Filozofsko uenje Arthura Schopenhauera Svijet kao volja i predodba

U ovom djelu je Schopenhauer izloio u bitnome svoju filozofiju, i to kao relativno mlad
ovjek. S. poinje ovom djelo izriajem: Svijet je moja predodba. Ve se u uvodu da
primijetiti da je Schopenhauer pod utjecajem Kanta, drei da su nam sve stvari dane kao
pojavnosti. U tom smislu on sam priznaje i oznaava Kantovo uenje kao klju za
razumijevanje njegove vlastite filozofije. Kantova je, tako, velika zasluga razlikovanje
pojavnosti od onog to nazivamo stvar po sebi. Upravo ovu kantovsku postavku
Schopenhauer povezuje s Platonovim uenjem o idejama, gdje, ono to primamo naim
osjetima zapravo nije bit stvari nego samo puka pojavnost, odnosno platonovski reeno sjena.
Pojavnost po sebi nema stvarni bitak, nego kao i ona sama: nestvarni ili jo bolje nestalni. Za
oekivati je meutim, da Kant nee ostati u potpunosti prihvaen kod Schopenhauera, nego da
e naii takoer i na kritike. S. tako kritizira Kantovu nakanu, prilikom ega je Kantu bio cilj
za jednom simetrinom izgradnjom svih svojih misli i djela. Meutim, unato svemu on ostaje
vjeran kada se radi o bavljenju onim to nazivamo stvar po sebi. I tu dolazimo do stanovitih
problema. Problematinost se sastoji u tome, da je Kant do ovog pojma stvar po sebi doao
(a to preuzima i Schopenhauer) preko jednog uzronog zakljuka, naime kroz primjenu jedne
kategorije koja po njemu (Kantu i Schpenhaueru dakako) vrijedi samo unutar podruja
pojavnosti. Kauzalnost je, pored, formi prostora i vremena, za njega ona temeljna forma na
koju se sve ostale daju svesti. Ali i to je ono bitno, od svijeta kao predodbe ne vodi nikakav
put povrh tj. iznad predodbe o jednoj stvari po sebi. Zasigurno, da je svijet predodba
moemo uzeti kao neporecivo. Meutim, jednostrano je promatrati svijet samo tako, tj. kao
puku predodbu moemo uzvratiti Schopenhaueru.
Schopenhauer je svoju filozofiju izlagao u obliku aforizama. Odmah u poetku navodi da se
za filozofiju postavljaju dva temeljna zahtjeva: 1. Hrabrost da se u srcu nita ne zadri ve da
se saopi i 2. Ono to se samo po sebi razumije treba se shvatiti kao problem. Pojam
volje: to je svijet po sebi? Odgovor: Volja. Pred nama je svaki objekt u svijesti volje. Taj
pojam volje prenosimo tada na druge ljude, na ivotinje i biljke, pa ak i na neive predmete.
Volja je stvar po sebi, osnova svijeta, jedno u svemu. To se moe oznaiti kao metafiziki
voluntarizam. Kako moe biti stvar po sebi volja, moemo se zapitati?
Da bih pronaao klju stvarnosti, prema Schopenhaueru, moram gledati u sebe, budui da
upravo u unutarnjoj svijesti ili pak unutarnjoj percepciji nekom svojevrsnom
samopromatranju - lei put prema isitni. U tom smislu, ja kao subjekt uviam, da je obino

tjelesno djelovanje, samo objektivirana voljna predodba. tovie, itavo tijelo i nije nita
drugo do li objektiviranje volje. Svatko tko je zaao u sebe moe to razumjeti, kae
Schopenhauer. Kada je stekao tu osnovnu intuiciju, time posjeduje klju za stvarnost. Ta
stvarnost volje koja na nekom unutarnjem planu sve pokree, S. identificira s jednom
vrhovnom Voljom. Ona se manifestira, ili jo bolje potvrdu da tu i takovu volju Schopenhauer
nalazi u magnetizmu. Igla u nekom magnetskom polju e se uvijek, bez obzira na sve
okolnosti okretati prema sjevernom polu, odnosno ona e se uvijek kretati. U tom smislu, i
prema njemu, i organski i anorganski svijet posjeduje taj fenomen. Zanimljivost je ta to S. to
ne eli zvati nekom silom ili energijom ve upravo voljom budui da nam je ona najblia i
najpoznatija aktivnost. Volja predstavlja nagon za ivotom. Sva iva i neiva priroda
predstavlja borbu i nagon za opstankom. U tom smislu on donosi primjer s ivotinjama: ovdje
se ne radi samo o obinom nagonu ouvanja ivota borbe itd.., ve su tu prisutni i elementi
pripreme razvoja ivota: ptice grade gnijezda za mladunad koje jo nema itd.. Svugdje se
pokazuje za elja za ivotom. to je sa samoubojicama? Prema Schopenhaueru, samoubojstvo
nije nikakvo negiranje volje i ivota. Samoubojica negira samo jedan vid ivota onaj, naime,
koji je njemu nesnoljiv, a ne ivot po sebi. On negira takovo stanje u kojem se trenutno
nalazi, pa bilo ono oznaeno i kao ivot, ivljenje ili pak ivotarenje. ni Sam ivot je pun
patnji. Pod utjecajem raznih istonjakih religija, S. istie da je sveukupni cilj stvarnosti
mirovanje u Nita. Ovdje upravo moemo primijetiti utjecaj istonjakih filozofija, a posebno
Indijske i s njom pojma Nirvane. U tom smislu on nastavlja: ivot se potvruje onda kada se
smiruje, i to smiruje u kontemplaciji, o oslobaanju od straha pred smru, u jednostavnom
voenju prirodnog ivota.