DJEIJA, OMLADINSKA I LUTKARSKA SCENA

BOSANSKOG NARODNOG POZORITA ZENICA

Nema pouzdanih podataka o tome kada je u Zenici prikazana prva pozorina predstava
za djecu. Oskudne su informacije i o prvom ueu djeteta kao glumca u pripremanju nekog
pozorinog komada. Moe se, meutim, pretpostaviti da su brojne putujue druine iz Srbije i
Hrvatske, u svojoj prosvjetiteljskoj misiji nakon austrougarske okupacije 1878. godine,
prikazivale i komade za najmlae.
Ako u repertoaru prikazivanom po batama i bosanskim itaonicama i nije bilo
posebnih komada za djecu, sigurno je da su prizore iz komada koji su tada igrali edno upijale
i oi kasablijskih momia.1
Kao to su predstave putujuih druina pokrenule pozorini amaterizam u veim
bosanskohercegovakim gradovima, one su doprinijele i da se taj vid umjetnikog
ispoljavanja pojavi i u Zenici. Zabiljeeno je2 da su gospoe Popovi i Medlika i gospoda
Popovi, Bratini i Pavlovi, 11. novembra 1883. godine u novoj dvorani itaonice, a u korist
siromane djece, prikazali dvije aljive igre: aran, Jovana Jovanovia Zmaja i Kobno ime,
Koste Ruvarca, dok su dvije uenice deklamovale pjesmu.
Mogue je da su amaterske priredbe sa igrokazima prikazivane i ranije, poto je
Zenica posljednjih godina turske uprave bila sredite nahije, a austrougarskom okupacijom
postaje sresko mjesto. Mada su visok procenat nepismenih i opa zaostalost negativno uticali
na razvijenost drutvenog i kulturnog ivota, konfesionalna struktura ukazuje na mogunost
da su povodom vjerskih i drugih praznika prireivane priredbe koje su sadravale i dramske
elemente. Moda prve pozorine priredbe u Zenici tadanja tampa nije ni zabiljeila, a prvi
zeniki listovi povremeno se pojavljuju tek od 1919. godine.
Drugi podatak o ueu djece u pozorinoj predstavi javlja se tek 1909. godine, u vezi
sa

bosanskohercegovakom

amaterskom

praizvedbom

Ogrizevieve

Hasanaginice.3

Zagovara, organizator i reditelj predstave, uitelj Dragutin Hofbauer, preuzeo je na sebe

Prema rekonstrukcijama Josipa Leia, na repertoaru su se nalazili komadi kao to su Stevan, posljednji kralj
bosanski, potom Polazak Duanov na Carigrad i ido.
2
Sarajevski list, od 13.11.1883., a podatke o tome nalazimo u Stojanovi, Slobodan: Pogled u istoriju, Naa
rije, Zenica, 05.01.1987.
3
Dizdar, Hamid: Ogrizovieva Hasanaginica prvi put u Bosni i Hercegovini 1909., List Pozorite, Zenica,
1953. U pomenutom tekstu autor konstatuje: Glavna smetnja prikazivanja bile su enske i djeije uloge, vrlo
teke i komplikovane: na izvoae se u njima postavljaju teki zadaci. A takvih ena i djevojaka bilo je u Zenici
vrlo malo, naroito ih nije bilo meu muslimanima, jer jo u to doba ni jedna ena muslimanka nije hodala pred
svijetom otkrivena

brigu da pronae odgovarajue glumce meu graanima ostalih vjeroispovijesti. Trud mu

oito nije bio uzaludan, jer tadanja kritika4 u opirnom prikazu predstave posveuje nekoliko
redaka i glumakim kreacijama djece.
Od zavretka prvog svjetskog rata do 1930. godine pozorini amaterizam se,
uglavnom, odvijao u okvirima konfesionalnih drutava. U ovom razdoblju prikazana je i prva
namjenska predstava za najmlae. Bila je to Pepeljuga, Mihajla Sretenovia. Naalost, nema
podataka o izvoaima, estetskim i scenskim karakteristikama, o prijemu kod gledalaca ni o
samoj publici. U ovom razdoblju u Zenici oivljava svekoliki kulturni pokret koji je, u
sloenim socijalno-ekonomskim prilikama, sve vie pod uticajem komunistikih ideja, a
Impuls svemu daju aci i studenti. Oni tokom ljetnjeg ferija, u salama pojedinih drutava i na
ljetnjim pozornicama, prireuju zabave u ijem je programu bilo cjeloveernjih pozorinih
predstava, monologa i monodrama.5 Poto su takve priredbe bile dostupne djeci jedino
kriom ili u pratnji roditelja, ne moe se govoriti o bilo kakvom uticaju pozorita na
formiranje estetske svijesti najmlaih.
Tek 05. oktobra 1932. godine, zahvaljujui gostovanju sarajevskog Narodnog
pozorita, najmlai Zeniani su prvi put vidjeli djeiju predstavu u izvoenju profesionalno
organizovanog teatra.6 Dvije godine kasnije, u okviru tradicionalnog gostovanja u Zenici,
Narodno pozorite iz Sarajeva prikazalo je i drugu predstavu za najmlae.7 Ne treba sumnjati
u to da su za djecu obje predstave bile istinski umjetniki praznik. Tu, pred njima, snagom
pozorine iluzije, otvarao se aroban svijet fantastinog i poinjao da ivi kao neposredna
stvarnost.
U slinoj magiji zenika djeca e ponovo uestvovati tek dvadesetak godina kasnije,
kada je, pod okriljem tek osnovanog Oblasnog narodnog pozorita, poelo da djeluje
Pionirsko pozorite. U tenji da obezbijedi prirodni kontinuitet u vaspitanju publike i
tako kvantitativno i kvalitativno povea broj posjetilaca, njegujui i kod najmlaih
gledalaca ljubav i potrebu za teatrom, Pozorite, na samom poetku svog djelovanja,
posebnu panju posveuje specijalnim predstavama namijenjenim pionirima i kolskoj
omladini. Nepunu godinu dana po osnivanju Pozorita, prikazana je i prva predstava

Sarajevski Hrvatski dnevnik iz te godine donosi slijedeu opasku: Gospoica Ana Walterova, sama po sebi
njena curiica, kao da je roena za Sultaniju. Mala Migieva je prvi put bila na pozornici, te se vidjelo da e biti
dobra diletantica, kad naraste.
5
Lei, Josip: Monografija Narodno pozorite Zenica; Grafiki zavod Hrvatske i Narodno pozorite Zenica,
Zenica, 1978.., str. 25.
6
U pitanju je predstava Pepeljuga, Mihajla Sretenovia.
7
Car iro, Mihajla Sretenovia.

za djecu, bajka u tri ina Dugonja, Trbonja i Vidonja Mladena irole8 (25. januar
1951.), u reiji Franje Biania, da bi ve u sljedeoj sezoni (1951/52), premijerom
Pepeljuge Vladimira Nazora, takoe u reiji Franje Biania, dolo do osnivanja
stalnog Pionirskog pozorita (09. mart 1952). I dok su u prvoj predstavi za djecu
nastupili profesionalni glumci, redovni lanovi zenikog Pozorita, osnivanjem
Pionirskog pozorita uloge preuzimaju najmlai, djeaci i djevojice iz zenikih
osnovnih kola i odrasli amateri, koji e i ubudue nastaviti da rade na amaterskim
principima, ali pod strunim profesionalnim, kako umjetnikim (reija, scenografija,
kostimografija, scenska muzika), tako i tehnikim rukovodstvom (dekor, kostim,
svjetlo) stalnih lanova Narodnog pozorita Zenica.
Po rijeima ljudi iz uprave novoosnovanog Pionirskog pozorita,9 ono je imalo za
cilj da njeguje i razvija kod djece emocije i talenat za scensku umjetnost, jer duevni
ivot djeteta ima svoje odreene zakone razvitka. Dijete ivi u svijetu mate, bez
mogunosti da jo nerazvijenim miljenjem sebe kontrolie. Ispuniti djeju matu
pozitivnim i stvarnim sadrajem, odrediti zdrav put razvijanja djejih iskustava,
pomoi sticanje veeg broja pojmova, a naroito etikih, oblagodariti djeja osjeanja
to su zadaci Pionirskog pozorita. Istovremeno, pozorite za najmlae namjerava da
proiri djelokrug rada na pjevaku, glazbenu i baletsku sekciju10, omoguavajui
tako, na najbolji nain, svakome pojedincu da se pod paljivim strunim rukovodstvom
razvija u raznim granama umjetnosti, kako bi za na grad a s vremenom i za nae
Pozorite odgojili budue ljubitelje pozorine umjetnosti, a moda i kojeg umjetnika11.
Stalne personalne promjene u umjetnikom ansamblu Narodnog pozorita Zenica
nepovoljno se odraavaju i na rad i atmosferu Pionirskog pozorita, jer se njegov
profesionalni dio neprestano mijenja, naroito reditelji i umjetniki rukovodioci12, tako

Stojanovi, Slobodan: Profesionalci i amateri pod istim krovom, Naa rije, Zenica, 09.01.1987. Sjeajui se
tog dogaaja, Faruk Zadi, glumac koji je prvi sklopio profesionalni angaman u novoosnovanom pozoritu
pria: Bilo je to vrijeme obnove zemlje. Mi, dojueranji amateri, iskreno smo vjerovali u prosvjetiteljsku viziju
pozorita i njegov uticaj na kulturni preobraaj narodnih masa. U tom procesu ni djeca nisu smjela ostati po
strani. Pozorite je trebalo da ih vaspitava, obrazuje, da u njima razvija humanizam i osjeaj za lijepo. Bez
direktive, spontano, dogovorili smo se da najmlaim Zenianima poklonimo predstavu koja e biti poetak
njihovog trajnog vezivanja za nau kuu i pozorinu umjetnost. Iako je trebalo da predstava bude profesionalna,
gluma nije bila jedini posao dramskih umjetnika. Pripremali smo dekor, odslikavali kulise, a ja sam bio
minker.
9
Lei, Josip: Monografija Narodno pozorite Zenica; Grafiki zavod Hrvatske i Narodno pozorite Zenica,
Zenica, 1978., str. 165.
10
Angaovana je Ljudmila Kostin-Dragii, kao baletski koreograf i pedagog.
11 11
Lei, Josip: Monografija Narodno pozorite Zenica; Grafiki zavod Hrvatske i Narodno pozorite Zenica,
Zenica, 1978., str. 165.
12
Franjo Biani, Stjepan Vizner, Milan Stefanovi, Ilija Ivezi.

da je i broj premijera smanjen (1 2 u sezoni), to utie i na osipanje najmlaih

glumaca amatera.
Poetkom 1954. godine13 situacija u Pionirskom pozoritu se konsoliduje, i
glumaki i organizaciono i repertoarski (3 4 premijere u sezoni). Pionirsko pozorite
poinje da radi sa velikim entuzijazmom i elanom, tako da se, na primjer, 1954. godine
na audiciji za nove lanove javilo preko dvije stotine djece iz sviju kola, od kojih su
izabrani najdarovitiji, pa je, vremenom, stvoreno stalno glumako jezgro14. Istovremeno,
profesionalci koji su stalni saradnici i pratioci u radu Pionirskog pozorita15, nastoje da
likovna i muzika komponenta svake predstave budu ne samo profesionalno ve i
kreativno realizovane. Poseban problem je predstavljao nedostatak dramske literature
sa savremenom djejom tematikom, tako da se repertoar uglavnom sastojao od
dramatizacija poznatih bajki 16, sa povremenim scenskim adaptacijama omladinske
prozne literature 17. Bio je to iskljuivo svijet fantazije i prolosti, raznih kraljeva i
kraljica, dobrih i zlih vila, vjetica, uda i arolija, nesretnih prineva i zaljubljenih
princeza, sa raznim personifikacijama ivotinjskog svijeta, repertoar bez djeje
svakodnevnice, bez savremene problematike, udaljen od ivota, repertoar koji e
uskoro poeti monotono da se ponavlja. Meutim, nedostatak odgovarajue nove,
savremene dramske literature za najmlae, karakteristian je u to vrijeme (pa i danas)
ne samo za zeniko Pozorite ve i za sva jugoslovenska pozorita namijenjena djeci.
Tokom 1960. godine, na elo Pionirskog pozorita dolazi nova uprava18, koja
nastoji da proiri rad teatra, otvarajui Omladinsku scenu19 i proirujui repertoar
originalnim djelima i dramatizacijama domaih pisaca 20.
Na poetku naredne sezone umjetniku organizaciju i reiju preuzima novi
rukovodilac21, pod ijim e rukovodstvom, u toku etiri godine (1961 - 1965), Pionirsko
pozorite postii nekoliko zapaenih rezultata, meu koje svakako spada i uee na
13

Dolaskom iskusne glumice Nadede Zamfirovi, koja je na poziciji Umjetnikog rukovodioca i reditelja
Pionirskog pozorita ostala do 1960.godine.
14

Nea Augustinovi, Husnija Mutapi, Muhedin Pojski, Olga Lincner, Salem Paali, Ljiljana i Zdravko Grilc, Bruno
Mai, Vlada Savi, Irena Beri, i dr.
15
Scenograf Boko Markovi, kompozitor i dirigent Nikola Puti, uz povremenu saradnju Helene Volfrat, Mire eki,
Danila Reetara, Franca Jurjeca, Slobodana Jovanovia, Radovana Maruia.
16
Trnova Ruica, Mali Pali, Pepeljuga, Snjeguljica i sedam patuljaka, udotvorni cvijet, Kneginjica na zrnu
graka i dr.
17
Emil i detektivi Kestnera, Kraljevi i prosjak Tvena, ia Tomina koliba Stou.
18
Zoran Pani, glumac i reditelj koji e ostati na ovoj poziciji do 1961.godine.
19
Susreti Beneove.
20

Maak u izmama V. orevia, enidba brzonogog Zeke A. estan, J. Vujatovia, Djeak u zmajevim
dvorima D. Antunovia, Patuljak iz zaboravljene zemlje A. Hromadia), pa ak i djejom dramom iz
savremenog poratnog ivota (Mali Ivica R. Maruia).
21
Milo ami, glumac.

Festivalu djeteta u ibeniku. Amaterski glumaki ansambl se ustalio, njegovo osnovno

jezgro, sastavljeno od najmlaih glumaca i starijih amatera radi u kontinuitetu, iz
predstave u predstavu (etiri premijere u sezoni), sa elanom, organizovano i
disciplinovano, to umnogome doprinosi podizanju izvoakog nivoa. Meutim, pored
stalnog sastava, za rad Pionirskog pozorita neprestano se vezuju i novi lanovi, uenici
osmogodinjih kola, koji se, alternacijama pojedinih uloga, postepeno pedagoki
vaspitavaju i glumaki razvijaju, osvjeavajui tako i postojei ansambl i predstave,
zadravajui meu najmlaim gledaocima interes i ljubav za pozorite. Posebna panja
je posveena likovnoj komponenti predstava, scenografiji i kostimu 22, muzikoj i
vokalnoj pratnji 23 i koreografskim i plesnim segmentima24, tako da su premijere bile ne
samo korektno profesionalno opremljene, ve i kreativno i matovito zamiljene i
realizovane.
to se tie repertoara, on je i u ovom, inae uspjenom periodu, ispoljavao ve spomenute

poznate

nedostatke:

odsustvo

savremene

djeije

problematike 25 i

preimustvo bajki, onih starih i dobro poznatih i esto igranih uda i arolija, od
obaveznog i nezaobilaznog M. irole26, do djela novih autora 27. U ovoj poplavi bajki,
dramatizacije pojedinih stranih i domaih proznih tekstova donosile su bar malo
svjeine i raznovrsnosti.28
Godine 1964. Pionirsko pozorite dobiva Nagradu grada Zenice.
U 1965. godini umjetniko rukovodstvo i rediteljsku palicu u Pionirskom
pozoritu preuzima glumac Dragomir Nikoli, koji e, u narednih desetak sezona,
realizovati preko trideset reija, nastavljajui tako uspjeno umjetniku i organizacijsku
konsolidaciju teatra za najmlae. Meutim, kako je Narodno pozorite Zenica, ba u
to vrijeme, u okviru svoje osnovne, profesionalne djelatnosti, poelo silovitu umjetniku
ekspanziju, proirujui i rad i djelatnost, unosei u predstave (i pripreme) izuzetnu
stvaralaku ambiciju, postojei prostor (i za probe i na sceni), u inae nepodesnoj i
nedovoljnoj pozorinoj zgradi, postaje tijesan i odvie skuen da bi u njemu mogla
normalno raditi dva ansambla, tako da postepeno dolazi do zapostavljanja i opadanja

22

Boko Markovi i Radovan Marui.

23

Nikola Puti
Nea Augustinovi
25
Osim drame Putovanje u svemir Radovana Maruia
26
Dugonja, Trbonja i Vidonja, Pepeljuga, Ivica i Marica, Crvenkapica
24

27

Bijeli jelen R. ukia, Mali Pali H. Raia, Bajka o caru i pastiru B. Trifunovia, Zeko, Zriko i Janje B.
Mihaljevia, Olo vni novi i Grdilo Lj. o kia
28
Hajduci B. Nui, Kobna ploica M.Twena, ia Tomina koliba H.B. Stowe, Hajdi J. piro

rada Pionirskog pozorita. Analizirajui redovne godinje izvjetaje, lako se moe

zakljuiti da su nastale brojne tekoe, kako prostorne, tako i organizacione, to je u
znatnoj mjeri uticalo na opadanje kvaliteta. Rukovodilac Pionirskog pozorita ini
izuzetne napore da obezbijedi normalan umjetniki rad i uz svesrdnu podrku uprave
matinog teatra i svih samoupravnih i savjetodavnih organa Narodnog pozorita
Zenica, teatar za najmlae, poslije krae krize, uspjeva ponovno da se konsoliduje.
U okviru Pionirskog pozorita formirana je u sezoni 1966/67. baletska grupa.29
Vremenom, pojavljuju se i problemi sa ansamblom, jer dolazi do postepenog osipanja
osnovnog jezgra. Pored problema homogenosti ansambla, javlja se sve vie i sve ee
i problem prostora, naroito za probe. Tako je, naprimjer, u sezoni 1967/68. ak i
generalna proba jedne predstave (sa 60 uesnika) odrana ne na sceni ve u
probnoj sali. Iz sezone u sezonu provlai se stalni lament o nemogunosti paralelnog
rada, o tekoama u organizaciji, o koliziji izmeu vremena proba i vremena
odravanja nastave, o pokuaju da se u rad pozorita ukljue i lanovi
profesionalnog ansambla,30 kako bi se poboljao izvoaki nivo. Pa, ipak, uz sve
napore i nastojanja, kroz godinje izvjetaje se provlai kao lajtmotiv konstatacija
da, s obzirom na okolnosti i pored objektivnih potekoa, rezultati ne prelaze
ocjenu zadovoljavajue, kreui se uglavnom u okvirima odgovarajue didaktine
namjene.
U elji da unaprijedi rad Pionirskog pozorita, u sezoni 1970/71, Savjet
pozorita je usvojio i proslijedio jedan iscrpni elaborat Vijeu drutvenih djelatnosti
Skuptine optine, koji je sadravao tri varijante, od kojih je jedna bazirana na
prijedlogu da se profesionalizuje rad u ovom amaterskom kolektivu. Na sjednici
Vijea zakljueno je da se profesionalizacija Pionirskog pozorita izvri
postepeno i u zavisnosti od materijalnih mogunosti Fonda za kulturu.
U iekivanju profesionalizacije, rad Pionirskog pozorita odvijao se i dalje
u dosta sloenim uslovima. Standardne predstave, nezadovoljeni zahtjevi i prijedlozi
reditelja, pomanjkanje odgovarajueg prostora i vremena za rad s amaterima, nedovoljna angaovanost slube propagande, neefikasna saradnja reditelja i umjetnikog rukovodioca problemi su koji su iskrsavali u radu Pionirskog pozorita,
problemi koji su trajali i gomilali se i koji, i pored najbolje volje svih faktora u

29

iji je koreograf Hela Hrdlikva, dok je muziki saradnik Josip Markui, koji je osnovao mali orkestar
Smilja Miljojkovi, Faruk Zadi, Milka Filipovi, efika Korkut unje, Borislav Cvetkovi, Radomir Pavlov,
arko Mijatovi, Milan i Milica Marodi, Dragan Milanovi, Miodrag Trifunov, Vilma Mihaljevi i dr.

30

Pozoritu, usljed navedenih tekoa, nisu mogli biti otklonjeni, tako da je i u izvjetaju za sezonu 1974/75. konstatovano da su u radu Pionirskog pozorita prisutne
sve one tekoe i nevolje koje su ve godinama aktuelne i da njihovo rjeavanje treba
oekivati tek useljenjem u novu zgradu, gdje e biti omogueni daleko povoljniji
uslovi za rad cijelog kolektiva, pa i ovog njegovog amaterskog dijela.31
Istovremeno, rad Pionirskog pozorita i dalje prati nedostatak savremenog
djejeg dramskog repertoara, koji se nepovoljno odraava u forsiranju ve poznatih
bajki32 ili u postavkama novih fantastinih pria33. Meutim, u odnosu na prethodni
period, koji je bio iskljuivo u znaku bajki i dramatizacija, u posljednje vrijeme se
javlja i nekoliko tekstova sa tematikom iz rata i savremenog ivota34.
U toku dvadeset i sedam sezona (1951-1978), Pionirsko pozorite je prikazalo 89
premijera, 800 repriza, koje je posmatralo oko 300.000 gledalaca, pa je tako, uprkos
svih nedaa i nevolja koje su pratile rad Pionirskog pozorita, odigralo znaajnu
ulogu u vaspitanju mlade publike, i etiki i estetski, stvarajui meu
najmlaima ljubav i potrebu za pozorinom umjetnou, obezbjeujui, na
najbolji nain, prirodni kontinuitet u razvoju zenike pozorine publike u cjelini.
Druga etapa u radu ove scene obuhvata period od useljenja u novu zgradu
(maj 1978.) do poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu (maj 1992.).
U cjelokupnoj historiji Djeije scene, ovaj period je znaajan jer se tokom
njega u Zenicu postepeno razvija i lutkarstvo, te poinju da se pripremaju i
prikazuju i predstave sa lutkama.
Po useljenju u novu zgradu zenikog pozorita krenulo se sa pripremama
novih predstava. Analizirajui repertoar moe se zakljuiti da su prve sezone u
novoj zgradi prireene dvije nove premijerne izvedbe za najmlau publiku.
Prva premijera je bila u duhu patriotske poune litarature i posegnulo se za
romanom Branka opia Orlovi rano lete, koji je na scenu postavio Tonko
Mari.
Dramatizovanje poezije za djecu pokazalo se kao poeljan repertoarski
potez, to dokazuje i premijera predstave U krug, u krug, igramo se i ja i drug.
Zeniko pozorite je za tu predstavu pozvalo svog starog saradnika, ovjeka
31

Lei, Josip: Monografija Narodno pozorite Zenica; Grafiki zavod Hrvatske i Narodno pozorite Zenica,
Zenica, 1978., str. 168.
32
33

34

Snjeana, Crvenkapica, Ivica i Marica.

udotvorni cvijet, Alibaba, Aladin, Izvor vjetar, Vuk i sedam jaria.

Zvijezda i prijatelji i Drugarica Istorija D. Suia, Medu najljepim priama B. Mihaljevia, Ne eli suvie D.
Nikolia, Magaree godine B. opia, Biu hrabar tata M. Janikina, Raspust R. Pavelkia.

koji je obiljeio znaajan period u radu ove kue. Rije je o Milou amiju,
koji govorei o obavezama reditelja u pozoritu za djecu, naglaava kao
svojevrstan poetiki kredo, da su njegove predstave pedagoke prirode, poto
se kod djece na tom uzrastu formira osjeaj za estetsko, dakle, jedan odreeni
ukus. 35
I naredna sezona poinje opet dramatizacijom stihova, ovaj put Ljubivoja
Rumovia Izvin'te na smetnji, koju je i ovaj put rediteljski uobliio Milo
ami. Govorei o mogunostima zenike Djeije scene on primjeuje da su:
mogunosti koje ovaj teatar prua ogromne, a koliko sam vidio kroz rad na
predstavi Izvin'te na smetnji postoji i velika zainteresovanost djece, naravno,
pod uslovom da se djeija scena tretira kao scena profesionalaca glumaca. 36
Poetkom

februara

1980.

godine

premijerno

je

izvedena

predstava

Raunajte na nas, Ljiljane Drljae, nastavnice osnovne kole Sestre Ditrih,

koju u ovom hronolokom slijedu, ini se, treba i posebno markirati. Rije je,
naime, o predstavi, koja je pobijedila na takmienju poznatom pod nazivom
FE 37 i koja je prema propozicijama Festivala dobila priliku da se uvrsti na
redovni repertoar Djeije scene. Ova predstva je uestvovala u prateem
programu 10. Susreta pozorita lutaka Bosne i Hercegovine, u Bugojnu 1980.
godine.
Godine 1981. Djeija scena ponovo postavlja na scenu predstavu Bajka o
caru i pastiru, ali sa vrlo specifinom glumakom podjelom. Odlueno je da se
okupe svi oni koji su pripadali prvim generacijama Pionirskog pozorita i da
im se povjere uloge u projektu. Predstava je nastala kao produkt zajednikog
rada reditelja Miloa amija i tri generacija lanove Djeije scene, a sve u
svrhu obiljeavanja 30 godina od prve predstave za djecu u Zenici.
Naredne godine (1982.) na elo Djeije scene dolazi novinar Slobodan
Stojanovi, koji e napraviti svojevrsni zaokret u repertoarskoj politici i
voenju ovog segmenta zenikog pozorita. U tom smislu, uvode se redovne
godinje audicije za prijem novih lanova, i, to je posebno bitno naglasiti,
poinje sistematinija teatarska edukacija na kojoj rade, prije svega, pozorini
profesionalci.

35

..: Ponovo sa zenikom publikom, Naa rije, Zenica, 11.12.1978.

Sarajli, Lejla: Izvin'te na smetnjama, Naa rije, Zenica, 09.11.1979.
37
FE Festival kola
36

Povratak na Jugoslovenski festival djeteta u ibeniku desio se nakon

devetnaest godina. 38 Predstava predstavnica ovog pozorita uvrtena je u
program Djeca za djecu. O znaaju ove predstave govorio je S. Stojanovi:
(...) Koliko je sada znaajno to putujemo u ibenik, isto toliko je znaajno,
pa moda i vie, to to se u predstavi Djeak sa kljuem oko vrata pojavljuje
lutka kao posebna teatarska tehnika. 39 Kako se moe vidjeti u napisimaa iz tog
vremena, 40 Djeija scena je imala izvjesnih finansijskih problema, pa su ak i
ovako znaajna gostovanja dovoena u pitanje.
Predstavom Kameni kurir Djeija scena se na ibenskom Festivalu
pojavila i naredne godine.
Angaovanjem Gradimira Gojera potvruje se orijentacija Djeije scene prema lirskim
i poetski precizno profiliranim predstavama. Reditelj koritenjem maski (...) uspijeva da
uravnotei tekst, radnju i igru, da pojaa sugestibilnost radnje do te mjere da ni jedan malian
ne moe ostati ravnoduan, uspijeva izgraditi savremenu predstavu.41
Na Djeijoj sceni postavljen je znaajan broj predstava i u formi mjuzikla. Imajui na umu
injenicu da je ova scenska forma vrlo bliska savremenom djeijem senzibilitetu, te da se na
taj nain djeci mogu relativno lako, kroz muzike songove i koreografske numere, uputiti i
pouke i poruke, nije nimalo sluajno da je Djeija scena sa njima postigla i veliku
popularnost i, istovremeno, lijep teatarski rezultat. Upravo predstavom Crveni krovovi

42

zapoela je, nesumnjivo i jedna od najznaajnijih etapa u razvoju Djeije scene, pa je tako i
uee na Jugoslovenskom festivalu djeteta u ibeniku samo jedna od potvrda ireg
teatarskog znaaja i uspjeha ove predstave. Uspjeh se ponovio sljedee sezone sa mjuziklom i
sa istom autorskom ekipom, a ovaj put je u pitanju bila predstava Djevojica sa ibicama.43
38

Ljubica Ostoji Djeak sa kljuem oko vrata, u reiji Faruka Piragia.

Sarajli Lejla: Nakon dvije decenije u ibeniku, Naa rije, Zenica, 17.05.1982.
40
Sarajli, Lejla: Nije samo lijepa gesta, Naa rije, Zenica, 28.06.1982.
41
Hrva, Boban: Zeniki rudar, Zenica, 20.12.1982.
42
Kursar Pupavac, Smilja: Reija i dijete, problemi reije u kazalitu za djecu, ibenik, 1990.: Jugoslovenski
festival djeteta pruio je pak vrlo zanimljiv primjer tragine drame u formi mjuzikla, prema Simievoj drami
Djevojica sa igicama i u izvoenju Djeije scene Narodnog pozorita iz Zenice. Ona nije prerasla u
melodramu, nego ostala stilski i simboliki ista. Predstava je progovorila jezikom dostupnim djeci i omladini,
jednostavnim rijeima, sugestivnom i znakovitom koreografijom, svjetlom, kostimom i gestom, o specifinostima
odnosa djeijeg svijeta. Prema izjavama intervjuirane djece, 9 14 godina, ona su predstavu razumjela, iako je
govorila vrlo simbolino. Meutim, predstava govori o djejem svijetu u izvoenju djejeg ansambla. ini se, da
je potenije prema djeci, istije i prijateljskije, uprizoriti predstavu s takvom tematikom u izvoenju djece i
omladinaca, koji govore normalnim tonom, nego u izvedbi nekog profesionalnog baletnog ansambla koji e tom
istom problemu pristupiti infantiziranom gestom, gegom, karikaturom, koja funkcionira na razini arhetipa,
ablone i tipiziranih likova.
43
Reditelj, koreograf, scenki pokret i pantomima: Antun Marini, Scenograf: Vesna Karaus Sulji,
Kostimograf: Vesna Karaus Sulji, Muzika izvedba: Emil Jekauc, Asistent reditelja: Himzo Pulji, Lektor:
Milorad Telebak.
39

Tih godina Djeija scena ne oskudjeva sa lanovima i niu se brojni uspjesi. Lutkarstvo je na
vrhuncu u Zenici. Dolazak branog i umjetnikog para Mime i Baneta Jankovia garant je za
niz lutkarskih predstava u kojima su redom uestvovala djeca glumci kao animatori. Oni
postavljaju u nekoliko sezona est predstava (arobnjak iz Oza, Guliver meu lutkama,
Idimidoimi u Nedoin, Eko Eko, Jaje) koje su obiljeile ovo poglavlje ivota Djeije scene.
Sve ovo je dio ideje Slobodana Stojanovia da Zenica dobije svoje lutkarsko pozorite.
Bez obzira na koncepcijsku osmiljenost Djeije scene i visok stepen umjetnike i
tehnike realizacije, treba rei da je dio potencijalne publike, one u ivotnoj dobi izmeu
pet i devet godina, van njenog neposrednog uticaja, prije svega zbog nemogunosti da se
sa dvije premijere u sezoni repertoarski pokriju svi uzrasti.
U tom smislu se kao velika praznina osjea nepostojanje lutkarskog pozorita ili
bar stalne lutkarske scene pri Narodnom pozoritu.
Razmiljanja o potrebi uvoenja lutkarstva u zeniki kulturni milje nisu skorog
datuma. Pisanih tragova nema, ali prema svjedoenju Mensura Serdarevia, kulturnog
poslenika i zaljubljenika u pozorite, jo krajem etrdesetih godina u Radnikom kulturnoumjetnikom drutvu Iskra ozbiljno su se pripremali da dramskoj pridrue i lutkarsku
scenu. Na alost, istinska potreba za lutkarstvom i nastojanje nekolicine entuzijasta
sukobili su se sa neprelaznom preprekom finansijskim tekoama. Serdarevi napominje
da je pomanjakanje novaca bila velika, ali moda ne i najvea prepreka to njihova
namjera nije ostvarena. To je bilo vrijeme kada se nije imalo od koga nauiti ta je sve
potrebno za makar i najskromniji vid lutkarske djelatnosti, vrijeme kada se manje
planiralo, analiziralo, a vie radilo na ho-ruk.
Drugi pokuaj, uinjen na Radnikom univerzitetu takoer je zavrio neuspjehom.
Hela Hrdlika, Dubrovanka sa bogatim muzikim i, uopte, umjetnikim obrazovanjem,
koja je u to vrijeme postavila nekoliko koreografija u predstavama Narodnog pozorita i
vodila Gradski baletski studio, pripremila je nekoliko petominutnih igrokaza sa tri-etiri
lutke. Ovaj kola trebao je da te, 1952. ili 1953. godine bude zaetak lutkarskog pozorita.
Ono bi, bar u poetku, radilo u okviru Radnikog univerziteta.
Ali, kada je trebalo stalno zaposliti ovjeka sa lutkarskim iskustvom i
razumijevanjem u tehnologiju lutke, tadanji moni ovjek zenike kulture, smatrajui
valjda da stvari teku mimo njega, odloio je cijeli poduhvat za bolja vremena. Time je

stavljena taka na pokuaje da se lutkarstvo ustolii u gradu koji je u to vrijeme imao

Simfonijski orkestar od ezdesetak lanova.
Ideja o lutkarstvu u Zenici reanimirana je 1978. godine kada je Narodno pozorite
uselilo u novu zgradu. Smatralo se da kadrovskom i materijalnom jaanju ustanove i
savremenim prostornim i tehnikim uslovima za rad mora biti primjeren Program osnovne
i proirene djelatnosti Pozorita. Tim dokumentom precizirano je da nova zgrada bude
svojevrstan centar umjetnosti, u kome e se, uz pozorine predstave, prireivati muziki i
likovni programi. Tada se zaela ideja o osnivanju profesionalne lutkarske scene koja e,
uporedo sa Djeijom dramskom scenom, brinuti o kulturnim potrebama najmlaih
Zeniana. Ideja je, bez detaljne razrade, ula u Srednjoroni program razvoja kulture 1981
1985. godine. Meutim, potreba za stabilizacionim ponaanjem i u oblasti kulture
dovela je do revizije ovog dokumenta, po kome je uvoenje lutkarstva odloeno za
sljedee petogodite.
Naravno, djeca Zenice nisu sve ovo vrijeme bila bez lutkarskih predstava. Program
rada obavezivao je Narodno pozorite da na svojoj sceni organizuje gostovanje deset
lutkarskih predstava godinje. S obzirom na interesovanje publike, to je malo, pa se
Djeija scena odluila da pripremi prvu lutkarsku predstavu Narodnog pozorita Zenica.
Premijera arobnjak iz Oza odrana je 12.05.1985. godine. Reija, kreacija i izrada lutaka
povjereni su Mimi i Banetu Jankoviu iz Nia. Mladi izvoai su veoma brzo i uspjeno
ovladali lutkarskim izrazom, o emu svjedoi uvrtavanje ove predstave u Informativnu
selekciju 4. bijenala jugoslovenskog lutkarstva u Bugojnu. Ostaje zabiljeeno da je:
Ukupna teatarska ostvarenost ove predstave koju resi prije svega sjaj nepatvorene djeje
igre i njen nesumnjivi uspjeh na jednoj tako strogo selektiranoj profesionalnoj smotri
samo su zaokruili sliku o jednom kulturnom fenomenu kakav je rad zenike Djeije
scene i njena popularnost ne samo u gradu elika, ve i u drugim sredinama, posebno u
ibeniku gdje na Festivalu djeteta mladi Zeniani posljednjih godina anju samo uspjehe.
Ovaj zeniki fenomen otvorio je i neka vrlo bitna pitanja vezano ne samo za teatarsko
stvaralatvo za mlade, ve i za pozorini ivot nae republike u cjelini. Ne treba, naime,
biti veliki mudrac pa rei da je ovaj oblik teatarskog stvaralatva mladima i
najprimjereniji, te da je ujedno i temeljno polazite ukupnosti pozorine kulture.44 A o
estetskim dometima koje je ova predstava ostvarila govorili su i drugi kritiari: Mima i
Bane Jankovi koristili su u funkciji predstave sve ono to spoj lutke i djeije igre moe

44

Plakalo, Safet: Velika uda male scene, Veernje novine, Sarajevo, 21.10.1985.

pruiti, i u teatarskom i u komunikacijskom aspektu. A to je, prije svega, glumaka igra

djece koja se ne gradi na imitaciji i redateljskom drilu, ve na elementima djeije igre koja
se na izvjestan nain kultivira i fiksira, a u poetnim procesima rada provocira i vodi. (...)
Budui da je animacija u lutkarstvu studiozan rad koji podrazumijeva poznavanje
animacijskih tehnika i znalako koritenje njima, Mima i Bane Jankovi primjerili su i
redateljski i tehnoloki i ovaj segment predstave autentinoj djeijoj igri. Ne insistirajui
na preciznosti i vjetini ve na iskrenosti djeije igre u animaciji.45
Veliki uspjeh prethodne predstave, ponukao je rukovodstvo Djeije scene zenikog
pozorita da i naredne sezone pozove brani i kreativni par Jankovi da pripreme novu
lutkarsku predstavu. Ovaj put reirali su predstavu Guliver meu lutkama, koja je
ponovila uspjeh prethodne. lanovi Djeije scene polako su stasavali i sazrijevali jer su i:
u ovoj predstavi mladi zeniki lutkari na voleban nain demontirali tri vrlo bitne stvari u
modernom lutkarstvu: neto slobodniju animaciju ginjola, suptilan odnos ivog glumca
prema lutki i maski i izvanredan osjeaj za postizanje predstave preko animacije i
miznascena.46 Ovom, kao i prethodnom predstavom Djeija scena je ponovo uestvovala
na Festivalu djeteta u ibeniku i ostvarila zapaen uspjeh.
Djeija scena je predstavljala i dobar poligon, svojevrsnu praktinu kolu za
mnoge institucije. Tako je u sezoni 1986/87. ostvarena puna saradnja sa kolom za
primijenjenu umjetnost u Sarajevu na lutkarskoj predstavi Kockasta lopta, autora Gorana
Simia, a u rediteljskoj postavci Dubravke Zrni Kulenovi. Ve neko vrijeme uprava
Zenikog pozorita dogovara se sa kolom za primijenjenu umjetnost u Sarajevu o
moguim vidovima umjetnike i poslovno-tehnike saradnje. Rezultat tih dogovora bie
potpisivanje Samoupravnog sporazuma o dugoronom i kontinuiranom zajednikom
djelovanju, bilo da je rije o predstavama Zenikog pozorita ili o poslovima iz nastavnoobrazovnog procesa kole. (...) Uenici kole za primijenjenu umjetnost bi u cijelosti
likovno opremili Kockastu loptu, to podrazumijeva kreaciju i izradu lutaka, te kompletne
scenografije. Dogovoreno je, takoer, da i grafiki dizajn za ovu djeiju predstavu urade
uenici i nastavnici grafikog odsjeka kole.47
Predstavama Nedirka i lutkarskom Eko Eko, Djeija scena i 1988., kao i 1989.,
uestvuje na Jugoslovenskom festivalu djeteta u ibeniku.

45

Ostoji, Ljubica: Iskrenost igre u animaciji, Osloboenje, Sarajevo, 10.06.1985.

Plakalo, Safet: Lutke u pravim rukama, Veernje novine, Sarajevo, 03. i 04.05.1986.
47
Sarajli Lejla: Uenici opremaju predstavu, Naa rije, Zenica, 22.12.1986.
46

Predstavom Crvenkapica na zrnu graka Djeija scena je uestvovala i na 29.

jugoslovenskom festivalu djeteta u ibeniku 1989. godine, a nakon toga ekipa predstave
uputila se na viednevnu turneju po Dalmaciji i Hercegovini.48
Iste sezone uraena je i predstava bez dotadanjih uitelja lutkarstva Mime i
Baneta Jankovia. Predstavu po predloku Rusomira Bogdanovskog Reklamna princeza,
reirao je Dragoslav Todorovi, gdje su se Jankovii pojavili kao kreatori lutaka, pa je i
ona u vizuelnom smislu imala njihovu lutkarsku estetiku, a kritika je isticala izuzetne
glumako-animatorske partije, nalazei i zamjerke rediteljskim propustima i zakazivanju u
konstituisanju vrste rediteljske dramaturgije. Znaajno je to to je 1990. godine Djeija
scena na 15. Susretima lutkarskih pozorita u Bugojnu, kao i sva pozorita iz Bosne i
Hercegovine, uestvovala sa dvije predstave (Reklamna princeza i Jaje), i to u zvaninom
programu. Predstave je dobila znaajna pojedinana i kolektivna priznanja u konkurenciji
sa profesionalnim lutkarima.49
Poetak reiranja Slobodana Stojanovia vezan je za jedan znaajan projekat
Djeije scene. To je lutkarska predstava uma Striborova u kojoj su koritene marionetske
lutke u kombinaciji sa teatrom sjenki. To je bio prvi put da se ovako sloeni lutkarski
izraz koristi u pozoritu u kome glumako-animatorsku okosnicu predstavljaju djeca
amateri. Predstava je uestvovala na Susretima pozorita lutaka Bosne i Hercegovine.
Dolazak rata i sveopte destrukcije mijenjao je i odnos snaga na Djeijoj sceni. Polako
i sve vie se uvode profesionalni glumci u rad na ovoj sceni, a ulogu reditelja preuzimaju
glumci tadanjeg glumakog ansambla, pa i sam Slobodan Stojanovi. Repertoar je uglavnom
bio zasnovan na ponavljanjima reija bez velikih kreativnih i finansijskih ulaganja. O
produkciji je bilo povremenih i tek sporadinih napisa u tampi. Jedan od njih govori u prilog
nastojanju reditelja Slobodana Stojanovia da ouva tradiciju lutkarstva u Zenici postavivi na
scenu predstavu Bijeg u matograd: Najljepe i najveselije djeije druenje dogodilo se u
Narodnom pozoritu Zenica, gdje je oko 1000 djece uivalo u lutkarskoj predstavi.50
Naredna premijera ja bila takoer lutkarska predstava Seada Sadia Kraljevstvo na
zlatnom jezeru, u reiji Slobodana Stojanovia koji je ovu ekoloku bajku o totalitarizmu51

48

Turneja je obuhvatala Drni, potom uee na kulturno-umjetnikim manifestacijama Imotska sila '89, te
Neumskom i Mostarkom ljetu.
49
Diploma i novana nagrada za dramski tekst pisan za lutkarstvo dodijeljena Rusomiru Bogdanovskom, dvije
Specijale diplome susreta za glumako-animatorsko ostvarenje Tariku Filipoviu i Sandri Popovi, kao i
Specijalnu nagradu domaina Sandri Popovi, a predstava Jaje dobila je Nagradu za najbolju kolektivnu igru.
50
Todorovi, A.: Bilo je lijepo i veselo, Naa rije, Podlistak novine broj 5 Djeijeg konzulata Zenica, Zenica,
06.01.1993.
51
Fejzi, Nedad: Ekoloka bajka o totalitarizmu, Patriotski list, Zenica, 09.VI 1993, 20, str. 12.

postavio savremeno i u duhu modernog pozorinog senzibiliteta, koristei razne lutkarske

tehnike.
Krajem sezone 1993/94, za rukovodioca Djeije scene postavljen je glumac Elvedin
Avdi, a tokom prethodne sezone kao reditelji predstava za djecu pojavljuju se Elvedin Avdi
i efika Korkut unje, oboje glumci ovog pozorita.
efika Korkut unje reirala je tekst za djecu koji je ve postavljan u ovom
pozoritu daleke 1965. godine.52 Zbog teke materijale situacije predstava je uraena u
koprodukciji sa Djeijom humanitarnom organizacijom Naa djeca, kao i projekti
Pepeljuga i arobna sehara, realizirani tokom narednih sezona.
U pokuaju da u Zenici sauva tradiciju lutkarstva, Slobodan Stojanovi, uz pomo
UMCOR-a Youth house Zenica, postavlja na scenu lutkarsku predstavu areni snovi,
nastalu na osnovu La Fontenovih basni u kojoj je uestvovao veliki broj djece i mladih. Zbog
materijalnih i organizacijskih problema predstava je izvedena samo dva puta i skinuta je sa
repertoara.
Ponovno postavljanje na scenu predstave Dugonja, Trbonja i Vidonja u reiji efike
Korkut unje imalo je veliki uspjeh jer je postavka bila dopadljiva, koreografski i muziki
atraktivna, pa je bila rado i igrana i gledana.
Prva poslijeratna sezona poela je premijernom izvedbom teksta Atanasa Ilkova Teta
bajkine bajke, u rediteljskoj postavci efike Korkut unje. I dalje je rediteljka ostala na
svom sigurnom konceptu, insistirajui i gradei predstavu na masovnosti i razigranosti.
Pokuavajui izbjei klieje svake vrste, Itvan Gabor je reirao dramski tekst Alan
Ford, to ga je po motivima popularnog stripa napisao Hrvoje Hitrec. Predstava je imala
dugaak predloak pa je reditelj imao osnovnu ideju u kojoj je bilo zamiljeno da se postavi
svojevrsni serijal po uzoru na strip formu. Na planu glumake igre predstava je bila dosta
neujednaena i nije igrana mnogo puta.53
Tokom sezone 1998/99. Bosansko narodno pozorite je odluilo da zauzme nove
repertoarske linije i dotadanju Djeiju scenu je preimenovalo u Djeiju i omladinsku scenu
kojom je rukovodila Amira Avdi. Ta scena sveano je otvorena predstavom enidba, po
predloku Nikolaja Vasiljevia Gogolja, a u reiji Ise Porovia. U ovoj sezoni na Djeijoj
sceni postavljene su predstave Ukradeni princ i izgubljena princeza, kao i Kekec, u kojima je
svoje uee uzela nekolicina mlaih profesionalnih glumaca ovog pozorita i veliki broj

52

U pitanju je predstava Zeko, zriko i janje, koju je ista rediteljka postavila na scenu jo u dva navrata.
Dafi, Hasan: Monografija Bosansko narodno pozorite Zenica; Udruenje knjievnika Zeniko-dobojskog
kantona, Zenica, 2002., str. 76.

53

djece amatera. Razigranost, masovnost i vizuelna dopadljivost su osnovne karakterisitke obje

predstave.
Nesumnjivo se kao dobar potez pokazalo uprizorenje Zenikih teletabisa, predstave
koja je nastala po sinopsisu koji je bio kompilacija dramskog predloka i epizoda iz
televizijske serije za djecu. Publika je predstavu primala sa oduevljenjem, kako u Zenici,
tako i na brojnim gostovanjima irom Bosne i Hercegovine.
Slobodan Stojanovi se ponovo vraa reiji na Djeijoj sceni i poetkom sezone
2000/2001. postavlja na scenu kombiniranu predstavu sa lutkama i ivim glumcima po
predloku Radeta Pavelkia Crvenkapica i zbunjeni vuk. Ne odustajui od namjere da pokua
vratiti lutkarstvo u zeniko pozorite, on i naredne sezone, a u povodu obiljeavanja 50
godina od poetka pripremanja i prikazivanja predstava za djecu i mlade u zenikom
pozoritu, postavlja ponovo na scenu svoju tada ve kultnu predstavu uma striborova.
Pozorini angaman mlade profesionalne rediteljke Lajle Penji donosi i nove reije,
novu estetiku i novu energiju. Njen rad na predstavana Prazna olovka, Klovounovi i Hajde
da se igramo, svakako su znaajni jer su njena itanja i upliv u pozorite za djecu u tom
trenutku predstavljala nesto novo i drugaije. Naroito treba naglasiti predstavu Klouounovi,
jer se po prvi put na repertoaru nalazi predstava koja je neverbalnog karaktera i koja
zabavljajui najmlau publiku, nastoji da joj pokae i koje su to jo forme pozorita za djecu
mogue.
Krajem sezone 2004/05. godine, na elo Djeije i omladinske scene postavljen je
glumac Miroljub Mijatovi. A u elji da se oivi tradicija lutkarstva, zvanian naziv ovog
produkcijskog segmenta Bosanskog narodnog pozorita Zenica postaje Djeija, omladinska i
lutkarska scena. Prvi potez novog rukovodioca bio je odravanje audicije na kojoj je
primljeno tridesetak novih lanova, koji su

uvoeni u magiju scenskih umjetnosti kroz

Igraonice, koje su, opet, realizirane kao radionice iz razliitih oblasti: gluma, scenski pokret /
ples, glas / muzikalnost, lutkarstvo / animacija, potom u svom konceptu odluio se za
dovoenje profesionalnih reditelja koji e raditi predstave za djecu. Takoer, uvodi se praksa
da se u toku jedne sezone producira jedna predstava iskljuivo sa profesionalnim glumcima. I
to je, naravno, bio jedan od naina da se Djeija, omladinska i lutkarska scena vrati na mapu
relevantnih teatarskih festivala za djecu. Na tom tragu je realiziran projekat po tekstu
zenikog pisca Fuada Tabaka U zemlji stranog cenzora, u reiji Predraga trpca. Predstava
je naredne godine gostovala na dva inozemna festivala: Pozorite Zvezdarite u Beogradu i na
Kotorskom festivalu pozorita za djecu u Kotoru. Godina se zavrava predstavom
Crvenkapa, Milivoja Mlaenovia.

Vrijedi istai da se u sezonama koje su dolazile pokuava, manje-vie uspjeno na

scenu vratiti ono to je, naalost, u prethodnom desetljeu bilo gotovo zaboravljeno: lutkarska
predstava! Tako su producirane predstave sa renomiranim lutkarskim rediteljima Kajetanom
opom i ivomirom Jokoviem Zlatna jabuka i princeza paunica, Guliver meu lutkama,
etiri princeze i jedan zmaj, ali, isto tako i mjuzikli Uzmi malo sna u svoju aku i Snjena
kraljica, kao i znaajan broj klasinih dramskih predstava za djecu i mlade. Koliko je u
estetskom smislu bio dobar izbor i reditelja i autorske ekipe za povratak na staze lutkarstva
najbolje govori kritiki osvrt Vojislava Vujanovia: ...Ve sam otvor kroz koji dospijevamo u
virtualni svijet bajke, predstavlja izvjesnu aroliju: pobone strane toga otvora predstavljaju
dva ogromna stabla izvjesne edenske zaudnosti ije grane spliu gornju stranu otvora, dok
donju stranu ini grudvasto oblikovani realni prostor. Za realizaciju predstave autori su se
posluili lutkama na tapu (Javajke). Krila su se u tome mogua dva razloga: jedan se, bez
sumnje, nalazio u injenici da su ove lutke najpogodnije za metaforino govorenje sa scene
koje poinje ve od samog naina formuliranja izgleda lutke, stilizacijama koje mogu ii od
groteske do lirske prozranosti, ali sve to prelomljeno kroz blagi otklon od neposrednog
govorenja, traenja izraajne punine u neemu to se nije direktno odnosilo na osnovni
narativni sloj koji se oslanjao na fabulu. S druge strane, meraforino se zrcalilo i u injenici
da se u izduenoj figuri mogla varirati vertikala trijumfa ili posrnue poraza, i koristiti
razliiti materijali koji su svoje izraajne izdanosti usaglaavali u svojevrsni mali bojeni
oratorij, slikovitost koja je bila u funkciji metaforinosti, a ne u svojoj samodovoljnosti. Drugi
momenat se krio u fizikom optereivanju glumaca u noenju lutke koji je, posredno, dovodio
i do unutarnjeg glumevog angamana, psiholoke usredsredljivosti na oivljavanje lutke,
na njeno kretanje kroz vrijeme i prostor sa pomalo usporenim kretnjama, svedenim samo na
onoliko kretnji koliko je bilo potrebno za oblikovanje scenskog prizora koji je, opet, oblikovan
kao metafora. U te usporene i reducirane kretnje glumac je mogao kondenzirati obilje svojih
emocija koje su se prenosile preko napora u savladavanju tapa do ideje koja se
otjelovljavala u sadraju lutke..54 O predstavi Guliver meu lutkama, Luka Kecman je
zabiljeio: ...Sa dovoljno elemenata dramske radnje koja omoguava ostvarivanje sukoba
niskog intenziteta, glumci imaju dovoljno povoda da se razigraju i naigraju u ovoj predstavi.
Od takvog polazita je i krenuo reditelj predstave. Anici (Sneana Markovi) i Perici (Saa
Handi) dodelio je uloge sveznajuih pripovedaa i komentatora toka dogaaja, vodei
rauna da i one najmlae treba na fin i nean nain uvesti u pozorinu aroliju. Ovakav

54

Vujanovi, Vojislav: Traganje za ljepotom, Osloboenje, Sarajevo, 13.10.2007.

zadatak glumaki par je vrlo dobro osmislio, svodei glumaku igru na nivo plemenite naive
koja se odavno izgubila iz pozorita, a tako je delotvorna za najmlai uzrast....55 Povratak na
Susrete lutkarskih pozorita / kazalita BiH u Bugojnu je znaajan korak u radu; potom i
akcije koje su proveli tokom prole sezone, od kojih je najznaajnija svakako Predstava za
gro, kojom se svakom kolarcu omoguava da u pozorite, jednom tokom kolske godine,
doe organizovano i po povlatenoj cijeni ulaznice. Znaajna je i koprodukcijska predstava
Mladi princ i istina koje je realizirana sa talijanskim teatarskim kuama iz Napulja. Pomenuta
je predstava uestvovala na festivalu MESS 2009. i to u okviru programa Children MESS,
gdje je proglaena najboljom predstavom za djecu po miljenju publike.

SPECIFINOST ORGANIZACIJE DJEIJE, OMLADINSKE I

LUTKARSKE SCENE
Ono gdje se deava pozorite to je odnos prirode predstave i publike. Odnose izmeu
ova dva elementa prouava teorija repertoara: zato, ta i kako neto igrati, te zeto sada,
ovdje i za ba neku odreenu publiku.
Osnovni elementi koji odreuju mogunosti su predstave i gledaoci. Priroda predstave
za djecu zavisi od organizacije pozorita za djecu.
Autori56 navode tri modela organizacije pozorita za djecu:
1. pozorita za djecu u kojima sve uloge igraju profesionalni glumci;
2. pozorita u kojima profesionalni glumci igraju uloge odraslih, likove djece
interpretiraju djeca, a lake uloge omladina;
3. pozorita u kojima sve uloge igraju djeca i omladina.
Svaka od ovih organizacija pozorita za djecu ima svojih prednosti i nedostataka. U
prvoj esto se javlja izigravanje, u treoj tekoe se javljaju oko formiranja predstave. Ovaj
rad ne daje prednost drugom obliku gore spomenute organizacije, ali se ini interesantnim za
analizu.
Reirati za djecu u osnovi je najprimjerenije kada djeca igraju djeije uloge, a odrasli
odrasle. Pogled je to iz pozicije djeije publike. Djeca, kao i svaki gledalac, najradije gledaju
sebi sline. Mogunost je tu identifikacije. Reirati takve predstave znai prii djetetu

55

Kecman, Luka: Uvoenje u pozorinu aroliju, Osloboenje, dodatak KUN, Sarajevo, 25.09.2008., Broj
22168, str. 33.
56
Smaji, Zvonko: Pogled na reiju predstave za djecu sa aspekta teorije repertoara, U: Dijete i dramske
umjetnosti, Jugoslovenski festival djeteta, ibenik, 1990., str. 140 143.

izvoau, osloboditi ga za kreativnost, u osnovi ga usmjeriti, dozvoliti i omoguiti mu da

preko usmjerene igre stvara.
Za takav pedagoki rad s djecom potrebno je da pri pozoritu djeluju dramski, baletski
i muziki studio u kojima se djeca oslobaaju za kreativni in, pa se u radu na predstavi
objedinjuje saradnja reditelja pedagoga, koreografa pedagoga i muzikog pedagoga.
Koncept je to total-teatra.
Bitno je ovdje napomenuti da su u periodu 1951 2011. godine umjetniki
rukovodioci Djeije scene bili uglavnom glumci ili reditelji57. Od 12 dosadanjih
rukovodilaca, samo 1 nije bio umjetnike struke58.
Ve samim tim to uzima za protagoniste predstave za djecu djecu izvoae, reditelj
dramaturgiju predstave mnogo lake prilagoava vienju djeteta. Osim to podstie njegova
osjeanja i proiruje saznanja, omoguava mu identifikaciju, to je bitan element scenske
umjetnosti.
Danas u okviru Djeije, omladinske i lutkarske scene postoji Dramski studio koji radi
od sezone 2005/06. (do sezone 2010/11 naziv je bio Igraonica).
Djelatnost Dramskog studija Djeije scene Bosanskog narodnog pozorita Zenica jest
odgojni i stvaralaki scenski rad s djecom i mladima. Djeca, njihov odgoj, sticanje socijalnih i
kulturnih navika, te odgoj najtalentovanijih, od samog su nastanka Djeije scene bili
najvanije zadae naeg rada.
Kroz umjetniku-pedagoku djelatnost Djeije scene prole su stotine mladih
Zeniana. Dramski studio Djeije scene stoga predstavlja ustanovu od posebna znaaja i
interesa za Zenicu, posebno kad se govori o potrebi pozitivnih socijalnih i kulturnih sadraja
koje treba sistematski nuditi mladima kao budunosti ovoga grada i bosanskohercegovakog
drutva.
Danas Dramski studio okuplja oko 100 polaznika koji djeluju unutar Dramskog,
Plesnog, Muzikog i Lutkarskog edukacionog segmenta. Planirano je da se rad odvija tokom
kolske godine, a sastoji se od umjetniko-pedagoke nastave te pripreme nastupa i predstava
za javnost.
Umjetniko-pedagoki ciljevi Dramskog studija su sljedei:

57

Franjo Biani 1952 1954., Nadeda Zamfirovi 1954 1960., Zoran Pani 1960 1961., Milo ami 1961
1965., Dragomir Nikoli 1965 1975., Vasja Stankovi 1975 1976., Slavko Mihaevi 1976 1982.,
Slobodan Stojanovi 1982 1993., Elvedin Avdi 1993 1995., efika Korkut unje 1995 1996., Amira
Avdi 1996 2005., Miroljub Mijatovi 2005.
58
U pitanju je Amira Avdi, koja je po vokaciji bila diplomirani pravnik.

- cjelovit odgoj i razvoj linosti i socijalnosti polaznika kroz njihovoj dobi,

iskustvu i sposobnostima primjerene oblike umjetniko-pedagokog rada,
- razvijanje umjetnikih sklonosti i upoznavanje polaznika s prirodom onih
umjetnikih podruja koja se u Dramskom studiju njeguju,
- razvijanje kulture javnog nastupanja i komuniciranja,
- otkrivanje i podrka talentovane djece,
- promicanje i razvijanje umjetnike pedagogije onih izraajnih podruja koja
se u Dramskom studiju njeguju,
- povezivanje i saradnja sa srodnim i ostalim odgojno-obrazovnim ustanovama
i organizacijama u Bosni i Hercegovini i svijetu,
- preventivno djelovanje protiv svih oblika ovisnosti.
Svoje zadae Dramski studio ostvaruje kroz sljedee oblike djelovanja:
- redovnu umjetniko-pedagoku nastavu za polaznike,
- seminare, radionice, kurseve, savjetovanja i strune skupove vezane uz
scensko stvaralatvo djece i mladih,
- obrazovanje i pruanje strune pomoi kadrovima za umjetniko-pedagoki
scenski rad s djecom i mladima,
- programe sistematskog rada s nadarenim polaznicima,
- prikazivanje rezultata odgojno-stvaralakog rada polaznika kroz ogledne
asove, godinje produkcije i predstave.
Stalni i povremeni saradnici Dramskog studija u prethodnom periodu bili su:
mr.sc. Miroljub Mijatovi, Sneana Markovi (glumica), Faketa Salihbegovi Avdagi
(glumica), Vesna Kopo (profesor solo pjevanja), Semir eri (plesni pedagog i koreograf),
Damir iak (karate trener), Zijada Kurtoda Vuak (logoped), Anel Oki (doktor
medicine), Nino Hasanica (vii medicinski tehniar).

mr.sci. Miroljub Mijatovi