunost izbora, aktivno sudjelovanje i
suradnja meu uenicima osiguravaju uitak, upotreba raznih igara, novosti i raznolikosti su poticajno
iskustvo.
Unutarnja motivacija ukljuuje radoznalost i elju da se poveaju sposobnosti i mogunosti uenika, moe ju
se potaknuti tako da se uenicima redovito pokazuje kako im se poboljavaju sposobnosti i to sve mogu sad
uiniti i razumjeti u usporedbi s onim to su mogli na poetku kolske godine. Koritenje uenike vanjske
motivacije sadrano je u povezivanju truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama. Pritom se mora
paziti da su te nagrade i povlastice neto to ti uenici zaista ele te da ne smanjuju njihovu unutarnju
motivaciju i da ne obeshrabruju one koji se trude, ali koji ne dobivaju takve nagrade. Uiteljeva pohvala je
iznimno vaan i snaan motivator. Pohvala koja se vee uz uenikov rad i postignue, koja odie iskrenim
zadovoljstvom uitelja i kojoj se vjeruje, djelotvornija je od redovitih, ispraznih pohvala kojima nedostaju ta
obiljeja. Vanjska motivacija moe se pojaati tako da se uenicima ukae na korist, relevantnost i vanost
teme ili aktivnosti za njihove potrebe. Poticaji koji se temelje na uenikovom oekivanju uspjeha osiguravaju
to da su postavljeni zadatci izazovni i da uenicima nude realistinu mogunost uspjeha. Pomo i oekivanja
uitelja moraju u uenicima izazvati samopouzdanje, oni moraju osjetiti da e uspjeti uz primjeren napor.
Vano je i da shvate da uspjeh ovisi o njima, da moraju biti svjesni kako pristupaju zadatcima, koliko truda
ulau u uspjeh i da nema zamjene za njihovu spremnost da se trude kroz dulje razdoblje. Prilikom planiranja i
pripremanja za nastavu, uitelj, kako bi postigao cilj i zadatke nastavnog sata, treba odabrati sadraje i
aktivnosti pomou kojih e oni biti postignuti, utvrditi socijalne oblike rada kojima e se koristiti na
nastavnom satu, nastavne metode i postupke kojima e postii najbolje rezultate, prostor u kojem e se
odvijati o-o proces, provjeriti nastavna pomagala, tj. medije kojima raspolae, a koji bi mu trebali za to
kvalitetnije izvoenje nastave. Opi zadatak pripreme kao dijela nastavnog sata je obaviti sve potrebne
predradnje, kako materijalno-tehnikog i organizacijskog, tako i spoznajnog, psiholokog i metodikog
karaktera koje pridonose uspjenomu izvoenju predvienog glavnog dijela nastavnog sata. Upravo se ovaj
spoznajno-psiholoki dio odnosi na motivaciju. Dobar poetak znai doprinos krajnjem uspjehu. Materijalnotehniki se pripremiti za nastavu znai pripremiti nastavna sredstva i pomagala, raspodijeliti uenike, upoznati
ih ili ponoviti rad s materijalom, provjeriti funkcionalnost ureaja i mehanizama. Spoznajna strana pripreme
podrazumijeva davanje uenicima informacije to e raditi, o emu e uiti, s kojim sadrajima e se upoznati,
koju problematiku e upoznavati.
U motivacijske svrhe, tj. za postizanje svojevrsne psihike angairanosti za predstojei rad, u svakodnevnom
nam radu koriste raznovrsni naini i postupci. Uz pomo njih razvija se aktivan odnos prema radu,
intelektualna radoznalost i interes te povoljna radna atmosfera. Ukratko, motivacija stavlja u funkciju
uenikov psihiki i intelektualni mehanizam. Uenike trebamo angairati, motivirati, razviti aktivan odnos i
osmisliti rad, razviti interes i radoznalost, povoljnu radnu atmosferu. Sve se to izvodi prikladnim metodikim
postupcima. Sadraj i nain pripreme, odnosno motivacije, ovisi o vie faktora, prvenstveno o nastavnom
predmetu, etapi koja slijedi, pronicljivosti uitelja te o vremenu koje nam stoji na raspolaganju.
7
Motivacija se moe postii zanimljivim podatcima iz povijesti, anegdotom vezanom uz sadraj teme,
analiziranjem konkretnih pojava u ivotu, formuliranjem zagonetke, citiranjem poslovica, pitalicama,
krialjkama, raznim igrama, demonstriranjem eksperimenta, ponavljanjem nekih dijelova ve obraenih
sadraja, postavljanjem potanja radi kraeg rasuivanja i dr. Najgore, po o-o proces i uenike, je prijei na
glavni dio sata s odreenim unutarnjim otporom u nepovoljnim uvjetima jer to rezultira, ne samo slabim
radnim uinkom, ve i odbojnou uenika prema nastavi samoj. Bitno je da motiviranje bude to krae, ali
to efikasnije i efektnije.
Dostizanje i odravanje unutarnje motivacije kod nadarenih uenika ovisi o roditeljima i uiteljima koji
trebaju znati podrati ih u fazama koje izazivaju dosadu i doivljaj jednolinosti. Pritom mogu iskoristiti
njihovu potrebu za identifikacijom s osobom koju vole ili potuju kao i potrebu za osjeajem sposobnosti koji
moe proizlaziti iz usporedbe s vrnjacima ili, na viem nivou, kroz natjecanje sa samim sobom. Uitelj treba
nadarenoj djeci ponuditi, naroito u prosjenom razrednom odjeljenju s mnogo djece materijale visoke
sloenosti i razliitih sadraja, ali ih usmjeriti i na pomo slabijima. Inae se esto dogaa da ti kreativni,
esto i vrlo talentirani uenici, postanu demotivirani nezanimljivim i mehanikim pristupom u razredu. Talent
i potencijal djeteta bit e uniteni ukoliko dijete samo ne vjeruje da posjeduje odreene sposobnosti te ako
nema slobodu da ih koristi i razvija. Za postizanje motivacije u razredu najvaniju ulogu ima osoba uitelja.
Uitelj je planer, programer, suradnik i organizator, instruktor nastavnog procesa, izvor informacija. Zaduen
je za didaktiko oblikovanje i izbor medija. On je savjetnik, mentor, glumac i pjeva, maioniar i sporta i u
svojoj osobi ujedinjuje mnogo vie drugih osoba, no da bi uenici stekli povjerenje i oputenost u njegovoj
blizini, da bi im bio zanimljiv i privlaan, on mora biti nadasve kreativan. Samo kreativan i matovit uitelj bit
e sposoban potaknuti uenike na aktivnosti koje se od njih trae bez muke i prisile. On zna kako e pribliiti
ideju kreiranja vlastite sree maloj djeci tako da biraju odgovarajua ponaanja i aktivnosti potrebna za
zadovoljavanje njihovih potreba na uravnoteen nain.
IZVORI ZNANJA U NASTAVI
O-o proces je planska i cilju usmjerena djelatnost koja, polazei od odreenih drutvenih i individualnih
pretpostavki, tei ostvarenju drutveno i individualno relevantnih postignua. Do tih se postignua dolazi
definiranjem cilja i zadataka koji se ele postii, izborom sadraja i aktivnosti na kojima se ti zadatci mogu
ostvariti te organizacijom doivljaja i iskustava da se oni ostvare uz koritenje odgovarajuih medija,
strategija i oblika. Na kraju se vrjednuje koliko su ostvareni postavljeni ciljevi i zadatci. O-o proces je
sustavno organizirana zajednika aktivnost nastavnika i uenika na ostvarenju zadataka o i o. U didaktici se
koristi i izraz nastava, ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih aktivnosti koje su takoer o-o proces.
Nastava je odreena o-o programom. To je dokument u kojem su naznaeni o i o ciljevi, broj mikrojedinica,
napomene o realizaciji, odnosno vanijim uvjetima koje treba osigurati za realizaciju (materijalna oprema,
prostori za aktivnosti, strunost uitelja). Nastavni program odreuje opseg, dubinu i slijed prouavanja
nekog sadraja. Kao izvor znanja u nastavi sredinje mjesto zauzima izvorna stvarnost, tj. uenikovo
okruenje. Izvorna stvarnost, odnosno prirodna i drutvena sredina najiri je i najegzaktniji izvor znanja te se s
pravom u didaktici naziva primarnim izvorom znanja. U njoj se moe realizirati velik dio ciljeva o i o,
najpogodnije je mjesto za razvijanje radnih sposobnosti uenika. Odnos prema stvarnosti moe biti
promatraki, ali je plodonosnije da bude aktivan, poevi od najjednostavnijeg praktinog rada pa do
sloenijih. Radom na konkretnom materijalu uenici stjeu razne sposobnosti: senzorne, praktine, izraajne,
misaone. esto, zbog prostorne i vremenske udaljenosti, spoznajne sloenosti i nepristupanosti, izvorna
stvarnost nije najprikladnija za neposredno pouavanje. Jedno od moguih didaktikih rjeenja , najbliskije
uenju u neposrednoj prirodnoj stvarnosti, donoenje je dijelova izvorne stvarnosti u kolske prostorije,
primjerice zbirke prepariranih ivotinja, herbariji, zbirke insekata ili minerala, uzorci vode ili izgraivanjem
posebnih kolskih objekata: akvarij, terarij, zookutak, rasadnik, vonjak, povrtnjak itd. O-o proces najee se
ipak odvija uz pomo didaktiki oblikovane stvarnosti u obliku nastavnih sredstava. Ona su didaktiki tako
8
oblikovana izvorna stvarnost da budu pristupanija uenikovom spoznavanju u nastavnom tijeku. Postoje
veoma brojna i raznovrsna nastavna sredstva koja se iz dana u dan sve vie usavravaju, paralelno s razvojem
nastavnih pomagala. Nastavna su pomagala takoer vrlo bitna jer upravo ona djeluju na ljudska ula, odnosno
stavljaju u funkciju pojedino nastavno sredstvo, a to su primjerice ploa, kreda, geometrijski pribor, slike,
karte, razna tehnika pomagala poput projektora, glazbene linije, TV-a, filma, raunala. U posljednje se
vrijeme koristi izraz medij koji se ini praktinijim jer u sebi podrazumijeva i nastavna sredstva i pomagala,
esto neodvojiva. U veini se klasifikacija mediji pojavljuju kao vizualni, auditivni i audiovizualni. Vizualni
su mediji najbrojniji. Oni djeluju na vanjska osjetna svojstva, tonije na vid. Mogu biti dvodimenzionalna i
trodimenzionalna, statina i dinamina (crtei, slike, fotografije, plakati, aplikacije, modeli, reljefi, makete,
mobili, mirna projekcija- grafoprojekcija, didaktike igre, aparati, strojevi). Tu spadaju i tekstualna
sredstva- raznovrsni tekstualni materijal (udbenici, prirunici, itanke, slovarice, lanci, tekstovi, rjenici,
leksikoni, nastavni listii). Pri tom je vano naglasiti kako prednost uvijek treba dati izboru konkretnog
materijala iz stvarnosti. Pod auditivne izvore znanja moe spadati bilo kakav nosa zvuka za iju reprodukciju
imamo i odgovarajue nastavno pomagalo, a moe ih pratiti i slikovni materijal. Medij koji ujedinjuje sliku i
zvuk je audiovizualno sredstvo.
U nastavi su najee koriteni nastavni film, tj. film specijalno izraen za nastavu i usklaen s nastavnim
programom, osobinama uenika s obzirom na dob i opim didaktikim i metodikim zahtjevima i televizijske
emisije koje mogu uspjeno dopuniti, osvjeiti, proiriti i pojaati o-o djelovanje obitelji, kole, institucija i
pojedinaca. Vanost televizije je u pribliavanju stvarnosti, koja nije dostupna procesu uenja, dopuni i
produbljivanju sadraja iz razliitih znanstvenih i nastavnih podruja, u razlikovanju bogaivanju poznavanja
svakidanjice, mogunosti pokazivanja najnovijih informacija i pruanju pomoi u svladavanju suvremenih
ivotnih problema. Osim ovih apersonalnih medija, tu bi spadala i iva rije uitelja. Ona je bila temeljni
izvor znanja u tradicionalnoj koli. Uitelj je najee usmenim izlaganjem, predavanjem prepriavao svoja
iskustva i odgovarajue sadraje koje su uenici trebali usvojiti. Kako za nastavu pomou ive rijei uitelj
treba raspolagati samo odgovarajuim iskustvom u usmenom izlaganju, pouavanje ivom rijei je najjeftinije
i to je jedan od razloga to se zadralo i nakon pojavljivanja udbenika i ostalih nastavnih sredstava i
pomagala. Uiteljeva se uloga u nastavi mijenja.
On od neposrednog izvora znanja u kojoj je njegova iva rije dominirala preuzima ulogu rukovoditelja i
stvaratelja najpovoljnijeg okruenja uenika koje e im omoguiti potpuni razvitak njegovih sposobnosti.
Uitelja ne moemo promatrati samo kao izvor znanja ve, prije svega, kao stvaratelja, rukovoditelja i
ustrojitelja suvremenih uvjeta rada u nastavi. iva rije uenika u nastavi zauzima istaknuto mjesto. Svaki
uenik raspolae odreenim iskustvom steenim u svom okruenju i stoga se on moe pojaviti kao izvor
znanja. Smisao njihova izlaganja ne sastoji se od toga da pokau uitelju koliko znaju, ve da svoje iskustvo i
spoznaje podijele s drugima. To je korisno i stoga to se uenici vjebaju u izlaganju svog iskustva, ali i u
sluanju i razumijevanju svojih vrnjaka. Bogatija i raznovrsnija komunikacija, jasno, ostvaruje se
istovremenom uporabom vie medija. Primjerice, audiovizualni mediji, za ije percipiranje treba angairati
oba osjetila, imaju pojaano djelovanje na uenika. Iz prakse znam koliko utjecaj na uenike ima prikazivanje
odreenih televizijskih emisija, filmova, animiranih filmova, ali bez obzira na to, u njihovu koritenju ne treba
pretjerivati, kao to ih ne treba ni zaobilaziti. Raunalo se za uenje koristi kao osnovni nosilac sadraja
uenja, ali i kao medij koji pomae u nekim etapama procesa uenja (npr. vjebanje ili provjeravanje).
Raunala u kolama koriste za koordiniranje ostalih medija u sklopu nekog multimedijalnog sustava, ali i za
brojna druge poslove koji su u funkciji org. kolskog ivota. Raunalo je poseban nast. medij oko ijeg se
utjecaja i koristi strunjaci jo nisu usuglasili, to nije ni udno obzirom da raunalna tehnologija i openito
protok informacija postaju iz dana u dan sve intenzivniji. Primjerice, relevantna didaktika autora M.
Matijevia iz 2002., koja je osnovna liter. za polaganje ispita istoimenog kolegija, a i sad za pripremanje
dravnog ispita, raunalo, kao jo neistraen, ali obeavajui medij, prikazuje na svega nekoliko stranica.
Danas svakom uitelju koji razmilja o poboljanju o-o procesa, raunalo je pri vrhu piramide medija na koje
9
rauna.Bez obzira na veliku vanost niza novih nastavnih sredstava i obrazovne tehnologije, uiteljeva je
zadaa u nastavi nezamjenjiva. Uitelj je u medijalnoj zadai kad uenicima prenosi gradivo usmeno, pismeno
ili pokazivanjem pokreta i predmeta, a u programskoj zadai kad usklauje metodike mogunosti medija s
gradivom i obraz. zadaama, usmjerava individ. razvitak uenika, priprema lanke za medijalne sustave i sl., a
u organizacijskoj zadai kad aktivira medije da izvode nastavu, nadzire interakcijski proces medija i uenika i
sl., openito u odgojnoj zadai kada sve svoje funkcije usmjerava tako da omogui razvitak svih stvaralakih
sposobnosti svojih uenika.
On treba uvijek umreavati uporabu svih nastavnih sredstava u sklopu svojeg pedagogijskog iskustva i nita
ne moe zamijeniti tako dobru neposrednu vezu izmeu uitelja i uenika i stalnu panju koju uitelj pridaje
potrebama uenika. Da bi se nastava podigla na viu razinu, treba izobraziti i odgojiti dobre uitelje koji e u
svom radu uspjeno upotrebljavati suvremena nastavna sredstva.
INTERESI UENIKA U NASTAVI
Do danas ovjeji je um otkrio mnoge tajne prirode, mnoge vlastite bajke pretvorio u stvarnost, ali je sam sebi
u velikoj mjeri ostao prekriven velom tajne. Postoje razne grupe uenja koje pokuavaju objasniti to i tko je
zapravo ovjek. Prema humanistikom shvaanju, ovjek, pa tako i dijete, tj. uenik, je aktivno i stvaralako
bie koje radom prerauje, odnosno prilagoava prirodu svojim potrebama. W. Glasser naglaava da ovjek
sam bira svoje ponaanje i da o njemu ovisi hoe li ono biti uspjeno ili neuspjeno. Na ponaanje ovjeka
potiu osnovne potrebe, meu kojima on ubraja potrebu za pripadanjem, ljubavlju i suradnjom, potrebu za
moi, natjecanjem i uvaavanjem, potrebu za igranjem, kreat. i zabavom te potrebu za mogunou izbora i
slobodom. Proces ovjekova razvoja dugotrajan je i doivotan proces tijekom kojeg su izuzetno vani i
naslijee i odnos s okolinom i drugim ljudima, jer je ovjek ovjeku osnovna potreba. U takve izuzetno vane
odnose ubrajaju se i proces o i o,
koji je, dakle, uvjetovan soc.-kulturnim imbenicima, s jedne strane, a s druge antrop.-psih. statusom njegovih
subjekata.
ovjeku je za pravilan razvoj od iznimne vanosti zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. One se dijele na
bioloke: potreba za hranom, vodom, odjeom, kretanjem, aktivnou, odmorom, snom, ali i za sigurnou;
socijalne s vrlo jakim potrebama za samopotovanjem i potovanjem od drugih ljudi te na vrhu piramide
potreba, prema Maslowljevoj hijerarhiji, nalaze se samoaktualizirajue potrebe. O-o procesi, naravno oni koji
su usmjereni na ljudske interese, potrebe i razvoj autonomne linosti, u funkciji su pomoi ovjeku na putu
odrastanja. Obzirom da suvremeno obraz. esto nije na toj razini pa, naalost, vie gui kreativnost nego to
omoguava samoaktualizaciju, potrebno je da uitelji prilikom kreiranja nast. procesa posvete posebnu panju
interesima uenika. Pritom uitelj trebaju biti naroito vjet jer je razredno odjeljenje skupina uenika koji se
meusobno prilino razlikuju po mnogim osobinama. Iako je ovjekova priroda jedinstvena i nedjeljiva,
potrebno je, radi njihova bolja razumijevanja, razlikovati spoznajne, doivljajne i psihomotorne aspekte
linosti jer upravo iz njih proizlaze razliiti ljudski interesi. Jednako tako, o-o proces uvijek je jedinstvo spoz.,
doivlj. i psihomot., ali se u nast. situacijama, ovisno o sadrajima, redovito dogaa da je dominantan jedan
od aspekata. Interesi uenika od iznimne su vanosti i treba ih potovati i integrirati u svim segmentima o-o
procesa.
Kako bi se ostvarili odg. i obraz. zadatci, sadraji i aktivnosti, potrebna je zajednika aktivnost, tj. meusobno
uvaavanje uitelja i uenika i to u svim etapama o-o procesa. U prvoj etapi uenici iskazuju svoje (obraz.)
interese i (odg.) potrebe na nain da u suradnji s uiteljem dogovaraju to e raditi, tj. sadraje i aktivnosti te
kako e to raditi, tj. oblike, sadraje, metode i postupke. Iako su sadraji i aktivnosti veim dijelom odreeni
programom, oni se u etapi dogovora konkretiziraju i preoblikuju u skladu s interesima i potrebama svih. Uz te
zajednike interese i potrebe grupe, postoje i pojedinani interesi pa u etapi dogovora stvaramo pretpostavke
za iskazivanje i jednih i drugih. Interesi i potrebe takoer se uzimaju u obzir prilikom dogovora hoe li se to
raditi zajedniki, u grupama ili pojedinano te koja emo sredstva, pomagala, metode i postupke
10
upotrebljavati. Iako organizacijski poprilino komplicira stvar, bilo bi poeljno nastavu ponekad artikulirati i
na koji drugi nain osim unaprijed definiranim rasporedom sati koji prati razredno-predmetno-satni sustav.
Naime, nedostatci tog krutog sistema koji je, unato mnogim znanstvenim pritubama i dalje najprisutniji, su
u suprotnosti s interesima i potrebama uenika, ali se mogu ublaiti uvoenjem, tzv. blok sati, projektne
nastave, integriranih sati, dana ili integriranog tjedna to se uvoenjem HNOS-a u kole pokuava i
promijeniti. Nasreu po nas, integriranu je nastavu organizacijski najlake izvoditi u razrednoj nastavi jer
razredno odjeljenje vodi samo jedan uitelj. Upravo integriranom nastavom individualizira se o-o proces, a to
je osnova za potivanje interesa i potreba uenika. Oni samostalno u manjim grupama rade na ostvarenju
zadataka koje su planirali za taj dan ili tjedan, uz asistenciju uitelja-voditelja. Uitelj mora biti dovoljno
kompetentan da prosudi kojem je ueniku potrebnija vea pomo jer postoji opasnost da se oni nedovoljno
samostalni u radu izgube i doive neuspjeh. Nakon toga uenik se ukljuuje u etapu praenja, voenja i
ocjenjivanja, to je i najbolji nain za potivanje njegovih interesa i potreba. Vana je i humana i demokratska
komunikacija kao izvor sigurnosti i uspjeha koja dovodi do samoaktualizacije.
Za doivljajni proces najbitniji su odnosi s drugima i odreeno iskustvo. S pedag. strane to znai kako je, u
cilju potovanja interesa uenika, bolje ne mijeati se u doivljajni proces djeteta jer je to duboko osobna
stvar. Iz toga primjerice proizlazi preporuka neocjenjivanja stvaralakih produkata, odnosno, ne ocjenjivanje
odgojnih predmeta. Uenika je potrebno prihvatiti onakvog kakav jest, vjerovati mu, ne procjenjivati ga
prema nekim vanjskim kriterijima. Uenik mora biti siguran da ga razumiju i imati potpunu slobodu
simbolikog izraavanja. Nije svakom ueniku dovoljan rad u matinom razrednom odjeljenju na redovnoj
nastavi. Individ. potrebe i interesi uenika koji se dosta razlikuju od interesa drugih uenika, koji imaju
problema sa zadovoljavanjem svojih potreba i interesa mogu se realizirati u sklopu dodatne i dopunske
nastave, izvannast. i izvank. akt. ili izbornim predmetima koji se nude uenicima na izbor. Upravo putem njih
uenici najkvalitetnije osiguravaju ispunjenje svojih individualnih potreba.
INDIVIDUALIZACIJA UENJA I NASTAVE
Prije ikakvog ulaska u temu individualizacije potrebno je navesti vanu dilemu novije didaktike literature: Je
li smisao kolovanja postizanje unaprijed odreenog jednakog nivoa znanja i sposobnosti za sve uenike ili je
potrebno svakom ueniku omoguiti postizanje optimalnih rezultata? Spoznaje znanosti relevantnih za o-o
proces daju vie argumenata za ovu drugu opciju pa je, u skladu s tim, opravdana tenja ka individualizaciji
nastave kao svojevrsnom idealu. Do danas ovjeji je um otkrio mnoge tajne prirode, mnoge vlastite bajke
pretvorio u stvarnost, ali je sam sebi u velikoj mjeri ostao prekriven velom tajne. Postoje razne grupe uenja
koje pokuavaju objasniti to i tko je zapravo ovjek. Prema humanistikom shvaanju, ovjek, pa tako i
dijete, tj. uenik, je aktivno i stvaralako bie koje radom prerauje, odnosno prilagoava prirodu svojim
potrebama.
W. Glasser naglaava da ovjek sam bira svoje ponaanje i da o njemu ovisi hoe li ono biti uspjeno ili
neuspjeno. Na ponaanje ovjeka potiu osnovne potrebe, meu kojima on ubraja potrebu za pripadanjem,
ljubavlju i suradnjom, potrebu za moi, natjecanjem i uvaavanjem, potrebu za igranjem, kreat. i zabavom te
potrebu za mogunou izbora i slobodom. Proces ovjekova razvoja dugotrajan je i doivotan proces tijekom
kojeg su izuzetno vani i naslijee i odnos s okolinom i drugim ljudima, jer je ovjek ovjeku osnovna
potreba. U takve izuzetno vane odnose ubrajaju se i proces o i o, koji je, dakle, uvjetovan soc.-kulturnim
imbenicima, s jedne strane, a s druge antrop.-psih. statusom njegovih subjekata.
ovjeku je za pravilan razvoj od iznimne vanosti zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. One se dijele na
bioloke: potreba za hranom, vodom, odjeom, kretanjem, aktivnou, odmorom, snom, ali i za sigurnou;
socijalne s vrlo jakim potrebama za samopotovanjem i potovanjem od drugih ljudi te na vrhu piramide
potreba, prema Maslowljevoj hijerarhiji, nalaze se samoaktualizirajue potrebe. O-o procesi, naravno oni koji
su usmjereni na ljudske interese, potrebe i razvoj autonomne linosti, u funkciji su pomoi ovjeku na putu
odrastanja. Obzirom da suvremeno obraz. esto nije na toj razini pa, naalost, vie gui kreativnost nego to
11
omoguava samoaktualizaciju, potrebno je da uitelji prilikom kreiranja nast. procesa posvete posebnu panju
interesima uenika.
Pritom uitelj treba biti naroito vjet jer je razredno odjeljenje skupina uenika koji se meusobno prilino
razlikuju po mnogim osobinama, po sposobnostima pamenja, panji, interesima, temperamentu, ali i
intelektualnim osobnostima, kognitivnom stilu, uvjetima za razvoj, specijalnim predznanjima. Iako je
ovjekova priroda jedinstvena i nedjeljiva, potrebno je, radi njihova bolja razumijevanja, razlikovati
spoznajne, doivljajne i psihomotorne aspekte linosti jer upravo iz njih proizlaze razliiti ljudski interesi.
Upravo zbog tih razlika, a kako bi se individualne psihofizike snage razvila do maksimuma, nuno je
individualizirati nastavu, odnosno potovati individualne specifinosti uenika. Treba imati na umu da nema
apsolutno netalentiranog djeteta te kako je svako dijete u neemu sposobnije od druge djece. Individualizirana
je nastava, prema tome, nastojanje da se u organizaciji o-o procesa optimalno uvaavaju individualne
karakteristike kao i prilagoavanje unutarnjim uvjetima svakog pojedinog uenika. To se postie
organizacijom zajednikog ili individualnog rada uenika, primjerenog njegovim mogunostima. Pojavila su
se tako razliita didaktika rjeenja, poput dijeljenja na vie grupa, izdvajanja pojedinca iz kolektiva radi
pruanja diferencirane konstruktivne pomoi, davanja individualnih naloga za rad nastavnim listiima,
koritenja raunala i drugih medija.
Interesi uenika od iznimne su vanosti i treba ih potovati i integrirati u svim segmentima o-o procesa. Kako
bi se ostvarili odg. i obraz. zadatci, sadraji i aktivnosti, potrebna je zajednika aktivnost, tj. meusobno
uvaavanje uitelja i uenika i to u svim etapama o-o procesa.
U prvoj etapi uenici iskazuju svoje (obraz.) interese i (odg.) potrebe na nain da u suradnji s uiteljem
dogovaraju to e raditi, tj. sadraje i aktivnosti te kako e to raditi, tj. oblike, sadraje, metode i postupke.
Iako su sadraji i aktivnosti veim dijelom odreeni programom, oni se u etapi dogovora konkretiziraju i
preoblikuju u skladu s interesima i potrebama svih. Uz te zajednike interese i potrebe grupe, postoje i
pojedinani interesi pa u etapi dogovora stvaramo pretpostavke za iskazivanje i jednih i drugih. Interesi i
potrebe takoer se uzimaju u obzir prilikom dogovora hoe li se to raditi zajedniki, u grupama ili
pojedinano te koja emo sredstva, pomagala, metode i postupke upotrebljavati. Iako organizacijski
poprilino komplicira stvar, bilo bi poeljno nastavu ponekad artikulirati i na koji drugi nain osim unaprijed
definiranim rasporedom sati koji prati razredno-predmetno-satni sustav. Naime, nedostatci tog krutog sistema
koji je, unato mnogim znanstvenim pritubama i dalje najprisutniji, su u suprotnosti s interesima i potrebama
uenika, ali se mogu ublaiti uvoenjem, tzv. blok sati, projektne nastave, integriranih sati, dana ili
integriranog tjedna to se uvoenjem HNOS-a u kole pokuava i promijeniti. Nasreu po nas, integriranu je
nastavu organizacijski najlake izvoditi u razrednoj nastavi jer razredno odjeljenje vodi samo jedan uitelj.
Upravo integriranom nastavom individualizira se o-o proces, a to je osnova za potivanje interesa i potreba
uenika. Oni samostalno u manjim grupama rade na ostvarenju zadataka koje su planirali za taj dan ili tjedan,
uz asistenciju uitelja-voditelja. Uitelj mora biti dovoljno kompetentan da prosudi kojem je ueniku
potrebnija vea pomo jer postoji opasnost da se oni nedovoljno samostalni u radu izgube i doive neuspjeh.
Nakon toga uenik se ukljuuje u etapu praenja, voenja i ocjenjivanja, to je i najbolji nain za potivanje
njegovih interesa i potreba. Vane je i humana i demokratska komunikacija kao izvor sigurnosti i uspjeha koja
dovodi do samoaktualizacije. Za doivljajni proces najbitniji su odnosi s drugima i odreeno iskustvo. S
pedagoke strane to znai kako je, u cilju potovanja interesa uenika, bolje ne mijeati se u doivljajni proces
djeteta jer je to duboko osobna stvar. Iz toga primjerice proizlazi preporuka neocjenjivanja stvaralakih
produkata, odnosno, ne ocjenjivanje odgojnih predmeta.
Uenika je potrebno prihvatiti onakvog kakav jest, vjerovati mu, ne procjenjivati ga prema nekom vanjskim
kriterijima. Uenik mora biti siguran da ga razumiju i imati potpunu slobodu simbolikog izraavanja. Nije
svakom ueniku dovoljan rad u matinom razrednom odjeljenju na redovnoj nastavi. Individualne potrebe i
interesi uenika koji se dosta razlikuju od interesa drugih uenika, koji imaju problema sa zadovoljavanjem
svojih potreba i interesa mogu se realizirati u sklopu dodatne i dopunske nastave, izvannastavnim i
12
izvankolskim aktivnostima ili izbornim predmetima koji se nude uenicima na izbor. Upravo putem njih
uenici najkvalitetnije osiguravaju ispunjenje svojih individualnih potreba.
IZVANNASTAVNE I IZVANKOLSKE AKTIVNOSTI
strategija i oblika.
Na kraju se vrjednuje koliko su ostvareni postavljeni ciljevi i zadatci. O-o proces je sustavno organizirana
zajednika aktivnost nastavnika i uenika na ostvarenju zadataka o i o. U didaktici se koristi i izraz nastava,
ali danas uz nastavu postoji niz izvannastavnih aktivnosti koje su takoer o-o proces. Nastava je odreena o-o
programom. To je dokument u kojem su naznaeni o i o ciljevi, broj mikrojedinica, napomene o realizaciji,
odnosno vanijim uvjetima koje treba osigurati za realizaciju (materijalna oprema, prostori za aktivnosti,
strunost uitelja). Nastavni program odreuje opseg, dubinu i slijed prouavanja nekog sadraja.
Nastavnim programom predviene su izvannastavne djelatnosti kao posebne aktivnosti kojih su temeljne
zadae prilagoditi nastavni program uenicima i omoguiti im njegovo uspjeno svladavanje, kao i potpuni
razvitak uenikovih sposobnosti. U programu izvannastavnih aktivnosti pozornost treba dati odgoju, tj.
njegovanju zajednitva, prihvaanju tueg uspjeha i vlastitog ili zajednikog slabijeg uspjeha, kulturi
komuniciranja i ponaanja, povjeravanju promiljanja i stajalita k opem dobru. Izvannast. Akti. treba
poticati sudjelovanje svih lanova kako bi postali svjesni vanosti stjecanja znanja i darovitosti koje posjeduju
te kako bi ih mogli to uspjenije povezati u novim stvaralakim i praktinim mogunostima. Izvannast.
akt.uenika obuhvaaju razliite djelatnosti uenika u koli i u organizaciji kole, ali izvan programa redovne
nastave. Program rada tih aktivnosti predlau i donose uitelj i uenici, brinui o mogunosti njegovog
djelotvornog ostvarivanja.
Odravaju se prema godinjem planu i programu kole, a organiziraju se prema zanimanju uenika, zanimanju
i sklonosti uitelja te prema potrebama kole i zaviajnog okruenja. Uenici se za njih opredjeljuju slobodno
i dobrovoljno. Planiraju se tjedno dva sata ili sat, ovisno o znaenju aktivnosti za kolu i o sadraju svake
aktivnosti. Pregled rada planira se i programira u Dnevniku rada za svaku skupinu aktivnosti i sadrava
podatke o nazivu skupine, voditelju, vanjskim suradnicima i radu skupine, popis uenika koji sudjeluju u
skupini, godinji pip rada skupine, evidenciju o praenju rada, razinu uspjenosti i postignua uenika. Broj
uenika nije strogo odreen, proizlazi iz potreba akt., a optimalan broj bio bi oko 15 uenika. U O pojavljuju
se uenike organ. poput KUD-ova, klubova mladih tehniara, portska drutva, novinarske sekcije, uenike
zadruge i sline uenike org. s brojnim sekcijama i podrujima djelatnosti. Pored tih udruga postoje i
samostalne grupe i sekcije mladih matematiara, fiziara, kemiara, geografa, literarne i druge sekcije u
kojima uenici proiruju svoja znanja, oblikuju navike i stavove, razvijaju tjelesne i intelektualne sposobnosti,
oituju svoje stvaralatvo, ovladavaju kulturom govora i ophoenja. Kao oblik izvannast. aktivnosti kola
moe osnovati ueniku zadrugu te proizvode nastale kao rezultat njihova rada stavljati u promet, kao i
organizirati drugi drutveno koristan rad uenika. Izvank. akt. uenika obuhvaaju aktivnosti uenika izvan
kole u izvankolsko vrijeme koje ustrojavaju razliite udruge uenika, mladei i drutva. Program, zadae i
ustroj izvankolskih aktivnosti podudaraju se s izvannast. akt., no on se ustrojava izvan kole, u ueniko
slobodno vrijeme i izvan neposrednog nadzora uitelja. Ako se ostvaruju u sporazumu sa kolom priznaju se
uenicima kao ispunjavanje obveza u koli. Uenici imaju slobodu u izboru izvank. akt., ali istodobno
preuzimaju obvezu u izvravanju svih potrebnih zadataka. Rad uenika u izvannast. i izvank. akt. ima psih.,
pedag. i znanstvenu vrijednost. Pedag. vrijednost rada u tim akt. jest to se lake uoavaju daroviti uenici,
njima se bavimo njegujui intelektualnu radoznalost, ustrajnost u samostalnom istraivanju, omoguavajui
razvitak radne kulture. Da bi uenik u tim akt. u potpunosti razvio svoje sposob., potrebno je da uitelj13
voditelj dobro poznaje sposob. uenika kako bi pravilno postavio granicu optereenja uenika. Uiteljivoditelji akt. trebaju se odluiti za mentorski pristup, tako da osiguraju to vei stupanj samostalnosti uenika.
Obraujui odabrane teme, probleme iz neposrednog okruenja, uenici e se koristiti istraivakim
pristupom u radu, to osigurava razvitak njihovih sposobnosti i postupno ih osposobljava za samoobrazovanje.
Akt. uenika u izvannast. i izvank. akt. pridonosi boljem spoznavanju neposrednog uenikovog okruenja.
Budui da je u posljednje vrijeme sve vanije pitanje ekolokog odgoja i odgoja za zatitu okolia kao naelo
sveukupnog odgoja i izobrazbe, to se sve vie ekoloki sadraji uvrtavaju u programe izvannast. i izvank.
akt. Rad u tim aktivnostima omoguuje cjelovit (interdisciplinarni) pristup u kojem se isprepleu sadraji
gotovo svih znanstvenih podruja. Uenici razmjenjuju rezultate rada, a javna prezentacija, kao i cjelokupna
uenika aktivnost u tim djelatnostima, pozitivno utjee na razvitak stvaralakih sposobn. uenika. Izvannast.
i izvank. akt. uenika pridonose zadovoljavanju interesa i potreba mladih u stjecanju znanja, ovladavanju
metode spozn., razvitku psih. spos., stvaralatva, osposobljavanju u samostalnom stjecanju znanja, razvijanju
intelekt. rada uenika i openito pozitivnom razvitku uenika kao cjelokupne osobnosti i linosti.
DOPUNSKA I DODATNA NASTAVA
nekog sadraja. Nastavnim programom predviene su i dodatna i dopunska nastava i izvannastavne djelatnosti
kao posebne aktivnosti kojih su temeljne zadae prilagoditi nastavni program uenicima i omoguiti im
njegovo uspjeno svladavanje, kao i potpuni razvitak uenikovih sposobnosti.
Programi dodatne i dopunske nastave otvaraju uenicima iroke mogunosti da slobodno izgrade i izraze
svoju osobnost. Za onu skupinu uenika koja u redovnom o-o postupku tee svladava dijelove propisanog
programa, odnosno koju iz bilo kojeg razloga (bolest, druga kola, teina gradiva) ima tekoe u svladavanju
programa, osnovna je kola duna organizirati dopunsku nastavu. Organizira se uz redovitu nastavu, na
odreeno vrijeme, sve dok je takav oblik pomoi potreban uenicima. Ne postoji poseban program za
dopunsku nastavu ve se ona oslanja na program redovne nastave. Odluku o uvoenju dopunske nastave
donosi uiteljsko vijee kole u skladu s potrebama uenika i objektivnim uvjetima kole, a izvodi se izvan
redovne nastave u koli, barem jedan sat tjedno u sklopu pojedinih nastavnih predmeta. Propisani maksimalni
broj uenika u dopunsko o-o skupini jest deset. Posebna se pomo treba pruiti djeci graana RH koji su se
vratili iz inozemstva. Uenicima koji iz bilo kojih razloga zaostaju za svojim suuenicima treba pomoi da
usvoje nastavne sadraje i u potpunosti razviju svoje sposobnosti. Uzroci uenikovih tekoa u svladavanju
programa najee proistjeu iz obiteljskih, socijalnih, zdravstvenih, psiholokih i drugih razloga. Meu
uenicima koji zaostaju u svladavanju sadraja postoje bitne razlike, koje uitelj pri ustrojavanju dopunske
nastave treba uvaavati. Prije ukljuivanja uenika u dopunsku nastavu, uitelj e utvrditi uzroke koji
izazivaju tekoe u svladavanju nastavnog programa. U razgovoru s roditeljima mnogo e doznati o
obiteljskim i zdravstvenim prilikama, koje esto uzrokuju zaostajanje uenika u svladavanju programa. Kad
uitelj utvrdi da je pojedinim uenicima potrebna pomo, ukljuit e ih u dopunsku nastavu. U dopunskoj je
nastavi rad individualiziran. Uitelj oblikuje nastavne listie, poluprogramirane ili programirane sekvencije za
pojedine uenike. Kao sadraj rada uitelj odabire one sadraje iz nastavnog programa koje pojedini uenici
14
nisu usvojili u redovnoj nastavi. Rjeavajui te zadatke, uenici popunjavaju praznine u svom znanju, to im
omoguuje daljnje redovno praenje nastave. Dakle, temeljna je zadaa dopunske nastave prilagoditi
(individualizirati) nastavne sadraje uenicima koji iz bilo kojih razloga imaju tekoa u svladavanju
programa kako bi im se omoguilo usvajanje programa i razvitak njihovih sposobnosti.
Dodatna je nastava poseban oblik o-o procesa, namijenjen onoj skupini uenika koja pokazuje vei interes za
prouavanje odreenih podruja te u redovnoj nastavi pokazuje izvanredne rezultate, odnosno koja su svladala
propisani program u redovnoj nastavi, radi proirivanja i produbljivanja njihova znanja. Takvom se nastavom
nastoji omoguiti svakom ueniku potpuniji razvoj prema njegovim individualnim sklonostima i interesima.
Organizira se u manjim ili veim skupinama, bez obzira na razrednu pripadnost, nakon redovne nastave,
barem jedan sat tjedno u sklopu pojedinih nastavnih predmeta za koje uenik pokazuje interes. Odluku o
programu i organizaciji dodatne nastave donosi uiteljsko vijee u skladu s objektivnim uvjetima kole.
Preporueni maksimalan broj uenika u dodatnoj o-o skupini jest petnaest. Dodatnu nastavu u osnovnim
kolama ustrojavamo za darovite uenike. Poznato je da se uenici meusobno razlikuju po sposobnostima. U
svakoj populaciji postoji manji broj pojedinaca koji pod istim objektivnim uvjetima i poticajima postiu
natprosjene rezultate. Takve pojedince smatramo nadarenima, darovitima. O duna je organizirati
uoavanje, kolovanje, praenje i poticanje darovitih uenika, te organizirati dodatni rad prema njihovim
sklonostima, sposobnostima i interesima. (Zakon o osnovnom kolstvu) Ta je zakonska odredba pred uitelje
postavila niz novih zadataka, npr. prepoznavanje darovitih uenika i njihovih sklonosti za pojedina podruja,
izbor sadraja, ustrojstvo i izvoenje dodatne nastave. Prepoznavanje nadarenih uenika je vrlo sloeno i u
njemu sudjeluju uitelji i drugi strunjaci (pedagozi, psiholozi, lijenici). Sadraje dodatne nastave treba
temeljiti na sadrajima redovne nastave, to znai da e uenici proiriti i produbiti sadraje iz svog
okruenja. Odabrane sadraje uitelj e predloiti uenicima. Samo sadraje koje uenici prihvate, potaknut
e ih na aktivnost.
U dodatnoj nastavi najee prevladava rad u skupinama, rad u paru i individualni rad, dok je frontalni oblik
rada vrlo rijedak. Najvii stupanj individualizacije uenja i potovanja razlika meu uenicima postie se
individualnim oblikom rada. Zadatci s diferenciraju i odabire se didaktiki materijal koji odgovara njihovim
sposobnostima. Zadatci se razlikuju u irini i dubini znanja te su prilagoeni brzini kojom e raditi pojedini
uenici. Jo vii stupanj individualizacije moe se postii autoindividualiziranim radom. Temelj tog rada je da
uenici sami odreuju svoj individualni put napredovanja (dubinu, irinu i brzinu napredovanja), ovisno o
svojim kriterijima i sposobnostima. Vano je uenicima ponuditi dovoljno raznovrsnih izvora znanja koje
mogu samostalno odabrati. Uitelj pri ustrojavanju i izvoenju dodatne nastave predlae program, sadraj
rada, dopunjuje ga prijedlozima uenika, osigurava materijalno-tehnike uvjete rada, izrauje didaktike
materijale naputke i usmjerava djelatnost uenika pri ostvarivanju usvojenog programa rada, dok uenici u
dodatnoj nastavi predlau i prihvaaju program dodatne nastave, postavljaju pitanja probleme, koriste se
znanstveno-popularnom literaturom, izvode praktine radove, samostalna istraivanja, biljee dobivene
podatke, procjenjuju, izvode zakljuke, podnose izvjee o svojim radovima, otkriima drugim uenicima i
iroj javnosti.
Dodatna i dopunska nastava pridonose zadovoljavanju interesa i potreba mladih u stjecanju znanja,
ovladavanju metode spoznavanja, razvitku psihikih sposobnosti, stvaralatva, osposobljavanju u
samostalnom stjecanju znanja, razvijanju intelektualnog rada uenika i openito pozitivnom razvitku uenika
kao cjelokupne osobnosti i linosti.
RAD S UENICIMA S POTEKOAMA U RAZVOJU
15
nekog sadraja. Nastavnim programom predviene su i dodatna i dopunska nastava i izvannastavne djelatnosti
kao posebne aktivnosti kojih su temeljne zadae prilagoditi nastavni program uenicima i omoguiti im
njegovo uspjeno svladavanje, kao i potpuni razvitak uenikovih sposobnosti. Sedam je pedagoki relevantnih
podruja potekoa u razvoju, a to su mentalna retardacija, oteenja vida, sluha, autizam, govorna oteenja,
tjelesna invalidnost, poremeaji u ponaanju te njihove razne kombinacije. kolovanje uenika s lakim
tekoama u razvoju provodi se prema organizacijskim oblicima integracije u redovitoj koli, uz odgovarajuu
primjenu individualiziranih postupaka i produljenih strunih tretmana, a kada je potrebno, i u posebno o-o
skupinama ili razrednim odjelima u okviru kole. Opinski organ za kolstvo utvruje u kojim e se kolama
organizirati integracija. Integraciju uenika s potekoama u razvoju moraju pratiti odreene pretpostavke,
kao to su povoljna psiholoka klima u koli, odgovarajui kadar, prostor, oprema, pomo specijalista.
U redovni se razredni odjel mogu ukljuiti do tri uenika s tekoama u razvoju i pritom je poeljno da to
odjeljenje nema vie od 25 uenika. U redovitu O moe se ukljuiti do 8% uenika s organski uvjetovanim
poremeajima u ponaanju.
Takvi uenici svladavaju redovne ili prilagoene nastavne programe primjerene osnovnim karakteristika
tekoe, individualiziranim postupcima i uz pomo posebnog defektologa odgovarajue specijalnosti.
Prilagoeni program izrauje uitelj takoer u suradnji s defektologom odgovarajue specijalnosti za svaku
nastavnu godinu i za svakog uenika pojedinano. Taj program pretpostavlja smanjivanje intenziteta pri
izboru nastavnih sadraja, obogaenih specifinim metodama, sredstvima i pomagalima. Izbor i nain
primjene pedagokih mjera kao i itav rad na saniranju konkretne smetnje u razvoju ovise o utvrivanju
pojedinih smetnji, njihovih oblika i gradacije. Svaka smetnja, ometenost, invalidno stanje ima svoje posebne
metodske postupke. Produeni struni postupak organiziran je posebnim o-o grupama nakon redovne nastave,
a ostvaruju ga defektolozi. Optimalan broj uenika u ovakvoj o-o grupi moe biti od 6 do 10. Program
produenog strunog postupka sastavni je dio prilagoenog programa i posebnog programa prema vrsti i
stupnju tekoa u razvoju. Uenici s tekoama u razvoju u pravilu ne ponavljaju razred, osim ukoliko
razredno vijee, u dogovoru sa strunim suradnicima, procijeni kako nisu savladali prilagoeni program, a i to
samo od 5. do 8. razreda. Negativne ocjene, u pravilu, upuuju na potrebu promjene programa. Uenici u
kojih je prisutna laka mentalna retardacija prolaze djelominu integraciju.
Obrazovne premete svladavaju u posebnom razrednom odjeljenju uz pomo defektologa, a kulturni dio
svladavaju u razrednim odjeljenjima kole, bilo po redovnom, bilo po prilagoenom programu. Uenici s
veim tekoama u razvoju koluju se u posebnim organizacijama odgoja i obrazovanja i njihovo obrazovanje
moe trajati do 21. godine ivota. Tijekom osnovnog kolovanja ti uenici se mogu istodobno i radno
osposobljavati. Za kvalitetnu integraciju uenika s potekoama u razvoju neophodno je trajno usavravanje
strunih djelatnika za prihvaanje i rad s uenicima s potekoama te interdisciplinarni pristup. Takoer je
neophodna dobra i kontinuirana suradnja s roditeljima uenika kao i stalna pomo defektologa odreene
specijalnosti.
RAZREDNI UGOAJ
Suvremenost odgojnih nastojanja izrazitije je obiljeena naporima da razvojno doba bude vrijeme intenzivnog
uenja, ali i zadovoljstva i ivotne radosti. Usmjeravanje pozornosti na ono to se danas naziva ozrajem ini
vaan zaokret prema uzimanju u obzir doivljavanja nastave i uenja, odnosno postaje sve bitnije poznavanje
osjeaja uenika za vrijeme nastave i uenja. Ozraje (okolina) potpunije se shvaa ako se u obzir uzimaju ne
16
samo njegova objektivna obiljeja nego i doivljaji koje ono izaziva u sudionicima (uenicima, uiteljima).
Ve na ovom mjestu se moe sa sigurnou ustvrditi: uenici e iskazati znatno vee zadovoljstvo nastavom
ako im se doputa da slobodno govore, iznose svoje miljenje i ideje ako dakle ostvaruju neka osnovna
prava. Pod kolskim ozrajem (klimom, atmosferom, ekologijom) podrazumijeva se specifian peat kolskog
ivota koji oblikuju i doivljavaju osobe koje u njemu sudjeluju (ravnatelj, uitelji, uenici i ostale osobe u
koli).
Taj se peat ostvaruje na razne vrste i naine, ovisno o tome kako osobe to u tome sudjeluju, tumae i
ostvaruju svoje uloge na osnovi njihovog samostalnog razumijevanja u vezi sa zakonitostima i pravilima
ustanova. Karakteristika kolskog ozraja u odreenoj koli jest opis interakcijskih oblika u toj koli. Interes
za kolsko ozraje proizlazi iz vane injenice da je mogu i neizbjean utjecaj svake osobe na bilo koju
drugu osobu i grupu te da se taj utjecaj moe spoznati. Pod pojmom nastavnog ozraja najprije se
podrazumijeva emocionalni ton u interpersonalnoj komunikaciji, koji djeluje kao opi pratei initelj u
neposrednim odnosima meu ljudima. Uoavanje uske povezanosti izmeu ozraja i koliine meusobnog
prihvaanja potreba i ciljeva sudionika interakcije dovodi do sve veeg potovanja djeteta. Kategorije
nastavnog ozraja su: uiteljeva toplina, sudjelovanje uenika u nastavi, poticanje odgovornosti uenika,
individualne i socijalne norme uitelja, znaenje koje se daje naporu, poticanje samopouzdanja, natjecanje,
potekoe u nastavi. Razredni ugoaj koji uitelj uspostavi moe snano utjecati na ueniku motivaciju i
odnos prema uenju. Stoga su umijea uspostave pozitivnog razrednog ugoaja osobito vana. Razredni
ugoaj za koji se openito smatra da najbolje potie uenika na uenje je onaj koji se opisuje kao svrhovit,
radni, oputen, srdaan, poticajan i sreen. Takav ugoaj olakava uenje time to uspostavlja i odrava
pozitivan odnos i motiviranost uenika za nastavni sat. Kad se ralane umijea potrebna za uspostavljanje
pozitivnog razrednog ozraja, oito je da se to ozraje uglavnom temelji na implicitnim vrijednostima koje
proimaju nastavu- a to je da su uenici i njihovo uenje silno vani. Svrhovitost i radinost uglavnom se
temelji na nainu na koji uitelj istie potrebu za stalnim napretkom u uenju. Pritom je vano da ustrajete na
tome da se vrijeme ne smije uzalud gubiti. Stoga brz poetak nastave, briljivo praenje uenikog napretka i
dobra organiziranost pomau osigurati, kako nesmetan tijek nastavnog sata, tako i ueniko sudjelovanje.
Vanost uspostave takvih pozitivnih uenikih oekivanja je u potrebi da uenici sebe kao uenike potuju i
uvaavaju. Znaenje oputenosti, srdanosti i poticajnosti temelji se uglavnom na vrsti odnosa koji se
uspostavi s uenicima. Ako je uitelj oputen, to pomae i uenicima da se opuste i da razviju znatielju i
zanimanje za nastavne aktivnosti. Srdanost znai da uenici imaju osjeaj da je uitelju do njih stalo. Biti
poticajan znai pomagati i poticati uenike da izvre zadatke koji se od njih trae i da rjeavaju probleme na
koje nailaze u situaciji u kojoj im je potrebno pomoi, a ne ih prekoravati. Jo jedno obiljeje pozitivnog
razrednog, ali i kolskog ugoaja jest potreba da se uspostavi red. Red se temelji na umijeima djelotvorne
organizacije i ustroja te u odnosu s uenicima koji se utemeljuje na uzajamnom potovanju i razumijevanju.
Vano obiljeje nastavnih umijea potrebnih za uspostavu pozitivnog razrednog ugoaja je kako najbolje
potaknuti ueniku motivaciju za uenje. Kad je rije o uenikoj motivaciji, valja razlikovati tri najvanija
utjecaja na ueniku motivaciju. To su: unutarnja, vanjska motivacija i oekivanje uspjeha.
Unutarnja motivacija znai koliko e uenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju
znatielju i zanimanje za nastavne sadraje koji se tumae ili kako bi razvili kompetenciju ili sposobnosti u
odnosu na zahtjeve koji se pred njih predstavljaju zbog sebe. Vanjska motivacija znai sudjelovanje u
odreenoj aktivnosti kako bi se postigao neki eljeni cilj ili svrha izvan aktivnosti. Sudjelovanje u aktivnosti
je stoga sredstvo da se postigne neki drugi cilj (npr. roditeljska ili uiteljska pohvala, potovanje i divljenje
ostalih uenika ili da se izbjegnu neugodne posljedice neuspjeha).
Unutarnja i vanjska motivacija se esto promatraju odvojeno, ali zapravo nisu nespojive. Mnogi uenici imaju
snanu unutarnju i vanjsku motivaciju da sudjeluju u odreenoj aktivnosti, npr. mogu se truditi na satu
matematike jer uivaju u nastavi matematike, ali i zato to ele postii dobar uspjeh kako bi ostvarili neke
pogodnosti. Oekivanje uspjeha je stupanj u kojem uenici osjeaju da e uspjeti u odreenoj aktivnosti.
17
Veina se uenika nee potruditi uspjeti u zadatku koji smatraju pretekim i u kojem su im mali izgledi za
uspjeh. No nisu sve aktivnosti za koje uenici smatraju da u njima mogu lako uspjeti motivirajue (prelagane
zadae uenici mogu smatrati nevrijednima truda, osim ako postoji neki poseban razlog da ih se izvri).
Najvaniji naini kojima uitelji mogu pobuditi ueniku motivaciju su one koje koriste ueniku unutarnju i
vanjsku motivaciju te oekivanja uspjeha. Kada govorimo o uspjenom pouavanju, najvaniji imbenik je
osigurati da se uenike potie na uenje i da uitelj od njih puno oekuje. Takva pozitivna oekivanja trebaju
biti realistina, ali izazovna. Koritenje uenike unutarnje motivacije ukljuuje izbor tema koje e vjerojatno
zanimati uenike, osobito ako su povezane sa ivotnim iskustvom. Mogunost izbora, aktivno sudjelovanje i
suradnja meu uenicima osiguravaju uitak, upotreba raznih igara, novosti i raznolikosti su poticajno
iskustvo.
Unutarnja motivacija ukljuuje radoznalost i elju da se poveaju sposobnosti i mogunosti uenika, moe ju
se potaknuti tako da se uenicima redovito pokazuje kako im se poboljavaju sposobnosti i to sve mogu sad
uiniti i razumjeti u usporedbi s onim to su mogli na poetku kolske godine. Koritenje uenike vanjske
motivacije sadrano je u povezivanju truda i uspjeha s opipljivim nagradama i povlasticama. Pritom se mora
paziti da su te nagrade i povlastice neto to ti uenici zaista ele te da ne smanjuju njihovu unutarnju
motivaciju i da ne obeshrabruju one koji se trude, ali koji ne dobivaju takve nagrade. Uiteljeva pohvala je
iznimno vaan i snaan motivator. Pohvala koja se vee uz uenikov rad i postignue, koja odie iskrenim
zadovoljstvom uitelja i kojoj se vjeruje, djelotvornija je od redovitih, ispraznih pohvala kojima nedostaju ta
obiljeja. Vanjska motivacija moe se pojaati tako da se uenicima ukae na korist, relevantnost i vanost
teme ili aktivnosti za njihove potrebe. Poticaji koji se temelje na uenikovom oekivanju uspjeha osiguravaju
to da su postavljeni zadatci izazovni i da uenicima nude realistinu mogunost uspjeha. Pomo i oekivanja
uitelja moraju u uenicima izazvati samopouzdanje, oni moraju osjetiti da e uspjeti uz primjeren napor.
Vano je i da shvate da uspjeh ovisi o njima, da moraju biti svjesni kako pristupaju zadatcima, koliko truda
ulau u uspjeh i da nema zamjene za njihovu spremnost da se trude kroz dulje razdoblje. Pozitivan razredni
ugoaj uvelike ovisi o vrsti odnosa koja se uspostavi izmeu uitelja i uenika. Uenici e najbolje uiti kada
se taj odnos temelji na uzajamnom potovanju i razumijevanju. Uzajamno potovanje uglavnom nastane kad
uenici iz radnji uitelja zakljue da je struan uitelj i da mu je stalo do njihova napretka jer djelotvorno
planira i odrava nastavu i predano izvrava svoje radne zadae. Razumijevanje se temelji na tome to uitelj
uenicima pokazuje razumijevanje i cijeni njihovo stajalite o mnogim pitanjima i iskustvima. Umijea
potrebna za uspostavu uzajamnog potovanja i razumijevanja vrlo su cijenjena, a utjeu i na opi ugoaj u
cijeloj koli. Ona pridonose i uiteljevoj odgojnoj funkciji i olakavaju uenicima da se obrate uitelju kad
imaju osobnih problema i tekoa. Razborita upotreba humora i smisao uitelja za humor mogu pripomoi u
uspostavi razumijevanja i pozitivnog razrednog ozraja. U vezi s humorom je stupanj u kojem uitelj
pokuava uspostaviti prijateljski odnos s uenicima.
Dio odnosa razumijevanja uitelja i uenika je i to da uitelj shvati kako druga strana doivljava nastavu i
ivot izvan razreda. To znai da se trebaju cijeniti i potivati uenici i njihova stajalita, a uenici trebaju
potivati uitelja. To je temelj svakog prijateljstva. Potreba za poticanjem uenike samosvijesti najvanija je
za uspostavu pozitivnog razrednog ozraja, a najvaniji utjecaj na ueniku samosvijest ima komunikacija
uitelja s uenicima. Ako su komentari uitelja uenicima uglavnom pozitivni, ohrabrujui, pohvalni i
oputajui, a ne negativni, podrugljivi, strogi, napadaki, nametljivi i stresni, to e uvelike potaknuti ueniku
samosvijest. Opi izgled razreda pokazuje uenicima da se netko brine da im osigura ugoaj koji potie na
uenje. ista i uredna prostorija, s odgovarajuom opremom, ugodna, svijetla i prozrana, pomae da uenici
razviju pozitivna oekivanja od nastave. Pozitivni mentalni okvir stvara se i primjernom upotrebom plakata i
drugih vizualnih materijala u vezi s vrstom nastave u odreenom razredu. I izloeni ueniki radovi pokazuju
da se kola ponosi uenikim postignuima, a uz to oni motiviraju uenike iji su radovi izloeni. Iako su
uionice mjesta raznih aktivnosti, moe se stvoriti kutak rezerviran za odreeni predmet, a koji moe posluiti
i kao centar opreme za odreene aktivnosti. Razmjetaj klupa u uionici mora biti funkcionalan za potrebe
18
pojedinog predmeta. Naalost, velik broj uenika u odnosu na veliinu uionice esto ograniava uitelje u
nekim kolama da klupe funkcionalno razmjeste. Vrlo je vano i da je uionica ista i uredna. Vana je i
suradnja meu uiteljima. Ako uitelji meusobno ne ostvaruju pozitivnu komunikaciju i ne slau se u radu,
uenici e to primijetiti i to e naruiti i odnose meu njima. Bitan je primjer koji im se prua. Dakle, da bi se
uenici u uionici, u razrednom okruju, pa i u koli osjeali ugodni i s radou i eljom za spoznavanjem
novih stvari dolazili u kolu, potrebno je ponuditi im samo pozitivne misli, stvari i okruje. To e na njih
djelovati motivirajue i pobuditi i svakodnevno jaati elju za dolaskom u kolu kao zajednicu ravnopravnih
lanova u kojoj su oni jednako vani kao i uitelji i ravnatelj.
ORGANIZACIJA NASTAVNE DJELATNOSTI U KOMBINIRANOM ODJELU
Mala seoska, najee etverorazredna kola, naziva se podrunom kolom. Organizacijski i samoupravno
podruna kola vezana je za matinu kolu u kojoj je organizirana nastava od petog do osmog razreda za sve
uenike podrunih kola. Matina kola zajedno sa svojim podrunim kolama ini jedinstvenu centralnu
kolu koja ima status organizacije udruenog rada o i o. Zgrade podrunih kola uglavnom su stare, slabo
odravane, vrlo slabo opremljene nastavnim sredstvima i pomagalima. Ipak, u posljednje vrijeme postojei
objekti se preureuju i osuvremenjuju, a grade se i nove kole. O opremanju podrunih kola valja se osobito
brinuti jer su uglavnom slabo opremljene. Neprihvatljiva su shvaanja da se podrune kole zbog malo
uenika ne isplati opremati. Svoj djeci moramo osigurati podjednake uvjete za o i o. Budui da podrune
kole najee rade u sredinama bez mnogo kulturnih utjecaja, upravo u njima mora se organizirati
najsuvremeniji o-o rad. Osim toga, u podrunim kolama uglavnom se radi u kombiniranim odjeljenjima za
to je potrebna dobra oprema, prilagoena za rad u kombiniranom odjeljenju. Za razrednu nastavu valja
opremiti jednu ili vie uionica za isto ili kombinirano odjeljenje, osigurati potrebna sredstva i pomagala za
sva nastavna podruja, knjinicu za uenike, te literaturu i prirunike za nastavnike. O opremanju kole mora
se stalno brinuti, jer se najee ne moe nabaviti sva oprema odjednom. Zato ne smije proi ni jedna godina a
da se u kolu nita ne nabavi. U podrunoj se koli uglavnom izvodi nastava od prvog do etvrtog razreda, tzv.
razredna nastava, u istim i u kombiniranim odjeljenjima, to ovisi o broju uenika. Kako su najee to kole
s malo djece, nastava se obino provodi u kombiniranim odjeljenjima od dva, tri ili etiri razreda. Redoviti
razredni odjel ustrojava se s 30 uenika, a kombinirani razredni odjel od dva razreda ima najvie 20, a od tri i
etiri razreda najvie 16 uenika. Rezultati koji se postiu u nastavi u kombiniranim odjeljenjima obino su
loiji od rezultata u istim odjeljenjima. To se pripisuje tekoama u radu s kombiniranim odjeljenjem: uitelj
nema dovoljno vremena direktno raditi s djecom, djeca vei dio vremena rade sama bez pomoi nastavnika, a
taj je rad ometan radom drugog razreda. Ali, na slabiji uspjeh mogu utjecati i drugi imbenici: u podrunim
kolama najee rade uitelji poetnici, uvjeti rada su loiji nego u matinoj koli, slabija je tehnika
opremljenost kole. Unato tome ima i prednosti. Nastava se organizira s mnogo samostalnog rada i bolje je
prilagoena uenicima. Uenik samostalnim radom, uz koritenje didaktiki oblikovanih materijala koje
izrauje uitelj, zarauje znanje i putem rada razvija svoje sposobnosti. Rad uitelja u kombiniranom
odjeljenju znatno je naporniji od rada u istom odjeljenju jer uitelj u jednom nastavnom satu mora realizirati
dvije, tri ili ak etiri nastavne jedinice, a osobito mu mnogo vremena treba za pripremanje nastave.
Nastavni sat u kombiniranom odjeljenju, od dva razreda, sastavljen je zapravo od dva sata koja se odvijaju
istodobno. To su dva razliita nastavna procesa s razliitim zadatcima. Svaki ima svoje nastavne etape, svaki
ima svoju metodsku strukturu, svaki se odvija po posebnoj zakonitosti.
Spona izmeu ovih razliitih nastavnih procesa rad je jednog uitelja. Rad se raspodjeljuje na odreene
vremenske intervale u kojima uitelj radi s jednim razredom, a drugi zapoljava samostalnim radom, a zatim
mijenja rad. Tako se izmjenjuju oblici rada, a ne dogaa se da jedan cijeli sat radi direktno samo s jednim
razredom, a da je drugi zaposlen nekim programiranim zadatcima. Iako se u komb. odjeljenju nalaze dva ili
vie razreda, djeca razliite dobi i predznanja, ipak je to jedinstven kolektiv, nastava se izvodi u zajednikoj
uionici, uenici sluaju jedni druge, utisci se mijeaju. Zato je prirodno da se u takvom odjeljenju i u
19
pojedinim dijelovima sata koriste etape zajednikog rada, a najee zajedniki uvod ili zajedniki zavretak
sata. Nastava se odvija izmjenom direktne i indirektne nastave. Direktna nastava vezana je za neposredan rad
uitelja s uenicima, a indirektna nastava samostalan je rad uenika pod vodstvom uitelja, iako on nije
neposredno prisutan. Vei dio nastavnog vremena u komb. Odjeljenju zauzima indirektna nastava, a o tome
kako se izvodi, ovisi i uspjeh u komb. odjeljenju. Pri pripremanju svakog nastavnog sata uitelj treba
predvidjeti i trajanje etape direktne nastave i toga se u nastavi pridravati. Takoer treba predvidjeti i trajanje
indirektne nastave u pojedinom razredu, te uenike zaposliti samostalnim radom koji e moi u zadanom
vremenu zavriti. Dobro je pripremiti i dopunske zadatke za one koji prije zavre. U podrunoj koli s dva
odjeljenja postoji vie mogunosti za formiranje odjeljenja: 1.BLII RAZREDI odjeljenje I. i II. i III. i IV.
razreda; 2. NAIZMJENINO UDALJENI RAZREDI odjeljenje I. i III. i II. i IV. razreda; 3. DALJI
RAZREDI odjeljenje I. i IV. i SUSJEDNI RAZREDI II. i III. razreda. Svako od tih rjeenja ima niz prednosti
i nedostataka. Za koje e se rjeenje odluiti, ovisi o nizu okolnosti, a ponajprije o broju uenika u pojedinom
razredu, jer se obino nastoji da u oba odjeljenja bude podjednako djece. Ako podruna kola ima samo jedno
odjeljenje, najee je to kombinacija od tri ili etiri razreda. Rad u kombinaciji od tri ili etiri razreda
najsloenija je varijanta rada u kombiniranom odjeljenju i potrebno je nalaziti rjeenja koja bi ga
pojednostavnila. Svi uitelji koji rade u komb. odjeljenjima posebno istiu problem rada s prvim razredom
poetkom kolske godine.
Uenici prvog razreda u to vrijeme jo nisu osposobljeni za samostalan rad pa s njima uitelj mora raditi
gotovo stalno direktno. U prvokolaca je osobito izraena potreba za igrom i kretanjem to ometa normalan
rad u ostalim razredima. Raspored sati za kombinirano odjeljenje mora biti prilagodljiv. Navode se nastavni
predmeti za pojedini dan, ali ne i njihov redoslijed jer e to uitelj utvrditi u vrijeme pripremanja za nastavu.
Hoe li u jednom razredu prvi sat biti priroda i drutvo, a u drugom matematika ili neki drugi predmet,
najee e ovisiti o sadrajnoj povezanosti, o mogunosti zapoljavanja uenika samostalnim radom, te o
tome obrauje li se novo gradivo ili se ponavlja. Znai, ne mora istog sata u oba razreda biti isti nastavni
predmet. Za komb. odjeljenje dvaju bliih razreda radi se isti raspored za oba razreda jer imaju priblino isti
broj sati za svaki predmet, a i ukupno u tjednu. Sat razredne zajednice uenika i satovi tjelesne i zdravstvene
kulture zajedniki su za sve uenike. Da je planiranje u nastavnom radu vano i prijeko potrebno za uspjean
rad, o tome u naoj pedagokoj praksi nema dvojbe. U razrednoj nastavi postoji godinje planiranje, koje se
obavlja prije poetka kolske godine, mjeseno i tjedno, u toku kolske godine. U godinjem planu nastavni
sadraji propisani nastavnim programom grupiraju se u nastavne cjeline i teme. Nastavni sadraji rasporeuju
se po mjesecima. Osnovni predmet sadrajna osnova za sve ostale predmete- jest priroda i drutvo te se on
planira najprije. On je i tematske osnova za sve ostale nastavne predmete. U komb. odjeljenju usklauju se
sadraji prirode i drutva u pojedinim razredima, nastojei da se slini sadraji obrauju u isto vrijeme.
Pojedini prigodni sadraji planiraju se za vrijeme na koje se odnose (aktualizacija) jer to ini nastavu
ivotnijom i pobuuje vei interes u uenika. Od ponuenih sadraja u nast. Programu i udbenicima uitelj
bira one koji su bliski djeci toga kraja (zaviajnost). Najpogodniji je oblik tematskog (mikroplaniranja) za RN
tjedni plan jer objedinjuje sve nast. predmete i osigurava njihovu meusobnu usklaenost. Kao tema tjedna za
pojedini razred uzima se tema iz prirode i drutva planirana godinjim planom rada. Sluei se nast.
programom, ali i udbenicima i prirunicima, uitelj tjednu temu razrauje na nastavne jedinice. Na slian
nain prema god. Planu uobliuje i nast,. jedinice iz ostalih predmeta za taj tjedan, nastojei da ih sadrajno
vee uz osnovnu temu tjedna. U tjednom planu obavlja se osnovna metodska razrada. Za komb. odjeljenje
planiraju se izvori znanja, sredstva i pomagala kako bi ih mogli na vrijeme pripremiti. Izrada i realizacija
tjednog plana zajedniki je rad uitelja i uenika. U pripremanju uitelja za nast. sat, u tzv. dnevnom
pripremanju, razlikuje se pripremanje i priprava. Pripremanje je iri pojam i obuhvaa niz aktivnosti:
strunu, pedagoku, organizacijsku, materijalno-tehniku, psiholoku pripremu. Priprava je pismeni nacrt nast.
sata i pisanje priprave samo je dio uiteljevog pripremanja. Bez dobre pripreme nastava ne moe biti uspjena,
osobito u komb. odjeljenju. Zato uitelj u komb. odjeljenju mora dosta radnog vremena utroiti upravo na
20
pripremanje nastave. Priprava se pie tako da je vidljiva relativna samostalnost svakog direktnog i indirektnog
rada, artikulacija itavog sata i unutar nje artikulacije za pojedine razrede, izmjena direktne i indirektne
nastave, odreeno trajanje pojedinih etapa sata.
Mora biti saeta, sadrajna i pregledna kako bi je uitelj mogao koristiti za vrijeme izvoenja nastave. Jedan
od velikih problema nastave u naim kolama s istim odjeljenjima je prevelika aktivnost uitelja, a premala
aktivnost uenika u nastavi. U komb. odjeljenjima uitelj direktno (frontalno) moe raditi najvie pola sata
ukupnog nast. vremena u kombinaciji od dva razreda, a u ostalim komb. jo i manje. Sve ostalo nast. vrijeme
mora biti organizirana samostalna aktivnost uenika bez koje nema uspjeha u o-o radu. Za nast. proces bitna
je aktivnost uenika. Zato i nast. metode treba promatrati prema tome koje i kakve aktivnosti uenika
pobuuju. U direktnoj nastavi uglavnom dominiraju perceptivne aktivnosti, a manje su zastupljene praktine i
misaone aktivnosti to je i razumljivo jer one dominiraju u indirektnoj nastavi. Pri izboru nast. sadraja, koje
esto u RN bira sam uitelj, treba paziti i na njihovu idejnu vrijednost, odnosno na mogunosti koje pruaju za
odgojni rad. Rad je jedna od osnovnih vrijednosti u naem drutvu. Danas se esto podcjenjuje fiziki rad,
omalovaavaju pojedina zanimanja. U koli djeca moraju upoznati razliite vrste ljudskog rada i razliita
zanimanja, ali i zavoljeti rad, i umni i fiziki, koji je u naem drutvu jo i te kako potreban. Vano je da uoe
potrebu spajanja fizikog i intelektualnog rada. kola nastoji utjecati i na ciljeve odgojnog djelovanja u
obitelji. Suradnju s obitelji ne valja shvaati jednostrano kao iskljuivi utjecaj kole na obitelj, nego i obratno.
Roditelji bolje poznaju svoje dijete nego to ga poznaje uitelj, dijete je dulje s roditeljima nego s uiteljem.
Zato su odrena zapaanja i sugestije roditelja za kolu dragocjena.
Podruna kola u naem drutvu ima vrlo vanu ulogu. Postojeu o-o djelatnost podrune kole, nastavni rad
u prva etiri razreda O, treba osuvremeniti osiguravanjem boljih materijalnih uvjeta za o-o rad, boljom
razradom didaktiko-metodskih problema rada u komb. odjeljenju, primjerenijim o i o buduih uitelja za rad
u podrunoj koli i komb. odjeljenju te stalnom brigom za permanentno osposobljavanje uitelja koji rade u
tim kolama.
PEDAGOKE MJERE
kola je institucija od osobitog drutvenog znaenja. Njoj je povjeren zadatak o i o mladih narataja u skladu s
temeljnim drutvenim vrednotama i potrebama drutvenog razvoja. kola je, stoga, istovremeno i sredstvo
drutvenog samoouvanja i imbenik drutvene promjene.
kola je profesionalna ustanova drutva koja se brine da svaki ovjek dobije onaj minimum obraz. bez kojeg
ne bi mogao ivjeti, raditi i stvarati. Obitelj i kola imaju zajedniki konani cilj, a to je dobro odgojen ovjek.
RN temelj je osnovnokolskog o i o i cjelokupnog kolskog sustava. Sastavni dio uenja u RN je
razumijevanje i prihvaanje prava i odgovornosti koji za dijete proizlaze iz uenike uloge. U razdoblju od
svoje 6./7. do 10./11. godine, djeca ne ue samo tehnike itanja, pisanja i raunanja, nego se postupno uvode u
sustav spoznaja o ovjeku, drutvu i prirodi te razvijaju spoznajne, moralne i soc. vjetine koje su
pretpostavka za njihovo daljnje kolovanje i njihov osobni razvoj. Narav tih sadraja i nain na koji se oni
pouavaju i ue utjecat e na oblikovanje uenikova svjetonazora i njegovo ponaanje prema sebi, drugima i
zajednici u kojoj ivi. Od trenutka kad dijete ue u kolu mora mu se, radi njega samoga i njegovih osobnih
potreba koje su jednim dijelom identine drugoj djeci, a drugim dio njega samoga, pruiti struna pozornost,
sadraji i postupci kojima se ne sputava, nego potie normalan ili pak poseban razvoj djeteta. Zadaa je kole
i nastave da kolsko uenje preraste u prirodno uenje, gdje god je to mogue, da se u njoj stalno i sve vie
unose dijelovi prirodnog uenja, sa svim prednostima koje ono nosi. Nastava je danas u naim kolama jo
uvijek veim dijelom tradic., iako je na dobrom putu da se to stanje promijeni. Tradicionalna nastava je
kombinacija uiteljevog izlaganja i demonstriranja nastavnih sredstava. U tom obliku nastavnog rada uoava
se dominacija verbalnih metoda, kao i dominantan status uitelja koji prua gotove informacije, uz visok
stupanj voenja uenikog spoznajnog procesa i nedovoljnu aktivnost uenika. Pri preobrazbi tradicionalnog
ustroja nastave u suvremeni, potrebno je nainiti mnoge pomake.
21
Suvremeni se pedagozi slau da se tradicionalna nastava zamijeni suvremenijom u kojoj, umjesto uiteljeva
izlaganja, prevladava otkrivanje uenika, umjesto uiteljeva pouavanja samorad uenika, umjesto izlaganja
problema samostalno rjeavanje problema, umjesto jednoumlja divergentno i stvaralako miljenje.
Vrijednosti za koje se zalae suvremeni svijet proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba, a u sebi ukljuuju
zadovoljavanje biolokih, socijalnih, psiholokih, intelektualnih i duhovnih potreba pojedinca. Svaki
pojedinac ima potrebu za osobnom sreom, za uspjehom i pravdom. Ostvarivanje tih vrijednosti mogue je
samo u uvjetima u kojima vladaju mir, demokracija i tolerancija. No, kad su ti uvjeti narueni iz nekog
razloga, teko je uspostaviti potrebno ozraje i u razredu odrati disciplinu i red. Disciplina je red potreban u
uionici da bi uenici djelotvorno uili. Za disciplinu je najvanije imati na umu da su za postizanje potrebnog
reda vanija umijea djelotvornog pouavanja nego uiteljev odnos prema uenicima.
Ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene, ako obrada nastavne jedinice potie i odrava
ueniku pozornost, zanimanje i sudjelovanja, te ako su aktivnosti izazovne i pruaju realistine izglede za
uspjeh, tad e se uspostaviti potreban red. Umjeno pouavanje temelj je za uspostavu discipline. No, uenici
e povremeno ipak biti neposluni, ak i na satovima najiskusnijih uitelja. Ueniki je neposluh uglavnom
prilino djetinjast. Neke vrste neposluha su brbljanje ili upadice, galama, odsutnost duhom, neizvravanje
zadaa, bezrazlono odlaenje s mjesta, ometanje drugih uenika, kanjenje na nastavu i drugi. Puno su rjei
ozbiljniji tipovi neposluha, kao to su verbalna agresivnost prema drugim uenicima, psovke, neprihvaanje
autoriteta i tjelesna nasrtljivost. Neposluh je, zapravo, spektar na ijem su jednom kraju prilino nevani, a na
drugom prilino ozbiljni postupci. Standard oekivanog ponaanja uenika varira od uitelja do uitelja. No
dobro organiziran sat u sprezi s odnosom utemeljenim na uzajamnom potovanju i razumijevanju svest e
ueniki neposluh na najmanju mjeru. Pretpostavlja se da e svi uenici rado uiti i da e se loe vladati tek
kad za to postoje posebni razlozi ili motivi. Stoga je zadaa uitelja uenicima olakati koliko je mogue da se
dobro vladaju. Najvaniji uzroci neposluha u razredu su dosada (ako su aktivnosti organizirane tako da ne
uspiju pobuditi i odrati ueniko zanimanje), dugotrajan umni napor, nemogunost da se izvri aktivnost (ako
je aktivnost preteka za uenika), drueljubivost uenika, emocionalni problemi, negativan odnos prema
kolskom uspjehu, nedostatak negativnih posljedica. Klju za uspostavu dobre discipline u razredu je u tome
da uenici prihvate da uitelj ima pravo upravljati njihovim ponaanjem i napretkom u uenju. Pedagoke
mjere koje se mogu izrei uenicima koji su kontinuirano nepodobnog ponaanja su: opomena, ukor, strogi
ukor i preseljenje u drugu osnovnu kolu. Prijedlog za donoenje pedagokih mjera mogu dati razredni i
predmetni uitelji i razrednik, struni suradnik i ravnatelj, razredno i uiteljsko vijee, voditelji pojedinih
programa, razredna zajednica. Prijedlog za podnoenje pedagokih mjera podnosi se usmeno ili pismeno. U
prijedlogu se moraju poblie istaknuti i obrazloiti razlozi zbog kojih se predlae donoenje pojedine
pedagoke mjere. Kaznene pedagoke mjere izriu se uenicima radi sprjeavanja i otklanjanja negativnih
pojava, nemarnog odnosa uenika prema o-o radu i uenju, krenju discipline i nekulturnog i neprimjerenog
ponaanja, nemarnog i namjernog oteenja dravne i privatne imovine i ponavljanja povreda uenikih
dunosti i obveza.
Opomena se izrie zbog ometanja drugih uenika u uenju i praenju nastave, nediscipline na nastavi,
neopravdanog izostajanja s nastave ili drugih aktivnosti, ometanja uitelja u vrijeme odravanja nastave i
drugih oblika o-o rada, neredovitog noenja kolskog pribora, a opomenu izrie razrednik. Ukor je snanija
pedagoka mjera od opomene i izrie ga razredno vijee. Strogi ukor je jo snanija pedagoka mjera od ukora
i izrie ga uiteljsko vijee. Preseljenje u drugu kolu je najtea pedagoka mjera koju izrie uiteljsko vijee.
Tu odluku ono izvrava u dogovoru i uz suglasnost osnovne kole u koju uenik moe biti preseljen. Izreene
pedagoke mjere unose se u imenik i ueniku knjiicu. Organ koji je donio mjeru moe, ukoliko ocijeni da je
donijeta mjera imala ispravan uinak na uenika i postigla eljenu svrhu, na kraju obrazovnog razdoblja
donijeti odluku o brisanju izreene mjere. Pedagoke mjere suprotne kaznenim su usmena i pismena pohvala i
nagrada. Tijekom pohaanja kole uenik moe biti predloen i usmeno ili pismeno pohvaljen ako savjesno i
odgovorno izvrava uenike obveze, redovito pohaa nastavu i sudjeluje u o-o programima i drugim
22
aktivnostima, uspjeno ui i primjerenog je ponaanja, postie naroite uspjehe u kolskim i izvankolskim

aktivnostima, uspjeno i aktivno surauje s uiteljima i uenicima tijekom izvoenja o-o procesa, kulturno se
ophodi, tolerantan je i solidaran, uvaava sudionike o-o procesa, izuzetno se zalae u uenju, u skladu sa
svojim mogunostima i sposobnostima. Odluku o usmenoj pohvali donosi razredno, a o pismenoj pohvali
uiteljsko vijee. Odluke o pohvaljivanju uenika mogu se objaviti i povodom obiljeavanja odreenih
blagdana, dana kole, dogaaja ili na kraju obrazovnih razdoblja. Uenici takoer mogu biti nagraeni prema
prijedlogu djelatnika i organa kole. Odluku o nagradama donosi uiteljsko vijee.
Nagrade mogu biti: knjige, slikovnice i drugi grafiki vrijedan materijal, umjetnike slike, skulpture, albumi,
kolski pribor, portski rekviziti, ulaznice za kino, kazalite, portske i druge priredbe, izleti, alati za rad i
drugo, a sredstva za njih odobrava ravnatelj. Nain, postupak i tijela za donoenje pedagokih mjera utvruju
se opim aktom kole, tonije Pravilnikom o pedagokim mjerama kojeg donosi kolski odbor. Svaki uitelj u
svojoj funkciji razrednog uitelja mora imati na umu da je istodobno i pedagog. Stoga, kao to brine o
uenikom napretku u uenju, istodobno mora paziti i na njihovo vladanje i stajalita, osobni i drutveni
razvitak i njihove individualne potrebe. Rjeavanje problema uenikog neposluha nije samo pitanje
discipline nego je povezano i s pedagokim obvezama uitelja. Osim toga, treba pripaziti i na udno ueniko
ponaanje koje ne ugroava disciplinu ili se ne smatra neposluhom, npr. pretjerana stidljivost, sporost u radu,
esta zamiljenost, koji ne ometaju nastavu, ali se moraju uoiti u nastavi i ispitati. Omjer pozitivnih i
kaznenih pedagokih mjera nije pravilan. Prema broju, vie je pozitivnih pedagokih mjera, to i jest dobro,
no kaznene mjere zauzimaju vie prostora i pozornosti jer se uvijek trai i neko dodatno rjeenje koje prati
pojedinu mjeru. Vei dio vremena se utroi na donoenje kaznene pedagoke mjere.
Oko pozitivnih se ne treba puno objanjavati jer se obino donose vrijednim i marljivim uenicima i njihov
uspjeh ne predstavlja problem koji se treba rijeiti. Trebalo bi vie poticati i govoriti o tom uspjehu to bi
potaklo druge uenike na bolji i kvalitetniji rad pa bi se moda izbjegle nepoeljne kaznene pedagoke mjere.
NASTAVNA NAELA
umjetnik u voenju ljudi, naroito mladih, a jo vie onih najmlaih. kola je institucija od osobitog
drutvenog znaenja. Njoj je povjeren zadatak o i o mladih narataja u skladu s temeljnim drutvenim
vrednotama i potrebama drutvenog razvoja. kola je, stoga, istovremeno i sredstvo drutvenog samoouvanja
i imbenik drutvene promjene. kola je profesionalna ustanova drutva koja se brine da svaki ovjek dobije
onaj minimum obrazovanja bez kojeg ne bi mogao ivjeti, raditi i stvarati. Obitelj i kola imaju zajedniki
konani cilj, a to je dobro odgojen ovjek. Razredna nastava temelj je osnovnokolskog o i o i cjelokupnog
kolskog sustava. Sastavni dio uenja u razrednoj nastavi je razumijevanje i prihvaanje prava i odgovornosti
koji za dijete proizlaze iz uenike uloge. U razdoblju od svoje 6./7. do 10./11. godine, djeca ne ue samo
tehnike itanja, pisanja i raunanja, nego se postupno uvode u sustav spoznaja o ovjeku, drutvu i prirodi te
razvijaju spoznajne, moralne i socijalne vjetine koje su pretpostavka za njihovo daljnje kolovanje i njihov
osobni razvoj. Narav tih sadraja i nain na koji se oni pouavaju i ue utjecat e na oblikovanje uenikova
svjetonazora i njegovo ponaanje prema sebi, drugima i zajednici u kojoj ivi. Od trenutka kad dijete ue u
kolu mora mu se, radi njega samoga i njegovih osobnih potreba koje su jednim dijelom identine drugoj
djeci, a drugim dio njega samoga, pruiti struna pozornost, sadraji i postupci kojima se ne sputava, nego
potie normalan ili pak poseban razvoj djeteta. Uspjeh cijelog o-o procesa, ostvarenje planiranih zadaa te
postizanje konanog cilja uvelike ovisi o uitelju.
23
Osim strunosti, uiteljeva strpljivost, usklaenost njegovih stavova i ponaanja, njegova briga za napredak
svakog pojedinog uenika, otvorenost i spremnost na suradnju, snoljivost na razlike u razredu, jednak pristup
svim uenicima, potivanje dostojanstva i kulturnog podrijetla uenika kao i kolega i uprave kole, najvaniji
su poticaji i izvori uenja u koli. Struno usavravanje potrebno mu je kako bi ovladao novim znanjima i
vjetinama pouavanja, ali je vrlo vano i kako uitelj vidi sebe, svoj posao i uenike iji su mu razvoj drutvo
i roditelji povjerili. Najvanija zadaa uitelja je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postie
pedagoke rezultate za svakog uenika. Uiteljeva osjetljivost za uenike potrebe vjerojatno je najvanije od
svih umijea uspjenog pouavanja. To se odnosi na sposobnost uitelja da planira nastavne satove,
prilagouje i modificira svoju nastavu u skladu s time kako e nastavni sat doivjeti razni uenici, a sve u elji
da potakne njihovo uenje. Na poetku sata, svaki uitelj bi trebao znati kakve pedagoke ciljeve eli postii i
kako e taj sat omoguiti postignue tih ciljeva. Da bi se postigli ciljevi, kako jednog, tako i svih ostalih
nastavnih sati, potrebno je dobro planiranje i priprema uitelja za njihovu provedbu. Planiranje i pripremanje
su sastavni dijelovi uiteljeva rada i vrlo su bitni za izvoenje neposrednog o-o procesa, ali i sastavni dio
njegova strunog i pedagokog usavravanja. Uitelj planira i programira itav o-o proces i to na nivou
godinjeg (makroplaniranje), mjesenog i tjednog planiranja (mikroplaniranje),a posebna se panja posveuje
dnevnom pripremanju za neposrednu nastavu. Upravo je ono preduvjet dobro izvedenog o-o procesa. Pri
organizaciji i izvoenju o-o procesa treba uzimati u obzir i odreena naela koja su nastala kao rezultat
prouavanja toga procesa, i koja predstavljaju smjernice za aktivnosti uenika i uitelja. Bez obzira na njihov
slijed, i u organizaciji o-o procesa u suvremenoj koli treba potovati naelo aktivnosti i stvaralatva. To znai
da o-o proces treba realizirati tako da je omogueno i osigurano aktivno sudjelovanje uenika i uitelja, a ono
je mogue ako i u organizaciji i u izvoenju, osim uitelja, sudjeluju i uenici. Naelo ekonominosti odnosi
se na racionalno troenje vremena i materijalnih sredstava. Za upoznavanje Plitvikih jezera bilo bi korisno da
uenici dou u taj kraj i izravno ga upoznaju, ali to uenicima koji bi morali dugo putovati ne bi bilo
ekonomino. Ipak, posjet Plitvikim jezerima moe se organizirati, to ba i nije mogue za upoznavanje Alpa
ili Afrike. Uz ekonominost istovremeno treba uzimati u obzir i naelo adekvatnosti.
Katkad e biti adekvatnije potroiti neto vie vremena, pa i novca, da bi se postigli odreeni odgojni ili
obrazovni zadatci. Naelo primjerenosti odnosi se na prilagoavanje organizacije o-o procesa dobi djece i
njihovim psihofizikim karakteristikama. Mlaoj djeci odgovara ea promjena aktivnosti, a ne odgovara im
sjedilaka nastava. Starijim uenicima potrebno je dati vie samostalnosti i mogunosti vlastitog izbora. Ovo
se naelo odnosi i na primjerenost organizacije i izvoenja zadatcima i sadrajima.
Tako za radne i tehnike aktivnosti treba neto due vrijeme, a za vjebanje, npr. stranog jezika bolje je krae
vrijeme, ali ee. Naelo integracije uz sadrajni ima i organizacijski aspekt koji se ogleda u zahtjevu da se
pojedino vremensko razdoblje (godina, mjesec, tjedan, dan) sagledaju u svojoj kompleksnosti i specifinosti.
Uz njega je vezano i naelo diferencijacije koje, osim ovoga globalnog pristupa, naglaava i potrebu
mikrostrukturiranja o-o procesa. Naelo individualizacije zahtjeva takvu organizaciju i izvoenje o-o procesa
koja e omoguiti svakom pojedinom ueniku zadovoljavanje njegovih specifinih interesa i potreba, te
postupno izrastanje u autentinu linost. To istovremeno znai omoguavanje uitelju da on u o-o procesu
pokae svoju autentinu linost, pa moemo govoriti o naelu personalizacije. O-o proces je takoer i proces
urastanja pojedinca u kolektiv pa to naglaava naelo socijalizacije. Posebnu pozornost zauzima naelo
zaviajnosti ili ivotne blizine. Tim principom se ostvaruju poznata didaktika pravila od poznatoga
nepoznatome, od blieg daljem, od jednostavnog sloenome, od lakeg prema teem. Naelo zaviajnosti
ostvaruje se povezivanjem nastave s uenikim okruenjem. Zaviaj obuhvaa naselje i prostor kraj oko
kole koju uenik polazi. Iz djetetove psihologije proizlazi zahtjev da uenik u koli treba najprije upoznati
svoj zaviaj. Neposrednim promatranjem i prouavanjem zaviaja uenici niih razreda, ne samo da upoznaju
stvari i pojave u zaviaju, ve je to temelj za razumijevanje pojava i izvan zaviaja koje nisu pristupane
neposrednom promatranju. U niim razredima sva nastava ima znaaj zaviajnosti. Pojam zaviaja za djecu
se, usporedno s njihovom dobi, postupno iri i sadrajno bogati. Naelo cjelovitosti u nastavi nastoji odraziti
24
jedinstvo pojava u koli, roditeljskom domu, okoliu, zaviaju i domovini, to je u suglasju s dominirajuom
znanstveno-tehnolokom revolucijom u edukaciji, filozofijom koja zahtjeva povezivanje i preklapanje
prirodnih znanosti, drutvenih znanosti i tehnologije. Sadraji i metode rada trebali bi omoguiti da uenik u
niim razredima spozna cjelovito svoje okruenje. Zato su sadraji cjeloviti, sveobuhvatni kompleksni.
Prevladava fenomenoloki orijentirana integracija, koja jednu pojavu promatra u cjelovitosti. To naelo
najbolje se moe primijeniti u nastavi prirode i drutva. Na primjerima odreenih tvari i pojava (vode, zraka,
tla) te zbivanja u prirodi upoznaju se sklopovi i uzrono-posljedine veze koje pojavu ine cjelovitom i
povezanost te pojave sa ivotom ljudi u prirodi i drutvu. Nastavni sadraji prirode i drutva integrirani su u
niz predmetnih cjelina. Svaka predmetna cjelina treba odgovoriti na temeljna pitanja njezine strukture i
razvoja, odravanja ravnotee i unutarnje razmjene, te pokazati njezino sadrajno ili stvarno, logiko,
vremensko i psiholoko jedinstvo.
O-o proces ima svoju strukturu, a budui da je rije o procesu (zbivanju, dogaaju), to nije statina nego
dinamina struktura. Pokretai su tog procesa, nositelji te dinaminosti, osnovni sudionici: uenici i uitelji,
ali na njega utjeu i drugi initelji. Poznavanje strukture vano je za razumijevanje dinamike o-o procesa, ali i
za ovladavanje njime. Za uspjeno izvoenje o i o vano je poznavati sve elemente o-o procesa, njihove
meusobne odnose, ali i njegovu dinamiku koja se ostvaruje etapama o-o procesa. U te elemente spadaju i
naela kojih se u nastavi treba pridravati i koja treba uzimati u obzir pri planiranju i pripremanju nastave.
INDIKATORI KVALITETE DOBRE NASTAVE
JASNO STRUKTURIRANJE
Indikatori: u razumljivom jeziku nastavnika i uenika; u jasnoj definiciji uloga sudionika; u dosljednosti
kojom se nastavnik pridrava vlastitih najava; u jasnoi postavljenih zadataka; u jasnom oznaivanju
pojedinih koraka u nastavi; u jasnom razlikovanju nastavnih faza u kojima je aktivan nastavnik i u kojima su
aktivni uenici; u vjetom ritmiziranju nastavnog tijeka i ubacivanju predaha; u potivanju pravila i primjeni
rituala; u reiji prostora prilagoenoj cilju, sadraju i metodama nastave.
VISOK UDIO STVARNOG VREMENA UENJA
Indikatori: Veina uenika aktivno prati nastavu. Veini uenika sitnice ne odvlae pozornost. Ne vlada
dosada. Nastaju sadrajno bogati rezultati rada koji zadovoljavaju postavljene zadatke. Pojedini sati, dnevni i
tjedni raspored slijede vlastiti, didaktiki uspostavljen ritam. Aktivne faze uenja izmjenjuju se sa stankama za
odmor. Rijetko je ometanje discipline. Doputene slobode nisu zlorabljivane. Nastavnik se ne udaljuje od
predmeta. Ne ometa uenike u uenju.
POTICAJNO OZRAJE ZA UENJE
Indikatori: Nastavnik se ophodi prema uenicima s potovanjem. Nijedan uenik nije diskriminiran zbog loih
ocjena. Uenici pri uenju uvaavaju jedni druge i meusobno si pomau. Nema agresivnog ponaanja
pojedinih uenika prema drugima. Uenici se meusobno ne vrijeaju. Nema davanja prednosti pojedinim
uenicima ili zapostavljanja drugih. Nema mnogo suparnitva i borbi za mo izmeu skupina uenika. Nema
prikrivene diskriminacije uenika. Postoje jasno definirane razredne dunosti. Uenici se meusobno
opominju da potuju zajedniki dogovorena pravila. Ponekad se smiju.
JASNOA SADRAJA
Indikatori: informativni uvodi u nastavu, monitoring, usredotoivanje na postavljenu temu bez skretanja i
odstupanja, ukljuivanje, kontrastiranje i daljnje razvijanje prethodnih iskustava i svakodnevnih predodaba
uenika, sklonost radu na zidnoj ploi, iste biljeke i zapisi radnih rezultata u biljenicama i laptopima,
primjena prikladnih medija, rad s modelima, metaforama i zornim prikazima, inteligentan pristup
pogrekama, utvrivanje privremenih rezultata, redovita ponavljanja i saimanja (po mogunosti od uenika).
USPOSTAVLJANJE SMISLA KOMUNIKACIJOM
25
Indikatori: Uenici pozorno prate nastavu. Uenje doivljavaju ugodnim. Uspijevaju ukljuiti i dalje razvijati
svoje strune i interdisciplinarne interese. Sami od sebe poseu za prethodnim nastavnim temama i ugrauju
ih u novu nastavnu temu. Vjeruju nastavnikovu izlaganju i nadovezuju se na sadraje. Zauzimaju osobna
gledita. Postavljaju kritika i dodatna pitanja. Razmiljaju o vlastitom procesu uenja. Primjereno vrednuju
kvalitetu svojih radnih rezultata.
RAZNOLIKOST METODA
Indikatori: Primjenjuje se bogatstvo raspoloivih tehnika insceniranja. Primjenjuju se raznoliki obrasci
djelovanja. Tijek nastave oblikuje se u varijabilnim oblicima. Vanost temeljnih oblika nastave je
uravnoteena.
INDIVIDUALNO POTICANJE
Indikatori: Uenici rade na razliitim zadacima i dobro napreduju u okviru svojih mogunosti. Postoje razni
nastavni materijali i radna pomagala ovisno o temi, interesima i sposobnostima uenika. Uenici s
potekoama u uenju dobivaju dodatnu pomo Svi su, osobito slabiji uenici, poticani na razmiljanje o
svom napretku. Redovito se prikupljaju povratne obavijesti o uenju. Uenici sa zdravstvenim tekoama
dobivaju radne zadatke pram svojim sposobnostima. Dobri uenici imaju pravo i mogunost biti osloboeni
rutinskih zadataka i raditi na vlastitim teitima. Uenici daju potporu jedni drugima u uenju. Nastavnik
objanjava svakom ueniku postignua koja se od njega oekuju i pomae mu da ih ostvari.
INTELIGENTNO VJEBANJE
Indikatori: Vjeba se esto, ali kratko. Na raspolaganju je dovoljno vremena. Postoje zajedniki dogovorena
pravila kojih se pridravaju i nastavnik i uenici. Vlada ugodno, mirno i usredotoeno radno ozraje.
Ometanja nastave su rijetka. Uenici su shvatili to trebaju vjebati. Zadaci za vjebu diferencirani su po
osobama, ciljevima ili metodama. Primjenjuju se zanimljivi materijali. Uenici nose potreban pribor za
vjebu. Nastavnik promatra rad uenika i tamo gdje je potrebno prua pomo. Uspjeh uenika u vjebanju se
pohvaljuje. Domae zadae se kontroliraju i ocjenjuju.
TRANSPARENTNOST OEKIVANIH POSTIGNUA
Indikatori: Nastavnik raspravlja s uenicima o postignuima koja oekuje. Povratna informacija o
postignuima slijedi odmah i diferencirano. Povratna informacija je izraena jasnim rijeima. Uenici tijekom
nastave uvijek znaju to im je zadatak, a ako ne znaju onda pitaju. Upoznati su sa stupnjem teine zadataka i
ga znaju sami odrediti. Primjenjuju se razliiti oblici provjere. Svaki oblik se objanjava. Pismene provjere se
pravodobno najavljuju. Uenici iznose vlastite prijedloge za provjeru postignua. Nastavnik promatra rad
uenika i tamo gdje je potrebno prua pomo. Uspjeh uenika u vjebanju se pohvaljuje. Domae zadae se
kontroliraju i ocjenjuju.
PRIPREMLJENA OKOLINA
Indikatori: DOBAR RED (Uredna i pospremljena uionica. Uenici su ponosni na svoju uionicu. Razina
buke je primjerena radnom procesu. Uenici se brino odnose prema materijalima.), FUNKCIONALNA
OPREMA (Ploa je ista. Nastavnik stoji ispred kada govori, a povlai se kada moderira. Rasvjeta i akustika
su ekonomino oblikovane, prozraivanje funkcionira.), UPORABLJIVA NASTAVNA SREDSTVA (Potrebni
materijali su nadohvat ruke. Materijali imaju svoje stalno mjesto uvanja. Na panoima su prikazani rezultati
rada. Na zidovima su plakati koje su izradili uenici. Nastavna tehnika funkcionira.)
ESTETSKO UREENJE KOLE I UIONICE
O estetskom ureenju kolskog prostora uvelike ovisi i uspjenost odgojno obrazovnog procesa.
U kolskoj zgradi treba urediti razliite prostore za uenje, druenje, igranje i rad.
Prostori za uenje i rad predvieni su za grupni i individualni rad, za rad manjih grupa uenika (est do deset
uenika) i okupljanje velikih skupina uenika (katkad tri do etiri stotine).
U novije kolske zgrade ulazimo u veliko predvorje iz kojeg se hodnicima ili stubitem odlazi u ostale
dijelove zgrade. To nije prostor samo za prolaz nego za raznovrsne funkcije. Postavljanjem stolaca, taj se
prostor pretvara u dvoranu za tri ili vie stotina osoba, a iznoenjem opreme to je prostor za ples i zabavu
26
mladih. U vrijeme svakodnevnog rada tu su klupe za sjedenje sa stolovima na kojima je i raznovrsni tisak, to
ga uenici donose od kue ili ga kupuje kola.
Negdje u kutu takva predvorja moe biti i manja prodavaonica za uenike potrebe.
U pravilu, uz sredinje predvorje planira se i ureuje biblioteno-informacijski centar kole.
SUVREMENA UIONICA
Organiziranje odgojno-obrazovnih aktivnosti u poetnim razredima osnovne kole (tri ili etiri prva razreda)
po sustavu razredne nastave s jednim uiteljem ima odreene pedagoke i metodike prednosti. Kako se te
aktivnosti odvijaju najee u jednoj razrednoj uionici, potrebno je navesti i neke didaktike napomene o
ureenju takve uionice.
Univerzalne (klasine) uionice za razrednu nastavu bile su ureene uz pretpostavku da e u njoj uenici
preteno sjediti, sluati, gledati i pisati (prepisivati s ploe). Suvremena kola se ne zadovoljava takvim
pasivnim poloajem uenika u nastavi, ve se zauzima za vie komuniciranja i dogovaranja uenika
meusobno i uenika s uiteljem te vie tzv. aktivnog uenja i konkretnog rada uenika. U takvoj koli ne
moe dominirati frontalna predavaka nastava u kojoj uenici sjede ,,u potiljak", a uitelj oekuje da se muha
uje u zraku dok on predaje". Uitelji su, naime, brzo uoili da priroda djejeg ivota ne podnosi vojniko
postrojavanje, niti bilo kakvu slinu krutu organizaciju i ponaanje. Tako su polako u uionice za prve razrede
doneseni tepisi za igranje na podu, te oprema za raznovrsne igre, iako su igre i igrake ranije bile pojmljive
samo za djeji vrti i kolsko dvorite.
Specijalizirane uionice za razrednu nastavu trebaju, osim lako pokretljivog namjetaja za sjedenje, pisanje i
crtanje, imati i drugu opremu koja omoguuje fleksibilnije oblike i pedagoki vrednije strategije rada. Stolovi
i stolci moraju veliinom biti primjereni fizikoj razvijenosti uenika, jer e na tim stolcima djeca sjediti
nekoliko stotina sati godinje (unato preporukama da se mnoge pedagoke aktivnosti mogu provoditi i u
kolskom dvoritu, odnosno u prirodnoj sredini).
Osim stolova i stolaca u takvoj je uionici mala priruna biblioteka. Najee je to ormar u kutu s jednim
stolom i dva stolca za individualni rad. Osim osnovnih udbenika za razredno odjeljenje koje tu najvie
boravi, tu su jo djeje enciklopedije, djeji listovi, te lektira i nastavni listovi za individualni i
individualizirani rad.
U drugom kutu, ili neposredno uz biblioteni dio, u takvim se uionicama ureuje i kuti za igranje. Tepih po
sredini uionice i taj kuti za igru zadovoljavaju prirodnu potrebu djece da pri igri i uenju zauzimaju poloaje
koji im se ine najpogodnijima. Brojne didaktike igre djeca e radije igrati sjedei na podu nego za stolom.
Na podu e katkad crtati, sluati nastavnikovo prianje i gledati televizijsku emisiju.
Vaan dio opreme u specijaliziranim uionicama za razrednu nastavu jesu i panoi na bonom zidu, vieizvorni
sklopovi za neke osnovne teme iz programa, te ormarii za ostavljanje dijela ili itave opreme, kako uenici
ne bi nepotrebno vukli svu opremu od kue u kolu i obratno. Vaan su dio opreme specijalizirane uionice za
razrednu nastavu i raznovrsne didaktike igre za koje e materijal izraivati sami uenici, nastavnici i uenici
viih razreda osnovne kole u sklopu programa tehnikog odgoja, a neto e se i kupiti. U nekim se kolama
njeguje praksa da svaki uenik donese od kue neku igraku ili igru, koje mogu posluiti u didaktike svrhe,
te knjige i djeje listove za prirunu razrednu biblioteku.
Biblioteno informacijski centar
ivimo u svijetu informacija." To je fraza koja se ponavlja u brojnoj strunoj literaturi naeg vremena. Medu
ciljevima odgoja i obrazovanja istiu se oni koji se odnose na obvezu kole da uenika priprema za traenje i
selekciju informacija, te da ih osposobljava za rjeavanje problema. Ti ciljevi trae preorijentaciju kolskih
aktivnosti sa sjedenja, sluanja i gledanja na sasvim drukije strategije rada.
Za biblioteno-informacijski centar u suvremenoj se koli obino odreuje mjesto uz sredinji hol. Sastoji se
obino od vie funkcionalnih prostora za individualni i grupni rad, te prostora za smjetaj medija.
27
ivi kuti vivarij - dio ive prirode u koli. To su biljke i ivotinje koje uenici i uitelji uzgajaju u koli u
uvjetima slinim izvornoj stvarnosti. Slui za promatranje, izvoenje pokusa, opisivanje, te stjecanje
praktinih znanja o uzgoju biljaka i ivotinja. Zbog toga ga treba smjestiti da bude pristupaan svim
uenicima za promatranje.
Od biljaka u ivom kutiu mogu se uzgajati ukrasne biljke (estetska uloga) i kulturne biljke (graak, grah,
penica, kukuruz) za izvoenje pokusa i istraivanje razvitka i uvjeta ivota. ivotinje se dre u akvariju,
terariju i insektariju. To mogu biti: ribice, kornjae, abe, gujavice, pauci, mravi, leptiri Kroz promatranje i
praenje biljaka i ivotinja u ivom kutiu uenici razvijaju upornost i strpljivost, te smisao za istraivanje
prirode.
kolska zaviajna zbirka - ini ju skupljeni materijal koji je izloen u odgovarajuem prostoru kole. Materijal
skupljaju uenici i uitelji iz njihovog okruenja. Koriste se kao izvorna stvarnost, tj. neposredan izvor znanja
u ostvarivanju nastave. Tako se obogauje znanje uenika. Uenici razvijaju svoje sposobnosti i radne navike.
U njoj se trebaju nai predmeti i dokumentacija o prirodi, povijesti i kulture zaviaja. Prikupljajui i
upoznajui predmete iz uenikova zaviaja pobuuje se ljubav prema zaviaju, a time i ljubav prema
domovini.
Ostali prostori u koli garderoba (usvajanje kulture stanovanja), k kuhinja (upoznavanje s kuanskim
aparatima), blagovaonica (usvajanje zdravstveno-higijenske i kulturne navike), k. radionice za tehniki odgoj
(upoznavanje sa strojevima, prakt. rad), k. sportska dvorana (usvajanje zdrav.-hig. navike).
kolsko dvorite - most izmeu prirodne sredine i kolske zgrade. Ono ima vanu pedagoku funkciju, to nije
prostor na kojem uenici oekuju poetak nastave ili provode odmore. Osim igre i odmora tu se trebaju
izvoditi i raznovrsne nastavne aktivnosti.
U kolskom dvoritu obino se planiraju prostori za odmor, etnju, igru i uenje. Uz kolu se nalaze i igralita,
atletske staze, skakalita, bacalita, slobodne zelene povrine, bazeni, poligoni. Klupe za odmaranje mogu biti
razbacane uz staze za etnju, ispod drvea, ali i grupirane. Postavljanje raznih sprava za penjanje, provlaenje,
ljuljanje, drvene kuice za sakrivanje, pjeanici, te pomagala za nastavu TZK. Dio prostora moe biti
asfaltiran i betoniran.
Planiranje prostora za igru prvokolaca odvojeno od odraslih uenika. Izvoenje nastave u kolskom dvoritu
iz svih nastavnih podruja. kolsko dvorite je ogledalo i nastavnika i uenika, ono je veza izmeu kole i
prirode, kole i ivota. Stvaranje botanikih vrtova. Postavljanje koeva za otpatke. Svako odjeljenje zaduuje
se za odravanje istoe jednog dijela dvorita.
Uenici u kolskom dvoritu mogu izvravati raznovrsne pedagoke zadatke, radne zadatke, zadatke vezane
uz uenje, rekreaciju, umjetniko stvaranje. Lijepo ureena unutranjost i istoa kolskog prostora pozitivno
utjee na odgoj i obrazovanje uenika.
Dananja hrvatska kola se okree trendovima suvremene kole. Radi ogranienja jo uvijek ne dostie nivo
koji bi u potpunosti odgovarao psihofizikim zahtjevima djece niih razreda O. Upravo zbog toga posebnu
vanost zauzima mjesto uitelja koji svojom kreativnou i otvorenou misli moe uvelike utjecati na
rjeavanje tog problema. Ve u dananjim kolama postoji lako pokretljiv namjetaj, panoi, a hoe li uitelji to
znati iskoristiti i hoe li djeci dozvoliti donoenje igraaka i sl. ovisi samo o njemu. Uitelj koji poznaje
psihofiziku strukturu djeteta i poznaje njihove mogunosti i djeju igraku moe iskoristiti kao znaajan
didaktiki materijal. Razvijajui takvo shvaanje i kod roditelja te zajednikim naporom mogue bi bilo
ostvariti sve uvjete za suvremenu specijalnu uionicu u RN prikazanu u teoriji.
SOCIJALIZACIJA UENIKA NA POETKU KOLOVANJA

28
U o-o procesu uenici usvajaju drutveno korisne i poeljne obrasce ponaanja. U tom se procesu stjeu i
osobine svojstvene lanovima zajednice u kojoj ive. Taj proces se zove socijalizacija, a podrazumijeva i
prenoenje na pojedinca normi ponaanja, motiva, vrijednosti i obrazaca ponaanja koji se u njegovoj okolini
smatraju prihvatljivima, ispravnima i moralnima.
Socijalizaciju moemo odrediti kao proces formiranja identiteta u tijeku kojeg osoba u interakciji sa okolinom
usvaja znanja, vjetine, navike, stavove, vrednote i dr. spoznaje koje su joj potrebne za uspjeno
funkcioniranje u okolini u kojoj ivi.
Glavni psihiki proces socijalizacije je uenje i to razliitih vrsta i kombinacija. Socijalna okolina, kao
najvaniji imbenik odgoja, utjee na pojedinca svojim razliitim sadrajima: znanjima, uvjerenjima,
stavovima, shvaanjima itd.
Proces socijalizacije zbiva se djelomino spontano, a djelomino i uz organizirano djelovanje okoline i
odraslih. Postupci kojima se okolina koristi u odgajanju su uvjeravanje i prinuda. Osoba se vlada i mijenja
svoje ponaanje u ovisnosti o nagradi i kazni koje iz takvog ponaanja proistjeu. Meutim, odgajanje se
dogaa i bez iije intervencije. Tako, na primjer, oponaanje tuih postupaka, odijevanje, uvjerenja itd. moe
biti potpuno nenamjerno, spontano i nesvjesno. Vrlo je vano u kakvoj socijalnoj okolini dijete raste jer je
uvijek izloeno utjecaju uzora iz te okoline, koje e namjerno ili nenamjerno imitirati.
Kao sredstva socijalnog utjecaja mogu posluiti razliiti oblici govora, verbalnog i neverbalnoga, iva ili
pisana rije, masovni mediji, mimika lica, prijetei i odobravajui pokreti ruku itd. Kakvi e biti rezultati
socijalnih utjecaja na pojedinca ovisi o sadrajima, postupcima,sredstvima te oblicima socijalnih initelja
(obitelj, vrnjaci, susjedi...) ali i o opoj, kulturno-politikoj klimi. Za socijalizaciju je posebno vano vrijeme
odrastanja, i to jednako rani odgoj i obrazovanje do polaska u kolu, zatim poetne godine obveznoga
kolovanja, te predpubertetsko i pubertetsko razdoblje.
Prvi razred O svakako je jedno od sloenijih i i metodiki vanijih vremenskih razdoblja tijekom
cjelokupnog kolovanja. Djeca,u dobi izmeu 6-7 god., u 1. raz., doivljavaju prvu veliku promjenu u
socijalnom i drutvenom razvoju koju im stariji nameu izvana. Bezbrino predkolsko djetinjstvo zamjenjuju
organiziranim kolskim radom, a u njihovu ivotu odjednom vani postaju uenje, organizacija, odgovornost,
suradnja, stega, natjecanje, tenja za to boljim rezultatima. Ma koliko im ivot jo uvijek bio proet igrom,
ulazak u podruje ozbiljnog i odgovornog ivota moramo olakati primjerenim pristupom koji im ne e
pokvariti djetinjstvo i koji e uzeti u obzir njihove razvojne osobitosti i nedovoljnu sposobnost da razlue igru
od obaveze i matu od zbilje. Polaskom djeteta u kolu ono proiruje svoje socijalne odnose. U veini
sluajeva vrlo dobro se prilagoava novoj socijalnoj razini, a pogotovo ako je ve u predkolskim ustanovama
nauilo slagati se s vrnjacima. k. dijete ivi u malim ili veim grupama. Djeca jo ne razvijaju izraenija i
individualna prijateljstva. Ve je za tu dob karakteristina upravo grupna povezanost. Upravo ta pripadnost
djeteta djejoj grupi ima i svoje dublje razvojno znaenje. Dijete se upravo sada poinje odvajati od odraslih,a
vre se povezuje sa svojim vrnjacima. To povezivanje primjeujemo u uvstvenom pogledu,a zatim u
pogledu imitacije i identifikacije. Djeca se meusobno oponaaju i esto se dijete poistovjeuje s grupom
svojih vrnjaka. Meutim,uvijek ima jedan dio djece koja nisu bila socijalno prilagoena na ranijim uzrastima,
pa sada ona mogu biti neprilagoena i u kolskom periodu. Takva djeca trebaju to prije stei prijatelje meu
vrnjacima, a u tome im mogu pomoi roditelji i uitelji. Neka se djeca jednostavno ne mogu ukljuiti u ve
postojee djeje grupe, ve ostaju izvan njih kao usamljeni pojedinci. To je tetno za daljnji socijalni razvoj te
djece. Ako nastavnik primijeti da takvih pojedinaca ima vie, moe pokuati od njih formirati novu grupu.
Odnos odraslih prema djejim grupama treba biti vrlo tolerantan. Jedna od najveih pogreaka roditelja ili
nastavnika u tom pogledu je pokuaj razbijanja grupa ili nasilnog odstranjivanja pojedinih lanova iz njih.
Ako nastavnik smatra da je ta grupa negativna, valja je odgovarajuim odgojnim djelovanjem uiniti
pozitivnom, privui je korisnim zanimanjima i aktivnostima. Pri tom je vrlo vano ouvanje njezine
unutranje povezanosti i solidarnosti, te njezine strukture. kola moe najvie pridonijeti razvoju ugodne
radne atmosfere u razredu i u obrazovanju socijalne prilagoenosti djece.
29
Nastavnik ima veliku ulogu pri prilagoavanju svakog pojedinca u zajednici. Uravnoteen i dobar nastavnik
moe vrlo brzo stei simpatije cijelog razreda, dok neuravnoteen moe ozbiljno poremetiti odnose i stei
neugodnu atmosferu u razredu. Naroitu antipatiju uenika uitelj moe stei ako gaji odreene simpatije
prema odreenim uenicima dok ostale zapostavlja i ne poklanja im dovoljno panje.
Roditelji takoer mogu pridonijeti boljoj socijalnoj prilagoenosti djece. Dijete eli biti omiljeno u obitelji i
ukoliko nije tu primljeno, teko e se prilagoditi u razredu. Ba zbog toga je neophodna suradnja roditelje i
kole u socijalizaciji djece.
Moemo izdvojiti nekoliko imbenika koji utjeu na socijalni razvoj djece: obitelj, pohaanje predkolskih
ustanova, vrnjaci s kojima se dijete drui u koli i izvan nje, razne djeje organizacije, psihofiziko stanje
pojedinca. U razvoju djeteta dogaa se niz fizikih , fiziologijskih i drutvenih promjena. Znaajni proces koji
ih oblikuje jest proces socijalizacije. Jedan od aspekata procesa socijalizacije jest razvoj socijalnih odnosa koji
prolaze odreene faze. Poznato je da se tada u djece javlja jaka elja da ih sredina prihvati te da se ukljue u
drutveni ivot razreda. Uspjeno ukljuivanje uvelike utjee na sretno djetinjstvo pojedinca.
Ako se dijete iz bilo kojeg razloga ne uspije ukljuiti u ivot i drutveno ponaanje razreda ono e postati
nezadovoljno i nesretno. To moe ostaviti velike posljedice na njegovu drutvenost i prilagodljivost novim
sredinama i situacijama u kojima e biti tijekom svog daljnjeg ivota.
U tom razdoblju ivota svakog pojedinca koji se ukljuuje u neku grupu, uz uspostavljanje kontakata s
vrnjacima dolaze i prvi ozbiljni zadaci, prepreke i tekoe. Istodobno, dijete prelazi u viu fazu likovnog
razvitka koju nazivamo fazom intelekt.realizma. Pojavljuju se poeci apstraktnog miljenja, njegov verbalni
izraz je bogatiji, a sposobnosti likovnog izraavanja mnogo vee. Meutim, dijete jo uvijek u svoje
predodbe uplie matu, koja je snana i ostavlja duboke tragove na djeje emocije i postupke. Nema velike
razlike izmeu intelektualnog i emocijskog izraavanja svijeta. Spontano i prirodno prihvaa svijet, u njemu
sudjeluje i tako ga spoznaje.
Francuski uitelj Roger Cousinet je uoio da se uenici oko devete godine poinju jae zanimati za druge
uenike odnosno za druge osobe oko sebe. Do tada je njihov interes vie usmjeren na predmete nego li na
osobe oko sebe. Vrijeme oko desete godine ivota Cousinet naziva zlatno doba djejega socijalnog razvoja.
U to doba dijete se rado odrie nekih svojih sloboda i ivotnih naela zbog grupnog interesa. Posebno su
vane potreba za pripadanjem i sigurnou. Cousinet je uoio da djeca uspjeno usvajaju obrasce ponaanja
oponaajui lanove grupe kojoj pripadaju, katkad uspjenije negoli od uitelja koji nastoje na njih svjesno i
namjerno utjecati. Utjecaj lanove grupe kojoj dijete pripada u ovoj dobi mnogo je snaniji od utjecaja
uitelja/uiteljice, napose njegove verbalne pedagogije koja se ogleda i sintagmi djeco, budite dobri. Ovu
pedagoko-psiholoku spoznaju valja imati na umu prilikom organiziranja svih o-o aktivnosti u poetnim
godinama obveznoga kolovanja.
Petersen je uoio da djeca meusobno snano socijalizacijski djeluju jedno na drugo bez obzira na to radi li se
o mlaoj ili starijoj djeci. On izvodi zakljuak da je najprirodnija socijalna zajednica u vrijeme djejeg razvoja
obitelj te da braa i sestre u obitelji snano utjeu na meusobni razvoj. Tu je spoznaju Petersen uporabio za
formiranje razrednih odjela po uzoru na obitelj, dakle od uenika razliite dobi, to najvie slii kombiniranim
odjelima.
METODE AKTIVNOG PODUAVANJA
Pouavanje je organizirani sustav i proces koji se razvija tijekom ivota i prema potrebama ovjeka. To je
sloen proces u kojem obavezno sudjeluju dva imbenika: roditelji i dijete ili uitelj i dijete.
Izbor metoda i oblika rada u nastavi bitno je pitanje suvremenog nastavnika. Za razliku od onih tradicionalnih
metoda u kojima je uitelj, vie - manje, prenositelj znanja, a uenici pasivni sluai i primatelji tih znanja,
suvremene nastavne metode omoguuju aktivno ukljuivanje uenika u nastavu, ime do izraaja dolazi
njihovo stvaralatvo, u emu je zapravo i cilj suvremene nastave.
30
Metode aktivnog poduavanja su:

a) dijaloka, b) istraivaka, c) uenje putem rjeavanja problema, d) simuliranje, e) igra.
Dijaloka metoda ima orijentacijski i motivacijski karakter. Ona omoguava da se uenici uvedu u program
(bilo da program sastavlja nastavnik - programer, da se dobije gotov program, ili ga sastavljaju sami uenici),
da naprave plan rada i da se motiviraju za predstojeu aktivnost polazei od znaaja njenog izvrenja, odnosno
cilja koji treba ostvariti, tj. injenica koje treba nauiti.
Istraivaka metoda podrazumijeva samostalno traganje za injenicama, pronalaenje relevantnih veza i
odnosa meu danim podacima, prestrukturiranje podataka, redefiniciju i samostalno dolaenje do novih
(neoekivanih) rezultata. Uenik je u interakciji s kompjutorom kao sredstvom za manifestiranje vlastitih
istraivakih (kreativnih) potencijala.
Uenje putem rjeavanja problema - problemsko uenje omoguava visok nivo kreativnosti uenika. Ovo je
najvii domet i oblik uenja. Uenik i kompjutor naizmjenino jedan drugom postavljaju problem-zadatke,
iznova se trae rjeenja i neprekidno rjeavaju raznovrsne problemske situacije. Uenje je izuzetno
zanimljivo, tako steeno znanje je trajno i u praksi lako primjenjivo, posebno u novim problemskim
situacijama.
Metoda simuliranja polazi od potrebe da uenici pokau to veu inventivnost u radu s kompjutorom i da ga
koriste na raznovrsne naine. U kompjutor je programiran jedan model realne ili zamiljene situacije. Zadatak
uenika je da mijenja odnose medu postojeim situacijama. Uenik svojim kreativnim stavovima mijenja
pojedine varijable i tako dolazi do novih situacija, koje su esto nepredvidljive. Upravo nepredvidivost
situacije unosi dra. Meutim, neke situacije mogu kod uenika izazvati uenje, nevjericu, pa i strah. Zato je
zadatak nastavnika da primjenjujui ovaj metodiki postupak uputi uenike i u takve mogunosti i da ga
pravilno vodi u ovoj nastavno - kompjutorskoj strategiji. Metoda simuliranja omoguava kreativne postupke
uenika, posebno u pogledu unoenja vlastitih varijabli (konstrukcija, uvjeta).
Uenik putem povratne informacije brzo saznaje za rezultate na koje je prethodno utjecao svojom
intervencijom. Simuliranje se moe ponavljati, to ueniku omoguava nove provjere, a to osigurava pouzdan
transfer u vjebanju i uenju.
Metoda igre se esto primjenjuje u nastavi uz pomo kompjutora. U kompjutoru se nalaze svi potrebni podaci
vezani za odreenu igru, on istovremeno djeluje i kao raunar, korektor i sudac. Do izraaja dolazi uenika
inteligencija, upornost i elja za pobjedom, takmienje. S metodikog aspekta nastavnik treba uenike uputiti
da e kompjuter najprije prezentirati odreene informacije u vezi s nekom situacijom, a da je zadatak uenika
da prui pravi odgovor na osnovi izbora neke od vie danih mogunosti.
Aktivno uenje i uenje usmjereno na rezultate u sreditu pozornosti imaju uenika: cijela se strategija
pouavanja sastoji u tome da svakom ueniku omoguimo da ui na nain koji mu je najprimjereniji. Primjena
razliitih metoda uenja, razliitih mogunosti izraavanja, rad u grupi ili pojedinano, timski rad i drugi
oblici poveavaju uenikovu motivaciju i ukljuenost u proces uenja, potiu grupnu interakciju i razvijaju
vie stupnjeve intelektualnih vjetina. Crtanje, izraavanje pokretom, glazbom, pisanom rijei, sudjelovanje u
izradi novina i izvjetaja, dramatizacija, uporaba filma, voenje intervjua, igra, ples, rjeavanje problema
samo su neki od naina rada koji omoguuju aktivno sudjelovanje uenika u nastavi. Uitelj treba poticati
povjerenje meu uenicima, grupni rad, raspravu, rjeavanje sukoba nenasilnim putem, odgovornost,
razvijanje tehnika rjeavanja problema, promjene, razgovor i mnoge druge trenutke koji pridonose razvoju
odgovorne linosti. Radna klima u razredu treba poticati na sudjelovanje, slobodu iznoenja misli,
spoznavanje razliitosti i njezino prihvaanje kao bogatstvo, a ne kao prijetnju.
Samo u takvu okruenju uenici ue misliti i djelovati, ue da ne budu pasivni i da se vide kao imbenici
promjena, a ne kao rtve promjena. Suradniko ili kooperativno uenje i timski rad jedno su od novijih
modela aktivnog uenja. Istraivanja pokazuju da su rezultati uenja u kojem uenici pouavaju jedni druge
(suradniko ili kooperativno uenje) 45 % bolji nego kad uenike pouava nastavnik. Najvei razlog takvoj
31
uspjenosti vrnjakoga pouavanja lei u tome to uenik, da bi drugome ueniku mogao neto kratko i
jednostavno objasniti, ne prepriava samo podatke koji se odnose na zadano gradivo, nego te podatke sam
sebi mora sloiti u nekakav sustav, to znai da si mora potpuno razjasniti ono o emu e poduavati, moraju
mu biti jasni koncepti.
Tim je heterogena skupina ravnopravnih uenika koji imaju zajedniki cilj. lanovi tima prema dogovorenim
pravilima i u dogovorenome vremenu surauju na ostvarenju zajednikog cilja razmjenjujui informacije,
pomaui i bodrei jedni druge. U tim se udruujemo i timski radimo kad elimo rijeiti zadatak koji u
zadanome vremenu vlastitim snagama nitko od nas ne moe rijeiti sam. U timovima e uenici prirodno
prihvatiti neke uloge. Neki e se nametnuti kao organizatori, neki samo prihvatiti posla, a neki preispitivati
rad i poticati ostale.
Nije loe ni da uenike potiemo da to bolje organiziraju rad tima, tako da si meusobno raspodijele uloge
prema naim uputama. Vano je da uenici dobiju jasno napisane upute na poetku rada. U uputama treba biti
jasno navedeno koji su njihovi zadatci i to se od njih oekuje. Dobro je i da nastavnik prije poetka rada
proe s uenicima te upute, dodatno ih pojasni i naglasi ono to je vano, ili ono to u uputama moda ne pie.
Uenici vole rad u timovima i puno marljivije rade na tim satovima. Uz zadatke ustraju vie vremena nego
kad rade sami. Uenici zadovoljavaju svoje drutvena potrebe, to potie pozitivan odnos prema koli. Bolji
uenici se angairaju pomaui slabijima i tako pomau nastavniku. Nastavnici mogu, obilazei grupe,
individualno raditi s uenicima i dobivaju bolji uvid u rad i znanje pojedinih uenika. Uitelj treba pripremiti
materijal, objasniti pravila po kojima e uenici raditi, motivirati uenike, koordinirati njihov rad, upozoravati
na vrijeme odreeno za pojedine etape i vrjednovati rezultate rada. Timski rad moemo osmisliti gotovo
uvijek i primijeniti na satovima uvjebavanja ili ponavljanja gradiva. Timski rad bolje e uspjeti ako su
zadatci povezani i prirodno zahtijevaju suradnju i zato je uvijek bolje pripremiti prirodne ili kombinirane
suradnike zadatke.
Aktivne metode pouavanja koje se trebaju uvoditi i polagano ulaze u svakodnevnu nastavu su npr.
brainstorming (oluja ideja), istraivanje interneta, istraivanje podataka u kolskoj knjinici, intervju, upitnik,
sastavljanje pitanja za kviz, izrada plakata, pravljenje broura, grupni i timski projekti, izlaganje radova,
prezentacija radova, dranje govora, debata, izrada kolskih novina, snimanje kolske radijske ili TV emisije,
pokusi, igre, dramatizacije, igre uloga, ples, vrnjako pouavanje, gost u razredu i brojne druge koje uenici
mogu obavljati i izvan kole. U radu s uenicima u razredu trebaju prevladavati suradnike, participativne i
interaktivne metode uenja, jer se vjetine ukljuivanja mogu stjecati samo kroz proces ukljuivanja. Samo
primjenom takva pristupa u radu s djecom mogue je kod njih razvijati aktivan odnos prema stvarnosti i
spremnost za poduzimanje akcija, da bi se postigle pozitivne promjene, a tijekom rada uenicima je poeljno
pruati sve veu samostalnost.
ISTRAIVAKA NASTAVA
kola je institucija od osobitog drutvenog znaenja. Njoj je povjeren zadatak odgoja i obrazovanja mladih
narataja u skladu s temeljnim drutvenim vrednotama i potrebama drutvenog razvoja. kola je stoga
istovremeno i sredstvo drutvenog samoouvanja i imbenik drutvene promjene. kola je profesionalan
ustanova drutva koja se brine da svaki ovjek dobije onaj minimum obrazovanja bez kojeg ne bi mogao
ivjeti, raditi i stvarati. Obitelj i kola imaju zajedniki konani cilj, a to je dobro odgojen ovjek. RN temelj
je osnovnokolskog o i o i cjelokupnog kolskog sustava. Sastavni dio uenja u RN je razumijevanje i
prihvaanje prava i odgovornosti koji za dijete proizlaze iz uenike uloge. U razdoblju od svoje 6./7. do
10./11. godine djeca ne ue samo tehnike pisanja, itanja i raunanja, nego se postupno uvode u sustav
spoznaja o ovjeku, drutvu i prirodi, te razvijaju spoznajne, moralne i socijalne vjetine koje su pretpostavka
za njihovo daljnje kolovanje i njihov osobni razvoj. Narav tih sadraja i nain na koji se oni poduavaju i ue
utjecat e na oblikovanje uenikova svjetonazora i njegovo ponaanje prema sebi, drugima i zajednici u kojoj
ivi. Od trenutka kad dijete ue u kolu mora mu se, radi njega samoga i njegovih osobnih potreba koje su
32
jednim dijelom identine drugoj djeci, a drugim dio njega samoga, pruiti struna pozornost, sadraji i
postupci kojima se ne sputava, nego potie normalan ili pak poseban razvoj djeteta. Zadaa je kole i nastave
da kolsko uenje preraste u prirodno uenje, gdje god je to mogue, da se u njoj stalno i sve vie unose
dijelovi prirodnog uenja, sa svim prednostima koje ono nosi.
Nastava je kod nas jo uvijek dijelom tradicionalna. To je kombinacija uiteljevog izlaganja i demonstriranja
nastavnih sredstava. U tom obliku nastavnog rada uoava se dominacija verbalnih metoda, kao i dominantan
status uitelja koji prua gotove informacije, uz visok stupanj voenja uenikog spoznajnog procesa i
nedovoljnu aktivnost uenika. Pri preobrazbi tradicionalnog ustroja nastave u suvremeni, potrebno je nainiti
mnoge pomake. Suvremeni se pedagozi slau da se tradicionalna nastava zamijeni suvremenijom u kojoj,
umjesto uiteljeva izlaganja prevladava otkrivanje uenika, umjesto uiteljeva pouavanja samorad uenika,
umjesto izlaganja problema samostalno rjeavanje problema, umjesto jednoumlja divergentno i stvaralako
miljenje.
Nazivlje za takvu nastavu jo nije potpuno usklaeno meu strunjacima pa se za nju rabe izrazi: problemska
nastava, problemsko-istraivaka nastava, uenje pute rjeavanja problema, stvaralaka nastava, istraivaki
usmjerena nastava, rad na projektima i sl.
Uloga navoenja na istraivanje jest da se uenicima pokae da interpretacija podataka, zapravo ak traganje
za podatcima proizlazi iz koncepata i pretpostavki koje se mijenjaju kako nae znanje raste, da pokae
uenicima da iako se znanje mijenja s razlogom znamo vie i bolje nego to smo znali prije.
Bit samostalnog istraivanja je to da uenike ukljui u samostalno istraivanje u nekom podruju, pomaui
im da ustanove zamiljeni ili metodoloki problem unutar podruja istraivanja i pozivajui ih da oblikuju
naine rjeavanja tog problema. Tako oni otkrivaju spoznaje i uvode se u znanstveni nain miljenja.
Istodobno, upoznaju ogranienost znanja, ali i njegovu vanost za razvoj drutva. Prouavanje okruenja
modelom znanstvenog istraivanja uenika upuuje na to da sam istrauje, otkriva, i tako, uz kvalitetna i
trajna znanja, usvaja i metodu. Uinke svog rada usporeuje s uincima rada ostalih uenika. Tako se njeguje
duh suradnje i vjetina komuniciranja. Tako se oblikuje otvoreni um. Oekuje se da je takav um openito
otvoren za dokaze, osobito sklon sluati tue miljenje, a sve to kao sastavni dio prosuivanja. Otvoreni e um
djelovati mehanizmom davanja i primanja, ukljuujui tako i drutvenu ulogu pojedinca, tj. njegovo
potovanje i brigu za drugoga. Uloga uitelja u tom se radu mijenja, on gubi ulogu izvora znanja i postaje
organizator nastavnog rada. Njegov je zadatak da potie uenika na istraivanje, da upozorava na istraivanje,
vie nego na uinke istraivanja. Uitelj pazi da odreivanje, upamivanje injenica ne postane sredinje
pitanje nastave. Mora teiti tome da uenika usmjeri na postavljanje pretpostavke, na izradu istraivakog
plana i izvoenje pokusa ili istraivanja, na tumaenje podataka i izradu modela. Uitelj treba biti prilagodljiv,
vjet u procesu istraivanja, ali i dobar poznavatelj svoje struke kako bi sam mogao sazdati vlastiti materijal
za istraivanje. Odreeni zadatci i sadraji nastave mogu se vrlo djelotvorno obraditi u duem neprekidnom
vremenu u sklopu projektnog istraivakog dana. Izvor ideje projekta temelji se na pedagogijskim idejama
kojima je zajedniko uvoenje istraivake metode u nastavu. Ovisno o namjeri projekta razlikuju se dva
oblika koji se mogu i povezati:
Proces projekt - sredite je postupak, tijek planiranja, ostvarenja i meudjelovanja sudionika u radu - uenika i
uitelja. Zadaa je projekta usmjerena preteno na tijek, postupak, put, a ne toliko na rezultat rada. Uenici
tijekom tog projekta ue planirati, opaati, odreivati i istraivati, razgovarati, pronalaziti dokaze i drugo.
Ostvarujui proces projekt uenici spoznaju i ue iz iskustva.
Produkt projekt je usmjeren na krajnji rezultat - spoznaju, jer je projekt prikladniji za usvajanje spoznaja od
drugih nastavnih oblika. Rad zapoinje planiranjem - opisivanjem konanog produkta. Zatim uenici i uitelj
trae putove ostvarivanja toga plana napredujui korak po korak u radu, koji ih dovodi do rjeenja. Uenici
tijekom tog rada stjeu iskustvo koje ranije nisu poznavali. Radno iskustvo uenika bilo je u funkciji projekta,
a temeljna zadaa bilo je spoznavanje odreenog sadraja. Poticaji i teme za planiranje istraivanja najee
dolaze od uitelja. On ima najbolji pregled moguih tema i potrebnih uenikih iskustava. Osim uitelja, u
33
izboru i planiranju tema odluuju uenici, ali i drugi imbenici (izvankolske uenike aktivnosti, suradnja s
osobama izvan kole). Nakon odabira nastavnog sadraja uitelj stvara projekt, nacrt za predstojeu nastavnu
djelatnost, imajui na umu: zadau - problem koji valja rijeiti, materijal i pribor kojim e se koristiti,
postupak - nain izvoenja i vremensko razdoblje u kojem e raditi. Ostvarivanje planiranog projekta u RN
nije problem jer uitelj u svom razredu uglavnom sam ostvaruje cjelokupnu satnicu, te planirani projekt moe
ostvariti kao istraivaki dan.
PRAENJE, VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE POSTIGNUA UENIKA U NASTAVI
kola je institucija od osobitog drutvenog znaenja. Njoj je povjeren zadatak o i o mladih narataja u skladu s
temeljnim drutvenim vrednotama i potrebama drutvenog razvoja. kola je, stoga, istovremeno i sredstvo
drutvenog samoouvanja i imbenik drutvene promjene.
kola je profesionalna ustanova drutva koja se brine da svaki ovjek dobije onaj minimum obrazovanja bez
kojeg ne bi mogao ivjeti, raditi i stvarati. Obitelj i kola imaju zajedniki konani cilj, a to je dobro odgojen
ovjek. Razredna nastava temelj je osnovnokolskog o i o i cjelokupnog kolskog sustava. Sastavni dio uenja
u razrednoj nastavi je razumijevanje i prihvaanje prava i odgovornosti koji za dijete proizlaze iz uenike
uloge. U razdoblju od svoje 6./7. do 10./11. godine, djeca ne ue samo tehnike itanja, pisanja i raunanja,
nego se postupno uvode u sustav spoznaja o ovjeku, drutvu i prirodi te razvijaju spoznajne, moralne i
socijalne vjetine koje su pretpostavka za njihovo daljnje kolovanje i njihov osobni razvoj. Narav tih sadraja
i nain na koji se oni pouavaju i ue utjecat e na oblikovanje uenikova svjetonazora i njegovo ponaanje
prema sebi, drugima i zajednici u kojoj ivi. Od trenutka kad dijete ue u kolu mora mu se, radi njega
samoga i njegovih osobnih potreba koje su jednim dijelom identine drugoj djeci, a drugim dio njega samoga,
pruiti struna pozornost, sadraji i postupci kojima se ne sputava, nego potie normalan ili pak poseban
razvoj djeteta. Vaan utjecaj na ukupno kolsko i razredno ozraje ima nain vrednovanja i postignua
uenika. Redovito praenje i ocjenjivanje uenikog napretka sastavni je dio pouavanja i uenja u koli.
Golema je raznolikost aktivnosti kojima se prati, vrjednuje i ocjenjuje ueniki napredak.
Vaan utjecaj na ukupno kolsko i razredno ozraje ima nain vrednovanja i postignua uenika. Redovito
praenje i ocjenjivanje uenikog napretka sastavni je dio nastavne djelatnosti tijekom cjelokupnog nastavnog
procesa, a temeljna zadaa im je podizanje razine i kakvoe nastave.
Vrednovanjem rada uenika utvruje se njegovo napredovanje s obzirom na njegove sposobnosti i
mogunosti. Svakom uitelju davanje ocjena je vrlo teak dio posla. esto nam se ini da je dijete ocijenjeno
niom ili viom ocjenom od stvarnog znanja, mogunosti ili zalaganja.
Praenjem sustavno prikupljamo podatke o tome kako se uenici pribliavaju o-o ciljevima.
Vrednovanje rada uenika temelji se na sustavu koji obuhvaa praenje, provjeravanje, procjenjivanje,
mjerenje i ocjenjivanje rezultata uiteljevih i uenikovih djelatnosti.
Pod praenjem uenika podrazumijeva se sustavno biljeenje zapaanja o razvoju njegova interesa, motivacije
i sposobnosti, njegovih postignua u usvajanju o-o sadraja, nastavnog predmeta ili o-o podruja, njegov
odnos prema radu i postavljenim zadatcima te odgojnim vrijednostima.
Uitelj je obvezatan u imeniku uenika pratiti njegovo napredovanje i aktivnost. Imenik je javni dokument
predvien za opisno praenje i brojano ocjenjivanje. U prostoru za opisno praenje biljeimo kako uenici
sudjeluju u pedagokim aktivnostima, kakve rezultate postiu, kako komuniciraju s drugim uenicima, kako
rjeavaju probleme, kako i to stvaraju u umjetnikom i radno-tehnikom podruju, koliko su motivirani ili
zainteresirani za organizirane zajednike aktivnosti, pokazuju li elju za originalnim individualnim
aktivnostima te brojne druge aktivnosti. U svakom obrazovnom razdoblju trebamo naznaiti kratko opisno
zapaanje koje e biti u skladu s brojanom ocjenom. Opisna ocjena ili zapaanje ne smije vrijeati ve mora
utjecati na uenikov napredak i poticati ga u daljnjem radu.
Pod provjeravanjem se podrazumijeva procjena postignute razine kompetencija u nastavnome predmetu ili
podruju i drugim oblicima rada u koli tijekom kolske godine. Ono je vano za uitelja i uenika, ali i za
34
roditelja jer njime utvrujemo koliinu i kvalitetu postignutih rezultata i napredovanje uenika tijekom
godine.
Ocjenjivanje je pridavanje brojane ili opisne vrijednosti rezultatima praenja i provjeravanja uenikovog
rada prema sastavnicama ocjenjivanja svakoga nastavnoga predmeta.
Uenika ocjenjujemo prema elementima najmanje dva puta u pojedinom polugoditu, a ocjenjivanje ne smije
biti vremenski rasporeeno samo na kraj obrazovnog razdoblja. Dva su osnovna oblika provjere znanja:
usmeno i pismeno. Usmenu provjeru i ocjenjivanje uenikova znanja provodimo na svakom nastavnom satu,
bez najave. Ocjenu dajemo javno u razrednom odjelu. Od uenika treba zahtijevati jasne, cjelovite i potpune
odgovore. Vano je ocjenu objasniti i istaknuti to je uenik znao, a to nije, kako bi mogao ukloniti
nedostatke.
U jednom danu uenika se smije usmeno provjeravati i ocjenjivati iz najvie dva predmeta. U poetnim
razredima provjeravati moemo uz razliite didaktike igre, npr. kviz znanja, igranje uloga, oponaanje ljudi i
ivotinja i sl. Prednost usmenog provjeravanja je neposredan odnos uitelja i uenika koji vie odgovara
psihofizikim osobinama uenika mlae dobi, a slabe strane su to se njime troi mnogo vremena, a i
subjektivni stav uitelja snano djeluje na ocjenu.
Pismeno provjeravanje podrazumijeva samostalno pisanje uenikih odgovora na razliite zadatke. Prednost
je u tome to se odjedanput iz jednog dijela programa provjeri svih uenika razrednog odjela. Objektivnije je
od usmenog naina ispitivanja. Pismene ispite ocjenjujemo na temelju postignutom broja tonih rezultata.
Ocijenjeni pisani rad mora se ueniku dati na uvid i uvati u koli do kraja kolske godine, a roditelju takoer
treba omoguiti uvid u ocijenjeni uenikov pisani rad.
Pismene provjere provode se tijekom nastavne godine samo poslije obraenih i uvjebanih nastavnih cjelina.
Uitelj je duan uenike izvijestiti o opsegu gradiva koji e pismeno provjeravati najmanje dva dana prije
provjere. Zadatke za pismene radove treba pripremiti postupno od lakih k teim, zahtjevnijim. Uenici s
manjim znanjem moraju dobiti mogunost da postignu pozitivnu ocjenu (dovoljan) svladaju li nunu razinu
programa i uspiju i rijeiti jednostavnije zadatke. Nakon pismene provjere, ocjena se upisuje u odgovarajuu
rubriku u imeniku najkasnije osam dana nakon provjere.
Ocjenjivanje je postupak vrednovanja svih vanih injenica o uenikovim postignuima tijekom praenja,
provjeravanja i ispitivanja, a izraava se ocjenom u skladu sa zakonom. Najee svrhe ocjenjivanja su:
povratne informacije o uenikom napretku, povratne informacije uenicima o vlastitom napretku, motivacija
uenika, evidencija napretka, izraz sadanjih postignua (temelj za dobivanje izvjea namijenjenog
roditeljima).
Ocjenjivanje uenikog rada za vrijeme i nakon nastave mora biti objektivno, sustavno i javno. Modeli i
kriteriji praenja i ocjenjivanja znatno utjeu na ukupan psihofiziki razvoj uenika (strah, anksioznost i sl.).
Da bi provjeravanje i ocjenjivanje bilo pravedno treba se provoditi tako da se potuje uenikovu linost,
potie njegovo samopouzdanje i osjeaj napredovanja, potie na aktivno sudjelovanje u nastavi i
izvannastavnim aktivnostima, osposobljava za samouenje, samoprocjenu svojeg znanja i procjenu znanja
drugih uenika.
Redovitim praenjem i provjeravanjem znanja razliitim oblicima i na temelju vie elemenata, dobit emo
objektivniju konanu ocjenu koja je u skladu sa stvarnim uenikovim znanjem.
MULTIMEDIJALNOST U NASTAVI
S razvojem nauke i tehnike i njene primjene u obrazovanju uvijek se iznova postavljalo pitanje o participaciji
nastavnika u procesu edukacije uenika s tom novom tehnikom. To je bio sluaj i sa primjenom radio-emisija
u nastavi, primjenom televizije, a sada i sa zastupljenosti kompjutora. Ni u jednom sluaju se nije dogodilo da
je nastavnik nepotreban. Naprotiv, uvijek je ostajao prijeko potreban, ali s novim, jo odgovornijim ulogama.
Nastava i uenje uz pomo kompjutora trae od nastavnika nove uloge. On je u modernoj obrazovnoj
tehnologiji organizator, koordinator i upravlja procesom nastave.
35
U informatici i didaktici jo nisu razraene metode i oblici rada u nastavi uz pomo kompjutora. Tako se
informatika i kompjutorska edukacija vie provodi s aspekta homo machina nego s aspekta homo humanus i
homo creativus. Kompjutor se objanjava s aspekta tehnike (dijelovi i principi rada), a ne kreativnih
potencijala koje moe pruiti svakom inventivnijem subjektu koji ga koristi. Nedostaje i motivacija u smislu
uputnosti i pluraliteta istraivakih postupaka. Tako se dogaa da kompjutor za neke uenike u poetku
djeluje kao zanimljiva naprava, da bi je kasnije napustili, ili se usmjere samo na programe igre i
zabave. Postoje i ekstremni sluajevi: Dok se jedni uenici i previe bave kompjutorom, drugi to ine
povremeno pod pritiskom nastavnika i roditelja, to ni u jednom sluaju nije pedagoki opravdano, pa je
potrebno objasniti tetnost i jedne i druge situacije.
Uz ovo, sve vei broj uenika ima kompjutor u obitelji. I ovdje nastavnici imaju potrebu da neprekidno
ostvaruju uvid, pruaju potrebnu pomo i utjeu na pravilnu primjenu.
Oblici vjebanja, ponavljanja, vrednovanja i uenja na kompjutoru su vrlo razliiti. Pojedini autori (Soljan i
dr.) ovo definiraju kao nastavnu strategiju. Tako, pod nastavnom strategijom "razumijevaju se pravila
upravljanja interakcijom izmeu uenika i kompjutora".
Razliiti autori navode razliit broj strategija, to ovisi i o tipu, tj. mogunosti samog kompjutora.
Oblici uenja na kompjutoru:
vjebanje (dril), poduavanje, dijalog, rjeavanje problema, simuliranje, igra
Vjebanje (dril) ukljuuje "prezentiranje ueniku novih informacija i problema koje treba rijeiti, (ogranieno)
vrijeme doputeno za rjeavanje problema, prezentiranje izabrane povratne informacije, sabiranje povijesti
realizacije i adaptiranje materijala svakom ueniku posebno". Ova strategija je znaajna za ponavljanje i
uvjebavanje, posebno predmeta kao to su matematika, strani jezik, materinji jezik (itanje) i dr.
Poduavanje polazi od toga da se subjektima najprije prezentiraju informacije i primjeri, a onda s tim u vezi
postavi problem (pitanje). Uenik daje odgovor i trai povratnu informaciju. Od kompjutora se moe zatraiti
i pomo. Tada mu se prezentira pomona sekvenca, nakon ijeg rjeenja se vraa na glavni program.
Dijalog omoguava fleksibilnu interakciju izmeu uenika i kompjutora. Pitanja se slobodno konstruiraju. "U
toku interakcije kompjutor moe postavljati probleme, predviati uvjete za njihovo rjeavanje, zahtijevati
odgovore, davati dopunska objanjenja i sl. Na drugoj strani uenik moe traiti od kompjutora podatke za
koje smatra da su relevantni za njegov odgovor, da pronalazi rjeenja i informira sistem o njima. On takoer
moe prekinuti dijalog i kasnije nastaviti gdje je stao."
Rjeavanje problema ima veliku prednost u procesu uenja i nastave. Uenik moe koristiti gotov program
koji je ve u sistemu, a moe za svoj problem sastaviti i novi program. Postupak sastavljanja programa je
sljedei: najprije se postavi zadatak (problem), a zatim se sastavlja dijagram (grafiki prikaz) toka
(redoslijeda) i nain obavljanja pojedinih operacija. Potom se sadraj dijagrama pretvara u odgovarajue
naredbe jezika kojim raspolae dotini kompjutor. Postoje i drugi oblici kao to su: simuliranje, igre itd. U
znatnom broju strategija princip rada na kompjutoru zasniva se na prezentiranju informacija i pitanja na koja
uenik daje odgovore nakon ega dobiva povratnu informaciju o ispravnosti rjeenja.
Sve kompjutorske strategije omoguavaju individualizirani pristup ueniku, uvaavaju njegove individualne
potrebe i mogunosti, a pouavanje prerasta u uenje (samouenje). Uenik je sve vrijeme dok radi na
kompjutoru vrlo aktivan, a nastavniku je osigurano elastino upravljanje nastavnim procesom.
Izbor metoda i oblika rada u nastavi uz pomo kompjutora bitno je pitanje suvremenog nastavnika. On e
selekciju svojih metodskih postupaka uskladiti s mogunostima kompjutora, odnosno strategija koje se na
njemu mogu primijeniti, o emu je ve bilo rijei. Tako se u kompjutorskoj nastavi mogu vrlo uspjeno
primjenjivati sljedee suvremene nastavne metode.
TEORIJE UENJA
Kako uimo
36
Uenje i pamenje
Istraivanja pamenja ukazuju na to da proces pamenja ukljuuje prijelaz informacija iz kratkotrajnog u
dugotrajno pamenje. Sadraj kratkotrajnog pamenja stalno se mijenja novim informacijama koje pristiu.
Da bi informacija bila pohranjena u dugotrajnom pamenju mora biti strukturirana na smislen nain za onoga
koji ui. Proces strukturiranja zahtijeva vremena, ali to je dobro investirano vrijeme budui da je vrlo teko
zapamtiti sadraj koji ne razumijemo.
Ako uenik dobiva nove informacije prebrzo, nee imati vremena da ih kvalitetno obradi u kratkotrajnom
pamenju, pa se informacija nee zadrati. Dakle, proces strukturiranja ili davanja znaenja novim
informacijama je zahtjevan i trai vremena, a uenici u tome trebaju pomo.
Da bismo neko znanje trajno zadrali u sjeanju, potrebno je ponavljati ga. Nastavnici moraju biti svjesni da
ono to ele da uenici znaju moraju esto ponavljati. Naravno da postoje iznimke ovome pravilu ponekad
e se iskustvo koje se dogodilo samo jednom pamtiti za cijeli ivot, ali tada moemo s velikom sigurnou
pretpostaviti da se radi o dogaaju koji je imao veliko emocionalno znaenje.
Kada govorimo o kolskom uenju, tu je ponavljanje iznimno vano za proces zapamivanja. Da bi osnaili
zapamivanje i sprijeili zaboravljanje vano je da nastavnici ne prezentiraju uenicima veliku koliinu novog
sadraja brzo i odjednom. Jednako je vano znati i to da su uenicima potrebne aktivnosti koje e im pomoi
da procesuiraju novi materijal. Dakako, informacije koje valja zadrati u dugotrajnom pamenju moraju se
ponavljati. Nastavnik ne moe oekivati da e se uenici u lipnju sjetiti neke informacije o kojoj je govorio u
listopadu, bez da je ta informacija vie puta ponavljana.
Pristupi (teorije) uenja
Razliiti pristupi (teorije) o uenju promatraju uenje s razliite polazine toke: one se meusobno
nadopunjuju vie nego proturjee, a u praksi nerijetko preklapaju.
Kognitivistiku kolu prvenstveno zanima uenje kao misaoni proces, a konstruktivistiku uenje kao proces
konstruiranja znaenja. Bihevioristika kola promatra kako ponaanje nastavnika i ostali vanjski faktori
utjeu na uenje. Humanistiku kolu prvenstveno zanima obrazovanje kao nain zadovoljavanja
emocionalnih i razvojnih potreba onoga tko ui.
Kognitivistika kola: aktivni proces transformacije iskustva u organizirane koncepcije
Kognitivistike teorije naglaavaju vanost percepcije, interpretacije, pohranjivanja i prisjeanja informacija.
Uenje se promatra kao aktivni proces kojim se osjetilne informacije prerauju u nove kategorije i
organizirane koncepcije. Drugim rijeima, ako se uenje promatra u prvom redu kao rezultat mentalnog
procesuiranja informacije, tada e nastavnici biti iznimno zainteresirani za kognitivne procese. Nain
prezentiranja i organiziranja informacija od strane nastavnika u ovom je pristupu od iznimne vanosti, i put je
kojim e nastavnici pomoi u uenju.
Konstruktivistiki pristup: uenje kao proces konstruiranja znaenja
Moglo bi se pomisliti da je pouavanje proces tijekom kojega je zadaa nastavnika predavati gradivo
kojega uenik treba zapamtiti.
Dakako da je pouavanje mnogo sloeniji proces: uenici ne pamte ono to im je nastavnik rekao, oni stvaraju
svoje verzije nastavnog sadraja. Npr. ako uenici na satu hrvatskog jezika obrauju novu priu i kasnije ju
trebaju prepriati, oni je vjerojatno ne e ispriati na isti nain kako je to uinio autor. Ono to su uenici
zapamtili je zapravo njihova verzija prie. Na isti nain uenici osmiljavaju ono o emu ih uitelji pouavaju.
Zaboravljaju rijei uitelja i stvaraju svoje verzije.
Kognitivistiku teoriju uenja moemo nazvati i konstruktivistikom jer opisuje kako oni koji ue konstruiraju
svoje znanje. Kako se uenicima moe pomoi da konstruiraju svoja vlastita znaenja znanja? Trebaju imati
mogunosti razmisliti, raspraviti i razmjenjivati ideje kako bi ih mogli rekonstruirati u osobna znaenja.
Trebaju posjedovati ideje o kojima ue.
Bihevioristika kola: pohvale i motivacija
37
Bihevioristiki psiholozi prouavali su uenje ivotinja. ivotinje su nagraivali kada bi uspjeno obavile
zadatak. Pokazalo se da se neki od rezultata istraivanja mogu uspjeno primijeniti i na uenje ljudi. Neki od
njihovih zakljuaka su:
Osobe koje ue trebaju pohvalu ili podupiranje za uenje.
Uspjeni nastavnici esto nagrauju svoje uenike pohvalom, pridavanjem panje ili nekom drugom vrstom
ohrabrivanja. Postavljaju zadatke koje svi uenici mogu izvriti, dijele sloene zadatke u vie kraih. Ovo
omoguuje da uenici ee doivljavaju zadovoljstvo obavljenim zadatkom. Opseniji predmeti dijele se u
module kako bi se poveala uestalost zadovoljstva obavljenim poslom.
Podrka treba uslijediti im je prije mogue.
Uenik ija je zadaa ocijenjena u kratko vrijeme motiviraniji je za uenje od onoga koji tjednima eka na
rezultat. Uspjeni nastavnici uestalo pohvaljuju i ohrabruju uenike tijekom uenja.
Uenje se odvija korak po korak, rjee odjednom, a osnauje se ponavljanim uspjehom
Uenje zahtijeva vremena. Uenici su motivirani za uenje uspjehom koji postiu. Ako uenik nikada, ili
rijetko postie uspjeh, ubrzo e odustati.
Pamtimo ono to doivljavamo uestalo i nedavno.
Ako nastavnik govori o nekoj temi poetkom godine, i nikada to vie ne spomene, tema e pasti u zaborav.
Uspjeni nastavnici naglaavaju kljune toke na poetku i na kraju sata. Koriste i stare informacije kada
uvode nove sadraje.
Humanistiki pristup: zadovoljavanje emocionalnih potreba onoga koji ui
Humanistiki psiholozi smatraju da kolski sustav moe djelovati negativno na emocije uenika, inducirajui
strah, ponienje, ismijavanje i obezvreivanje. Pripadnici humanistike kole vjeruju da su emocionalni
faktori i osobni rast i razvoj najvie vrijednosti, koje mogu biti ignorirane u drutvu koje preferira
materijalistike vrijednosti. Oni smatraju da bi drutvo i kole trebale zadovoljavati potrebe individualnog
uenika. Vjeruju da uenici kroz kolski sustav trebaju zadovoljavati prvenstveno svoje osobne interese i
talente kako bi se razvili na nain koji njima najbolje odgovara. U koja naela vjeruju humanistiki psiholozi?
Uenici trebaju biti usmjeravati same sebe.
Od nastavnika se oekuje da pomognu uenicima u pronalaenju znanja i vjetina koje ele uiti,
dogovarajui s njima ugovor o uenju ili akcijski plan za svakog pojedinca. Metode i ritam uenja
takoer se prilagoavaju individualnim potrebama uenika. Humanistiki psiholozi vjeruju da e uenici biti
visoko motivirani za uenje budui da slijede vlastite interese i radoznalost. Ukoliko se uenicima zbog
standardnog kurikuluma ne moe omoguiti vea mjera samo-usmjeravanja, valja im omoguiti vie izbora
u odabiru zadataka, kako bi barem tu mogli slijediti svoje interese.
Uenici trebaju preuzeti odgovornost za svoje uenje.
Osim za nain i sadraj onoga to ue, osobe koje ue trebale bi preuzeti i odgovornost za efikasnost svoga
uenja. Treba ih ohrabriti da budu aktivni i samostalni. Previe pomoi od strane nastavnika moe negativno
djelovati na osamostaljivanje uenika.
Vlastita procjena uspjeha u uenju poeljnija je nego provjera od strane nastavnika
Vlastita procjena uspjeha u uenju osnauje oslanjanje na samog sebe, i humanistiki psiholozi smatraju je
kljunom za uspjean rad i uspjeno uenje. Ona ohrabruje studente da preuzmu odgovornost za svoj vlastiti
napredak. Provjere rezultata uenja koje organizira nastavnik vode k pasivnom zapamivanju i trci za
ocjenama, a manje prema pravom uenju i osobnom razvoju. Nastavnikove provjere mogu izazvati strah i
ponienje i negativno utjecati na samopotovanje. Uenici nee preuzeti odgovornost za svoje napredovanje
ukoliko ne naue biti kritini prema svom radu.
Uenje je najlake i najefikasnije kada se dogaa u situaciji u kojoj nema straha
Uenici trebaju biti motivirani eljom da uspiju, da istrauju, da se razviju i poboljaju. Uenje ne bi smjelo
biti motivirano strahom. Uenike se ne smije okrivljavati za pogreke: njih treba smatrati neizbjenima, te kao
38
priliku za uenje. Postignua uenika treba provjeravati u vrijeme kad se oni osjeaju spremnima, a treba im
dati vremena da poprave svoj rad ukoliko nisu zadovoljili.
ODGOJNO DJELOVANJE KOLE
Zadaa kole nije samo stjecanje i razvijanje znanja, sposobnosti i umijea, nego i usvajanje vrijednosti,
nazora i navika koji omoguavaju cjeloviti razvoj osobnosti. U koli se osim uenja i pouavanja ostvaruju
odgojni ciljevi. Odgojni ciljevi kole odnose se na:
- promicanje opih vrijednosti; - razvijanje osobne odgovornosti za zdravlje; - razvijanje samopotovanja i
potovanja drugih;
- potovanje ivota; - promicanje snoljivosti i potovanje razliitosti; - promicanje jednakovrijednosti
spolova;
- promicanje vrijednosti rada; - razvijanje poduzetnikog duha; - razvijanje sposobnosti za timski rad;
- promicanje potovanja obitelji; - promicanje ljubavi i ponosa prema zaviaju i domovini;
- uvanje i promicanje kulturne batine kao dijela nacionalnog i kulturnog identiteta;
- potovanje duhovnih vrijednosti razliitih kultura i civilizacija;
- poznavanje vlastite religije kao i drugih religija i njihovih razliitosti unutar duhovne batine suvremenog
svijeta,
- razvijanje ekoloke svijesti; - razvijanje sposobnosti prosuivanja, razmiljanja, promatranja i samostalnog
djelovanja;
- razvijanje svijesti o vrijednosti vlastitog miljenja i o potrebi da se s potovanjem sluaju tua miljenja;
- promicanje osjeaja za lijepo i za duhovnu dimenziju postojanja; - razvijanje osjeaja osobne i drutvene
odgovornosti;
- razvijanje solidarnosti sa slabijima i potrebitijima; - razvijanje sposobnosti i dara svake osobe sukladno
njezinoj naravi;
- razvijanje sposobnosti za drutveni angaman, za neposredno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom
drutvu.
Nastavom prirode i drutva usvajaju se etiki sadraji (pravila, obiaji i norme ponaanja), ije usvajanje
dovodi do oblikovanja moralne osobnosti uenika. Tijek moralnog oblikovanja je dugotrajan i sloen. On
zapoinje zarana u obitelji usvajanjem odreenih pravila o ritmu dana, reimu prehrane, uporabi igraaka, a
nastavlja se u koli spoznavanjem stvarnosti u koli, naselju, zaviaju i domovini. Tako uenik/uenica stjee i
posebne spoznaje o moralu, njegovoj namjeni i promjenljivosti, preko oblikovanja moralne svijesti, stavova i
uvjerenja do svakidanje primjene u ljudskoj zajednici. Posebno mjesto u formiranju moralne svijesti i
moralnog uvjerenja uenika/uenica ima uitelj/uiteljica s kojim se uenici/uenice ele poistovjetiti.
Taj odnos treba razvijati prema ravnopravnom odnosu i meusobnom potovanju. Postupno se u
uenika/uenica oblikuje pozitivan karakter, koji se iskazuje odnosom prema sebi, svojim vrnjacima,
roditeljima j starijim ljudima. Pozornost valja obratiti i na oblikovanje humanih odnosa medu pripadnicima
razliitih spolova. Usporedo s razvojem pozitivnih moralnih osobina, nastavom prirode i drutva valja
spreavati neprihvatljivo ponaanje mladih: neodgovornost, nerad, agresivnost, pojavu puenja, alkoholizma i
droge, oneienja radne okoline i okolia.
TRADICIONALNE I SUVREMENE NASTAVNE STRATEGIJE

Pod nastavnim strategijama podrazumijevamo ukupnost odnosa zasnovanih na pojedinanoj i simultanoj
primjeni oblika, metoda i sredstava nastavnog rada. Cilj je da se uenici to vie osposobe za samostalno
39
uenje i da na taj nain dou do potrebnih znanja. Meutim, u nastavnoj praksi nastavne strategije su
reducirane, izolirane i ne promatraju se u jedinstvu.
Vie su okrenute tradicionalnim, a manje suvremenim nastavnim sustavima. Tako se zapaaju sljedee
slabosti:
- uenici skoro iskljuivo rade u velikom timu, a vrlo rijetko u partnerskim i u manjim istraivakim
timovima;
- zapaaju se suvie kruti i hijerarhijski odnosi izmeu uenika i nastavnika;
- uenici se ne osposobljavaju za primjenu metoda i tehnika efikasnog uenja i samostalnog istraivakog
rada;
- zapostavlja se kreativna aktivnost na raun knjikog, verbalnog i formalistikog uenja, kreativnost se ne
shvaa kao budua egzistencijalna potreba;
- sloboda uenika je reducirana pa kolu doivljavaju kao tmurnu ustanovu;
- nastava je vie prisila, nego izvor radosti.
NASTAVNE STRATEGIJE oznaavaju jedinstvo i uzajamno djelovanje personalnih i apersonalnih medija u
interakcijskim odnosima nastavnika i uenika u razliitim brojanim formacijama, postupcima (metodama) u
nastavnim situacijama koje omoguavaju visok stupanj suradnje, organizacije, izvoenja i vrednovanja
kreativnog nastavnog procesa.
One ukljuuju medije, socioloke oblike nastavnog rada, nastavne metode, nastavnike i uenike, mjesto
(prostor) i vrijeme realizacije kreativnih nastavnih sadraja. Pogreno je nastavne strategije svoditi samo na
jednu komponentu nastavnog rada (oblika rada ili nastavne metode, na primjer). To su ukupni odnosi kojim se
postiu unaprijed postavljeni ciljevi kreativne nastave.
Cilj suvremenih nastavnih strategija je pripremanje i osposobljavanje subjekata za samopoduavanje,
samouenje, tj. permanentnu edukaciju i stvaralatvo aktivnim interakcijskim komunikacijama nastavnika i
uenika. Strategije razvijaju potrebu za uenjem i stvaralatvom. Nastavnim strategijama se kod uenika
razvija potreba za uenjem bez obzira na vanjske poticaje koji se mogu ogledati u naredbama, pohvalama,
nagradama ili u prijetnjama i kaznama.
Cilj nastavnih strategija treba biti usmjeren na unutarnju motivaciju koja se potie raznovrsnim istraivakim
aktivnostima svakog pojedinca. Loe obrambene strategije doprinose jaanju obrambenih mehanizama
uenika.
Strategije koje imaju za cilj stvaralatvo doprinose razvoju pojma o sebi i izgraivanju uenikovog stava
prema vlastitoj efikasnosti. Uz ovo, one ukljuuju i djetetovu okolinu koja stvara odgovarajuu i pozitivnu
klimu i realna oekivanja od svakog djeteta.
Prema tome, promatrati izolirano oblike, metode i sredstva nastavnog rada kao "strategije", dovodi samo do
formalizma u nastavnom radu. Naime, dijete nije pasivan primatelj informacija, nego aktivna kategorija koja
ne samo da prima informacije, nego ima i mogunost da ih preoblikuje, grupira, izdvoji, generalizira ili stvara
sasvim nove. Uenike, putem odabranih strategija treba osposobiti kako pristupiti kojoj vrsti problema.
Dijete nije pasivan primatelj informacija. Dobivene informacije ono nastoji integrirati u vlastiti konceptualni
sustav i restrukturirati ih uz pomo kognitivnih strategija i prethodnog znanja.
TRADICIONALNE nastavne strategije su bile orijentirane na nastavnika. Uenicima je upuivan zahtjev da
ue memoriranjem injenica u danom poretku i strukturi.
SUVREMENE STRATEGIJE imaju stvaralake zahtjeve i nastavu usmjerenu na recipijenta. Trai se
grupiranje informacija, njihova kritika interpretacija i anticipacija novih posljedica.
Istodobno, nastavne strategije u dovoljnoj razmjeri trebaju uenicima osigurati raznovrsna znanja. Vie nisu
dovoljna samo osnovna i faktografska znanja, kao to je bio sluaj u prolosti.
40
Sada se trae, na osnovi tih znanja i metodoloka znanja ili znanja o znanjima. To su takva znanja koja
pokazuju kako se istrauje, ui, stvara. Rije je o istraivako-stvaralakim znanjima.
Druga vrsta znanja - tehnika znanja moraju svakom ueniku dati potrebne kompetencije za profesionalno
zanimanje. Izobrazba za poziv mora imati strategije koje e mu davati transparentna, alternativna i iroko
primjenjivana znanja kako bi se budui uposlenik lake snalazio u novim i vrlo promjenljivim tehnologijama i
zanimanjima.
S ovim u vezi su i socijalne kompetencije koje se tiu interpersonalnih sposobnosti. Strategijama treba
osposobiti mlade za odgovornost, suradnju, timski rad i stvaralatvo u veim i manjim istraivakim
skupinama. Uenike treba osposobiti da postanu glavni pokretai i tvorci vlastitih sposobnosti i da postanu
pokretljivi i nezavisni od profesije koju su odabrali. Oni e kombinirati svoje raznovrsne sposobnosti i steena
institucionalna, vaninstitucionalna i samostalna znanja pa e raditi na poslovima za koje se nisu direktno
osposobljavali. Drugim rijeima, koristit e se transferima i analogijama, a to nije nita drugo do divergentno i
stvaralako miljenje.
Tako se nee dogaati da se na burzama rada eka "svoja struka", i po nekoliko godina, iako se zaposlenje
moe vrlo esto pronai i na drugoj strani, u drugim zanimanjima. Kolika je zabluda ekati posao u "svojoj
struci" pokazuje i podatak da to vie nije ona profesija za koju se uilo, jer se u meuvremenu tehnologija
jednom ili dva puta iz osnova promijenila. Uenje za poziv moe imati vrijednost samo do tri godine, a u.
nekim profesijama ak i manje. Zato se u nastavi treba koristiti dinamikim strategijama koje ostvaruju
perspektivu uenja, istraivanja, stvaralatva i zaposlenja.
Nove strategije ne mogu biti protiv uenika. Ope je poznato da su u tradicionalnoj nastavi uenici nedovoljno
motivirani za uenje. Nastavnici prosto "ne znaju kako usmjeriti uenike da ue", kae W. Glasser. To je
posljedica to se ne polazi od uenikovih potreba. Nastavnim strategijama to treba osigurati. Zadovoljava li
ono to se od njih trai jednu ili nekoliko njihovih osnovnih potreba, ljudi e puno raditi. Ako nam je
rukovoditelj drag, moda emo ak uiniti to nam je mrsko, jer udovoljiti tom rukovoditelju zadovoljava
nau osnovnu potrebu za ljubavlju i prijateljstvom. To znai da emo nauiti gramatiku iako je mrzimo, jer
nam je stalo do nastavnika koji je pouava. No, ako nam vie nije stalo do tog nastavnika, moda emo i
prestati uiti gramatiku. Uenici e za nastavnika do kojeg im je stalo uiniti ono to za ono do kojeg im nije
stalo nee.
Suvremenim nastavnim strategijama treba omoguiti novo promiljanje kurikuluma. Naime, to vie nije
shvaanje samo nastavnog plana i programa u njegovom izravnom (slubenom) obliku, kako se nekada
realiziralo, nego daleko vie od toga. Sada ga treba promatrati i kao nastavnu strategiju, stil rada, naine
interakcijskih komunikacijskih odnosa. Uenicima najprije mora biti jasan cilj uenja i to e dobiti takvim
radom, a onda sadraje koje treba usvojiti (istraiti) i naine takve realizacije. To je pripremanje za
stvaralatvo putem stvaralatva, povezivanje teorije i prakse, poduavanja i uenja.
OBRAZOVNE STRATEGIJE
Strategija uenja i pouavanja Pouavanje moe biti problemsko polazi od definicije problema, uenici
aktivno sudjeluju postavljajui pitanja i vlastitim vienjem problema, a nakon postavljanja problema
postavljaju se odgovori i nalaze se rjeenja;
heuristiko isto polazi od problema, ali uenik se sam vodi kroz postupak i sam dolazi do rjeenja;
programirano problem se dijeli na elemente, pa se djetetu daje zadatak koji zahtijeva odreenu aktivnost za
rjeavanje, a uenik sam dobiva povratnu informaciju. Uenje otkrivanjem ili iskustveno uenje je uenje
kojim se dolazi do vlastitog iskustva, a polazi od uoavanja i definiranja problema, preko rjeavanja problema
do ocjenjivanja postupka. Koristi tri metode: istraivanje, projekt i simulaciju. Istraivanjem uenici
prouavaju stvarnost, ima etape: uoavanje i definiranje problema, formuliranje hipoteza, prikupljanje
podataka i praenje, stvaranje zakljuaka ili rjeenja. Simulacija se koristi kada stvarnu situaciju nije mogue
ostvariti, a dijete je za to potrebno pripremiti. Ostvaruje se igrom uloga (uenici se stavljanjem u razne uloge
41
suoavaju sa nekom situacijom, a nakon toga donose neki zakljuak), plan-igrom (grupe komuniciraju
pismenim putem, a u poetku se upoznaju sa situacijom i karakteristikama svojih uloga, zatim se prezentira
dogaaj, a svaka grupa u sebi reagira na odreeni nain te to zapisuje na komad papira i daju koordinaciji igre.
Koordinacija jednu grupu upoznaje sa zahtjevom neke druge grupe, a zatim daje novu situaciju koja je u
skladu onoga to su te grupe poduzele, na kraju se raspravlja i sintetiziraju zakljuci, te postavljaju novi
problemi) i igrama s pravilima (dijele se na strategijske igre i igre na sreu). Projekt isto polazi od problema i
postavljanja hipoteza, ali se na kraju pie pismeni iskaz kako se problem rjeavao.
Strategije aktivnog uenja iskustveno uenje uenik se stavlja u uloge u kojima sam stvara, kreira i
sudjeluje u novim iskustvima.; inovativno uenik na temelju poznatih informacija stvara nove zakljuke
Strategija doivljavanja i izraavanja doivljenog - zasniva se na zakonitostima doivljajnog procesa. Metoda
recepcije umjetnikog djela odnosi se na neposredan susret uenika s umjetnikim djelom koje mora djelovati
na dijete. Metoda interpretacije i reprodukcije uenici postaju interpretatori tueg djela, ali poto unose svoj
senzibilitet postaju i sustvaraoci. Metoda kreacije uenik sam stvara svoje djelo koje ne treba biti stvaralaki
in, ali izraavanjem doivljavaju autentini doivljaj.
Strategija vjebanja temelji se na zakonitostima psihomotornih procesa i izvodi se dugotrajnim
ponavljanjem nekog procesa to dovodi do automatizacije. Uenje uenja je metoda u kojoj se djeca
uvjebavaju koristei se raznim izvorima. Uenje jezika se vjeba komunikacijom. Uenje praktinih radnji se
vjeba izvodei samostalno radnje dok ne postanu precizne i brze, te izvoenjem operacija pri izradi nekog
predmeta. Tjelesno vjebanje se uvjebava stalnim izvoenjem nekih pokreta dok se pokreti ne
automatiziraju. U poetnom vjebanju vjebamo prvih par sati i nema pomaka u stjecanju vjetina nego se i
dalje upoznajemo s radnjom, u temeljnom vjebanju napredujemo, a u dopunsko doseemo maksimum ili
optimum svojih mogunosti. Plato zastoj je dosegnuti maksimumu u vjebanju. U tijeku vjebanja trebamo
distribuirati vjebanje raditi male zastoje da ne doe do zasienja. Vjebanje moe biti globalno (kada cijelu
radnju odjednom nauimo), operacijsko (kada radnju podijelimo na operacije koje kad nauimo spojimo u
radnju) i kombinirano.
Strategija stvaranja Prva etapa je inspiracija koja se javlja iznenada i popraena je oduevljenjem., zatim
slijedi rad na ostvarenju zamisli i zavrna faza je ostvarena zamisao. Stvaralatvo se potie:
Olujom ideja postupak kojim se iznose razne ideje koje se ne smiju kritizirati i ismijavati. Ideje se zapisuju,
analiziraju i sintetiziraju, te na kraju odabiru najbolje, ako se ideje iznose na papir to je brainwriting.
Morfoloka analiza pojava se podijeli na vei broj varijabli za koje se navede vei broj elemenata. Elementi
se popiu i oznae po varijablama te se rade razne njihove kombinacije koje mogu i ne moraju biti ostvarive.
Radionica budunosti definira se problem, zatim se stvara lista albi na postojee stanje, primjedbe se
sistematiziraju i prelazi se na oluju ideja, radi se evaluacija ideja i njihovo sistematiziranja i na kraju se
opisuje eljeno stanje (tzv. Konkretna utopija) koje se onda ostvaruje.
Scenarij izaberu se koraci pri rjeavanju problema, a za svaki korak se pronae to vie alternativnih
rjeenja.
Misaoni uzorci ili asocijacije kada se jednu rije iznose olujom ideja razne asocijacije.
IZBOR STRATEGIJE
Konaan izbor strategija ovisi o uitelju, iako se treba konzultirati s roditeljima, uenicima ili drugim
vanjskim suradnicima. Naela koja se trebaju uvaiti pri izboru strategija ili metoda ili postupaka:
Princip pozitivne usmjerenosti pri izboru se mora kod svakog uenika razvijati pozitivna slika o sebi te
pronai i potaknuti razvoj pozitivnih osobina.
Princip uspjeha za sve kola svoj djeci mora jamiti uspjeh, pa ne postoje dobra i loa djeca, nego dobro i
loe izabrani postupci i metode.
Princip individualizacije mora se voditi briga o individualnim potrebama i mogunostima svakog uenika da
bi svaki uenik ostvario svoj maksimum.
42
Princip primjerenosti pri izboru mora se voditi briga da su metode primjerene dobi djece te njihovim
mogunostima i potrebama.
Princip aktivnosti mora se voditi briga da su metodama aktivni i uenici i uitelj.
Princip ekonominosti da su metode vremenski i novano prihvatljive.
RAD U PRODUENOM BORAVKU
Roditelji u dananje vrijeme sve vie imaju potrebu zbrinjavanja djeteta mlae kolske dobi koje nakon
redovne nastave odlazi kui i bez nadzora provodi vrijeme do njihova dolaska s posla. Samostalan boravak
djeteta kod kue esto ga izlae mnogim opasnostima, a strah i briga roditelja za dijete tijekom radnog dana
nameu potrebu za organiziranom brigom o djetetu. kole tako dobivaju novu ulogu koja zahtijeva
organiziraniju skrb za dijete tijekom cijelog dana. Jedan je od modela kojim se mogu kvalitetno i sustavno
rijeiti navedeni problemi je produeni boravak uenika, dnevni rad nakon redovite prijepodnevne nastave.
Za uenike od prvog do etvrtog razreda osnovne kole se nakon redovite prijepodnevne nastave organizira
produeni boravak. Boravak i rad prema takvom obliku organizira se od 8 sati ujutro do 17 sati poslije podne.
Grupa uenika - polaznika produenog boravka moe se organizirati razliito:
homogena skupina uenika istog razrednog odjela (1.a)
heterogena skupina uenika sastavljena od dva razredna odjela (1.a i 1.b)
heterogena skupina uenika sastavljena od dva razliita razredna odjela (1.a i 2.a)
U homogenom razrednom odjelu rade dva uitelja, jedan prije podne u redovitoj nastavi, drugi poslije podne u
produenom boravku. Oba uitelja zajedniki programiraju nastavne sadraje, dogovaraju se o zajednikim i
odvojenim aktivnostima. Svaki sam planira svoje vrijeme, prema Nastavnom planu.
U heterogenom razrednom odjelu timsko planiranje i programiranje obuhvaa tri uitelja. Razliitost njihovih
pristupa o-o procesu valja uskladiti u najveoj moguoj mjeri da bi uinkovitost i krajnji cilj - uspjeh, rast i
razvoj djeteta, bila maksimalna.
Preporuka je da se uitelj/uitelji koji rade u nastavi svakodnevno dogovaraju i usklauju svoje aktivnosti s
uiteljem iz produenog boravka. Vrijeme za dogovaranje i usklaivanje aktivnosti ne bi smjelo biti krae od
pola sata.
Uiteljice koje rade u odjelu produenog boravka djeluju jedinstveno, suradniki, dogovorno, sveobuhvatno i
integrirano s itavim razrednim odjelom. Zajedno surauju s roditeljima, odravaju roditeljske sastanke i
pojedinane individualne razgovore s roditeljima. U ravnopravnom su poloaju prema uenicima i
roditeljima.
Izmjenom mnogobrojnih pristupa uenju u PB osiguravamo potpun i harmonian razvoj djeteta, te razvoj svih
potencijala uenika jer svaki je jedinstven. Uenika treba osposobiti za samostalno uenje, te potaknuti radost
uenja i motiviranost. Takoer treba obratiti panju na razvijanje osjeaja za potivanje razliitosti te isticati
vanost tolerancije.
CJELODNEVNI BORAVAK
U cjelodnevnom boravku izmjenjuje se nastava sa samostalnim uenjem i slobodnim vremenom, to pridonosi
da se izmeu samih uenika (kao i izmeu uitelja i uenika) uspostavi dijalog, komunikacija, uzajamna
43
pomo i suradnja. Ukupni o-o rad u cjelodnevnom boravku u RN ostvaruju dva uitelja. Oni zajedniki
planiraju, organiziraju i evaluiraju aktivnosti uenika u koli. To je tzv. timski rad uitelja. Uitelji se trebaju
puno i redovito dogovarati i konzultirati kako bi se njihov rad dopunjavao i odvijao kao pedagoki
komplementarna cjelina. Podjela poslova izmeu uitelja RN po nastavnim predmetima i drugim aktivnostima
moe biti razliita, to zavisi i od afiniteta uitelja. Tako npr. jedan uitelj moe izvoditi nastavu i
izvannastavno uenje iz hrvatskog jezika, prirode i drutva te likovne kulture, dok drugi uitelj to isto obavlja
iz matematike, glazbene i tjelesne kulture. Slobodno vrijeme se takoer rasporeuje na oba uitelja po
aktivnostima i osobnom afinitetu. Mogue su i druge kombinacije. Integracijom nastave i izvannastavnog
uenja u CB pridonosi se kvaliteti nastave, unoenju inovacija u o-o proces, to poveava i motivaciju
uenika. Temeljne aktivnosti u CB su nastava, samostalno uenje i slobodno vrijeme. Njihova organizacija
omoguuje da se meusobno proimaju igra, rad i uenje. Igre su znaajne za razvoj psihikih i fizikih
funkcija uenika. Zadaa uitelja je da brine o povoljnim, zdravim i higijenskim uvjetima za igru uenika, da
predvidi vrijeme za igru, da im nenametljivo preporuuje i usmjerava ih prema onim igrama koje e najvie
pridonositi psihofizikom razvoju. Pritom treba imati na umu da djeca mlae dobi nisu navikla na dui rad
(nastavu i uenje), zbog ega u nastavni proces treba unositi vie igre, kako bi se igrali uei i uili igrajui se.
Djeca vole igru.
Razvijanje radnih navika u CB vana je zadaa kole. Osnovni oblik rada uenika je uenje. Uenjem oni
stjeu nova znanja, umijea i navike, razvijaju psihofizike sposobnosti. O nije samo mjesto u kojem se
izvodi nastava ve je ona i mjesto u kojem se ui, stjeu iskustva, ona je prostor ivljenja. Organizacija CB
uenika u O proizlazi iz potreba roditelja, posebice zaposlenih. U odnosu na poludnevnu nastavu, CB prua
vee mogunosti uinkovitijeg ostvarivanja cjelokupnih o-o zadaa kole, to pridonosi kvalitetnijem razvoju
uenika. U koli se provode i izvannastavne aktivnosti i slobodno vrijeme koje vode i usmjeravaju strune
osobe (uitelji). Uenici u koli rjeavaju dz, samostalno ue, vjebaju i ponavljaju potrebne nastavne
sadraje, izvravaju zapravo sve kolske obveze. Izvravanjem nastavnih i drugih kolskih obveza uenici
stjeu i razvijaju radne navike uz struno vodstvo uitelja. Djeca se vie vremena drue sa svojim vrnjacima,
to pridonosi razvoju samopotovanja (ali i potovanja drugih), kooperativnosti, samopouzdanju. Sve to
pridonosi stvaranju jasnije slike o sebi, svojim sposobnostima, nedostacima, vrlinama, mogunostima. Postoji
nekoliko osnovnih razlika izmeu produenog i cjelodnevnog boravka uenika u koli. U PB su preteno
heterogene ili homogene grupe uenika i smjene se mijenjaju, a u CB su kompletna odjeljenja i nastava traje
od 8 do 16 sati.
U CB su nastavni predmeti podijeljeni s obzirom na teinu: prije podne su predmeti teeg intelektualnog
napora, poslijepodne su predmeti koji iziskuju manja psihika optereenja.
Danas se sve vie prakticira nastava produenog i cjelodnevnog boravka djece u koli jer su roditelji sigurni
da je njihovo dijete zbrinuto do povratka s posla te da radi neto korisno u svrhu svog odgoja i obrazovanja.
PRIPREMANJE ILI UVOENJE UENIKA U NASTAVNI RAD
U povijesti nastave mnogi su didaktiari ovoj etapi pridavali potrebno znaenje, pa su je u svojim strukturama
nastavnog procesa izdvajali u zaseban nastavni stupanj pod razliitim nazivima: priprava, pripremanje,
uvoenje, stvaranje raspoloenja, postavljanje cilja rada, odreivanje zadataka, prikupljanje materijala,
postavljanje problema, uivljavanje u rad, pronalaenje teme itd.
U tim razliitim nazivima moe se ve zakljuiti to je osnovni smisao ove etape. U svom obrazloenju o
potrebi ove etape Rein kae: Ne bane se odmah na vrata pa u kuu. Treba se uvjeriti je li sve pripravno za
primanje. Treba svakako detaljnije utvrditi smisao i zadatak ove etape i na temelju toga odrediti njezin
sadraj i nain izvoenja.
Poznato je iz svakodnevnog ivota da svakom radu nuno prethodi priprema, a njezin ekstenzitet i intenzitet
ovisi o radu koji nakon toga slijedi. Ta opa konstatacija u podjednakoj mjeri vrijedi i za nastavni rad, to vie
44
to je nastava veoma sloen radni proces na oblikovanju linosti. Adekvatno tome to je nastava sloen proces
sloeniji je i nain pripremanja. Jednostavnom radu prethodi jednostavnija priprema, a sloenijem radu
sloenija.
Opi je zadatak pripreme: za vrijeme pripremanja obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehnikog,
spoznajnog, psiholokog i organizacijskog karaktera koje e pridonijeti uspjenom izvoenju predvienog
glavnog dijela nastavnog rada. Drugim rijeima, pripremanjem ili uvoenjem treba stvoriti povoljne
objektivne ili vanjske uvjete u uionici i subjektivne ili unutarnje uvjete u uenicima za izvoenje daljnjeg
rada. Dakle, ne pripremanje radi pripremanja, ve pripremanje koje je nuno za glavni dio rada koji nakon
toga slijedi. Odatle izlazi da pripremanje ovisi o onom to nakon toga slijedi i zbog ega se vri priprema. Ako
se zanemari ta funkcionalna povezanost pripreme i onoga za to se vri priprema, ova etapa moe dobiti
karakter formalnog, izoliranog, izvjetaenog nastavnog stupnja koji je nasilno unesen u strukturu, nastavnog
procesa, a time bi njezina svrha bila promaena.
Ako bismo se posluili analogijom, pripremanje u nastavi ima isto znaenje kao uvertira u operi, prolog u
dramskom djelu, predgovor u strunoj raspravi, pica na filmu, ugrijavanje u gimnastikoj vjebi, poetno
suraivanje u radnom procesu, preliminarni razgovori u vezi s predstojeom glavnom debatom i sl.
No, taj opi zadatak pripremanja treba za nastavne potrebe odreenije precizirati s obzirom na materijalno tehniku, spoznajnu, psiholoku i metodiku stranu nastave.
Materijalno - tehnika strana pripremanja znai da treba izvriti potrebne predradnje s obzirom na pripremu
nastavnih sredstava i pomagala raspodijeliti uenike ako se izvodi samostalni rad i upoznati ih s materijalom
za taj rad, provjeriti funkcioniranje ureaja i mehanizama u uionici.
Sa spoznajne strane za vrijeme pripremanja treba uenicima dati neke osnovne informacije to e se raditi,o
emu e uiti, s kojim e se sadrajima upoznati, koju e problematiku prouavati, ukratko, uputiti ih sa
spoznajne strane o radu koji im predstoji.
Sa psiholoke strane potrebno je uenike na razliite naine psihiki angairati, tj. motivirati ih za predstojei
rad, razviti kod njih aktivan odnos prema radu,osmisliti rad koji slijedi, psiholoki ih pridobiti za rad, razviti
kod njih intelektualnu radoznalost i interes, stvoriti povoljnu radnu atmosferu, ukratko, staviti njihov psihiki
mehanizam - intelektualni i emocionalni - u funkciju.
Dakako, sve se to izvodi prikladnim metodikim postupcima
Pripremanje slui kao poetni zamah za daljnje napredovanje. Dobar poetak znai doprinos krajnjem
uspjehu. Pripremanjem se mora prevladati negativan i indiferentan odnos uenika i postii njihov aktivan
odnos. Jer prijei na glavni dio rada s odreenim unutarnjim otporom, u nepovoljnim objektivnim uvjetima
znai isto to i zakoiti kola koja treba da krenu uzbrdicom. A uenike nakon toga zaista eka velik uspon koji
moraju svladati, pa ako na poetku ne angairaju svoju intelektualnu energiju, od rada e biti slab uinak.
Sadraj pripremanja moe biti veoma razliit, to zavisi od glavnog dijela rada koji nakon toga slijedi, kao i o
pronicljivosti nastavnika o izboru veoma efektnog sadraja.
Na primjer, pripremanje za obraivanje novih nastavnih sadraja moe se ovako izvesti: iznesu se zanimljivi
podaci iz povijesti u vezi s novom temom, ispria se interesantna anegdota povezana sa sadrajem teme,
obrazloi se praktino znaenje poznavanja nove nastavne teme, analiziraju se konkretne pojave u ivotu da
se shvati problem koji e se prouavati, formulira se zagonetka, citira poslovica, reproduciraju se fragmenti s
magnetofonske vrpce ili gramofonske ploe, proita se fragment iz najnovijeg dnevnika, demonstrira se
eksperiment ili neki drugi predmet, provjere se rezultati samostalnog rada uenika kod kue da bi se iskoristili
u daljnjem radu, zajedniki se planira obrada nastavne jedinice, postavi se nekoliko pitanja (napose
alternativnih) radi kraeg rasuivanja, ponove se neki dijelovi obraenih sadraja na koje e se nadograditi
novi sadraji, itd.
Sadraj i nain pripremanja ovisi o vie faktora. Ponajprije, pripremanje ovisi o etapi koja slijedi nakon
pripremanja i za koju se zapravo vri priprema, a to moe biti obrada novih nastavnih sadraja, vjebanje,
ponavljanje i provjeravanje. Za sve etape ne moe se podjednako pripremati jer ni zadaci svih etapa nisu
45
podjednaki. tovie, i za istu etapu ne moe se uvijek isto pripremati jer se ne radi uvijek isto kao u
proizvodnji na lananoj vrpci.
Nadalje, sadraj i nain pripremanja ovisi o vremenu koje stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad. Naime,
uvoenje treba biti to smiljenije i to ekonominije da bi se dobilo vie vremena za glavni dio rada. Jer
pripremanje je tek uvod u rad, ali jo nije glavni dio rada. Treba se uvati da se ne troi uludo vrijeme na
uvoenje, jer je cilj to prije dovesti uenike na glavni dio rada.
U izvoenju etape mogu se initi pogreke od kojih emo neke navesti. Katkada je pripremanje neadekvatno i
nefunkcionalno. Ako, na primjer, nastavnik najavi cilj rada i pri tom formulira novu temu koja je po
sadrajnom odreenju i jezinoj formulaciji uenicima potpuno nejasna, takvo je pripremanje promaeno, jer
se nejasnoom u formulaciji najavljenog cilja ne stvara povoljna atmosfera za daljnji rad. Promaeno je i kada
nastavnik kao uvod u obradu novih sadraja ponavlja i provjerava prije obraenu tematiku koja nema izravnu
vezu s novom temom.
Pogreke mogu proizai i iz neadekvatnih naina rada. Na primjer, dugotrajni katehetiki oblik razgovora s
isjeckanim pitanjima i odgovorima zamara uenike. Umjesto da uenici akumuliraju svoju intelektualnu
energiju za glavni dio rada, takvim katekiziranjem iscrpljuju energiju ve na samom poetku.
Nadalje, pogreke mogu nastati ako se uvoenje nastoji normirati na standardno vrijeme (5 ili 10 minuta), pa
se zbog toga nepotrebno rastee dijalog premda za uenike to nije potrebno. Ako se u razredu osjea da je
stvorena potrebna radna atmosfera, da su uenici koncentrirani, da su njihove snage dovoljno angairane, da
je postignut poetni zamah radi prelaska na daljnji rad, ne treba formalistiki produavati uvoenje, jer bi ono
bilo zamorno i tetno, odnosno moglo bi se dogoditi da aktivnost uenika pone ak i opadati.
Zato se uvodna etapa ne moe normirati za sve situacije podjednako, jer sadraj uvoenja nije jednak, jer
nakon toga slijedi razliit rad, jer je dob uenika razliita, jer se nastavni rad izvodi u razliito vrijeme u toku
dana, tjedna i godine. Katkada moe nastavnik svojom dovitljivou formulirati zanimljivu hipotezu koja
zadire u krug uenikih spoznajnih interesa i tako ih od prvog asa psiholoki pridobiti i intenzivno misaono
aktivirati pa odmah nakon toga prijei na obradu nove teme. Katkada je nastavniku potrebno dulje vrijeme da
s uenicima obavi neke organizacijsko-tehnike poslove kao nunu predradnju za glavni rad. Bitno je da
pripremanje bude vremenski to krae, ali zato to efikasnije i efektnije. Zato pripremi za vrijeme nastave
mogu prethoditi neke samostalne pripreme uenika izvan nastave koje se sastoje od ispunjavanja zadataka
koje je prethodno zadao nastavnik u koli. Dobrim didaktikim izvoenjem ove etape kod uenika se stvara
uvjerenje da svakom radu mora nuno prethoditi priprema radi stvaranja povoljnih uvjeta za rad, a time
uenici stjeu orijentaciju kako treba pristupiti nastavnim zadacima u koli i izvan nje. Ukratko, sve to se na
toj etapi uini ne smije stvoriti kod uenika uvjerenje da je uinjeno neto suvino, niti osjeaj da je premalo
uinjeno.
ULOGA EMOCIJA U UENJU
Svima je jasna injenica da je lake obavljati svakodnevne zadatke, pa ak i one koje ne volimo ako smo
dobro raspoloeni, ako se neemu veselimo ili oekujemo neto dobro. Djeca reagiraju na isti nain. udno je
to upravo tako jasnu istinu ne upotrebljavamo uvijek u odgoju djece, posebno ne u onom dijelu odgoja koji
se odnosi na uenje. Naravno da svi elimo samo najbolje za svoje dijete. I uitelji nae djece ele im dobro.
Meutim, kao to stara istina kae: Put u pakao poploan je najboljim namjerama. U trenucima kad ne
znamo kako dalje, to napraviti s djetetom, moramo se zapitati: djelujemo li iz ljubavi ili iz straha? Jer ljubav
je suprotnost strahu.
elimo li sretno, sigurno i stabilno dijete, moramo eliminirati strah, jer strah prelazi na dijete. Strah od
neuspjeha, od budunosti, od toga kako e se snai u ivotu, koju e kolu upisati, od ega e ivjeti. Naravno
da su to vana pitanja. No, ako ta pitanja obloimo strahom, djelujemo tako i na dijete, a strah ne motivira,
strah koi. Dijete koje oekuje neuspjeh vie od pola energije koju bi moglo upotrijebiti za uenje troi na
zabrinutost. I kad uitelji u biljenicu napiu: Ti to moe bolje! , ili: Bit e bolje drugi put!, ili Mora
46
vie vjebati pa e biti bolje! , iako imaju dobru namjeru, ne motiviraju dijete, ve mu govore da u ovom
trenutku nije dobro, a znamo da dijete ivi u sadanjem trenutku puno vie od nas. Nitko ne eli u biljenici
imati trag neuspjeha, posebno ne pogreke zaokruene crvenom bojom, kao da nema nieg tonog, nieg to
bi se moglo pohvaliti. U biljenici bi ispod obavljenog zadatka trebale stajati stvarne pohvale, vrlo konkretno
to je dobro napravljeno, zatim navesti ono to treba popraviti i na kraju zavriti s pohvalom cjeline i
pohvaliti barem onoliko stvari koliko je onih koje dijete mora popraviti. Na taj nain dijete e zadrati
pozitivnu sliku o sebi i izgraditi samopouzdanje.
Djeca u kolu idu iz razliitih razloga: tamo su im prijatelji, vole svoju uiteljicu, pod odmorom je zabavno i
jer ue zanimljive stvari. No jasno je da u koli ima i manje lijepih stvari: npr. uenje tablice mnoenja,
pisanje sastavka One ne moraju priinjavati zadovoljstvo i na njih se dijete ima pravo ljutiti. Takve emocije
itekako su znaajne, prije svega zato da djeca naue da neto treba i izdrati i da zabava i dobro osjeanje
proizlazi iz rada i iz dovrenog zadatka, kad uspijemo.
I upravo osjeaj da je prihvaeno onakvo kakvo jest i da je dobro u ovom trenutku (jer uvijek moemo pronai
neto to je dijete dobro uinilo), motivira dijete na daljnje uenje i daje mu stabilnost. Ne bismo nikada
smjeli zaboraviti poruku sve djece, bez iznimke, jer se odnosi na vjenu udnju svih nas da nas prihvate
takvima
kakvi
jesmo:
Voli me kad to najmanje zasluujem, jer tada to najvie trebam.
PRIPREMA UENIKA ETVRTIH RAZREDA ZA PRIJELAZ U PETI RAZRED
Uenici se u 4. razredu susreu s mnogim promjenama, to onima vezanim uz tjelesni razvoj, to s onim
vezanim uz emocionalni i razvoj linosti. U uporabi su pojmovi vezani za vidljivu stvarnost, aktivni i pasivni
rjenik se mnogostruko poveava, a s njime i duina reenica koje koriste. Djeca te dobi lake kontroliraju i
izraavaju emocije, te se pojavljuju sloenije emocionalne kvalitete poput brige i tjeskobe te razliiti oblici
strahova i nesigurnosti koji uglavnom nastaju zbog ocjenjivanja i ispitivanja. U svim tim problemima, uenik,
odnosno dijete ne smije biti sam. Uitelj i roditelj su prvi koji bilo kakve probleme moraju uoiti i nastojati ih
im prije rijeiti kako bi uenje bilo to jednostavnije ali i kako kognitivni i emocionalni razvoj ne bi patio.
Dijete te dobi suoava se i sa stresom koji nosi prijelaz iz etvrtog u peti razred. Uzimajui u obzir da je to,
nakon upisa u 1. razred, drugi stresni dogaaj u ivotu djeteta, ono takoer treba i znaajnu roditeljsku pomo.
To je velika promjena i za roditelje, osobito u prvom razdoblju prilagodbe na novoga razrednika/razrednicu i
na nove predmete. Djeli tih promjena djeca su ve okusila uvoenjem stranih jezika ili vjeronauka. Ipak, sve
ove promjene mogu biti manje stresne za roditelje i dijete ukoliko se na vrijeme pripreme. Neke kole zbog
velikog broja djece imaju i podrune kole, te e djeca iz matine kole krenuti u peti razred s djecom iz
podrunih kola. Pri formiranju razrednih odjela pazi se da oni budu brojano i spolno ujednaeni, te da djeca
koja blizu stanuju idu u isti razred.
Na poetku petoga razreda uenicima je potrebno izvjesno vrijeme da se naviknu na vei broj uitelja i
njihove naine rada. Ipak je odlazak u 5.razred traumatino iskustvo jer se svakog sata djeca sele iz jedne u
drugu uionicu, svaki predmet predaje drugi nastavnik koji ima svoje zahtjeve koji se ponekad kose sa onima
drugih nastavnika, kolsko zvono znai prekid rada bio on gotov ili ne, skupljanje brojnih stvari i odlazak u
drugu uionicu, iz veine predmeta malo je sati, dakle, i malo vremena za ispravak loe ocjene, u svakoj
uionici nastavnici daju drugaiji raspored sjedenja, vie je sati u jednom danu, vie je obaveza a manje igre.
Ne treba zanemariti emocionalne probleme uenika nakon odlaska od uiteljice s kojom su proveli 4 godine,
moramo znati i injenicu da su oni u predpubertetu,a neki ve i u pubertetu. Svome djetetu elimo olakati, a
to neemo ako na njega prenosimo svoje strahove i nervozu jer je ovo razdoblje stresno i za nas.
Redovito pisanje domaih zadaa roditelji bi trebali posebno kontrolirati, jer o tome uvelike ovisi i daljnji
kolski uspjeh djeteta. Takoer, redovito trebaju odlaziti na roditeljske sastanke i individualne razgovore s
razrednikom, osobito ako dijete ima potekoa u usvajanju gradiva ili je nemirnijeg ponaanja. O svakom
zdravstvenom problemu roditelji su duni obavijestiti razrednika ili strune suradnike kole.
47
Oekivane tekoe u petom razredu imat e uenici:

1. koji slabije itaju
2. kojima je potrebna stalna pomo u uenju
3. koji nisu automatizirali raunske operacije
4. koji nemaju razvijene radne navike
1. Roditelji uenika koji slabije itaju moraju posvetiti veu brigu kako bi otkrili uzrok zato dijete zaostaje u
itanju. Ukoliko nema organske podloge za sporije usvajanje vjetine itanja, tada treba svakodnevno djetetu
ponuditi krae i jednostavnije tekstove radi uvjebavanja. Nedostatak italakih navika osobito stvara
probleme u uenju predmeta poput povijesti ili geografije, te obrada lektire, stoga je vano to vie poticati
dijete na itanje knjiga primjerenih njegovom uzrastu.
2. Roditelji koji su morali djetetu dosta pomagati tijekom prva etiri razreda kolovanja, morat e im jo vie
pomagati i u petom razredu. Vie gradiva izaziva kod djece nervozu i nesigurnost, te veu napetost. Sve su to
razlozi da djetetu i dalje budete pri ruci, a kad prou prve potekoe prilagodbe postupno ga potiite na
samostalnije uenje.
3. Djeca koja nisu automatizirala raunske operacije imat e tekoe u praenju nastave matematike. Roditelji
mogu biti od pomoi svakodnevnim vjebanjem tablice mnoenja i dijeljenja. Takoer, dijete bi u petom
razredu trebalo znati dobro razmiljati u skupu prirodnih brojeva preko zadataka rijeima i znati se sluiti
geometrijskim priborom ( crtati paralele, okomice i sl.)
4. Uenici koji nemaju razvijene radne navike ne znai da su manje vrijedni. esto su to djeca koja su
intelektualno jaka, te u niim razredima nisu trebali puno uiti za dobre rezultate u koli. Druga su skupina
djeca koja su slabijih sposobnosti i treba ih nauiti kako uiti. Uenik treba imati plan dnevnih aktivnosti i
toga se pridravati. Uiti treba na istom mjestu, koje je mirno, a najbolje je u priblino isto vrijeme. Uenje i
pisanje zadaa treba izbjegavati u veernjim satima, jer je tada koncentracija slabija nego tijekom dana.
Takoer, roditelji nikako ne bi trebali tjerati dijete da ui vie sati dnevno. Isto tako, svaki uspjeh djeteta se
treba naglasiti.
Pozitivan stav roditelja prema koli i uenju najvie utjee i na djetetovu motivaciju za uenje i kolski
uspjeh. Dijete treba poticati na druenje s vrnjacima i suradniko rjeavanje svih problema. Dijete se nikada
ne smije osjeati odbaeno i uvrijeeno zato to je u koli neuspjenije. Roditelji uvijek moraju biti spremni
pomoi, sasluati ga i redovito kontaktirati sa kolom, kako bi mu na vrijeme mogli pomoi.
48

Skripta Za Pismeni

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Za Pismeni

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ODGOJ, OBRAZOVANJE, O-O PROCES

ULOGA UITELJA U ORGANIZACIJI NASTAVE I UENJA

aktivnostima, uspjeno ui i primjerenog je ponaanja, postie naroite uspjehe u kolskim i izvankolskim

SOCIJALIZACIJA UENIKA NA POETKU KOLOVANJA

Metode aktivnog poduavanja su:

TRADICIONALNE I SUVREMENE NASTAVNE STRATEGIJE

Oekivane tekoe u petom razredu imat e uenici:

You might also like