Croatica et Slavica Iadertina, Zadar, 2008

UDK 821.163.42'04-291
811.163.42-56
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 14. 2. 2008.
Prihvaen za tisak: 19. 9. 2008.

Kristina trkalj Despot

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Ulica Republike Austrije 16, HR10000 Zagreb
kdespot@ihjj.hr

Tekstna kohezija u hrvatskoj

srednjovjekovnoj drami
U radu se analiziraju tekstna kohezivna sredstva (referiranje, junkcija i leksikosintaktika kohezija) u srednjovjekovnoj drami, te se tako osvjetljava koherentnost
dramskih tekstova, koja je pod utjecajem vrlo rairenih stavova o tome kako su
oni samo rezultat kontaminacije ranijih djela, odnosno adiranja epizoda koje nisu
meusobno uzrono-posljedino povezane, sasvim zanemarena.
Kljune rijei: hrvatska srednjovjekovna drama, ustrojstvo teksta, tekstna kohezija,
referiranje, anafora, katafora, homofora, junkcija, konjunkcija, disjunkcija, kontrajunkcija,
subjunkcija, leksiko-sintaktika kohezija, strukturni paralelizmi.

1. Uvod
1.1. U sintaksi se oituje jedna od osnovnih funkcija jezika: slobodno izraavanje
misli,1 a osobito mjesto u tom procesu pripada reenici kao glavnom sredstvu
oblikovanja, izraavanja i priopavanja misli (Stecenko, 1972: 5). Ako se misao
izrazi ili priopi, ona postaje iskazom, jedinicom govora (iskaz je, za razliku od
reenice, apstraktne jedinice jezika, ostvarena, priopena misao). Iskaz postoji i
ostvariv je jedino u kontekstu,2 u uem kontekstu (ustrojstvu teksta) i irem kontekstu

Jedna od glavnih postavki generativne gramatike jest da osnovna funkcija jezika nije komunikacija
(kako se dralo u tradicionalnoj lingvistici), nego slobodno izraavanje misli, a kao sredstvo slobodnog
izraavanja slui jezik, koji je na taj nain "ogledalo uma" (Mihaljevi, 1998: 9). "Ljudski je jezik mnogo
vie od pukoga sustava komunikacije. Jezik se koristi za izraavanje misli, za uspostavljanje odnosa
meu osobama i bez posebnoga interesa za komunikaciju, za igru te cijeli niz drugih ciljeva" (Chomsky,
1991a: 39).
2
Vanost konteksta u formalnoj je lingvistici najee bila zanemarena. Denison (2004: 2): "Historical
syntax done in isolation is prone to error. Often it is misleading to conne attention to a single sentencefragment (...) because the syntax is partly determined by the wider discourse context a point often
neglected in formal linguistics." Vanost konteksta i ustrojstvo teksta dugo su bili zanemarivani i u
naim gramatikim prirunicima (pomak je u tome smislu Gramatika hrvatskoga jezika Ive Pranjkovia
i Josipa Silia iz 2005).
1

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

(drutvenom, kulturnom, povijesnom, knjievnom i jezinom kontekstu)3. Iskazi se

meusobno povezuju kako bi ustrojili cjelinu teksta, i to prema odreenim pravilima,
ba kao to se klauze sloenih reenica prema pravilima meusobno povezuju da bi
oformile iskaze / sloene reenice. Tekst ima komunikativnu funkciju, to je smisaona
cjelina sastavljena (najee) od vie iskaza. Smisaona se kohezija teksta temelji
na "temi", koja je bar jednim dijelom zajednika reenicama ukljuenima u tekst
(Sili Pranjkovi, 2005: 360).
1.2. Meusobna povezanost zavisnost dijelova unutar cjeline teksta naziva
se tekstna koherentnost (Mrazovi Vukadinovi, 1990: 645). Ta unutranja
kohezija teksta podrazumijeva nain na koji se jezine jedinice od kojih se tekst
sastoji meusobno povezuju u smislene sekvencije na temelju gramatikih pravila
odreenoga jezika (Malmkjr, 1991: 463).
1.3. Unutranja (ustrojstvena)4 kohezija teksta obino se postie na tri naina:
referiranjem, junkcijom5 i leksiko-sintaktikim elementima. 6
Postoje dvije vrste referiranja: egzoforino (izvantekstualno referiranje,
referiranje na neto iz "vanjskoga" svijeta) i endoforino (referiranje na jedinice
u tekstu). Endoforino referiranje ostvaruje se: kataforom (referiranje na jedinicu
u tekstu koja slijedi)7, anaforom (referiranje na jedinicu u tekstu koja prethodi)8 i
homoforom (samospecicirajue referiranje na jednu i samo jednu jedinicu koja

iri je kontekst, kada je o srednjovjekovnom korpusu rije (usp. Denison, 2004: 2), vrlo vaan jer
nam uvid u nj mora odgovoriti na mnoga pitanja, izuzetno vana za opis bilo koje jezine razine ili
za knjievnopovijesna istraivanja. Npr. radi li se o prijevodu, i ako je tako, s kojega jezika i koliko
vrsto prijevod slijedi original, osobito u podruju koje nas zanima? Koliko je u rukopisu prepisivakih
pogreaka i izmjena? Kakav je odnos izmeu jezika toga knjievnoga teksta i njegove dijalekatske
osnovice? Ako se radi o srednjovjekovnome tekstu, osobito je vano obratiti pozornost na interpunkciju;
srednjovjekovna interpunkcija ne slijedi naime moderne ideje o reeninoj strukturi. Osim toga treba
voditi rauna o knjievnopovijesnim i knjievnoteorijskim injenicama vezanima uz korpus: kojemu
anru i rodu pripada tekst, je li rije o prozi ili versiciranome tekstu, moramo raspolagati svim
dostupnim verzijama i varijantama, podacima o izdanjima toga teksta itd. Neizmjerno je dakako bitno i
datiranje i lociranje teksta te jezinopovijesni podaci o tekstu.
4
Prema Sili Pranjkovi (2005: 359) na ustrojstvenu vezu meu reenicama u tekstu upuuju:
zajedniki lanovi reeninog ustrojstva, zajedniki leksiki elementi, ponavljanje sintaktikih jedinica
istoga ili slinoga tipa i forini elementi (Isto). Ustrojavanje reenica (iskaza) u tekst odvija se po naelu
meuupuivanja ili forinosti: jedna reenica kojom svojom sastavnicom upuuje na drugu reenicu.
Razlikujemo anaforinost (ako reenica kojom svojom sastavnicom upuuje na prethodnu reenicu) i
kataforinost (ako reenica svojom sastavnicom upuuje na reenicu koja slijedi).
5
Malmkjr (1991: 463) na tome mjestu govori o konjunkciji. Mi smo se, prema Beaugrande Dressler
(1981: 71), odluili za openitiji izraz junkcija, koji upuuje na bilo kakvu narav veze, dok termin
konjunkcija rabimo za oznaavanje veze meu jedinicama teksta koje imaju jednak status (za razliku od
disjunkcije, kontrajunkcije i subjunkcije). V. dalje u tekstu.
6
Malmkjr (1991: 463) navodi etiri sredstva kojima se postie tekstna kohezija: referiranje, konjunkciju,
elipsu i leksike elemente. ini nam se metodoloki utemeljenije o elipsi govoriti samo kao o vrsti
referiranja, i to anafore, jer ona zapravo i djeluje anaforino tako da se iz teksta isputa ono to je iz
prije reenoga u tekstu ve poznato. Govorimo o leksiko-sintaktikim, a ne samo leksikim elementima
jer je termin obuhvatniji: takva kohezija temelji se naime na leksikim ponavljanjima, ali i strukturnim
(sintaktikim) paralelizmima (koji uvijek imaju i naglaenu stilsku vrijednost).
7
Npr. Moram ti rei ovo: nisam zadovoljan tvojim radom. Kataforini element ovo odnosi se na klauzu
koja slijedi (nisam zadovoljan tvojim radom)
8
Npr. Sino sam bila na koncertu. Ondje je bila i tvoja prijateljica. Anaforini element ondje odnosi se
na jedinicu reenice koja prethodi (na koncertu).
3

66

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

ima smisao u kontekstu)9. Elipsa djeluje anaforino, tako to se iz reenice isputa

jedinica koja je prije u tekstu spomenuta.
S pomou junkcije stvaraju se kohezivne veze meu segmentima teksta. Sredstva
kojima se postie junkcija meu dijelovima teksta nazivaju se u tekstnoj lingvistici
junktorima10 (Malmkjr, 1991: 464). Postoje etiri tipa junkcije: konjunkcija,
disjunkcija, kontrajunkcija i subjunkcija. Konjunkcija je odnos dodavanja, kojim
se povezuju jedinice jednakoga statusa u tekstu (koje su obje istinite u tekstnome
svijetu11). Disjunkcija povezuje jedinice koje imaju alternativan status i u tekstnome
svijetu ne mogu obje biti istinite. Kontrajunkcija povezuje jedinice jednakoga
statusa, koje su u tekstnome svijetu inkongruentne ili inkompatibilne. Subjunkcija
povezuje jedinice teksta iji status nije ravnopravan, nego jedna jedinica teksta ovisi
o drugoj (u tekstnome svijetu istinitost jedne jedinice ovisi o istinitosti druge).
Osim referiranjem i junkcijom, kohezija teksta postie se i leksiko-sintaktikim
elementima: ponavljanjem istih ili slinih jedinica, strukturnim paralelizmima,
sinonimijom, parafraziranjem itd. Dok referiranje i junkcija obino veu jedinice
koje su u tekstu blizu jedna drugoj, leksiko-sintaktika kohezija esto vee i vee
dijelove teksta, a osobito je esta u paralelno strukturiranim tekstovima.
1.4. Prema Siliu (1984: 135149) razlikujemo dva tipa veze meu reenicama
u tekstu: linearnu i paralelnu tekstnu vezu.12 U linearnoj tekstnoj vezi reenice su
povezane tako da sljedea reenica proizlazi iz prethodne, a za taj tip veze tipine
su suznane (sinsemantine), kontekstualno ukljuene reenice. U tekstovima
koji su linearno strukturirani osobitu vanost imaju inkoativne reenice (reenice
s "otvarakom" funkcijom, esto sadre kataforine elemente poput: ovaj, taj,
sljedei, idui i sl.) i nitivne reenice (reenice sa "zatvarakom" funkcijom, esto
sadre anaforine elemente poput: zato, zbog toga, iz tih razloga, ukratko, jednom
rijeju, na kraju, da zakljuimo i sl.) (Sili, 1984: 133). Paralelnu tekstnu vezu
karakterizira strukturni i leksiki paralelizam, tj. upotreba istih ili slinih sintaktikih
ili leksikih jedinica. U takvu tipu strukturiranja teksta sljedea reenica ne proizlazi
iz prethodne, za taj su tip veze karakteristine samoznane reenice i odsutnost
forinih elemenata (SiliPranjkovi, 2005: 361).
Npr. Lovio je jednoga jelena. Homoforini element jednoga (jelena) odnosi se na tono odreenoga i
samo jednoga jelena (a ne na uopenoga pripadnika vrste).
10
U Sili Pranjkovi (2005: 361) takva se vezna sredstva nazivaju konektorima, no potrebno je upozoriti
na to da termin junktor nije sinoniman s terminom konektor. Termin junktor u tekstnoj lingvistici
oznaava sredstvo kojim se postie junkcija meu dijelovima teksta. Kohezivna sredstva referiranja i
leksiko-sintaktike kohezije nisu dakle junktori, ali jesu konektori. Termin konektor obuhvaa sva
tekstna kohezivna vezna sredstva. Prema Sili Pranjkovi (2005: 361362) konektori s obzirom na
znaenje mogu biti: suprotni (konfrontativni), prostorni (spacijalni), vremenski (temporalni), nainski
(modalni), uzrono-posljedini (kauzalno-konsekutivni), namjerni (nalni), uvjetni (kondicionalni),
dopusni (koncesivni), zakljuni (konkluzivni), iskljuni (ekskluzivni), pribrojni (aditivni), pojaajni
(intenzivni) i objasnidbeni (eksplikativni). U Mrazovi Vukadinovi (1990: 644663) primijenjena
je klasikacija tekstnih veznih sredstava, koja je vrlo slina ovdje primijenjenoj. Razlikuju naime tri
vrste tekstnih veznih sredstava (konektora): upuivake konektore, koji obuhvaaju uglavnom ono to
mi nazivamo sredstvima za postizanja referiranja (meu kojima navode i elipsu!), organizatore teksta,
uglavnom obuhvaaju ono to mi nazivamo junktorima i signale za ralanjivanje teksta, koje mi
nazivamo leksiko-sintaktikim elementima tekstne kohezije.
11
Termin tekstni svijet (textual world) odnosi se na stvari o kojima je rije u tekstu. Smatra se da
se tekstni svijet sastoji od koncepata (konguracija "znanja" o tekstu koje se uvijek moe aktivirati s
manjom ili veom konzistencijom) i relacija meu tim konceptima koji se pojavljuju zajedno u tekstnome
svijetu (Malmkjr, 1991: 465).
12
V. o tome i u Sili Pranjkovi (2005: 360).
9

67

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

2. Ustrojstvo srednjovjekovnih dramskih tekstova tekstna kohezivna

sredstva
2.1. Polazita
Hrvatska crkvena drama nastala je u 15. st.,13 a poetak 16. st. doba je njezina
procvata. Prihvaeno je miljenje da nije nastala14 iz liturgijske drame, nego iz
samosvojne dijaloke religiozne lirike, koja se razvijala u bratovtinskim krugovima te
meu sveenicima i redovnicima negdje od polovice 13. st. posebice u junohrvatskim
krajevima po ugledu na talijanske puke crkvene pobonosti i sveanosti. Iz takve
lirike (npr. "Pe san od muki Hrstovi" iz Parike pjesmarice i "Jegda usmo elne
glasi" iz Petrisova zbornika) preraivanjem i stalnim proirivanjem15 nastali su
(vjerojatno) najprije plaevi,16 vrlo rairene dijaloke pjesme u kojima Blaena
Djevica Marija oplakuje muku svojega sina. Knjievni i kazalini vrhunac razvoja
srednjovjekovne pasionske dramske knjievnosti iz dijalogiziranoga pasionskoga
osmerakoga pjesnitva prema pravim versiciranim dramskim formama jesu
opirne i detaljne dramatizacije Isusove muke, npr. Muka Spasitela naega iz 1556.
(dalje u tekstu MSN)17 i Miterij vele lip i slavan od Isusa, kako je s kria snet, zatim
v grob postavlen iz 1556. (dalje u tekstu MIT) te dramatizacija svetake legende
Muka svete Margarite (dalje u tekstu ZMARG).
U osnovici je svih tih knjievnih tekstova srednjoakavski ikavsko-ekavski
dijalekt, osim plaa iz Osorsko-hvarske pjesmarice i Splitskog odlomka plaa,
kojima je u osnovici ikavski junoakavski dijalekt.18 Uz opeakavske fonoloke
crte, u svim se tekstovima javljaju i neke regionalne znaajke i crkvenoslavizmi (u
glagoljikim tekstovima) te uobiajene dublete karakteristine za sve srednjovjekovne
tekstove, a osobito za stihovane forme.
Zbog pretpostavljenoga razvoja hrvatske srednjovjekovne drame iz ranijih
narativno-lirskih uzoraka, esto se istie kako su sauvani dramski tekstovi
"samo rezultat kontaminacije ranijih djela" (Perillo 1978: 15), kako je temeljno
kompozicijsko naelo pri oblikovanju crkvene drame "uzastopnost epizoda koje
nisu nanizane u radnju ni po kakvoj uzrono-posljedinoj vezi niti ne proizlaze
iz nekog motivacijskog sistema karakteristinog za novovjeku dramu" (Falievac
2007: 68), te kako takva struktura "otvorena svakovrsnom dodavanju, adiranju
raznih epizoda i likova, ini srednjovjekovnu dramu slinom nekoj epskoj vrsti,
odnosno onim oblicima novovjeke drame koji se obino nazivaju epskom dramom"
(Falievac 2007: 69).
Iako je vrlo vjerojatno da pravi poeci seu dublje u starinu (Falievac, 2007: 63).
Za problem postanja i razvoja hrvatske crkvene drame usp. npr. Kolumbi, 1964. i Perillo, 1978.
15
U dijalokim je pjesmama lirska naracija obogaena vrlo dirljivim versiciranim dijalozima, najprije
izmeu Marije, Isusa, Ivana i Magdalene, a zatim se postupno poveavao broj likova te su formirane i
didaskalije kao oznaka dramske forme.
16
Iz srednjovjekovne knjievne batine dosad nam je poznato sedam inaica plaeva, koji pripadaju
dvjema redakcijama: starijoj i mlaoj. Starijoj redakciji pripada jedan latiniki pla iz Picieve pjesmarice
(dalje u tekstu PIC) i etiri glagoljika plaa: iz Zbornika duhovnoga tiva, IV a 92 (dalje u tekstu ZBD),
Klimantovieva rituala (dalje u tekstu KLIM), iz Berieve zbirke br. 1 (dalje u tekstu BER) te Vrbniki
pla (dalje u tekstu VRB) te jedan kratak ulomak iz latinicom pisanoga plaa Splitski ulomak (SPL).
Mlaoj redakciji pripada latiniki pla iz Osorsko-hvarske pjesmarice (dalje u tekstu OS-HV).
17
Iz srednjovjekovne batine poznata je jo i inaica muke iz Tkonskoga zbornika, koju nismo u ovome
istraivanju uzeli u obzir.
18
Usp. Lisac (1989/1990: 5456).
13
14

68

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Srednjovjekovnu dramu, bez obzira na broj i opirnost "digresija", esta

ponavljanja i proirivanja pojedinih epizoda, karakterizira vrsta smisaona kohezija
temeljena na zadanoj i svima unaprijed poznatoj fabuli, koju ni jedan lik i ni jedan
dramski dogaaj ne mogu izmijeniti. Katarza se u srednjovjekovnim tekstovima ne
postie naglim, neoekivanim obratima, nego ritualnou ponavljanja uvijek iste,
neizbjene sudbine Boje volje. Veliina dramskih protagonista nije u borbi protiv
zakona ni u sumnji u njihovu moralnu ispravnost, nego u poslunosti i podlonosti
predodreenoj sudbini. Stoga "duhovna drama sadrava elemente kultnog karaktera,
u kojoj prolog ima znaajke propovijedi, a sama radnja obnavlja i remitizira misterij
utjelovljenja, sakramenta tijela i krvi Isusove" (Falievac, 2007: 66).
Analizom tekstnih kohezivnih sredstava (referiranja, junkcije i leksikosintaktikih elemenata kohezije) osvijetlit emo i unutranju (ustrojstvenu)
koherentnost srednjovjekovnih dramskih tekstova,19 koja je sasvim zanemarena pod
utjecajem opeprihvaenih stavova o tome kako su oni samo rezultat kontaminacije
ranijih djela, odnosno adiranja epizoda koje nisu meusobno uzrono-posljedino
povezane.
Kapetanovi je (2000: 23) relativizirao tvrdnje o nepostojanju uzronoposljedinih veza izmeu replika u srednjovjekovnim prikazanjima te o
nefunkcioniranju komunikacije meu likovima iz ega bi slijedilo da su dijalozi
u prikazanjima zapravo monolozi istiui kako su "zakljuci takvi zato to
komunikaciju liklik u prikazanjima uporno usporeujemo s komunikacijom
liklik u novovjekovnim dramama (premda prvo ne evoluira u drugo)". Analizom
obavijesnog ustrojstva teksta Miterija vele lipa i slavna... iz 1556. pokazao je da
je "komunikacija sloena, jednosmjerna i dvosmjerna (povratna)" i da "postoje
jezini indikatori za utvrivanje uzrono-posljedinih veza izmeu pojedinih replika
u dva tipa komunikacije (jednosmjernoj / dvosmjernoj)" (Kapetanovi, 2000: 24).
Osobitu pozornost u analizi usmjerit emo tekstnim kohezivnim sredstvima
kojima se didaskalije20 integriraju u cjelinu teksta te sredstvima koja pokazuju
tekstnu vezu meu replikama.

Za rezultate analize ustrojstva srednjovjekovnih proznih tekstova i sredstava za postizanje unutranje

kohezije teksta (na primjerima triju inaica Tundalove vizije) prema teorijskom pristupu ije smo osnove
ovdje iznijeli v. trkalj Despot (2007: 272281).
20
Jedini srednjovjekovni dramski tekst koji nema proznih didaskalija jest pla iz Picieve pjesmarice.
Iako sadrava elemente dramskoga oblikovanja (dijalozi, vei broj likova), stihovi koji najavljuju
izmjenu pripovjedaa integrirani su u versicirani tijek zbivanja. Vrbniki pla pripada istoj redakciji
kojoj pripada i pla iz Picieve pjesmarice, ali su u njega na nekim mjestima uz stihovane komentare
naratora, umetnute ve i prave prozne didaskalije. U ostalim srednjovjekovnim dramskim tekstovima
didaskalije su prozne i jasno izdvojene iz versiciranoga dramskoga teksta, tradicionalno pisanog parno
rimovanim osmercima, a variraju od vrlo jednostavnih u kojima se navodi samo tko govori (npr. u
plau iz Osorsko-hvarske pjesmarice: Rii pisca, Rii Gospoje... ili u plau iz Zbornika duhovnoga
tiva: Mati Boja, Ivan, Marija Mandalena govori...) do vrlo razvijenih deskriptivnih didaskalija u plau
iz Klimantovieva rituala iz 1501. (npr. Ovdi Gospoja odgovori Ivanu pre d Mandale nom i Marijom
Jakovlom i Salomi i pre d anj(e)lom, ako more biti tuko ocijalov, i ree ovako B(la)(e)na Gospoja ili
Ovdi ocijali od dvora Pilatova B(la)(e)nu Gospoju vele stentae ne dajui n ej pristupiti h kriu ni k
Pilatu, a ona se vsa previnu da se malo ne upade, a Ivan ju s Marijami udra i dvigoe ju i kad se vsta,
ree ovi versi vsim okolo stojeim vapjui i plaui).
19

69

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

2.2. Referiranje
Tekstno referiranje ostvaruje se tako da jedan element teksta upuuje na drugi
element, koji je ve izreen (anafora) ili e tek biti izreen (katafora) ili odreuje
(specicira) tekstni element (homofora).
2.2.1. Katafora
Katafora je referiranje na jedinicu u tekstu koja slijedi i njome se u dramskim
tekstovima najee ostvaruje tekstna veza izmeu didaskalije i replike, i to tako
to se didaskalijom, bilo stihovanom, bilo proznom, najavljuju rijei sljedeega
govornika. Didaskalije imaju stoga "otvaraku" funkciju, pa se stoga nazivaju
inkoativnim iskazima.21
U plau iz Picieve pjesmarice, u kojem su didaskalije integrirane u versicirani
tijek zbivanja, pa se stihovima najavljuju rijei sljedeega (su)govornika, najee
ulogu kataforinoga elementa ima nainski prilog tako (obino s glagolom
govorenja), ali i oblici pokaznih zamjenica (najee ovaj/ova/ovo i taj/ta/to, s
imenicom ili samostalno). Npr.22
...ter joj ree ove rii,
tako joj ondi on navisti:
"Jao sinu, elo moja... (PIC, 6163)
Ovin glasom zavapie
pred Pilatom kada bie:
"Propni Isusa, o Pilate.... (PIC, 103105)
Ivan blaeni n u tiae
i tako je[j] govorae:
"Ne ti' tuko tugovati... (PIC, 697699)
Bogu Ocu tako zvapi:
"Boe, ti s' me vazda lubil... (PIC, 483484)
Gospoja tugom ja vapiti,
tako sinu govoriti:
"O, predragi, mili sinu... (PIC, 509511)
Ove rii ree n emu
mater gledajui tunu svoju:
"O, Ivane moj p(re)dragi... (PIC, 561563)
Mandalena ju ja tiiti
i tako joj govoriti:
"Potiaj ti, Gospoje... (PIC, 787789)

Glasom velim vapjae,

tako sinu govorae:
"a tu sidi ti, Gospoje? (PIC, 3133)
Dranu krunu p(ri)pravlahu
tako kruni govorahu:
"Zdrav na kralu okrun eni... (PIC, 127129)
Mandalena Gospoji navisti
ter joj ree ove rii:
"Gledaj, Gospe i kralice... (PIC, 316318)
Razbojnik s desne ki viae
tako Isusu govorae:
"Gospodine, spomeni se... (PIC, 490492)
elno tada n u molae
i tako je[j] govorae:
"Ojme, majko, a me mori... (PIC, 543546)
Plaui gorko govorae,
tako tunu n u molae:
"Gospoje majko, utii se... (PIC, 609611)
...Gorko zdiei n u molae
i tako je[j] govorae:
"O, Gospoje, Boja mati... (PIC, 930932)

Vanost uloge takvih iskaza u nadreeninom ustrojstvu Miterija... istaknuo je Kapetanovi (2000:
8890) analiziravi i tekstna sredstva kojima se takvi iskazi kontekstualno ukljuuju: oblike vokativa i
imperativa, uzvike, pokaznozamjenike, prilone i veznike konektore i determinatore.
22
Citati iz srednjovjekovnih dramskih tekstova transkribirani su prema rukopisima (v. u popisu
izvora), ako se radi o dosad neobjavljenom tekstu, a dosad objavljene transkripcije revidirane su prema
izvornicima. Transkripcije su dio korpusa za Starohrvatski rjenik (projekt Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje), a njihovi su autori Amir Kapetanovi i Kristina trkalj Despot. Broj u citatima oznaava
redni broj stiha.
21

70

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

U plau iz Osorsko-hvarske pjesmarice i Muci Spasitela naega, u kojima su

didaskalije prozne, ali ipak se u njima pojavljuju i izvandijegetini naratori kao
dramski likovi (pisac odn. anjel),23 i unutar njihovih stihovanih replika gotovo se
identinim kataforikim elementima referira na rijei sljedeega sugovornika. Npr.
Gorke suze ja roniti,
ovej rii govoriti... (OS-HV, 319320)

Poa Gospa tad vapiti,

s glasa mono govoriti. (MSN, 36133614)

I unutar samih proznih didaskalija u plau iz Klimantovieva rituala gotovo

je redovito ekspliciran kataforiki element, najee pokazna zamjenica ovo ili
nainski prilog ovako, koji najavljuju repliku:
Ovo poa govoriti Ivan:
Kada Juda s vojskom pride... (KLIM, 20)
Ovo govori Mandale na:
Vi sestrice i vladike... (KLIM, 183)
Ovo ree Marija Jakovla Gospoji:
Dobro s' rekla ti, sestrice... (KLIM, 259)

I ree ovako B(la)(e)na Gospoja:

O Ivane, sinko dragi... (KLIM, 95)
Ovo ree M(a)rija Mand(a)lena Gospoji:
Vstan' se sada, o Marije... (KLIM, 219)

U svim navedenim primjerima iskazi s kataforinim elementom referiraju na

dio teksta koji slijedi (cijelu repliku), a ne samo na jednu jedinicu koja neposredno
slijedi. Kataforom se moe referirati i na samo jednu jedinicu koja neposredno
slijedi u tekstu (u istome iskazu ili iskazu koji neposredno slijedi). Takvo kataforino
referiranje ne vee didaskalije i replike, nego iskaze unutar pojedinih replika.
Tu mi milost uinite:
Tu mi milost uinite:
ivu mene ne pustite. (PIC, 689690)
prija me n ega umorite!" (PIC, 226227)
Ti mi ree ter me svisti,
To bi meni vela alost
i ovo mi ti navisti:
da bi tuka tvoja jakost:
"Zdrava, puna vse milosti
da se vea oca najde
i veselja i radosti! (KLIM, 945948)
ter u Boju veru zajde. (ZMARG, 711714)
Toga se uvaj vsaki pravi
Potribno jest da to bude:
da ga djaval ne zadavi. (VRB, 240241)
martvi v ivot da se probude... (MSN, 743744)
Tu mi milost tuni stvori:
Ovo t' daju ja viditi,
mene zajedno n im zatvori. (VRB, 962963) dobro more uiniti... (MSN, 12111212)
...ja te ovo, majko, molu,
da budem astan na 'vo[m] puti,
ti me, majko, blagoslovit hoti. (MSN, 830833)

U srednjovjekovnim dramskim tekstovima u kojima su didaskalije prozne i

izdvojene iz versiciranoga teksta, one same po sebi, razumljivo, redovito imaju
kataforiku i inkoativnu funkciju jer najavljuju repliku, ak i kada kataforiki
element u njima nije ekspliciran, nego se samo navodi "tko govori". Npr. rii pisca,
rii anjela, rii Gospoje itd.

U ostalim se plaevima izvandijegetini pripovjeda uope ne pojavljuje kao lik u drami, nema dakle
uope rijei naratora koji zaokruuje radnju, kataforiki najavljuje govornike i anaforiki komentira
replike.
23

71

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

2.2.2. Anafora
Anafora je referiranje na jedinicu koja u tekstu prethodi. U srednjovjekovnim
dramskim tekstovima anaforinim referiranjem vee se najee replika i njezin
naratorski komentar. Anaforini element ne mora referirati na jedinicu neposredno
u prethodnoj reenici, nego na bilo koju jedinicu prije u tekstu spomenutu.
Najee funkciju anaforinoga elementa u dramskim tekstovima imaju oblici
zamjenice taj/ta/to,24 ali i drugih pokaznih zamjenica te oblici pridjeva taki/taka/
tako ('takav/takva/takvo'). Anaforinim se iskazima zakljuuje replika, kao to se
kataforinim iskazima najavljuje. Npr.
Sliavi Gospa take glasi
vse oskube svoji vlasi... (PIC, 5556)
Isus te rii govorae
i tako za karstjane Boga molae. (PIC, 474475)
To videi Gospa zvapi,
tugujui parsi razbi. (PIC, 577578)
Kako Gospodin to izusti,
duh p(re)blaeni tudje pusti. (PIC, 643644)
Gospa stae to sliei... (PIC, 199)
Pilat se p(re)strai vele toga... (PIC, 237)
Tuj mi milost uinite,
daj u toj me utiite. (OS-HV, 669670)
Gospa silom vojsku projde,
tako plau k sinku dojde. (OS-HV, 879880)
Ako ja to ne uinim,
vee nisam ja n egov sin. (MSN, 819820)
Tu ri kada ue ludi,
ostavie svoje bludi... (MSN, 15851586)
Ta' se oti za vas dati (Isus)
na kri ovi pribijati... (MIT, 910)

Ri najpokon a to bi n egova... (PIC, 641)

Gospoja plaka tako do svita... (VRB, 117)
Boja mati to ujei,
pride kriu uzdiei. (PIC, 501502)
Gospa sinu tako reki,
pla in ae joe veki... (PIC, 595596)
Tako Gospa tugovae
u alosti se zadargovae... (PIC, 901902)
I tako[j]zi plano stei... (OS-HV, 139)
entenciju tuj si stie... (OS-HV, 741)
To vam e se sve zgoditi
jer se ne htiste pokoriti. (OS-HV, 821-822)
To t' govori cia st[an]ja,
bud' u n ega brez tentanja. (MSN, 125-126)
Posluh va 'vom ne' mi dat ti?
Neposluna u te zvati... (MSN, 932933)
Tako pred n im ja kleei
i te rii [g]ovorei... (MSN, 19701971)
Tako n im se narugae
i tako ga nakazae. (VRB, 171172)

U dramskim tekstovima u kojima su didaskalije izdvojene, prozne i opirne (npr.

u plau iz Klimantovieva rituala, Muci svete Margarite iz Zadarskoga rukopisa, ili
Muci Spasitela naega iz 1556.), one najee imaju i anaforiku ulogu referiranja
na prethodnu repliku i kataforiki najavljuju sljedeu. Npr.
Sliavi te rii, puk pone verovati Boga i svi jedino ponu govoriti... (ZMARG, 979)

U Muci svete Margarite najei je anaforiki kohezivni element (kojim poinje

velik broj didaskalija) pokazna zamjenica to s participom glagola govorenja reki.
Npr.
To reki, izajde jedan gospodin imenom Olibrij i zapovida slugam svojim da uhite divojicu
ka pase ovce... (ZMARG, 28)25

Jezino-stilska osobitost srednjovjekovnih proznih tekstova da uz imenice redovito dolaze

determinatori, koji su najee anaforini (npr. zamj. taj uz imenice koje su u tekstu ve spomenute),
mogu biti i homoforini, a rjee kataforini (v. o tome u trkalj Despot, 2005: 367), nije karakteristina
za srednjovjekovne dramske tekstove.
25
Brojevi stihova uz didaskalije odnose se na stih koji slijedi nakon nje.
24

72

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

To reki s(ve)ta Mar(gari)ta, dokle bude u tamnicu, n e baba bude prinaati n oj jisti, i tako
stei izajde zmaj i ulize u tamnicu. Videi ga ona, pristrai se i kleknu ter poe govoriti...
(ZMARG, 429)
To reki, drakun otvori usta i pori s(ve)tu Mar(gari)tu, a ona se prekrii u n em i tudje puknu
drakun, a ona izajde vanka. I toti djaval dojde i tako ona klee govori... (ZMARG, 459)
To reki sveta Margarita, tad izleti golubica. I ree sveta Margarita...(ZMARG, 507)

U Muci Spasitel a naega anaforika kohezija didaskalije i prethodne replike

postie se gotovo redovito mjesnim prilogom (tu, totu) s glagolom govorenja:26
Tu LAZAR odgovori idovom... (MSN, 51)
Tu reci KAJFA poglavici ka Ani... (MSN, 58)
Tu SLUGE gredu k Anni i reci jedan od n ih Ani... (MSN, 119)
Tu ANNA dvigne se z drubu svoju, pride Kaj i ree... (MSN, 127)
Tu ANNA, stavi se, ree... (MSN, 155)
Totu POGLAVICA CRIKVENI, stav[i] se, reci... (MSN, 169)
Totu vsi IDOVE zavape glasno govorei... (MSN, 195)
Totu pride imun gubavi ka Isusu i ree IMUN Isusu ove rii... (MSN, 369)
Tu ISUS gori stani, a mati poklekni, i tako ju Isus blagoslovi i ree... (MSN, 859)

Anaforikim referiranjem u srednjovjekovnim dramskim tekstovima obino

poinju rii pisca ili anjela, odn. izvandijegetinog pripovjedaa, koji naratorski
"vee" replike.
Rii pisca:
Rii pisca:
Tako Gospa alovae,
Gospa rii kako ree,
sinka svoga tad molae... (OS-HV, 510511)
harlo sinku tad potee... (OS-HV, 583584)
Rii pisca:
Rii pisca:
Gospa tako tugovae
Tako Gospa tugovae,
i idovom govorae... (OS-HV, 10351036)
sinku s plaem govorae. (OS-HV, 10951096)
Tu ANJEL poni puku govoriti:
Tako Gospa tugovae,
vsa se v plau skonavae... (MSN, 36423643)

Anaforiki se mogu vezati i iskazi koji neposredno slijede jedan za drugim unutar
jedne replike ili unutar jednoga komentara naratora, ali za takvo je referiranje
mnogo manje potvrda u prouavanome korpusu. Npr.
Spuu na tarst poloie,
ui i [o]cta poloie.
K ustom mu ju p(ri)klan ahu,
tim ga ajna napojahu. (PIC, 477480)

Od tebe jo gdo spomene,

prime milost svak od mene.
Prime, najde ta' smilenje
i svih grihov odrienje. (ZMARG 11011104)

Kao anaforini elementi esto slue mjesni prilozi (ovdi, ondi, tu) jer referiraju
na mjesto o kojem je u tekstu prije ve bilo rijei. Npr.
...ondi ga naga isvukoe... (PIC, 455)
...suze mnoge ondi ronei... (PIC, 696)

Nikodem sveti ondi stae... (PIC, 905)

...plaa ondi vele bie. (PIC, 848)

Kapetanovi (2000: 90) analizirajui kontekstualnu ukljuenost didaskalija u stihovani tekst u Miteriju
primjeuje kako je "u njima gotovo obavezan jedan ili vie konektora iskaza (zatim, i, tako, i tako, tu, i
tu, i tu zatim, opet, tada, tu pak zatim, to, potom)".
26

73

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

...rada bie ondi umriti. (PIC, 918)

Malo duu tuj ne pusti.... (OS-HV, 640)
Gospa plaka tuj do svita... (OS-HV, 429)
Tu bi I(su)s mono muen... (KLIM, 31)
Poj tit kn ige Jameziove
Totu sada mi vidimo,
i tolikoj Mambrezove.
da nisi prorok, vsi sudimo, (MSN, 24452446)
Ondi hoe ti viditi
gdo roditel na hti biti. (ZMARG, 779782)
Ovde s nami posidite...(KLIM, 187)
Ovdi govori Marija obuena v svite rne... (KLIM, 233)
Ovdi se Gospoja obrati k sestram svojim Marijam i ree ovako... (KLIM, 240241)
Ovdi ganue kriem i Ivan kunfortiva B(la)(e)nu Gospoju. (KLIM, 889)

Anaforinu funkciju vrlo esto, osim pokaznih, imaju i line zamjenice, koje
referiraju na prije u tekstu izreenu imenicu.
...dribi svarhu n ih postavie... (svita Isusovih) Dvigoe ga na kri naga.
meju sobom je razdilie. (PIC, 459)
alujte ga, bratja draga! (Isusa)
S plaem elno n u polubi, (Gospoju)
idovi tad n im micahu, (Isusom)
od tole jej viku slui. (PIC, 576)
n im se naprid pospiahu. (OS-HV, )
Ja ga Isus k sebi zvati, (Ivana)
Eto Ivan ondi stae,
n ega majci da da znati
za n im suze ki ron ae.
ter mu poa govoriti
U dvor bie za n im doal
i vele ga tad moliti. (OS-HV, 193196 )
da bi n egov konac poznal. (OS-HV, 189192 )
iva ne mn u da ga vidi (Isusa)
U zlo mu ih obraahu, (dobra dila)
ni ga vee na stan primi. (OS-HV, )
pjanicom ga potvarahu. (OS-HV, 155156)
Oni n ega uhitie, (Isusa)
Ne vala joj govoriti, (Margariti)
kako tata povedoe,
triba ju je umoriti!
ruke mono zavezae,
Grebeni ju razdirajte
obraz mu s(ve)ti popluvae,
ter joj muku ponavlajte! (ZMARG, 297300)
palicami ga mono bie,
Na glavu ju postavie... (dranu krunu) (PIC, 131)
obraz mu s(ve)ti tu zavie.
Di li n ega da svud slove (Isusa)
K Pilatu ga povedoe,
i na pomo sebi zove? (ZMARG 123124)
da ga sudi, vsi rekoe. (VRB, 139146)

2.2.2.1. Elipsa
Vrstom anafore moemo smatrati i elipsu. Ona naime djeluje anaforino tako
to se iz iskaza isputa jedinica koja je prije u tekstu spomenuta, najee subjekt.
Elipsom se u srednjovjekovnim dramskim tekstovima postie kohezija stihovanih
replika. Npr.
elno se poa tad moliti... (Gospoja) (PIC, 269)
Pokle od mene tako pojde... (Isus)
tunu majku komu ojde? (PIC, 779780)
...jur na nogah jedva stae (Isus)
velu muku jer tarplae. (OS-HV, 446447 )
...ne htie ga osuditi (Pilat Isusa)
ni prava ga pogubiti,
da n egovu htei prudu
posla ga tad ka Irudu. (OS-HV, 523526 )
...u parsi se poa biti, (Gospoja)
tunim glasom tad vapiti. (OS-HV, 992993)
944)

74

...poa iz kria govoriti, (Isus)

mono iz glasa sam vapiti... (PIC, 633)
Kami s groba p(ri)valie (Nikodem s Osipom)
ter ga tvrdo zatvorie. (PIC, 913)
Tilo G(ospo)dn e ja mazati, (Nikodim sveti)
zajedno so Osipom ja plakati. (VRB, 944945)
"Prorokuj nam!" govorahu (idovi)
i na n ega vsi vapjahu,
kako vuci na n vijahu. (KLIM, 3638)
...jinako mi govorae (anjel)
kad me slavno pozdravlae. (KLIM, 943

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Mnogu hoe ast jimiti, (Margarita)

draga e mi svrh svih biti. (ZMARG, 151152)
inim mudrost da zabude (vsaki lovik)
kad u rukah mojih bude. (ZMARG, 664665)
Vsa se skonavae tugujui, (Gospoja)
a sardacem umirajui. (VRB, 119120)

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Kad se mene sad ne boji, (Margarita)

neg protiva meni stoji! (ZMARG, 211212)
Drugoj ne vim a u rei, (ruci)
konac sebi sad e stei. (MSN, 29912992)
Kad ne dadu kriu priti, (idovi)
daj kri hou pomoliti... (SPLIT, 2425)

U didaskalijama je subjekt gotovo uvijek ekspliciran, ali katkad se elipsom

izostavlja ako dvije replike zaredom izgovara isti lik. Npr.
To reki, zapovidi da ju izsvuku govorei... (Olibrij) (ZMARG, 865)

2.2.3. Homofora
Homofora je samospecicirajue referiranje na jednu i samo jednu jedinicu
koja ima smisao u (kon)tekstu. Najee ulogu homoforinoga elementa imaju
determinator jedan i pokazna zamjenica ovaj/ova/ovo. Homoforinim elementom
referira se na tono odreene referente iz vanjskoga svijeta, tako da oni nemaju
vie uopeno znaenje predstavnika kategorije (vrste), nego jednoga, odreenoga i
izdvojenoga lana.
I ki bihu n im propeti
...udne rii vam u rei
s obistran a tad visei,
na 'vom misti ja sidei.
jedan n ih ga ja psovati,
Recite mi vsaki od vas
Isukarstu uzrok dati. (OS-HV, 975978)
na 've rii i ov moj glas. (MSN, 10251028)
Ova aa, v kojoj je vino,
Jedan od vas, ki ste totu,
karv jest moja, a ne ino. (MSN, 992993)
ta mi mnogo stoji sprotu... (MSN, 10391040)
... ja ti dajem klue ove,
Jedan od vas dvanadeste,
ki pri tebi stati ote... (MSN, 9991000)
sa mnom ki tu za stol seste... (MSN, 11951196)
Kad to sveta Margarita ree, jedan ki ju frutae n oj ree govorei... (ZMARG, 233)
Pridu sluge gospodinu i dovedu svetu Margaritu i jedan pride i ree...(ZMARG, 81)

2.3. Junkcija
Junkcija meu dijelovima teksta postie se eksplicitnim sredstvima tekstne veze,
koja se u tekstnoj lingvistici (Beaugrande Dressler, 1981: 71) nazivaju junktorima.
Junkcija je vrlo dobro zastupljena u svim tekstovima, osobito pojedini njezini tipovi,
iako ne u jednakoj mjeri kao upuivaki konektori, ija je frekventnost osobitost
srednjovjekovnih dramskih tekstova. Postoje etiri tipa junkcije: konjunkcija,
disjunkcija, kontrajunkcija i subjunkcija.

2.3.1. Konjunkcija
Konjunkcija je odnos dodavanja kojim se povezuju jedinice jednakoga statusa u
tekstu (koje su obje istinite u tekstnome svijetu). Signali konjunkcije su konjunktori,
koji mogu biti: pribrojni (aditivni): i, takoer, k tomu, uz to, pored toga, osim toga
itd., objasnidbeni (eksplikativni): naime, ustvari, zapravo, to jest, drugim rijeima,
tonije reeno itd. i pojaajni (intenzivni): i, ak i, tovie, upravo, ba itd.

75

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Ulanavanje iskaza aditivnim konjunktorom i, toliko karakteristino za nae (i

ostale europske) srednjovjekovne prozne27 tekstove (srednjovjekovni polisindeton,
i-i stil),28 vrlo je rijetko u drami. Takvo mnogostruko ponavljanje veznika i
konjunktora i u drami se moe nai jedino u proznim didaskalijama. Npr.
To reki, popade djavla sveta Margarita za vlasi i vre n im na tla. I sta mu na grlo i ree
mu. (ZMARG, 587).
To reki, ukaza se kri iz neba i sede na kri golubica. I u se glas Boji di govori i
ree...(ZMARG, 587).
To reki s(ve)ta Marg(arita), ponu ju i muiti i grebeni mesa razkidati. I videi Olibrij gdi
n oj krv tecie, zatisnu oi ne mogui gledati gdi n oj krv tecie, i svi ostali ki bihu [] n im. I
tako postei ree Olibrij s(vet)oj Marg(ari)ti govorei... (ZMARG, 345)

U Muci Spasitela naega potvrena je polisindetska upotreba veznika tar i u

stihovanome dijelu teksta:
Ja vam govoru: stan'te goru
tar pojdite k Ane dvoru
tar mu rec'te rii ove:
gospodin vas k sebi zove,
da se nakup zgovorimo
tar potribe opravimo,
ere imam glasi udne
i jo prave, vele trudne,
tar popove vse zovite,
a vam reem, to inite. (MSN, 109118)

Slubu aditivnoga tekstnoga konjunktora u srednjovjekovnoj drami najee

ima konjunktor i, a neto su rjei ter i tar. Npr.
I vi, plane udovice... (OS-HV, 9)

I na garlu s konopome
i s debelon verugome? (OS-HV, 411412)
I tako[j]zi gledajui,
I ki bihu n im propeti
vele gorko tad plaui... (OS-HV, 631632) s obistran a tad visei... (OS-HV, 975976)
I ne bi [i]m zadovolno
I to nee nigdar biti
da smart primam dobrovolno... (OS-HV, 20232024) da u n emu sagriiti. (ZMARG, 155156)
I to vide tolikoje
I tebi se priporuam
ki okolo tebe stoje. (ZMARG, 363364)
jer se s tobom ne razluam. (ZMARG, 530)
I znaj, Gospe, majko Diva,
I neviste s divicami
da ga teko najde iva. (MSN, 27692770) sad plaite oicami. (OS-HV, 2930)
Ter sad pla'te s Marijome... (OS-HV, 5)
Tar vam pravlu vsim oito (VRB, 252)

Tere skubi svoje vlase

jer ti nou tune glase. (OS-HV, 253254)

Usp. primjer iz Tundalova vienja iz Petrisova zbornika (301r): I tako lea bez due n ega te lo v sre du,
prvo poani pol dne, dae do sobote. I zato ga ne pokopae za v livom boku se ujae nikoliko tepline
i po tom znamenji akahu ljudi niko javljenje. I potom jest vraena dua njegova v njega te lo. I kada be
dua opet na svojem me ste v n ega te le , i poe vele mledno vzdihati za jednu uru. I kada se vsi udovahu
i teahu ludi na veliko udo, a on poe umileno pozirati simo i tamo...
28
Mnogostruko ponavljanje veznika i poznato je u mnogim "starim jezicima", a veznik i najei je
sastavni veznik u veini slavenskih jezika. U naoj se literaturi ta pojava obino naziva jednostavno
polisindetonom ili gomilanjem veznika i, u ruskoj literaturi naziva se "lananim nizanjem" reenica
(cepnoe nanizyvanie predloenij, Stecenko, 1972: 125), a internacionalnim terminom za tu pojavu
postao je njemaki izraz und-und stil (Budagov, 1985: 137). V. o tome u trkalj Despot (2007: 178).
27

76

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Tekstnom konjunkcijom konjunktorom i veu se i didaskalije s replikama:

I dospivi sede i ree slugam... (ZMARG, 136)
I toti djaval dojde i tako ona klee govori... (ZMARG, 459)
I tu, jur kad se vsi skupie, poni KAJFA, stavi se, govoriti... (MSN, 143)
I tako LO[N]JIN udri lanom u bok i ree umileno... (MIT, 25)

esto je strukturno ponavljanje aditivnoga konjunktora i u kombinaciji s

veznikom ter/tere, i to tako da na poetku prvoga dijela distiha dolazi konjunktor i,
a na poetku drugoga dijela distiha veznik ter / tere. Npr.
I tuj se n im narugae
ter mu obraz popluvae. (OS-HV, 687688)
I s krunome tarnovome
tere putju svom golome? (OS-HV, 10451046)

I dva zala n im propee

ter se rugat n im poee... (OS-HV, 953954)
I tako ju onde svisti
ter jej ove rii navisti. (VRB, 6768)

Iskaz se u tekst esto integrira tekstnim konjunktorom u kombinaciji s drugim

tekstnim kohezivnim sredstvima, npr. u gore navedenim primjerima: i tako, i tuj,
i pokle, i toti, i to itd. Mogue je u slijedu nai i tri tekstna kohezivna sredstva [u
nav. primjeru to su konjunkcija (aditivnim konjunktorom i), anafora (anaforikim
elementom tu, koji referira na ve poznato mjesto) i subjunkcija (vremenskim
subjunktorom pokle)].
I tu pokle svari to svoje govorenje, gre k imunu gubavomu i tu MAGDAL(E)NA, razumivi
govorenje Isusovo, pokaj se i lamajui parste poni govoriti... (MSN, 385)
I tu zatim CENTURION pojdi pod kri i poni plakati govorei... (MIT, 227)

Ostali aditivni konjunktori, esti u proznim tekstovima, npr. takoje ('takoer'),

paki ('takoer, jo'), oe ('jo') i k tomu, nisu potvreni.
Kao tekstni konjunktor funkcionira prilog uistinu / ujistinu.
Ujistinu nee moi
Uistinu ovo bie
djaval jednu divu smoi! (ZMARG, 881882) Sin od Boga ki se die! (MIT, 2526)

2.3.2. Disjunkcija
Disjunkcija povezuje jedinice koje imaju alternativan status i u tekstnome svijetu
ne mogu obje biti istinite. Signal disjunkcije je disjunktor ili. Disjunkcija na tekstnoj
razini vrlo je rijetka.29
Reci mi, Petre, kamo bie
tvoje rote ke ti die?
Ki mi sinku obitae
ter mu noas govorae:
'U tamnicu s tobom ou pojti
i do smarti neu te ojti.'
Ali Toma tolikoje,
kamo bie rii tvoje,
ki pravlae: 'Vsi pojdimo
ter zajedno n im umrimo!' (PIC, 7382)
Disjunkcija kao tekstno kohezivno sredstvo nije uope potvrena u proznom korpusu. V. trkalj
Despot, 2007: 268.
29

77

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

2.3.3. Kontrajunkcija
Kontrajunkcija povezuje jedinice jednakoga statusa, koje su u tekstnome svijetu
inkongruentne ili inkompatibilne. Kontrajunkciju signaliziraju kontrajunktori, koji
mogu biti konfrontativni (no, ali, ipak, meutim, naprotiv, za razliku od toga itd.),
dopusni (unato tomu, usprkos tomu, ipak, svejedno, uza sve to itd.) i iskljuni
(samo, jedino itd.). U naem su korpusu potvreni konfrontativni kontrajunktori a,
da, neg i pak te dopusni kontrajunktor nitarman e ('ipak').
A sada ste ga ostavili
kad su n ega uhitili. (PIC, 8384)
A Ivan obja tad Gospoju
kako sinak mater svoju. (PIC, 573574)
A ti li si, dobro moje?
A to li je tilo tvoje? (PIC, 399400)
A oni jih odgon ahu
ter nemilo tad psovahu. (OS-HV, 401402)
A ti, Gospe naa mila,
da bi se jure utiila... (KLIM, 588589)
A ti, Petre, stan' se gori
i razum dobro tvoj otvori. (MSN, 995996)

A Irud tudje n im se naruga,

a to bi Gospoji veka tuga. (PIC, 115116)
A ti, Gospe naa mila,
jeda bi se utiila! (PIC, 815816)
A sad pomn u svi postav'te,
plane glase posluajte. (OS-HV, 6465)
A Kaj se htih moliti,
a nee mi odtvoriti. (OS-HV, 419420)
A mnogo sam prvo mogal
i svi ludi jesam smogal. (ZMARG, 657658)
A ja ovo pod moju starost
tugu imam tere alost. (MSN, 10651066)

Da idovi n im micahu,
naprid n ime tad tiskahu. (OS-HV, 513514)
Da idove n om tiskoe
a [s] simkom joj tja idoe. (OS-HV, 587588)
Da kada ga plana pozna,
o[d] tuice jedva osta. (OS-HV, 833834)

Da meni t' se sarce kole

jer te, sine, tako vode... (OS-HV, 569570)
Da ne htie otvoriti
ni joj dae govoriti... (OS-HV, 775776)
Da ti im se daj spoznati
da sam tvoj sin i poznati. (MSN, 30553056)

Pak po smrti mi n egovi

Neg vi mene sad sliite
zakoni smo nali novi.(ZMARG, 811812) ter s pinez odpravite. (MSN, 1337)
Pak drugi sluga n oj ree... (ZMARG, 241)
Nitarman e, ja te prou
za poniznos, ku ti nou... (MSN, 10691070)
Nitarman e, Gospodine,
odgovori sada meni... (MSN, 12051206)

Nitarman e, ako sam ja

te krivin e ali stanja... (MSN, 10871088)

2.3.4. Subjunkcija
Subjunkcija povezuje jedinice teksta iji status nije ravnopravan, nego jedna
jedinica teksta ovisi o drugoj (u tekstnome svijetu istinitost jedne jedinice ovisi o
istinitosti druge). Signali subjunkcije su subjunktori, koji mogu biti: vremenski (tada,
onda, zatim, potom, poslije toga, prije toga itd.), uzrono-posljedini (zato, jer,
zbog toga, uslijed toga, s obzirom na to itd.), namjerni (radi toga, s tom namjerom,
u tu svrhu itd.), uvjetni (u tom sluaju, inae, u takvu sluaju itd.) i zakljuni (prema
tome, dakle, sve u svemu, jednom rijeju itd.).
2.3.4.1. U prouavanome korpusu potvreni su vremenski subjunktori tad/
tada/tadaj, pokle/pokole, pak, jur, potom toga, zatim. Vremenska je subjunkcija
vrlo esto sredstvo kohezije stihovanih replika, ali nije rijetka ni u didaskalijama.

78

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

idove poae tad vapiti... (PIC, 193)

elno se poa tad moliti... (PIC, 269)
Gospa odgovori tad Ivanu... (PIC, 717)
Po zemli ga tad vucihu... (OS-HV, 95)

Ree tada Gospa: "Ajme,

sinko elni, posluaj me! (PIC, 165166)
Na molitvi tad on stae... (OS-HV, 75)
Tad ga na tleh povalie

Tadaj Gospa vanka stae... (OS-HV, 750)

Svi se tadaj n im rugahu... (OS-HV, 135)
Pokle Mandalena Gospoji zvisti... (PIC, 336)
Pokle mater tako moli... (PIC, 392)

ter ga api izmlatie... (OS-HV, 265266).

...jur poini, ne [p]lai se. (VRB, 588)
Pokle se kriu Gospa moli... (PIC, 785)
Pokle Isus ene zvisti... (PIC, 450)

Pokole ga tad sfrutae... (OS-HV, 675)

Pokle Isus bi pokriplen... (OS-HV, 81)
Jur odlui i nakani
tere k n emu ti pristani. (ZMARG, 251252)
Pak sveta Margarita obrnu se Olibriju i ree... (ZMARG, 265)
Tada sveta Margarita odgovori... (ZMARG, 603)
Ree potom toga Olibrij... (ZMARG, 873)
Tada ti isti opitaju Laz(a)ra govor(e)i... (MSN, 59)
Zatim CENTURION pojde k Pilatu, ostavi sneti telo. (MIT, 201)
Zatim se dvigne treti sluga imenom JAOB, i reci... (MIT, 149)

2.3.4.2. U svim je prouavanim tekstovima uzrono-posljedina subjunkcija

najee sredstvo kojim se postie tekstna kohezija. Najfrekventniji je uzronoposljedini subjunktor zato. Npr. samo je u Muci Spasitela naega prilog zato u
ulozi subjuktora potvren vie od 50 puta.
Zato ga iva ti ne pusti
Zato plai ter narii,
ter ga barzo na smart sudi!" (PIC, 196197) skubi vlasi, deri lici. (PIC, 328329)
Zato sarce jad podira,
Zato vazmu pla za piu
od tuice ter umira... (PIC, 731732)
i tim sarce ja nasiu. (PIC, 827828)
Zato n ega zlo bijahu,
Zato plau koko mogu
smilovanja ne imahu. (OS-HV, 159160 )
ter poilam glas moj Bogu. (OS-HV, 573574)
Zato k Pilatu mi pojdimo
Zato dopusti m(i)l(o)st tvoja
ter ga elno pomolimo... (KLIM, 251252) da se utii starost moja. (KLIM, 10511052)
Zato nad mnom jima oblast
Zato ovde ne smim stati
ter me prognat ho' u propast. (ZMARG, 635636) ni s tobom se ve priati. (ZMARG, 789790)
Zato pravo te j' slaviti
Zato, majko, ostaj zbogom,
tar ti va vsem zahvaliti. (MSN, 7778)
s punim mojim blagoslovom. (MSN, 875876)
Zato, prost' mi moji grisi,
Zato, mol'te vsi za mene,
zlo uinih, vsaki slii! (MIT, 3334)
mladi, stari, i vi ene... (MIT, 4344)

Potvreni su i drugi uzrono-posljedini subjunktori (budu, jer/jere), ali ni

priblino u mjeri u kojoj dominira subjunktor zato.
Budu Isus tad okrun en
i nevolno vas izmuen...(OS-HV, 707708).
Jer ako ga ne pogubi,
Cesarovu milost zgubi. (OS-HV, 727728)
Jer izgibe naa radost,
nae dobro i naa svitlo... (VRB, 385386)

Budu Isus s majkom pal se,

podvihnut se ne mogae. (OS-HV, 907908)
Jer te viju da se skonava,
tunu majku komu ostavla? (PIC, 539540)
Jere ne znate pohojenja
Sina B(o)ija, vae spasenje. (VRB, 495496)

79

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

2.4. Leksiko-sintaktika kohezija

Kohezija teksta postie se i leksiko-sintaktikim elementima: ponavljanjem istih
ili slinih sintaktikih i/ili leksikih jedinica, strukturnim paralelizmima, sinonimijom,
parafraziranjem itd. Budui da su srednjovjekovni dramski tekstovi stihovani, pisani
parno rimovanim osmercima (prepoznatljivom formalnom oznakom hrvatskoga
srednjovjekovnoga stihotvorstva), jasno je da ih karakteriziraju leksika i strukturna
ponavljanja u mnogo veoj mjeri nego prozne tekstove. Izuzetno obilata strukturna
i leksika ponavljanja osim stilistiko-estetske imala su i praktinu svrhu (lake ih
je bilo tako sluati i pamtiti), ali nesumnjivo djeluju kao snano tekstno kohezivno
sredstvo, koje vee i tekstne jedinice koje slijede jedna za drugom i one koje su
meusobo u tekstu udaljene.
Gomilanje i ponavljanje uzvika (jao, ojme, o) karakteristika je svih pasionskih
tekstova.30 Osim to djeluju kao kohezivno sredstvo na razini tekstnih odsjeaka i
teksta u cjelini, oni su i snani provodni initelji ritma, koji iskazima osiguravaju
visoku stiliziranost, a tugovanje, koje se njima izraava, postaje ritualizirano.
Jao sinu, elo moja,
jao mani, nigo moja! (PIC, 6465)
Ojme, tuga k tugi vea,
ojme tuna ma nesrea! (MSN, 32183219)
O Isuse, moli za nas,
Spasitelu, spasi vsih nas,
ki od Boga za nas snide,
blagoslovlen s neba pride.
O blaena ona mati,
ka te oti k nam poslati!
Slavu dajemo, Boe, tebi,
primi due mile k sebi!

Jao sinko, elo moja!

Jao mani, tugo moja! (VRB, 8889)
Ojme sinko, smrti tvoja!
Ojme mani, tugo moja! (KLIM, 859860)

O preastno govorenje,
ko vsim daje utienje!
O preslavna diko naa,
a te mnogo udo znaa,
rai vsih nas posluati
i vsim tvoju milost dati. (MSN, 243256)

U plau iz Zbornika duhovnoga tiva gotovo svaka replika koju izgovara

Gospoja poinje leksiko-sintaktikim paralelizmom s ponavljanjem uzvika ojme
na poetku oba dijela distiha. Npr.
Ojme tugo, ojme alost!
Ojme, zgubih vsu moju radost! (ZBD, 477478)
Ojme sinko, elo moja!
Ojme mani, tugo moja! (ZBD, 790791)

Ojme sinko, tugo moja!

Ojme smrti luta moja! (ZBD, 744745)
Ojme tugo i dreselje!
Ojme, zgubih vse veselje! (ZBD, 872873)

Anafora31 (ponavljanje istih rijei ili na poetku oba stiha u distihu ili samo u
poetnim stihovima distiha, ili kombinacija tih dvaju postupaka) dominantna je
i prepoznatljiva stilska oznaka srednjovjekovne drame. Leksiko ponavljanje na
poetku stiha redovito prati i strukturni (sintaktiki) paralelizam stihova. Npr.
Tako n im se narugae
i tako ga nakazae. (PIC, 149150)

30
31

Ko mi uze radost moju?

Ko li uhili majku tvoju? (OS-HV, 359360)

"Otvaraku" ulogu uzvika u tekstnom ustrojstvu Miterija istaknuo je Kapetanovi (2000: 89).
Kao knjievnoteorijski pojam.

80

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

...kako jan ac umileni

Obrat' k meni lice tvoje!
i kako cesar okrun eni. (PIC, 153154)
Obrat' k meni oi tvoje! (OS-HV, 850851)32
alosnici pravi mi ko je,
...ono ti je dobro tvoje,
je li ono dobro moje?
majko alostna i Gospoje!
Je li ono nebeski vojnik,
Ono ti je c(esa)r nebeski,
svezan za garlo kako razbojnik?
kino t' nosi on kri teki!
Je li ono na naoj dici
Ono ti je lice slavno
tarnova kruna na glavici?
od grinikov popluvano!
Je li ono Isus blagi,
Ono ti je posrid tati
tvoj metar i Bog pravi... (PIC, 306312)
tvoj sin elni, tuna mati! (VRB, 373380)
Gledaj krala okrun ena,
Novi sinu moj, Ivane,
na smrt britku osujena!
gledaj metra lute rane!
Gledaj lice ono slavno
Gledaj parsi gdi poinu,
od grinikov popluvano!
gledaj pravo sunce tebi sinu!
Gledaj sinka prigvojena,
Gledaj pealno, dragi sinu,
gledaj rebra probodena!
britke rane po vsem tilu!
Gledaj ruke, gledaj noge,
Gledaj ovo, oboj mani,
gledaj tela rane mnoge!
moj sin elni, nu mi pravi
Gledaj avli, gledaj rane,
Mandaleno, sestro draga,
krv istee na vse strane! (KLIM, 339348)
gledaj metra mrui naga! (PIC, 883892)
Vidih moje verne due
Verujui kria sveta,
i gdi drakun mrtav pue,
bih z drakuna van izneta.
vidih mrtvu ubojicu,
Vidih n ega svaka zala
ki me pori nevolnicu!
da na zemlu jesu pala.
Vidih usta gdi otvori
Vas razvren vidih pakal,
da ga tvoja mo umori,
rlac od du da je pukal.
vidih n ega jidost zala
Vidih gdi moj kri procvita,
da jest sasvim poman kala.
raba tvoja Margarita.
Vidih n ega sve otrove
Vidila sam veru moju
da smogoe ruke ove.
gdi pokaza kripost svoju! (ZMARG, 475494)

Kohezija jednoga veega dijela teksta povezanog zajednikom kataforikom

"najavom" moe se postii istim ili slinim strukturiranjem svih replika koje na
neki nain referiraju na prije u tekstu izreenu najavu. Npr. u Muci Spasitela naega
nakon kataforike didaskalije, koja najavljuje ak dvanaest sljedeih replika (Tu 1
po 1 poni pitat Isusa ki bi ta bil... 1048), slijedi dvanaest vrlo slino strukturiranih
replika (npr. svaka poinje predstavljanjem imenom jednoga od apostola i zavrava
molbom Isusu da kae je li ba on njegov izdajica):
Ovo ribar tvoj Petar... 1049
Ovo Andrij, starac tuni... 1061
Ovo Jakov tvoj prilini... 1073
Jakov ovo on tvoj mali... 1083
Toma ovo ja nesrini... 1091
Oh, ja Matij jevanjelist .. 1103
Filip ja sam, ki te molu... 1121
Oh, nevolni Bartolomej... 1127
Oh, nesrini ja on Ivan... 1137
Oh, nesrini imun pravo... 1157
Ja sam Tadej, oh, nesrini... 1173
Ovo Juda, slavni sluga... 1199
32

Simploka.

81

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Meuovisnost kataforikoga referiranja i leksiko-sintaktike strukturne

kohezije oituje se i u ovome primjeru iz Muke Spasitela naega:
... tri uzroke na n stavei,
parvi uzrok, da je rekal:
razvaliti mogu crikav
i opet ju podvignuti,
treti dan ju povratiti
v parvo stanje, v kom je bila
kako i on, ki ju zida.
Drugo vele, da ih psuje,
i jo treto, da zabran uje
dat dohodak presvitlomu
cesarastvu zvelienomu. (MSN, 25182528)

2.5. Tekstno strukturiranje srednjovjekovne drame

U srednjovjekovnim dramskim tekstovima iskazi su kontekstualno ukljueni,
osobitu vanost ima referiranje, i to inkoativni iskazi (kataforiki, s "otvarakom"
funkcijom) i nitivni iskazi (anaforiki, sa "zatvarakom" funkcijom), izuzetno
je esta uzrono-posljedina subjunkcija to je tipino za linearno strukturirane
tekstove. Istodobno, brojnost strukturnih i leksikih paralelizama, tj. upotrebe istih
ili slinih sintaktikih ili leksikih jedinica, tipina je oznaka paralelno organiziranih
tekstova.
Nemogunost jednoznana odreenja strukture srednjovjekovne drame (u
smislu linearna / paralelna organizacija teksta) donekle je oekivana, ako imamo
na umu Jaussov (1970: 328) jo aktualan stav o metodolokoj neprihvatljivosti
primjene razlika "koje od vremena emancipacije lijepih umjetnosti odreuju nae
razumijevanje knjievnosti" na srednjovjekovnu knjievnost (poput: "odreeno
za praktinu svrhu ili bez svrhe, didaktino ili ktivno, imitacija ili originalnost,
tradicionalnost ili individualnost").33 Kao to srednjovjekovna drama izmie
"pravilima moderne trijade epskoga, lirskoga i dramatskoga" (Jauss, 1970: 328)
u rodovskome smislu, tako i svojim tekstnim ustrojstvom izmie kategorizaciji u
smislu tipinoga predstavnika bilo linearno bilo paralelno strukturiranoga teksta.
Na primjerima, uglavnom izvuenima iz konteksta, pokazali smo kojim se
kohezivnim sredstvima iskazi u srednjovjekovnoj drami veu da bi oformili vee
cjeline i u konanici sam tekst. Tako klasicirani i analizirani primjeri ne pruaju ipak
cjelovitu sliku o sloenosti toga tekstnoga tkanja, o meuupuivanju, meuovisnosti
i odnosu meu razliitim kohezivnim sredstvima. Ovdje stoga donosimo analizu
strukture jednoga veega dijela teksta plaa iz Osorsko-hvarske pjesmarice, koji e
neiaenou iskaza iz konteksta dati uvid u sloenost implicitnih i eksplicitnih veza
meu iskazima i poneto rasvijetliti odnos meu tekstnim kohezivnim sredstvima,
koja tekst ine koherentnom, smislenom cjelinom.

Tako npr. Perillo (1978: 32) kae kako Muka Spasitela naega "nije originalno djelo, nego kontaminacija
raznih pasionskih dijelova"; ponavljajui estu metodoloku pogreku u pristupu srednjovjekovnim
tekstovima, a ta je da se ocjenjuju upravo parametrima originalnosti i individualnosti, koji su za nju
sasvim redundantni.
33

82

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Zato korut sad uzmite, uzrono poslj. subjunkcija

u arno se obucite,
vae herce poruite
ter jih plakat nauite.
anaforiko referiranje na herce
Ter sad pla'te s Marijome aditivna konjunkcija konjuktorom ter
5
vee jida gorkome.
n om sad gorko procvilite,anaforiko referiranje na Mariju
n e alosti n om dilite.
anaforiko referiranje na Mariju
I vi, plane udovice,
aditivna konjunkcija konjuktorom i, leksiko-sintaktika
kohezija, v. 29.
privelike alostnice,
10
ke ste mue pogubile,
leksiki element, ponavljanje
vae stanke opustile,
ke bihote ureene,
leksiki element, ponavljanje
pak ostaste poruene,
kapami se sad pokrijte,
strukturni paralelizam
15
arnim glave sve povijte, strukturni paralelizam
k Mariji se pridruite,
gorko sve n om sad tuite, anaforiko referiranje na Mariju
ka sad gubi sinka i mua, anaforiko referiranje na Mariju
v kom bie sva n e dua,
anaforiko referiranje na sinka
20
kojim bie ureena,
strukturni paralelizam
sad ostaje poarn ena;
leksiki element, ponavljanje
ka n im bie u veselju,
strukturni paralelizam
sad ostaje u dreselju.
leksiki element, ponavljanje, / strukturni paralelizam
Sad ostaje alosnica,
leksiki element, ponavljanje
25
pored s vami udovica.
anaforiko referiranje na plane udovice
Zato sad n om naricajte, uzrono poslj. subjunkcija / anaforiko referiranje
na Mariju / elipsasubjekt
glas do neba poilajte.
elipsasubjekt plane udovice spomenute u 9. stihu
I neviste s divicami
aditivna konjunkcija konjuktorom i / leksiko-sintaktika
kohezija, v. stih. 9.
sad plaite oicami.
leksiki element, ponavljanje
30
Sad urehe pogardite
leksiki element, ponavljanje, strukturni paralelizam, 35/36
ter od sebe odvarzite.
leksiki element, ponavljanje, strukturni paralelizam, 35/36
Vae kose raspletite
elipsasubjekt neviste s divicami spomenute u 29. stihu
tere vlase rastresite.
leksiki element, ponavljanje
Sad se arnim poruite
leksiki element, ponavljanje, strukturni paralelizam, 31/32
35
tere elno potuite.
leksiki element, ponavljanje, strukturni paralelizam, 31/32
Plane pisni sada pojte
elipsasubjekt neviste s divicami spomenute u 29. stihu
tere n imi Gospi dojte.
leksiki element, ponavljanje
n om plaite sinka draga anaforiko referiranje na Gospu, 38
virenika vaz[d]a slavna,
40
koj' vas karvju jest iskupil anaforiko referiranje na neviste s divicami, 29
i sebi vas jest zaruil.
anaforiko referiranje na sinka i neviste s divicami
Zato za n im sad tugujte
uzrono poslj. subjunkcija / anaforiko
referiranje na sinka / elipsasubjekt
ter ga esto spomenuj[te]. anaforiko referiranje na sinka
I poteni redovnici,
aditivna konjunkcija konjuktorom i / leksiko-sintaktika
kohezija, v. stih. 9.

83

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Isusovi naslidnici.
Sada pla'te metra draga, vremenska subjunkcija / elipsasubjekt poteni redovnici,
Isukarsta vele slavna,
na kri za vas ki pohodi, anaforiko referiranje na potene redovnike i Isukarsta.
planih vele vas ohodi.
anaforiko referiranje na potene redovnike /
elipsasubjekt Isukarst
50

3. Zakljuak
Istraivanje sredstava za postizanje tekstne kohezije (konektora) u
srednjovjekovnoj drami pokazalo je da u tim tekstovima nema jezinoga opravdanja
uestalim tvrdnjama o uzrono-posljedinoj nepovezanosti iz raznih djela adiranih
epizoda i replika pojedinih likova u njima.
Srednjovjekovni dramski tekstovi jesu rezultat takvih adiranja i kontaminacija,
ali to nikako ne znai da stoga nisu koherentni tekstovi. Bez obzira na broj i
opirnost "digresija", esta ponavljanja i na mogunost stalnog proirivanja
pojedinih epizoda, karakterizira ih vrsta smisaona kohezija temeljena na zadanoj i
svima unaprijed poznatoj fabuli.
Osim teme i vrsto zadane fabule, koja djeluje kao snano smisaono tekstno
kohezivno sredstvo, koherentnost tekstovima priskrbljuju sredstva tekstne kohezije
unutar pojedinih replika, meu didaskalijama i replikama, meu replikama i na
razini cijeloga teksta.
Veza izmeu didaskalija i replika postie se najee kataforikim ili anaforikim
upuivanjem (referiranjem).
Ulanavanje iskaza konjunktorom i (srednjovjekovni polisindeton, i-i stil),
toliko karakteristino za nae (i ostale europske) srednjovjekovne prozne tekstove,
vrlo je rijetko u drami. Od junkcijskih tipova tekstne veze u svim je prouavanim
tekstovima najea uzrono-posljedina subjunkcija subjunktorom zato, iako su
dobro potvreni i aditivni konjunktor i i konfrontativni kontrajunktor a.
Budui da se radi o pjesnikim tekstovima, vrlo vanu kohezivnu ulogu imaju
leksiko-sintaktika kohezivna sredstva: osobito su esta ponavljanja lekisikih
elemenata i paralelizmi sintaktikih struktura.
Rezultati istraivanja pokazuju da su srednjovjekovni dramski tekstovi
naglaeno koherentni. Karakterizira ih, u odnosu na novovjeke drame, ak i
gomilanje tekstnih kohezivnih sredstava: leksiko-sintaktikih elemenata kohezije
(ponavljanja i strukturni paralelizmi), upuivakih konektora (kataforinih
i anaforinih), inkoativnih i nitivnih iskaza, te osobito gomilanje uzronoposljedinoga subjunktora zato, kojim se uzrono-posljedina veza meu iskazima
(pre)naglaava.
Analiza ustrojstva srednjovjekovnih dramskih tekstova i sredstava za postizanje
tekstne kohezije upuuje na zakljuak da ti tekstovi nisu nastali "pukim adiranjem",
nego promiljenim i vrlo sloenim utkivanjem raznolikim tekstnim veznim
sredstvima. Rezultat takva tkanja nisu nasumine, uzrono-posljedino i smisleno
nepovezane epizode, nego jezino-stilski koherentan tekst.

84

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Potvruje se tako jo jedanput da se prije no to pristupimo istraivanju

srednjovjekovnih tekstova moramo osloboditi ropstva odreenosti naega
razumijevanja knjievnosti pojmovima autorstva, originalnosti i individualnosti.
Ostavtinu srednjovjekovne knjievnosti, koja je didaktina, preteno neoriginalna,
anonimna, sklona adiranju i kontaminiranju, prepisivanju i plagiranju, treba
prouavati samo u bogatstvu njezine varijantnosti, jer nijedan tekst nije nikad
"samo" rezultat adiranja i kontaminiranja ili "samo" jedna od inaica nekog
zamiljenog izvornoga teksta, nego su to uvijek koherentni tekstovi, i ba svaki od
njih u kontekstu takve knjievnosti ima i knjievnu vrijednost, i znaenje, i smisao.
4. Izvori
Pla iz Picieve pjesmarice, Arhiv Bodleian knjinice u Oxfordu, sign. Tractatus
can. 193, str. 42a (103a)66b (127b).
Vrbniki pla, Arhiv HAZU, sign. VII 160.
Pla iz Klimantovieva rituala, Hrvatski dravni arhiv, sign. G-94, str. 44a70b.
Pla iz Zbornika duhovnoga tiva, Arhiv HAZU, sign. IV a 92, str. 134a148a.
Pla iz Osorsko-hvarske pjesmarice, Arhiv HAZU, sign. I a 62, str. 70a100a.
Splitski odlomak plaa, Knjinica Franjevakoga samostana na Poljudu.34
Miterij vele lip i slavan iz 1556, Arhiv HAZU, sign. IV a 47, str. 82a95a.
Muka Spasitelja naega iz 1556, Arhiv HAZU, sign. IV a 47, str. 3a82a.
Muka svete Margarite iz Zadarskoga rukopisa, Arhiv HAZU, sign. I a 44.
5. Literatura
B u d a g o v, Ruben Aleksandrovi, 1985: Shodtsva i neshodstva medu
rodstvennymi jazykami: romanskij lingvistieskij material, Moskva: Izdatel'stvo
Akademii Nauk SSR.
C h o m s k y, Noam, 1991a: Jezik i problemi znanja, Zagreb: Filozofski fakultet.
D e n i s o n, David, 2004: English Historical Syntax: Verbal Constructions, London:
New York.
B e a u g r a n d e, Robert Alain D r e s s l e r, Wolfgang Ulrich, 1981: Introduction
to text linguistics. London: Longman.
D r e s s l e r, Wolfgang Ulrich, 1973: Einfrung in die Textlinguistik, Tbingen:
Niemeyer.
F a n c e v, Franjo, 1932: "Hrvatska crkvena prikazanja", Narodne starine, XI,
Zagreb.
F a l i e v a c, Dunja, 2007: "Struktura i funkcija hrvatskih crkvenih prikazanja",
u Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
34

Zahvaljujemo fra Damiru Cvitiu to nam je ustupio izvornik.

85

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

H e r c i g o n j a, Eduard, 1975: Srednjovjekovna knjievnost Ed. Povijest hrvatske

knjievnosti, knjiga 2, Zagreb: LiberMladost.
J a u s s, Hans Robert, 1970: "Teorija rodova i knjievnost srednjega vijeka",
Umjetnost rijei, god. 14, br. 3, str. 327353.
K a p e t a n o v i , Amir, 2000: Jezinostilski mozaik i nova tekstoloka obrada
"Miterija vele lipa i slavna... (1556.), Magistarski rad (u rukopisu), Zagreb.
K o l u m b i , Nikica, 1964: Postanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne pasionske
poezije i drame, Doktorska disertacija (u rukopisu), Zadar.
K o l u m b i , Nikica, 1978a: "Hvarski dijaloki 'Plaevi' (1. dio)", akavska ri,
1, Split, str. 2144.
K o l u m b i , Nikica, 1994: "Marijinski dijaloki 'Plaevi' u hrvatskoj knjievnosti
XVI. vijeka", Po obiaju zainjavac. Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj
knjievnosti, Split: Knjievni krug, str. 152162.
L i s a c, Josip, 1989/1990: "Dijalekatska osnovica u jeziku hrvatske dopreporodne
drame", Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru 29(19), Zadar, str. 5368.
M a l m k j r , Kirsten, 1991: "Text linguistics", u: Malmkjr, K. (ur.), The
Linguistics Encyclopedia, London: New York.
M i h a l j e v i , Milan, 1998: Generativna sintaksa i semantika, Zagreb: Hrvatsko
loloko drutvo.
M r a z o v i , Pavica V u k a d i n o v i , Zora, 1990: Gramatika srpskohrvatskoga
jezika za strance, Novi Sad: Dobra vest.
P e r i l l o, Francisco Saverio, 1978: Hrvatska crkvena prikazanja, Split:
Mogunosti.
S i l i , Josip, 1984: Od reenice do teksta. Teoretsko-metodoloke pretpostavke
nadreeninoga jedinstva, Zagreb: Liber.
S i l i , Josip P r a n j k o v i , Ivo, 2005: Gramatika hrvatskoga jezika za
gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga.
S t e c e n k o, A. N., 1972: Istorieskij sintaksis russkogo jazyka, Moskva: Vysaja
kola.
t e f a n i , Vjekoslav, 1969: Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, Zagreb:
JAZU.
t r k a l j D e s p o t, Kristina, 2005: "Dosad neobjavljena hrvatska verzija legende
o svetom Eustahiju", Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 31, Zagreb,
str. 355382.
t r k a l j D e s p ot, Kristina, 2007: Sintaksa sloene reenice u srednjovjekovnim
hrvatskim verzijama legende o vitezu Tundalu, Doktorska disertacija (u rukopisu),
Zagreb.
V a l j a v a c, Matija, 1893: Crkvena prikazanja starohrvatska XVI i XVII vijeka.
Ed. Stari pisci hrvatski, knj. 20, Zagreb.
86

Kristina trkalj Despot, Tekstna kohezija...

Croat. Slav. Iadert. iv (2008), 65-87

Text Cohesion in Croatian Medieval Drama

Summary
This paper analyzes elements of textual cohesion in Croatian medieval drama:
word references (anaphora with ellipsis, cataphora and homophora), junction
(conjunction, disjunction, counterjunction, and subjunction), and lexical-syntactic
cohesion (repetitions, parallelism and paraphrase).
Key words: Croatian medieval drama, textual linguistics, textual cohesion, anaphora,
cataphora, homophora, junction, conjuction, disjunction, counterjunction, subjunction,
lexical-syntactic cohesion

87