Za Boba,

KOJI JE JO MOJE TAJNO ORUJE

Naslov izvornika : Water for Elephants

Prevela s engleskoga: Mirjana Valent
Fotografije u knjizi ustupili:
The Ringling Circus Museum, Sarasota, Florida;
The Pfening Archives, Columbus, Ohio;
Ken Harck Archives;
Timothy Tegge, Tegge Circus Archives, Baraboo, Wisconsin;
Barbara Fox McKellar
Fotografija na naslovnici Guliver lmagezGetty Images

Mislio sam ono to sam rekao i rekao sam to

sam mislio...
Slon je vjeran - sto posto!
Theodor Seuss Geisel, Horton Hatches the Egg, 1940.

PROLOG
Samo je troje ljudi ostalo pod crveno-bijelom tendom gril-restorana:
Grady, ja i kuhar. Grady i ja smo sjedili za izlizanim drvenim stolom, a
pred nama su bili ulubljeni pocinani tanjuri i na svakom hamburger.
Kuhar je stajao iza anka i vrhom lopatice za ienje strugao reetku
rotilja. Ve je ranije ugasio vatru, ali jo se osjeao miris masti.
Ostatak restorana - jo nedavno prepun ljudi - sad je bio prazan,
osim nekolicine zaposlenika i male skupine mukaraca koji su ekali da
ih odvedu u muf-ator. Nervozno su se ogledavali, kape su navukli nisko
na ela, a ruke zavukli duboko u depove. Nee se razoarati: negdje
straga ekala ih je Barbara i njezine bujne drai.
Ljudi iz grada - blentavci, kako ih je zvao Ujak Al - ve su proli kroz
ator s menaerijom i uli u veliki ator, koji je pulsirao od frenetine
glazbe. Orkestar je uobiajeno glasno trumbetao kroz svoj repertoar,
parajui nam ui. Rutinu sam ve znao napamet - upravo u ovom
trenutku iz arene su izlazili posljednji artisti Velike atrakcije, a
trapezistica Lottie penjala se po uetima u sredinjem ringu.
Zurio sam u Gradyja, pokuavajui shvatiti to govori. Osvrtao se
oko sebe i naginjao blie meni.
"Osim toga," rekao je, vrsto me pogledavi u oi, "ini mi se da bi ti
u ovom trenutku mogao puno toga izgubiti." Podigao je obrve da naglasi
svoje rijei. Srce mi je na tren zastalo.
Iz velikog atora razlegao se gromoglasan pljesak, a orkestar je u
svirci glatko preao na Gounodov valcer. Instinktivno sam se okrenuo
prema menaeriji, jer to je hio lagvoi t z.a toku sa slonovima. Marlena
se spremala zajahati ili je ve sjedila na Rosienoj glavi.
"Moram ii", rekao sam.
"Sjedni", ree Grady. "Jedi. Ako misli pokupiti svoje krpice, moda
nee tako skoro imati priliku da pred sobom vidi hranu."
U tom je trenutku glazba kripajui utihnula. Zauo se nemogu
sraz limenih instrumenata, drvenih, puhaih i udaraljki tromboni i
pikolo flaute skliznuli su u kakofoniju, tuba je prdjela, a uplje
odzvanjanje inela odlebdjelo je izvan atora, preko naih glava i
rasplinulo se.
Grady se ukoio. Zgrbio se iznad hamburgera s ispruenim malim
prstima na rukama i irom razjapljenim ustima.
5

Pogledao sam lijevo i desno. Nitko se nije ni pomaknuo - sve su oi

bile uperene u veliki ator. Nekoliko vlati sijena lijeno se kovitlalo po
utabanoj zemlji.
"to je? to se dogaa?" upitah.
"", prosiktao je Grady.
Orkestar je opet poeo svirati, ali sada Zvijezde i pruge zauvijek .
"O, Isuse. O, sranje!" Grady je bacio jelo na stol, skoio na noge i
prevrnuo klupu.
"to? to je?" povikao sam za njim, jer je ve trao.
"Mar katastrofe!" dovikne on preko ramena.
Naglo sam se okrenuo prema kuharu, koji je sa sebe trgao pregau.
"Dovraga, o emu on govori?"
"Mar katastrofe", ree on, borei se s pregaom i povlaei je preko
glave. "Znai da je neto polo po zlu - neto jako loe."
"to, na primjer?"
"Moe biti bilo to - poar u velikom atoru, stampedo, bilo to. Ajme,
slatki Isuse. Jadni blentavci jo vjerojatno nila ne shvaaju." Sagnuo se
i nestao ispod viseih vrata.
Kaos - prodavai slatkia skakali su preko svojih tandova, radnici
su teturali izlazei ispod podignutih stranica atora, a cirkuski radnici
navrat-nanos trali naokolo. Svatko tko je na bilo koji nain bio povezan
s Cirkusom brae Benzini - najspektakularnijom predstavom na Zemlji iz
sve je snage trao prema velikom atoru.
Dijamantni Joe proao je pokraj mene u onome to bi se moglo
nazvati ljudskim ekvivalentom galopu.
"Jacobe - menaerija", vrisnuo je. "ivotinje su na slobodi. Idi, idi,
idi!"
Nije mi trebao dvaput rei. U tom je atoru bila Marlena. Dok sam
prilazio, tijelo mi je proela potmula tutnjava i prestraila me nasmrt, jer
zvuk je bio dublji od okolne buke. Tlo je vibriralo. Uteturao sam unutra i
naiao na jaka. Kao da sam naiao na zid od irokih prsa, kudrave dlake,
nemirnih kopita, rairenih crvenih nosnica i oiju koje kolutaju. Projurio
je tako blizu mene da sam odskoio natrake, na prstima se priljubivi uz
atorsko platno kako bih izbjegao da me nabije na jedan od svojih
savijenih rogova. Prestraena hijena vrsto mu se drala za lopatice.
tand sa slatkiima u sreditu atora bio je sravnjen sa zemljom, a
na njegovu mjestu nalazila se iva masa pjega i prugica - bedara,
koljenica, repova i pandi, koja je rikala, reala, mukala i cviljela. Iznad
6

svega se uzdizao polarni medvjed, slijepo grabei apama veliine tavice.

Sukobio se s ljamom i sruio je na tlo - tras. Ljama je pala, a vrat i noge
su joj se rairili kao pet vrhova zvijezde. impanze su vritale i eretale,
njiui se na uadima visoko iznad maaka. Zebra divljih oiju kretala se
cik-cak, vrlo blizu ispruenom lavu koji je zamahnuo, promaio i udaljio
se s trbuhom sputenim do tla.
Oima sam preletio preko atora, oajniki traei Marlenu. Umjesto
toga vidio sam maku kad je kliznula u prolaz koji vodi u veliki ator bila je to pantera, a kad je njezino gipko crno tijelo nestalo u platnenom
tunelu, zastao mi je dah. Ako blentavci nisu znali, uskoro e saznati.
Trebalo je nekoliko sekundi da ga ujem, a onda se zauo - jedan
produeni vrisak slijedio je za drugim, pa jo jedan, a onda je sav prostor
eksplodirao gromoglasnim zvukom tijela koja se pokuavaju progurati
jedna pokraj drugih, bjeei sa svojih sjedala. Orkestar je prestao svirati
po drugi put, a ovaj put je tako i ostalo. Zaklopio sam oi: Molim te, Boe,
dopusti im da izau na stranji izlaz. Molim te, Boe, nemoj im dopustiti
da dou ovamo.
Otvorio sam oi i pogledom preletio menaeriju, oajniki je
pokuavajui nai. Zaboga, koliko je teko uoiti djevojku i slona?
Kad sam ugledao njezine ruiaste ljokice, gotovo sam uzviknuo od
olakanja - moda i jesam. Ne sjeam se.
Bila je na suprotnoj strani; stajala je uz pregradni zid, mirna kao
ljetni dan. ljokice su joj blistale kao dijamanti. Bila je blistava lu usred
arenih ivotinjskih koa. I ona je mene vidjela i izdrala moj pogled,
inilo mi se, cijelu vjenost. Bila je hladnokrvna, oputena. ak se i
smijeila. Poeo sam se probijati prema njoj, ali zaustavilo me neto u
njezinu izrazu.
Onaj kukin sin stajao joj je okrenut leima, imao je crveno lice i
vikao je, mahao rukama i vrtio tapom srebrna vrha. Njegov svileni
cilindar leao je pokraj njega na slami.
Posegnula je za neim. irafa je prola izmeu nas - ak i u panici
njezin dugaki vrat elegantno je poskakivao - a kad je otila, vidio sam
da je zgrabila eljeznu motku. Drala ju je labavo, oslonivi jedan kraj na
zemlju. Ponovno me pogledala, kao da se zabavlja. Zatim je skrenula
pogled na njegov goli potiljak.
"O, Isuse", rekao sam, odjednom shvativi. Posrnuo sam prema
naprijed, vritei, iako nije bilo nade da moj glas dopre do nje. "Ne ini
to! Ne ini to!"
7

Podignula je motku visoko u zrak i zamahnula, raskolivi mu glavu

kao lubenicu. Tikva mu se rastvorila, oi razrogaile, a usta su mu se
zamrznula u velikom O. Pao je na koljena i prevrnuo se naprijed u
slamu. Bio sam previe zaprepaten da bih se pomaknuo, ak i kad je
mladi orangutan obavio svoje elastine ruke oko mojih nogu.
To je bilo tako davno. Tako davno. Ali jo me progoni.
Ne priam mnogo o tim danima. Nikad nisam. Ne znam zalo radio
sam u cirkusima gotovo sedam godina, i ako to ne daje dovoljno
materijala za razgovor, onda ne znam to daje.
Zapravo znam zato: nikud nisam sebi vjerovao. Bojao sam se da u
se izlanuti. Znao sam koliko je vano da uvam njezinu tajnu i uvao sam
je ostatak njezina ivota, pa i poslije.
U sedamdeset godina nisam to ispriao nijednoj bojoj dui.

1
Devedeset mi je godina. Ili devedeset tri. Ili jedno ili drugo.
Kad imate pet godina, znate koliko ste stari do u mjesec. ak i u
dvadesetima znate koliko ste stari. Imam dvadeset tri godine, kaete, ili
moda dvadeset sedam. Ali onda se u tridesetima poinje dogaati neto
udno. Isprva je tek jedan tucaj, trenutak oklijevanja. Koliko ima
godina? O, imam - ponete samouvjereno, ali onda stanete. Namjeravali
ste rei trideset tri, ali nemate toliko. Imate trideset pet. A onda se
zabrinete, jer se pitate nije li to poetak kraja. Naravno da jest, no proi
e desetljea prije nego to to priznate.
Ponete zaboravljati rijei: na vrhu su vam jezika, ali umjesto da se
odanle odlijepe, one tamo i ostaju. Penjete se stubama na kat da neto
donesete, ali kad stignete gore ne moete se sjetiti po to ste doli. Svoje
dijete zovete imenima sve svoje ostale djece pa i psa, prije nego to se
sjetite njegova. Ponekad zaboravite koji je dan. A na kraju zaboravite i
godinu.
Zapravo, ne radi se toliko o tome da sam zaboravio stvari. Vie sam
prestao voditi rauna o njima. Uli smo u novi milenij, to znam toliko
buke i halabuke ni zbog ega. Mnogi mladi ljudi bili su vrlo zabrinuti,
kupovali su konzerve s hranom jer je netko bio previe lijen da ostavi
prostor za etiri znamenke umjesto za dvije - no to se moda dogodilo
prolog mjeseca ili prije tri godine. Osim toga, zato bi to zaista bilo
vano? Kakva je razlika izmeu tri tjedna, tri godine ili ak tri desetljea
pirea od graka, tapioke i donjeg rublja za inkontinenciju.
Devedeset mi je godina. Ili devedeset tri. Ili jedno ili drugo.
Ili se dogodila nesrea ili su radovi na cesti, jer se skupina starica
zalijepila za prozor u dnu dvorane, poput djece ili zatvorskih ptiica. Sve
su krhke i nesigurne, kosa im je prozrana kao maglica. Veina ih je
desetak godina mlaa od mene i to me zaprepauje. ak i dok vas tijelo
izdaje, um to nijee.
Parkirao sam se sa svojom hodalicom u hodniku. Dobro sam
napredovao otkad sam slomio kuk i zahvaljujem Gospodinu na tome.
Jedno se vrijeme inilo da vie neu moi hodati - tako su me i nagovorili
da doem ovamo - ali svaka dva sata ustanem i napravim nekoliko
koraka, i svaki dan doem do jo jedne toke, nakon ega osjetim potrebu
da se okrenem i vratim. Jo ima ivota u ovom starcu.
9

Sad ih ima pet, sjedokosih starih ena skupljenih jedna uz drugu

koje kvrgavim prstima pokazuju na neto kroz prozorsko staklo. ekam
malo da vidim nee li otii. Ne odlaze.
Pogledam dolje da provjerim jesu li konice ukljuene i oprezno
ustajem, hvatajui oslonac na invalidskim kolicima, dok se pogibljeno
premjetam do hodalice. Kad sam u vrstom stavu, zgrabim sive gumene
drae na rukama i gurnem je naprijed dok mi se laktovi ne isprue, a
to je tono duina jedne ploice na podu. Povuem lijevu nogu naprijed,
provjerim je li vrsto na tlu, a onda joj privuem drugu. Gurnem,
povuem, ekam, privuem. Gurnem, povuem, ekam, privuem.
Hodnik je dugaak, a moje noge ne reagiraju onako kako su nekad
znale. Nije to epavost kakvu je imao Camel, hvala Bogu, ali svejedno me
usporava. Siroti jadni Camel - godinama nisam na njega pomislio.
Stopala su mu labavo klimatala na nogama, pa je morao visoko dizati
koljena i bacati ih prema naprijed. Moja se stopala vuku, kao da imaju
utege, a kako su mi lea pogrbljena, stalno gledam dolje u papue
uokvirene hodalicom,
Treba mi neko vrijeme da stignem do kraja hodnika, ali stiem - i to
na vlastitim nogama. Zadovoljan sam kao malo dijete iako sam, stigavi
tamo, shvatio da se jo moram i vratiti.
Stare su se dame zbog mene razdvojile. Vitalne su, jo se mogu same
kretati ili imaju prijateljice koje ih guraju, ako su u kolicima. Te stare
cure jo su zadrale bistrinu uma i dobre su prema meni. Ja sam ovdje
raritet - starac u moru udovica ija srca jo pate za svojim izgubljenim
mukarcima.
"Oh, gle", zakokodae Hazel. "Pustimo Jacoba da pogleda."
Povukla je Dollyna invalidska kolica nekoliko koraka unatrag i
polako mi prilazi, skupivi dlanove dok joj mlijenobijele oi blistaju.
"O, kako je to uzbudljivo! Cijelo jutro ne prestaju!"
Pribliavam se prozorskom staklu, podiem lice i mirkam prema
sunevu svjetlu. Tako je jarko da mi treba trenutak da shvatim to se
dogaa. Tada obrisi postanu jasni.
Na kraju ulice je park i u njemu golem platneni ator, s debelim
prugama u bijeloj i ljubiastoj boji, s prepoznatljivo uiljenim vrhom.
Srce mi je tako naglo poskoilo da sam se uhvatio rukom za grudi.
"Jacobe! Oh, Jacobe!" vie Hazel. "O, zaboga! O, zaboga!" Sva
zbunjena iri ruke i okree se prema velikoj dnevnoj sobi. "Sestro! Sestro!
Pourite! Gospodin Jankowski!"
10

"Dobro sam", kaem, dok kaljem i udaram se po prsima. To je

problem s tim starim gospoama. Uvijek se boje da ete ovog asa pasti
mrtvi. "Hazel! Dobro mi je!"
Ali prekasno je. ujem kripanje gumenih potplata, a trenutak
poslije okruuju me sestre. Pretpostavljam da se ne trebam vie brinuti o
tome kako u se vratiti do svojih kolica.
"Dakle, to imamo za veeru?" gunam dok me voze u blagovaonicu.
"Zobenu kau? Pire od graka? Kaicu za dojenad? O, dajte da pogodim,
bit e tapioka, zar ne? Je l' tapioka? Ili emo je veeras zvati puding od
rie?"
"Gospodine Jankowski, ba ste udak", ree sestra bezizraajno. Ne
mora odgovoriti i ona to zna. S obzirom na to da je petak, za veeru e
biti uobiajena hranjiva ali nezanimljiva kombinacija mesne truce,
kukuruznih zrna s vrhnjem i maslacem, pire-krumpira iz vreice i
umaka od peenja, koji je negdje tijekom svojeg nastanka moda jednom
preletio preko komada govedine. I onda se ude zato gubim na teini.
Znam da neki od nas nemaju zube, ali ja ih imam i elim govei
odrezak pirjan s povrem. Onako kako ga je pripremala moja supruga,
zajedno s debelim lovorovim listovima. elim mrkve. elim krumpire
kuhane u kori. I elim crni, jaki cabernet sauvignon da sve to isperem, a
ne jabuni sok iz limenke. Najvie od svega, elim kukuruz na klipu.
Ponekad mislim da kad bih morao birati izmeu klipa kukuruza ili
voenja ljubavi sa enom, izabrao bih kukuruz. Ne kaem da se ne bih
jo jednom, posljednji put volio povaljati u sijenu - ipak sam mukarac, a
neke stvari nikada ne umiru - ali pomisao na ona slatka zrna to mi
prskaju meu zubima, tjera mi vodu na usta. Znam, to je fantazija.
Nijedno se nee dogoditi. Samo volim vagati mogunosti, kao da stojim
pred Solomonom: posljednje valjanje u sijenu ili klip kukuruza. Kakva
prekrasna dilema. Ponekad kukuruz zamijenim jabukom.
Svi za stolom govore o cirkusu - to jest, oni koji mogu govoriti. Oni
tihi, oni sa zamrznutim licima i osuenim udovima ili ije se glave i ruke
tako jako tresu da ne mogu drati pribor za jelo, oni sjede negdje sa
strane sa svojim njegovateljima koji ih hrane malim zalogajima, a zatim
ih potiu na vakanje. Podsjeaju me na ptie, jedino im nedostaje
entuzijazam. Ako se zanemari lagano micanje eljusti koja vae, lica su
im nepokretna i uasavajue prazna. Kaem uasavajue, zato to sam
itekako svjestan puta na kojem se nalazim. Jo nisam doao dotle, ali

11

pribliavam se. Postoji samo jedan nain da to izbjegnem, a ne mogu rei

da mi se ta opcija imalo svia.
Sestra me je parkirala ispred moje veere. Umak na mesnoj truci
ve se ohladio i dobio koicu. Bodem ga eksperimentalno vilicom. Njegov
mjehuri se zalelujao, kao da mi se ruga. Zgadilo mi se i podignuo sam
glavu, a pogled mi se susreo s pogledom Josepha McCiuintyja.
Sjedi s druge strane stola, novopridolica je i numetljivac
umirovljeni odvjetnik etvrtaste eljusti, kvrgava nosa i velikih
klempavih uiju. Njegove me ui podsjeaju na Rosie. Samo ui, nita
vie. Ona je bila dobra dua, a on je - pa, on je umirovljeni odvjetnik. Ne
mogu ili zamisliti zato su sestre mislile da bi odvjetnik i veterinar mogli
imati neto zajedniko, ali prve su veeri dogurale njegova kolica na
drugu stranu stola, meni nasuprot, i otada tu sjedi.
Bijesno me gleda, eljust mu se mie naprijed-natrag kao u krave
dok preiva. Nevjerojatno. On stvarno jede tu hranu.
Stare gospoe brbljaju kao kolarke, blaeno nesvjesne iega.
"Tu su do nedjelje", ree Doris. "Billy se zaustavio i raspitao."
"Da, dvije predstave u subotu i jedna u nedjelju. Randall i njegove
keri me sutra vode", ree Norma. Okrenula se prema meni. "Jacobe,
hoe li i ti ii?"
Otvorio sam usta da odgovorim, ali prije nego to sam uspio, Doris je
uskliknula:
"A jeste li vidjeli one konje? Nema ta, lijepi su. Moji su imali konje
dok sam bila djevojica. O, kako sam voljela jahati." Zagledala se u
daljinu i na djeli sekunde vidio sam da je bila ljupka kao mlada ena.
"Sjeate se kad su cirkusi putovali vlakom?" upita Hazel. "Plakati bi
se pojavili danima unaprijed - prekrili bi sve povrine u gradu! Nisi
mogao vidjeti ciglu izmeu njih!"
"Joj, da. Dobro se sjeam", kae Norma. "Jedne su godine zalijepili
plakate na zid naega taglja. Radnici su rekli tati da koriste specijalno
ljepilo koje e se rastopiti dva dana nakon predstave, ali neka sam
prokleta ako na tagalj jo mjesecima nije bio prekriven plakatima!"
Nasmijala se sebi u bradu i odmahivala glavom. "Otac je bio bijesan kao
ris!"
"A onda bi se nekoliko dana kasnije pojavio vlak. Uvijek u cik zore."
"Otac bi nas odveo do pruge da gledamo kako istovaruju stvari. Joj,
to ste trebali vidjeti. Pa onda parada! I miris prenih kikirikija..."
"Pa kokice prelivene karamelom!"
12

"Ueerene jabuke, sladoled i limunada!"

"I piljevina! Ula bi vam u nos!"
"Ja sam obiavao nositi vodu za slonove", ree McGuinty.
Ispustio sam vilicu i pogledao ga. Nema sumnje da sjaji od
zadovoljstva samim sobom i samo eka da se djevojke okupe oko njega.
"Nisi", rekoh.
Trenutak tiine.
"Molim?" kae on.
"Nisi nosio vodu za slonove."
"Jesam, svakako da jesam."
"Ne, nisi."
"Hoe rei da sam laac?" upita on polako.
"Ako govori da si nosio vodu za slonove, onda to kaem."
Stare me djevojke gledaju otvorenih usta. Srce mi tue. Znam da to
ne bih trebao initi, ali nekako si ne mogu pomoi.
"Kako se usuuje!" McGuinty se kvrgavim rukama upro rub stola.
Na podlakticama su mu iskoile tetive.
"Sluaj, prijatelju", kaem. "Desetljeima sluam stare bezveznjake
kao ti, koji govore da su nosili vodu za slonove i lijepo ti kaem, to se nije
dogodilo."
"Stari bezveznjak? Stari bezveznjak?" McGuinty se odgurne u stojei
poloaj, a kolica su odletjela natrake. Uperio je u mene zgreni prst, a
onda je pao kao da ga je pokosio dinamit. Nestao je ispod stola, oi su mu
zbunjene, usta jo otvorena.
"Sestro! Oh, sestro!" viu stare dame.
Zauje se poznato tapkanje cipela s gumenim potplatima i zaas su
dvije sestre podignule McGuintyja, uhvativi ga za ruke. On guna,
drhtavo ih pokuava otresti.
Trea sestra, prsata crnkinja u blijedoruiastoj odori, stoji uz stol s
rukama na bokovima.
"Zaboga, to se dogaa?" pita.
"Taj stari kukin sin me nazvao lacem, eto to se dogaa", ree
McGuinty, sad sigurno vraen u svoja kolica. Poravnava koulju, podie
ekinjastu bradu i prekrii ruke ispred sebe. "I starim bezveznjakom."
"Ma sigurna sam da gospodin Jankowski nije to mislio", ree
djevojka u ruiastom.
"Itekako je mislio", kaem ja, "I ba je to to sam rekao. Pfffft. Nosio
vodu za slonove, nemoj mi rei. Ima li pojma koliko slon moe popiti?"
13

"Stvarno me udi", ree Norma, napui usne i zatrese glavom.

"Sigurna sam da ne znam to vas je spopalo, gospodine Jankowski."
Oh, shvaam, shvaam. Znai tako je.
"Ovo je neuveno!" kae MeGuinty, lagano se naginjui prema
Normi, sad kad je vidio da je pridobio veinu na svoju stranu. "Ne vidim
zato bih trpio da me netko zove lacem!"
"I starim bezveznjakom", podsjetio sam ga.
"Gospodine Jankowski!" ree crnkinja, podiui glas. Dola je iza
mene i otpustila konice na mojim kolicima. "Mislim da biste moda
trebali provesti neko vrijeme u svojoj sobi. Dok se ne smirite."
"ekajte malo!" poviem, dok me okree od stola i gura prema
vratima. "Ne trebam se smiriti. A osim toga, nisam jo jeo!"
"Donijet u vam veeru u sobu", kae ona iza mene.
"Ne elim je u svojoj sobi! Vratite me natrag! Ne moete mi to
uiniti!"
Ali ini se da moe. Gura me niz hodnik brzinom munje i naglo
skree u moju sobu. Uvruje konice tako jako da su se cijela kolica
stresla.
"Ja u se opet vratiti", kaem dok podie oslonce za stopala.
"Neete nita takvo uiniti", ree ona i poloi mi stopala na pod.
"Ovo nije fer!" kaem, a glas mi se pretvara u cvile. "Oduvijek
sjedim za onim stolom. On je tu tek dva tjedna. Zato su svi na njegovoj
strani?"
"Nitko nije ni na ijoj strani." Naginje se naprijed i podmee svoje
rame pod moje. Dok me podie, glava mi se oslanja pokraj njezine. Kosu
je izravnala nekom kemikalijom i mirie na cvijee. Kad me je posjela na
rub kreveta, oi su mi u razini njezinih ruiastih grudi. I ploice s
imenom.
"Rosemary", kaem.
"Da, gospodine Jankowski?" odgovara.
"On lae, znate."
"Ne znam nita o tome. A ne znate ni vi."
"Ipak, znam. Bio sam dio predstave."
Trepnula je oima, iziritirana.
"to hoete rei?"
Oklijevam, a onda se predomislim.
"Nije vano", kaem.
"Jeste li radili u cirkusu?"
14

"Rekoh, nije vano."

Nastala je kratka nelagodna tiina.
"Gospodin McGuinty se mogao ozbiljno ozlijediti, znate", kae ona i
namjeta mi noge. Radi brzo, efikasno, ali malo joj nedostaje da bude
odrjeita.
"Ne, nije. Odvjetnici su neunitivi."
Gleda me dugo, zapravo gleda u mene kao u osobu. Na trenutak
pomislim da vidim shvaanje u njezinim oima. Zatim se opet baca u
akciju.
"Vodi li vas vaa obitelj u cirkus ovaj vikend?"
"O, da", kaem s ponosom. "Netko mi doe svake nedjelje. Redovito
kao urica."
Protresla je pokriva i rairila mi ga preko nogu.
"elite li da vam donesem veeru?"
"Ne", kaem.
Nelagodna tiina. Shvaam da sam trebao dodati jo "hvala", ali sad
je prekasno.
"Onda dobro", kae ona. "Vratit u se poslije da vidim treba li vam
jo neto."
Aha. Sigurno e se vratiti. To uvijek kau.
Ali, prokletstvo, evo je.
"Nemojte nikome rei", ree, banuvi u sobu i spustivi mi pladanj s
veerom na krilo. Sa strane je stavila papirnati ubrus, plastinu vilicu i
zdjelicu s voem, koje zaudo izgleda primamljivo. Jagode, lubenica i
jabuka. "Sloila sam to sebi za uinu. Na dijeti sam. Volite li voe,
gospodine Jankowski?"
Odgovorio bih joj, ali rukom sam prekrio usta, koja mi drhte.
Jabuka, za ime Boje. Potapala me po drugoj ruci i izala iz sobe,
diskretno ignorirajui moje suze.
Ubacio sam komadi jabuke u usta i uivao u njezinoj sonosti. Iznad
mene je fluorescentna svjetiljka koja zuji i baca otro svjetlo na moje
kvrgave prste dok uzimam, komadi po komadi, voe iz zdjelice. Ti su
mi prsti strani. Nikako ne mogu biti moji.
Starost je straan lopov. Ba dok se navikavate na ivot, izbije vam
tlo ispod nogu i pogrbi vam lea. Doputa da vas sve boli, zamuti vam
glavu i tiho proiri rak tijelom vae ivotne druice.
Metastaze, rekao je lijenik. Preostali su tjedni ili mjeseci. Ali moja
je draga bila krhka kao ptiica. Umrla je devet dana poslije. Nakon
15

ezdeset jedne godine provedene zajedno, jednostavno mi je stisnula

ruku i izdahnula.
Iako ima trenutaka kad bih sve dao da je vratim, drago mi je to je
prva otila. Izgubiti nju bilo je kao da me netko raskolio po sredini. U
tom je trenutku za mene sve zavrilo i ne bih elio da ona prolazi kroz
sve ovo. Odvratno je biti onaj koji poivi due.
Nekada sam mislio da vie volim ostarjeti nego ono to je
alternativa, ali sada nisam vie siguran. Ponekad me monotonija binga,
zajednikih pjevanja i prastarih pranih ljudi parkiranih u hodniku u
svojim kolicima natjera da eznem za smru. Naroito kad se sjetim da
sam i sam jedan od prastarih pranjavih ljudi, odloen u stranu kao neka
bezvrijedna drangulija.
Ali tu se nita ne moe uiniti. Sve to mogu je ekati ono
neizbjeno. Promatram duhove vlastite prolosti kako zvekeu po mojoj
praznoj sadanjosti. Lupaju i tropou i udomauju se, uglavnom zato sto
nemaju konkurencije. Prestao sam se boriti protiv njih.
Upravo sada tu udaraju i zvekeu.
Udobno se smjestite, deki. Ostanite malo ovdje. O, oprostite - vidim
da ste to ve uinili.
Prokleti duhovi.

16

17

2
Dvadeset tri su mi godine i sjedim pokraj Catherine Hale; ili bolje
rei, ona sjedi pokraj mene, jer je ula u predavaonicu poslije mene i
nonalantno kliznula u klupu, sve dok nam se bedra nisu dotaknula, a
onda se odmaknula, zacrvenjevi se kao da je dodir bio sluajan.
Catherine je jedna od samo etiri ene u generaciji '31. i njezina
okrutnost ne poznaje granice. Ne mogu vie izbrojiti koliko sam puta
pomislio O, Boe, o, Boe, napokon e mi dopustiti, samo da bi me u lice
pogodilo Dragi Boe, ona eli da SAD stanem.
Koliko znam, najstariji sam djevac na kugli zemaljskoj. ovjek mojih
godina to svakako ne eli priznati. ak i moj cimer Edward ima pobjedu
iza sebe, iako sam sklon misliti da je najblie to je priao nagoj eni bilo
na stranicama jednog od svojih pornografskih stripova, na osam stranica
jeftina papira. Nije tome dugo da su neki deki iz moje nogometne ekipe
platili jednoj eni, svaki je dao etvrt dolara, da im dopusti da s njom to
uine, jedan poslije drugoga, u staji za goveda. Koliko god sam se trudio
ostaviti djevianstvo iza sebe na Cornellu, nisam se mogao prisiliti da
sudjelujem. Jednostavno nisam mogao.
I tako emo za deset dana, nakon est dugih godina seciranja,
kastracija, drijebljenja, a ne elim se ni sjetiti koliko sam puta gurnuo
ruku u kravlju stranjicu, ja i moja vjerna sjena Djevianstvo otii iz
Ithace i pridruiti se veterinarskoj praksi mojeg oca u Norwichu.
"A ovdje moete vidjeli primjer zadebljanja distalnog tankog crijeva",
govori profesor Willard McGovern, glasom bez ikakve modulacije. Koristi
tap za pokazivanje i smireno dotie zapetljana crijeva uginule koze, s
crno-bijelom proaranom dlakom. "Zajedno s poveanim mezenterinim
limfnim vorovima to ukazuje na jasan primjer..."
Zaulo se kako se otvaraju vrata i McGovern se okrenuo, a tap za
pokazivanje jo mu je bio zaboden u utrobu koze. U prostoriju je, ustra
koraka, uao dekan Wilkins i poeo se penjati stubama do podija. Dvojica
mukaraca neto razgovaraju, stoje tako blizu da im se ela gotovo
dodiruju. McGovern slua kako mu Wilkins neto uurbano ape, a
zatim se okree da zabrinutim oima preleti preko redova studenata.
Svuda oko mene vrpolje se studenti. Catherine vidi da je gledam,
prebacuje jedno koljeno preko drugoga i lagano poravnava suknju
18

senzualnim prstima. S mukom progutam i skrenem pogled u stranu.

"Jacob Jankowski?"
U oku sam i olovka mi pada iz ruke. Otkotrljala se pod
Catherineina stopala. Proistim grlo i brzo ustajem. Pedesetak pari oiju
okree se prema meni.
"Da, gospodine?"
"Moemo li razgovarati?"
Zatvaram biljenicu i odlaem je na klupu. Catherine mi je
podignula olovku i puta da joj se ruka due zadri na mojoj dok mi je
prua. Izlazim iz studentske klupe do prolaza, udaram u koljena i stajem
ljudima na prste. Prati me apat, sve do prednjeg dijela predavaonice.
Dekan Wilkins netremice me gleda.
"Poi s nama", kae.
Neto sam uinio, to je jasno.
Slijedim ga u hodnik. McGovern hoda iza mene i zatvara vrata. Na
trenutak njih dvojica stoje utke, prekrienih ruku i strogih lica.
Misli mi jure, analiziraju svaki moj nedavni pokret. Jesu li
proeljali spavaonice? Jesu li nali Edwardov viski - ili ak moda
pornografske stripove? Dragi Boe ako me sad izbace, otac e me ubiti. U
to nema sumnje. A da ne govorim koliko e to pogoditi majku. Dobro,
moda sam popio malo viskija, ali nikako nisam imao veze s fijaskom
stone...
Dekan Wilkins je duboko udahnuo, pogledao me u oi i jednom me
rukom vrsto uhvatio za rame.
"Sinko, dogodila se nesrea." Kratka stanka. "Automobilska
nesrea." Druga stanka, ovaj put dua. "U kojoj su bili tvoji roditelji."
Buljim u njega i elim da nastavi govoriti.
"Jesu li...? Hoe li...?"
"ao mi je, sinko. Bilo je trenutano. Nitko nita nije mogao uiniti."
Buljim u njegovo lice, pokuavam zadrati njegov pogled, ali teko je
jer se on sve vie udaljava od mene i nestaje u dugom crnom tunelu. U
periferiji vidnog polja eksplodiraju mi zvijezde.
"Sinko, je li ti dobro?"
"to?"
"Jesi li dobro?"
Odjednom stoji tono ispred mene. Zatrepem i pitam se to to znai.
Kako, dovraga, mogu biti dobro? Zatim shvaam da me pita hou li
zaplakati.
19

Proistio je grlo i nastavlja.

"Mora otii kui. Da ih identificira. Odvest u te do postaje."
ef policije - pripadnik nae upne zajednice - eka me na peronu u
civilnoj odjei. Pozdravlja me nelagodnim kimanjem glave i vrstim
rukovanjem. Kao da mu je to tek naknadno palo na pamet, privlai me u
nagli zagrljaj. Glasno me tape po leima, mrcne i gurne me prema
autu. Zatim me vozi u bolnicu svojim autom, dvije godine starim
Phaetonom, koji je sigurno morao kotati cijelo bogatstvo. Ljudi bi toliko
mnogo stvari uinili drukije da su znali to e se dogoditi tog
sudbonosnog listopada.
Mrtvozornik nas vodi u podrum i nestaje iza vrata, ostavivi nas u
hodniku. Nakon nekoliko minuta pojavljuje se medicinska sestra i
pridrava nam otvorena vrata, pozivajui nas tako bez rijei unutra.
Nema prozora. Na jednom zidu je sat, ali prostorija je inae potpuno
gola. Pod je prekriven linoleumom maslinastozelene i bijele boje, a u
sredini se nalaze dva stola na kotaima. Na svakom je tijelo prekriveno
plahtom. Ne mogu shvatiti. ak ne razaznajem koji je kraj okrenut
prema nama.
"Jeste li spremni?" pita mrtvozornik, kreui se izmeu njih.
Progutam s mukom i kimam glavom. Na ramenu mi je neija ruka.
Pripada efu policije.
Mrtvozornik razotkriva najprije oca, pa majku.
Ne izgledaju kao moji roditelji, a ipak ne mogu biti nitko drugi. Smrt
ih je preuzela - vidim to po arenim mrljama na njihovim izubijanim
poprsjima, po boji patlidana na beskrvnoj bijeloj pozadini, po upalim,
upljim onim dupljama. Moja majka - tako lijepa i uredna u ivotu - sad
ima ukoenu grimasu na licu. Kosa joj je raupana i zakrvavljena,
utisnuta u udubljenje razbijene lubanje. Usta su joj otvorena, brada joj je
sputena kao da hre.
Okreem se da povratim, jer mi se eludac dignuo kao u eksploziji.
Netko je tu s polukrunom posudom, ali promaio sam i ujem kako
bljuvotina pada po podu i prska zid. ujem to, jer su mi oi vrsto
stisnute. Ponovno povraam, i jo jednom, dok nita ne ostane u meni.
Usprkos tome, ostajem pognut i eludac mi se die naprazno, sve dok se
ne ponem pitati je li mogue da mi utroba izae van.
Odvode me nekud i daju mi da sjednem. Ljubazna sestra u
utirkanoj bijeloj odori donosi kavu, koja stoji na stoliu pokraj mene sve
dok se ne ohladi.
20

Poslije dolazi kapelan i sjeda uz mene. Pita me moe li koga nazvati.

Mrmljam da mi svi roaci ive u Poljskoj. Pita za susjede i lanove nae
crkve, ali ni za ivu glavu ne mogu se sjetiti nijednog imena. Niti jednog.
Nisam siguran da bih znao ni svoje ime da me je pitao.
Kad je otiao, iskrao sam se van. Do nae kue ima malo vie od tri
kilometra i stiem upravo u trenutku kad posljednji odsjeak sunca pada
iza horizonta. Kolni prilaz je prazan. Naravno. Zastajem u stranjem
dvoritu, drim svoj koveg i gledam u dugu prizemnu zgradu iza kue.
Iznad ulaza je novi natpis. Slova su sjajna i crna:

E.JANKOWSKI i SIN
Doktori veterinarske medicine
Nakon nekog vremena ulazim u kuu, penjem se stubama i otvaram
stranja vrata.
Oeva dragocjenost - radio marke Philco - nalazi se na kuhinjskom
ormariu. Majin plavi pulover visi s naslona stolca. Na kuhinjskom
stolu je izglaana posteljina i vaza s uvelim ljubiicama. Zdjela za
miksanje preokrenuta je naopake, dva tanjura i nekoliko komada
pribora za jelo sue se na kariranoj kuhinjskoj krpi rairenoj pokraj
sudopera.
Jutros sam imao roditelje. Jutros su ovdje dorukovali.
Padam na koljena, odmah tu na stranjem trijemu i ridam s glavom
u rukama.
Gospoe iz crkvene skupine za ispomo, koje je ena efa policije
obavijestila o mojem dolasku, obruile su se na mene ve za sat vremena.
Jo sam na stubama s licem zagnjurenim meu koljena. ujem kako
ljunak kripi pod automobilskim gumama, zatvaraju se vrata na autima
i u sljedeem trenutku ve me okruuje enska koa podatna poput
tijesta, odjea s cvjetnim uzorcima i ruke u rukavicama. Stiu me na
mekane grudi, bodu me eiri s velovima i obavija me miris jasmina,
lavande i ruine vodice. Smrt je formalna stvar, a one su odjenule
najbolju nedjeljnu odjeu. Tapu me, uzvrtjele su se oko mene, a najvie
od svega, kvocaju.
Kakva teta, kakva teta. Pa onda, kakvi dobri ljudi. Teko je
shvatiti takvu tragediju, svakako, ali tajanstveni su putovi Gospodnji.
One e se za sve pobrinuti. Gostinska soba u kui Jima i Mabel Neurater
ve je pripremljena. Ne trebam se brinuti ni o emu.

21

Uzimaju moj koveg i odvode me do auta iji motor jo radi.

Smrknuti Jim Neurater je za upravljaem i vrsto ga dri rukama.
***
Dva dana poslije pogreba roditelja, dobivam poziv da doem u ured
gospodina Edmunda Hydea, da ujem detalje o ostavtini. Sjedim u
tvrdom konatom naslonjau preko puta samoga gospodina i polako mi
svie da se nema o emu razgovarati. Isprva mislim da mi se ruga.
Navodno je moj otac ve dvije godine primao isplatu u obliku graha i jaja.
"Graha i jaja?" Glas mi zapinje od nevjerice. "Graha i jaja?"
"Primao je i pilie. I drugu robu."
"Ne razumijem."
"To je ono to ljudi imaju, sinko. Zajednica je bila u tekom razdoblju
i tvoj otac je pokuavao pomoi. Nije mogao stajati po strani i gledati
kako ivotinje pate."
"Ali... ne razumijem. ak ako je primao isplatu u, hm, kojem god
obliku, kako to da sve pripada banci?"
"Zaostali su s otplatama hipoteke."
"Moji roditelji nisu imali hipoteku."
Bilo mu je nelagodno. Stoasto je skupio vrhove prstiju pred sobom.
"Pa, zapravo, imali su je."
"Ne, nisu", tvrdim. "ivjeli su ovdje gotovo trideset godina. Moj je
otac stavljao na stranu svaki cent koji je zaradio."
"Banka je propala."
Suzio sam oi.
"Mislio sam da ste rekli da sve ide banci."
Duboko je uzdahnuo.
"Radi se o drugoj banci. Onoj koja im je dala hipoteku, kad se prva
banka zatvorila", ree on. Ne mogu zakljuiti nastoji li zadrati izgled
strpljenja, pa ne uspijeva u tome, ili me neskriveno pokuava natjerati
da odem.
Zautio sam, odvagujui svoje opcije.
"to je sa stvarima u kui? U ordinaciji?" pitam konano.
"Sve ide banci."
"to ako se elim boriti za to?"
"Kako?"
"to ako se vratim, preuzmem praksu i pokuam otplatili zaostale
rate?"
"To ne ide tako. Nije tvoje da preuzima stvar na sebe."
22

Zurim u Edmunda Hydea, u njegovo skupocjeno odijelo, iza njegova

skupocjenog radnog stola, ispred knjiga uvezanih u kou. Iza njega sunce
se probija kroz olovom uokvirena prozorska okna. Odjednom me ispuni
prezir - kladim se da on nikada u ivotu nije primio isplatu u obliku
graha i jaja. Naginjem se naprijed i pogledam ga u oi. elim da ovo bude
i njegov problem.
"to se od mene oekuje da uinim?" pitam polako.
"Ne znam, sinko. elio bih da znam. U zemlji je teka situacija to je
injenica." Naginje se natrag u svojem naslonjau, a prsti su mu jo
skupljeni u stoac. Nakrivio je glavu, kao da mu je upravo pala na pamet
ideja. "Pretpostavljam da bi mogao poi na zapad", razmilja on naglas.
Postalo mi je jasno da ako istog trena na izaem iz njegova ureda,
morat u ga odalamiti. Ustajem, stavljam eir na glavu i odlazim.
Kad sam stigao do plonika jo mi je neto postalo jasno. Mogu se
sjetiti samo jednog razloga zbog kojeg bi moji roditelji dignuli hipoteku:
da mi plate kolarinu za Ivy League .
Bol zbog tog iznenadnog shvaanja tako je snana da sam se morao
sagnuti i uhvatiti za trbuh.
***
Kako mi nikakve druge mogunosti nisu pale na pamet, vraam se
na studij, u najboljem sluaju to je privremeno rjeenje. Soba i boravak
su mi plaeni do kraja godine, do kojega ima jo samo est dana.
Propustio sam cijeli tjedan predavanja i ponavljanja. Svi mi ele
pomoi. Catherine mi daje svoje biljeke, a zatim me grli na nain koji
govori da bih mogao postii drukiji rezultat ako pokuam s uobiajenom
molbom. Odmiem se. Prvi put otkad pamtim ne zanima me seks.
Ne mogu jesti. Ne mogu spavati. A isto tako ne mogu ni uiti. Zurim
u jedan odlomak etvrt sata, ali ne dopire mi do mozga. Kako da ita
shvatim kad iza rijei na bijelom papiru gledam beskrajni isjeak filma
koji prikazuje smrt mojih roditelja. Gledam kako njihov Buick krem boje
leti kroz branik na cesti i slijee s mosta kako bi izbjegao crveni kamion
staroga gospodina McPhersona. Onoga gospodina McPhersona koji je
priznao, dok su ga odvodili s mjesta dogaaja, da nije potpuno siguran po
kojoj je strani ceste trebao voziti i da misli kako je moda pritisnuo gas
umjesto konicu. Staroga gospodina McPhersona, koji se jednog
legendarnog Uskrsa pojavio u crkvi bez hlaa.
Nadzornik na pismenom ispitu zatvara vrata i sjeda. Gleda na zidni
sat i eka da se pomakne velika kazaljka.
23

"Moete poeti."
Pedeset dva pismena testa okreu se s poleine na prvu stranicu.
Neki ga brzo prelistavaju. Drugi odmah poinju pisati. Ja ne inim ni
jedno ni drugo.
etrdeset minuta poslije jo nisam ni dotaknuo olovku. U oaju
zurim u test. Tu su dijagrami, brojevi, crte i grafikoni - nizovi rijei s
interpunkcijom na kraju - poneto od toga su toke, upitnici, a nita
nema smisla. Nakratko se pitam je li ak pisano engleskim jezikom.
Pokuam s poljskim, ali ni to ne djeluje. Mogli su biti i hijeroglifi.
Neka se ena nakaljala i poskoio sam. S ela mi je na test
skliznula kap znoja. Briem je rukavom, a onda uzimam test u ruke.
Moda da ga prinesem blie oima. Ili da ga malo udaljim - sad
vidim da je pisan engleskim, ili, bolje rei, da su pojedine rijei na
engleskom, ali ne mogu prijei s jedne na drugu, niti ih spojiti u
kontinuitet.
Pada druga kap znoja.
Pogledom pretraujem prostoriju. Catherine brzo pie, svijetlosmea kosa joj je pala preko lica. Ljevoruka je i, kako pie olovkom,
lijeva joj je ruka srebrna od zapea do lakta. Pokraj nje, Edward je naglo
uspravio lea, gleda u panici na sat i ponovno se sputa nad test.
Okreem se prozoru.
Kroz lie proviruju komadii neba, mozaik plave i zelene boje koji se
lagano pomie na vjetru. Gledam ga i doputam da mi se fokus zamagli
pa vidim i dalje od lia i grana. Debeljukasta vjeverica skakue mi u
vidnom polju, s velikim nakostrijeenim repom.
Uz glasno struganje odgurujem stolac i ustajem. elo mi je oroeno
znojem, prsti mi se tresu. Pedeset dva lica okreu se prema meni.
Trebao bih poznavati te ljude, i do prije tjedan dana sam ih
poznavao. Znao sam gdje im ive obitelji. Znao sam ime im se bave
oevi. Znao sam imaju li brau i sestre i koliko ih vole. Dovraga, ak sam
se sjeao onih koji su morali prekinuti studij nakon kraha burze: Henry
Winchester, iji se otac u Chicagu bacio kroz prozor upravne zgrade
Trade Buildinga; Alistair Barnes, iji si je otac pucao n glavu; Reginald
Monty, koji je neuspjeno pokuavao ivjeti u autu kad mu obitelj vie
nije mogla plaati sobu i boravak na Sveuilitu Bucky Hayes, iji je
nezaposleni otac jednostavno nestao. Ali od ovih, ovih koji su ostali?
Nijednog.
Zurim u ta bezizraajna lica - u te prazne ovale s kosom - u sve
24

veem oaju gledam od jednog prema drugome. Svjestan sam tekog,

vlanog zvuka i shvaam da ga ja proizvodim. Borim se za dah.
"Jacobe?"
Meni najblie lice ima usta i ona se pokreu. Glas je plah, nesiguran.
"Jesi li dobro?"
Trepem i ne mogu fokusirati pogled. Sekundu poslije prolazim kroz
sobu i bacam test na nadzornikov stol.
"Ve je gotovo?" pita on i posee za testom. ujem utanje papira
dok koraam prema vratima. "ekaj!" vie za mnom. "Nisi ni poeo! Ne
moe otii. Ako ode, ne mogu ti dopustiti..."
Vrata su sprijeila da ujem ostale rijei. Dok mariram preko
travnjaka, podiem pogled prema uredu dekana Wilkinsa. Stoji na
prozoru i promatra.
Hodam sve do predgraa, a tada skreem i slijedim eljezniku
prugu. Hodam i nakon to je pao mrak, a mjesec je visoko, pa onda jo
nekoliko sati. Hodam sve dok me noge ne ponu boljeti i ne pojave se
uljevi. Onda stajem jer sam umoran i gladan i nemam pojma gdje se
nalazim. ini mi se kao da sam hodao u snu i odjednom se probudio i
zatekao tu.
Pruga je jedini znak civilizacije. Protee se na povienom sloju
ljunka. S jedne strane je uma, a s druge mala istina. Negdje u blizini
ujem ubor vode i pod svjetlom mjeseine traim put do nje.
Potok je tek nekoliko stopa irok. Tee pokraj stabala na drugoj
strani istine, a onda skree u umu. Skidam cipele i arape i sjedam uz
rub vode.
Kad sam prvi put uronio stopala u ledenu vodu, tako su me zaboljela
da sam ih odmah naglo izvadio. Ustrajem, namaem ih sve due i due,
dok mi hladnoa ne umrtvi uljeve. Odmaram tabane na kamenju u vodi
i putam je da mi protjee kroz prste. Na kraju mi hladnoa poinje
nanositi bol i lijeem na obalu potoka, oslonivi glavu na jedan plosnati
kamen, dok mi se stopala sue.
U daljini zavija kojot. Zvuk je osamljen i meni poznat. Uzdiem i
doputam oima da se zaklope. Kad mu se odazove cvile tek desetak
metara dalje od mene, naglo se uspravljam u sjedei poloaj.
Udaljeni kojot opet zavija, a ovaj put mu se odaziva zviduk vlaka.
Navlaim arape i cipele i ustajem, zurei prema rubu istine.
Vlak je sad blie, klopoe i hui prema meni: KLANK-a-klank- -ciklank-a-klank, KLANK-a-klank-a-klank-a-klank, KLANK-a-klank- -a25

klank-a-klank-a...
Briem ruke o bedra, hodam prema tranicama i zaustavljam se
nekoliko metara od njih. Otar smrad nafte ispunjava mi nosnice.
Zviduk opet para zrak...
TUIT-I-I-ITTT-I-I-I
Iza zavoja se pojavljuje golema lokomotiva i juri pokraj mene, tako
velika i tako blizu da me udara zid zraka. Lokomotiva izbacuje
kotrljajue oblake dima, koji se kao debelo crno ue uvija nad vagonima.
Prizor, zvuk, smrad, sve je to previe. Gledam omamljeno dok est platovagona jure pokraj mene. Natovareni su neim to slii na teretna
seljaka kola, iako ne mogu dobro razaznati, jer se mjesec sakrio iza
oblaka.
Prenuo sam se iz obamrlosti. U tom su vlaku ljudi. Uope nije vano
kamo vlak ide, jer kamo god da ide to e biti dalje od kojota, a prema
civilizaciji, hrani, moguem zaposlenju - moda ak prema ulaznici koja
e me vralili u Ithacu, iako nisam imao ni centa, ni razloga da vjerujem
kako bi me primili natrag. A to ako to uine? Nemam doma kojemu bih
se vratio, ni veterinarske prakse kojoj bih se pridruio.
Prolazi jo nekoliko plato-vagona natovarenih, ini se, telefonskim
stupovima. Gledam iza njih i muim se razabrati to slijedi. Mjesec je
provirio na sekundu, sjajei plaviastim svjetlom na ono to su mogli biti
teretni vagoni.
Poinjem trati usporedo s vlakom. Noga mi se okliznula na kosini
ljunka - kao da trim po pijesku, pa to nadoknaujem naginjui se
naprijed. Spotiem se, lamatam rukama i pokuavam zadrati ravnoteu
prije nego to se ijedan dio mojeg tijela nae izmeu golemih elinih
kotaa i pruge.
Hvatam ritam i ubrzavam, prelijeui pogledom preko svakog
vagona da vidim ima li neto za to bih se mogao uhvatiti. Tri prozuje
pokraj mene, vrsto zakljuana. Slijede ih stoni vagoni. Vrata su im
otvorena, ali na njima se vide konjske stranjice. To je tako udno da mi
je privuklo pozornost, iako trim uz vlak u pokretu, usred niega.
Usporavam do kaskanja i na kraju se zaustavljam. Bez daha i gotovo
bez nade, okreem glavu. Jedna su vrata otvorena na treem vagonu iza
mene.
Ponovno kreem i brojim ih dok prolaze.
Jedan, dva, tri...
Poseem za eljeznom ipkom rukohvata i bacam se uvis. Najprije
26

prebacujem lijevo stopalo i lakat, a onda bradom udaram o metalni rub.

vrsto se drim sa ta tri dijela tijela. Buka je zagluujua, eljust mi
ritmino poskakuje po eljeznom rubu. Osjeam miris ili krvi ili hre i
pitam se nakratko jesam li unitio zube, prije nego to shvatim ono to bi
vrlo skoro moglo postati prijeporno pitanje - opasno balansiram na rubu
vrata, dok mi desna noga visi ispod vagona. Desnom se rukom
pridravam za ipku rukohvata. Lijevom se tako oajniki, kao
kandama, drim dasaka poda da mi se pod noktima guli drvo. Gubim
uporite jer na cipelama gotovo uope nemam rebrastog potplata i lijevo
mi stopalo u kratkim trzajima klizi prema vratima. Desna mi noga sad
klimala tako nisko ispod vagona da sam siguran da u je izgubiti. ak se
pripremam na to, vrsto zatvaram oi i stiem zube.
Nakon nekoliko sekundi shvaam da sam jo neozlijeen. Otvaram
oi i odvagujem opcije. Imam samo dva izbora, a kako ne mogu sii a da
ne padnem pod vlak, brojim do tri i zabacujem se prema gore svom
snagom koju imam. Uspijevam prebaciti lijevo koljeno preko ruba.
Koristei stopalo, koljeno, bradu, lakat i nokte, grebanjem se podiem
unutra i padam na pod. Leim daui, potpuno iscrpljen.
Zatim primjeujem blijedo svjetlo. Naglo se podiem na lakat.
etiri mukarca sjede na vreama stone hrane od grube jute i
kartaju uz svjetlo petrolejke. Jedan od njih, osueni starac ekinjaste
brade i upala lica, prinosi ustima glineni vr. ini se da ga je od
iznenaenja zaboravio spustiti. Sada to ini i brie usta rukavom.
"Gle, gle, gle", ree on polako. "to to imamo?"
Druga dvojica sjede savreno mirno i gledaju me preko ruba
rairenih karata u ruci. etvrti je ustao i zakoraio naprijed.
Zdepasti je grmalj s gustom crnom bradom. Odjea mu je prljava, a
obod eira izgleda kao da mu je netko odgrizao komadi. Brzo sam ustao
i posrnuo natrake, otkrivi da se nemam kamo povui. Pogledao sam iza
sebe i vidio da se nalazim uz jedan od mnogih platnenih sveanja.
Kad sam se opet okrenuo, mukarac mi se unio u lice, a dah mu je
zaudarao na alkohol.
"Nemamo mjesta ni za kakve skitnice na ovom vlaku, brate. Moe
odmah sii."
"Stani malo, Blackie", ree starac s vrem. "uje me, nemoj sad
neto naglo uiniti."
"Nita naglo", ree Blackie, uhvativi me za ovratnik. Otresem sa
sebe njegovu ruku. Ispruio je drugu, a ja zamahnem da ga zaustavim.
27

Kosti podlaktica su nam se zvuno sudarile.

"Uhuhu", nasmije se starac. "Pazi se, prijatelju. Nemoj se zezati s
Blackiejem."
"ini mi se da se Blackie zeza sa mnom", poviem, blokirajui drugi
udarac.
Blackie je nasrnuo. Padam na rolu platna i, prije nego to je
dotaknem glavom, ponovno sam gurnut naprijed. Trenutak poslije,
svinuo mi je desnu ruku iza lea, stopala mi vise preko ruba otvorenih
vrata, a lice mi je okrenuto prema stablima koja i prebrzo prolaze pokraj
nas.
"Blackie", zateke starac. "Blackie! Pusti ga. Pusti ga, kad ti kaem,
i to na unutranjoj strani vlaka!"
Blackie mi je trznuo rukom nagore i potresao me.
"Blackie, tebi govorim!" povie starac. "Ne trebamo nevolje. Pusti
ga!"
Blackie me jo malo puta da visim izvan vrata, zatim se upre i baci
me preko platnenih rola. Vratio se ostalima, zgrabio s poda glineni vr,
proao pokraj mene penjui se na platno i povukao se u udaljeni kut
vagona. Pomno ga promatram i trljam izvrnutu ruku.
"Ne zamjeri mu, mali", kae starac. "Bacati ljude s vlaka jedna je od
povlastica Blackiejeva posla, a ve neko vrijeme nije to inio. Evo", ree
on, tapui pod dlanom. "Doi ovamo."
Dobacio sam Blackieju jo jedan pogled.
"Hajde, doi", kae starac. "Nemoj se sramiti. Blackie e se lijepo
ponaati, zar ne, Blackie?"
Blackie zaroke i otpije gutljaj.
Ustajem i oprezno se primiem mukarcima. Starac prua desnu
ruku prema meni. Oklijevam, a onda je prihvaam.
"Ja sam Camel", kae. "A ovo je Grady. Ovo je Bili. S Blackiejem si
se ve upoznao." Smijei se i otkriva neto preostalih zuba.
"Drago mi je", kaem.
"Grady, hoe li donijeti taj vr?" pita Camel.
Grady usmjerava pogled na mene, a ja mu ga uzvraam. Trenutak
poslije ustaje i neujno prilazi Blackieju.
Camel se s mukom die na noge; tako su mu ukoene da u jednom
trenutku pruam ruku i podupirem mu lakat. Kad se uspravio, dri
petrolejku podalje od sebe i naviruje mi se u lice. Gleda moju odjeu i
procjenjuje me od glave do pete.
28

"No, to sam ti rekao, Blackie?" povie prema njemu ljutito. "Ovaj

ovdje nije nikakva skitnica. Blackie, dolazi ovamo i pogledaj. Naui
razliku."
Blackie guna, uzima posljednji gutljaj i preputa vr Gradyju.
Camel mirka prema meni.
"Kako si ono rekao da se zove?"
"Jacob Jankowski."
"Ima crvenu kosu."
"Tako kau."
"Odakle si?"
utim. Jesam li iz Norwicha ili iz Ithace? Je li mjesto odakle dolazite
ono koje ostavljate ili ono u kojem imate korijene?
"Niotkuda", kaem.
Camelovo lice se stvrdnulo. Lagano se njie na savinutim nogama i
lelujavom petrolejkom baca neravnomjerno svjetlo.
"Jesi li neto uinio, deko? U bijegu si?"
"Nisam", kaem. "Nita takvo."
mirka prema meni jo malo, a onda klima glavom.
"U redu, onda. Mene se to ne tie. Kamo si krenuo?"
"Nisam siguran."
"Bez posla si?"
"Da, gospodine. Mislim da jesam."
"Nije to nikakva sramota", kae on. "to zna raditi?"
"Otprilike sve", kaem.
Pojavljuje se Grady s vrem i prua ga Camelu. On rukavom brie
rub i prua ga meni.
"Evo, popij malo estokog."
Dakle, nisam djevac kad se radi o alkoholu, ali domai nekvalitetan
viski je sasvim druga pria. Pali me paklenim arom u prsima i glavi.
Hvatam dah i potiskujem suze, gledajui Camela ravno u oi, iako su mi
plua u plamenu. Camel me promatra i polako klima glavom.
"Ujutro stiemo u Uticu. Odvest u te Ujaku Alu."
"Kome? to?"
"Zna. Alan Bunkel, majstor ringmaster. Bog i batina poznatog i
nepoznatog svemira." Vjerojatno sam izgledao zbunjeno, jer je Camel
prasnuo u glasan bezubi smijeh. "Mali, nemoj mi rei da nisi primijetio."
"Primijetio, to?" pitam.
"Sranje, deki", hukne on i pogleda ostale. "On stvarno ne zna!"
29

Grady i Bili se cerekaju. Jedino Blackieju nije zabavno. Namrten je i

navukao je eir jo nie na lice. Camel se okrene prema meni, proisti
grlo i polako govori, uivajui u svakoj rijei.
"Deko, nisi uskoio u bilo koji vlak. Uskoio si u Letei odred
Cirkusa brae Benzini - najspektakularnije predstave na Zemlji."
"U to?" pitam.
Camel se tako jako smije da se mora sagnuti.
"Ah, ovo vrijedi. Ovo stvarno vrijedi", kae on dok mrca i
nadlanicom otire oi. "Ajme meni. Nabacio si svoju stranjicu u cirkus,
deko."
Gledam ga i trepem.
"Ono tamo je veliki ator", govori on, podiui petrolejku i maui
iskrivljenim prstom prema velikim rolama platna. "Jedan od vagona u
kojem prevozimo atorsko platno loe je zakaio tranicu i gadno se
prevrnuo, i eto atora ovdje. Moe slobodno nai mjesto za prespavati.
Ima jo nekoliko sati prije nego to stignemo. Samo nemoj lei preblizu
vratima, to je sve. Nekad prilino otro reemo zavoje."

30

31

3
Budi me razvueno kripanje konica. Stijenjen sam izmeu
platnenih rola mnogo dublje nego to sam bio kad sam zaspao i sad sam
dezorijentiran. Treba mi sekunda da shvatim gdje se nalazim.
Vlak se uz drhtaj zaustavlja i uzdie. Blackie, Bili i Grady se
zakotrljaju i ustaju, a zatim bez rijei iskau kroz vrata. Kad su otili,
Camel mi prilazi, epajui. Naginje se nada mnom i upire prst u mene.
"Doi, mali", kae. "Mora se maknuti odavde prije nego to dou
atorski radnici. Pokuat u ti jo ovoga jutra dogovoriti susret s Ludim
Joeom."
"Ludi Joe?" pitam, sjedajui. Potkoljenice me svrbe, a vrat me boli
kao sam vrag.
"Glavni ef za konje", kae Camel. "To jest za vune konje. August
mu ne da ni blizu konjima koji nastupaju u areni. Zapravo, vjerojatno ga
Marlena ne puta blizu, ali to nita ne mijenja. Ni tebe nee pustiti nita
blie. S Ludim Joeom bar ima neku ansu. Pratilo nas je loe vrijeme i
blatni tereni, pa su mnogi njegovi ljudi umorni i ne ele vie raditi kao
crnci, pa se dure. Ostao je bez nekih."
"Zato ga zovu Ludi Joe?"
"Ne znam, zapravo", kae Camel. Kopa po uhu i prouava to je
naao. "Mislim da je neko vrijeme bio u retu, ali ne znam zato. Ne bih
ni tebi savjetovao da ga pita." Brie prst o hlae i prilazi vratima.
"Hajde, idemo!" kae, gledajui me. "Nemamo cijeli dan!" Polako se
sputa niz rub i paljivo klizne na ljunak.
Jo jednom se posljednji put oajno poeem po potkoljenicama,
zaveem cipele i slijedim ga.
Vlak je stao pokraj velike livade. Iza nje su ratrkane zgrade od
cigle, iza kojih se pojavljuje prvi sjaj rane zore. Stotine prljavih,
neobrijanih mukaraca izlaze iz vlaka i okruuju ga kao mravi bombon, a
pritom psuju, rasteu se i pale cigarete. Rampe i ljebovi za istovar
tropou na tlu, a niotkuda su se stvorile zaprege za est i osam konja i
lee rairene na zemlji. Pojavljuje se konj za konjem. Snani pereheroni
podrezana repa kloparaju niz rampe, frku i puu i ve su upregnuti. Sa
svake strane rampe mukarci dre visea vrata to vie pritvorena, kako
bi zadrali ivotinje da ne priu preblizu rubu.
32

Skupina mukaraca pognutih glava otro hoda prema nama.

"Jutro, Camel", kae voa dok prolazi pokraj nas i penje se u vagon.
Ostali se veru za njim. Okruili su jedan sveanj platna, podiu ga i nose
do vrata, stenjui od napora. Sveanj se pomaknuo za dvije stope i pao na
tlo u oblaku praine.
"Jutro, Will", kae Camel. "Reci, ima li cigaretu za starca?"
"Svakako." Mukarac se uspravi i potape depove na koulji.
Posegne u jedan i izvadi malo zguvanu cigaretu. "Ovo je Buli Durham",
kae dok se naginje naprijed i prua mu je. "Oprosti."
"Domae smotane mi pau", kae Camel. "Hvala, Will. Vrlo sam ti
zahvalan."
Will pokae prstom na mene.
"Tko je to?"
"Neiskusan guter. Zove se Jacob Jankowski."
Will me gleda, okree se u stranu i pljune kroz vrata.
"Koliko je nov?" pita, i dalje se obraajui Camelu.
"Nov, zelen ko trava."
"Jesi ga ve ubacio u posao?"
"Nisam."
"Pa, nek ti je sa sreom." Pozdravio me, potegnuvi rub eira. "Mali,
nemoj vrsto spavati, ako me razumije." Nestaje u unutranjosti.
"to to znai?" pitam, ali Camel odlazi. Potrim malo da ga
dostignem.
Sada su stotine konja meu prljavim mukarcima. Na prvi pogled
prizor izgleda kaotino, ali dok je Camel zapalio cigaretu, ve su
upregnuti deseci zaprega i polako se kreu uz plato-vagone, vukui
drvena kola prema rampi. im prednji kotai kola dou do u koso
poloenih drvenih dasaka, u stranu odskae mukarac koji je usmjeravao
rudo kola. A to je itekako dobro. Teko natovarena kola kotrljaju se niz
drvenu rampu i zaustavljaju se tek tri do etiri metra od vagona.
U jutarnjem svjetlu vidim ono to nisam mogao prole noi - drvena
su kola obojena u arkocrvenu boju, imaju zlatni obrub i kotae sa
esnaest bica i jarko obojene ploe izmeu njih. Na svakima je natpis
CIRKUS BRAE BENZINI
NAJSPEKTAKULARNIJA PREDSTAVA NA ZEMLJI.
im su pereheroni upregnuti u kola, zategli su ulare i povukli svoj
teki teret preko polja.
"Pazi", ree Camel, uhvati me za ruku i povue prema sebi. Drugom

33

si pridrava eir, a kvrgavu cigaretu stie zubima.

Trojica mukaraca na konjima u galopu prou pokraj nas. Skreu i
jau cijelom duinom polja, obilaze ga ukrug, a onda krenu natrag.
Predvodnik okree glavu s jedne strane na drugu i procjenjuje tlo. Obje
uzde dri u jednoj ruci, dok drugom iz konate vreice izvlai strelice sa
zastavicom i bacajui ih bode u zemlju.
"to radi?" pitam.
"Odmjerava parcelu", kae Camel. Zastao je ispred stonog vagona.
"Joe! Hej, Joe!"
Na vratima se pojavljuje neija glava.
"Imam ovdje jednog novog gutera. Svje iz koare. Misli li da bi ti
dobro doao?"
ovjek zakorai naprijed na rampu. Podignuo je malo rub otrcanog
eira rukom na kojoj mu nedostaju tri prsta. Prouava me, jednim
krajem usta ispljune gvalju tamnosmeeg duhanskog soka i vrati se
unutra.
Camel me potape po ruci kao da mi eli estitati.
"Upao si, mali."
"Jesam?"
"Aha. A sad idi po lopatu da poisti izmet. Nai u te poslije."
Stoni vagon bio je u nevjerojatnom neredu. Radim s klincem koji se
zove Charlie i ije je lice glatko kao u djevojice. Jo nije ni mutirao.
Nakon to smo izbacili kroz vrata, po mojoj procjeni, tonu izmeta,
zastanem da prouim nered koji je ostao.
"Koliko zapravo konja utovare ovamo?"
"Dvadeset sedam."
"Isuse. Sigurno su tako nagurani da se ne mogu pomaknuti."
"Dobro kae", ree Charlie. "Kad posljednjeg konja uguramo kao
klin, nijedan ne moe pasti."
Odjednom mi postaju jasne sinonje konjske stranjice.
Joe se pojavljuje na vratima.
"Zastavica je gore", zarei on.
Charlie isputa lopatu i kree ravno prema vratima.
"to se dogaa? Kamo ide?" pitam.
"Izvjeena je zastavica na kuhinji."
Odmahujem glavom.
"ao mi je, ali ipak ne razumijem."
"Klopa", kae on.
34

No, to razumijem. Isputam lopatu iz ruku.

Platneni atori su niknuli kao gljive, iako je onaj najvei - oito s
velikom arenom - jo uvijek leao na zemlji. Mukarci su stajali nad
njegovim rubovima i pognutih lea vezivali dijelove. Visoke motke virile
su u sredini i na jednoj se ve vijorila amerika zastava. S uadima i
motkama, sve je nalikovalo na palubu broda s jarbolom.
Kreui se rubom obodnice, ekipe od osam mukaraca s tekim
batovima zabijale su klinove vratolomnom brzinom. U trenutku kad
bijedan bat udario klin, ve se dizalo pet drugih. Rezultirajua buka bila
je ravnomjerna kao paljba strojnice i nadjaavala je ostalu galamu.
Ekipe radnika podizale su i goleme motke. Charlie i ja smo proli
pokraj skupine od deset ljudi koji su zajednikim snagama zatezali ue,
dok je mukarac sa strane skandirao:
"Primi, dri, vuci! I jo - primi, dri, vuci! A sad zatuci!"
Kuhinja nije mogla bili uoljivija-bez obzira na naranasto-plavu
zastavu, na bojler koji je podrigivao u pozadini i na rijeku ljudi koja se
kretala prema njoj. Miris hrane pogodio me u trbuh poput topovske
kugle. Nisam jeo ve tri dana i eludac mi se grio od gladi.
Boni zidovi kuhinje bili su podignuti da bi lake strujao zrak, ali po
sredini ju je dijelila zavjesa. Stolovi s ove strane ukraeni su bijelocrvenim kariranim stolnjacima, priborom za jelo i vazama s cvijeem, to
mi se inilo totalno neprimjerenim za prljave mukarce koji ekaju u
redu pred parnim stolovima na kojima jela ostaju topla.
"Moj Boe", kaem Charlieju dok zauzimamo mjesto u redu. "Vidi
ega sve ima."
Tu su pirjani krumpir, kobasice i prepune koare debelo narezanih
kriki kruha, spiralno rezana unka, jaja pripremljena na svaki mogui
nain, dem u loniima, narane u zdjelama.
"Nije to nita", kae on. "Velika Bertha ima sve to i jo konobare.
Samo sjedne za stol i oni ti sve donesu."
"Velika Bertha?"
"Ringling ", kae on.
"Radio si za njih?"
"Uh... ne", kae on smeteno. "Ali znam ljude koji jesu!"
Zgrabio sam tanjur i nagrabio brdo krumpira, jaja i kobasica,
nastojei da ne izgledam oajniki gladno. Miris me preplavljuje.
Otvorim usta i duboko ga udiem - kao manu s nebesa. To jest mana s
nebesa.
35

Gotovo niotkuda pojavljuje se Camel.

"Izvoli. Daj to onom tipu tamo, kad doe na red", ree on i utisne mi
u slobodnu ruku listi.
Mukarac na kraju reda sjedi na sklopivom stolcu i gleda ispod
oboda savijenog eira. Pruam mu listi. Podie pogled prema meni, a
ruke je vrsto prekriio pred sobom.
"Odsjek?" upita on.
"Molim?" kaem.
"U kojem si odsjeku?"
"Hm... nisam siguran", kaem. "Cijelo jutro istim izmet iz stonih
vagona."
"To mi nita ne govori", kae on i nastavlja ignorirati moj listi.
"Moe se raditi o konjima za nastup, vunim konjima ili menaeriji.
Dakle, koje je?"
Ne odgovaram. Prilino sam siguran da je Camel neto slino
spominjao, ali ne sjeam se pojedinosti.
"Ako ne zna u kojem si odsjeku, onda ne pripada ovamo", kae
mukarac. "Tko si ti, dovraga?"
"Neto nije u redu, Ezra?" pita Camel, pojavivi se iza mene.
"Da, nije. Imam tu jednog blentavca, pametnjakovia koji se
pokuava ogrepsti za doruak na raun cirkusa", kae Ezra i pljune na
zemlju.
"Nije on nikakav blento", kae Camel. "On je novi guter i sa mnom
je."
"Da?"
"Da."
Mukarac vrhom prstiju podigne obod eira i odmjeri me od glave
do pete. Nakon jo nekoliko treptaja, rekao je:
"U redu, Camel. Ako ti jami za njega, mislim da se onda i ja
slaem." Ispruio je ruku i oteo mi listi. "Jo neto. Naui ga govoriti
prije nego to ga netko prebije."
"Dakle, koji je moj odsjek?" pitam, uputivi se prema stolu.
"O, ne, nee", kae Camel i uhvati me za lakat. "Ti stolovi nisu za
tipove kao to smo mi. Samo se dri mene i nauit e se snalaziti."
Slijedim ga iza zavjese. Stolovi s druge strane nanizani su jedan do
drugog, na goloj drvenoj povrini nalaze se samo soljenka i doza s
paprom. Tu nema cvijea.
"Tko sjedi s druge strane? Izvoai?"
36

Camel mi dobaci pogled.

"Zaboga, mali. Daj dri jezik za zubima dok ne naui argon." Sjeo
je i odmah gurnuo komad kruha u usta. vae ga kratko vrijeme, a onda
me gleda preko stola. "Ma daj, ne ljuti se. Samo pazim na tebe. Vidio si
kakav je Ezra, a on je jo mila majka. Sjedni."
Gledam ga jo koji trenutak, a onda zakoraim preko klupice.
Sputam tanjur na stol, primjeujem da su mi ruke prljave od izmeta
briem ih o hlae, a kako ni tada nisu bile nita istije, svejedno navalim
na hranu.
"Pa, kakav je onda argon?" pitam konano.
"Zovemo ih sljepari", kae Camel, govorei ustima punim hrane. "A
tvoj odsjek su vuni konji. Zasad."
"Pa gdje su ti sljepari?"
"Trebaju stii svaki as. Vlak ima jo dvije kompozicije. Naveer
ostaju dugo budni, ujutro dugo spavaju i stiu tono na vrijeme za
doruak. A kad smo ve kod toga, nemoj ih sluajno u lice nazvati
sljeparima."
"Kako da ih zovem?"
"Izvoai."
"Pa zato ih onda stalno ne mogu zvati izvoai?" pitam s tonom
iritacije koji mi se uvukao u glas.
"Na jednoj strani su oni, a na drugoj mi", kae Camel. "Nije vano.
Nauit e." U daljini se uje zviduk vlaka. "Mi o vuku..."
"Je li Ujak Al s njima?"
"Aha, ali nemoj nita umiljati. Neemo mu odmah prii. Dok
podiemo cirkus, uvijek je loe volje kao medvjed kojeg boli zub. Nego
reci, kako napreduje s Joeom? Je li ti dosta konjskog izmeta?"
"Ne smeta mi."
"Da, ali mislim da si ti za neto bolje. Razgovarao sam s jednim
svojim prijateljem", kae Camel, mrvei prstima drugi komad kruha,
kojim je zatim pomazao mast s tanjura. "Dri se njega ostatak dana, a ja
u se zauzeti za tebe."
"to u raditi?"
"to god da kae. A to ti ozbiljno kaem." Podignuo je jednu obrvu da
naglasi svoje rijei.
***
Camelov prijatelj je omanji ovjek velika trbuha i duboka glasa.
Najavljiva je sporednih atrakcija prije glavne predstave i zove se Cecil.
37

Prouava me i izjavljuje da sam pogodan za posao koji nudi. Od mene,

Jimmyja i Wadea - to su druga dvojica koji su ocijenjeni kao dovoljno
pristojni da se drue s graanstvom - oekuje se da se rasporedimo po
vanjskim rubovima gomile posjetitelja i kad dobijemo signal, da
zakoraimo naprijed i guramo ih prema ulazu.
Sporedne atrakcije nalaze se na prostoru prije ulaza u veliki ator i
oko njih sve vrvi aktivnostima. Na jednoj strani je skupina crnaca koji se
mue postaviti plakate s natpisom pojedine atrakcije. Na drugoj se uje
zveckanje i vika dok bijelci u bijelim sakoima slau mnogobrojne ae s
limunadom, stvarajui piramide punih aa na svojim crveno-bijelim
tandovima koje su zakupili. Zrak je ispunjen mirisima kukuruznih
kokica, prenog kikirikija, a sve je popraeno otrim mirisom ivotinja.
Na kraju tog prostora, iza vrata za naplatu ulaznica, nalazi se ovei
ator u koji se dovoze sva mogua stvorenja - ljame, deve, zebre,
majmuni i barem jedan polarni medvjed, te mnogi kavezi s makama.
Cecil i jedan od crnaca uzvrtjeli su se oko plakata koji prikazuje
golemu debelu enu. Nakon nekoliko sekundi Cecil je pljusnuo ovoga
drugoga.
"Pouri se, crni! mokljani samo to nisu navalili. Kako emo ih
privui ako ne vide Lucindine drai?"
Zaula se zvidaljka i svi su se ukoili i stali.
"Vrata!" odjekne muki glas.
Nastao je pakao. Mukarci kod tandova odmah su se pourili stati
iza njih, uinivi posljednje poteze u dotjerivanju svoje robe, namjetajui
sakoe i kape. Uz iznimku jadnika koji je jo radio na Lucindinu plakatu,
svi su crnci kliznuli kroz atorsko krilo i nestali s vidika.
"Privrsti taj prokleti plakat i nosi se odavde!" vie mu Cecil.
Mukarac jo neto malo popravi i nestane.
Okrenuo sam se. Zid ljudske gomile nadire prema nama na elu s
djecom, koja cie i ele naprijed, vukui roditelje za ruku.
Wade me udari laktom.
"Pssst... Hoe vidjeti menaeriju?"
"to?"
Nakrivio je glavu, pokazavi na ator izmeu nas i velikog atora s
arenom.
"Naviruje se otkad si doao ovamo. Hoe malo pogledali?"
"to je s njim?" pitam, pokazujui oima na Cecila.
"Vratit emo se prije nego to nas zatreba. Osim toga, ne moemo
38

uiniti nita dok ne pokrene gomilu."

Wade me vodi do ograde s vratima za naplatu karata. Na njima
straare starci koji sjede iza etiri crvena podija. Trojica nas ignoriraju.
etvrti letimino pogleda Wadea i klimne glavom.
"Hajde. Pogledaj", kae Wade. "Ja u paziti na Cecila."
Povirio sam unutra. ator je golem, uzdie se put neba, a podupiru
ga visoke, ravne motke postavljene pod razliitim kutovima. Platno
zategnuto i gotovo prozirno - sunevo se svjetlo probija kroz materijal i
avove i osvjetljava najvei od svih tandova sa slatkiima. Tono je u
sreditu menaerije, pod zrakama blistavog svjetla, okruni plakatima
koji oglaavaju sok od sarsaparile*, kokice prelivene karamelom i
zamrznutu kremu od jaja.
Obojeni u jarke crvene i zlatne boje ivotinjski kavezi poredani su uz
sva od etiri zida, stranice su im podignute tako da se vide lavovi, tigrovi,
pantere, jaguari, medvjedi, impanze, crnoruki hvatai - ak i jedan
orangutan. Deve, ljame, zebre i konji stoje iza niske uadi i zavuene
izmeu eljeznih ipki, a glave su zakopali u gomile sijena. Dvije irafe
stoje na mjestu koje je odijeljeno ogradom od lanaca.
Uzalud traim slona, a tad mi se pogled naglo zaustavi na eni.
Toliko je slina Catherine da mi zastaje dah - oblik lica, podrezana kosa,
vitka bedra kakva sam uvijek zamiljao ispod Catherineinih ozbiljnih
suknji. Stoji ispred poredanih crnih i bijelih konja, odjevena u triko s
ruiastim ljokicama i satenske papuice, i razgovara s mukarcem u
fraku i cilindru. Dlanovima je obuhvatila njuku jednog bijelog konja,
izuzetno lijepog arapskog konja sa srebrnom im ivom i repom. Podigla je
ruku da gurne natrag uvojak svoje svijetlosmee kose i namjesti ukras
za glavu. Zatim je ispruila ruku i konju zagladila uperak uz lice.
Uhvatila mu je uho akom i pustila da joj klizne kroz prste.
Zauje se straan tresak; osvrnem se i vidim da su pale stranice
najblieg ivotinjskog kaveza. Kad sam se opet okrenuo, ona me ena
gleda. elo joj je namrteno, kao da se pokuava neega prisjetiti. Nakon
nekoliko sekundi shvaam da bih se trebao nasmijeiti ili spustiti pogled
ili uiniti neto, ali ne mogu. Na kraju joj mukarac s cilindrom poloi
ruku na rame i ona se okrene, ali polako i neodluno. Nekoliko sekundi
poslije opet me potajice pogleda.
_________________________________
*Sarsaparila (izgovara se SAS-pa-rilja) - tatin. Smilax regelii, bodljikava loza s malim
crvenkastim bobiastim plodom, raste i kao grm, porijeklom iz tropskih predjela Amerike, iji
se korijen koristi za aromatiziranje gaziranog niskoalkoholnog pia.

39

Wade se vratio.
"Doi", kae mi i pljesne me izmeu lopatica. "Vrijeme je za
predstavu."
"Dame-e-e-e-e i gospodo-o-o-o-o-o! Dvades-s-s-s-set pet minuta je do
velike predstave! Dvades-s-s-s-set pet minuta! To je i vie nego dovoljno
da uivate u zapanjujuim, nevjerojatnim, pre-e-e-edivnim udima koje
smo sakupili sa svih strana svijeta, i jo imate vremena nai dobro
mjesto u velikom atoru! Puno vremena da vidite neobinosti, ljudske
nakaze, spektakl! Imamo najudesniju zbirku na svijetu, dame i gospodo!
Na svijetu, kad vam kaem!"
Cecil stoji na podiju pokraj ulaza u prostor sa sporednim
atrakcijama. Hoda vano gore-dolje i jako gestikulira. Oko njega je
gomila od pedesetak ljudi i prilino su ratrkani. Nisu odluni; reklo bi se
da su tek usporili, a ne zastali.
"Uite ovamo da vidite prelijepu, golemu Ljupku Lucindu - najljepu
debelu enu na svijetu! Dame i gospodo, etiristo dva kilograma
punanog savrenstva! Doite i pogledajte ljudskog noja - moe progutati
i vratiti vam sve to mu ponudite. Pokuajte! Novanike, satove, ak i
arulje! Sami izaberite, a on e to ponovno izbaciti iz eluca! I nemojte
propustiti Franka Otta, najistetoviranijeg mukarca na svijetu! Drali su
ga kao taoca u najcrnjim dunglama Bornea i sudili mu zbog zloina koji
nije poinio, a kakvu je kaznu dobio? Pa, narode, kazna mu je ispisana po
cijelom tijelu trajnom tintom!"
Gomila se zbila, probueno joj je zanimanje. Jimmy, Wade i ja prili
smo gomili sa stranje strane.
"A sada", govori Cecil i okree se. Stavlja prst na usne i groteskno
namiguje - naglaenom gestom podie jedan kraj usta prema oku.
Podignuo je ruku u zrak i trai tiinu. "A sada-ispriavam se damama,
ali ovo je samo za gospodu - samo za gospodu! S obzirom na to da smo u
mjeovitom drutvu, zbog pristojnosti u ovo rei samo jedanput.
Gospodo, ako ste punokrvni Amerikanci, ako vam ilama tee muevna
krv, onda je ovo neto to ne elite propustiti. Ako slijedite onog tamo
ovjeka - tono tako, onoga tamo - vidjet ete neto zapanjujue i tako
okantno da vam jamim..."
Zautio je, zaklopio oi i podignuo ruku. Trese glavom zbog kajanja.
"Ali ne", nastavlja. "Iz razloga ednosti i zbog mijeane publike, ne
mogu rei vie od toga. Ne mogu vam nita vie rei, gospodo. Osim
ovoga - ne elite to propustiti! Samo dajte etvrt dolara ovom ovjeku
ovdje i on e vas povesti. Nikad neete poaliti zbog novia koji ste ovdje
40

potroili i nikad neete zaboraviti to ste vidjeli. Ljudi, ovom ete priati
ostatak ivota. Ostatak ivota."
Cecil se uspravio i popravio karirani prsluk, povlaei rub objema
lukama. Lice mu poprima smjeran izraz i iroko mae rukama prema
ulazu na suprotnoj strani.
"Dame, budite ljubazne i poite iv iula - takoer imamo uda i
zanimljivosti prikladne za va delikatni senzibilitet. Jedan dentlmen
nikada ne zaboravlja na dame. Naroito tako ljupke dame kao to ste vi."
Na to se osmjehnuo i zaklopio oi. ene u gomili nervozno pogledavaju
mukarce koji se udaljavaju.
Nastala je nelagodna situacija povuci-potegni. Jedna ena vrsto
dri supruga za rukav i udara ga drugom rukom. On pravi grimase i
mrti se, saginje glavu, pokuavajui izbjei udarce. Kad se napokon
oslobodio, poravnao je revere i otro pogledao svoju, sad nadurenu enu.
Dok se udaljava ponosnim korakom i prua svojih etvrt dolara, netko,
zakokodae kao koko. Smijeh se proirio gomilom poput vala.
Ostale ene, moda zato to ne ele napraviti takvu scenu, neodluno
gledaju dok se njihovi mukarci udaljavaju i staju u red. Cecil to vidi i
silazi sa svojeg podija. Sav se pretvorio u brinost, sav je galantna
panja, i njeno ih vodi prema prikladnijim prizorima.
Dotaknuo si je lijevu ruku. Neprimjetno se guram naprijed. ene se
pribliavaju Cecilu, a ja se osjeam poput ovarskog psa.
"Budite tako ljubazne i doite ovamo", nastavlja Cecil, "i pokazat u
vani, dame, neto to nikada prije niste vidjele. Neto tako neobino, lako
izvanredno, da nikad niste ni sanjale da takvo to postoji, a ipak to je
neto o emu moete nedjeljom razgovarati u crkvi ili dok veerate s
bakom i djedom. Poite naprijed i povedite maliane, ovo ovdje je strogo
obiteljska zabava. Pogledajte konja koji ima glavu tamo gdje bi mu
trebao biti rep! Ovo nije la, moje dame. ivo stvorenje s repom gdje bi
mu trebala biti glava. Uvjerite se vlastitim oima. A kad svojim
muevima budete priale o tome, moda e poeljeti da su ostali sa
svojim lijepim gospoama. Oh, da, drage moje. To e poeljeti."
Sada sam ve okruen sa svih strana. Mukarci su gotovo nestali, a
ja putam da me nosi struja pobonih vjernika i dama, djeaka i ostalih,
ne ba punokrvnih Amerikanaca.
Konj s repom gdje bi mu trebala biti glava je upravo to - konj koji je
natrake uveden u boks tako da mu rep visi ondje gdje mu stoji vjedro s
hranom.
41

"O, za ime Boje", kae jedna ena.

"Ne mogu vjerovati!" kae druga, ali uglavnom se uje smijeh
olakanja, jer ako je to konj s repom gdje bi trebala biti glava, onda kako
loa moe biti predstava za mukarce?
Izvan atora uje se neko natezanje.
"Vi prokleti kukini sinovi! Imate prokleto pravo, hou natrag svoj
novac - mislite da u platiti etvrt dolara da bih vidio prokleti par
podvezica? Govorite o punokrvnim Amerikancima, pa dobro, ovaj je
stvarno punokrvan! Hou natrag svoj prokleti novac!"
"Oprostite, gospoo", kaem i probijam se ramenom izmeu dviju
ena koje stoje ispred mene.
"Hej, mladiu! emu urba?"
"Oprostite. Samo malo", kaem i krim si put van.
Cecil i zajapureni mukarac zauzeli su borbeni stav. Mukarac mu
prilazi, poloi obje ruke na Cecilova prsa i gurne ga. Gomila se razdvoji i
Cecil pada na prugasti okvir svojeg podija. Ostali mukarci zatvaraju
redove iza njega, stoje na vrhovima prstiju i bleje.
Prolazim izmeu njih i dolazim do Cecila upravo u trenutku kad je
mukarac dignuo ruku i zamahnuo - aka mu je tek nekoliko
centimetara od Cecilove brade kad sam je zgrabio u zraku i zavrnuo iza
njegovih lea. Drugom ga rukom vrsto stisnem oko vrata i vuem
natrake. Govori neto nesuvislo, die ruke i grebe me po podlaktici.
Pojaavam stisak sve dok mu tetivama ne pritisnem dunik, a onda ga
napola vuem, a napola tjeram da hoda, i odvodim ga izvan prostora
sporednih atrakcija. Tamo ga bacam na zemlju. Lei u oblaku praine,
hvata dah i dri se za vrat.
Za nekoliko sekundi dvojica mukaraca u odijelima prozuje pokraj
mene, uhvate ga za ruke, podignu i odvuku ga, dok jo kalje, prema
gradu. Naginju se prema njemu, tapu ga po leima i mrmljaju rijei
ohrabrenja. Poravnaju mu eir, koji mu je, zaudo, ostao na glavi.
"Dobar posao", kae Wade i lagano me lupka po ramenu. "Dobro si
postupio. Idemo natrag. Oni e se sad pobrinuti za njega."
"Tko su oni?" pitam i pregledavam podlakticu s nizom dugih
ogrebotina, obrubljenih kapljicama krvi.
"Zakrpe. Smirit e ga i usreiti. Na taj emo nain izbjei probleme."
Okrenuo se da se obrati gomili, jednom je pljesnuo - glasno - a zatim
protrljao ruke pred sobom. "U redu, narode. Sve je dobro. Ovdje se nema
vie to vidjeti."
42

Gomila se nevoljko razilazi. Kad je mukarac sa svojim pratiteljima

konano nestao iza zgrade od crvene cigle, ljudi su se poeli polako
udaljavati, ali s nadom nastavljajui pogledavati preko ramena, kao da
e im neto promaknuti.
Jimmy se probije izmeu onih koji su ostali posljednji.
"Hej", kae. "Cecil te eli vidjeti."
Vodi me do stranjeg dijela prostora sa sporednim atrakcijama. Cecil
sjedi na samom rubu sklopivog stolca. Ispruio je noge u cipelama s
niskim gamaama. Lice mu je crveno i vlano i hladi se programom.
Slobodnom se rukom pipa po svim depovima, a onda posegne u prsluk.
Pronaao je plosnatu etvrtastu bocu, izvinuo usne i zubima izvukao
pluteni ep. Ispljunuo ga je u stranu i nagnuo bocu. Tada me je ugledao.
Zuri u mene trenutak, s bocom na usnama. Zatim je sputa i oslanja na
svoj okrugli trbuh. Bubnja prstima po njoj i prouava me.
"Prilino si se dobro ponio tamo", kae konano.
"Hvala vam, gospodine."
"Gdje si to nauio?"
"Ne znam. Na nogometu. U koli. Hrvui se s pokojim bikom koji se
nije htio rastati od svojih testisa."
Gleda me jo koji trenutak, prsti mu i dalje bubnjaju, a usne su mu
napuene.
"Je li te Camel ve ubacio u ekipu?"
"Ne, gospodine. Nije slubeno."
Jo jedna duga tiina. Oi su mu postale dva proreza.
"Zna li drati jezik za zubima?"
"Znam, gospodine."
Potegnuo je dug gutljaj iz boce i spustio one kapke.
"Pa, onda dobro", kae i lagano kima glavom.
***
Veer je, i dok sljepari zadivljuju publiku u velikom atoru, stojim u
dnu mnogo manjeg atora na udaljenom kraju livade, iza niza stonih
vagona, na mjestu kamo moete doi samo putem usmene predaje i
plaenog pristupa od pedeset centi. Unutranjost je polumrana,
osvijetljena s nekoliko crvenih arulja koje bacaju toplu svjetlost na enu
koja se metodiki svlai.
Moj posao je odravati red i povremeno udarati stranice atorskog
krila metalnom cijevi, kako bih obeshrabrio voajere; ili bolje rei, kako
bih ohrabrio voajere da dou s prednje strane i plate svojih pedeset centi.
43

Takoer se od mene oekuje da drim pod nadzorom ono ponaanje

kojemu sam ranije svjedoio kod sporednih atrakcija, iako stalno mislim
kako bi onaj nezadovoljnik, koji se poslijepodne bunio, ovdje naao malo
toga na to bi se mogao poaliti.
Rasklopivi stolci posloeni su u dvanaest redova, i svi su zauzeti.
Domai viski ide iz ruke u ruku, svaki mukarac napipava bocu i ne
gledajui je, jer nitko ne eli skrenuti pogled s pozornice.
ena je visoka s bujnom crvenom kosom i tako dugim trepavicama
da ne mogu biti prave, a tik do punih usana nacrtala je ukrasni made.
Ima duge noge, pune bokove, a od njezinih grudi staje pamet. Ostala je u
tangama, svjetlucavom prozirnom alu i grudnjaku preko kojeg se
prelijevaju velianstvene grudi. Trese ramenima i odrava taj elatinozni
ritam uz pomo male skupine glazbenika sa svoje desne strane.
Napravila je nekoliko koraka, prolazei lagano pozornicom u
natikaama s ukrasnim perjem. Mali je bubanj zabubnjao, a ona je
zastala, usta otvorenih od iznenaenja. Zabacila je glavu, pokazujui
vrat i kliznuvi rukama nadolje prema koaricama grudnjaka. Naginje se
naprijed, stie ruke dok joj grudi ne nabubre meu prstima.
Pogledom pretraujem stranice atora. Par cipela proviruje ispod
ruba platna. Pribliavam se, drei se atorskog zida. Zastajem ispred
cipela, zamahujem sa cijevi i udaram po platnu. Netko je zastenjao, a
cipele su nestale. Ostajem jo malo, prislanjajui uho na av u platnu, a
zatim se vraam na svoje mjesto.
Crvenokosa se njie u ritmu glazbe i lakiranim noktima miluje al.
Tkanina je protkana zlatnim i srebrnim nitima i svjetluca dok je ona
zabacuje preko ramena. Naglo se sagnula naprijed, zabacila glavu i
poela lelujati bokovima.
Mukarci viu. Dvojica-trojica su ustali i zamahuju akama u znak
ohrabrenja. Pogledao sam Cecila, koji mi svojim elinim pogledom
govori da pazim na njih.
ena se uspravila, okrenula je publici lea i koraa prema sredini
pozornice. Provlai al izmeu nogu i polako se uvija oko njega. 1z
publike se uje stenjanje. Okrenula se tako da gleda u naem smjeru i
nastavlja provlaiti al naprijed-natrag, toliko ga zateui da joj se vidi
procijep stidnice.
"Skidaj to, mala! Skidaj sve!"
Mukarci sve vie postaju razulareni; vie od polovice ih je na
nogama. Cecil me rukom zove naprijed. Prilazim blie redovima
44

sklopivih stolaca.
al je pao na pod, a ena nam je opet okrenula lea. Trese kosom
lako da joj se prelijeva preko lopatica, a onda podie ruke dok se ne
sastanu na kopi grudnjaka. Povik oduevljenja die se iz gomile. Zastala
je, pogledala preko ramena i namignula, a zatim je koketno spustila
naramenice niz ramena. Odbacila je grudnjak na pod i brzo se okrenula,
drei ruke preko grudi. Mukarci zavijaju od negodovanja.
"Oh, slatkice, daj nam pokai to ima!"
Odmahnula je glavom i srameljivo napuila usne.
"Au, daj! Potroio sam pedeset centi!"
Ona odmahuje glavom i smjerno trepe, gledajui u pod. Odjednom
su joj se i oi i usta otvorili i ona odmie ruke. Njezine velianstvene
lopte padaju. Naglo zastaju prije nego to su se zanjihale, iako ona stoji
potpuno mirno.
Dolazi do kolektivnog udaha, nastupa trenutak zapanjujue tiine
prije nego to mukarci uskliknu od ushita.
"Naprijed curo!"
"Boe, smiluj se!"
"Prokleto dobro!"
Ona se miluje, podie i mijesi, pa trlja bradavice meu prstima.
Lascivno gleda mukarce i jezikom oblizuje gornju usnu.
Poinje tu bubnjeva. Ona palcem i kaiprstom zgrabi svaki
otvrdnuli vrak i tako povue jednu dojku da joj bradavica gleda u strop.
Oblik dojke se potpuno promijenio zbog preraspodjele teine. Tada je
isputa - i dojka pada naglo, gotovo silovito. Ona i dalje dri bradavicu i
podie drugu u istom luku prema gore. Tako ih izmjenjuje i poveava
brzinu. Podie, isputa, podie, isputa - do trenutka kad je bubanj
utihnuo i poeo svirati trombon; njezine ruke se pomiu tako brzo da se
vide zamueno, a koa i tkivo su joj samo jedna uzbibana, napumpana
masa.
Mukarci galame i viu, odobravajui. "O, da!"
"Prekrasno, bejbi! Prekrasno!"
"Slava ti, slatki Boe!"
Jo jedan tu bubnjeva. Nagnula se naprijed, a velianstvene grudi
su joj se zanjihale, tako teke, tako nisko oputene - duge su gotovo
trideset centimetara, ire i zaobljene na krajevima, kao da je u svakoj
grejp.
Zavrtjela je ramenima; prvo jednim, pa drugim, tako da joj se dojke
45

miu u suprotnom smjeru. Dok ubrzava, dojke joj se njiu u sve irim
krugovima i produavaju, dobivajui na zamahu. Nije prolo dugo, a
sastale su se u sreditu, uz ujan pljesak.
Isuse. U atoru bi moglo doi do pobune, a ja to ne bih znao. U glavi
mi nije ostala ni kap krvi.
ena se uspravila i klecnula koljenima na poklon. Kad je ponovno
uspravno stajala, skupila je dojku, prinijela je licu i prela jezikom oko
bradavice. Zatim ju je usisala u usta. Stoji tako i besramno cucla vlastitu
dojku dok mukarci mau kapama, akama udaraju po zraku i vrite kao
ivotinje. Ona isputa sjajnu bradavicu i posljednji put je lipne, a zatim
otpuhne poljubac prema mukarcima. Duboko se sagnula podiui svoj
prozrani al, a onda je nestala, s podignutom rukom, tako da se al
povlai za njom kao svjetlucava zastava.
"U redu je, deki", kae Cecil, pljee rukama i penje se na
pozornicu. "Zapljeimo naoj Barbari!"
Mukarci viu na pozdrav, zvide i pljeu visoko podignutih ruku.
"Aha, zar nije prava? Kakva ena. Danas je va sretan dan, momci,
jer jedino veeras ona e poslije predstave primati ogranien broj
dentlmena posjetitelja. Deki, to je prava ast. Naa Barbara je dragulj.
Pravi dragi kamen."
Mukarci se guraju prema izlazu, tapu jedan drugog po leima i ve
priaju o doivljenom.
"Jesi li vidio te sise?"
"ovjee, kakvo poprsje. to sve ne bih dao da se malo s njima
poigram."
Drago mi je da se ne trai moja intervencija, jer se s mukom trudim
ostati pribran. To je bilo prvi put da sam vidio nagu enu i mislim da
nikad vie neu biti ista osoba.

46

47

4
Iduih etrdeset pet minuta provodim stojei na strai pred
Barbarinim atorom za presvlaenje, dok ona prima gospodu posjetitelje.
Samo ih je petorica spremna odvojiti dva dolara koliko se trai i stali su
mrzovoljno u red. Uao je prvi i nakon sedam minuta puhanja i stenjanja
ponovno je izaao, muei se sa zatvaraem na hlaama. Udaljio se
teturajui, a ve je uao drugi.
Kad je i posljednji otiao, na ulazu se pojavila Barbara. Gola je ispod
orijentalnog svilenog ogrtaa, koji se nije potrudila ni zavezati. Kosa joj
je raskutrana, usta zamrljana ruem. U ruci dri zapaljenu cigaretu.
"To je sve, zlato", kae i otputa me mahanjem ruke. U dahu i u
oima osjea joj se viski. "Veeras ne dajem nita besplatno."
Vraam se u muf-ator da poslaem stolce jedan na drugi i
pomognem demontirati pozornicu, dok Cecil broji novac. Na kraju sam
bogatiji za dolar i ukoen od glave do pete.
Veliki ator jo stoji i sjaji se kao sablasni koloseum i pulsira od
glazbe koju svira orkestar. Zurim u njega, oaran zvukom reakcije
publike. Smiju se, pljeu i zvide. Ponekad svi kao jedan zadre dah ili
se ini tamo zauje pokoji nervozni vrisak. Provjeravam koliko je sati na
depnom satu; petnaest do deset.
Razmiljam o tome da jo uhvatim posljednji dio predstave, ali bojim
se da e me, ako prijeem preko terena, zaskoiti netko s nekim drugim
poslom. ljakeri, nakon to su vei dio dana proveli spavajui u kakvom
slobodnom kutku, sad demontiraju veliki grad od platna, podjednako
spretno kao to su ga i podigli. atori padaju na zemlju, a motke se rue.
Konji, kola i mukarci kreu se preko terena i sve vuku natrag do
eljeznike pruge.
Spustio sam se na tlo i oslonio glavu na koljena.
"Jacobe? Jesi li to ti?"
Pogledam gore. Camel mi prilazi, epajui i mirkajui.
"Bogamu, dobro sam mislio", kae on. "Stare me oi ne slue vie
dobro." Polako se spustio pokraj mene i izvukao malu zelenu bocu.
Izvadio je ep i otpio. "Postajem prestar za ovo, Jacobe. Svake veeri sve
me boli. Dovraga, i sad me sve boli, a jo nismo doli do kraja radnog
dana. Letei odred nee krenuti moda jo ni za dva sata, a za pet sati
48

poinjemo sa cijelom prokletom priom ispoetka. Nije to ivot za starca."

Pruio mi je bocu.
"to je to, dovraga?" pitam i gledam mutnu tekuinu.
"Dejk ", kae on i otme mi bocu iz ruke.
"Pije ekstrakt?"
"Da, pa to?"
Minutu sjedimo utke.
"Prokleta prohibicija", kae Camel napokon. "Ovo je pie nekad
imalo prilino dobar okus, dok vlada nije zakljuila da ne bi trebalo. Ali
ipak slui svojoj svrsi, no okus mu je odvratan. I prokleta je sramota, jer
to je jedino to jo tjera ove stari kosti da se pomaknu. Potroen sam.
Nisam dobar nizato, osim da prodajem ulaznice, ali rekao bih da sam
previe ruan za to."
Na brzinu ga pogledam i zakljuim da ima pravo.
"Postoji li neto drugo to bi mogao raditi? Moda iza pozornice?"
"Prodava ulaznica je posljednja stepenica."
"to e uiniti kad vie ne bude mogao raditi?"
"Pretpostavljam da u se nai licem u lice s Blackiejem. Hej", kae
on i okrene se vedro prema meni. "Ima cigaretu?"
"Nemam. ao mi je."
"Nisam ni mislio", uzdahne on.
Sjedimo u tiini, gledamo jednu zapregu za drugom kako vuku
opremu, ivotinje i atorska platna natrag na vlak. Izvoai su izali na
stranji izlaz velikog atora i nestali u svojim atorima za presvlaenje, i
sad su se pojavili u svojoj svakodnevnoj odjei. Stoje u skupinama, smiju
se i razgovaraju, neki jo briu lice. ak i bez kostima su glamurozni.
Neugledni radnici brzaju na sve strane, nastanjuju isti univerzum, ali
ini se u nekoj drugoj dimenziji. Nema nikakve interakcije.
Camel prekida moje razmiljanje.
"Jesi li iao na koled?"
"Jesam."
"To sam i mislio." Opet mi je ponudio bocu, ali odmahujem glavom.
"Jesi li zavrio?"
"Nisam."
"Zato ne?" Nita ne odgovaram. "Koliko ti je godina, Jacobe?"
"Dvadeset tri."
"Imam sina tvojih godina."

49

Glazba je utihnula i posjetitelji su polako poeli izlaziti iz velikog

atora. Zastaju, zbunjeni su i pitaju se to se dogodilo s menaerijom
kroz koju su prije proli. Dok naputaju cirkus kroz prednji ulaz, na
stranji ulazi cijela vojska mukaraca i vraa se, nosei tribine, sjedala i
dijelove ograde arene i sve to buno bacaju na zaprena kola. Utroba
velikog atora vadi se i prije nego to ga je publika napustila.
Camel vlano zakalje, a taj mu je napor potresao cijelo tijelo.
Pogledam ga da vidim treba li ga lupnuti po leima, ali dri ruku u
zraku da me zaustavi. Glasno je mrknuo, nakaljao se i ispljunuo,
z.atim je dokrajio ono to je bilo u boci. Nadlanicom je obrisao usta i
pogledao me, mjerkajui me od glave do pete.
"Sluaj", ree on. "Ne zanima me tvoja situacija, ali vidim da nisi
dugo na cesti. Previe si ist, odjea ti je predobra, a nema nikakve
imovine sa sobom. Kad si na cesti, skuplja stvari - moda ne lijepe
stvari, ali svejedno ih skuplja, znam da nemam pravo govoriti, ali deko
kao ti ne bi se trebao skitati. Ja sam u skitnji i kaem ti da to nije
nikakav ivot." Oslonio je podlaktice na savijena koljena i okrenuo lice
prema meni. "Ako ima ivot kojem se moe vratiti, mislim da bi to
trebao uiniti."
Proao je trenutak prije nego to sam odgovorio. A kad sam
progovorio glas mi je bio napukao:
"Nemam."
Gleda me jo malo, a onda kimne.
"Ba mi je ao to to ujem."
Gomila ljudi se rasprila, kreui se od velikog atora prema
parkiralitu i dalje prema rubovima grada. Iza velikog atora pojavio se
obris balona koji se dizao u nebo, a slijedio ga je razvueni djeji pla.
Zatim smijeh, zvuk automobilskih motora i glasova povienih od
uzbuenja.
"Moe li vjerovati da se onako sagnula?"
"Mislio sam da u umrijeti kad su onom klaunu pale hlae."
"Gdje je Jimmy - Hank, je li Jimmy s tobom?"
Camel se naglo dignuo na noge.
"Ho! Tamo je. To je taj stari kukin sin."
"Tko?"
"Ujak Al! Doi! Moramo te ubaciti u cirkus."
epa bre nego to sam mislio da je mogue. Ustajem i slijedim ga.
Ujaka Ala ne moete ne primijetiti. Sve na njemu govori da je
50

ringmaster, od grimiznog kaputa i bijelih jahaih hlaa do cilindra i

navotenih uvijenih brkova. Koraa preko terena poput voe limene
glazbe, veliki trbuh izbacio je naprijed i gromkim glasom izdaje
zapovijedi. Zastaje da propusti lavlji kavez, a onda nastavlja pokraj
skupine mukaraca koji se mue sa zarolanim platnom. Ne prekidajui
korak, udario je jednoga od njih po glavi. Ovaj je jauknuo i okrenuo se
trljajui uho, ali Ujak Al je ve otiao, a pratnja za njim.
"Ovo me podsjetilo," govori mi Camel preko ramena, "bez obzira na
to to kae, ne spominji Ringling pred Ujakom Alom."
"Zato ne?"
"Jednostavno nemoj." Camel pobrza prema Ujaku Alu i uhvati s
njim korak. "Hm, tu ste", kae on a glas mu je umjetan i meketav.
"Pitam se mogu li razgovarati s vama, gospodine?"
"Ne sad, mome. Ne sada", dubokim glasom kae Al, marirajui
paradnim korakom poput smeekouljaa koje moete vidjeti u kinu u
mutnim, zrnatim novostima prije prikazivanja filma. Camel slabano
epa za njim, naviruje se postrance nakrivivi glavu, pa zaostaje i
trkara uz njega poput osramoenog tenca.
"Trajat e samo trenutak, gospodine. Samo sam se pitao treba li
kojem odsjeku novi ovjek."
"Da ne misli promijeniti karijeru?"
Camelov se glas die poput sirene.
"O, ne, gospodine. Ne ja. Sretan sam tu gdje jesam. Da, gospodine.
Sretan ko bubreg u loju." Manijakalno se nasmijao.
Udaljenost meu njima se poveala. Camel se spotaknuo i stao.
"Gospodine?" zove ga sa sve vee udaljenosti. Stao je. "Gospodine?"
Ujak Al je otiao. Progutali su ga ljudi, konji i kola.
"Prokletstvo. Prokletstvo," kae Camel, zgrabi kapu s glave i baci je
na tlo.
"U redu je, Camel", kaem. "Cijenim to to si pokuao."
"Ne, nije u redu", povie on.
"Camel, ja..."
"Daj zauti. Ne elim to uti. Dobar si mali i ne namjeravam stajati
sa strane i gledati te kako isti, samo zato to taj debeli mrgud nema
vremena. Ne, ne elim. Zato imaj malo potovanja prema starijima i ne
smetaj mi."
Oi mu gore. Sagnem se, podignem mu kapu i otresem prainu s nje.
Pruim mu je. Trenutak je oklijevao, onda ju je uzeo.
51

"Dobro, onda", kae otresito. "Mislim da je u redu."

Camel me vodi do kola i kae mi da ga tu priekam. Naslanjam se na
jedan od velikih kotaa sa bicama i provodim vrijeme malo vadei iverke
ispod noktiju, a malo zvaui dugu vlat trave. U jednom trenutku glava
mi se zanijela naprijed. Poeo me hvatati san.
Camel se pojavio sat kasnije, teturajui i drei u jednoj ruci ploku,
a u drugoj smotanu cigaretu. Kapci mu trepere na pola koplja.
"Ovo je Earl", ree, petljajui jezikom i zamahnuvi rukom u irokom
luku iza sebe. "On e se brinuti za tebe."
elavi mukarac je siao s kola. Velik je, vrat mu je deblji od glave.
Nejasne zelene tetovae prekrivaju mu zglobove na prstima i proteu se
gore na dlakave podlaktice. Pruio mi je ruku.
"Drago mi je", kae.
"Takoer", kaem zbunjeno. Okrenem se prema Camelu, koji se
udaljava, hodajui cik-cak kroz svjeu zelenu travu, uputivi se openito
u smjeru Leteeg odreda. Usput pjeva. Loe.
Earl je dlanovima okruio usta i viknuo.
"Zavei, Camel! Ubaci se u taj vlak, prije nego to krene bez tebe!"
Camel padne na koljena. "Ah, Isuse", kae Earl. "ekaj me. Odmah se
vraam."
Poao je prema njemu i podignuo starca s tla tako lako kao da je
dijete. Camel puta da mu se ruke, noge i glava njiu preko Earlovih
ruku. Hihoe se i uzdie. Earl poloi Camela na rub vrata vagona,
razgovara s nekim unutra, a onda se vraa.
"To e pie ubiti starog", mrmlja, marirajui ravno pokraj mene.
"Ako mu ne istruli utroba, past e s tog prokletog vlaka. Ja taj otrov ne
elim ni dotaknuti", kae, gledajui me preko ramena.
Stojim kao zalijepljen na mjestu na kojem me ostavio.Iznenaen je.
"Hoe li doi ili ne?"
***
Kad je krenula i zadnja skupina eljeznikih vagona, stijenjen sam
s jo jednim mukarcem u spavaim kolima ispod donjeg kreveta. On je
vlasnik tog prostora, ali nagovorili su ga da me primi na sat ili dva, po
cijeni jednog dolara. Svejedno guna, a ja sam obgrlio koljena da budem
to manji.
Smrad neopranih tijela i odjee je sveprisutan. U odjeljku su tri
kreveta, na svakom je jedan, a ponekad i dvojica muakaraca. Tip
stijenjen na podu preko puta mene, udara tanku sivu deku, uzalud
52

pokuavajui od nje sloiti jastuk. Kroz mete zvukova razlegne se neiji

glas:
"Ojcze nasz ktory jest w niebie, swi sie imie Twoje, przyjd
krolestwo Twoje..."
"Isuse Kriste", kae moj domain. Gurnuo je glavu u prolaz izmeu
kreveta. "Govori engleski, ti jebeni Poljae!" Onda se opet uvukao pod
krevet i nastavio odmahivati glavom. "Neki od ovih tipova, upravo su
sili s jebenog doseljenikog broda."
"... i nie wodz nas na pokuszenie ale nas zbaw ode ztego. Amen."
Naslonio sam se na zid i zaklopio oi.
"Amen", proaptao sam.
Vlak je poskoio. Svjetla su zatreptala na tren i onda se ugasila.
Negdje ispred nas uje se kako vlak prodorno zvidi. Krenuli smo i
svjetla se opet pale. Beskrajno sam umoran i glava mi udara o goli zid.
Budim se u neko doba noi, a pred oima mi je par golemih radnikih
izama.
"Jesi li spreman?"
Tresem glavom i pokuavam se snai, jer ne znam gdje sam. ujem
kako tetive kripe i pucketaju. Zatim vidim koljeno. Zatim Earlovo lice.
"Jesi li jo tu dolje?" pita on i naviruje se pod krevet.
"Jesam. Oprosti."
Izvlaim se i s mukom stajem na noge.
"Haleluja", kae moj domain i protegne se.
"Pierdol sie", kaem.
Sa susjednog kreveta netko je zafrktao od smijeha.
"Doi", kae Earl. "Al je dovoljno popio da se opusti, ali jo ne toliko
da postane opak. Mislim da sad ima priliku."
Vodi me kroz dvoja spavaa kola. Kad smo izali na platformu
zadnjeg od tih vagona, pred nama je stranji dio potpuno drukijeg
vagona. Kroz prozor vidim ulatenu drveninu i ukrasne svjetiljke.
Earl se okrene prema meni.
"Jesi li spreman?"
"Svakako", kaem.
Ali nisam. Zgrabio me za vrat i gurnuo licem prema vratima.
Drugom rukom otvara klizna vrata i gurne me unutra. Padam prema
naprijed rairenih ruku. Zaustavljam se na mjedenoj motki, uspravljam
se i u oku gledam natrag u Earla. Tada ugledam i ostale.
"to je ovo?" pita Ujak Al, duboko u naslonjau s visokim naslonom.
53

Sjedi za stolom s trojicom mukaraca, palcem i kaiprstom se igra s

debelom cigarom, a u drugoj ruci dri pet lepezasto rairenih karata.
Pokraj njega na stolu je aa brendija. Odmah iza nje velika gomila
etona za poker.
"Ubacio se u vlak, gospodine. Naao sam ga kako se skriva u
spavaim kolima."
"Je li to tono?" pita Ujak Al. Lijeno je povukao dim iz cigare i stavio
je na rub pepeljare. Zavalio se u naslonjau, prouava karte i puta da
mu dim izlazi kroz kutove usana. "Pratim te za tri i diem za pet", kae
on, naginjui se naprijed i bacajui cijeli stupac etona u banku na stolu.
"Ako hoete, pokazat u mu vrata", kae Earl. Prilazi mi, uhvati me
za revere i podigne s poda. Ukoio sam se i vrsto ga uhvatio oko zapea,
s namjerom da se drim za njega, ako me ponovno pokua baciti. Pogled
mi naizmjenice skree od Ujaka Ala prema donjem dijelu Earlova lica jer samo to mogu vidjeti - pa onda opet natrag.
Ujak Al je skupio karte i paljivo ih poloio na stol.
"Ne jo, Earl", kae on. Posegnuo je za cigarom i povukao jo jedan
dim. "Spusti ga."
Earl me sputa na pod tako da sam leima okrenut Ujaku Alu.
Napravio je nekoliko pokreta, toboe mi poravnavajui sako.
"Prii", kae Ujak Al.
Posluam ga, sretan to sam izvan Earlova dosega.
"Ne vjerujem da sam te imao zadovoljstvo upoznati", kae on i
otpue kolut dima. "Kako ti je ime?"
"Jacob Jankowski, gospodine."
"Molim te, a to Jacob Jankowski radi u mojem vlaku?"
"Traim posao", kaem.
Ujak Al me i dalje gleda i otpuhuje kolutove lijenog dima. Ruke je
oslonio na trbuh i polako bubnja po prsluku.
"Jacobe, jesi li ikad radio u cirkusu?"
"Nisam, gospodine."
"Jacobe, jesi li ikada bio na cirkuskoj predstavi?"
"Jesam, gospodine. Naravno."
"U kojem cirkusu?"
"Brae Ringling", kaem. Naglo uvlaenje daha natjeralo me da
okrenem glavu. Earlove oi su razrogaene od upozorenja.
"Ali bilo je strano. Jednostavno strano", dodajem urno, okrenuvi
lea Ujaku Alu.
54

"Je li to istina?" pita Ujak Al.

"Da, gospodine."
"A jesi li vidio nau predstavu, Jacobe?"
"Jesam, gospodine", kaem, osjeajui kako mi crvenilo prekriva lice.
"I to misli o njoj?" pita on.
"Bila je... spektakularna."
"Koja ti je bila najbolja toka?"
Divlje se batrgam, izvlaei pojedinosti iz samoga zraka.
"Ona s crnim i bijelim konjima. I s djevojkom u ruiastom", kaem.
"U ljokicama."
"uje li to, Auguste? Deku se svia tvoja Marlena."
Mukarac nasuprot Ujaku Alu ustane i okrene se - to je onaj iz
atora s menaerijom, samo to sad nema cilindar. Otre crte lica sad su
mu bezizraajne, a crna kosa se sjaji od pomade. I on ima brkove, ali za
razliku od Ujaka Ala, njegovi doseu samo do kutova usana.
"to zapravo zamilja da bi mogao raditi?" pita Ujak Al. Nagnuo se
naprijed i uzeo au sa stola. Promukao je sadraj u njoj i ispio ga u
jednom gutljaju. Odjednom se niotkuda stvorio konobar i napunio au.
"Radio bih ba sve. Ali ako je mogue, volio bih raditi sa
ivotinjama."
"Sa ivotinjama", kae on. "Auguste, jesi li uo? Momak hoe raditi
sa ivotinjama. Pretpostavljam da bi htio nositi vodu za slonove?"
Earl namrti elo.
"Ali, gospodine, mi nemamo..."
"Zaepi!" povie Ujak Al i skoi na noge. Rukavom je zahvatio au i
sruio je na sag. Zuri u nju stisnutih aka, a lice mu se sve vie mrai.
Zatim je iskesio zube i urliknuo dugim neljudskim krikom, naglo spustio
nogu na au i poeo je divlje gaziti.
Nastao je trenutak tiine, koji je naruavalo samo ritmiko
kloparanje eljeznikih pragova, koji su prolazili ispod nas. Konobar se
sagnuo i poeo skupljati staklo.
Ujak Al duboko uzdahne i okrene se prozoru, ruku vrsto stisnutih
iza sebe. Kad se napokon okrenuo prema nama, lice mu je ponovno
ruiasto. Kutovi usana mu titraju podsmjeljivo.
"Rei u ti kako stvari stoje, Jacobe Jankowski." Ispljunuo je moje
ime kao neki odvratni zalogaj. "Takve kao ti vidio sam ve tisuu puta.
Misli da te ne itam kao knjigu? O emu se radi - jeste li se ti i mamica
posvaali? Ili moda samo trai malo pustolovine izmeu semestara?"
55

"Ne, gospodine, nita takvoga."

"Nije me briga to je - ak da te i zaposlim u cirkusu, ne bi preivio.
Ni tjedan dana. Niti dan. Cirkus je dobro podmazan stroj i tu opstaju
samo najilaviji. Ali ti i ne bi znao mnogo toga o ilavosti, zar ne,
gospodine Studentiu?" Bijesno me gleda kao da me izaziva da
progovorim. "Sad se nosi odavde", kae i otpusti me mahanjem ruke.
"Earl, pokai mu vrata. ekaj dok ne vidi crveno svjetlo, a onda ga
izbaci - ne elim upasti u nevolju zato to sam ozlijedio mamina
popianka."
"ekaj malo, Al", ree August. Smijulji se i oito se zabavlja. "Je li
dobro rekao? Stvarno si studirao?"
Osjeam se kao mi izmeu dvije make.
"Jesam."
"A to si studirao? Moda neke umjetnike predmete?" Oi mu se
podrugljivo sjaje. "Rumunjske narodne plesove? Aristotelovsku knjievnu
kritiku? Ili ste moda - gospodine Jankowski - diplomirali kao
harmonika?"
"Studirao sam veterinarsku medicinu."
Izraz lica mu se trenutano i potpuno izmijenio.
"Veterinu? Veterinar si?"
"Ne ba."
"to misli time 'ne ba'?"
"Nisam poloio zavrne ispite."
"Zato nisi?"
"Jednostavno nisam."
"A ti zavrni ispiti su bili na posljednjoj godini?"
"Da."
"Na kojem koledu?"
"Cornell."
August i Ujak Al se pogledaju.
"Marlena je rekla da se Srebrna Zvijezda osjea malo loe", kae
August. "Htjela je da ovjek iz prethodnice dovede veterinara. ini se kao
da joj nije jasno da je ovjek iz prethodnice otiao prije nas, zato se tako i
zove."
"to predlae?" upita Ujak Al.
"Neka je mali pogleda sutra ujutro."
"A kamo emo ga smjestiti noas? Kapaciteti su nam puni." Zgrabio
je cigaru iz pepeljare i lupka njome po rubu. "Pretpostavljam da bismo ga
56

mogli jednostavno poslati na plato-vagone."

"Prije sam imao na umu vagone sa ivotinjama za nastup", ree
August.
Ujak Al se namrti.
"to? S Marleninim konjima?"
"Da."
"Misli na onaj dio gdje su nekada bile koze? Ne spava li tamo ono
malo govno - oh, kako mu je ime?" kae on i pucketa prstima. "Stinko?
Kinko? Onaj klaun sa psom?"
"Tono", nasmijei se August.
***
August me vodi kroz spavaa kola sve dok se ne naemo na maloj
platformi koja gleda na stranji dio stonog vagona.
"Ima li sigurne noge, Jacobe?" pita on ljubazno.
"Vjerujem da imam", odgovaram.
"Dobro", kae on. Bez puno oklijevanja naginje se naprijed, uhvati se
za neto na bonoj strani vagona i spretno se popne na krov.
"Isuse Kriste!" poviem, gledajui isprva uspanieno mjesto na kojem
je August nestao, a onda dolje na gole spojnice vagona i pragove koji jure
ispod nas. Vlak se trzao u zavoju. Rairio sam ruke da odrim ravnoteu
i poeo teko disati.
"Hajde, doi", vie glas s krova.
"Dovraga, kako si to uinio? Za to da se uhvatim?"
"Ima ljestve. Odmah sa strane. Nagni se naprijed i dosegni ih. Nai
e ih."
"to ako ne naem?"
"Onda emo se, mislim, oprostiti, zar ne?"
Oprezno prilazim rubu. Vidim samo bonu stranu tankih eljeznih
ljestava. Pogled vrsto uperim u njih i obriem ruke o bedra. Zatim se
nagnem naprijed. Desna ruka mi je napipala ljestve. Divlje napipavam
lijevom dok nisam obuhvatio i drugu stranu. Snano sam upro stopala u
preke ljestava i vrsto se drim, pokuavajui uhvatiti dah.
"No, hoe li?"
Gledam gore. August se naviruje prema meni, cereka se, a kosa mu
se vijori na vjetru.
Penjem se na krov. Pomaknuo se, a kad sam sjeo do njega uhvatio
me rukom za rame.
"Okreni se. Hou da neto vidi."
57

Pokazuje prstom niz cijelu duinu vlaka. Protee se iza nas kao
divovska zmija, a nanizani vagoni kloparaju i savijaju se dok vlak ulazi u
zavoj.
"Prekrasan pogled, zar ne, Jacobe?" kae August. Pogledam ga. Zuri
u mene, a oi mu blistaju. "Ali nije ba tako lijep kao moja Marlena, je
li?" Coknuo je jezikom i namignuo.
Prije nego to sam se stigao usprotiviti, ustao je i krenuo po krovu
kao da plee step. Nakrivio sam vrat i brojim stone vagone. Ima ih
najmanje est.
"Auguste?"
"to je?" pita, zastavi u pola okreta.
"U kojem vagonu je Kinko?"
Naglo je unuo.
"U ovom. Ba ima sree, deko." Podignuo je krovni prozori i
nestao.
Dopuzao sam do tog mjesta na rukama i koljenima.
"Auguste?"
"to je?" javi se glas iz tame.
"Jesu li i tu ljestve?"
"Ne, samo skoi dolje."
Sputam se unutra sve dok ne visim samo na vrcima prstiju, zatim
padnem na pod. Pozdravi me iznenaeni blagi njisak.
Zatim su se zrake mjeseeva svjetla probile kroz daske bonih
stranica vagona. S jedne strane stoje konji. Druga je strana odijeljena
zidom, koji je oito domae izrade.
August zakorai naprijed i gurne vrata prema unutra. Udarila su u
zid iza njih, otkrivi neiji sobiak osvijetljen petrolejkom. Postavljena je
na preokrenuti sanduk tik do poljskog kreveta. Tu potrbuke lei
patuljak, a pred njim otvorena debela knjiga. Mojih je godina i, kao i ja,
ima crvenu kosu. Za razliku od moje, kosa mu stoji uspravno na glavi,
kao neposluni slamnati krov. Lice, vrat, ruke i ake prekriveni su mu
pjegicama.
"Kinko", ree August gadljivo.
"Auguste", ree patuljak, s podjednakim gaenjem.
"Ovo je Jacob", ree August, proetavi se sobikom. Naginje se i
zastaje, opipavajui stvari. "Jedno e vrijeme spavati s tobom."
Zakoraio sam naprijed i ispruio ruku.
"Drago mi je", kaem.
58

Kinko hladnokrvno gleda moju ruku, a onda opet Augusta.

"to je on?"
"Zove se Jacob."
"Rekao sam to, ne tko."
"Pomagat e u menaeriji."
Kinko skoi na noge.
"ovjek iz menaerije? Zaboravi. Ja sam izvoa. Nema anse da
spavam s radnikom."
Iza njega se zauje reanje i tek sad vidim Jack Russell terijera.
Kuja stoji uz podnoje kreveta i sva se nakostrijeila.
"Ja sam najavljiva i glavni nadzornik ivotinja", govori August
polako, "i mojom velikodunou doputeno ti je da ovdje spava.
Takoer zbog moje velikodunosti, ovo mjesto nije krcato ljakerima.
Naravno, to uvijek mogu promijeniti. Osim toga, ovaj gospodin je novi
veterinar u cirkusu - i k tome s Cornella - to mu daje puno vaniji
poloaj nego to ga po mojoj procjeni ima ti. Moda bi htio razmisliti
hoe li mu ponuditi krevet." U Augustovim oima odraavaju se
plamici svjetiljke. Usne mu drhte u polumraku. Trenutak poslije,
okrenuo se prema meni i duboko se poklonio, lupnuvi petom o petu.
"Laku no, Jacobe. Siguran sam da e se Kinko potruditi da ti bude
ugodno. Je li tako, Kinko?"
Kinko ga bijesno gleda.
August je dlanovima zagladio kosu s obje strane. Zatim je otiao i
zatvorio za sobom vrata. Zurim u grubo tesane daske sve dok ne zaujem
iznad nas zvuk njegovih koraka. Onda sam se okrenuo.
Kinko i pas zure u mene. Pas je podignuo gornju usnu i rei.
No provodim na zguvanoj konjskoj deki uza zid, najdalje koliko
mogu od poljskog kreveta. Deka je vlana. Tko god da je sklepao ovu
sobu od dasaka, loe je napravio posao, jer je kia padala po dekama,
koje sad zaudaraju na plijesan.
Prenem se iz sna. Do krvi sam se izgrebao, eui se po rukama i
vratu. Ne znam je li to zbog spavanja na konjskoj dlaci ili zbog gamadi, a
i ne elim znati. Nebo koje se vidi izmeu zakrpanih dasaka je crno, a
vlak se i dalje kree.
Probudio sam se zbog sna, ali ne sjeam se pojedinosti. Zaklapam oi
i nesigurno pokuavam doprijeti do nekih zakutaka u mozgu.
Moja majka. Stoji u dvoritu u haljini boje lana i vjea rublje na
konopac. U ustima ima drvene kvaice, a jo vie u pregai svezanoj oko
59

struka. Prsti su joj spretni s plahtom. Tiho pjeva na poljskom.

Fle.
Leim na podu i gledam striptizetu i njezine zanjihane grudi.
Bradavice, smee, veliine srebrnog dolara, vrte se u krugovima - prema
van, okolo i PLJUS. Van, okolo i PLJUS. Osjeam bol uzbuenja, zatim
kajanje, a onda muninu.
A onda sam...
Ja sam...

60

5
Blebeem kao glupi starkelja, a to i jesam.
Mislim da sam zaspao. Mogao bih se zakleti da sam samo prije
nekoliko sekundi imao dvadeset tri godine, a sad sam tu u ovom ladnom,
osuenom tijelu.
mrcam i briem blesave suze, pokuavam se pribrati jer vratila se
ona djevojka, ona punana u ruiastom. Ili je radila cijelu no ili sam
izgubio pojam o vremenu. Mrzim kad ne znam koje je od toga dvoga.
Takoer bih se rado sjetio njezina imena, ali ne mogu. Tako je to kad
imate devedeset godina. Ili devedeset tri.
"Dobro jutro, gospodine Jankowski", kae medicinska sestra i upali
svjetlo. Prilazi prozoru i namjeta aluzine da pusti unutra sunevo
svjetlo. "Vrijeme je za ustajanje."
"emu?" gunam.
"Zato to vas je dobri Bog odluio blagosloviti jo jednim danom",
kae ona i prilazi krevetu. Pritie gumb na automatu za dizanje
kreveta, koji poinje zujati. Nekoliko sekundi poslije sjedim uspravno.
"Osim toga, sutra idete u cirkus."
Cirkus! Znai nisam propustio dan.
Na toplomjer je stavila vrak za jednokratnu uporabu i gurnula mi
ga u uho. Ovako me pikaju i bodu svako jutro. Ja sam poput komada
mesa koji ste iskopali negdje duboko u hladnjaku i koji je sumnjiv, dok se
ne pokae suprotno.
Kad je toplomjer zapitao, sestra baci vrak u koaru i napie neto
na moj karton. Zatim sa zida skine manetu tlakomjera.
"Dakle, elite li jutros dorukovati u blagovaonici ili hoete da vam
ovamo donesem neto za jelo?" pita ona i omata mi manetu oko ruke i
pumpa je.
"Ne elim doruak."
"Hajde, gospodine Jankowski", kae, dok mi pritie stetoskop s
unutarnje strane lakta i gleda u skalu. "Morate odrati snagu."
Pokuavam vidjeti to pie na njezinoj ploici s imenom.
"Zato? Da bih mogao trati maraton?"
"Zato da ne uhvatite neki virus i ne propustite cirkus", kae. Kad se
maneta ispuhala, odmaknula je aparat i objesila ga na zid.
61

Konano! Vidim joj ime.

"Onda u dorukovati ovdje, Rosemary", kaem i time dokazujem da
sam joj zapamtio ime. Naporno je pokuati sauvati vanjsku formu i
praviti se kao da imate sve daske u glavi, ali vano je. U svakom sluaju,
nisam potpuno smuen. Samo imam mnogo vie podataka o kojima
moram voditi rauna, nego to ih imaju drugi ljudi.
"Proglaavam vas jakim poput konja", kae ona i napie posljednju
biljeku prije nego to je zatvorila karton. "Ako odrite tu kilau, kladim
se da imate pred sobom jo deset godina."
"Divota", kaem.
Kad je Rosemary dola da me odveze u hodnik, zamolim je da me
odvede do prozora kako bih mogao gledati to se dogaa u parku.
Dan je prekrasan, a sunce se probija izmeu upavih oblaia. bolje
je tako - dobro se sjeam kako je to podizati cirkus kad je vrijeme loe.
Iako danas rad nije onakav kakav je nekada bio. Pitam se zovu li jo
radnike i danas ljakerima. A kola za spavanje su se svakako poboljala pogledajte samo ona stambena vozila. Neka ak imaju prenosive
satelitske antene.
Nedugo poslije ruka primjeujem prvu tienicu starakog doma,
koju roaci guraju u kolicima niz cestu. Deset minuta poslije ve je
nastala cijela povorka. Tu je Ruthie - oh, i Nellie Compton, ali to to
vrijedi? Ona je prazna tikva i nee nita upamtiti. Tu je i Doris, ono je
sigurno njezin Randall o kojem uvijek govori. A tu je i ono kopile
McGuinty. O, da, glavna je faca, sad dok ga okruuje obitelj, s kariranim
pokrivaem na koljenima. Nema sumnje, izmilja prie o slonovima.
Iza velikog atora je niz sjajnih percherona, a svaki blista u svojoj
bjelini. Moda su za skakanje? Konji u tokama sa skakanjem uvijek su
bijeli zato da se ne vidi prah koji spreava klizanje stopala dok akrobati
stoje na konjima.
Pa ak i ako se radi o toki s konjima bez jahaa, nema razloga
misliti da bi itko mogao biti ravan Marleni. Nitko i nita ne moe se
usporeivati s Marlenom.
Traim slona, istodobno sa strahom i razoaranjem.
Kasnije poslije podne kolona se vraa s balonima zavezanim za
kolica, a mnogi od staraca imaju glupe eirie na glavama. Neki ak
dre vreice sa eernom vatom na krilu - ej, vreice! Nemaju pojma, jer
eerna vata je moda stara i tjedan dana. U moje je vrijeme bila svjea,
iz bubnja su je namatali na papirnati kornet.
62

U pet sati se na kraju hodnika pojavljuje vitka sestra s konjskim

licem.
"Gospodine Jankowski, jeste li spremni za veeru?" pita, otkoi
konice i okree me.
"Hrrumf" kaem mrzovoljno, jer nije ni ekala da joj odgovoim.
Kad smo stigli u blagovaonicu, usmjerava me prema mojem
uobiajenom stolu.
"Ne, ekajte!" kaem. "Veeras ne elim tamo sjediti."
"Ne brinite se, gospodine Jankowski", kae ona. "Sigurna sam da
vam je gospodin McGuinty oprostio za ono sino."
"Da, ali nisam ja njemu. Hou sjediti tamo prijeko", kaem i
pokazujem joj na drugi stol.
"Ali tamo nitko ne sjedi", kae.
"Ba zato."
"Oh, gospodine Jankowski. Zato mi jednostavno ne dopustite..."
"Prokletstvo, samo me odvedite tamo kamo sam vas zamolio."
Kolica su mi stala, a iza njih je grobna tiina. Nakon nekoliko
sekundi opet smo krenuli. Sestra me parkira za moj odabrani stol i
ostavlja me. Vratila se i grubo stavila tanjur preda me, a usne su joj
vrsto napuene.
Glavni problem kad sjedite sami za stolom je taj to vam nita ne
odvraa pozornost od razgovora za drugim stolovima. Ne prislukujem;
jednostavno ne mogu, a da ih ne ujem. Veina ljudi govori o cirkusu i to
je OK. Ono to nije OK je stari prdonja McGuinty koji sjedi za mojim
uobiajenim stolom, s mojim prijateljicama i predsjeda im kao kralj
Arthur. I to nije sve - navodno je tamo nekome u cirkusu rekao da je
nekada nosio vodu za slonove i zamijenili su mu ulaznicu za bolja sjedala
uz rub arene! Neuveno! I sad tu sjedi i ne prestaje blebetati o
specijalnom tretmanu koji je dobio, dok ga Hazel, Doris i Norma gledaju
s oboavanjem.
Ne mogu to vie podnijeti. Gledam u svoj tanjur. Neto je pirjano
ispod blijedog umaka, a za desert je ele.
"Sestro!" zareim. "Sestro!"
Jedna je digla glavu i pogledi su nam se sreli. Kako je jasno da ne
umirem, nije se pretrgla dok je dola do mene.
"Gospodine Jankowski, to mogu uiniti za vas?"
"Kako bi bilo da mi donesete neku pravu hranu?"
"Molim?"
63

"Pravu hranu. Znate - ono to ljudi vani jedu."

"Oh, gospodine Jankowski..."
"Nemojte vi meni 'Oh, gospodine Jankowski', mlada damo. Ovo je
djeja hrana, a zadnji put kad sam se pogledao nisam imao pet godina.
Imam devedeset. Ili devedeset tri."
"To nije hrana za djecu."
"Da, jest. Nema nita vrsto. Pogledajte..." rekoh, provlaei vilicom
kroz hrpu prekrivenu umakom. Drim vilicu u ruci i s nje kaplju ljepljive
grudice, dok na kraju ne ostane zamrljana u zraku. "To zovete hranom? I
hou neto u to mogu zagristi. Neto hrskavo. A to bi tono ovo trebalo
biti?" pitam, bodui komad grudastog crvenog elea. Odvratno se trese,
kao dojka koju sam jednom vidio.
"To je salata."
"Salata? Vidite li ikakvo povre? Ja ne vidim povre."
"Vona salata", kae ona vrstim glasom, ali uz uloeni trud.
"Vidite li kakvo voe?"
"Da. Zapravo vidim", kae ona i pokae na grudicu. "Tu. I ovdje. Ovo
je komadi banane, a ovo je zrno groa. Zato ne kuate?"
"Zato vi ne kuate?"
Prekriila je ruke na grudima. Stroga uiteljica je izgubila strpljenje.
"Ovo je hrana za stanare doma. Posebno ju je pripremila
nutricionistica koja se specijalizirala za gerijatrijsku..."
"Ne elim to. Hou pravu hranu." U prostoriji je nastala grobna
tiina. Gledam oko sebe. Sve su oi uperene u mene. "to je?" glasno
pitam. "Zar traim previe? Zar nikome ovdje ne nedostaje prava hrana?
Sigurno niste svi sretni s... ovom... kaicom?" Sputam ruku do ruba
tanjura i gurnem ga.
Samo malo.
Zaista.
Tanjur preleti preko stola i razbije se na podu.
Pozvana je doktorica Rashid. Sjedi na rubu mojega kreveta i
postavlja mi pitanja na koja pokuavam pristojno odgovoriti, ali tako
sam umoran od toga to me tretiraju kao nerazumnoga da se bojim kako
joj zvuim pomalo muiavo.
Nakon pola sata zamolila je sestru da poe s njom u hodnik, trudim
se uti to govore, ali moje stare ui, usprkos tome to su vulgarno velike,
hvataju samo djelie:
"ozbiljna, ozbiljna depresija" i "manifestira se kao agresija, to nije
64

neobino kod gerijatrijskih pacijenata."

"Znajte da nisam gluh!" viem s kreveta. "Samo star!"
Doktorica Rashid se navirila u sobu i uhvatila sestru za lakat.
Otile su niz hodnik i izvan dosega mojih uiju.
***
Te veeri nova tableta mi se pojavljuje u papirnatoj ai. Ve sam
tablete drao na dlanu, kad sam je primijetio.
"to je ovo?" pitam, gurkajui tabletu. Okrenuo sam je na drugu
stranu i prouavam je.
"Koje?" pita sestra.
"Ovo", kaem i pokaem joj tabletu. "Ova ovdje. Nova je."
"To je Elavil."
"Za to je?"
"Pomoi e vam da se bolje osjeate."
"Za to je?" ponavljam.
Ne odgovara. Podiem pogled prema njoj. Oi nam se sretnu.
"Za depresiju", kae ona konano.
"Neu je uzeti."
"Gospodine Jankowski..."
"Nisam u depresiji."
"Doktorica Rashid ju je propisala. Ta e vam tableta..."
"Hoete me drogirati. Hoete me pretvoriti u ovcu koja e jesti ele.
Kaem vam da je neu progutati."
"Gospodine Jankowski, moram se pobrinuti za jo dvanaest drugih
pacijenata. Molim vas, popijte svoje tablete."
"Mislio sam da smo stanovnici doma."
Svaka od zategnutih crta lica joj se ukoila.
"Druge u uzeti, ali ne i ovu", kaem i bacam tabletu iz ruke. Leti
kroz zrak i pada na pod. Ostale ubacujem u usta. "Gdje mi je voda?"
pitam, a rijei su mi nerazgovijetne jer pokuavam sve tablete zadrati
na sredini jezika.
Dodaje mi plastinu au, podie tabletu s poda i odlazi u moju
kupaonicu. ujem je kako puta vodu u toaletu. Zatim se vraa.
"Gospodine Jankowski. Donijet u vam drugi Elavil, a ako ga neete
uzeti, pozvat u doktoricu Rashid i ona e vam umjesto toga propisati
injekcije. Ovako ili onako, ali uzet ete Elavil. Na koji nain e to biti,
ovisi o vama."
Kad je donijela tabletu, progutao sam je. etvrt sata poslije dobivam
65

i injekciju - ne Elavila nego neega drugog, ali to ipak nije fer, jer sam
popio prokletu tabletu. Za nekoliko minuta postao sam ovca koja jede
ele. Pa, u svakom sluaju ovca. Ali dok se podsjeam na incident koji me
uvalio u ovu nesreu, shvaam da, kad bi mi sad netko donio grudasti
ele i rekao mi da ga pojedem, posluao bih ga.
to su mi to uinili?
vrsto se drim svoje ljutnje svakim gramom ljudskosti koji mi je
ostao u potroenom tijelu, ali nema koristi. Klie mi iz ruku, kao val na
morskoj obali kad se povlai. Razmiljam o toj tunoj injenici i shvaam
da mi glavom krui crna tmina sna. Ve je neko vrijeme tu, eka svoj
trenutak i sa svakim se okretajem pribliava sve vie. Odustajem od
bijesa, to je u ovom trenutku jo samo formalnost, i u mislima biljeim
odluku da se ujutro moram opet naljutiti. Tada se preputam, jer protiv
toga se zapravo ne moete boriti.

66

67

6
Vlak stenje, opirui se sve veem otporu zranih konica. Nakon
nekoliko minuta i posljednjeg razvuenog zviduka, velika eljezna zvijer
zaustavlja se uz drhtaj i ispuhuje.
Kinko odbacuje deku i ustaje. Nije vii od metar i dvadeset
centimetara, ako ima i toliko. Protee se, zijeva, cmae usnama, a onda
se ee po glavi, pazusima i testisima. Kujica mu plee oko nogu i bijesno
mae batrljkom repa.
"Doi, Queenie", kae on i podigne je u naruje. "Hoe van? Queenie
bi van?" Ljubi je posred smee-bijele glave i prolazi prostorijom.
Promatram ga sa svoje zguvane deke u kutu.
"Kinko?" zovnem ga.
Da nije estoko zalupio vratima, pomislio bih da me nije uo.
Sad smo na sporednom kolosijeku iza Leteeg odreda, koji je oito
ovdje ve nekoliko sati. Grad od atora je podignut, na ushit gomile
graana koji stoje naokolo i gledaju. Djeca su se poredala i sjede na
krovu Leteeg odreda, promatrajui teren blistavih oiju. Njihovi su se
roditelji okupili ispod, dre za ruku mlau djecu i upiru prste u razliite
udesne stvari koje se pojavljuju pred njima.
Radnici iz glavne kompozicije silaze iz spavaih kola, pale cigarete i
kreu prema kuhinji. Njezina plavo-naranasta zastava ve lepra, a
bojler pokraj nje podriguje parom i veselo daje na znanje da se unutra
dorukuje.
Izvoai se pojavljuju iz spavaih kola koja su na repu vlaka i oito
su bolje kvalitete. Hijerarhija je jasna: to ste vie otraga, to imate
impresivnije spavaonice. I Ujak Al silazi iz vagona, koji je tik do onog
zadnjeg namijenjenog eljezniarima. Ne mogu, a da ne primijetim da
smo Kinko i ja jedini putnici neposredno uz lokomotivu.
"Jacobe!"
Okrenem se. August mi prilazi velikim koracima, u istoj koulji i
svjee obrijan. Zaglaena kosa pokazuje nedavni prolaz zubaca elja.
"Kako se jutros osjeamo, djeae?" pita.
"Dobro", kaem. "Malo umorno."
"Je li ti onaj mali trol pravio neprilike?"
"Nije", kaem. "Bilo je u redu."
68

"Dobro, dobro." Stisnuo je dlanove jedan o drugi. "Hoemo li sada

pogledati onog konja? Ne bih rekao da je neto ozbiljno. Marlena ih je
uasno razmazila. Ah, evo male dame. Doi ovamo, draga", pozove je on
vedrim glasom. "elim da upozna Jacoba. On je tvoj oboavatelj."
Osjeam kako mi lice oblijeva rumenilo.
Prila je i stala uz njega. Smjeka mi se dok se August okree prema
vagonu s konjima.
"Zadovoljstvo mi je upoznati se s tobom", kae ona i isprui ruku.
Izbliza jo uvijek neobino slii Catherine - ima delikatne crte lica, kao
porculan blijedu put s neto pjegica na nosu, blistave plave oi i kosu tek
toliko tamnu da ne moe proi kao plavua.
"Zadovoljstvo je moje", kaem, bolno svjestan da se nisam obrijao
dva dana, da mi se odjea skorjela od konjskog izmeta i da to nije jedini
neugodan miris koji isputa moje tijelo.
Blago je nakrivila glavu.
"Reci, zar te nisam juer vidjela? U menaeriji?"
"Ne bih rekao", govorim, instinktivno laui.
"To si svakako bio ti. Neposredno prije predstave. Kad se naglo
zatvorio kavez s impanzama."
Pogledam Augusta, ali on je jo okrenut na drugu stranu. Ona slijedi
moj pogled i ini se da razumije.
"Nisi iz Bostona, zar ne?" upita me tiho.
"Ne. Nikad nisam bio tamo."
"Hm", kae. "Nekako mi izgleda poznato. No, dobro", nastavlja
veselo. "Auggie kae da si veterinar." Na zvuk svojeg imena, August se
naglo okrene.
"Nisam", kaem. "Mislim, ne ba pravi."
"Skroman je", kae August. "Pete! Hej, Pete!"
Skupina mukaraca stoji pred vratima vagona s konjima i podiu
rampu s ve ugraenim stranicama. Jedan visoki i tamnokosi se
okrenuo.
"Da, efe?" pita.
"Neka ostali istovare i dovedu nam Srebrnu Zvijezdu."
"Odmah."
Nakon jedanaest konja - pet bijelih i est crnih - Pete se jo jedanput
popne u vagon. Trenutak poslije izlazi.
"Srebrna Zvijezda se ne eli maknuti, efe."
"Natjeraj ga", kae August.
69

"O, ne, nee", ree Marlena i mrko pogleda Augusta. Odmarirala je

do rampe, popela se i nestala u vagonu.
August i ja ekamo vani, sluamo njezino usrdno preklinjanje i
pucketanje jezikom. Nakon nekoliko minuta pojavljuje se na vratima s
arapskim konjem srebrne grive. Ona koraa ispred njega, pucketa
jezikom i mrmlja. On podigne glavu i povue se natrag. Na kraju je ipak
slijedi niz rampu, a glava mu se nisko njie sa svakim korakom. Pri dnu
se toliko snano povukao natrake da je gotovo sjeo na zadnje noge.
"Isuse, Marlena - mislio sam da si rekla kako se osjea samo malo
loe", ree August.
Marlena je blijeda.
"Juer je bilo tako. Nije mu uope bilo ovako loe. Nekoliko dana je
malo epao, ali nita slino ovome."
Pucnula je jezikom i povukla ga dok konj nije konano zakoraio na
ljunak. Stoji zgrbljenili lea, a svu je teinu, koliko je mogao, prebacio
na stranje noge. Srce mi se stisnulo. To je klasian stav hodanja-pojajima.
"to misli u emu je problem?" upita August.
"Daj mi minutu", kaem, iako sam ve siguran devedeset devet
posto. "Imate li klijeta za kopita?"
"Ne. Ali imaju ih u kovanici. Hoe da poaljem Petea?"
"Ne jo. Moda mi nee trebati."
unuo sam uz lijevo rame konja i proao mu rukom po nozi, od
ramena do putita. Nije se trgnuo. Zatim sam poloio ruku na prednji dio
kopita. Isijava toplinu. Stavljam palac i kaiprst na stranji dio putita.
Arterijski puls mu snano udara.
"Prokletstvo", kaem.
"to je?" pita Marlena.
Uspravljam se i poseem za nogom Srebrne Zvijezde. On je dri
vrsto na zemlji.
"Hajde, mome", kaem, vukui mu nogu.
Na kraju ju je dignuo. Taban je kvrgav i taman, s crvenom crtom oko
ruba. Odmah sam ga spustio.
"Ovaj konj ima laminitis", kaem.
"O, moj Boe", ree Marlena i pritisne rukom usta.
"to?" pita August. "to ima?"
"Laminitis", kaem. "To je upala vezivnog tkiva izmeu kopita i
tree falange, koja se zarotirala prema tabanu."
70

"Na engleskom, molim te. Je li loe?"

Pogledam Marlenu, koja jo dri ruku na ustima.
"Da", kaem.
"Moe li ga izlijeiti?"
"Moemo mu dati debelu mekanu podlogu i pokuati ga sprijeiti da
stoji. Neka jede samo sijeno, nikakve itarice. I ne smije nastupati."
"Ali moe li ga izlijeiti?"
Oklijevam i brzo pogledavam Marlenu.
"Vjerojatno ne."
August zuri u Srebrnu Zvijezdu i ispuhuje zrak kroz nadute obraze.
"Vidi, vidi, vidi!" zatutnji iza nas glas koji niste mogli ne prepoznati.
"Nije li to na novi doktor za ivotinje!"
Ujak Al doeta do nas u crno-bijelim kariranim hlaama i grimiznom
prsluku. Ima tap za hodanje sa srebrnom glavom, kojim ekstravagantno
mae sa svakim korakom. Iza njega ide aica ljudi.
"I to kae na medicinar? Jesi li sredio konja?" pita on prpono i
zaustavlja se preda mnom.
"Nisam ba", kaem.
"Zato ne?"
"Konj navodno ima laminitis", kae August.
"to ima?" pita Ujak Al.
"Radi se o kopitu."
Ujak Al se sagne i naviri prema kopitima Srebrne Zvijezde.
"Meni izgledaju dobro."
"Ali nisu", kaem.
Okrene se prema meni.
"I to predlae da uinimo u vezi s tim?"
"Stavimo ga u boks da se odmara i ne smijemo ga hraniti itaricama.
Osim toga, ne moemo mnogo uiniti."
"Odmor u boksu ne dolazi u obzir. On je vodei konj u toki bez
jahaa."
"Ako ovaj konj nastavi raditi, trea kopitna kost e mu se zarotirati i
probiti taban, a onda ete ga izgubiti", kaem potpuno neuvijeno.
Ujak Al zatrepe. Pogledao je Marlenu.
"Koliko e dugo biti izvan stroja?"
Malo ekam i paljivo biram sljedee rijei.
"Vjerojatno zauvijek."
"Prokletstva mu!" povie on i zabije tap u zemlju. "Gdje u, dovraga,
71

nai drugog konja usred sezone?" Okree se i gleda svoje pratitelje.

Slijeu ramenima, mumljaju i skreu pogled u stranu.
"Beskorisna kopilad. Zato vas uope drim? U redu, ti..." Pokazao je
tapom na mene. "Primljen si. Sredi tog konja. Devet dolara na tjedan.
Odgovara Augustu. Ako izgubi ovog konja, leti odavde. Zapravo, na
prvi znak problema, leti odavde." Priao je Marleni i potapao je po
ramenu. "Nemoj, nemoj, draga", kae joj ljubazno. "Nemoj se uzrujavati.
Jacob e se dobro pobrinuti za njega. Auguste, molim te, otii i donesi
ovoj djevojci doruak. Moramo krenuti dalje."
August je naglo okrenuo glavu.
"to misli time 'moramo krenuti dalje'?"
"Sputamo atore", ree Ujak Al i neodluno mahne rukom. "Put pod
noge."
"K vragu, o emu govori? Tek smo stigli. Jo se razmjetamo!"
"Promjena plana, Auguste. Promjena plana."
Ujak Al se udaljio sa svojom pratnjom. August gleda za njima irom
otvorenih usta.
***
U kuhinji se uvijek puno ogovara.
Ispred pirjanog krumpira:
"Cirkus Carson Brothers uhvaen je kako vara kod uzvraanja
novca. Spalili su nam teren."
"Ha", frknuo je netko drugi. "To je obino na zadatak."
Ispred kajgane:
"uli su da sa sobom vozimo alkohol. Bit e racija."
"Svakako da e biti racija", stie odgovor. "Ali zbog muf-atora, ne
zbog pia."
Ispred zobene kae:
"Ujak Al je prole godine zakinuo erifa prilikom zakupa terena.
Policajci kau da imamo dva sata prije nego to nas najure odavde."
Ezra je u istom poloaju kao i juer, s prekrienim rukama i bradom
pritisnutom na prsa. I uope ne obraa pozornost na mene.
"Budi pozdravljen, veliki prijatelju", kae August, a ja idem ravno
prema platnenoj razdjelnici. "to si umislio, kamo si krenuo?"
"Na drugu stranu."
"Glupost", ree on. "Ti si cirkuski veterinar. Doi sa mnom. Iako
moram rei da sam u iskuenju da te poaljem tamo prijeko, samo da
ujem to govore."
72

Slijedim Augusta i Marlenu do jednog od lijepo postavljenih stolova.

Nedaleko sjedi Kinko sa tri druga patuljka i Queenie pokraj nogu. Ona
gleda s nadom u oima, a jezik joj visi postrance. Kinko ignorira nju i sve
ostale za stolom. Zuri ravno u mene, a eljust mu se smrknuto mie s
jedne strane na drugu.
"Jedi, draga", kae August i gurne zdjelicu eera prema Marleninoj
zobenoj kai. "Nema se smisla uzrujavati. Imamo ovdje takorei pravog
veterinara."
Zinem da se usprotivim, ali onda zatvorim usta.
Prilazi nam sitna plavua.
"Marlena! Zlato! Nikad nee pogoditi sto sam ula!"
"Bok, Lottie", kae Marlena. "Nemam pojma. to ima novo?"
Lottie sklizne na klupu pokraj Marlene i ne prestaje priati. Gotovo
ne zastaje ni da bi udahnula. Trapezistica je i ima senzacionalne vijesti
iz pouzdanog izvora - njezin asistent je uo Ujaka Ala i ovjeka iz
prethodnice kako ljutitim glasom razgovaraju pokraj velikog atora. Nije
prolo dugo i puno se ljudi okupilo oko naeg stola, a od Lottie i mrvica
informacija koje je dodala njezina publika, sastavio sam priu koja je
gotovo kratki teaj o prolosti Alana J. Bunkela i Cirkusa brae Benzini najspektakularnije predstave na Zemlji.
Ujak Al je kobac, leinar, strvinar. Prije petnaest godina bio je
upravitelj obinog malog cirkusa, s otrcanom skupinom izvoaa
oboljelih od pelagre, koje su od grada do grada vukli bijedni konji trulih
kopita.
U kolovozu 1928., nevezano uz dogaaje na Wall Streetu, raspao se
Cirkus brae Benzini - najspektakularnija predstava na Zemlji.
Jednostavno su ostali bez novca i nisu mogli stii do sljedeeg grada, a
kamoli do svojeg zimovalita. Glavni upravitelj sjeo je u prvi vlak koji je
naputao grad i ostavio sve za sobom - ljude, opremu i ivotinje.
Ujak Al je imao sreu to se nalazio u blizini i uspio je vrlo jeftino
nabaviti spavaa kola i dva plato-vagona od eljeznikih slubenika, koji
su jedva doekali da im oslobodi sporedni kolosijek. Ona dva platovagona lako su primila njegovih nekoliko klimavih drvenih kola, a kako
su eljezniki vagoni ve bili ukraeni natpisom
CIRKUS BRAE BENZINI
NAJSPEKTAKULARNIJA PREDSTAVA NA ZEMLJI,
Alan Bunkel je zadrao to ime i slubeno je pristupio cirkusima koji
putuju eljeznicom.

73

Kad je dolo do kraha burze, vei cirkusi su poeli propadati i Ujak

Al je jedva vjerovao svojoj srei. Poelo je s Braom Gentry i Buckom
Jonesom 1929. Sljedea godina znaila je kraj za Brau Cole, Brau
Christy i monog Johna Robinsona. A svaki put kad bi neki cirkus
zatvorio vrata, pojavio bi se Ujak Al i pokupio ostatke: nekoliko
eljeznikih vagona, aicu ostavljenih izvoaa, tigra ili devu. Imao je
svoje skaute posvuda - onoga trenutka kad bi vei cirkus poeo
pokazivati znakove nevolje, Ujak Al bi dobio telegram i odjurio na mjesto
dogaaja.
Udebljao se na njihovim leinama. U Minneapolisu je naao est
paradnih cirkuskih kola i bezubog lava. U Ohiju, gutaa maeva i platovagon. U Des Moinesu, ator za presvlaenje, vodenog konja s kolima, te
Ljupku Lucindu. U Portlandu, osamnaest vunih konja, dvije zebre i
kovanicu. U Seattleu, dva eljeznika vagona za spavanje i pravu
nakazu - bradatu enu - to ga je usreilo, jer ono to Ujak Al eli iznad
svega, o emu Ujak Al nou sanja, su nakaze. Ne umjetne nakaze: ne
mukarci tetovirani od glave do pete, ne ene koje na zapovijed gutaju i
povraaju novanike i arulje, ne djevojke s mahovinom umjesto kose niti
mukarci koji si guraju tapove u sinusne upljine. Ujak Al udi za
pravim nakazama. Za roenim nakazama. I to je razlog zato skreemo s
puta i idemo u Joliet.
Upravo je propao Cirkus brae Fox i Ujak Al je oduevljen jer je kod
njih radio svjetski poznat Charles Mansfield-Livingston, zgodan i
dotjeran mukarac koji na prsnom kou ima parazitskog blizanca. Zove
ga Chaz. Izgleda kao dijete, ija je glava zakopana medu Charlesovim
rebrima. Charles ga odijeva u mala odijela, s crnim lakiranim cipelama
na nogama, a kad hoda, Charles dri njegove minijaturne ruke u
svojima. Pria se da Chazov mali penis ak moe postii erekciju.
Ujak Al oajniki eli stii tamo prije nego to mu netko drugi
ukrade Charlesa. Pa i usprkos tome to su nai plakati posvuda u
Saratoga Springsu, usprkos injenici da smo trebali ostati dva dana i da
je na buduu lokaciju cirkusa narueno 2.200 komada kruha, 53
kilograma maslaca, 4.320 komada jaja, 713 kilograma mesa, 11 baava
kiselog zelja, 48 kilograma eera, 24 sanduka narani, 24 kilograma
masti, 545 kilograma povra i 212 limenki kave; usprkos tonama sijena,
repe, cikle i ostale hrane za ivotinje koja je nagomilana iza atora s
menaerijom; usprkos stotinama ljudi iz grada koji su se upravo sada
okupili na rubu cirkuskog terena, najprije zbog uzbuenja, pa zbog
74

uenja, a sad i zbog rastueg bijesa; usprkos svemu tome, pakiramo se i

kreemo dalje.
Kuhara samo to nije pogodila kap. ovjek iz prethodnice prijeti
otkazom. Glavni konjuar je bijesan i nimalo se ne obazire na poslom
pretrpane ljude iz Leteeg odreda.
Svi prisutni ve su iskusili takvo to. Uglavnom se brinu to nee
biti dovoljno nahranjeni tijekom trodnevnog puta do Jolieta. Kuhari iz
kuhinje daju sve od sebe, urno dovlaei hranu, najvie koliko mogu
donijeti na leima do vlaka i obeavaju da e prvom prilikom podijeliti
dukije, oito tako zovu neku vrstu lunch-paketa.
Kad je August saznao da je pred nama trodnevno putovanje, poeo je
sono psovati, zatim koraati gore-dolje i proklinjati Ujaka Ala i
izvikivati zapovijedi nama ostalima. Dok nosimo hranu za ivotinje
natrag u vlak, August odlazi s namjerom da kuharova pomonika pokua
nagovoriti - a bude li potrebno i podmititi - da mu dodijeli neto hrane za
ljude.
Dijamantni Joe i ja nosimo vjedra s iznutricama od stranje strane
menaerije prema glavnoj kompoziciji vlaka. Iznutrice su bile iz lokalnih
klaonica i odvratne - smrdjele su, bile su krvave i pougljenjene. Ostavili
smo vjedra tik do unutranje strane vrata stonih vagona. Njihovi
stanari - deve, zebre i ostali preivai - ritaju se, nemirni su i bune se na
sve mogue naine, ali morat e putovati s tim mesom, jer ga nemamo
kamo staviti. Velike make putuju na plato-vagonima u svojim
izlobenim kavezima.
Kad smo zavrili, otiao sam potraiti Augusta. Iza kuhinje je i slae
u take razne sitnice koje je uspio izmoliti od kuhara.
"Moe se rei da smo sve utovarili", kaem. "Trebamo li se pobrinuti
za vodu?"
"Isperite i napunite vjedra. Vagon s vodom je pun, ali nee trajati tri
dana. Morat emo stati negdje usput. Ujak Al je moda ilavo staro
magare, ali nije glup. Nee dovesti ivotinje u opasnost. Bez ivotinja
nema cirkusa. Je li sve meso ukrcano?"
"Onoliko koliko je stalo."
"Meso ima prioritet. Ako trebate baciti sijeno, da biste napravili vie
mjesta, uinite to. Make vrijede vie od preivaa."
"Ne stane nam vie ni igla. Osim ako Kinko i ja neemo spavati
negdje drugdje, vie nema slobodnog mjesta."
August je zastao i potapkao napuene usne.
75

"Ne", ree konano. "Marlena nikad ne bi pristala na meso u vagonu

s konjima."
Sad barem znam gdje mi je mjesto. Daleko ispod maaka.
Voda na dnu vjedara za konje je mutna i u njoj pluta zob. No to je
svejedno voda pa nosim vjedra van, skidam koulju i preostalu vodu
izlijevam preko glave, ruku i prsa.
"ini ti se da nisi dovoljno svje, doktore?" pita August.
Prignut sam dok mi voda kaplje iz kose. Briem oi i uspravljam se.
"Oprosti. Nisam vidio nikakvu drugu vodu koju bih mogao
iskoristiti, a ovu sam ionako mislio baciti."
"Da, da, potpuno je u redu. Ne moemo oekivati od veterinara da
ivi kao radnik, zar ne? Rei u ti neto, Jacobe. Sad je malo kasno, ali
kad stignemo u Joliet sredit u da pone dobivati svoju vodu. Izvoai i
direktori dobivaju po dva vjedra; moe i vie ako si spreman podmazati
dlan vodonoscu", kae on, trljajui palac i prste. "Takoer u te upoznati
s Ponedjeljkom, tako da dobiva istu odjeu."
"S Ponedjeljkom?"
"Jacobe, kojeg je dana u tjednu tvoja majka prala rublje?"
Gledam ga.
"Svakako ne eli rei da..."
"Sve ono oprano rublje na uetima. Bila bi teta da ga pustimo da
propadne."
"Ali..."
"Nita se ti ne brini, Jacobe. Ako ne eli znati odgovor, ne postavljaj
pitanje. I ne peri se tom splainom. Poi sa mnom."
Vodi me natrag preko cirkuskog terena do jednog od tri preostala
atora. Unutra je na stotine vjedara, poredanih u dva reda ispred
kovega i stalaka za odjeu, a na njima su bojom ispisana imena ili
inicijali. Napola razodjeveni mukarci koriste se tim vjedrima za pranje i
brijanje.
"Evo", ree on i pokae mi na dva vjedra. "Uzmi ova."
"Ali to je s Walterom?" pitam, itajui ime na njima.
"O, znam ja Waltera. Razumjet e. Ima britvu?"
"Ne."
"Imam ih nekoliko tamo", kae on i pokae na drugi kraj atora.
"Skroz dolje. Oznaene su mojim imenom. Ipak, pouri se - mislim da
emo krenuti za pola sata."
"Hvala", kaem.
76

"Nije vrijedno spomena", ree on. "Ostavit u ti koulju u vagonu za

konje."
Kad sam se vratio u vagon, Srebrna Zvijezda je u udaljenom kraju
vagona uza zid, u slami do koljena. Oi su mu staklene, a srce ubrzano
tue.
Ostali su konji jo vani, pa sada prvi put mogu dobro razgledati
prostor. Vagon ima esnaest stajaih boksova. Kad se konj uvede, sa
svake je strane ograen paravanima, koji se onda premjetaju za svakog
novog konja. Da vagon nije bio prilagoen za tajanstvene i nestale koze,
u njemu bi bilo mjesta za trideset dva konja.
Nalazim istu bijelu koulju poloenu preko jednog kraja Kinkova
kreveta. Skidam prljavu i bacam je na konjsku deku u kutu. Prije nego
to sam odjenuo novu, prinosim je nosu i uivam u mirisu sapuna za
rublje.
Dok je zakopavam, za oko mi zapnu Kinkove knjige. Posloene su
na drvenom sanduku pokraj petrolejke. Uvlaim koulju u hlae, sjedam
na krevet i uzimam knjigu s vrha.
Cjelokupna Shakespeareova djela. Ispod je zbirka Wordsworthovih
pjesama, Biblija i knjiga drama Oscara Wildea. Nekoliko malih stripova
skriveno je unutar prednjih korica Shakespearea. Odmah ih
prepoznajem. Pornografski stripovi od osam stranica.
Otvaram jedan. Loe nacrtana Olive Oyl lei na krevetu rairenih
nogu, a na sebi nema nita osim cipela. Rairila se prstima. U baloniu
koji otkriva njezine misli, pojavljuje se Popeye s velikom erekcijom koja
mu dopire do brade. Wimpy, s podjednako golemom erekcijom, naviruje
se kroz prozor.
"Dovraga, to to radi?"
Isputam strip iz ruke, a onda se brzo saginjem da ga podignem.
"Prokletstva mu, ostavi to!" vikne Kinko, jurne naprijed i istrgne mi
strip iz ruke. "I mii se, dovraga, s mojeg kreveta!"
Skoio sam i ustao.
"Sluaj me, frajeru", ree on i isprui ruku da bi me prstom ubo u
prsa. "Nisam jako oduevljen to moram spavati s tobom, ali oito je da
ne mogu birati. Ali bolje ti je da vjeruje da u znati to treba uiniti ako
mi bude kopao po stvarima."
Neobrijan je, plave oi mu plamte na licu crvenom kao cikla.
"Ima pravo", promucao sam. "Oprosti. Nisam trebao dirati tvoje
stvari."
77

"Sluaj, blesonjo. Dobro mi je ilo ovdje dok se ti nisi pojavio. Osim

toga, danas sam loe raspoloen. Neki mi je seronja potroio vodu, pa ti
je bolje da mi se mie s puta. Moda sam nizak, ali nemoj misliti da te
ne mogu prebiti."
Oi su mi se same rairile. Pribrao sam se, ali ne dovoljno brzo.
Njegove su se oi suzile kao prorezi. Pogledom prelazi preko koulje i
mojeg isto obrijanog lica. Odbacio je pornografski strip na krevet.
"Ah, prokletstvo. to jo misli napraviti?"
"ao mi je. Kunem se Bogom, nisam znao da je tvoja. August je
rekao da je mogu uzeti."
"Je li ti rekao da mi moe i kopati po stvarima?"
utim, posramljen.
"Nije."
Skupio je knjige i gurnuo ih u sanduk.
"Kinko - Walter - ao mi je."
"Za tebe sam Kinko, frajeru. Samo me prijatelji zovu Walter."
Odlazim u kut i sputam se na svoju konjsku deku. Kinko je
pomogao Queenie da se popne na krevet i legao pokraj nje. Tako
usredotoeno zuri u strop da gotovo oekujem da e se gore poeti dimiti.
Nije prolo dugo i vlak je krenuo. Nekoliko desetaka bijesnih
mukaraca tre neko vrijeme za nama, mau vilama i bejzbolskim
palicama, iako je to uglavnom zato da bi imali to priati poslije za
veerom. Da su zaista eljeli tunjavu, bilo je dovoljno vremena prije
nego to smo krenuli.
Ne mogu rei da ih ne razumijem - njihove ene i djeca danima su se
radovali dolasku cirkusa, a i oni sami su vjerojatno s radou oekivali
drugu vrstu razonode o kojoj se prialo da je dostupna na stranjoj strani
cirkuskog terena. A sada, umjesto da uivaju u arima velianstvene
Barbare, morat e se zadovoljiti sa svojim pornografskim stripovima od
osam stranica. Shvaam zato se mukarac moe razbjesnjeti.
Kinko i ja vozimo se u neprijateljskoj tiini dok vlak sve vie
ubrzava. On lei na poljskom krevetu i ita. Queenie odmara glavu na
njegovim arapama. Uglavnom spava, ali kad god je budna, promatra
me. Sjedim na konjskoj deki, umoran do boli, ali opet ne toliko umoran
da legnem i prepustim se na milost i nemilost gamadi i plijesni.
Kad sam zakljuio da je vrijeme veere, ustao sam i protegnuo se.
Kinko je brzo podigao oi s knjige, ali je odmah nastavio dalje itati.
Izaao sam van do konja, pa stojim i gledam njihova naizmjenino
78

crna i bijela lea. Kad smo ih ukrcavali, pomaknuli smo ih tako da je

Srebrna Zvijezda dobio prostor od etiri boksa. Iako su ostali konji sad u
nepoznatim pregracima, ini se da ih to ne uznemirava, vjerojatno zato
to smo ih ukrcali istim redoslijedom. Imena koja su urezana u grede ne
odgovaraju ivotinji u boksu, ali ja mogu pridruiti imena pravim
vlasnicima. etvrti konj po redu je Blackie. Pitam se je li mu osobnost
imalo slina njegovu ljudskom imenjaku.
Ne vidim Srebrnu Zvijezdu, to znai da je legao. To je i dobro i loe:
dobro, jer je maknuo teinu tijela s nogu, a loe zato to to znai da trpi
toliki bol da ne moe stajati. Zbog naina na koji su boksovi sloeni, ne
mogu ga pregledati sve dok ne stanemo i ne iskrcamo ostale konje.
Sjedim nasuprot otvorenim vratima vagona i promatram krajolik
koji prolazi sve dok ne padne mrak. Na kraju, kliznem u leei poloaj i
zaspim.
ini mi se da je prolo tek nekoliko minuta, a konice vlaka ve su
poele kripati. Gotovo istog trena otvaraju se vrata kozjeg odjeljka, a
Kinko i Queenie izlaze u grubi hodnik. Kinko se jednim ramenom
naslonio na zid, ruke je zabio duboko u depove i studiozno me ignorira.
Kad smo se konano zaustavili, skae na zemlju, okree se i dvaput
zapljee. Queenie mu skoi u naruje i nestaju.
Ustao sam i navirio se kroz otvorena vrata.
Na sporednom smo kolosijeku usred niega. Nae druge dvije
kompozicije takoer su stale, razvuene na tranicama ispred nas, u
razmaku od sedamsto metara.
U ranom jutarnjem svjetlu vidim kako ljudi silaze s vlaka. Izvoai
se mrzovoljno rasteu i okupljaju u skupine da razgovaraju i pue dok
radnici sputaju rampe i istovaruju ivotinje.
Za nekoliko minuta pojavljuje se August sa svojim ljudima.
"Joe, ti se pozabavi s majmunima", kae August. "Pete, Otis,
istovarite preivae i napojite ih, Idite na potok. Sledimo vodu."
"Ali nemojte iskrcati Srebrnu Zvijezdu", kaem.
Nastala je duga tiina. Mukarci najprije gledaju mene pa Augusta,
iji je pogled elino hladan.
"Da", ree on konano. "Tako je. Nemojte iskrcati Srebrnu Zvijezdu."
Okrenuo se i odlazi. Drugi me mukarci gledaju irom otvorenih
oiju. Potrim malo da stignem Augusta.
"ao mi je", kaem, hvatajui korak s njime. "Nisam mislio davati
zapovijedi."
79

Zaustavio se ispred vagona s devama i povukao vrata da ih otvori.

Pozdravilo nas je gunanje i nezadovoljstvo nervoznih dromedara.
"U redu je, djeae", kae August veselo i doda mi vjedro s mesom.
"Moe mi pomoi nahraniti make." Hvatam tanku metalnu ruku
vjedra. Iz nje se dignuo roj bijesnih muha.
"O, moj Boe", kaem. Sputam vjedro na pod i okrenem se da
povratim. Briem suze iz oiju, dok mi se eludac i dalje die. "Auguste,
ne moemo ih tim hraniti."
"Zato ne?"
"Pokvareno je."
Nema odgovora. Okrenem se i vidim da je August pokraj mene
ostavio i drugo vjedro i otiao. Marira uz prugu nosei druga dva vjedra.
Zgrabim svoja i pourim za njim.
"Ovo je trulo. Make to sigurno nee jesti", nastavljam.
"Nadajmo se da hoe. Inae u morati donijeti neke teke odluke."
"Ha?"
"Jo smo jako daleko od Jolieta, a, naalost, nemamo vie ni koza."
Previe sam zgranut da bih odgovorio.
Kad smo stigli do druge kompozicije vlaka, August skoi na platovagon i otvori stranice dvaju kaveza s makama. Otkljuao je lokote i
ostavio ih da vise na vratima, a onda je skoio dolje na ljunak.
"Hajde", kae mi i potape me po leima.
"to?"
"Svaka dobije jedno vjedro. Kreni", pouruje me.
Neodluno se penjem na plato-vagon. Sve smrdi po majem urinu.
August mi dodaje vjedra s mesom, jedno po jedno. Stavljam ih na drvene
daske vagona i pokuavam ne disati.
Maji kavezi imaju po dva dijela: meni slijeva je par lavova. S desne
strane su tigar i pantera. Sve etiri make su goleme. Diu glave i njue,
a brkovi im se trzaju.
"Pa, kreni ve jednom", ree August.
"to da radim? Da otvorim vrata i bacim im to unutra?"
"Osim ako se ne moe neeg boljeg dosjetiti."
Tigar ustaje, sa svojih dvjesto sedamdeset kilograma, sjajne crne,
naranaste i bijele dlake. Glava mu je velika, brkovi dugaki. Prilazi
vratima, okree se i odlazi. Vraa se, rei i apom zamahuje po bravi.
Lokot zatropoe po ipkama.
"Moe poeti s Rexom", kae August i pokae rukom na lavove, koji
80

takoer koraaju. "On ti je onaj lijevi."

Rex je znatno manji od tigra, sa zalijepljenim dijelovima grive i
rebrima koja mu se vide ispod dlake bez sjaja. Ohrabrio sam se i uzeo
vjedro.
"ekaj", kae August i pokae na drugo vjedro. "Ne to. Ovo."
Ne vidim nikakvu razliku, ali kako sam ve zakljuio da ne valja
proturjeiti Augustu, posluam ga.
Kad je lav vidio da dolazim, nasrnuo je na vrata. Sledio sam se.
"to je,Jacobe?"
Okrenuo sam se. Augustovo lice blista.
"Ne boji se valjda Rexa?" pita me. "On je samo mala mica maca."
Rex je zastao da bi oeao svoje ugavo krzno o reetke prednjeg
dijela kaveza.
Drhtavim prstima skidam lokot i poloim ga do svojih nogu. Zatim
podiem vjedro i ekam. Kad se Rex okrenuo od vrata, otvaram ih. Prije
nego to sam stigao istresli meso, njegova golema eljust zgrabila me za
ruku. Zavritao sam. Vjedro je palo na pod, a nasjeckane iznutrice
razletjele se na sve strane. Maka je pustila moju ruku i navalila na
meso.
Zalupio sam vratima i drao ih zatvorena koljenom dok sam
provjeravao imam li jo ruku. Imam. Sklizava je od sline i tako crvena
kao da sam je uronio u kipuu vodu, ali koa nije rastrgana. Trenutak
kasnije shvaam da se iza mene August grohotom smije. Okrenuo sam se
prema njemu.
"to, dovraga, nije u redu s tobom? Misli da je ovo smijeno?"
"Da, mislim", kae on i uope ne pokuava prikriti veselje.
"Ozbiljno si sjeban, zna to?" kaem mu i skoim s vagona, jo
jednom provjeravajui svoju cijelu ruku. Zatim sam se udaljio.
"Jacobe, ekaj", smije se August i dolazi za mnom. "Ne ljuti se. Samo
sam se malo alio s tobom."
"Kakva ala? Mogao sam izgubiti ruku!"
"Nema nijedan zub."
Zastao sam i gledam ljunak podno svojih nogu, dok polako shvaam
to je rekao. Zatim nastavljam hodati. Ovaj put, August ne ide za mnom.
Bijesan sam i idem prema potoku. Tamo kleknem pokraj dvojice
mukaraca koji napajaju zebre. Jedna se zebra preplaila, zanjitala i
zabacila prugastu njuku visoko u zrak. Mukarac koji je drao vodee
ivotinje na uetu nekoliko me puta pogledao dok se borio zadrati
81

kontrolu.
"Prokletstvo!" povikao je. "to je to? Je li to krv?"
Pogledao sam se. Sav sam poprskan krvlju od iznutrica.
"Da", kaem. "Hranio sam make."
"Dovraga, to nije u redu s tobom? Pokuava me ubiti?"
Hodam niz potok i osvrem se dok se zebra nije smirila. Zatim
unem pokraj vode da isperem krv i lavlju slinu s ruku.
Na kraju se opet vraam do druge kompozicije vlaka. Dijamantni Joe
je na plato-vagonu, pokraj kaveza s impanzom. Rukavi sive koulje su
mu podvrnuti i vide se miiave i dlakave ruke. impanza sjedi i jede
punu aku itarica pomijeanih s voem. Gleda nas sjajnim crnim oima.
"Treba pomo?" pitam.
"Ne. Mislim da sam uskoro gotov. ujem da te August nasamario sa
starim Rexom."
Podiem pogled prema njemu, spreman da se naljutim. Ali Joe se ne
smijei.
"Pazi se", kae on. "Rex ti moda nee odgristi ruku, ali Leo hoe. U
to se moe kladiti. Ne znam zato je August uope traio da to uini, jer
Clive je timaritelj maaka. Osim ako nije htio neto istaknuti." Zautio je
na trenutak, pruio ruku u kavez i dotaknuo impanzine prste, prije
nego to je zatvorio vrata. Zatim je skoio s vagona. "Sluaj, ovo u rei
samo jedanput. August je malo udan i to ne u aljivom smislu. Budi
oprezan. Ne voli da se njegov autoritet dovodi u pitanje. A ima i svoje
trenutke, ako zna to mislim."
"Mislim da znam."
"Ne, ne bih rekao. Ali znat e. Reci, jesi li ve jeo?"
"Nisam."
Pokazao je rukom niz tranice prema Leteem odredu. Uzdu pruge
postavljeni su stolovi. "Kuhari su uspjeli pripremiti doruak. Sloili su
nam i neke dukije. Pobrini se da zgrabi jednu porciju, jer to to su
ponuene znai da se vjerojatno neemo zaustavljati do veeri. Zgrabi
dok ima, uvijek tako kaem."
"Hvala ti, Joe."
"Nema na emu."
Vraam se u odjeljak s konjima, nosei svoju kutiju s dukijem, u
kojoj je sendvi od unke, jabuka i dvije boce sarsaparile. Kad sam
ugledao Marlenu kako sjedi na slami pokraj Srebrne Zvijezde, odloio
sam kutiju na pod i polako im priao.
82

Srebrna Zvijezda lei postrance, slabine mu se jako diu jer plitko i

ubrzano die. Marlena mu sjedi uz glavu, a noge je podvukla pod sebe.
"Nije mu nimalo bolje, zar ne?" pita me i die pogled prema meni.
Odmahujem glavom.
"Nije mi jasno kako se to moglo tako brzo dogoditi." Glas joj je
siuan i upalj, i pomislio sam da e vjerojatno zaplakati.
unuo sam pokraj nje.
"Ponekad se jednostavno dogodi. I to ne zato to je netko neto
uinio."
Miluje konju lice, prolazi mu prstima oko upalih obraza i ispod
brade. Zatreptao je.
"Moemo li vie ita uiniti za njega?" pita.
"Ne, osim da ga maknemo s vlaka. ak i u najboljim okolnostima,
nema mnogo toga to ovjek moe uiniti osim polei ga i moliti se."
Letimice me pogledala, a onda jo jedanput, malo paljivije, kad mi
je vidjela ruku.
"O, Boe. to ti se dogodilo?"
Pogledam dolje.
"Ah, ovo? Nije to nita."
"Ne, nije", ree ona i klekne. Prima me za podlakticu i pomie polako
da uhvati sunevo svjetlo koje prodire kroz daske. "ini se da je svjee.
Bit e to jedna vraka modrica. Boli te?" Svojom me rukom dri ispod
podlaktice, a drugom prelazi preko plave mrlje koja mi se iri ispod koe.
Dlan joj je svje i gladak, i od njega mi dlake na ruci ostaju podignute.
Zaklopio sam oi i s mukom progutao slinu.
"Ne, stvarno sam..."
Zauje se zviduk i ona pogleda prema vratima. Iskoritavam
trenutak da izvuem ruku iz njezine i ustanem.
"Dvadese-e-e-e-t minuta!" neki duboki glas vie negdje na poetku
vlaka. "Dvadese-e-e-e-t minuta do polaska!"
Joe je provirio glavom na otvorenim vratima vagona.
"Doi! Moramo ukrcati ove ivotinje! O, oprostite gospoo", ree i
podigne malo eir, pozdravljajui Marlenu. "Nisam vidio da ste ovdje."
"U redu je, Joe."
Joe nelagodno stoji na vratima i eka.
"Ali moramo to odmah obaviti", kae oajniki.
"Samo idi", ree Marlena. "Ovaj dio puta vozit u se sa Srebrnom
Zvijezdom."
83

"Ne moete to uiniti", kaem brzo.

Pogledala me. Vrat joj je izduen i blijed.
"Zato ne?"
"Zato to ete, kad ukrcamo ostale konje, biti ovdje zarobljeni."
"Pa, to?"
"to ako se neto dogodi?"
"Nita se nee dogoditi. A ako se i dogodi, popet u se preko njih."
Namjestila se u slami i podvila noge ispod sebe.
"Ne znam", kaem sa sumnjom. Ali Marlena gleda u Srebrnu
Zvijezdu s takvim izrazom lica da je jasno kako se nema namjeru
pomaknuti.
Gledam Joea, koji podie ruke u gesti ogorenja i poputanja.
Jo jednom, posljednji put, pogledam Marlenu, prebacim paravan
boksa na drugo mjesto i idem pomoi utovariti ostale konje.
Dijamantni Joe je imao pravo o dugoj etapi puta. Zastajemo tek u
predveerje.
Kinko i ja nismo izmijenili ni rije otkad smo krenuli iz Saratoga
Springsa. Oito je da me mrzi. Ne krivim ga - August je to tako
namjestio, iako mislim da ne bi koristilo kad bih to pokuao objasniti
Kinku.
Ostajem vani s konjima, tako da mu ostavljam malo privatnosti. A
osim toga, jo sam nervozan zbog pomisli da je Marlena zarobljena na
kraju poredanih konja od kojih svaki ima oko etiristo pedeset
kilograma.
Kad je vlak stao, spretno se popela preko njihovih lea i spustila na
pod. Kad se Kinko pojavio iz odjeljka za koze, oi su mu se stisnule od
trenutane uspanienosti. Zatim je s promiljenom indiferentnou
skrenuo pogled s Marlene prema otvorenim vratima.
Pete, Otis i ja istovarujemo i pojimo konje, deve i ljame. Dijamantni
Joe, Clive i nekolicina radnika krenuli su prema drugoj kompoziciji da se
pobrinu za ivotinje u kavezima. Augusta se nigdje ne moe vidjeti.
Nakon to smo ponovno ukrcali ivotinje, popeo sam se u vagon s
konjima i provirio u sobiak.
Kinko sjedi na krevetu s nogama prekrienim i podvuenim pod
sebe. Queenie njuka smotanu posteljinu koja je zamijenila moju konjsku
deku punu gamadi. Na vrhu je uredno sloena crvena karirana deka i
jastuk u glatkoj bijeloj jastunici. Nasred jastuka lei etvrtast komad
kartona. Kad sam se nagnuo da ga uzmem, Queenie je skoila kao da
84

sam je utnuo nogom.

Gospodin i gospoa August Rosenbluth oekuju zadovoljstvo tvojeg posjeta u

luksuznom kupeu br. 3, vagon 48, na koktel zabavi, poslije koje slijedi kasna veera.
Iznenaen, podiem pogled. Iz Kinkovih oiju sijevaju munje.
"Nisi troio vrijeme uzalud i ve si se ulizao, zar ne?" kae on.

85

86

7
Vagoni nisu numerirani i treba mi neko vrijeme da naem broj 48.
Vagon je obojen u tamocrvenu boju, ukraen je zlatnim slovima od
tridesetak centimetara, koja oglaavaju: CIRKUS BRAE BENZINI -

NAJSPEKTAKULARNIJA PREDSTAVA NA ZEMLJI. Odmah ispod toga,

vidljivo samo kao reljef ispod sjajne svjee boje, je drugo ime: CIRKUS
BRAE CHRISTY.
"Jacobe!" dopluta do mene Marlenin glas s prozora. Nekoliko
sekundi poslije pojavila se na platformi na kraju vagona. Njie se, drei
se za ipku rukohvata, tako da suknja lepra oko nje. "Jacobe! Oh, tako
mi je drago da si doao. Molim te, ui!"
"Hvala", kaem i osvrem se. Penjem se i slijedim je niz unutarnji
hodnik. Prolazimo kroz druga vrata.
Luksuzni kupe broj 3 je prekrasan, ali naziv 'kupe' mu ba i ne
odgovara - zauzima pola vagona i ima najmanje jo jednu dodatnu
prostoriju, koja je odijeljena debelim barunastim zastorom. Zidovi
glavne odaje obloeni su orahovinom, a tu je i namjetaj sa svilenim
tkanjem, mali prostor odijeljen kao blagovaonica i mini kuhinja u
ormaru.
"Molim te raskomoti se", kae Marlena i mahne rukom prema
jednom stolcu. "August e doi za minutu."
"Hvala", kaem.
Sjela je nasuprot meni.
"Oh", kae i skoi sa stolca. "Gdje mi je lijepo ponaanje? Hoe li
pivo?"
"Hvala", kaem. "To bi bilo izvrsno."
Odlepra pokraj mene na putu do hladnjaka.
"Gospoo Rosenbluth, mogu li vas neto pitati?"
"O, molim te, zovi me Marlena", kae i skida ep s boce. Nagnula je
visoku au i polako ulila pivo niz stijenku, trudei se da ga ne zapjeni. "I
da, svakako, samo pitaj." Prua mi au, pa se vraa po jo jednu.
"Kako to da svi u ovom vlaku imaju toliko alkohola?"
"Uvijek na poetku sezone krenemo u Kanadu", ree ona i ponovno
sjedne. "Njihovi su zakoni mnogo civiliziraniji. Nazdravlje", ree ona i
isprui ruku s aom.
87

Dodirnuo sam svojom aom njezinu i otpio gutljaj. Pivo je svijetlo,

hladno i bistro. Predivno.
"Zar carinici ne provjeravaju?"
"Pie sakrijemo kod deva", ree ona.
"Oprosti. Ne razumijem", kaem.
"Deve pljuju."
Gotovo sam ispuhnuo pivo kroz nos. I ona se zahihotala i pritom je
ruku smjerno prinijela usnama. Onda je uzdahnula i odloila pivo.
"Jacobe?"
"Da?"
"August mi je ispriao to se jutros dogodilo." Brzo pogledam svoju
ruku. "Poslije se uasno osjeao. Drag si mu. Zaista. Jedino... Pa,
komplicirano je." Spustila je pogled na svoje krilo i zacrvenjela se.
"Hej, nije to nita", kaem. "U redu je."
"Jacobe!" povie August iza mene. "Moj dragi prijatelju! Tako mi je
drago da si se pridruio naoj maloj soareji. Vidim da ti je Marlena ve
ponudila pience; je li ti ve pokazala garderobu?"
"Garderobu?"
"Marlena", ree on, okrene se i tuno odmahne glavom. Kori je
maui prstom. "Cck, cck, draga."
"Oh!" ree ona i skoi na noge. "Potpuno sam zaboravila!"
August prilazi barunastoj zavjesi i odmie je u stranu.
"Ta-daa!"
Na krevetu lee tri odjevna kompleta, jedan do drugog. Dva
smokinga, zajedno s cipelama, i prekrasna ruiasta svilena haljina s
perlicama oko vrata i na porubu.
Marlena zacii i pljesne rukama od ushienja. Pojurila je prema
krevetu, zgrabila haljinu, pritisnula je uz tijelo i zavrtjela se.
Okrenuo sam se Augustu.
"Ovo nije priskrbio Ponedjeljko..."
"Smoking s ueta za rublje? Ne, Jacobe. Status ringmajstora ima
odreene povlastice. Moe se urediti tu unutra", ree on, pokazujui na
uglaana drvena vrata. "Marlena i ja emo se presvui vani. Nita to ve
prije nismo doivjeli, zar ne, draga?" ree on.
Uhvatila je ruiastu svilenu cipelu za potpeticu i bacila je na njega.
Posljednje to vidim prije nego to sam zatvorio vrata kupaonice je
klupko nogu i stopala koja padaju na krevet.
Kad sam izaao, Marlena i August su slika dostojanstva i stoje u
88

pozadini dok su se trojica konobara s bijelim rukavicama uzvrtjeli oko

malog stolia na kotaima i srebrnih poklopljenih pladnjeva.
Dekolte Marlenine haljine jedva joj pokriva ramena, a razotkriva
kljunu kost i tanku naramenicu grudnjaka. Ona prati moj pogled i gura
naramenicu natrag pod materijal haljine. Ponovno se zacrvenjela.
Veera je vrhunska: poinjemo s krem-juhom od kamenica, a slijede
je peena rebra, kuhani krumpir i paroge u umaku. Zatim dolazi salata
od jastoga. Kad je doao red na desert - engleski puding od ljiva s
umakom od konjaka - ini mi se da ne mogu pojesti vie ni zalogaj. A
ipak, nekoliko minuta poslije, ve sam licom grabio posljednje ostatke
deserta s tanjura.
"Jacob oito ne smatra da veera zadovoljava", ree August, polako
razvlaei rijei.
Ukoio sam se, struui posljednji zalogaj. Zatim su on i Marlena
prasnuli u smijeh. Odloio sam licu obuzet nelagodom.
"Ne, ne, moj djeae, alim se - oito", govori on kroz smijeh i naginje
se da me potape po nadlanici. "Jedi. Uivaj. Evo, uzmi jo malo", ree
on.
"Ne, ne mogu vie."
"Pa, uzmi onda jo vina", ree on i napuni mi au, ne ekajui
odgovor.
August je dobrohotan i armantan i nestaan - u tolikoj mjeri da,
kako veer odmie, poinjem misliti da je incident s Rexom bio samo
neuspjela ala. Lice mu blista od vina i osjeaja, dok mi pria kako se
udvarao Marleni. Kako je prepoznao njezinu snanu povezanost s
konjima onog trenutka kad je ula u ator s menaerijom prije tri godine
- osjetio je isto kod samih konja. I kako se, na veliku alost Ujaka Ala,
odbio maknuti s mjesta sve dok je nije osvojio i vjenao se s njom.
"Trebalo se malo pomuiti", ree August i istoi ono to je ostalo u
boci pjenuca u moju au, a zatim posegne za drugom bocom. "Marlena
nije osoba koju se moe lako nagovoriti, a k tome je bila takorei
zaruena. Ali ovo je svakako neusporedivo bolje nego biti ena
utogljenog bankara, zar ne, draga? U svakom sluaju, to je ono za to je
roena. Ne moe svatko raditi s konjima u areni. To je od Boga dani
talent, esto osjetilo, ako ba hoe. Ova djevojka razgovara s konjima, i,
vjeruj mi, sluaju je."
Nakon etiri sata i est boca, August i Marlena pleu uz pjesmu
Moda je to zbog mjeseca, dok se ja oputam u mekanom naslonjau, a
89

desnu sam nogu prebacio preko naslona za ruke. August vrti Marlenu, a
onda se zaustavlja tako da je ona udaljena od njega za duinu njegove
ispruene ruke. On se njie amo-tamo, a tamna mu je kosa raupana.
Sa svake strane ovratnika vise mu krajevi leptir kravate, a prvih
nekoliko puceta na koulji je raskopano. Zuri u Marlenu s takvim
intenzitetom da izgleda kao drugi ovjek.
"to je?" pita Marlena. "Auggie? Jesi li dobro?"
On nastavlja zuriti u nju, nagnuo je glavu malo u stranu kao da je
ocjenjuje. Rub usnice mu se izvinuo. Poeo je kimati glavom, polako,
jedva je pomiui.
Marlenine su se oi rairile. Pokuava zakoraiti unatrag, ali on je
uhvati rukom za bradu.
Sjeo sam uspravno, spreman na sve.
August jo trenutak zuri. Oi su mu sjajne i tvrde. Zatim mu se izraz
lica opet promijenio, postao je tako sentimentalan da sam na trenutak
pomislio da e briznuti u pla. Privukao ju je k sebi, drei je za bradu, i
ljubi je ravno u usta. Zatim se okree i odlazi u spavau sobu i potrbuke
pada na krevet.
"Ispriaj me na trenutak", ree Marlena.
Odlazi u spavau sobu i okree ga tako da raskreen lei na sredini
kreveta. Skida mu cipele i isputa ih na pod. Kad je izala iz sobe,
povukla je barunastu zavjesu, ali istog trena se predomislila. Ponovno
ju je rastvorila, ugasila radio i sjela pokraj mene.
Hrkanje divovskih proporcija grmi iz spavaonice.
U glavi mi zuji. Potpuno sam pijan.
"Dovraga, to je to bilo?" pitam.
"to?" kae Marlena, odbacujui svoje cipele. Prebacila je nogu preko
noge i nagnula se naprijed da protrlja stopalo. Augustovi prsti ostavili su
joj trag na bradi.
"Ono", jedva promucam. "Maloprije. Dok ste plesali."
Otro me pogledala. Lice joj se izobliilo i na trenutak sam se uplaio
da e zaplakati. Zatim se okrenula prema prozoru i prinijela prst
usnama. Ostala je utjeti gotovo pola minute.
"Mora neto razumjeti u vezi s Auggiejem," ree, "a ja to ne znam
ba objasniti."
Nagnuo sam se naprijed.
"Pokuaj."
"On je ... promjenjiva raspoloenja. Moe biti najarmantniji
90

mukarac na zemlji. Kao veeras."

ekam da nastavi.
"Ali...?"
Zavalila se dublje u naslonja.
"Ali, pa, ima... svoje trenutke. Kao danas."
"to danas?"
"Skoro je tobom nahranio make."
"Oh, to. Ne mogu rei da sam bio oduevljen, ali jedva da sam bio u
kakvoj opasnosti. Rex nema zube."
"Ne, ali ima kande i teak je sto osamdeset kilograma", ree ona
tiho.
Odloio sam vinsku au na stol, upijajui smisao tih rijei. Marlena
je zautjela, a zatim je podignula glavu i pogledi su nam se sreli.
"Jankowski je poljsko prezime, zar ne?"
"Da. Naravno."
"Poljaci uglavnom ne vole idove."
"Nisam znao da je August idov."
"S prezimenom Rosenbluth?" upita ona. Gleda u svoje prste i
ispreplee ih na krilu. "Dolazim iz katolike obitelji. Kad su saznali,
odrekli su me se."
"ao mi je to to ujem. Iako me ne iznenauje."
Otro me pogledala.
"Nisam to mislio", rekoh. "Ja nisam... takav."
Nad nas se spustila nelagodna tiina.
"Dakle, zato sam ovdje?" upitah konano. Moj pijani mozak nije u
stanju sve ovo procesuirati.
"Htjela sam zagladiti stvari."
"Ti si htjela? On me nije elio tu?"
"Ne, naravno da jest. I on je htio da se iskupimo, ali njemu je to tee.
Ne moe si pomoi kad ga uhvate ti trenuci. Dovode ga u neugodne
situacije. Najbolje se pretvarati da se nita nije dogodilo." mrcnula je i
okrenula se prema meni s ukoenim osmijehom. "Ali bilo nam je lijepo,
zar ne?"
"Da. Veera je bila izvrsna. Hvala ti."
Dok nas opet obavija tiina, svie mi da u morati spavati tu gdje
jesam, ako ne elim pijan skakati preko vagona usred mrkle noi.
"Molim te, Jacobe", ree Marlena. "Zaista elim da nai odnosi budu
u redu. August je jednostavno oduevljen time to si nam se pridruio. A
91

takoer i Ujak Al."

"A zato, molim lijepo?"
"Ujak Al je bio zabrinut jer nije imao veterinara, a onda iz vedra
neba evo tebe, i to nita manje nego s jednog od sveuilita Ivy."
Gledam je i trudim se shvatiti to govori.
"Ringling ima veterinara," nastavlja Marlena, "a ono to usreuje
ujaka Ala je da bude poput Ringlinga."
"Mislio sam da mrzi Ringlinga."
"Duo, on eli biti Ringling."
Zabacio sam glavu natrake i zaklopio oi, ali rezultat toga bio je da
mi se poelo uasno vrtjeti, pa ih opet otvaram i pokuavam se
usredotoiti na stopala koja vise s kreveta.
***
Kad sam se probudio, vlak se ve zaustavio. Jesam li stvarno
predavao kripanje konica? Sunce me je obasjavalo kroz prozor, a mozak
mi je pulsirao u lubanji. Bole me oi, a u ustima imam okus kanalizacije.
Ustao sam teturajui i pogledao prema spavaonici. August je zgren
oko Marlene i jednu je ruku prebacio preko nje. Oboje lee na prekrivau
potpuno odjeveni.
Nekoliko me ljudi udno pogledalo kad sam izaao iz vagona 48
odjeven u smoking, drei svoju odjeu smotanu ispod ruke. Na ovom
kraju vlaka, gdje se nalazi veina izvoaa, gledaju me s ledenim
podsmijesima. Dok prolazim pokraj spavaeg vagona za radnike, pogledi
postaju tvri i sumnjiaviji.
Nesigurna koraka penjem se u svoj vagon s konjima i otvaram vrata
sobika.
Kinko sjedi na rubu kreveta, u jednoj ruci dri pornografski strip a u
drugoj svoj penis. Zastaje u pola pokreta, a iz ake mu viri klizava
grimizna glava penisa. Trenutak vlada tiina, a prekida je zujanje
prazne boce Coca-Cole koja prolijee pokraj moje glave. Sagnuo sam se
da je izbjegnem.
"Izlazi!" vie Kinko u trenutku dok je boca eksplodirala, udarivi u
dovratak iza mene. Skoio je s kreveta, a penis mu divlje poskakuje u
erekciji. "Nosi se dovraga!" Baca na mene drugu bocu.
Okrenuo sam se prema vratima i ispustio iz ruku smotanu odjeu da
bih zatitio glavu. ujem zatvaranje patentnog zatvaraa, a trenutak
poslije sabrana djela Shakespearea udaraju u zid pokraj mene.
"OK, OK!" viem. "Izlazim!"
92

Zatvaram za sobom vrata i naslanjam se na zid. Psovke ne prestaju.

Vani ispred vagona pojavio se Otis. Zbunjeno je pogledao prema
zatvorenim vratima i slegnuo ramenima.
"Hej, ljepotane", kae. "Misli li nam pomoi s tim konjima ili ne?"
"Svakako. Naravno." Skaem na zemlju.
Gleda me.
"to je?" pitam.
"Zar se nee prije presvui iz tog minkerskog odijela?"
Pogledam prema zatvorenim vratima. Neto teko je udarilo u njih s
unutarnje strane.
"Uh, ne. Mislim da u jo neko vrijeme ostati u ovome."
"Kako ti kae. Clive je poistio maje kaveze. eli da mu donesemo
meso."
Jutros je vagon s devama jo buniji.
"Ti preivai stvarno ne vole putovati s mesom", ree Otis. "Volio bih
da prestanu dizati toliku galamu. Jo nas eka dobar komad puta."
Povukao sam klizna vrata i otvorio ih. Poput eksplozije van je sunuo
oblak muha. Crve sam ugledao istog trenutka kad me pogodio smrad.
Uspijevam se odmaknuti nekoliko koraka prije nego to sam povratio.
Otis mi se pridruuje. Sagnuo se i dri se rukama za trbuh.
Kad je prestao povraati, nekoliko je puta duboko udahnuo i izvukao
iz depa prljavi rupi. Dri ga na ustima i nosu i vraa se do vagona.
Zgrabio je vjedro, potrao do oblinjeg drvea i tamo ga ispraznio.
Zadravao je dah dok se nije naao na pola puta. Onda stane i sagne se,
drei ruke na koljenima i hvatajui zrak.
Pokuavam mu pomoi, ali svaki put kad se pribliim, oit mi se die
i iznova gri.
"ao mi je", kaem Otisu kad se vratio. Jedva govorim od nadraaja
na povraanje. "Ne mogu ti pomoi. Jednostavno ne mogu." Ljutito me
pogledao. "eludac mi je poludio", kaem jer osjeam potrebu da mu
objasnim. "Sino sam previe popio."
"Aha, kladim se da jesi", ree on. "Sjedni i odmori se, minkeru. Ja
u se pobrinuti za ovo."
Odnio je preostalo meso do stabala i ostavio ga na hrpi nad kojom
zuje muhe.
Ostavljamo otvorena vrata vagona, ali potpuno je jasno da
prozraivanje nee biti dovoljno.
Odvodimo deve i ljame niz tranice i veemo ih s jedne strane vlaka.
93

Zatim uzimamo vjedra vode i ispiremo daske vagona i metlama guramo

van nastalu sluz. Smrad je i dalje neizdriv, ali to je sve to moemo
uiniti.
Poslije smo obili i ostale ivotinje, pa sam se vratio u vagon s
konjima. Srebrna Zvijezda lei postrance, Marlena klei do njega jo
odjevena u sinonju ruiastu haljinu. Prolazim pokraj dugog niza
otvorenih boksova i zaustavljam se pred njom.
Oi Srebrne Zvijezde jedva da su otvorene. Trza se i stenje u reakciji
na neki nevidljivi podraaj.
"Gore mu je", kae Marlena, ne gledajui me.
Trenutak utim, a onda kaem:
"Da."
"Postoji li kakva ansa da se oporavi? Bilo kakva ansa?"
Oklijevam, jer na vrhu jezika mi je la, ali onda shvatim da je ne
mogu izgovoriti.
"Moe mi rei istinu", kae ona. "Moram znati."
"Ne. Bojim se da nema nikakve anse."
Poloila je ruku na njegov vrat i zadrala je tamo.
"U tom sluaju, obeaj mi da e biti brzo. Ne elim da pati."
Razumijem to trai od mene i zaklapam oi.
"Obeavam."
Ustala je i stoji, gledajui dolje u njega. Divim se i potresen sam zbog
njezine stoike reakcije, a tada joj se iz grla zauje neobian zvuk. Slijedi
ga jecaj, a u sljedeem trenutku rida na sav glas. ak i ne pokuava
obrisati suze koje joj se slijevaju niz obraze, samo stoji s rukama
obavijenim oko sebe, dok joj se ramena diu i sputaju, i hvata dah.
Izgleda kao da e se svaki tren sruiti.
Uasnuto je gledam. Nisam imao sestru i moje ogranieno iskustvo u
tjeenju ena steeno je u situacijama koje su bile prilino jednostavnije
od ove. Nakon nekoliko trenutaka neodlunosti, poloim joj ruku na
rame.
Okrenula se prema meni i pala mi u naruje. Pritisnula je svoj
vlani obraz na moju - Augustovu - sveanu koulju. Trljam joj lea,
umirujem je ukajuim glasom sve dok se suze nisu pretvorile u
tucanje. Tada se odmaknula.
Oi i nos su joj nateeni i ruiasti, a lice vlano od suza. mrca i
brie donje trepavice nadlanicom, kao da e to neto pomoi. Zatim je
ispravila ramena i otila, ne okrenuvi se. Visoke potpetice odzvanjale su
94

dok je prolazila vagonom.

"Auguste", zovem ga dok stojim pokraj kreveta i tresem ga za rame.
Mlitav je, kao da tresem le. Nagnem se nad njega i poviem mu u uho.
"Auguste!" Nervozno guna. "Auguste! Probudi se!"
Konano se pomaknuo, otkotrljao od mene i pokrio rukom oi.
"O, Boe", kae. "O, Boe, glava e mi eksplodirati. Navuci zavjesu,
molim te."
"Ima li puku?"
Maknuo je ruku s oiju i sjeo.
"to?"
"Moram ubiti Srebrnu Zvijezdu."
"Ne Smije."
"Moram."
"uo si Ujaka Ala. Ako se konju ita dogodi, naletjet e na crveno
svjetlo."
"A to znai, tono - to?"
"Biti izbaen iz vlaka. Dok je u pokretu. Ako ima sree, izbace te na
crvenom svjetlu ranirnog kolodvora tako da lako nae put do grada.
Ako ne, to se moe, nadaj se barem da nee otvoriti vrata dok vlak
prelazi preko reetkastog mosta."
Camelova primjedba o tome da ga eka sastanak s Blackiejem
odjednom mi je postala jasna, kao i razni komentari prilikom mojeg
prvog susreta s Ujakom Alom.
"Onda neu riskirati i ostat u ovdje kad vlak krene. No, u svakom
sluaju, tom konju treba skratiti muke."
August me gleda, a oi su mu obrubljene podonjacima.
"Sranje", kae napokon. Zamahnuo je nogama i prebacio ih tako da
sad sjedi na rubu kreveta. Trlja ekinjavu bradu. "Zna li Marlena?" pita i
saginje se da se poeka po stopalima u crnim arapama.
"Zna."
"Jebemti", kae i ustane na noge. Jednom rukom se dri za glavu.
"Al e dobiti napadaj. U redu, priekaj me za nekoliko minuta kod
vagona s konjima. Donijet u puku."
Okrenuo sam se s namjerom da odem.
"Oh, Jacobe?"
"Da?"
"Molim te, najprije skini moj smoking."
Kad sam se vratio do vagona s konjima, unutarnja vrata su
95

otvorena. Sa strepnjom sam provirio u sobiak, ali Kinko je otiao.

Ulazim i presvlaim se u svoju svakodnevnu odjeu. Nekoliko minuta
poslije pojavio se August, nosei puku.
"Izvoli", kae on, penjui se uz rampu. Prua mi puku, a na dlan mi
stavlja dvije patrone.
Jednu stavljam u dep, a drugu mu vraam.
"Trebam samo jednu."
"to ako promai?"
"to to govori, Auguste, pa stajat u odmah do njega."
Zuri u mene, a onda uzima patronu.
"OK, u redu. Odvedi ga poprilino dalje od vlaka prije nego to to
uini."
"Sigurno se ali. Ne moe hodati."
"Ne moe to uiniti ovdje", ree on. "Ostali konji su tu pokraj njega."
Samo ga gledam. "Sranje", kae konano. Okrene se i nasloni na zid dok
prstima bubnja po daskama. "OK. Dobro."
Krenuo je prema vratima.
"Otis! Joe! Izvedite konje odavde. Odvedite ih to dalje, barem do
sljedee kompozicije."
Netko je vani neto promumljao.
"Da, znam", ree August. "Ali morat e ekati. Da, znam. Razgovarat
u s Alom i rei mu da imamo manji... problem." Okrenuo se prema meni.
"Idem pronai Ala."
"Bilo bi dobro da nae i Marlenu."
"Zar nisi rekao da ona zna?"
"Da. Ali ne elim da bude sama kad uje pucanj. eli li ti?"
August me dugo i vrsto gleda. Zatim otklopara niz rampu,
sputajui noge takvom snagom da su daske poskakivale pod njim.
ekam punih petnaest minuta, kako bih Augustu dao vremena da
nae Ujaka Ala i Marlenu, a i zato da mukarci mogu dovoljno daleko
odvesti ostale konje.
Konano uzmem puku, ubacim patronu i povuem zatvara. Njuka
Srebrne Zvijezde pritisnuta je uz jedan kraj njegova boksa, a ui mu se
trzaju. Nagnuo sam se nad njega i prolazim mu prstima niz vrat. Zatim
sam mu pritisnuo cijev puke ispod lijevog uha i povukao okida.
Odjeknula je eksplozija, a kundak mi je odskoio od ramena. Tijelo
Srebrne Zvijezde se zgrilo, miii su mu reagirali u posljednjem
sinaptikom gru prije nego to su se konano umirili. Izdaleka i ujem
96

jedan jedini oajni njisak.

Jo mi odjekuje u uima dok silazim iz vagona, ali svejedno mi se
ini da je sve u okolini sablasno tiho. Okupila se manja skupina ljudi.
Stoje nepomino, tunih lica. Jedan je mukarac skinuo eir s glave i
pritisnuo ga na prsa.
Hodam nekoliko desetaka metara dalje od vlaka, penjem se na
travom obrastao humak i sjedam, trljajui rame.
Otis, Pete i Earl ulaze u vagon za konje, a onda se pojave vukui niz
rampu beivotno tijelo Srebrne Zvijezde, kojemu su stranje noge vezali
uetom. Dok je tako izvrnut, trbuh mu izgleda golem i ranjiv, kao glatka
snjenobijela polutka na ijem su jednom kraju crne genitalije. Beivotna
glava mu kima kao da odobrava svaki potez ueta.
Sjedim gotovo jedan sat i zurim u travu izmeu stopala. Uberem
nekoliko vlati i trljam ih meu prstima, i pitam se zato im, dovraga,
toliko dugo treba da ga izvuku.
Nakon nekog vremena prilazi mi August. Gleda me, a onda se
saginje i uzima puku s tla. Nisam bio ni svjestan da je jo imam.
"Hajde, prijatelju", kae on. "Ne eli valjda da te ostavimo ovdje."
"Mislim da elim."
"Ne brini se zbog onoga to sam ranije rekao. Razgovarao sam s
Alom i nitko nee naletjeti na crveno svjetlo. Bit e dobro."
Natmureno zurim u tlo. Malo poslije August sjeda do mene.
"A jesi li dobro?" pita.
"Kako je Marlena?" odgovaram.
August me trenutak gleda, a onda iz depa na koulji izvadi kutiju
Camela. Istresao je jednu cigaretu i ponudio mi je.
"Ne, hvala", rekoh.
"Jesi li sad prvi put pucao u konja?" upita i izvadi sebi jednu
cigaretu zubima.
"Ne. Ali to ne znai da mi se to svia."
"To je dio veterinarske slube, moj djeae."
"Ali, tehniki gledano, nisam veterinar."
"Pa, to? Nisi poloio zavrne ispite. Velika stvar."
"To jest vano."
"Ne, nije. To je samo komad papira, a ovdje nitko za to ne mari
koliko je crno pod noktom. Sad si primljen u cirkus. Pravila su tu
drukija."
"Kako?"
97

Mahnuo je rukom prema vlaku.

"Reci mi, zar zaista misli da je ovo najspektakularniji cirkus na
Zemlji?" Ne odgovaram. "Ha?" pita on i nagne se prema meni, dotaknuvi
me ramenom.
"Ne znam."
"Nije. Nije ni blizu. Vjerojatno nije ni pedeseti po redu meu
spektakularnima. Po veliini smo moda treina Ringlinga. Vjerojatno
ve zna da Marlena nije iz rumunjske kraljevske obitelji. A Lucinda? Ni
blizu nema etiristo dva kilograma. Najvie sto osamdeset dva. I zar
zaista misli da su Franka Otta istetovirali bijesni lovci na glave na
Borneu? K vragu, nisu oni. Prije je bio zabija klinova u Leteem odredu.
Devet godina je radio na tim tetovaama. A hoe li znati to je Ujak Al
uinio kad je uginuo vodeni konj? Izlio je vodu, ulio formaldehid i dalje ga
nastavio pokazivati. Dva smo tjedna putovali s ukiseljenim vodenim
konjem. Cijela stvar je iluzija, Jacobe, i u tome nema nita loe. To je ono
to ljudi od nas ele. To oekuju."
Ustao je i pruio mi ruku. Trenutak oklijevam, a onda je prihvaam i
doputam mu da me povue i digne na noge.
Idemo prema vlaku.
"Prokletstvo, Auguste", kaem. "Skoro sam zaboravio. Make jo
nisu jele. Morali smo baciti meso."
"U redu je, djeae", ree on. "Taj je problem ve rijeen."
"to misli time, rijeen?" Zastao sam na pola puta. "Auguste? to
misli time, rijeen?"
August ne staje nego hoda dalje, dok mu se puka leerno njie na
ramenu.

98

8
"Probudite se, gospodine Jankowski. Loe ste sanjali."
Naglo otvaram oi. Gdje sam?
O, grom i pakao.
"Nisam sanjao", bunim se.
"Pa, govorili ste u snu, to je sigurno", ree sestra. To je opet ona
draga crna djevojka. Zato mi je tako teko upamtiti njezino ime? "Neto
o makama koje su nahranjene zvijezdama. Nemojte se samo uznemiriti
zbog tih maaka - sigurna sam da su dobro nahranjene, ak ako se to
dogodilo nakon to ste se probudili. A zato su vam ovo stavili?" razmilja
ona naglas i otkopava iak-trake kojima su mi vezali zapea. "Niste
valjda pokuali pobjei?"
"Nisam. Bio sam toliko odvaan da sam se poalio na onu djeju
kaicu kojom nas hrane." Pogledam je postrance. "A onda je moj tanjur
nekako kliznuo sa stola."
Zastala je i pogledala me. Zatim je prasnula u smijeh.
"Oh, ba ste ivahni, nema to", ree ona i protrlja mi zapea toplim
rukama. "Ba jeste."
Odjedanput mi je sinulo: Rosemary! Ha. Znai da ipak nisam tako
senilan.
Rosemary. Rosemary. Rosemary.
Moram smisliti nain da zapamtim to ime, neku rimu ili tako neto.
Moda sam ga se jutros i mogao sjetiti, ali to ne znai da u ga se sjetiti
sutra ili kasnije danas.
Ona prilazi prozoru i otvara aluzine.
"Imate li to protiv?" pitam.
"Imam li to protiv ega?" odgovara ona.
"Ispravite me ako grijeim, ali nije li ovo moja soba? to ako ne elim
da mi otvorite aluzine? Kaem vam, ve mi je stvarno dosta toga da svi
misle kako znaju bolje od mene to elim."
Rosemary me netremice gleda. Zatim zatvara aluzine i odmarira iz
sobe, pustivi da se vrata za njom zalupe. Zinuo sam od iznenaenja.
Trenutak poslije na vratima se uju tri kucaja. Malo su se otvorila.
"Dobro jutro, gospodine Jankowski? Smijem li ui?"
Kakvu to prokletu igru igra?
99

"Pitala sam: smijem li ui?" ponovi ona.

"Naravno", promrmljam.
"Najljepa hvala", ree ona, ue u sobu i stane uz podnoje kreveta.
"Biste li sad voljeli da vam otvorim aluzine i pustim da vas obasja
sunce, koje nam je dobri Bog dao, ili biste radije sjedili ovdje u mrklom
mraku cijeli dan."
"No, dobro, otvorite ih. I prestanite s tim glupiranjem."
"Nije to glupiranje, gospodine Jankowski", ree ona, prilazei
prozoru i otvarajui aluzine. "Ni najmanje. Nikad prije nisam na taj
nain razmiljala o tome i zahvaljujem vam to ste mi otvorili oi."
Zar mi se izruguje? Suzio sam oi i prouavam joj lice, traei
znakove po kojima u to otkriti.
"Dakle, jesam li u pravu ako mislim da biste voljeli dorukovati u
svojoj sobi?"
Ne odgovaram joj jer jo nisam siguran da nije smislila kakvu
podvalu. ovjek bi pomislio da su tu moju elju ve zapisali u karton, ali
svako jutro mi postavljaju to isto prokleto pitanje. Naravno da bih radije
dorukovao u blagovaonici. Doruak u krevetu daje mi osjeaj da sam
invalid. Ali dorukujemo neposredno nakon ranojutarnjeg mijenjanja
pelena pa smrad fekalija ispunjava hodnik i od toga mi se povraa. Tek
sat ili dva nakon to je svaki nepokretni tienik opran, nahranjen i
smjeten u kolica i parkiran ispred sobe, mogue je proviriti na hodnik.
"Dakle, gospodine Jankowski, ako oekujete od ljudi da postupaju
kako elite, morate dati neke naznake o tome to elite."
"Da. Molio bih vas da mi donesete doruak u sobu", rekoh.
"Dobro. elite li se tuirati prije ili poslije doruka?"
"Zato mislite da mi treba tuiranje?" pitam, duboko uvrijeen, iako
uope nisam siguran u to da se ne bih trebao tuirati.
"Zato to vam danas vai dolaze u posjet", ree ona i ponovno me
zabljesne svojim irokim osmijehom. "I zato to mislim da biste voljeli
biti uredni i svjei za svoj dananji izlazak."
Moj izlazak? Ah, da! U cirkus. Moram rei da mi se svidjelo buditi
dva dana zaredom s nadom da u otii u cirkus.
"Mislim da u se istuirati prije doruka, ako nemate nita protiv",
rekoh joj ljubazno.
Jedno od najveih ponienja u starosti je to to ljudi inzistiraju na
tome da vam pomognu oko stvari kao to su kupanje i odlazak u zahod.
Zapravo mi ne treba pomo ni s jednim od toga dvoga, ali svi se ovdje
100

jako boje da u se poskliznuti i opet slomiti kuk pa mi zato daju

pratiteljicu, elio ja to ili ne. Uvijek inzistiram da sam na svojim nogama
idem u zahod, ali za svaki sluaj uvijek je netko tamo, a ne znam zato je
to uvijek enska osoba. Tko god bila, natjeram je da se okrene dok
sputam gae i sjedam, a onda je poaljem van dok ne zavrim.
Kupanje je jo neugodnije, jer se pred medicinskom sestrom moram
skinuti dogola. Dakle, neke stvari nikada ne umiru i iako sam zagazio u
devedesete, ponekad mi se sokovi uzburkaju. Ne mogu to sprijeiti. One
se uvijek pretvaraju da nita ne vide. Pretpostavljam da su tako
istrenirane, iako mislim da je pretvaranje gore nego primjeivanje. To
znai da me smatraju potpuno bezopasnim starcem s bezopasnim starim
penisom koji tu i tamo ipak podigne glavu. No kad bi ga ijedna od njih
shvatila ozbiljno i pokuala neto uiniti, vjerojatno bih umro od oka.
Rosemary mi pomae ui u tu-kabinu.
"Eto, sad se samo drite za ovu ovdje ruku..."
"Znam, znam. Ve sam se tuirao prije", rekoh, zgrabim ruku i
polako sjedam na sjedalo u kabini. Rosemary sputa glavu tua na
zidnom drau tako da je mogu dosegnuti.
"Je li vam temperatura vode dobra, gospodine Jankowski?" pita me,
dok mae rukom ispod vode i diskretno skree pogled u stranu.
"Dobra je. Dajte mi samo ampon i molim vas izaite."
"Oho, gospodine Jankowski, danas ba jeste dobro raspoloeni."
Otvara ampon i istisne mi nekoliko kapljica na dlan. To je sve to mi
treba. Preostalo mi je svega desetak vlasi.
"Samo me zovnite ako vam neto bude trebalo", ree ona i navue
zavjesu. "Tu sam u blizini."
"Hrrrmph", rekoh.
Kad je otila, uivam u tuiranju. Skidam glavu tua s draa i
putam vodu po tijelu izbliza, usmjeravam je preko ramena i niz lea pa
onda na mrave noge. ak sam zabacio glavu unatrag, zaklopio oi i
pustio mlaz vode svom snagom na lice. Zamiljam da je to tropski
pljusak, tresem glavom i preputam se. Uivam u osjeaju koji mi voda
prua dolje, na toj smrekanoj ruiastoj zmiji koja je, tako davno, zaela
petero djece.
Ponekad, dok sam u krevetu, sklapam oi i sjeam se izgleda - a
naroito opipa - nagog enskog tijela. Najee je to tijelo moje supruge,
ali ne uvijek. Bio sam joj potpuno vjeran. Nijedanput u ezdeset godina
nisam zastranio, osim u mati, ali osjeam da ona ne bi imala nita
101

protiv toga. Bila je ena s velikim razumijevanjem.

Dragi Boe, koliko mi nedostaje ta ena. I ne samo zato to ne bih
bio ovdje da je ona jo iva. Bez obzira na to koliko nemoni bili, ipak
bismo pazili jedno na drugo, kao to smo uvijek inili. Ali kad je otila,
nisam imao anse protiv djece. Nakon prvog pada, sve su tako brzo
poduzeli da nisam stigao rei ni keks.
Ali tata, govorili su mi, slomio si kuk, kao da to sam nisam
primijetio. Opirao sam se, prijetio da im neu ostaviti ni centa, dok se
nisam sjetio da ve kontroliraju moj novac. Nisu me podsjetili na to pustili su me da blebeem kao stara luda sve dok se sam nisam sjetio, a
onda sam se jo vie razljutio, jer da su imali potovanja prema meni, bili
bi se makar potrudili da baratam s tonim injenicama. Osjeao sam se
poput malog djearca kojemu se doputa da iskali svoje nezadovoljstvo.
Kad mi je neminovnost vlastite bespomonosti postala jasna, poeo
sam gubiti vrst oslonac.
Imate pravo, morao sam im priznati. Mislim da bi mi dobro dolo
malo pomoi. Pretpostavljam da ne bi bilo loe da mi netko doe tijekom
dana, samo da mi pomogne s kuhanjem i ienjem. Ne? Pa, dobro onda,
pomonica koja e ivjeti u kui. Znam da sam malo popustio otkad je
umrla vaa majka... Ali mislio sam da ste rekli... OK, onda se netko od
vas moe doseliti k meni... Ali ne razumijem... Pa, Simone, tvoja kua je
velika. Sigurno bih mogao...?
No to mi nije bilo sueno.
Sjeam se trenutka kad sam ostavljao svoju kuu, zamotan kao
maka koju vode veterinaru. Dok je automobil kretao, oi su mi bile tako
zamagljene suzama da se nisam mogao osvrnuti i pogledati.
Rekli su da to nije staraki dom. Radi se o povremenoj pomoi
starijim osobama - napredno, vidi. Imat e pomo samo kod onih stvari
gdje ti je potrebna, a kad postane stariji...
Tu bi uvijek ostavili reenicu nedovrenu, kao da me time ele
sprijeiti da sam zavrim misao do loginog zakljuka.
Dugo sam se vremena osjeao izdanim zbog injenice da se nijedno
od moje petero djece nije ponudilo da me uzme k sebi. Vie se tako ne
osjeam. Sad nakon to sam imao dovoljno vremena o svemu promisliti,
vidim da i sami imaju dovoljno problema te im ne trebam jo i ja.
Simon e uskoro navriti sedamdeset godina i dosad je imao barem
jedan srani udar. Ruth boluje od dijabetesa, a Peter ima problema s
prostatom. Josephova je ena pobjegla s posluiteljem na plai dok su bili
102

u Grkoj, a Dinah ima rak dojke, koji je hvala Bogu - u remisiji, no sada
unuka ivi s njom, i ona pokuava vratiti djevojku na pravi put, nakon
dvoje nezakonite djece i uhienja za krau u trgovini.
A to su samo stvari koje su mi poznate. Ima mnotvo drugih koje ne
spominju, jer me ne ele uznemiravati. Nanjuio sam nekoliko problema,
ali kad ponem postavljati pitanja, svi se povuku u sebe i zaute. Znate,
onako - ne smijemo uznemiravati djeda.
Zato? To je ono to bih htio znati. Mrzim taj bizarni nain
zatitnikog iskljuivanja iz ivota, jer time me zapravo briu iz
postojanja. Ako ne znam to se dogaa u njihovim ivotima, kako da se
ubacim n razgovor?
Zakljuio sam da to nema veze sa mnom. To je zatitni mehanizam
za njih, nain da si ublae i olakaju situaciju kad umrem. Slino kao
kad se tinejderi distanciraju od roditelja, pripremajui se za i odlazak iz
roditeljskog doma. Kad je Simon navrio esnaest i postao buntovan,
mislio sam da je samo on takav. Ali kad se isto dogodilo s Dinah, znao
sam da nije za to kriva - to je bilo programirano u njoj.
No usprkos tome to izbacuju nezgodna mjesta iz sadraja svojih
ivota, moja me obitelj vjerno posjeuje. Svake nedjelje netko doe, kud
puklo da puklo. Priaju i priaju i priaju o tome kako je vrijeme lijepo,
loe, uasno, to su radili na praznicima, to su jeli za ruak, a onda
tono u pet zahvalno pogledaju na sat i odlaze.
Katkad me pokuaju nagovoriti da nakon njihova odlaska odem
igrati tombolu u auli. Pokuali su to i prije dva tjedna. Rekli su:
"Zar im se ne eli pridruiti? Moemo te odvesti u aulu dok
odlazimo. Ne zvui li ti to zabavno?"
"Svakako", rekao sam. "Zabavno je ako si glavica kupusa." Smijali
su se tome, to mi je bilo drago, iako se nisam htio naaliti. U mojim
godinama primate pohvalu za sve to moete. Barem su dokazali da me
sluaju.
Moje banalne primjedbe ih ne zanimaju i jedva da ih mogu kriviti
zbog toga. Moje stvarne prie su zastarjele. Pa to ako iz prve ruke mogu
govoriti o panjolskoj gripi, o prvim automobilima za iroke mase, o
svjetskim ratovima, hladnim ratovima, gerilskim ratovima i Sputnjiku to je sve sada davna prolost. Ali to im drugo mogu ponuditi? Nita mi
se vie ne dogaa. To je stvarnost starenja i mislim da je zapravo u tome
sr problema. Jo nisam spreman biti star.
Ali ne bih se smio aliti, jer danas je ipak dan za cirkus.
103

Rosemary se vraa s dorukom na pladnju, a kad je maknula smei

plastini poklopac, vidim da mi je na zobenu kau stavila lag i smei
eer.
"No, nemojte doktorici Rashid rei za lag", ree ona.
"Zato ne? Zar ne smijem jesti lag?"
"Ne vi osobno. To je dio nae specijalne prehrane. Neki od tienika
ne mogu probavljati masniju hranu kako su nekada mogli."
"to je s maslacem?" Bijesan sam. Misli mi prelijeu unatrag po
tjednima, mjesecima i godinama, i pokuavam se sjetiti kad sam se
posljednji put susreo s maslacem ili lagom. Jebemti, u pravu je. Zato to
nisam prije primijetio? Ili moda jesam i zato mi se hrana nimalo ne
svia. Pa, nije ni udno. Pretpostavljam da smo i na smanjenom unosu
soli.
"To je zato to se pretpostavlja da ete due i zdravije ivjeti", ree
ona i odmahuje glavom. "Ali nije mi jasno zato vi stariji ljudi ne biste
uivali u komadiu maslaca u svojoj zlatnoj jeseni." Naglo me pogledala.
"Niste izvadili u, zar ne?"
"Nisam."
Lice joj se opet smekalo.
"Pa, u tom sluaju, uivajte u lagu, gospodine Jankowski. Hoete li
da vam ukljuim televizor dok jedete?"
"Ne. U dananje vrijeme na programu nema nita osim smea",
kaem.
"Potpuno se slaem s vama", ree ona i ponovno mi sloi deku na
podnoju kreveta. "Pozvonite mi ako jo neto zatrebate."
Kad je otila, odluim da u biti ljubazniji. Morat u smisliti nain
da samoga sebe podsjetim na to. Mislim da bih mogao zavezati komadi
salvete oko prsta, jer nemam nikakve uzice. Dok sam bio mlai, uvijek su
tako postupali u filmovima. Vezali su uzice oko prstiju da bi se neega
prisjetili.
Pruam ruku da uzmem salvetu i dok to radim pogled mi pada na
prste. Kvrgavi su i savijeni, koa je tanka i - kao i moje potroeno lice prekrivena starakim pjegama.
Moje lice. Gurnem zobenu kau u stranu i uzimam ogledalo. Ve bili
se trebao s tim pomiriti, ali ipak oekujem da u vidjeti sebe. Umjesto
toga vidim lutku od jabuke, kakve rade u selima gorja Appalachian.
Lutku smeuranu i pjegavu, s podvoljkom i vreicama pod oima i dugim
klempavim uima. Nekoliko uperaka sijede kose apsurdno stri na
104

njezinoj pjegavoj eli.

Pokuavam poeljati i zagladiti kosu rukom, ali sledim se od
pogleda na svoju staraku ruku na svojoj ostarjeloj glavi. Naginjem se
blie i irom otvaram oi, pokuavajui vidjeti iza oputene koe.
Ne pomae. ak i kad izravno gledam u mlijenoplave oi, ne mogu
vie vidjeti sebe. Kad sam prestao biti ja?
Previe mi je muno da bih jeo. Vraam smei poklopac na zdjelicu s
kaom i onda, s dosta potekoa, napipam aparat koji mi kontrolira
krevet. Pritiem gumb da spustim uzglavlje, a stol ostaje lebdjeti nada
mnom poput leinara. Oh, ekaj, ima tu i gumb kojim mogu spustiti cijeli
krevet. Dobro. Sad se mogu okrenuti postrance, a da ne udarim o
prokleti stol i ne razlijem kau. Ne elim to opet uiniti - mogli bi to
nazvati prkoenjem i pozvati doktoricu Rashid.
Kad mi je krevet ravan i sputen koliko je to mogue, okreem se na
jednu stranu i gledam kroz aluzine u plavo nebo. Nakon nekoliko
minuta uljuljkao sam se u neku vrstu smirenja.
Nebo, nebo - isto je kao to je uvijek bilo.

105

106

9
Sanjarim, gledam kroz otvorena vrata u nebo, a onda konice ponu
prodorno kripati i sve poleti naprijed. Doekam se na grubom podu, a
kad opet uspostavim ravnoteu, proem rukom kroz kosu i veem cipele.
Valjda smo napokon stigli u Joliet.
Pokraj mene se, cvilei, otvaraju grubo istesana vrata i izlazi Kinko.
Naslanja se na dovratak vrata vagona, Queenie mu je do nogu i
usredotoeno promatra krajolik kroz koji prolazimo. Nije me pogledao od
jueranjeg incidenta, a da budem iskren, i meni je teko gledati u njega,
jer se kolebam izmeu najdublje suuti zbog njegova velikog ponienja i
jedva se suspreem da ne prasnem u smijeh. Kad se vlak konano
zaustavio uz soptanje i brektanje, Kinko i Queenie su se iskrcali uz
uobiajeno pljeskanje rukama i iskakanje.
Vani je sve sablasno tiho. Iako je Letei odred stigao dobrih pola sata
prije nas, njegovi radnici stoje utke naokolo. Nema organiziranog kaosa.
Ne uje se tropot dasaka i rampa, nema psovki, zrakom ne leti
namotana uad, konji nisu upregnuti. Stotine raupanih mukaraca
jednostavno stoje i zbunjeno zure u podignute atore koji pripadaju
drugom cirkusu.
Sve je nalik gradu duhova. Veliki ator je podignut, ali nema ljudi.
Kuhinja je tu, ali bez zastave. Straga su se smjestila cirkuska kola i
atori za presvlaenje, ali ljudi koji su ovdje, besciljno se vuku ili
besposleno sjede u hladu.
Skoio sam iz vagona upravo kad se na parkiralitu zaustavio
kabriolet Plymouth u crnoj i be boji. Iz njega su izala dva mukarca u
odijelima i s aktovkama. Promatraju prizor ispod oboda eira.
Ujak Al im prilazi dugim koracima, sans entourage, s cilindrom na
glavi i maui tapom sa srebrnim vrkom. Rukuje se s obojicom, a izraz
lica mu je vedar i srdaan. Govori i okree se tako da rukom moe iroko
zamahnuti i pokazati na teren predvien za cirkus. Dvojica biznismena
kimaju glavama, prekriili su ruke na grudim;i, razmiljaju i procjenjuju.
Zaujem kripanje ljunka iza sebe, a onda se pokraj mene
zaustavlja August.
"To je na Al", kae on. "Moe nanjuiti gradske dunosnike na
kilometar. Samo gledaj - do podne e mu gradonaelnik ve jesti iz ruke."
107

Potapao me po ramenu. "Doi."

"Kamo?" pitam.
"U grad, na doruak", kae on. "Sumnjam da ovdje ima hrane.
Vjerojatno je nee biti do sutra."
"Isuse - stvarno?"
"Pa, potrudit emo se, ali jedva da smo ljudima iz prethodnice dali
dovoljno vremena da stignu ovamo."
"A to je s njima?"
"S kim?"
Pokazao sam na sablasni cirkus.
"S njima? Kad dovoljno ogladne, odvui e se odavde. To e zapravo
biti najbolje za sve."
"A nai ljudi?"
"Ah, oni. Preivjet e dok neto ne iskrsne. Nita se ti ne brini. Al ih
nee pustiti da umru."
Odlazimo u zalogajnicu nedaleko od glavne ulice. Unutra se du
jednog zida nalaze separei, a uz drugi je ank presvuen plastikom i
stolice s crvenim sjedalima. Nekoliko mukaraca sjedi za ankom, pue i
avrljaju s djevojkom koja stoji s druge strane anka.
Pridravam vrata Marleni, koja odmah kree prema separeu, klizne
unutra i smjesti se cio zida. August sjeda na klupu s druge strane stola,
tako da sam ja zavrio sjedei do nje. Prekriila je ruke i zuri u zid.
"Dobro jutro. to ete?" pita djevojka, i dalje stojei s druge strane
anka.
"Sve to se nudi", ree August. "Umirem od gladi."
"Kako da vam pripremim jaja?"
"Na oko."
"A vi gospoo?"
"Samo kavu", ree Marlena. Prebacila je nogu preko noge i poela
mahati stopalom. Pokreti su joj frenetini, gotovo agresivni. Ne gleda
konobaricu. Ni Augusta. Ni mene, kad smo ve kod toga.
"Gospodine, a vi?" pita djevojka.
"Hm, ja u isto to i on", kaem. "Hvala."
August se naslanja na naslon i vadi kutiju cigareta Camel. Lupnuo
je po dnu. Jedna cigareta poleti kroz zrak. Uhvatio ju je usnama i opet se
naslonio, sjajnih oiju i s trijumfalno rairenim rukama.
Marlena se okree i gleda ga. Polako i naglaeno pljee, a lice joj je
kameno.
108

"Hajde, draga. Ne budi poput pokisle make", ree August. "Zna da

nam je ponestalo mesa."
"Oprosti", ree ona i pomakne se prema meni. Skoio sam i maknuo
joj se s puta. Odmarirala je van dok su joj potpetice lupkale, a bokovi se
njihali ispod zvonolike crvene haljine.
"ene", ree August i pripali cigaretu, zaklonivi je dlanom. Naglo je
zatvorio poklopac upaljaa. "Oh, oprosti. Hoe li i ti jednu?"
"Ne, hvala. Ne puim."
"Ne?" ree on zamiljeno, uvlaei duboko dim. "Trebao bi poeti. To
ti je dobro za zdravlje." Vratio je kutiju cigareta u dep i pucnuo prstima,
pozivajui djevojku za ankom. Ona stoji iza rotilja s lopaticom u ruci.
"Moe li malo bre? Nemamo cijeli dan."
Ukoila se, drei lopaticu u zraku. Dva mukarca za ankom polako
su se okrenula i pogledala nas razrogaenih oiju.
"Hm, Auguste", rekoh.
"to?" Bio je istinski zauen.
"Narudba e stii im bude gotova", ree konobarica hladno.
"Dobro. Samo sam to i elio", ree August. Nagnuo se prema meni i
nastavio govoriti priguenim glasom. "to sam ti rekao? Sigurno je pun
mjesec ili neto slino."
Kad sam se vratio na lokaciju predvienu za cirkus, ve je bilo
podignuto nekoliko odabranih atora Brae Benzini: menaerija, staja i
kuhinja. Zastava je leprala, a zrak je bio proet mirisom uegle masti.
"Ne mora se ni truditi", ree mi jedan mukarac, izlazei iz atora.
"Preno tijesto, a moe ga zaliti samo kavom od cikorije."
"Hvala na upozorenju", rekoh.
Pljunuo je i odmarirao dalje.
Zaposlenici Brae Fox koji su jo bili tu, poredali su se ispred kola u
kojima radnici cirkusa piju i kockaju. Okruuje ih oajniko beznae.
Nekolicina ih se smijei i ali, ali smijeh im je usiljen. Neki zure pred
sebe, ruku prekrienih na grudima. Drugi se vrpolje i pognute glave
koraaju gore-dolje. Jednog po jednog zovu ih unutra na razgovor s
Ujakom Alom.
Veina ih poraeno izlazi. Neki briu oi i tiho razgovaraju s onima
na poetku reda. Drugi stoiki zure pred sebe, prije nego to se upute u
grad.
Dvojica patuljaka ulaze zajedno. Nekoliko minuta poslije izlaze
smrknutih lica, zastaju da porazgovaraju s malom skupinom mukaraca.
109

Zatim teka koraka krenu, slijedei prugu, jedan pokraj drugoga, visoko
podignutih glava, a preko ramena su prebacili jastunice napunjene
stvarima.
Pogledom pretraujem gomilu i traim slavnu nakazu. Svakako da
postoje neki udaci: patuljci i divovi, bradata ena (Al ima ve jednu, pa
e ova vjerojatno biti loe sree), jedan golemi debeli mukarac (moglo bi
mu se posreiti ako ga Al eli pridruiti ostalima) i cijeli niz uglavnom
tunih ljudi i pasa. Ali nije bilo mukarca s djetetom koje mu viri iz
prsnog koa.
Nakon to je ujak Al zavrio s odabirom, nai su radnici razmontirali
sve atore drugog cirkusa osim staje i menaerije. Preostali ljudi iz Brae
Fox, sad vie ni na ijem platnom popisu, sjede i promatraju, pue i
pljuju savakani duhan u visoke granice divlje mrkve i ika.
Kad je Ujak Al otkrio da gradski dunosnici tek moraju popisati
vune konje Brae Fox, aica jadnih konja na brzinu je potajice
premjetena iz jednog atora za stoku u drugi. Apsorpcija, da tako
kaemo. A Ujak Al nije bio jedini koji je doao na tu zamisao - nekolicina
farmera motala se na rubnim dijelovima cirkuskog terena, nosei sa
sobom povoce.
"Zar e se oni samo tako ietati odavde s njima?" upitah Petea.
"Vjerojatno", ree on. "Nije me briga, sve dok ne diraju nae konje.
Ipak, dri oi otvorene. Proi e dan ili dva prije nego to netko bude znao
to je ije, a ja ne elim da ijedan na konj nestane."
Nai su konji radili dvostruko vie nego inae i ti su veliki konji sada
bili znojni i zadihani. Nagovorio sam gradskog dunosnika da otvori
hidrant da ih moemo napojiti, ali i dalje nemamo ni sijena ni zobi.
August se vratio dok smo punili posljednje korito.
"K vragu, to radite? Ti su konji tri dana bili u vlaku - idite tamo na
asfalt i budite otri s njima da ne omekaju."
"Bit emo otri, malo sutra", odgovori Pete. "Pogledaj oko sebe.
Prokletstvo, to misli da su radili protekla etiri sata?"
"Koristio si nae vune konje?"
"Dovraga, koje bih druge?"
"Trebao si uzeti njihove konje!"
"Ne znam nita o njihovim prokletim konjima!" povie Pete. "I
kakvog ima smisla koristiti njihove konje, ako moramo biti otri s
naima da bismo ih odrali u formi?"
August je zinuo u uenju. Onda je zatvorio usta i nestao.
110

Nije prolo dugo, a na cirkuski teren doli su kamioni. Jedan za

drugim natrake su prilazili kuhinji, u kojoj su nestajale nevjerojatne
koliine hrane. Kuhari su se odmah bacili na posao i zaas je kotao s
vodom vrio, a miris dobre hrane - prave hrane - poeo se iriti zrakom.
Nedugo zatim stigli su krmivo i slama za ivotinje i to u teretnim
kolima, a ne u kamionima. Kad smo odvezli sijeno u ator-staju, konji su
tiho zarzali i zatropotali, isteui vratove. Hvatali su sijeno zubima prije
nego to je palo na tlo.
ivotinje u menaeriji nisu nita manje sretne to nas vide impanze krie i njiu se na prekama u svojim kavezima, pokazujui
nam zube. Mesojedi koraaju gore-dolje. Preivai zabacuju glave, frku,
cvile pa ak i laju od uzbuenja.
Otvorio sam orangutanova vrata i stavio na pod plitku posudu s
voem, povrem i orasima. Kad sam ih zatvorio, orangutanica je pruila
svoju dugu ruku izmeu ipki. Pokazala je na naranu u drugoj posudi.
"To? To hoe?"
Nastavila je pokazivati naranu, trepui i gledajui me svojim blizu
postavljenim oima. Crte lica su joj konkavne, a cijelo lice poput irokog
drvenog pladnja okruenog crvenom dlakom. Najneobinije je i najljepe
stvorenje koje sam ikada vidio.
"Izvoli", kaem i pruim joj naranu. "Moe je dobiti."
Uzela ju je i odloila na pod. Zatim je opet ispruila ruku. Nakon
nekoliko sekundi nelagodnog premiljanja ispruio sam i ja ruku.
Omotala je svoje duge prste oko mojih, a onda me pustila. Sjedi na tlu i
guli naranu.
Zadivljeno je gledam. Zahvalila mi je.
"To je to", kae August dok izlazimo iz menaerije. Tape me po
ramenu. "Pridrui mi se na piu, sinko. U Marleninu atoru ima
limunade, i to nisu one splaine sa tanda sa sokovima. Jo kad dodamo
kap viskija, haj, haj."
"Dolazim za minutu", odgovorih. "Samo da provjerim drugu
menaeriju." S obzirom na neobian status vunih konja Brae Fox iji se
broj smanjivao cijelo poslijepodne - sam sam se pobrinuo da budu
napojeni i nahranjeni. Ali jo nisam pogledao njihove egzotine ivotinje
ni paradne konje.
"Ne", ree odluno August. "Pridruit e mi se odmah."
Pogledao sam ga iznenaen njegovim tonom.
"U redu. Svakako", rekoh. "Zna li jesu li ivotinje nahranjene i
111

napojene?"
"Netko e ih nahraniti i dati im vode. Prije ili poslije."
"to?" upitah.
"Netko e ih nahraniti i dati im vode. Prije ili poslije."
"Auguste, vani je vie od trideset dva stupnja. Ne moemo ih
ostaviti, a da im barem ne damo vode."
"Moemo i hoemo. To je nain na koji Ujak Al vodi posao. On i
gradonaelnik e se malo natezati da vide tko e prvi popustiti,
gradonaelnik e zakljuiti da nema blagog pojma to uiniti sa irafama,
zebrama i lavovima, pa e spustiti cijenu, a onda - i tek onda - stupamo u
akciju."
"ao mi je, ali ne mogu to uiniti", rekoh i okrenem se da poem.
vrstim stiskom me zgrabio za nadlakticu. Priao mi je, stao preda
me i nagnuo se tako blizu da mu je lice tek nekoliko centimetara
udaljeno od mojega. Dotaknuo me prstom po obrazu.
"Da, moe. Netko e se pobrinuti za njih. Samo ne odmah. Tako to
ide."
"To je sranje."
"Ujak Al je stvaranje ovog cirkusa pretvorio u umjetnost. To smo to
jesmo zbog njega. Tko, dovraga, zna to je u tom atoru? Ako nije neto
to njega zanima, u redu. Koga briga? Ali ako je unutra neto to eli i ti
mu se uplete u posao, pa on na kraju mora zato vie platiti, slobodno
vjeruj da e imati posla s Alom. Razumije?" Sve je to rekao kroz
stisnute zube. "Razumije... li?" ponovio je, zastavi nakon svake rijei.
Gledam ga ravno u oi kojima uope ne trepe.
"Potpuno", kaem.
"Dobro", ree on. Odmaknuo je prst s mojeg obraza i zakoraio
unatrag. "Dobro", ponovio je, kimajui glavom i putajui da mu se lice
opusti. Usiljeno se nasmijao. "Rei u ti neto, onaj e mi viski dobro
lei."
"Mislim da u ga preskoiti."
Gleda me trenutak, a onda slijee ramenima.
"Kako hoe", ree.
Sjeo sam na odreenoj udaljenosti od atora u kojem su naputene
ivotinje i promatram ga sa sve veim oajem. Od iznenadnog naleta
vjetra stranice atora su se zalelujale prema unutra. Nema ak ni daka
vjetra da ih vrati natrag. Nikad nisam bio vie svjestan vruine koja me
arila po glavi i suhoe vlastitoga grla. Skinuo sam eir i prljavom
112

rukom obrisao elo.

Kad je naranasto-plava zastava zaleprala nad kuhinjom pozivajui
na veeru, u red je stalo i nekoliko novih zaposlenika Brae Benzini.
Moglo ih se prepoznati po crvenim bonovima za veeru, koje su stiskali u
rukama. Onaj debeli mukarac imao je sree, ba kao i bradata ena i
nekoliko patuljaka. Ujak Al je uzimao samo izvoae, ali jedan je
nesretnik ubrzo opet izgubio posao za nekoliko minuta kad ga je August,
izlazei iz kola s kockarnicom, uhvatio kako s previe divljenja promatra
Marlenu.
Jo se nekoliko ljudi pokualo progurati u red, ali nijedan nije uspio
proi pokraj Ezre. Njegov je jedini zadatak bio da poznaje svakoga tko
radi u cirkusu i, Bog mi je svjedok, stvarno je dobar u tome. Kad pokae
palcem na kojeg nesretnika, Blackie se die i sreuje stvar. Jedan ili
dvojica onih koji su ostali bez posla moda uspiju ugrabiti aicu hrane
prije nego to naglavake izlete iz kuhinje.
Turobni i utljivi mukarci gladnih oiju zadravaju se u blizini. Kad
se Marlena udaljavala od parnog stola s toplim jelima, obratio joj se
jedan od tih ljudi. Visok je, mrav, s obrazima proaranim dubokim
borama. U nekim drugim okolnostima vjerojatno bi bio privlaan.
"Gospoo - hej, gospoo. Moete li mi dati malo? Barem komad
kruha?"
Marlena je zastala i pogledala ga. Lice mu je upalo, oi oajne.
Pogledala je u svoj tanjur.
"Ah, dajte, gospoo. Imajte srca. Nisam jeo dva dana." Proao je
jezikom preko ispucanih usana.
"Mii se odavde", ree August, uhvati Marlenu ispod lakta i vrsto je
povede prema stolu u sredini atora. To nije na uobiajeni stol, ali
primijetio sam da ljudi izbjegavaju ulaziti u raspravu s Augustom.
Marlena utke sjeda i povremeno pogledava prema mukarcima izvan
atora.
"Oh, nema svrhe", ree ona i baci vilicu i no na stol. "Ne mogu jesti
dok su oni jadnici tamo vani." Ustala je i uzela svoj tanjur.
"Kamo ide?" upita je August otro.
Marlena ga pogleda odozgo.
"Kako bih mogla sjediti ovdje i jesti kad oni nisu nita okusili dva
dana?"
"Nee mu to dati", ree August. "A sada, sjedni."
Nekoliko ljudi za susjednim stolovima se okrenulo. August im se
113

nervozno osmjehnuo i nagnuo se prema Marleni.

"Draga", ree on napeto. "Znam da ti je ovo teko. Ali ako tom
ovjeku da hranu, to e ga ohrabriti da se zadri u blizini, a to onda?
Ujak Al je ve odabrao ljude. Taj nije meu njima. Morat e krenuti
dalje, to je sve - i to prije, to bolje. Za njegovo dobro. To je zapravo in
ljubaznosti."
Marlenine su se oi suzile. Odloila je tanjur na stol, nabola svinjski
odrezak na vilicu i pljusnula ga na komad kruha. Uzela je Augustov
kruh, poklopila njime drugu stranu odreska i odjurila.
"to misli da radi?" povie August.
Prila je ravno mravom mukarcu, uzela ga za ruku i u nju poloila
sendvi. Zatim je odmarirala uz rijedak aplauz i zviduke mukaraca iz
radnikog dijela atora.
August treperi od bijesa, a na sljepooici mu pulsira ila. Trenutak
poslije ustaje i uzima svoj tanjur. Istresao je hranu u kantu za smee i
otiao.
Zurim u svoj tanjur. Na njemu je visoka hrpa svinjskih odrezaka,
ratike, pire-krumpira i zapeenih jabuka. Radio sam cijeli dan kao konj,
ali sad ne mogu progutati ni zalogaj.
Iako je gotovo sedam sati, sunce je jo visoko, a zrak je teak. Teren
se uvelike razlikuje od onoga koji smo ostavili iza sebe na sjeveroistoku.
Ovdje je ravnica, suha kao kost. Tlo je prekriveno visokom travom, koja
je smea i zgaena, lomljiva poput sijena. Na rubovima, blizu pruge,
prevladava visoki korov - ilave biljke s tvrdim stabljikama, malim
listovima i kompaktnim cvjetiima, ija je graa takva da ne rasipaju
energiju, ve da samo streme prema suncu.
Proao sam pokraj atora-tale i vidio Kinka kako stoji u njegovoj
sjeni. Queenie ui pred njim i vri nudu. Ima proljev i poskoi nekoliko
centimetara naprijed svaki put kad ispusti novi mlaz.
"to joj je?" upitam i zastanem pokraj njih.
Kinko me bijesno gleda.
"Na to ti to, dovraga, slii? Ima trkalicu."
"to je jela?"
"Jebiga, tko zna."
Zakoraim naprijed i navirim se u jednu od mlakica, traei kakav
znak parazita. ini se da ih nema.
"Idi i pogledaj imaju li meda u kuhinji."
"Ha?" pita Kinko, uspravivi se i mirkajui prema meni.
114

"Meda. Ako uspije nabaviti prah klizavog brijesta, dodaj i njega

malo. Ali ve bi i sama lica meda trebala pomoi", rekoh.
Namrtio se na mene na tren, podboivi se rukama o kukove.
"U redu", ree on sa sumnjom. Zatim se okrenuo svojem psu.
Poao sam dalje i naposljetku se zaustavio na komadu travom
obraslog tla na izvjesnoj udaljenosti od menaerije Brae Fox.
Menaerija stoji na nekoj zlokobnoj osami, kao da je oko nje minsko
polje. Nitko se ne pribliava u krugu od dvadesetak metara. Unutra je
vjerojatno neizdrivo, ali ako izuzmem pomisao da sveem Ujaka Ala i
Augusta i otmem kola s vodom, ne mogu se dosjetiti nijedne druge
proklete stvari. Postajem sve oajniji, a onda vie ne mogu sjediti.
Ustajem i odlazim u nau menaeriju.
ak s punim koritima vode i propuhom, ivotinje su omamljene i ni
vruine. Zebre, irafe i ostali preivai ostali su stajati na nogama, ali
vratovi su im izdueni, a oi napola zaklopljene. ak je i jak nepomian,
iako mu muhe nemilosrdno zuje oko uiju i oiju. Zamahnuo sam i
otjerao ih nekoliko, ali one se odmah vraaju. Nema pomoi.
Polarni medvjed lei na trbuhu, a glava i njuka su mu ravno
ispruene. Tako oputen izgleda bezopasno - ak mazno, dok mu je
veina tjelesne mase koncentrirana u donjoj treini tijela. Duboko je
isprekidano udahnuo, a onda izdahnuo dugim, hueim stenjanjem.
Sirotan. Ne vjerujem da se temperatura na Arktiku ikada popne imalo
blizu ovoj vruini.
Orangutanica lei ispruena na leima, rairenih ruku i nogu.
Okrenula je glavu da me pogleda, tugaljivo mirka kao da se ispriava
to nema snage ni za kakav napor.
U redu je, kaem joj pogledom. Razumijem.
mirnula je jo jedanput, a onda okrenula glavu tako da je opet
gledala u strop.
Kad sam doao k Marleninim konjima, zafrktali su prepoznavi me i
zakakljali usnama po mojim rukama, koje jo miriu na peene jabuke.
Kad su shvatili da nemam nita za njih, izgubili su interes i vratili se u
polusvjesno stanje.
Make lee postrance, savreno mirno, a oi su im poluzatvorene. I
da nema sputanja i dizanja njihovih rebara, pomislio bih da su uginule.
Pritisnuo sam elo o reetke kaveza i dugo ih promatram. Na kraju se
okrenem da poem. Udaljio sam se oko tri metra, a onda sam se naglo
vratio. Upravo mi je postalo jasno da su podovi njihovih kaveza vrlo isti.
115

Marlena i August se svaaju tako glasno da ih ujem s udaljenosti

od dvadeset metara. Zastajem ispred atora za presvlaenje i nisam
nimalo siguran da ih elim prekinuti. Ali ne elim ni sluati - konano se
ohrabrim i pritisnem usta na prorez atorskog krila.
"Auguste! Hej, Auguste!"
Glasovi su utihnuli. uje se ukanje i neiji glas koji utiava drugog
sugovornika.
"to je?" povie August.
"Je li Clive nahranio make?"
Na prorezu atorskog krila pojavi se njegovo lice.
"Ah. Da. Pa, to je predstavljalo manju potekou, ali neto sam
izmudrovao."
"to?"
"Neto e doi sutra ujutro. Ne brini. ivotinje e biti dobro. O,
Boe", ree on i istegne vrat kako bi bolje vidio. "to sada?"
Grabei velikim koracima prilazi nam Ujak Al, u crvenom prsluku i
s cilindrom na glavi, a nogavice u kariranim hlaama kao da lete preko
tla. Njegovi ulizice ga slijede, nervozno trkarajui kako bi odrali korak.
August uzdahne i pridri mi atorsko krilo da uem.
"Moe slobodno ui i sjesti. ini se da e uti svoju prvu lekciju iz
biznisa."
Kliznuo sam unutra. Marlena sjedi za toaletnim stoliem,
prekrienih ruku i nogu. Njie stopalom od bijesa.
"Draga moja", ree August. "Saberi se."
"Marlena?" uje se glas Ujaka Ala odmah uz atorsko platno.
"Marlena? Mogu li ui, draga? Moram razgovarati s Augustom."
Marlena cmokne usnama i zakoluta oima.
"Da, Ujae Al. Naravno, Ujae Al. Molim te ui, Ujae Al", ree ona
pjevajuim glasom.
Otvorilo se atorsko krilo i uao je Ujak Al, vidljivo oznojen i
smijeei se od uha do uha.
"Posao je sklopljen", ree on i zaustavi se pred Augustom.
"Znai, ima ga", ree August.
"Ha? to?" pita Ujak Al i trepe od iznenaenja.
"Nakazu", ree August. "Charlesa, kako mu je ono prezime."
"Ne, ne, ne, pusti sad njega."
"to misli s time 'pusti sad njega'?" upita August. "Mislio sam da je
on jedini razlog zbog kojega smo doli ovamo. to se dogodilo?"
116

"to?" pita Ujak Al neodreeno. Iza njega se naviruju glave i sve

snano odmahuju u znak nijekanja. Jedan ovjek rukom napravi kretnju
kao da ree vrat.
August ih gleda i uzdie.
"Oh. Ringling ga je dobio."
"Pusti sad njega", ree Ujak Al. "Imam novosti - velike novosti!
Moglo bi se rei, ak kraljevski velike novosti!" Osvrnuo se na svoje
pratitelje, a oni mu uzvrate sranim smijehom. Opet se okrenuo prema
naprijed. "Pogaaj."
"Nemam pojma, Al", ree August.
S oekivanjem se okrenuo Marleni.
"Ne znam", ree on ljutito.
"Dobili smo slona!" povie Ujak Al i iroko rairi ruke od veselja.
tap mu je udario u jednog od podlih ulizica, koji je odskoio unatrag.
Augustovo se lice smrznulo.
"to?"
"Slona! Slonicu!"
"Ima slona?"
"Ne, Auguste - ti ima slonicu. Zove se Rosie, ima pedeset tri godine i
savrena je. To je najbolje to su imali. Jedva ekam da vidim kakvu e
toku smisliti..." Zaklopio je oi kako bi bolje zamislio tu sliku. Prstima
migolji ispred lica. Smjeka se u ekstazi sklopljenih oiju. "Mislim da e i
Marlena biti ukljuena. Moe je jahati tijekom sveane pozdravne
parade, a onda si ti na redu s tokom u sredinjem ringu. Ah, donesite!"
Okrenuo se i pucnuo prstima. "Gdje je? Hajde, hajde, vi idioti!"
Pojavila se boca pjenuca. Uz dubok naklon ponudio ju je Marleni da
je pregleda. Zatim je odvio icu i odepio bocu. Odnekud iza njega
pojavile su se ae za ampanjac i postavljene su na Marlenin toaletni
stoli. Ujak Al je natoio malo u svaku au i pruio po jednu Marleni,
Augustu i meni. Posljednju je dignuo visoko u zrak. Oi su mu
zamagljene. Duboko je uzdahnuo i prisnuo ruku na grudi.
"Veliko mi je zadovoljstvo proslaviti ovaj znaajni dogaaj s vama mojim najdraim prijateljima na cijelome svijetu." Zanjihao se prema
naprijed, u cipelama s niskim gamaama, i istisnuo iz oka jednu pravu
suzu. Zakotrljala mu se preko debelog obraza. "Ne samo da imamo
veterinara - i jo obrazovanog na Cornellu - ve imamo i slona. Slona!"
mrcnuo je od sree i napravio stanku, preplavljen osjeajima.
"Godinama sam ekao ovaj dan. A, prijatelji moji, to je tek poetak. Sad
117

smo u prvoj ligi. Cirkus na koji se mora raunati."

Zaulo se kako je iza njega nekoliko ruku zapljeskalo. Marlena
balansira s aom na koljenu. August svoju ukoeno dri ispred sebe.
Osim to je prihvatio tu au, nije pokrenuo nijedan drugi mii.
Ujak Al naglo podigne au u zrak.
"Za Cirkus brae Benzini - najspektakularniju predstavu na Zemlji!"
povie.
"Braa Benzini! Braa Benzini!" poviu glasovi iza njega. Marlena i
August ute.
Al iskapi svoju au i dobaci je najbliem iz svoje pratnje, koji je
spremi u dep sakoa i izae za Ujakom Alom iz atora. Krilo se zatvorilo
i opet smo ostali samo nas troje.
Nastao je trenutak potpune tiine. Zatim August trne glavom, kao
da se upravo osvijestio.
"Mislim da je najbolje da odemo pogledati tu gumenu kravu* ", ree
on i iskapi au u jednom gutljaju. "Jacobe, sad se moe pobrinuti za
one proklete ivotinje. Jesi li sretan?"
Gledam ga razrogaenih oiju. Zatim i ja ispijam svoje pie. Iz kutka
oka vidim da i Marlena ini isto.
***
Menaerija Brae Fox sada je preplavljena ljudima iz Brae Benzini.
I i e amo-tamo, pune korita vodom, donose sijeno i odvoze izmet. Sa
sirane su podignuti neki dijelovi atorskog krila da bi se omoguilo
strujanje zraka. Dok ulazimo, pogledom pretraujem ator i traim
oboljele ivotinje. Sreom, sve izgledaju vrlo ivo.
Slonica stoji sa strane u dnu atora. Golema je, boje olujnih oblaka.
Probijamo se izmeu radnika i zastajemo pred njom. Ima
gargantuovske proporcije - u ramenima dosee visinu od najmanje tri
metra. Koa joj je pjegava i ispucana poput suhog rijenog korita i to od
vrha surle pa sve dolje do irokih stopala. Samo su joj ui glatke. Gleda
nas oima koje su gotovo ljudske. Jantarnoute, duboko su usaene i
obrubljene neobino dugim trepavicama.
"Blagi Boe", ree August.
Ispruila je prema nama surlu, koja se pomie poput zasebnog
stvorenja. Leluja pred Augustom, zatim pred Marlenom, i napokon preda
mnom. Na njezinu je kraju vrak nalik na prst, kojim migolji i hvata.
__________________________________
*U

argonu amerikih cirkusa slonove su od milja zvali i "gumenim kravama" (nihbcr cow).

118

Nosnice joj se otvaraju i zatvaraju, njuka i pue, a onda se surla

povlai. Njie se pred njom poput njihala sata, poput golemog miiavog
crva. Svojim prstom podie s poda pojedine vlati sijena i zatim ih opet
isputa. Gledam zanjihanu surlu i elim da se vrati do mene. Pruam i
nudim joj ruku, ali surla se ne vraa.
August gleda sav uznemiren, a Marlena jednostavno zuri. Ne znam
to da mislim. Nikad nisam vidio tako veliku ivotinju. Uzdie se gotovo
metar i pol iznad moje glave.
"Jeste li vi timaritelji slonova?" upita mukarac koji nam je priao s
desne strane. Koulja mu je prljava, izvuena iz hlaa i nadie se na
mjestima gdje ju ne pridravaju elastine naramenice za hlae.
"Ja sam najavljiva i glavni nadzornik ivotinja", odgovori August,
uspravivi se u punoj visini.
"Gdje vam je timaritelj slonova?" upita mukarac, ispljunuvi kroz
kut usana sok savakanog duhana.
Slonica je ispruila surlu i potapala ga po ramenu. Pljusnuo ju je i
odmaknuo se izvan njezina dohvata. Slonica je otvorila usta u obliku
lopate i to na nain koji se moe opisati samo kao smijeak, a onda se
poela njihati, odravajui ritam njihanjem surle.
"Zato vas to zanima?" upita August.
"Samo hou razgovarati s njim, to je sve."
"Zato?"
"Da mu kaem to ga eka", ree mukarac.
"Kako to mislite?"
"Pokaite mi tko je timaritelj i rei u vam."
August me zgrabi za ruku i gurne naprijed.
"Evo ga. Ovo je moj timaritelj. I to nas, dakle, eka?"
Mukarac me pogledao, gurnuo smotuljak duhana duboko u
unutarnju stranu obraza i nastavio se obraati Augustu.
"Ovo vam je najgluplja prokleta ivotinja na cijelome svijetu."
August je izgledao zateeno.
"Mislio sam da se radi o najboljoj slonici. Al je rekao da je najbolja."
Mukarac je prezirno otpuhnuo i ispljunuo smeu pljuvaku prema
velikoj ivotinji.
"Ako je to najbolja slonica, zato je jedino ona ostala? Mislite li da ste
vi prvi koji su doli pokupiti ostatke? Niste se ak ni pojavili u prva tri
dana. Pa, nek' vam je sa sreom." Okrenuo se da poe.
"ekajte", ree brzo August. "Ispriajte mi vie. Je li opake udi?"
119

"Ne, samo je glupa kao crna no."

"Odakle je dola?"
"Ona je skitnica meu slonovima - vlasnik joj je bio neki prljavi
Poljak koji je otegnuo papke u Libertyvilleu. Grad ju je jeftino prodao. Ali
svejedno se nije radilo o nekoj dobroj kupovini, jer nita drugo ne radi
osim to jede."
August zuri u njega, sav blijed.
"Hoete rei da uope nije bila u cirkusu?"
Mukarac je zakoraio preko ueta i nestao iza slonice. Vratio se s
drvenim tapom, dugim oko metar, koji je na jednom kraju imao metalnu
kuku od deset centimetara.
"Evo vam kuka za slonicu. Trebat e vam. Nek' vam je sa sreom.
to se mene tie, ne elim vie vidjeti slona dok sam iv." Ponovno je
pljunuo i udaljio se.
August i Marlena gledaju za njim. Osvrnuo sam se ba na vrijeme da
vidim kako slonica izvlai surlu iz korita. Dignula ju je, naciljala i zalila
ga vodom s toliko snage da mu je eir odletio s glave.
Zaustavio se, a voda mu je kapala s kose i odjee. Na trenutak je bio
potpuno miran. Zatim je obrisao lice, sagnuo se da podigne eir,
naklonio se zauenim promatraima, koji su se sastojali od radnika iz
menaerije, i poao dalje.

120

121

10
August se tako uspuhao da se zacrvenio, ili bolje rei lice mu je
poprimilo ljubiastu boju. Zatim je odmarirao, vjerojatno da pretrese
stvar s Ujakom Alom.
Marlena i ja se pogledavamo. Preutnim sporazumom, nijedno od
nas ne polazi za njim.
Ljudi iz menaerije odlaze jedan po jedan. ivotinje su napokon
nahranjene i napojene i spremaju se na poinak. Na kraju jednog
oajnikog dana nastupa mir.
Marlena i ja smo sami. Pruamo raznovrsne komadie hrane prema
Rosienoj znatieljnoj surli. Kad je njezin udni gumeni prst zgrabio
struak sijena iz moje ruke, Marlena je zaciala od smijeha. Rosie je
zabacila glavu i otvorila usta kao da se smijei.
Okrenuo sam se i zatekao Marlenu kako me gleda. Jedino iz
menaerije dopiru neki zvukovi, komeanje nogu, frktanje i tiho
vakanje. Vani, u daljini, netko svira usnu harmoniku - neku poznatu
melodiju u troetvrtinskom taktu, ali ne mogu joj se sjetiti naziva.
Nisam siguran kako se to dogodilo - jesam li pruio ruke prema njoj?
Ili ona prema meni? - ali u sljedeem trenutku nala mi se u naruju i
pleemo valcer, saginjemo se i poskakujemo ispred nisko objeenog
ueta. Dok smo se vrtjeli, ugledao sam Rosienu podignutu surlu i
nasmijeeno lice.
Marlena se naglo odmaknula.
Stojim nepomino, ruke su mi jo malo podignute i nisam siguran to
trebam uiniti.
"Ah", ree Marlena, naglo pocrvenjevi i zagledajui se u sve oko nas,
osim u mene. "Dakle. Da. Hoemo li priekati Augusta?"
Dugo je gledam. elim je poljubiti. elim je poljubiti vie od iega u
ivotu.
"Da", konano kaem. "Da. Priekajmo ga."
Sat poslije, August se vratio u spavaa cirkuska kola. Uletio je
unutra i zalupio vratima. Marlena je odmah pola prema ormariu.
"Taj beskorisni kukin sin platio je dvije tisue za tu beskorisnu
slonicu", ree on, baci eir u kut i strgne sa sebe jaknu. "Dvije tisue
prokletih zelembaa!" Bacio se na najblii stolac i spustio glavu meu
122

ruke. Marlena je uzela bocu mijeanog viskija, zastala, pogledala

Augusta i vratila je natrag. Umjesto nje, uzela je bocu istog viskija. "A
to jo nije ono najgore - o, ne", ree August i razvee jednim potezom
kravatu, pokuavajui istovremeno prstima olabaviti ovratnik koulje.
"Hoe znati to je jo uinio? Hmmmm? Hajde, pogodi."
Gleda Marlenu, koja je bila potpuno smirena. Natoila je dobra etiri
prsta u tri ae.
"Rekao sam, pogaaj!" zarei August.
"Ne znam, sigurna sam da ne znam", ree Marlena mirno. Zaepila
je bocu.
"Ostatak novca potroio je na vagon za prokletog slona."
Marlena se okrenula i odjednom ga je poela pozorno sluati.
"Zar nije izabrao nijednog artista?"
"Svakako da jest."
"Ali..."
"Da. Upravo tako", ree August, prekinuvi je.
Marlena mu prui au, a meni rukom pokae da uzmem svoju i
zatim sjedne. Otpio sam gutljaj i ekao koliko sam dugo mogao.
"Dakle, vas dvoje moda i znate o emu, dovraga, govorite, ali ja ne
znam. Hoete li biti ljubazni i objasniti mi?"
August je ispustio zrak iz nadutih obraza i odmaknuo uperak kose
koja mu je pala preko ela. Nagnuo se naprijed i oslonio laktove na
koljena. Zatim je podignuo lice tako da me izravno gledao u oi.
"To znai, Jacobe, da smo zaposlili nove ljude koje nemamo kamo
smjestiti. To znai, Jacobe, da je Ujak Al oduzeo jedan vagon radnicima i
namijenio ga za artiste. A kako je zaposlio i dvije ene, sad ga mora
pregraditi. To znai, Jacobe, da ako elimo smjestiti desetak artista,
moramo poslati ezdeset etiri radnika da spavaju pod cirkuskim kolima
natovarenima na plato-vagone."
"To je glupo", rekoh. "Trebao bi samo ljude bez leaja smjestiti na
slobodna mjesta u odjeljcima vagona."
"Ne moe to uiniti", ree Marlena.
"Zato ne?"
"Zato to ne moe mijeati radnike i artiste."
"A zar to nije sluaj sa mnom i Kinkom?"
"Ha!" August je prezirno otpuhnuo i nagnuo se naprijed, a na licu
mu se ocrtavao iskoen osmijeh. "Reci nam, molim te - umirem od elje
da ujem. Kako vam ide?" Naherio je glavu i poeo se smjekati.
123

Marlena je duboko udahnula i prekriila noge. Trenutak poslije,

crvena cipela od koe poela se njihati, kao da pumpa, gore-dolje.
Izlio sam viski u grlo i otiao.
Bila je to velika aa i viski je poeo djelovati negdje izmeu
spavaih kola za artiste i vagona. Oito je da nisam samo ja opijen - sad
kad je "posao" zakljuen, svi povezani s Cirkusom brae Benzini najspektakularnijom predstavom na Zemlji sad su se oputali.
Okupljanja ljudi poprimaju raznorazne oblike, od slavljenikih veerinki
uz dez s radija i provale smijeha, pa sve do sluajnih okupljanja prljavih
mukaraca koji se zbijaju u skupine to dalje od vlaka i ispijaju razliita
alkoholna pia, koja idu iz ruke u ruku. Ugledao sam Camela, koji me
pozdravio podignutom rukom, a onda je ovjeku do sebe pruio bocu
alkoholne tekuine za prijenosna kuhala.
ujem komeanje u visokoj travi i zastajem da provjerim. Ugledam
rairene enske gole noge i mukarca izmeu njih. On stenje i roke
poput jarca. Hlae su mu sputene do koljena, a dlakava stranjica
sputa se i die, pumpajui. Ona je akama zgrabila njegovu koulju i
stenje sa svakim pokretom. Trebao mi je trenutak da shvatim to to
gledam - a kad sam shvatio, naglo skrenem pogled i nastavim teturati
dalje.
Dok se pribliavam vagonu s konjima, vidim ljude kako sjede na
otvorenim vratima ili se motaju naokolo.
Jo ih je vie unutra. Kinko, s bocom u ruci i s pijanom
gostoljubivou na licu, predsjeda jednom skupinom. Kad me je ugledao,
spotaknuo se i posrnuo. Mnoge su se ruke ispruile da ga uhvate.
"Jacobe! Moj ovjee!" vie on, a oi su mu jarosno blistave. Oslobodio
se ruku svojih prijatelja i uspravio. "Narode - prijatelji!" povie on nad
gomilom od tridesetak ljudi, koji su ispunili prostor koji inae zauzimaju
Marlenini konji. Prilazi mi i stavlja ruku oko struka. "Ovo je moj dragi,
dragi prijatelj Jacob." Napravio je stanku da potegne gutljaj iz boce.
"Molim vas da mu pruite dobrodolicu", ree on. "Meni za ljubav."
Njegovi gosti zvide i smiju se. Kinko se smije sve dok se nije
zagrcnuo od smijeha.
Maknuo je ruku s mojega struka i poeo mahati prstima ispred
vlastitog zajapurenog lica sve dok nije prestao nesuvislo brbljati. Zatim
je zagrlio oko struka ovjeka koji je stajao do nas. Zajedno su oteturali
dalje.
S obzirom na to da je odjeljak za koze bio krcat ljudima, uputio sam
124

se na drugi kraj vagona, gdje je nekad boravila Srebrna Zvijezda, i legao

sam na pod oslonivi se na zid.
Pokraj mene zaukalo je neto u gomili sijena. Ispruio sam ruku i
protresao sijeno, nadajui se da neu nai takora. Na trenutak sam
ugledao bijeli batrljak Queeniena repa, a onda se ukopala jo dublje u
slamu, kao rak u pijesak.
***
Odsada pa nadalje, nisam potpuno siguran u redoslijed dogaaja.
Pruali su mi boce i prilino sam siguran da sam iz veine pio. Nije
prolo dugo, a sve oko mene poelo se lelujati i ispunjavala me toplina
ljudske ljubaznosti prema svima i svemu oko mene. Ljudi me grle, a
grlim i ja njih. Grohotom se smijemo - emu, ne sjeam se vie, ali sve je
urnebesno.
Ima neka igra u kojoj neto morate baciti, a ako promaite cilj
morate popiti pie. esto sam promaivao. Na kraju mi se poeo javljati
osjeaj da u povratiti, pa sam otpuzao, na veliko veselje svih okupljenih.
Sjedim u kutu. Ne sjeam se kako sam dospio ovamo, ali naslonjen
sam na zid, a glavu sam spustio na koljena. Tako jako elim da se svijet
prestane okretati oko mene, ali to se ne dogaa i zato naslanjam glavu
na zid.
"No, to to imamo ovdje?" pita neki duboki, zavodljivi glas u blizini.
Razrogaio sam oi. Tono pred nosom su mi vrsto stisnute enske
grudi s prorezom dugim gotovo stopu. Podiem pogled, pratei taj prorez,
i ugledam lice. Barbarino. Brzo trepem oima, nastojei razbistriti sliku
s dvije Barbare, pa da vidim samo jednu. O, Boe - nema koristi. Ali ne ekaj. U redu je. Ne vidim umnoene Barbare. Vidim umnoene ene.
"Hej, srce", kae Barbara, isprui ruku i pomiluje me po licu. "Jesi li
dobro?"
"Mmm", odgovaram, trudei se pritom i da kimnem glavom.
Vrci njezinih prstiju zadravaju mi se ispod brade, dok se okree
plavui koja ui do nje.
"Tako je mlad. Ah, sladak je kao med, zar ne, Nell?"
Nell je povukla dim iz cigarete i ispuhnula ga krajem usana.
"Svakako. Mislim da ga nisam prije vidjela."
"Pomagao je prije nekoliko veeri u muf-atoru", ree Barbara.
Okrenula se prema meni. "Kako se zove, srce?" pita njeno dok mi
nadlanicom i prstima prolazi gore-dolje po obrazu.
"Jacob", kaem, suspreui podrigivanje.
125

"Jacob", ponovi ona. "Aha, znam tko si. Walter je govorio o njemu",
ree ona Nell. "Nov je, zeleni guter. Prilino se dobro snaao u mufatoru."
Uhvatila me za bradu i podigla je, duboko mi se zagledavi u oi.
Nastojim joj uzvratiti ljubaznost, ali imam problem s fokusiranjem.
"Oh, ba si sladak. No, reci mi, Jacobe - jesi li ikad bio sa enom?"
"Ja... ah..." kaem. "Pa..."
Nell se hihoe. Barbara se nagnula natrag i podboila o struk.
"to kae? Hoe li mu prirediti dobrodolicu kako se pristoji?"
"Gotovo da moramo", ree Nell. "Novi guter i djevac?" Njezina ruka
kliznula mi je izmeu nogu i preko prepona. Glava koja mi se dotad
klimala na vratu, sad je uspravno poskoila. "Misli li da i dolje ima
crvene dlake?" pita ona, obuhvaajui me dlanovima.
Barbara se nagnula naprijed, razdvojila mi dlanove i podigla jedan k
svojim usnama. Okrenula mi je ruku, prela dugim noktom preko dlana i
zatim mi se zagledala u oi, dok je jezikom prelazila isti put. Zatim je
moju ruku poloila na svoju lijevu dojku, tono tamo gdje bi trebala biti
bradavica.
Oh, Boe. Oh, Boe. Dodirujem dojku. Kroz haljinu, ali ipak...
Barbara je na trenutak ustala, poravnala suknju, bojaljivo se
ogledala i zatim unula. udim se toj promjeni poloaja, kad me ona
opet uhvati za ruku. Ovaj put ju je povukla pod suknju i pritisnula mi
prste na vruu, vlanu svilu.
Zastao mi je dah. Viski, domai pravljeni viski, din, Bog zna to sve
ne - sav alkohol je u trenu ispario. Pomie mi ruku gore i dolje, preko
udnih i prekrasnih udolina.
Ah, sranje. Mogao bih odmah svriti.
"Hmmmm?" prede ona i pomakne mi ruku tako da mi srednji prst
pritie dublje u nju. Topla svila je nabubrila s obje strane mojeg prsta i
poela pulsirati na moj dodir. Izvukla mi je ruku i poloila je na koljeno,
a zatim me, kao za probu, eksperimentalno stisnula u preponama.
"Mfflfflm", ree ona poluzaklopljenih oiju. "Spreman je, Nell.
Prokletstvo, volim ih kad su u ovim godinama."
Ostatak noi prolazi u epileptikim bljeskovima. Svjestan sam da su
me dvije ene podignule na noge, ali mislim da sam pao kroz vrata
vagona. U svakom sluaju, naao sam se s licem na tlu. Zatim me
ponovno diu i pridravaju dok teturam kroz tamu, sve dok se ne naem
posjednut na rub kreveta.
126

Sad je sigurno da su tu dvije Barbare. I dvije od one druge. Ime joj je

Nell, zar ne?
Barbara zakorai unatrag i podigne ruke u zrak. Zabacila je glavu i
prola rukama niz tijelo, pleui i pomiui se u svjetlu svijee.
Zainteresiran sam - u to nema sumnje. Ali jednostavno vie ne mogu
uspravno sjediti. Zato padam na lea.
Netko mi skida hlae. Neto mrmljam, nisam siguran to, ali mislim
da nisu rijei ohrabrenja. Odjednom se ne osjeam dobro.
Oh, Boe. Dodiruje me - njega - probno ga miluje. Podignuo sam se
na laktove i gledam dolje. Mlitav je, siuna ruiasta kornjaa skrivena
u svojem oklopu. ini se kao da mi je zalijepljen za nogu. Odlijepila ga je,
gurnula obje ruke izmeu mojih bedara da ih razdvoji i posegnula za
jajima. Uzela ih je u jedan dlan, igra se njima dok mi pregledava penis.
On se beznadno rui pod njezinim dodirom, dok ja uasnuto promatram.
Druga ena - sad je opet samo jedna, kako u ih, dovraga, pobrojiti lijee do mene na krevet. Izvukla je iz haljine suhu dojku i podigla je do
mojih usana. Trlja mi njome cijelo lice. Sad mi se pribliavaju njezina
usta namazana ruem, zjapee drijelo s ispruenim jezikom. Okrenuo
sam glavu udesno, gdje nema nijedne ene. Zatim osjetim kako mi se
neija usta obavijaju oko penisa.
Ostajem bez daha. ene se hihou, ali zvuk je poput predenja,
potiui zvuk, dok se trude postii neku reakciju.
Oh, Boe, oh, Boe, sie ga. Sie ga, zaboga.
Neu biti u stanju...
Oh, moj Boe, moram...
Okrenuo sam glavu i izbacio alosno pomijeane sastojke svojeg
eluca na Nell.
***
Vani se uje odvratno struganje. Traka svjetla rasparala je crnilo
iznad mene.
Kinko se naviruje nada mnom.
"Ustani, sunace. Trai te ef."
Dri poklopac otvoren. Stvari poprimaju smisao, jer mi zgreno tijelo
shvaa da je mozak budan i uskoro mi je jasno da sam naguran u
kovegu.
Kinko uvrsti poklopac da ostane otvoren i odlazi. Razgibao sam vrat
i trudim se uspravno sjesti. Koveg je u atoru, okruen stalcima s kojih
127

vise ivopisni kostimi, a tu je i razna oprema i kozmetiki stolii s

ogledalima.
"Gdje sam?" pitam promuklo. Kaljem i pokuavam proistiti suho
grlo.
"Klaunovski kutak ", odgovori Kinko, uzimajui u ruke i sputajui
boice s bojom na stoliu.
Podignuo sam ruku da pokrijem oi i primijetio da imam svileni
rukav. Tonije reeno, odjeven sam u crveni kuni ogrta od svile, koji je
rastvoren. Sputam pogled i vidim da mi je netko obrijao genitalije.
Brzim pokretom spajam krajeve ogrtaa i pitam se je li me Kinko
vidio.
Blagi Boe, to sam sino radio? Nemam pojma. U sjeanju su mi
samo neke nepovezane slike i ...
Oh, Boe. Povratio sam po nekoj eni.
S mukom ustajem na noge i veem kunu haljinu u struku. Briem
elo, koje je neobino sklisko. Na ruci mi je bijeli trag.
"K vragu, to...?" kaem i buljim u ruku.
Kinko se okrene i prui mi ogledalo. Uzimam ga s velikom
strepnjom. Kad sam ga podigao do lica, iz njega me gleda klaun.
Provirio sam iz atora, gledam lijevo i desno, a onda se iskradem
prema vagonu za konje. Prati me grohotan smijeh i podrugljivi povici.
"Oho-ho, ovjee, koja rasna enska!"
"Hej, Frede - pogledaj novu radodajku!"
"Reci, zlato, ima li kakvih planova za veeras?"
Uletio sam u svoju kozju sobicu, zalupio vratima i naslonio se na
njih. Teko diem i oslukujem sve dok smijeh vani nije utihnuo, zgrabio
sam neku krpu i ponovno obrisao lice. Ve sam dobrano istrljao kou lica
prije nego to sam izaao iz klaunovskog kutka, ali jo ne vjerujem da je
isto. Mislim da mi nijedan dio tijela nikad vie nee biti ist. A najgore
je to to ak ne znam ni to sam uinio. Imam samo nepovezane sliice, a
koliko god bile uasavajue, jo me vie uasava to to ne pamtim ono to
se dogaalo izmeu njih.
Odjedanput mi je palo na pamet da uope nemam pojma jesam jo
djevac. Zavukao sam ruku u kunu haljinu i poeao se po ekinjavim
testisima.
Nekoliko minuta poslije ulazi Kinko. Leim na svojem krevetu od
smotanog pokrivaa, s rukama ispod glave.
"Bolje e ti biti da makne stranjicu i izae van", ree on. "On te i
128

dalje trai."
Neto mi je ponjuilo uho. Dignuo sam glavu i udario u vlaan nos.
Queenie je poskoila unatrag, kao da je ispaljena iz katapulta. Prouava
me s udaljenosti od jednog metra i oprezno njuka. Ah, kladim se da sam
jutros prava mjeavina mirisa. Opet sputam glavu.
"Zar hoe da te najuri?" pita Kinko.
"U ovoj fazi, stvarno mi je svejedno", promrmljam.
"to?"
"Ionako odlazim."
"Prokletstvo, o emu govori?"
Ne mogu odgovoriti. Ne mogu mu ispriati da ne samo to sam se
toliko osramotio daje teko povjerovati i da se ne mogu nikako iskupiti,
nego sam bio neuspjean u prvoj prilici koja mi se pruila da doivim
seksualno iskustvo - neto o emu sam takorei neprestano mislio
posljednjih osam godina. Da i ne govorim o tome kako sam povratio po
jednoj od ena koja mi se nudila a onda se onesvijestio, i netko mi je
obrijao testise, obojio lice i strpao me u koveg. Ali on sigurno zna neto
od toga, jer je znao i gdje da me jutros potrai. Moda je ak sudjelovao u
zabavi.
"Ne budi curica", ree on. "Hoe zavriti s onim skitnicama to
hodaju uz prugu? Dii se odmah, prije nego to dobije otkaz."
Ostajem nepomian.
"Rekao sam da se die!"
"to je tebe briga?" gunam. "I prestani vikati. Boli me glava."
"Samo se, dovraga, digni ili u se pobrinuti da te zaboli i ostatak
tijela!"
"Dobro! Samo se prestani derati!"
S mukom sam se uspravio i mrano ga pogledao. U glavi mi tutnji i
ini mi se kao da su mi olovni utezi zavezani za svaki zglob. Kako me on
nastavio gledati, okrenuo sam se prema zidu i, jo uvijek u kunoj
haljini, navukao hlae, trudei se da sakrijem obrijane dijelove tijela.
Obrazi mi svejedno gore.
"Oh, moe li koja rije savjeta?" upita Kinko. "Neko cvijee za
Barbaru ne bi bilo loa ideja. Ona druga je samo kurva, ali Barbara je
prijateljica."
Toliko sam preplavljen sramom da mi se magli svijest. Kad je prola
opasnost da se onesvijestim, ostao sam zurei u tlo, uvjeren da se nikad
vie neu moi prisiliti da ikome pogledam u oi.
129

Vlak Brae Fox premjeten je na pokrajnje tranice, a vagon za slona

o kojem se tako vatreno raspravljalo sad je prikvaen odmah iza nae
lokomotive, gdje e vonja biti najugodnija. Vagon ima ventilacijske
otvore, a ne daske s razmacima za provjetravanje i napravljen je od
metala. Deki iz Leteeg odreda imaju puno posla oko sputanja atora ve su raspremili veinu veih i tako izloili pogledu zgrade Jolieta u
pozadini. Mala skupina graana okupila se da promatra ovu aktivnost.
Augusta sam naao u atoru menaerije kako stoji pred slonicom.
"Pomakni se!" vie on i mae joj kukom za slonove ispred lica.
Ona njie surlom i mirka.
"Rekao sam pomakni se!" Zaao je iza nje i udario je u stranji dio
noge. "Prokletsvo, pomakni se!" Oi su joj se suzile, a goleme ui
priljubila je uz glavu.
August me ugledao i ukipio se na mjestu. Ispustio je kuku pokraj
srhe na tlo.
"Naporna no?" upitao je i nacerio se.
Rumenilo me zapeckalo odostraga po vratu i proirilo mi se cijelom
glavom.
"Nema veze. Uzmi tap i pomozi mi pomaknuti ovu glupu ivotinju."
Pete mu je priao s lea, guvajui u rukama svoj eir.
"Auguste?"
August se bijesno okrene.
"O, za ime Boje. to je, Pete? Zar ne vidi da imam posla?"
"Dolo je meso za make."
"Dobro. Pobrini se za to. Nemamo puno vremena."
"to tono eli da napravim s njim?"
"Dovraga, to misli da elim da uini s njim?"
"Ali, efe..." ree Pete s oitom nelagodom.
"Prokletstvo!" vikne August. Vena na sljepoonici mu je opasno
skoila. "Zar moram svaku prokletu stvar uiniti sam? Evo ti", ree i
prui mi kuku za slona. "Naui tu ivotinju neemu. to god bude, bit e
dobro. Koliko vidim, sve to zna je jesti i kenjati."
Prihvatio sam od njega kuku i promatram kako bijesno izlazi iz
atora. Jo uvijek gledam za njim kad mi se pred licem zanjie surla i
puhne mi topao zrak u uho. Okrenuo sam se i naao pred jantarnim
okom. mirka prema meni. Pogled mi prijee s oka na kuku koju drim u
ruci. Opet pogledam u oko i ono opet mirne. Sagnuo sam se i odloio
kuku na tlo. Zanjihala je surlom ispred sebe nisko uz tlo i zamahnula
130

uima kao golemim listovima. Usta su joj se otvorila kao u osmijehu.

"Zdravo", kaem. "Zdravo, Rosie. Ja sam Jacob."
Trenutak oklijevam, a onda pruam ruku, samo malo. Surla proleti
pokraj mene i ispuhne zrak. Sad ispruim ruku s malo vie hrabrosti i
poloim je na njezino rame. Koa joj je gruba, ekinjava i zauujue
topla.
"Zdravo", opet kaem i potapem je, onako za probu.
Uho je poput jedra pomaknula prema naprijed, pa natrag, a surla se
vratila. Oprezno je dodirnem, a onda pomilujem. Potpuno sam opinjen i
tako zaokupljen da ne vidim Augusta koji se vratio i naglo zastao preda
mnom.
"to je, dovraga, naopako danas sa svima vama? Trebao bih vas sve
najuriti, od Petea koji se ne eli pobrinuti za posao, pa do tebe koji prvo
nestane, a onda se igra i mazi sa slonom. Gdje je prokleta kuka?"
Sagnuo sam se i dohvatio je. August mi je otme iz ruke, a slonica
ponovno priljubi ui uz glavu.
"Sluaj, princezo", ree August obrativi se meni. "Imam posao koji
e moda biti u stanju obaviti. Idi i nai Marlenu. Pobrini se da se neko
vrijeme ne pribliava menaeriji sa stranje strane."
"Zato?"
August duboko udahne i tako vrsto stegne kuku da su mu zglobovi
na prstima pobijeljeli.
"Zato to sam ja tako rekao. U redu?" ree on kroz stisnute zube.
Naravno, krenuo sam ravno prema stranjoj strani menaerije da
otkrijem to to Marlena ne smije vidjeti. Zaao sam za ugao upravo kad
je Pete prerezao vrat iznemoglom sivom konju. Zanjitao je dok je krv
iknula dva metra daleko iz zjapee rane na njegovu vratu.
"Isuse Kriste!" povikao sam i zakoraio unatrag.
Srce konja sve sporije kuca i krv slabije iklja. Na kraju konj pada
na koljena i rui se prema naprijed. Zagrebao je zemlju prednjim
kopitima i sruio se mrtav. Oi su mu irom otvorene. Jezero tamne krvi
istjee mu iz vrata.
Pete podigne pogled prema meni i dalje nagnut nad ivotinjom koja
se trzala. Pokraj njega jedan izgladnjeli rian privezan je za motku i
izvan sebe je od uasa. Rairio je nosnice, pokazujui crvenu
unutranjost, a njuku je podignuo u zrak. Povodac je tako zategnut da
se ini kao da e svaki as puknuti. Pete zakorai preko mrtvog konja,
zgrabi ue blizu rianove glave i preree mu vrat. Jo vie krvi iklja,
131

novi trzaji samrtnog gra, jo jedno tijelo se rui.

Pete stoji s rukama oputenim uz tijelo, rukave je zarolao iznad
laktova, jo dri krvavi no. Gleda konja dok umire, a onda podie lice
prema meni. Brie nos, pljuje i prihvaa se posla koji je pred njim.
"Marlena? Jesi li unutra?" pitam dok kucam na vrata njihovih
spavaih kola.
"Jacobe?" vikne ona sitnim glasom iznutra.
"Da, ja sam", kaem. "Ui."
Stoji pokraj jednog otvorenog prozora i gleda prema prednjem dijelu
eljeznike kompozicije. Kad sam uao, okrenula je glavu. Oi su joj
velike, a lice bez kapi krvi.
"Oh, Jacobe..." Glas joj podrhtava. Na rubu je suza.
"to je? to se dogodilo?" pitam dok prelazim preko sobe.
Pritisnula je rukom usta i opet se okrenula prema prozoru.
August i Rosie buno prolaze terenom prema prednjem dijelu vlaka.
Napreduju vrlo sporo i svi moraju zastati da ih promatraju. August je
udara odostraga, a Rosie se pouri nekoliko koraka naprijed. Kad je
August dostigne, opet je udara, no ovaj put dovoljno jako da je podignula
surlu, zatrubila i izmaknula se postrance. August je poeo sono kleti,
tri uz nju, mae kukom i bode je metalnim krajem u rame. Rosie zacvili,
ali ovaj put se ne pomakne ni centimetar. ak i s ove udaljenosti, vidimo
da drhti.
Marlena je zatomila jecaj. Bez razmiljanja sam posegnuo za
njezinom rukom. Kad sam je naao, stisnula mi je prste tako snano da
me zaboljelo.
Nakon jo nekoliko pljuski i udaraca, Rosie je ugledala svoj vagon na
poetku kompozicije. Podignula je surlu, zatrubila i dala se u trk, tako da
je sve odjekivalo. August je nestao u oblaku praine, a uspanieni
ljakeri bjee joj s puta. Popela se u vagon s oitim olakanjem.
Praina se slegla i opet smo ugledali Augusta, koji je galamio i
mahao rukama. Dijamantni Joe i Otis polako se vuku prema vagonu sa
slonom, kao da je sve normalno, i ponu ga zatvarati.

132

133

11
Prvih nekoliko sati puta prema sljedeem odreditu, Chicagu, Kinko
provodi tako da uz pomo komadia suene govedine pokuava nauiti
Queenie, koja se oito oporavila od proljeva, hodati na stranjim nogama.
"Gore! Gore, Queenie, gore! Naprijed curo! Dobra, dobra!"
Leim sklupan na leaju, licem okrenut prema zidu. Moje fiziko
stanje je u svakom pogledu podjednako jadno kao i mentalno, a to neto
govori. Glava mi je puna vizija, pomijeanih poput klupka uzice: moji
roditelji, jo ivi, odvoze me na Cornell. Moji roditelji mrtvi, i ispod njih
zelene i bijele ploice poda. Marlena, plee sa mnom valcer u menaeriji.
Marlena jutros, suspree suze na prozoru. Rosie i njezino radoznalo
njukanje surlom. Rosie, visoka tri metra i vrsta kao planina, a cvili pod
Augustovim udarcima. August, koji se poput plesaa stepa kree po
krovu jureeg vlaka. August kao luak koji mae kukom za slonove.
Barbara, na pozornici, njie svojim dinjama. Barbara i Nell i njihove
strune usluge.
Sjeanje na prolu no udara me poput malja. Stiem oi i
pokuavam se prisiliti da ispraznim um od misli, ali ne mogu. to je
sjeanje vie uznemirujue, to se upornije namee.
Queenie je napokon prestala lajati od uzbuenja. Nakon nekoliko
sekundi zacviljele su opruge na Kinkovu krevetu. Zatim je nastala tiina.
Promatra me. Osjeam to. Okrenuo sam se da ga pogledam.
Na rubu je kreveta, bosa stopala je prekriio, a crvena kosa mu je
raupana. Queenie mu je uspuzala u krilo tako da je stranje noge
ostavila ravno ispruene, poput abe.
"Pa, kako dakle ide tvoja pria?" pita Kinko.
Iza njega sunce prodire izmeu dasaka i poput noeva me bode u oi.
Prekrijem oi i napravim grimasu.
"Ne, stvarno te pitam. Odakle si?"
"Niotkuda", kaem i ponovno se okrenem prema zidu. Povukao sam
jastuk preko glave.
"Zato si tako osjetljiv? Zbog prole noi?"
Ve na sam spomen, u grlu mi se poela skupljati u.
"Neugodno ti je ili se srami?"
"O, za Boga miloga, daj me ostavi na miru", obrecnuo sam se na
134

njega.
Uutio je. Opet sam se okrenuo nakon nekoliko sekundi. Jo me
gleda i igra se Queenienim uima. Ona mu lie drugu ruku i mae
batrljkom repa.
"Oprosti", kaem. "Nikad prije nisam uinio takvo to."
"Pa, da... mislim da je to prilino oito."
Objema rukama sam se uhvatio za glavu u kojoj mi je pulsirala bol.
to sve ne bih dao za nekoliko litara vode...
"Sluaj, nije to neka velika stvar", nastavi on. "Nauit e se nositi s
piem. A to se tie onoga drugoga - pa, morao sam ti vratiti za ono od
prije neki dan. Kako ja to vidim, sad smo kvit. Zapravo, moda sam ti
ak malo i duan. Onaj med je zaista zaepio Queenie kao da sam joj
stavio ep. Znai, zna itati?"
Zatreptao sam oima nekoliko puta.
"Ha?" pitam.
"Moda bi htio itati, umjesto da samo tu lei i grize se?"
"Mislim da u ba ostati leati i gristi se." vrsto sam stisnuo oi i
prekrio ih rukom. Imam osjeaj da mi je mozak velik u lubanji, bole me
oi i moda u povratiti. A svrbe me i testisi.
"Kako hoe", ree on.
"Moda drugi put", kaem.
"Svakako. Svejedno."
Stanka.
"Kinko?"
"Aha?"
"Hvala ti na ponudi."
"Svakako." Dua stanka. "Jacobe?"
"Aha?"
"Moe me zvati Walter ako hoe."
Oi su mi se otvorile pod rukom.
Krevet mu je zakripao dok se namjetao u njemu. Kriomice sam ga
pogledao kroz rairene prste. Preklopio je jastuk napola, legao i zgrabio
knjigu sa sanduka. Queenie mu se smjestila do nogu i promatra me.
Obrve joj se trzaju od zabrinutosti.
***
Vlak se pribliava Chicagu. Kasno je poslijepodne. Iako mi u glavi
bubnja i boli me cijelo tijelo, stojim na otvorenim vratima vagona i
isteem vrat ne bih li bolje vidio. Naposljetku, ovo je grad Masakra na
135

Valentinovo* , grad deza, gangstera i tajnih toionica alkohola.

U daljini vidim nekoliko visokih zgrada i ba dok pokuavam
lazaznati koja je od njih slavni Allerton** , stiemo do prihvatnih obora
za stoku. Proteu se kilometrima i dok prolazimo pokraj njih, usporili
smo kao da puzimo. Zgrade su niske i rune, a obori su puni uspanienih
goveda koja muu i prljavih roktavih svinja, i to sve do samih tranica.
No to nije nita u usporedbi s bukom i mirisom koji dolaze iz zgrada: za
nekoliko minuta odvratan smrad i prodorni krikovi natjerali su me
natrag u kozju sobicu, gdje sam porinuo nos u pljesnivu konjsku deku bilo to samo da ponitim miris smrti.
eludac mi je dovoljno osjetljiv i, iako su obori daleko iza nas,
ostajem u vagonu sve dok sav posao nije zgotovljen. Poslije, eljan
drutva ivotinja odlazim u menaeriju i obilazim teren.
Nemogue je opisati koliko osjeaja njenosti odjednom imam za njih
- za hijene, deve, za sve njih. ak i za sjevernog medvjeda, koji sjedi i
vae svoje kande duge deset centimetara, s podjednako dugakim
zubima. Odjednom mi u grudima, kao bujica, poinje navirati ljubav
prema tim ivotinjama, i tu je, snana poput obeliska i skliska poput
vode.
Moj je otac smatrao da mu je dunost nastaviti lijeiti ivotinje i
dugo nakon to su mu vlasnici prestali plaati. Nije mogao samo stajati i
gledati konja s grevima ili kravu koja se teli s naopako okrenutim
teliem, iako je to znailo da radi sebi na tetu. Paralela je neizbjena.
Nema sumnje da jedino ja stojim izmeu tih ivotinja i poslovnih navika
Augusta i Ujaka Ala, a ono to bi moj otac uinio - to bi otac elio da
uinim - je da se brinem za njih, pa sam ispunjen tim apsolutnim i
nepokolebljivim uvjerenjem. Nije vano to sam uinio no prije, ali ne
mogu ostaviti te ivotinje. Ja sam im pastir i zatitnik. A to je vie od
dunosti. To je zavjet mom ocu.
Jednom impanzi nedostaje njenosti, pa ga nosim na boku dok
obilazim ivotinje u atoru. Nailazim na irok prazan prostor i shvaam
da je namijenjen slonici. August sigurno ima problema s tim da je izvede
iz vagona. Da osjeam prema njemu imalo ljubaznosti, potrudio bih se da
mu pomognem. Ali ne osjeam.
"Hej, doktore", kae Pete. "Otis misli da je jedna irafa prehlaena.
__________________________________
* Al Capone je 1929. organizirao ubojstvo sedmorice gangstera, pokuavajui se rijeiti
suparnike bande.
** Hotel Allerton, jedan od prvih nebodera u Chicagu i simbol vizure grada

136

Hoe li je pogledati?"
"Naravno", kaem.
"Doi, Bobo", ree Pete i prui ruke prema impanzi.
impanzine dlakave ruke i noge stisnu se oko mene.
"Hajde, idi", kaem i pokuavam ga odvojiti od sebe. "Vratit u se."
Bobo nije trznuo nijednim miiem.
"Hajde", kaem.
Nita.
"Dobro. Jedan posljednji zagrljaj i to je sve", kaem i pritisnem lice
na njegovo tamno krzno.
impanza mi se zubato osmjehne i poljubi me u obraz. Zatim se
spusti na tlo, uvue svoj dlan u Peteov i odgega na krivim nogama.
Iz irafina dugog nosa curi malo gnoja. To nije neto to bih smatrao
alarmantnim kod konja, ali kako ne poznajem irafe, odluio sam igrati
na sigurno i staviti joj na vrat topli oblog, to je bila operacija koja je
zahtijevala ljestve i Otisa da ih pridrava i dodaje mi potrebne stvari.
irafa je plaha, lijepa, i vrlo vjerojatno najneobinije stvorenje koje
sam ikada vidio. Ima delikatne noge i vrat, tijelo joj se koso sputa i
prekriveno je mrljama nalik na komadie slagalice. udni dlakavi roii
stre joj na vrhu trokutaste glave, iznad velikih uiju. Oi su joj vrlo
velike i tamne, i kao kod konja, ima usne njene poput baruna. Na sebi
ima uzicu za koju je pridravam, ali uglavnom mirno stoji dok joj istim
nosnice i omatam vrat flanelom. Kad sam zavrio, spustio sam se niz
ljestve.
"Moe li me malo zamijeniti?" pitam Otisa, dok briem ruku o krpu.
"Svakako. Zato?"
"Moram otii na jedno mjesto", kaem.
Otisove oi su se suzile.
"Ne ide se valjda negdje duriti?"
"to? Ne. Naravno da ne."
"Bolje da mi odmah kae, jer ako se ide duriti, neu te mijenjati
dok to radi."
"Ne durim se. Zato bih se durio?"
"Zbog... Pa, zna. Izvjesnih dogaaja."
"Ne! Ne durim se. Zaboravi to ve jednom!"
Postoji li itko tko jo nije uo pojedinosti moje sramote?
Krenuo sam pjeice i nakon nekoliko kilometara naao sam se u
etvrti stambenih zgrada. Kue su trone i mnoge imaju prozore
137

zakucane daskama. Proao sam pokraj reda za kruh - dugog niza

otrcanih, malodunih ljudi koji ekaju pred vratima misije. Crni djeak
mi se ponudio uglancati cipele, i premda bih mu to elio omoguiti,
nemam u depu ni centa.
Konano sam naao katoliku crkvu. Dugo sam sjedio u klupi u
stranjem dijelu i zurio u oslikane prozore iza oltara. Iako arko elim
oprost, ne mogu se prisiliti na ispovijed. Na kraju izlazim iz klupe i
odlazim zapaliti zavjetnu svijeu za roditelje.
Kad sam se okrenuo da poem, ugledao sam Marlenu - sigurno je
dola dok sam bio u nii sa svijeama. Vidim joj samo lea, ali to je bez
sumnje ona. Sjedi u prvoj klupi, odjevena je u svijetloutu haljinu s
odgovarajuim eirom. Vrat joj je njean, a ramena etvrtasta. Nekoliko
uvojaka svijetlosmee kose proviruje ispod oboda eira.
Kleknula je na jastuk da se pomoli, a ja se osjeam kao da mi je
netko stavio srce u krip i stie ga.
Izaao sam iz crkve prije nego to sam svojoj dui nanio jo vie
tete.
Kad sam se vratio u cirkus, Rosie je ve bila smjetena na svoje
mjesto u menaeriji. Ne znam kako, i ne pitam.
Osmjehuje mi se dok joj se pribliavam i trlja si oko zavojitim
vrkom surle. Promatram je nekoliko minuta, a onda zakoraim preko
ueta. Ui je priljubila uz glavu i suzila oi. Srce kao da mi je potonulo u
grudima, jer sam pomislio da tako reagira na mene. Zatim sam zauo
njegov glas.
"Jacobe?"
Gledam Rosie jo nekoliko sekundi, a onda se okrenem prema
njemu.
"Sluaj", ree August, struui vrkom cipele po zemlji. "Znam da
sam posljednjih nekoliko dana bio malo grub prema tebi."
Sada bih trebao neto rei, neto zbog ega bi se on osjeao bolje, ali
utim. Ne osjeam se posebno sklon pomirenju.
"Ono to pokuavam rei jest da sam malo pretjerao. Zna, sav taj
pritisak zbog posla. To ovjeka izbaci iz takta." Pruio mi je ruku. "Dakle,
jesmo li opet prijatelji?"
Oklijevam jo nekoliko sekundi, a onda prihvaam njegovu ruku.
Naposljetku, on mi je ef. Kad sam ve odluio ostati, bilo bi glupo da se
dovedem u situaciju da sad dobijem otkaz.
"Dobar si ovjek", ree on i vrsto mi stisne ruku, a drugom me
138

potape po ramenu. "Veeras u izvesti tebe i Marlenu. Da vam se oboma

oduim. Znam jedno dobro mjesto."
"A to je s predstavom?"
"Nema smisla davati predstavu. Nitko jo ne zna da smo tu. To ti se
dogaa kad odustane od planirane rute i pojavi se nenajavljen u novom
gradu." Uzdahnuo je. "Ali Ujak A1 zna najbolje. Navodno."
"Ne znam", kaem. "Prola mi je no bila donekle... naporna."
"Klin se klinom izbija, Jacobe! Klin se klinom izbija. Doi u devet."
Vedro se osmjehnuo i odmarirao.
Gledam ga kako odlazi, iznenaen time koliko snano ne elim
provoditi s njim nimalo vremena - a kako vrlo jako elim provoditi to
vie vremena s Marlenom.
Vrata cirkuskih kola su se otvorila i razotkrila Marlenu u predivnom
crvenom satenu.
"to je?" pita ona i pogleda dolje u svoju haljinu. "Imam li kakvu
mrlju?" Okrenula se i provjerila tijelo i noge.
"Ne", kaem. "Izgleda prekrasno."
Podigla je pogled prema meni.
Iza zelene zavjese pojavio se August u odijelu i s bijelom kravatom.
Samo me je jednom pogledao i odmah rekao:
"Ne moe ii ovakav."
"Nemam nita drugo."
"Onda e morati posuditi. Idi. Ali pouri. Taksi ve eka."
Jurimo kroz labirint mnogih parkiralita i pokrajnjih uliica prije
nego to se naglo zaustavimo na uglu industrijske zone. August je izaao
iz auta i pruio vozau zarolanu novanicu.
"Hajde", ree on i izvue Marlenu sa stranjeg sjedala. Slijedim ih.
Nalazimo se u uliici okruenoj velikim skladitima od crvene cigle.
Uline svjetiljke osvjetljavaju grubi asfalt. Na jednoj strani ulice vjetar je
otpuhao smee uza zid. Na drugoj su parkirani automobili - kabrioleti,
dvosjedi, luksuzni auti, pa ak i limuzine - svi novi novcati.
August je zastao ispred uvuenih drvenih vrata. Otro je pokucao i
ostao ekati, tapkajui vrhom cipele. etvrtasti prozori se otvorio i na
njemu su se pokazale oi mukarca ispod jedne jedine upave obrve. Iza
njega pulsiraju zvui zabave.
"Da?"
"Doli smo na predstavu", kae August.
"Kakvu predstavu?"
139

"Pa, Frankiejevu, naravno", ree August sa smijekom.

Prozori se zatvorio. uje se kljocanje i zveckanje, popraeno
zvukom povlaenja zasuna. Vrata se irom otvaraju.
Mukarac nas je brzo pregledao. Zatim nas je rukom pozvao da
uemo i zalupio vratima. Uli smo kroz poploano predvorje, pokraj
garderobe za kapute s posluiteljima u odorama i spustili se niz nekoliko
stuba u dvoranu za ples s mramornim podom. Bogati kristalni lusteri
vise s visokog stropa. Orkestar svira na povienom podiju, a prostor za
ples prepun je parova. Stolovi i separei u obliku slova U okruuju plesni
podij. Nekoliko stuba vodi do drugog zida uz koji je drvom obloeni bar,
gdje stoje pipniari u smokinzima, a na policama ispred dimom
zamagljenog ogledala poredane su stotine boca.
Marlena i ja ekamo u jednom od separea s konim sjedalima da
nam August donese pie. Marlena promatra glazbenike. Prekriila je
noge i opet njie stopalom. Njie ga u ritmu glazbe, izvijajui gleanj.
aa se naglo nala preda mnom. Trenutak kasnije August je
spustio drugu pokraj Marlene. Prouavam au i zakljuujem da su u
njoj kockice leda i viski.
"Jesi li dobro?" pita Marlena.
"Super", kaem.
"Malo si zelen u licu", nastavi ona.
"Na Jacob pati od malog mamurluka", ree August. "Pokuavamo
ga izlijeiti istim lijekom."
"Pa, samo se pobrini da me na vrijeme upozori da ti se maknem s
puta", ree Marlena sa sumnjom u glasu i ponovno se okrene prema
orkestru.
August podigne au.
"Za prijateljstvo!"
Marlena se samo toliko osvrnula dok nije napipala svoje pjenuavo
pie i zatim ga drala nad stolom dok smo se kucnuli. Otmjeno pijucka
kroz slamku i pridrava je nalakiranim noktima. August ispija svoj viski
naduak. Onog trenutka kad mi je pie dotaklo usne, jezik je instinktivno
zaprijeio da ga otpijem. August me promatra, pa se pretvaram kao da
gutam prije nego to sam au odloio na stol.
"Samo tako, moj djeae. Jo nekoliko aa i bit e kao nov."
Iako to ne mogu rei za sebe, Marlena je nakon drugog Brendi
aleksandera svakako ivnula. Odvukla je Augusta na plesni podij. Dok je
on okree u plesu, nagnuo sam se i prolio sadraj svoje ae u sanduk s
140

posaenom palmom.
Marlena i August se vraaju u separe, zajapureni od plesanja.
Marlena uzdie i hladi se jelovnikom. August je zapalio cigaretu. Oi su
mu se zaustavile na mojoj praznoj ai.
"Oho, vidim da sam te zanemario", kae on. Ustao je. "Jo jednom
isto?"
"Ah, k vragu sve", kaem bez oduevljenja. Marlena samo kima
glavom, ponovno zaokupirana onim to se dogaa na plesnom podiju.
Nije prolo ni pola minute otkako je August otiao, a ona je skoila i
zgrabila me za ruku.
"to radi?" pitam je i smijem se dok me vue za ruku.
"Doi! Pleimo!"
"to?"
"Volim ovu pjesmu!"
"Ne-ja..."
Nema koristi. Ve sam na nogama. Vue me na plesni podij,
pocupkujui i pucketajui prstima. Kad smo se nali okrueni drugim
parovima, okrenula se prema meni. Duboko sam udahnuo i privinuo je k
sebi. ekamo nekoliko taktova, a onda poinjemo, lebdimo uokolo po
podiju u uzbibanom moru ljudi.
Lagana je kao zrak - ne grijei ni u jednom koraku, a to je uspjeh, s
obzirom na to koliko sam ja nespretan. A ne radi se o tome da ne znam
plesati, jer znam. Kvragu, ne znam to mi je. Prokleto sam siguran da
nisam pijan.
Zavrtjela se i odmaknula od mene pa se vratila, provukla se ispod
moje ruke tako da je lea pritisnula uz mene. Ruka mi je na njezinoj
kljunoj kosti, koa uz kou. Grudi joj se diu i sputaju pod mojom
rukom. Glava joj je tono ispod moje brade, kosa joj mirie, tijelo joj je
toplo od napora. A onda se ponovno odmaknula, odmotavi se poput
ukrasne vrpce.
Kad je glazba utihnula, plesai su zazvidali i zapljeskali drei ruke
iznad glava, ali nitko s vie oduevljenja od Marlene. Bacio sam pogled
prema naem separeu. August zuri u nas, prekrienih ruku, kiptei od
bijesa. Trgnuo sam se i zakoraio korak dalje od Marlene.
"Racija!"
Na trenutak je sve stalo, a onda se zauo drugi povik.
"RACIJA! Svi van!"
Val stisnutih tijela nosi me naprijed. Ljudi vrite, guraju se u
141

mahnitom pokuaju da dou do izlaza. Nekoliko ljudi dijeli me od

Marlene, koja je ispred mene i osvre se preko lelujavih glava i oajnih
lica.
"Jacobe!" zove me. "Jacobe!"
Nastojim doi do nje i probijam se naprijed izmeu tijela. U moru
ljudi uhvatim neiju ruku i po izrazu Marlenina lica znam da je njezina.
vrsto je drim i pogledom traim Augusta. Vidim samo strance.
Na izlazu me razdvajaju od Marlene. Trenutak poslije izlijeem na
ulicu. Ljudi vrite i navrat-nanos ulaze u automobile. Motori se pale,
vozai trube, a gume cvile.
"Hajde! Hajde! Nosimo se odavle!"
"Mii se!"
Odjednom se pojavi Marlena i uhvati me za ruku. Bjeimo, praeni
zavijanjem sirena i zvukovima zvidaljki. Kad se zaula pucnjava
vatrenog oruja, zgrabio sam Marlenu i brzo skrenuo s njom u sporednu
uliicu.
"ekaj", zadae ona, pocupkujui na jednoj nozi dok je izuvala
cipelu. Uhvatila me za nadlakticu te izula i drugu. "U redu", ree ona,
drei obje cipele u jednoj ruci.
Trimo sve dok se ne naemo izvan dometa sirena, gomile ljudi i
kripeih guma. Pronalazimo put kroz zabaene sporedne ulice. Konano
se zaustavljamo ispod eljeznih poarnih stepenica i hvatamo dah.
"O, moj Boe", ree Marlena. "O, moj Boe, malo nam je falilo. Pitam
se je li August uspio izai."
"Nadam se da jest", kaem, borei se da doem do daha. Sagnuo sam
se i oslonio ruke na bedra.
Malo zatim pogledam Marlenu. Zuri u mene i die na usta. Poinje
se histerino smijati.
"to je?" pitam.
"Oh", ree ona, mrcajui i prinosei jedan prst u kut oka. "Eto, ivot
je tako prokleto lud. Ima li rupi?" Posegnem u depove i pronaem ga.
Uzela ga je i obrisala elo, a zatim potapkala i ostatak lica. "Ah, kako
samo izgledam. A pogledaj mi arape!" povie ona pokazujui na noge bez
cipela. Noni prsti joj proviruju kroz poderane vrhove. "Oh, a k tome su
od svile!" Glas joj je visok i neprirodan.
"Marlena?" kaem njeno. "Jesi li dobro?"
Pritisnula je aku na usta i zajecala. Posegnuo sam za njezinom
rukom, ali okrenula se. Oekujem da ostane tako, licem okrenuta prema
142

zidu, ali ona se nastavi okretati i vrtjeti u nekoj vrsti dervikog plesa. Pri
treem okretaju uhvatio sam je za ramena i pritisnuo usne na njezine.
Ukoila se i ostala bez daha, udiui ga izmeu mojih usana. Trenutak
poslije se opustila. Pribliila je prste mojem licu. Zatim se naglo
odmaknula, zakoraila nekoliko koraka unatrag i zagledala se u mene
zaprepatenim pogledom.
"Jacobe", ree drhtavim glasom. "O, Boe - Jacobe."
"Marlena." Zakoraio sam naprijed i stao. "Oprosti. Nisam to smio
uiniti."
Gleda me s rukom na ustima. Oi su joj tamne duplje. Zatim se
naslonila na zid, obula cipele i zagledala u asfalt.
"Marlena, molim te." Bespomono pruam ruke prema njoj.
Namjestila je drugu cipelu i potrala. Spotie se i tetura na prijed.
"Marlena!" poviem i potrim nekoliko koraka za njom.
Ubrzala je i podigla ruku postrance uz lice, tako da ga ne vidim.
Stao sam.
Ona nastavi hodati i lupkati potpeticama niz ulicu.
"Marlena! Molim te!"
Gledam za njom sve dok nije nestala iza ugla. Ruka joj je ostala uz
lice, vjerojatno za svaki sluaj, ako sam jo blizu nje.
Treba mi nekoliko sati da naem put natrag do cirkusa.
Prolazim pokraj nogu koje stre iz kunih vea i natpisa koji
oglaavaju redove za kruh. Prolazim pokraj izloga s natpisima
ZATVORENO i jasno je da se to ne odnosi na zavretak radnog dana.
Prolazim pokraj natpisa NE TREBAMO RADNIKE i onih na prozorima
prvoga kata koji oglaavaju PODUKU ZA KLASNU BORBU. Prolazim
pokraj natpisa na trgovini namirnicama na kojem pie:

NEMATE NOVCA? TO IMATE? PRIMAMO SVE!

Prolazim pokraj stalka s novinama u kojima je naslov PRETTY BOY

FLOYD* PONOVNO NAPAO: ODMAGLIO S 4000 DOLARA UZ

BODRENJE SVJETINE.
Oko kilometar prije cirkusa, prolazim pokraj odmorita za skitnice.
U sredini je vatra i ljudi lee isprueni oko nje. Neki su budni, sjede
nagnuti naprijed i zure u vatru. Neki lee na smotanoj odjei. Dovoljno
sam blizu da im vidim lica i primijetim kako ih je veina mlada - mlaa
_________________________________
* Pretty Boy Floyd, pljakai banaka i navodni ubojica, kojega je tisak opisivao u
romantinom tonu.

143

od mene. Ima tu i nekoliko djevojaka, a jedan par ima snoaj. Nisu ak

otili u grmlje, samo su malo dalje od vatre od ostalih. Dvojica ili trojica
mladia nezainteresirano ih gledaju. Oni koji spavaju izuli su cipele, ali
su ih zavezali za glenjeve.
Uz vatru sjedi starac. eljust mu je prekrivena ekinjavom bradom
ili krastama, ili oboma. Lice mu je upalo kao u osobe koja nema zube.
Pogledi su nam se sreli i dugo se gledamo. Pitam se zato me promatra s
toliko neprijateljstva, a onda se sjetim da na sebi imam sveano odijelo.
On nikako ne moe znati da je to jedino to nas razdvaja. Borim se protiv
nelogine elje da mu to objasnim i nastavljam svojim putem.
Kad sam napokon stigao do cirkusa, zastajem i odlazim pogledali
menaeriju. Na pozadini nonog neba ocrtava se golem ator. Nekoliko
minuta poslije ve stojim pred slonicom. Vidim samo njezin obris i to tek
nakon to su mi se oi navikle na tamu. Spava, golemo joj je tijelo mirno i
samo polako i pospano die. elim je dotaknuti, poloiti ruke na tu grubu
toplu kou, ali ne usudim se da je ne probudim.
Bobo lei u kutu svojeg kaveza, s jednom rukom ispruenom preko
glave, a drugom na prsima. Duboko uzdie, cmae usnama, a zatim se
okrene postrance. Poput ovjeka.
Naposljetku se vraam u svoj vagon za konje i sputam se na krevet.
Queenie i Walter spavaju i ne uju da sam doao.
Leim budan do zore, sluam kako Queenie hre i osjeam se skroz
jadno. Prije manje od mjesec dana trebalo mi je samo jo nekoliko dana
da diplomiram na prestinom sveuilitu Ivy Leaguea i zaponem
karijeru s ocem. Sad me samo korak dijeli od toga da postanem skitnica radim u cirkusu i osramotio sam se ne jedanput, nego dvaput, u isto
toliko dana.
Jo juer ne bih ni pomislio da je mogue napraviti neto gore od
povraanja po Nell, ali vjerujem da sam prole noi uspio u tome. I
dovraga, gdje mi je bila pamet?
Pitam se hoe li rei Augustu. Nakratko mi se javlja slika kuke za
slonove koja mi se sputa na glavu, a onda jo letiminija vizija kako bih
trebao ustati, ovog trenutka, i otpjeaiti natrag do skitnikog logora. Ali
ne inim to jer ne mogu podnijeti pomisao da napustim Rosie, Boba i
ostale.
Pribrat u se. Prestat u piti. Pobrinut u se da nikad vie ne
ostanem nasamo s Marlenom. Otii u na ispovijed.
144

Vrhom jastuka briem suze. Zatim stiem oi i pokuavam dozvati

sliku majke. Trudim se zadrati je, ali ubrzo je zamjenjuje Marlena.
Hladno je rezervirana, onako kakva je bila dok je promatrala orkestar
kako svira i dok je njihala nogom. Blistava je, kao kad smo se vrtjeli na
plesnom podiju. Histerina - i uasnuta - u uliici.
Ali moje zavrne misli su opipljive: osjeaj na podlaktici dok sam je
drao iznad grudi. Njezine usne pod mojima, meke i pune. I jedan detalj
koji ne mogu niti shvatiti niti ga se otresti, ono to me proganja u snu:
osjeaj jagodica njezinih prstiju dok mi prolazi du lica.
Kinko - Walter - me budi nekoliko sati poslije.
"Hej, Trnoruice", kae on i trese me. "Zastava je dignuta."
"OK. Hvala", kaem, ne miui se.
"Ali ne ustaje."
"Ba si genij, zna li to?"
Walter je podignuo glas za gotovo cijelu oktavu.
"Hej, Queenie doi djevojko! Doi djevojko! Hajde, Queenie! Lizni ga.
Hajde!"
Queenie mi se bacila na glavu.
"Hej, prestani!" kaem i diem ruku da se zatitim, jer Queenie mi je
gurnula jezik u uho i plee mi po licu. "Prestani! Smjesta!"
Ali ne da se zaustaviti, pa sam se naglo uspravio. Queenie je
odletjela na pod. Walter me gleda i smije se. Queenie mi se popne u krilo,
stane na stranje noge i opet mi lie bradu i vrat.
"Dobra si, Queenie. Dobra si curo", kae Walter. "Dakle, Jacobe izgleda kao da si imao jo jednu... hm... zanimljivu veer."
"Ne ba", odgovorim. Kako mi je Queenie i dalje u krilu, milujem je.
To je prvi put to mi je dopustila da je dotaknem. Tijelo joj je toplo, a
dlaka otra.
"Uskoro e biti malo otporniji. Poi neto pojesti. Hrana e ti
pomoi da smiri eludac."
"Nisam pio."
Pogledao me na trenutak.
"Ah", ree on i mudro kimne glavom.
"to bi to trebalo znaiti?" pitam.
"Problemi sa enama", ree on.
"Ne."
"Da."
"Ne, nije to!"
145

"udim se da ti je Barbara ve oprostila. Je li zaista?" Promatra mi

lice nekoliko sekundi, a onda nastavi kimati glavom. "A-ha. Mislim da mi
se polako bistri slika. Nisi joj kupio cvijee, je li tako? Trebao bi poeti
sluati moje savjete."
"Zato se ne bavi svojim brigama?" obrecnem se na njega. Stavio
sam Queenie na pod i ustao.
"Oho-ho, ba si mrgud prve klase. Zna to? Doi. Idemo nai neku
klopu."
Kad smo napunili tanjure, pokuavam slijediti Waltera do njegova
stola.
"K vragu, to to radi?" pita on i naglo zastane.
"Htio sam sjediti s tobom."
"Ne moe. Svatko ima propisano mjesto. Osim toga, naruio bi si
ugled." Oklijevam. "Uostalom, to nije u redu s tobom?" pita on. Pogledao
je na stol gdje sam inae sjedio. August i Marlena jedu utke i zure u
svoje tanjure. Walterovi kapci zatrepu. "O, ovjee - nemoj mi nita
rei."
"Nisam ti rekao nijednu prokletu rije", kaem.
"I ne treba. Sluaj, mali, to je teren na koji ne eli kroiti. uje li
me? Mislim to figurativno. A sad doslovno, odnesi svoju guzicu tamo za
njihov stol i ponaaj se normalno."
Ponovno pogledam prema Augustu i Marleni. Jasno je da ignoriraju
jedno drugo.
"Jacobe, sluaj me", ree Walter. "On je najpodliji kukin sin kojeg
sam ikada sreo, pa to god da se zbiva..."
"Nita se ne zbiva. Apsolutno nita..."
"... bolje je da to odmah prestane ili e imati nezgodu i naletjeti na
crveno svjetlo, ako bude imao sree, a vjerojatnije je da e to biti iznad
reetkastog mosta. Sad poi onamo."
Bijesno ga gledam svisoka.
"I!" ree on i mahne rukom prema stolu.
August je podignuo pogled dok sam im prilazio.
"Jacobe!" povikne on. "Lijepo te vidjeti. Nisam bio siguran jesi li
sino sretno stigao natrag. Zna, ne bi izgledalo dobro da sam za tebe
morao plaati jamevinu i vaditi te iz pritvora. Mogao bih i sam dobiti po
prstima."
"I ja sam se brinuo za vas dvoje", rekoh, sjedajui.
"Jesi li?" upita on s glumljenim iznenaenjem.
146

Pogledao sam ga. Oi mu se sjaje. Osmijeh mu je nekako udno

nakoen.
"Ah, ali mi smo se sretno vratili, zar ne, draga?" ree on, dobacivi
Marleni pogled. "Ali reci mi, Jacobe - kako ste se, zaboga, vas dvoje
uspjeli razdvojiti? Bili ste tako... blizu na plesnom podiju."
Marlena brzo podigne pogled, a na obrazu su joj bridjele crvene
mrlje.
"Rekla sam ti sino", ree ona. "Razdvojila nas je gomila."
"Pitao sam Jacoba, draga. Ali hvala ti." August je kienim zamahom
podignuo komad tosta i iroko se osmjehivao zatvorenim ustima.
"Bila je poprilina guva", rekoh i uzeh vilicu da zagrabim jaja na
tanjuru. "Pokuao sam je pronai, ali nisam mogao. Traio sam vas oboje
tamo vani, ali nakon nekog vremena sam zakljuio da je najbolje da se
udaljim."
"Pametna odluka, sinko."
"Dakle, jeste li se vas dvoje uspjeli nai?" pitam, podiui vilicu k
ustima i nastojei da zvuim leerno.
"Ne, stigli smo odvojeno, u taksijima. Dvostruki troak, ali platio bi
i sto puta vie samo da budem siguran da mi je enica na sigurnom - zar
ne, draga?" Marlena gleda u svoj tanjur. "Rekao sam, zar ne, draga?"
"Da, naravno da bi", ree ona bezizraajno.
"Jer kad bih smatrao da je u bilo kakvoj opasnosti, ne znam to bih
bio u stanju uiniti."
Brzo sam ga pogledao. August zuri ravno u mene.

147

148

12
im sam to mogao uiniti, a da ne privuem niiju pozornost, odjurio
sam u menaeriju.
Promijenio sam irafi oblog, dao devi hladnu vodu, da u njoj namae
nogu jer sam sumnjao da ima upalu kopita, i preivio sam prvi susret s
velikom makom - pomogao sam Rexu s uraslom kandom dok ga je Clive
gladio po glavi. Zatim sam skoknuo do Boba da ga uzmem k sebi dok
pregledavam ostale. Jedine ivotinje koje ne gledam i ne dodirujem su
vuni konji, i to samo zato to neprestano rade, a znam da bi me netko
pozvao na prvi znak nekog problema.
Do kraja jutra ve sam bio samo jo jedan od ljudi u menaeriji:
istio sam kaveze, cijepao drva i iznosio izmet sa svima ostalima. Koulja
mi je natopljena znojem, a grlo suho. Kad je zastava konano zaleprala,
Dijamantni Joe, Otis i ja teka koraka izlazimo iz velikog atora i
kreemo prema kuhinji.
Clive hvata korak s nama.
"Dri se to dalje od Augusta, ako moe", ree on. "Sad je u svojoj
fazi."
"Zato? to je sad?" upita Joe.
"Zapjenio se jer Ujak Al hoe da slonica danas bude u paradi i sad se
iskaljuje na svakome tko mu se nae na putu. Kao na onom jadniku
tamo", ree on i pokae na trojicu mukaraca koji su prelazili preko polja.
Bili i Grady vukli su Camela preko cirkuskog terena prema Leteem
odredu. Pridravali su ga izmeu sebe, dok su mu se noge vukle po tlu.
Naglo sam se okrenuo prema Cliveu.
"Nije ga valjda August udario?"
"Neee", ree Clive. "Ali ispsovao ga je na pasja kola. Jo nije ni
podne, a ve se ponaa kao najgora hulja. Ali onaj tip koji je gledao
Marlenu - uhu-huj, taj nee ponovno napraviti istu pogreku." Clive
zatrese glavom.
"Ta prokleta slonica nee hodati u paradi", ree Otis. "On je ne moe
natjerati ni da ide ravno od vagona do menaerije."
"Ja to znam, a zna i ti, ali oito je da Ujak Al ne zna", ree Clive.
"Zato je Al utuvio sebi u glavu da je ima u paradi?" pitam.
"Jer cijeli ivot eka priliku da kae 'Drite vrsto konje! Evo stiu
149

slonovi!'" ree Clive.

"K vragu i to", ree Joe. "Ovih dana nema nikakvih konja koje bi
trebalo drati, a nemamo ni slonove. Imamo samo jednoga."
"Zato to tako jako eli izgovoriti?" upitah.
Svi su se kao jedan okrenuli da me pogledaju.
"Dobro pitanje", ree konano Otis, iako je jasno da misli kako mi
fali daska u glavi. "Zato to Ringling to govori. Naravno, on zaista ima
slonove."
Gledam s udaljenosti kako August, izmeu cirkuskih kola, pokuava
uklopiti Rosie u paradu. Konji se trzaju u stranu i nervozno poskakuju u
zapregama. Vozai vrsto dre uzde i izvikuju upozorenja. Rezultat toga
je neka zarazna panika i nije trebalo dugo da se mukarci, koji su vodili
zebre i ljame, moraju pomuiti da zadre kontrolu.
To je potrajalo nekoliko minuta, a onda je pristupio Ujak Al. Divlje
gestikulira i pokazuje na Rosie, galamei bez predaha. Kad je napokon
zatvorio usta, otvorila su se Augustova. On takoer gestikulira i
pokazuje na Rosie, mae kukom za slona i lupka po njezinu ramenu kako
bi bio uvjerljiviji. Ujak Al se okrenuo svojoj pratnji. Dvojica su se
okrenula na peti i dala u brzi trk preko cirkuskog terena.
Nedugo zatim pokraj Rosie se zaustavio vagon namijenjen vodenom
konju, a vuklo ga je est vrlo sumnjiavih percherona. August otvori
vrata i udara Rosie dok nije ula unutra.
Odmah poslije toga netko je zasvirao na kaliopi* i parada je poela.
Vraaju se sat poslije, praeni velikom gomilom ljudi. Graani se
zadravaju na rubnim dijelovima cirkuskog terena i sve ih je vie kako se
vijest iri.
Rosie su odveli tono do stranjeg dijela velikog atora, koji je ve
povezan s menaerijom. August je vodi kroz prolaz na njezino mjesto.
Tek kad je bila iza svojeg ueta, s jednom nogom u lancima privezanima
za motku, menaerija se otvara za posjetitelje.
Gledam sa strahopotovanjem dok se oko nje okupljaju i djeca i
odrasli. Ona je svakako najpopularnija ivotinja. Mae velikim uima
naprijed-natrag dok od ushienih gostiju cirkusa prima slatkie,
kukuruzne kokice pa ak i vakae gume. Jedan mukarac bio je toliko
hrabar da se nagnuo naprijed i ubacio joj u usta cijelu kutiju krekera.
_______________________________
*Glazbeni instrument s klavijaturom i ventilima koji isputaju paru
150

Nagradila ga je tako to mu je skinula eir i stavila ga sebi na

glavu, a zatim pozirala sa surlom zavinutom u zraku. Gomila je
uskliknula, a ona je mirno vratila vlasniku eir. August stoji pokraj nje
s kukom i blista kao otac ponosan na svoje dijete.
Ali neto tu nije kako treba. Ova ivotinja nije glupa.
***
Kad su svi posjetitelji uli u veliki ator, a izvoai se poredali za
sveanu pozdravnu paradu, Ujak Al je povukao Augusta u stranu.
Gledam ih iz menaerije dok se Augustova usta otvaraju u
zaprepatenju, pa u bijesu, a onda i glasnom prosvjedu. Lice mu se
smrailo, mae cilindrom i kukom. Ujak Al samo gleda, nimalo
uznemiren. Naposljetku podie ruku, odmahne glavom i odlazi. August
zuri za njim, kao omamljen.
"to misli da se tamo dogodilo?" pitam Petea.
"Samo Bog zna", odgovara on. "Ali imam osjeaj da emo uskoro
saznati."
Pokazalo se da je Ujak Al bio toliko oduevljen Rosienom
popularnou u menaeriji da ne samo to je inzistirao da i ona sudjeluje
u sveanoj paradi, nego i da dobije cijelu svoju toku u sredinjem ringu
odmah nakon poetka predstave. U trenutku kad sam to uo, rezultat
navedenih dogaaja ve je postao razlogom za bjesomune oklade u
pozadini.
Sve moje misli usmjerene su prema Marleni.
Trim brzo straga gdje se nalaze izvoai i gdje su paradni konji
poredani s vanjske strane velikog atora, ekajui na sveanu paradu.
Na elu povorke je Rosie. Marlena joj je zajahala iza glave, odjevena u
ruiaste ljokice i vrsto dri u rukama Rosien runi konati ular.
August stoji s njezine desne strane, smrknuta lica, a prstima
naizmjenino stie i otputa kuku za slona.
Orkestar je utihnuo. Izvoai u posljednjim minutama popravljaju i
dotjeruju svoje kostime, a krotitelji ivotinja posljednji put pregledavaju
ivotinje. A onda poinje glazba koja najavljuje sveanu pozdravnu
paradu.
August se naginje naprijed i vie u Rosieno uho. Slonica oklijeva, a
kao odgovor na to August je udara kukom. To ju je natjeralo da jurne
kroz stranji prolaz u veliki ator. Marlena se sagnula kako ne bi udarila
u poprenu motku atora.
Ostao sam bez daha, potrao naprijed i provirio iza ruba platnenog
151

atorskog zida.
Rosie se zaustavila nakon otprilike est metara na stazi hipodroma,
a Marlena se toliko promijenila da je teko povjerovati oima. Trenutak
prije sjedila je ukoso i priljubljena uz Rosienu glavu. U sljedeem se
trenutku naglo uspravila, nabacila osmijeh i ispruila jednu ruku u zrak.
Lea su joj izvijena u luk, prsti na nogama isprueni. Gomila je poludjela
- stoje na tribinama, pljeu, zvide i bacaju kikiriki na stazu.
August ju je dostigao. Visoko je podignuo kuku za slona i ukoio se.
Okrenuo je glavu i pogledom pretrauje publiku. Kosa mu je pala na elo.
Cereka se dok sputa kuku i die cilindar. Duboko se klanja tri puta,
okrenuvi se svaki put prema drugom kraju gledalita. Kad se opet
okrenuo prema Rosie, lice mu se stvrdnulo.
Podbada kukom Rosiene noge i tamo gdje bi kod ljudi bila pazuha,
pa je tako usmjerava da obie cijelu stazu hipodroma. Kreu i zastaju,
zaustavljaju se tako esto da ih ostatak sveane parade mora zaobilaziti,
a pritom se razdvajaju kao voda oko kamena.
Publici se to svia. Svaki put kad Rosie poe ispred Augusta i
zastane, oni urliu od smijeha. Svaki put kad joj se August priblii,
crvena lica i maui kukom, oni prte od veselja. Konano, preavi tri
etvrtine kruga, Rosie je skvrila surlu u zraku i dala se u trk,
ostavljajui za sobom niz gromoglasnih prdea dok je jurila prema izlazu
iz atora. Netko me je pritisnuo uza zid tribina, odmah do izlaza.
Marlena je vrsto rukama stisnula ular i dok se pribliavaju, zadravam
dah. Ako ne skoi sa slonice, ova e je zbaciti.
Nekoliko stopa prije izlaza, Marlena isputa ular i otro se nagne
nalijevo. Rosie je izala iz atora, a Marlena je ostala visjeti na visokoj
preki. Svjetina je utihnula, jer sad vie nisu sigurni je li i ovo dio toke.
Marlena mlitavo visi, otprilike desetak koraka od mene. Teko die,
oi su joj zaklopljene, a glava pognuta. Upravo kad sam namjeravao
zakoraiti naprijed i spustiti je, otvorila je oi, odmaknula lijevu ruku s
preke i jednim se gracioznim pokretom zanjihala, tako da licem bude
okrenuta prema publici.
Lice joj je ozareno, a prsti na nogama isprueni. Voa orkestra, koji
je promatrao sa svojega mjesta, bijesno daje znak za tu bubnjeva.
Marlena se poinje njihati. Tu raste i dobiva na snazi. Ona je uskoro u
zamasima tijela usporedno s tlom. Pitam se koliko dugo jo moe izdrati
i to, dovraga, planira uiniti, kad se odjedanput odvojila od motke.
Letei zrakom, savila je tijelo u loptu i dvaput se zakoturala prema
152

naprijed. Ispruila se za rotaciju postrance i vrsto se prizemljila u

oblaku piljevine. Pogledala je u svoja stopala, ispravila se i izbacila obje
ruke u zrak. Orkestar je zasvirao pobjedniku melodiju, a publika je
poludjela od oduevljenja. Trenutak poslije kia kovanica pada na stazu
hipodroma.
***
im se vratila, vidim da je ozlijeena. epajui izlazi iz velikog
atora, a ja jurim za njom.
"Marlena..." zovem je.
Okrenula se i sruila mi se u naruje. Zgrabio sam je oko struka i
podiem je. Dotrao je i August.
"Draga - moja draga! Bila si izvrsna. Briljantna! Nikad nisam vidio
nita tako..."
Zastao je kao ukopan kad je ugledao moje ruke oko nje.
Ona je tada podignula glavu i zaplakala.
Moj se pogled susreo s Augustovim. Zatim smo spojili ruke, ispod i
iza nje, tvorei sjedalo. Marlena jeca i naslanja se na Augustovo rame.
Stopala u papuicama je podvukla ispod naih ruku i stie miie od
boli. August je pritisnuo usne na njezinu kosu.
"Dobro je, draga. Sad te drim. ... Dobro je. Drim te."
"Kamo emo? U njezin ator za presvlaenje?" pitam.
"Tamo nema na to lei."
"U vlak?"
"Predaleko je. Idemo u muf-ator."
"K Barbari?"
August mi dobaci pogled iznad Marlenine glave.
Uli smo u Barbarin ator bez ikakva upozorenja. Ona sjedi na
stolcu ispred toaletnog stolia, odjevena je u pononoplavi neglie i pui.
S lica joj odmah nestaje izraz dosade i prezira.
"O, moj Boe. to se dogodilo?" pita, gasei cigaretu i poskoivi sa
stolca. "Ovamo. Spustite je na krevet. Ovamo, tu", kae ona, uzvrtjevi se
ispred nas.
Spustili smo Marlenu, a ona se okrenula postrance i primila za
stopala. Lice joj je izoblieno, zubi stisnuti.
"Moja stopala..."
", zlato", ree Barbara. "Sve e biti dobro. Sve e biti u redu."
Sagnula se i razvezala trake na Marleninim papuicama.
"O, Boe, o, Boe, kako to boli..."
153

"Dodaj mi kare iz gornje ladice", ree Barbara, okrenuvi se prema

meni.
Kad sam se vratio sa karama, Barbara je odrezala vrhove
Marleninih tajica i zarolala ih uz noge. Zatim je uzela njezina stopala i
poloila ih sebi u krilo.
"Idi u kuhinju i donesi mi leda", rekla je.
Trenutak poslije i ona i August su se okrenuli prema meni.
"Ve trim", rekoh.
Svom snagom jurim prema kuhinji kad zaujem Ujaka Ala kako vie
za mnom.
"Jacobe! ekaj!"
Zastajem da me sustigne.
"Gdje su? Kamo su otili?" pita on.
"U Barbarinu su atoru", prodaem.
"Ha?"
"Kod Barbare, ene za zabavu."
"Zato?"
"Marlena je povrijeena. Moram donijeti led."
Okrenuo se i doviknuo jednom svojem pratitelju.
"Ti, idi po led. Donesi ga u muf-ator. Idi!" Okrenuo se ponovno
meni. "A ti, idi po prokletu slonicu prije nego to nas najure iz grada."
"Gdje je?"
"Navodno vae zelje u neijem vrtu. Domaici to nije nimalo
smijeno. Na zapadnoj strani terena. Izvedi je iz vrta prije nego to
stigne policija."
Rosie stoji u izgaenom povrtnjaku i lijeno prelazi surlom preko
gredica. Kad sam joj priao, pogledala me ravno u oi i iupala glavicu
crvenog zelja. Spustila ju je u svoja usta nalik na lopatu i posegnula za
krastavcem.
ena iz kue proviri kroz vrata i povie:
"Vodite to stvorenje odavde! Vodite je!"
"Oprostite, gospoo", kaem. "Uinit u sve to mogu."
Stojim uz Rosieno rame.
"Doi, Rosie. Molim te."
Ui su joj se zanjihale prema naprijed, zastala je, a onda posegnula
za rajicom.
"Ne!" kaem. "Zloesti slon!"
Rosie je ubacila crvenu lopticu u usta i nasmijeila mi se dok ju je
154

vakala. Nema sumnje, smijala mi se.

"O, Isuse", rekoh, ne znajui to dalje.
Omotala je surlu oko nekoliko listova repe i iupala ih iz zemlje. I
dalje me gledajui, ubacila ih je u usta i poela vakati. Okrenuo sam se i
oajno se nasmijeio domaici koja je jo virila iza poluotvorenih vrata.
Iz smjera cirkusa pribliavaju nam se dvojica mukaraca. Jedan je
odjeven u odijelo, ima polucilindar na glavi i smjeka se. Laknulo mi je iz
dna due kad sam ga prepoznao kao jednog od zakrpa, onih koji smiruju
nezadovoljnike. Drugi je ovjek odjeven u prljave radnike hlae i nosi
vjedro.
"Dobar dan, gospoo", ree zakrpa, podigne eir na pozdrav i
paljivo gleda gdje staje u unitenom vrtu. Povrtnjak izgleda kao da je
kroz njega proao tenk. Mukarac se popeo betonskim stubama do
stranjih vrata. "Vidim da ste upoznali Rosie, najveu i
najvelianstveniju slonicu na svijetu. Imate sree - jer inae ne odlazi
ljudima u posjet."
enino lice i dalje proviruje iza vrata.
"to?" pita ona zbunjeno.
Zakrpa se iroko osmjehuje.
"O, da. To je zaista ast. Spreman sam se okladiti da nitko u vaem
susjedstvu - ma to, vjerojatno nitko u cijelom gradu - ne moe rei da je
imao slona u stranjem vrtu. Nai e je ljudi odvesti - naravno, popravit
emo vam vrt i nadoknaditi uniteno povre. elite li da vam omoguimo
da se fotografirate s Rosie, kako biste imali neto to ete pokazati
obitelji i prijateljima?"
"Ja... ja... to?" zamuckuje ona.
"Gospoo, ako smijem biti toliko smion", govori zakrpa uz minimalni
naklon. "Moda bi bilo jednostavnije da o tome porazgovaramo unutra."
Nakon neodlune stanke vrata se irom otvaraju. On nestaje unutra,
a ja se okreem k Rosie.
Drugi mukarac stoji tono ispred nje i dri vjedro.
Ona je oduevljena. Surla joj lebdi iznad posude, njuka i pokuava
pronai put izmeu njegovih ruku do prozirne tekuine.
"Przestan!" ree on i odgurne je. "Nie!"
Razrogaio sam oi.
"Mui li te kakav usrani problem?" upita on.
"Ne", kaem brzo. "Ne. I ja sam Poljak."
"Ah. Oprosti." Odgurnuo je surlu od sebe i obrisao desnu ruku o
155

svoje bedro pa mi je onda pruio. "Grzegorz Grabowski", ree on. "zovi me

Greg."
"Jacob Jankowski", rekoh, rukujui se s njim. Povukao je ruku da bi
zatitio ono to je bilo u vjedru.
"Nie! Teraz nie!" ree on strogo, odgurujui upornu surlu. "Jacob
Jankowski, ha? Da, Camel mi je priao o tebi."
"to je ovo u stvari?" pitam.
"Din i pivo od umbira", ree on.
"ali se."
"Slonovi vole alkohol. Vidi? Jedan daak ovoga i vie ne mari za
zelje. Ah!" ree on, udarajui po surli. "Powiedzialem przestan! Pozniej!"
"Kako to, dovraga, zna?"
"Cirkus u kojem sam bio prije ovoga, imao je desetak slonova. Jedan
od njih svake je veeri glumio da ga boli trbuh kako bi dobio svoju dozu
viskija. Nego, otii mi po kuku za slona, molim te. Vjerojatno e nas
slijediti natrag u cirkus samo da dobije ovaj din - zar nije tako, moj
malutki paczuszek? - ali ipak je bolje da je donese, za svaki sluaj."
"Svakako", rekoh. Skinuo sam kapu i poeao se po glavi. "Zna li
August za ovo?"
"Zna li to?"
"Da ti tako mnogo zna o slonovima? Kladim se da bi te zaposlio
kao..."
Greg je naglo dignuo ruku.
"Ne, ne. Ni sluajno. Jacobe, nemoj se uvrijediti, ali ne postoji nita
zbog ega bih radio za tog ovjeka. Nizato. Osim toga, nisam ja za
timaritelja slonova. Ja samo volim te velike ivotinje. Hoe li sad
potrati i donijeti tu kuku?"
Kad sam se vratio, Greg i Rosie su ve bili otili. Okrenuo sam se i
poeo pogledom pretraivati cirkuski teren.
Opazio sam u daljini Grega kako ide prema menaeriji. Rosie je
polako ila nekoliko koraka iza njega. Svako malo on zastaje i doputa joj
da klizne surlom u vjedro. Zatim ga trzajem odmie i nastavlja hodati.
Ona ga slijedi kao posluni psi.
Kad je Rosie bila sigurno smjetena u menaeriju, vratio sam se u
Barbarin ator, jo uvijek s kukom u ruci. Zastao sam vani ispred
zatvorenog ulaza u ator.
"Uh, Barbara?" zazvao sam je. "Mogu li ui?"
"Aha", ree ona.
156

Sama je. Sjedi na stolcu, golih nogu, a jednu je prebacila preko

druge.
"Vratili su se u vlak da priekaju lijenika", ree ona i povue dim iz
cigarete. "Ako je to razlog zbog kojeg si doao."
Osjeam kako mi crvenilo oblijeva lice. Gledam u platneni zid.
Gledam u strop. Gledam u svoja stopala.
"Ah, prokletstvo, ba si sladak", ree ona i istrese pepeo cigarete na
travu. Prinosi je ustima i duboko uvlai dim. "Crveni se." Dugo me gleda
i oito je da se zabavlja. "Ah, idi", ree ona konano i otpuhne dim kroz
jedan kut usana. "Idi. Odlazi odavle prije nego to ti odluim dati priliku
da jo jednom pokua."
Izvukao sam se iz Barbarina atora i odmah naletio na Augusta.
Lice mu je bilo mrano kao olujni oblak.
"Kako joj je?" upitah.
"ekamo lijenika", ree on. "Jesi li uhvatio slonicu?"
"Vratili smo je u menaeriju", rekoh.
"Dobro", ree on. Istrgnuo mi je kuku iz ruke.
"Auguste, ekaj! Kamo ide?"
"Idem je nauiti lekciju", ree on, ne zastavi.
"Ali Auguste!" povikah za njim. "ekaj! Bila je dobra! Vratila se
svojevoljno. Osim toga, sad ne moe nita uiniti. Predstava jo traje!"
Tako se naglo zaustavio da mu je oblak praine na tren sakrio
stopala. Stoji apsolutno mirno i zuri u zemlju. Dugo eka, a onda
progovori.
"Dobro. Glazba e nadjaati buku."
Gledam za njim, usta otvorenih od uasa.
Vratio sam se u svoj vagon i legao na krevet, a bilo mi je
nevjerojatno muno od pomisli na to to se dogaa u menaeriji, a jo mi
je vie bilo zlo zato to nita ne poduzimam da to sprijeim.
Nekoliko minuta poslije, vraaju se Walter i Queenie. On je jo u
kostimu - napuhnutom bijelom kombinezonu sa arenim tokama,
trokutastim eirom i elizabetinski nabranim ovratnikom. Brie si lice
nekom krpom.
"to je to, dovraga, bilo?" pita on i stoji, tako da gledam ravno u
njegove prevelike crvene cipele.
"Koje?" pitam.
"U velikoj paradi. Je li ono bilo dio toke?"
"Nije", rekoh.
157

"Ti bokca", ree on. "Ti bokca. U tom sluaju, dobro je spasila stvar.
Marlena je zaista posebna. Ali ti to ve zna, zar ne?" Cmoknuo je
jezikom i nagnuo se da me prstom bocne u rame.
"Hoe li prestati?"
"S im?" pita on i iri ruke u glumljenoj nedunosti.
"Nije smijeno. Ozlijeena je, zna?"
S lica mu je nestao glupavi osmijeh.
"Ah. Hej, ovjee, ao mi je. Nisam znao. Hoe li joj biti dobro?"
"Ne znam jo. ekaju lijenika."
"Sranje. ao mi je, Jacobe." Okrenuo se prema vratima i duboko
udahnuo. "Ali ni upola toliko ao koliko e biti onoj jadnoj slonici."
utim nakratko.
"Ve je poalila, Waltere. Vjeruj mi."
Gleda kroz vrata.
"Ah, Isuse", ree on. Poloio je ruke na bokove i zagledao se preko
cirkuskog terena. "Ah, Isuse. Mogu se kladiti da je tako."
Ostajem u vagonu tijekom veere, a zatim i za vrijeme veernje
predstave. Bojim se da bih mogao ugledati Augusta i ubiti ga.
Mrzim ga. Mrzim ga jer je tako okrutan. Mrzim to to sam zaljubljen
u njegovu enu, a osjeam i neto vrlo slino prema slonici. A najvie od
svega mrzim to sam ih obje razoarao. Ne znam je li slonica dovoljno
pametna da me dovede u vezu sa svojom kaznom i pitam se zato nisam
nita uinio da to sprijeim, ali svjestan sam toga i osjeam se
odgovornim.
"Natuene pete", ree Walter kad se vratio. "Doi, Queenie, digni se!
Digni se!"
"to?" mrmljam. Nisam se ni pomaknuo otkad je otiao.
"Marlena je natukla pete. Za par tjedana bit e dobro. Mislio sam da
te to zanima."
"Oh. Hvala", kaem.
Sjeo je na svoj krevet i dugo me pomatrao.
"Dakle, kako stoje stvari izmeu tebe i Augusta?"
"Kako misli?"
"Jeste li bliski ili niste?"
Podignuo sam se u sjedei poloaj i naslonio na zid.
"Mrzim to kopile", rekoh konano.
"Ha!" puhne Walter. "OK, znai ima neto pameti u glavi. Pa zato
onda provodi s njima toliko vremena?"
158

Ne odgovaram.
"Oh, oprosti. Zaboravio sam."
"Sve si krivo shvatio", rekoh, a onda sam ustao.
"Da?"
"On mi je ef i nemam izbora."
"To je tono. Ali tu se radi i o eni, i ti to zna."
Podignuo sam glavu i bijesno ga pogledao.
"Dobro, dobro", ree on i digne ruke u znak predaje. "Zautjet u. Ti
zna najbolje." Okrenuo se i poeo neto traiti u svojem sanduku.
"Izvoli", ree on i dobaci mi pornografski strip. Kliznuo je preko poda i
zaustavio se preda mnom. "Nije Marlena, ali bolje ita nego nita."
Kad se okrenuo, podignuo sam strip i prelistao ga. Usprkos
eksplicitnim i pretjeranim crteima, nimalo me ne zanima neki gospodin
redatelj iz velikog filmskog studija koji evi goljavu starletu s konjskim
licem.

159

13
Jako mirkam i pokuavam odrediti gdje sam - ona goljava
medicinska sestra s konjskim licem nespretno je na kraju hodnika
ispustila iz ruke pladanj s hranom i to me probudilo. Nisam bio ni
svjestan da sam zadrijemao, ali tako to ide ovih dana. ini mi se da
tonem i izranjam iz vremena i prostora. Ili napokon postajem potpuno
senilan ili je to nain na koji mi se um nosi s tim to u sadanjosti nema
nikakvih izazova.
Medicinska sestra je unula i poistila prosutu hranu. Ne svia mi
se - ona me uvijek spreava u pokuaju da hodam. Mislim da sam
preklimav za njezine pojmove, jer ak i doktorica Rashid priznaje da mi
hodanje koristi, tako dugo dok ne pretjeram ili ne ostanem bez snage
negdje na pola puta.
Parkiran sam u hodniku ispred vrata svoje sobe, ali jo ima nekoliko
sati do dolaska moje obitelji i mislim da bih rado gledao kroz prozor.
Mogao bih pozvati sestru. Ali zar bi to bilo zabavno?
Pomaknuo sam stranjicu na rub svojih kolica i posegnuo za
hodalicom.
Jedan, dva, tri...
Njezino bijelo lice pojavi se preda mnom.
"Mogu li vam pomoi, gospodine Jankowski?"
Hah. Ovo je bilo gotovo prelagano.
"Zato, pa samo u malo pogledati kroz prozor", rekoh, glumei
iznenaenje.
"Zato ne sjedite mirno i ne pustite mene da vas odvezem?" pita ona
i vrsto uhvati ruke mojih invalidskih kolica.
"No, pa dobro onda. Da, ba ste ljubazni", kaem. Sjedam i naganjam
se na naslon za lea, podiem noge na oslonce za stopala i prekriim
ruke na krilu.
Sestra izgleda zbunjeno. Dragi Boe, kako joj je dojmljiva ta isturena
gornja eljust. Uspravila se i eka, pretpostavljam, da vidi hou li pobjei.
Ljubazno se smjekam i usmjeravam pogled prema prozoru na kraju
hodnika. Konano je stala iza mene i uhvatila ruke kolica.
"Pa, moram rei, gospodine Jankowski, da sam se malo iznenadila.
Obino ste... hm... prilino odluni kad se radi o hodanju."
160

"Ah, mogao bih ja to prohodati. Samo vas putam da me odvezete jer

pokraj prozora nema stolica. A zato ih nema?"
"Jer se nema to vidjeti, gospodine Jankowski."
"Moe se vidjeti cirkus."
"Pa, moda ovaj vikend. Ali obino se vidi samo parkiralite."
"A to ako elim gledati parkiralite?"
"Onda ete ga i gledati, gospodine Jankowski", ree ona, gurajui me
prema prozoru.
elo mi se nabralo. Trebala bi se prepirati sa mnom. Zato se ne
prepire sa mnom? Oh, znam zato. Ona misli da sam samo jo jedan
smueni starac. Ne uzemiruj stanare doma, oh, ne - naroito ne onog
starog Jankowskog. On e ti baciti zdjelicu elea u glavu i onda rei da se
radilo o nezgodi.
Poela se udaljavati.
"Hej!" viknem za njom. "Nemam svoju hodalicu!"
"Samo me pozovite kad budete gotovi", ree ona. "Doi u po vas."
"Ne, hou svoju hodalicu! Uvijek dobijem svoju hodalicu. Donesite mi
hodalicu."
"Gospodine Jankowski..." ree djevojka. Prekriila je ruke i duboko
uzdahnula.
Iz susjednog hodnika pojavljuje se Rosemary, poput anela s neba.
"Ima li kakvih problema?" pita ona, gledajui mene, pa djevojku
konjskog lica, pa ponovno mene.
"Hou svoju hodalicu, a ona mi je nee donijeti", kaem.
"Nisam rekla da neu. Samo sam rekla..."
Rosemary podigne ruku.
"Gospodin Jankowski voli imati hodalicu pokraj sebe. Uvijek je ima.
Ako ju je traio, molim te donesi mu je."
"Ali..."
"Nikakav ali. Donesi mu hodalicu."
Konjsko lice djevojke na tren je preplavio bijes, a gotovo istovremeno
zamijenila ga je neprijateljska rezignacija. Dobacila mi je ubojit pogled i
otila po hodalicu. Ukoeno je nosi ispred sebe dok se ljutito vraa niz
hodnik. Kad mi je prila, tresnula je njome, postavivi je preda me. Sve
bi bilo dojmljivije da hodalica nije imala zatitnu gumu na nogama, pa je
vie zacviljela nego tresnula.
Smijuljim se. Ne mogu se suzdrati.
Ona stoji s rukama na bokovima i gleda me. Zacijelo eka da joj
161

zahvalim. Polako okreem glavu, podiem bradu poput egipatskog

faraona i usmjeravam pogled na cirkuski ator s ljubiastim i bijelim
prugama.
Te me pruge nerviraju - u moje vrijeme, samo su tandovi sa
slatkiima bili prugasti. Veliki je ator bio potpuno bijel, barem isprva.
Na kraju sezone moda je bio poprskan blatom i umrljan travom, ali
nikad nije bio prugast. A to nije jedina razlika izmeu ovog cirkusa i onih
iz moje prolosti - ovaj ak nema ni prostor za manje atrakcije prije ulaza
u veliki ator, nego ima samo veliki ator s naplatnom kuicom na ulazu,
jednim tandom za slatkie i drugim za suvenire. Izgleda kao da jo
prodaju istu vrstu proizvoda - kokice, slatkie i balone - ali djeca takoer
nose i bljeskajue maeve i druge pokretne, svjetlee igrake koje ne
vidim dobro s ove udaljenosti Njihovi su roditelji sve to vrlo skupo platili.
Neke se stvari nikad ne mijenjaju. Blento je uvijek blento i jo uvijek
moete prepoznati tko je artist, a tko radnik.
"Gospodine Jankowski?"
Rosemary se naginje nada mnom i pogledom trai moje oi.
"Eh?"
"Jeste li spremni za ruak, gospodine Jankowski?" pita ona.
"Ne moe biti ve vrijeme za ruak. Tek sam doao ovamo."
Gleda na svoj sat - pravi je, s kazaljkama. Oni digitalni su se pojavili
i, hvala Bogu, brzo nestali. Kad e ljudi shvatiti da samo zato sto neto
mogu napraviti, istovremeno ne znai i da to trebaju?
"Tri minute su do dvanaest", kae ona.
"Oh. Dobro onda. Koji je danas dan?"
"Nedjelja je, gospodine Jankowski. Dan Gospodnji. Dan kad vai
dolaze."
"Znam to. Htio sam znati to e biti za ruak?"
"Nita to vi volite, sigurna sam", ree ona.
Podignuo sam glavu i pripremio se da budem ljutit.
"Ah, ma dajte, gospodine Jankowski", ree ona, smijui se. "Samo
sam se alila."
"Znam", kaem. "to, sad vie nemam ni smisao za humor?"
Ali mrzovoljan sam, zato to moda i nemam. Ne znam vie. Toliko
sam se naviknuo da me prekoravaju i vozikaju i dvore i okreu, da vie
nisam siguran kako reagirati kad se netko ponaa prema meni kao
prema stvarnoj osobi.
Rosemary me pokuava odvesti do mojeg uobiajenog stola, ali ne
162

dam joj. Ne elim ni uti za to dok je tamo onaj stari bezveznjak

McGuinty. Ponovno ima svoj klaunovski eir - sigurno je zamolio sestre
da mu ga stave na glavu odmah ujutro, ta prokleta budala, a moda je
ak i spavao s njim - i jo ima balone s helijem zavezane otraga na
kolicima. Ali vie ne lebde. Poeli su se nabirati i tek se malo uzdiu
iznad mlitavih uzica.
Kad je Rosemary okrenula moja kolica prema njemu, zareao sam:
"A ne, neete. Tamo! Tamo prijeko!" Pokazao sam rukom na jedan
prazan stol u kutu. Taj je najudaljeniji od mojega starog stola. Nadam se
da je i izvan dometa zvuka.
"Oh, ma nemojte sad, gospodine Jankowski", ree Rosemary.
Zaustavila je kolica i zaobila ih da me pogleda u oi. "Ne moete tako
tjerati zauvijek."
"Ne vidim zato ne. Za mene zauvijek moda znai do sljedeeg
tjedna."
Podboila se rukama o kukove.
"Sjeate li se uope zato ste tako ljuti?"
"Da, sjeam se. Zato to on lae."
"Zar opet govorite o slonovima?" Umjesto odgovora, napuio sam
usne. "Znate, on to tako ne vidi."
"To je besmislica. Kad netko lae, onda lae."
"On je jedan starac", ree ona.
"Mlai je od mene deset godina", rekoh, uspravivi se s indignacijom.
"Oh, gospodine Jankowski", ree Rosemary. Uzdahnula je i zagledala
se prema nebu kao da trai pomo. Zatim je unula ispred mene i
poloila ruku na moju. "Mislila sam da vi i ja imamo dogovor."
Namrtio sam se. Ovo nije uobiajeni repertoar dijaloga izmeu
medicinske sestre i Jacoba.
"Moda je pogrijeio u detaljima, ali ne lae", ree ona. "On zaista
vjeruje da je nosio vodu za slonove. Stvarno vjeruje." Ne odgovaram.
"Ponekad, kad ostarite - a sad ne govorim o vama, nego openito, jer
svatko drukije stari - stvari o kojima razmiljate i koje elite, poinju
postajati stvarne. A onda povjerujete u njih i, prije nego to se snaete,
one su dio vae prolosti, a ako vas netko propituje i kae da nisu istinite
- pa, onda se uvrijedite. Jer ne sjeate se onog prvog dijela. Sve to znate
je da su vas nazvali lacem. I zato, iako ste u pravu u vezi s tehnikim
detaljima, moete li razumjeti zato je gospodin McGuinty uznemiren?"
Mrtim se, gledajui u svoje krilo.
163

"Gospodine Jankowski?" nastavlja ona tiho. "Dopustite mi da vas

odvezem do stola gdje su vai prijatelji. Dajte, molim vas. Uinite to meni
za ljubav."
Pa, nije li to savreno. Prvi put u mnogo godina neka ena eli od
mene uslugu, a ponuena zamisao mi se nimalo ne svia.
"Gospodine Jankowski?"
Pogledao sam je. Njezino glatko lice udaljeno je pola metra od
mojega. Gleda me u oi i eka odgovor.
"Ah, dobro. Ali ne oekujte od mene da s bilo kime razgovaram",
kaem i maem rukom zbog nezadovoljstva.
I ne razgovaram. Sjedim i sluam kako stari laov McGuinty govori
o udesima cirkusa i svojim iskustvima dok je bio djeak. Gledam kako
se stare dame, s plavkasto obojenom kosom, naginju prema njemu i
sluaju ga, a oi im se magle od divljenja. To me dovodi do ludila.
Upravo kad sam otvorio usta da neto kaem, letimino sam
pogledao Rosemary. Na suprotnom je kraju prostorije, saginje se nad
neku staricu i uvlai joj ubrus u ovratnik. Ali oi je okrenula prema meni
i gleda me.
Zatvorio sam usta. Ali nadam se da cijeni koliko se jako trudim.
Tako je i bilo. Kad mi je prila, nakon to se pojavio smekasti
puding ukraen s preljevom od jestivog ulja, i nakon to je neko vrijeme
stajao preda mnom pa bio odnesen, ona se sagnula i proaptala:
"Znala sam da vi to moete, gospodine Jankowski. Jednostavno sam
znala."
"Da. Ali nije bilo lako."
"No bolje je nego da sjedite sami za stolom, zar ne?"
"Moda."
Zakolutala je oima i opet pogledala prema nebesima.
"U redu. Da", rekoh nevoljko. "Pretpostavljam da je bolje nego sjediti
sam."

164

165

14
Od Marlenine nezgode prolo je est dana i jo se nismo vidjeli.
August vie ne dolazi jesti u kuhinju, i vrlo sam uoljiv dok sjedim
sam za naim stolom. Kad naletim na njega dok obilazim ivotinje, on je
pristojan ali se dri hladno.
to se tie Rosie, nju provozaju kroz svaki grad u vagonu vodenog
konja i zatim je pokau u menaeriji. Nauila je slijediti Augusta od
vagona za slonove do atora menaerije, a zauzvrat, on ju je prestao
mlatiti. Umjesto toga, ona sad posluno koraa pokraj njega, dok on hoda
s kukom vrsto utisnutom u stranji dio njezine prednje noge. Kad se
nae u menaeriji, ona stoji iza svojeg ueta, veselo armira gomilu ljudi
i prihvaa slatkie. Ujak Al nije nita izriito rekao, ali ini se da vie
nije bilo nikakvih neposrednih planova da se pokua s nekom novom
tokom u kojoj bi sudjelovala slonica.
Kako dani prolaze, postajem sve zabrinutiji za Marlenu. Svaki put
kad se pribliim kuhinji, nadam se da u je zatei tamo. I svaki put kad
se to ne dogodi, srce mi otea kao kamen.
Zavrio je jo jedan dugi dan u nekom prokletom gradu - svi
izgledaju isto na sporednom kolosijeku - i Letei odred se upravo sprema
na odlazak. Odmaram se na svom krevetu i itam Otela. Walter je na
svom krevetu i ita Wordswortha. Queenie se udobno smjestila uz njega.
Podignula je glavu i zareala. I Walter i ja smo se naglo trznuli i
uspravili. Na vratima se pojavila Earlova velika ela.
"Doktore!" kae on i gleda me. "Hej! Doktore!"
"Bok, Earl. to se dogodilo?"
"Trebam tvoju pomo."
"Svakako. to je?" pitam i sputam knjigu. Brzo sam pogledao
Waltera, koji je stisnuo uza se nemirnu Queenie. Ona jo rei.
"Radi se o Camelu", ree Earl prigueno. "Ima problema."
"Kakvih problema?"
"Sa stopalima. Potpuno su mu omlitavjela. Samo ljapka njima. A ni
ruke mu nisu ba dobro."
"Je li pijan?"
"U ovom trenutku nije. Ali to nita ne znai."
"Prokletstvo, Earl", kaem. "Mora odmah k lijeniku."
166

Earlovo se elo naboralo.

"Pa, da. Zato sam doao."
"Earl, ja nisam lijenik."
"Lijenik si za ivotinje."
"To nije isto."
Pogledavam Waltera, koji se pretvara da ita.
Earl mirka prema meni s oekivanjem.
"Sluaj," kaem, "ako mu je loe, dopusti da razgovaram s Augustom
ili Ujakom Alom, pa emo vidjeti moemo li u Dubuqueu nai kakvog
lijenika."
"Nee mu oni dovesti nikakva lijenika."
"Zato ne?"
Earl se uspravio u ljutnji pravednika.
"Prokletstvo. Zar ba nita ne zna?"
"Ako je s njim neto ozbiljno, svakako e mu..."
"Bacit e ga s vlaka, eto to e", ree Earl kao zakljuak. "Sad, da se
radi o nekoj ivotinji..."
Razmiljam o ovome samo trenutak, a onda shvaam da je u pravu.
"OK. Sam u se pobrinuti za lijenika."
"Kako? Ima li novca?"
"Uh, pa nemam", rekoh posramljeno. "Ima li on?"
"Kad bi imao novca, zar misli da bi pio dejk i alkoholnu tekuinu
za kuhala? Ah, ma daj, zar ga nee ak ni pogledati? Stari se zaista
potrudio da ti pomogne."
"Znam to, Earl, znam to", rekoh brzo. "Ali ne znam to oekuje da
uinim."
"Lijenik si. Samo ga pogledaj."
U daljini se zauje zviduk.
"Hajde", ree Earl. "Ovo je zviduk koji najavljuje polazak za pet
minuta. Moramo krenuti."
Slijedim ga do vagona u kojem je smotan veliki ator. Tovarni konji
ve su na svojim mjestima, a svuda naokolo radnici Leteeg odreda
podiu rampe, penju se na vagone i zatvaraju njihova klizna vrata.
"Hej, Camel", povie Earl u vagon. "Doveo sam doktora."
"Jacoba?" zakrijeti glas iznutra.
Skoio sam gore. Treba mi koji trenutak da mi se oi naviknu na
tamu. A onda mogu u kutu razabrati Camelov obris, skutren na gomili
vrea s konjskom hranom. Prilazim mu i kleknem do njega.
167

"to je, Camel?"

"Zapravo ne znam, Jacobe. Probudio sam se neki dan i stopala su mi
bila mlitava. Jednostavno ih ne osjeam potpuno."
"Moe li hodati?"
"Malo. Ali moram jako podignuti koljena jer mi stopala padaju." Glas
mu se pretvorio u apat. "A nije samo to", ree on. "Nego i one druge
stvari."
"Koje druge stvari?"
Oi su mu se razrogaile i ispunile strahom.
"Muke stvari. Nita ne osjeam... naprijed."
Vlak se trznuo i polako pomaknuo kad su se dodirnule spojnice
vagona.
"Kreemo. Mora sii", ree Earl i potape me po ramenu. Krenuo je
prema otvorenim vratima vagona i pozvao me rukom da se maknem.
"Vozit u se s vama ovaj dio puta", rekoh.
"Ne moe."
"Zato ne?"
"Zato to e netko saznati da si se druio sa ljakerima i izbaciti te ili vjerojatnije ove tipove - s vlaka", ree on.
"Prokletstvo, Earl, zar ti ne predstavlja slubu sigurnosti? Reci im
da se nose."
"Ja radim na glavnoj kompoziciji. Ovo je Blackiejevo podruje", ree
on, maui sve bre da se maknem. "Doi!"
Pogledao sam Camelove oi. Pune su straha i molbe.
"Moram ii", kaem. "Doi u kad stignemo u Dubuque. Bit e
dobro. Nai emo ti lijenika."
"Nemam novca."
"U redu je. Snai emo se."
"Doi!" vie Earl.
Stavio sam ruku na starevo rame.
"Neto emo smisliti. OK?"
Camelove umorne oi zatrepere.
"OK?"
Kimnuo je glavom. Samo jedanput.
Uspravio sam se i poao prema vratima.
"Prokletstvo", kaem, ugledavi krajolik koji je brzo promicao. "Vlak
je ubrzao prije nego to sam oekivao."
"A sad vie nee ni usporiti", ree Earl, poloi dlan na sredinu mojih
168

lea i gurne me van.

"K vragu!" poviem, zamahnuvi rukama kao da sam vjetrenjaa.
Pao sam na ljunak i zakoturao se u stranu. Zauo se mukao udarac kad
je i drugo tijelo palo pokraj mene.
"Vidi?" ree Earl, ustajui i briui prainu sa stranjice. "Rekao
sam ti da mu je loe."
Zurim od zaprepatenja.
"to je?" pita on zbunjeno.
"Nita", kaem. Ustanem i otresam prainu i ljunak sa svoje odjee.
"Doi. Najbolje e biti da se to prije vrati, prije nego to te netko
vidi ovdje."
"Samo im reci da sam provjeravao tovarne konje."
"Oh. Ovo ti je dobro. Valjda si zato i lijenik, a ja nisam, ha?"
Okrenuo sam glavu, ali izraz lica mu je potpuno neduan.
Odustajem i poinjem hodati natrag prema glavnoj kompoziciji vlaka.
"to ne valja?" vie Earl za mnom. "Doktore, zato odmahuje
glavom?"
"O emu se radilo?" pita Walter kad sam se vratio.
"Nita", rekoh.
"Da, ba. Bio sam tu dok ste razgovarali. Istinu na sunce, 'doktore'."
Oklijevam.
"Radi se o jednom ovjeku iz Leteeg odreda. Prilino mu je loe."
"Pa, to je bilo jasno. Kako se tebi inio?"
"Preplaeno. I da budem iskren, ne krivim ga. Htio bih ga odvesti k
lijeniku, ali potpuno sam vorc, ba kao i on."
"Nee jo dugo biti. Sutra je dan isplate. Ali kakve ima simptome?"
"Gubitak osjeta u rukama i nogama i... da, jo negdje."
"Gdje to?"
Pogledao sam dolje.
"Zna..."
"Au, sranje", ree Walter. Sjeo je uspravno. "To sam i mislio. Ne
treba ti lijenik. Tip ima mrtvu nogu."
"to ima?"
"Mrtvu nogu. Mrtvaki hod. Lijene noge. Kako ve hoe - sve znai
isto."
"Nikad nisam uo za to."
"Netko je ispekao veliku koliinu loeg alkohola - dodao otrovne
plasticizer boje ili neto slino. To je rasprodao po cijeloj zemlji. Dovoljna
169

je jedna loa boca i gotov si."

"to misli time 'gotov si'?"
"Paraliziran. Moe potrajati i dva tjedna da se pojave simptomi
nakon to si popio taj otrov."
Uasnut sam.
"Dovraga, otkuda to zna?"
Slegnuo je ramenima.
"Pie u novinama. Tek su nedavno otkrili uzrok, ali mnogo je ljudi
koji su se razboljeli. Moda desetak tisua. Veinom na jugu Amerike.
Proli smo tim krajevima kad smo kretali prema Kanadi. Moda je tamo
pokupio lo dejk."
ekam malo, prije nego to postavim sljedee pitanje.
"Moe li se to izlijeiti?"
"Ne."
"Zar se nita ne moe uiniti?"
"Ve sam ti rekao. Gotov je. Ali ako eli potratiti novac na lijenika
da ti to kae, samo izvoli."
Pred oima su mi poele iskriti bijele i crne iskre, pokretni drhtavi
niz koji je zasjenio sve ostalo. Sruio sam se na svoj krevet na podu.
"Hej, jesi li dobro?" pita Walter. "Halo, prijatelju. Malo si mi
pozelenio. Nee valjda povraati?"
"Neu", kaem. Srce mi ludo tue. Krv mi je jurnula u oi. Upravo
sam se sjetio one boice bljutave tekuine koju mi je Camel ponudio kad
sam prvi dan stigao u cirkus. "Dobro sam. Hvala Bogu."
Sljedei dan odmah nakon doruka Walter i ja, zajedno sa svima
ostalima, stajemo u red ispred crvenih kola za prodaju karata, koja su
sluila i kao glavni ured. Tono u devet, mukarac u kolima pozvao je
rukom prvoga u redu, jednog radnika. Trenutak poslije ovaj se udaljava,
a pritom psuje i pljuje na tlo. Sljedei - jo jedan ljaker - takoer odlazi
u napadu bijesa.
Ljudi u redu su se okrenuli jedan prema drugome i mrmljaju neto,
skrivajui rukom usta.
"O-ho", ree Walter.
"to se zbiva?"
"ini se da neto ostavlja za poslije u stilu Ujaka Ala."
"to to znai?"
"Veina cirkusa zadri jedan dio isplate do kraja sezone. Ali kad
Ujak Al ostane bez novca, on zadrava sve."
170

"Prokletstvo!" kaem dok trei mukarac ljutito odlazi. Druga dva

radnika - smrknutih lica i s runo smotanim cigaretama u kutovima
usana - izlaze iz reda. "Zato se uope gnjavimo s ekanjem?"
"To vrijedi samo za fizike radnike", ree Walter. "Artisti i direktori
uvijek budu plaeni."
"Ja ne pripadam nijednoj skupini."
Walter me gleda nekoliko sekundi.
"Ne, ne pripada. Zapravo ne znam to si, ali svatko tko sjedi za
istim stolom s ringmajstorom, nije fiziki radnik. Toliko znam."
"Znai, ovo se esto dogaa?"
"Aha", ree Walter. Dosadno mu je i cipelom ruje po zemlji.
"Nadoknadi li im ikad tu isplatu?"
"Mislim da nitko nikada nije pokuao provesti tu teoriju u djelo.
Openito se smatra da ako ti duguje vie od etverotjedne isplate,
najbolje ti je da prestane dolaziti po plau."
"Zato?" pitam i gledam kako jo jedan prljavi mukarac odlazi
bijesnim korakom i s bujicom psovki. Trojica drugih naputaju red ispred
nas. Vraaju se prema vlaku pognutih ramena.
"U osnovi, ne eli da te Ujak A1 pone smatrati financijskim
optereenjem. Jer ako bude tako, jedne e noi samo nestati."
"to? Naleti na crveno svjetlo?"
"Ima prokleto pravo."
"To mi se ini malo ekstremno. Hou rei, zato ih jednostavno ne
ostavi u gradu?"
"Jer im duguje novac. to misli, koliko se to dugo moe odgaati?"
Sad sam drugi u redu, iza Lottie. Njezina plava kosa sjaji se na
suncu, sloena u uredne blage uvojke. Mukarac na prozoru crvenih kola
mae joj rukom da prie. Ugodno avrljaju dok on iz hrpe odvaja
nekoliko novanica. Kad joj ih je predao, ona je liznula kaiprst i
prebrojila ih. Zatim ih je zarolala i gurnula meu grudi, unutar gornjeg
ruba haljine.
"Sljedei!"
Zakoraio sam naprijed.
"Ime?" pita mukarac, ne podigavi pogled. Malen je i proelav, s
neto rijetke kose sa strane i s naoalama tankih metalnih okvira.
Zagledao se ispred sebe u glavnu knjigu poslovanja.
"Jacob Jankowski", kaem, gledajui to ima iza njega. Unutranjost
kola oblijepljena je drvenim izrezbarenim panelima, a strop je obojen.
171

Straga je radni stol i sef za novac, a du jednog zida umivaonik. Na

suprotnom zidu je karta Sjedinjenih Amerikih Drava, po kojoj su
zabodene iglice u boji. Vjerojatno plan naeg puta.
Mukarac proe prstom niz stranicu knjige. Zaustavio se i skrenuo
do posljednjeg desnog stupca.
"ao mi je", ree on.
"to mislite time 'ao mi je'?"
Pogledao me, a bio je slika i prilika potpune iskrenosti.
"Ujak Al ne eli da itko zavri sezonu bez prebijene pare. Uvijek
zadrava etverotjednu plau. Dobit e je na kraju sezone. Sljedei!"
"Ali sad mi treba."
Otro me pogledao, smirenog izraza lica.
"Dobit e je na kraju sezone. Sljedei!"
Odlazim dok se Walter pribliava prozoru, a zastajem tek toliko da
pljunem u prainu.
Odgovor mi dolazi dok sjeckam voe za orangutanicu. Kao munja u
mozgu, pojavljuje mi se vizija onog natpisa.
Nemate novca?
to imate?
Primamo sve!
Hodam gore-dolje ispred vagona 48, barem pet puta prije nego to se
napokon popnem i pokucam na vrata sobe 3.
"Tko je?" pita August.
"Ja sam. Jacob."
Kratka stanka.
"Ui", ree on.
Otvaram vrata i ulazim.
August stoji pokraj jednog prozora. Marlena sjedi u plianom
naslonjau, a gola stopala odmara na otomanu.
"Zdravo", ree ona i zacrveni se. Povukla je suknju preko koljena i
zagladila je na bedrima.
"Zdravo, Marlena", rekoh. "Kako si?"
"Bolje mi je. Sad ve pomalo hodam. Kako sve ide, nee proi dugo i
moi u se vratiti u sedlo."
"to te nosi ovamo?" prekida nas August. "Nije da nismo oduevljeni
to te vidimo. Nedostajao si nam. Zar ne, draga?"
"Ah... da", ree Marlena. Podigla je oi i zacrvenjela se kad su nam
se pogledi sreli.
172

"Oh, gdje mi je lijepo ponaanje? Hoe li neto popiti?" pita August.

Pogled mu je neprirodno tvrd, kao da je ukoen iznad vrsto slisnutih
usta.
"Ne. Hvala ti." Zateen sam njegovim neprijateljstvom. "Ne mogu
ostati. Samo sam te elio neto pitati."
"A to to?"
"Trebao bih ovamo dovesti lijenika."
"Zato?"
Oklijevam.
"Radije bih to zadrao za sebe."
"Ah", ree on i namigne mi. "Razumijem."
"to?" kaem uasnuto. "Ne. Nita slino tome." Letimice pogledam
Marlenu, koja se brzo okrenula prema prozoru. "Radi se o jednom mom
prijatelju."
"Da, naravno", ree August, smjekajui se.
"Ne, zaista. I nije... Sluaj, samo sam pomislio da ti moda nekoga
zna. Ali nije vano. Otii u u grad i vidjeti mogu li koga pronai."
Okrenuo sam se da poem.
"Jacobe!" pozvala me Marlena.
Zastao sam na vratima i kroz prozor se zagledao u uzak hodnik.
Udahnuo sam dva puta prije nego to sam se okrenuo prema njoj.
"Sutra u Davenportu dolazi mi lijenik i pregledat e me", ree ona
tiho. "Da poaljem po tebe kad zavrimo ovdje?"
"Bio bih ti vrlo zahvalan", rekoh. Podignuo sam rub eira i otiao.
Idueg jutra, red pred kuhinjom bruji.
"Sve je to zbog proklete slonice", ree ovjek ispred mene. "Uostalom,
ona nita ne zna."
"Jadni ljudi", ree njegov prijatelj. "Sramota je kad ovjek vrijedi
manje od ivotinje."
"Oprostite", rekoh. "to hoete rei time da je svemu kriva slonica?"
Prvi se mukarac zagleda u mene. Ima iroka ramena, a na sebi
prljavu smeu jaknu. Lice mu je izbrazdano dubokim borama, otvrdnulo
od vremenskih prilika, i smee, poput suhih groica.
"Zato to puno kota. A jo su joj kupili i vagon."
"Da, ali zato je kriva?"
"Nekoliko je mukaraca nestalo tijekom noi. Najmanje est, a
moda i vie."
"to, zar s vlaka?"
173

"Da."
Odloio sam na parni stol napola napunjen tanjur i poao prema
Leteem odredu. Nakon nekoliko koraka dao sam se u trk.
"Hej, prijatelju!" vie mukarac za mnom. "Nisi nita pojeo!"
"Ostavi ga na miru, Jock", ree njegov prijatelj. "Vjerojatno mora
nekoga vidjeti."
***
"Camel! Camel! jesi li unutra?" pitam dok stojim ispred vagona i
nastojim vidjeti u unutranjost. "Camel! Jesi li unutra?"
Nema odgovora.
"Camel!"
Nita.
Naglo sam se okrenuo i pogledao preko cirkuskog terena.
"Sranje!" Udaram nogom po ljunku, pa jo jedanput. "Sranje!"
Tada zaujem neki slabani glas iz vagona.
"Camel, jesi li to ti?"
Iz jednog tamnog kuta dolaze prigueni zvukovi. Uskoio sam u
vagon. Camel mlitavo lei uza zid. Onesvijestio se, a u ruci dri praznu
bocu. Nagnuo sam se nada nj i uzeo mu je iz ruke. Ekstrakt limuna.
"Dovraga, tko si ti i to misli da radi?" javi se neki glas iza mene.
Okrenem se. To je Grady. Stoji na tlu ispred otvorenih vrata i pui
rukom smotanu cigaretu. "Oh - hej. Oprosti, Jacobe. Nisam te prepoznao
s lea."
"Bok, Grady", kaem. "Kako mu je?"
"Teko je rei", odgovori on. "Nacvrcan je od sino."
Camel frkne nosom i pokua se zakoturati. Lijeva mu ruka mlitavo
padne na prsa. Cmoknuo je usnama i poeo hrkati.
"Danas u dovesti lijenika", kaem. "Molim te, u meuvremenu ga
dri na oku."
"Naravno", ree Grady uvrijeeno. "to misli, tko sam ja? Blackie?
to misli, dovraga, tko ga je uvao prole noi?"
"Naravno, ne mislim da bi ga ti - ah, prokletstvo, zaboravi. Sluaj,
ako se otrijezni, nastoj da takav i ostane, OK? Javit u ti se poslije kad
stigne lijenik."
***
Lijenik dri u svojoj debeljukastoj ruci depni sat mojega oca,
okree ga i pregledava kroz cvikere. Otvara ga da pogleda kako sat
izgleda iznutra.
174

"Da. Bit e dovoljno. Dakle, o emu je rije?" pita i sputa sat u dep
prsluka.
Stojimo u hodniku ispred Augustove i Marlenine sobe. Vrata su jo
otvorena.
"Morali bismo poi na drugo mjesto", kaem tihim glasom.
Lijenik slijee ramenima.
"U redu. Krenimo." im smo se nali vani, okrenuo se prema meni.
"Gdje emo, dakle, obaviti taj pregled?"
"Ne radi se o meni. Nego o prijatelju. Ima problema s rukama i
stopalima. I drugim dijelovima. Sam e vam rei kad stignemo tamo."
"Ah", ree lijenik. "Gospodin Rosenbluth mi je dao naslutiti da
imate probleme... osobne prirode."
Izraz lijenikova lica se mijenja dok me slijedi niz prugu. Kad smo za
sobom ostavili sjajna obojena cirkuska kola, ve je bio uznemiren. A kad
smo stigli do izrazbijanih vagona Leteeg odreda, lice mu je zategnuto od
gaenja.
"Unutra je", kaem i uskoim u vagon.
"Molim lijepo, a kako bih ja trebao ui?" pita on.
Iz sjene se pojavi Earl, nosei drveni sanduk. Skoio je na zemlju,
postavio ga ispred ulaza u vagon i glasno ga potapao. Lijenik se na
trenutak zagledao u sanduk, a onda se popeo, vrsto stiui svoju crnu
torbu ispred sebe.
"Gdje je pacijent?" pita on i mirkajui pretrauje unutranjost.
"Tamo", ree Earl.
Camel je skvren u kutu. Grady i Bili su nagnuti nad njim.
Lijenik poe prema njima.
"Molim malo privatnosti", kae on.
Ostali se mukarci razmaknu, mrmljajui neto od iznenaenja.
Povukli su se u drugi dio vagona i isteu vratove ne bi li to vidjeli.
Lijenik prilazi Camelu i une pokraj njega. Nisam mogao a da ne
primijetim kako je pazio da zbog odijela ne klekne na daske poda.
Nekoliko minuta poslije uspravio se i rekao:
"Paraliza zbog jamaikog umbira. Nema nimalo sumnje."
Usisao sam zrak kroz zube.
"to? to je to?" zajaue Camel.
"Od toga oboli onaj tko pije jamaiki umbirov ekstrakt." Lijenik je
jako naglasio posljednje tri rijei. "Ili dejk, kako ga popularno zovu."
"Ali ... kako? Zato?" pita Camel, dok pogledom oajno gleda
175

lijenikovo lice. "Ne razumijem. Pijem ga ve godinama."

"Da. Da. Tako sam nekako i mislio", ree lijenik.
U grlu mi se skuplja u zbog bijesa. Zakoraio sam naprijed i stao
do lijenika.
"Ne vjerujem da ste mu odgovorili na pitanje", rekao sam
najsmirenije to sam mogao.
Lijenik se okrenuo i pozorno me pogledao kroz svoje cvikere na
nosu. Progovorio je nakon stanke od nekoliko minuta.
"Bolest nastaje zbog spojeva krezola koje koristi proizvoa."
"Blagi Boe", rekoh.
"Ba tako."
"Zato to dodaju?"
"Da bi zaobili odredbe prema kojima bi jamaiki ekstrakt umbira
trebao biti izrazito neugodna okusa." Okrenuo se prema Camelu i malo
glasnije rekao. "Zato da se ne bi koristio kao alkoholno pie."
"Hoe li ovo proi?" javi se Camelov piskavi glas, napukao od straha.
"Ne. Naalost nee", ree lijenik.
uo sam kako je iza mene nekoliko ljudi zaustavilo dah. Grady je
poao naprijed i stao kad su nam se dotaknula ramena.
"ekajte malo - zar hoete rei kako nita ne moete uiniti?"
Lijenik se uspravio i zakvaio palce za depove.
"Ja? Ne. Apsolutno nita", ree on. Lice mu je stisnuto kao u mopsa i
kao da samo facijalnim miiima pokuava zaepiti nosnice. Podignuo je
svoju torbu i polako se poeo primicati izlazu.
"Priekajte jedan uljivi trenutak", ree Grady. "Ako vi ne moete
uiniti nita, ima li netko tko moe?"
Lijenik se okrenuo da se obrati iskljuivo meni. Vjerojatno zato to
sam ga ja platio.
"Ah, ima ih mnogo koji e vam uzeti novac i ponuditi izljeenje gacanje u mlakama s naftom, terapiju elektrookovima - ali nijedno od
toga nee donijeti ni mrvicu koristi. Moda mu se s vremenom vrati neto
pokretljivosti, no to e biti minimalno. Ali, prije svega, nije ni trebao piti.
To je u suprotnosti s federalnim zakonom, tek toliko da znate."
Ostao sam bez rijei. Mislim da su mi ak i usta bila otvorena.
"Je li to sve?" upita on.
"Molim?"
"Trebate... li... jo... neto?" pita on kao da sam idiot.
"Ne", rekoh.
176

"Onda u se oprostiti od vas."

Dodirnuo je vrh eira, oprezno zakoraio na sanduk i izaao iz
vagona. Udaljio se desetak metara, spustio torbu na zemlju i izvadio
rupi iz depa. Oprezno je obrisao ruke, dobro trljajui izmeu svakog
prsta. Zatim je podigao torbu, ispuhnuo punim pluima i otiao, odnosei
sa sobom Camelovu posljednju trunku nade i depni sat mojega oca.
Kad sam se okrenuo, Earl, Grady i Bili kleali su oko Camela. Niz
starevo lice kotrljale su se suze.
"Walter, moram razgovarati s tobom", rekoh, uletjevi u kozji
sobiak. Queenie je digla glavu, vidjela da sam to samo ja i opet je
spustila na ape.
Walter odloi knjigu.
"Zato? to se dogodilo?"
"elim te zamoliti za uslugu."
"Pa, da ujem, o emu je rije."
"Jedan moj prijatelj je dosta bolestan."
"Onaj tip s mrtvom nogom?"
Zautio sam naas.
"Da."
Priao sam svojem krevetu, ali bio sam previe zabrinut da bih sjeo.
"Pa, ispljuni to iz sebe", ree Walter nestrpljivo.
"Htio bih ga dovesti ovamo."
"to?"
"Inae e ga baciti iz vlaka. Prole su ga noi prijatelji morali sakriti
iza zamotanog atorskog platna."
Walter me gleda s uasom.
"Sigurno se ali."
"Sluaj, znam da nisi bio nimalo oduevljen kad sam se pojavio i
znam da je on samo obini radnik, ali star je i loe mu je i treba pomo."
"A to bismo mi tono trebali uiniti s njim?"
"Samo ga drati to dalje od Blackieja."
"Koliko dugo? Zauvijek?"
Spustio sam rub svojeg pokrivaa. U pravu je, naravno. Ne moemo
Camela skrivati zauvijek.
"Sranje", rekoh. Udario sam se po elu dlanom ruke. Pa jo jedanput.
I opet.
"Hej, prestani", ree Walter. Nagnuo se naprijed u sjedeem poli
tzaju i zatvorio knjigu. "Ozbiljno sam te pitao. to emo s njim?"
177

"Ne znam."
"Ima li obitelj?"
Pogledao sam ga.
"Jedanput je spomenuo sina."
"OK, sad ve imamo neto. Zna li gdje je taj sin?"
"Ne. Pretpostavljam da nisu u kontaktu."
Walter me netremice gleda i bubnja prstima po nozi. Nakon pola
minute tiine ree:
"U redu. Dovedi ga ovamo. Nemoj da te itko vidi ili emo svi
nadrapati."
Pogledao sam ga iznenaeno.
"to je?" pita on i mahne rukom da otjera muhu s ela.
"Nita. Ne. Zapravo, htio bih ti zahvaliti. Od srca."
"Hej, imam i ja srce", ree on, ponovno legne i uzme knjigu u ruke.
"A ne kao neki ljudi koje svi znamo i volimo."
***
Walter i ja smo se odmarali izmeu matineje i veernje predstave,
kad se na vratima zaulo tiho kucanje.
On je skoio na noge, sruivi pritom drveni sanduk i opsovao dok je
pokuavao zadrati petrolejku da ne padne na pod. Priao sam vratima i
nervozno bacio pogled prema velikim kovezima, poredanima u nizu du
stranjeg zida.
Walter je podigao svjetiljku i gotovo neprimjetno kimnuo glavom.
Otvorio sam vrata.
"Marlena!" uskliknuo sam i otvorio vrata i vie nego to sam
namjeravao. "to radi na nogama? Hou rei, jesi li dobro? eli li
sjesti?"
"Ne", ree ona. Lice joj je udaljeno od mog svega nekoliko centi
metara. "Dobro sam. Ali voljela bih na trenutak razgovarati s tobom. Jesi
li sam?"
"Ah, nisam. Ne ba", rekoh, osvrnuvi se na Waltera koji je
odmahivao glavom i bijesno mahao rukama.
"Moe li doi u na vagon?" upita Marlena. "Nee trajati dugo."
"Da. Naravno."
Okrenula se i oprezno pola do izlaza iz vagona. Na nogama je imala
papue, ne cipele. Sjela je na rub i polako se spustila na tlo. Gledam je
trenutak i osjeam olakanje kad vidim da hoda polagano, ali ne epa.
Zatvorio sam vrata.
178

"ovjee, o ovjee", ree Walter i odmahuje glavom. "Gotovo sam

dobio srani udar. Kakvo sranje. to emo, dovraga, uiniti?"
"Hej, Camel", rekoh. "Jesi li dobro tamo straga?"
"Aha", ree tanak glas iza kovega. "Misli da je neto vidjela?"
"Nije. Na sigurnom si. Zasad. Ali morat emo biti vrlo oprezni."
Marlena sjedi prekrienih nogu u plianom naslonjau. Kad sam
uao, bila je nagnuta naprijed i masirala svod jednog stopala. Ugledala
me, prestala s masiranjem i naslonila se leima na naslon.
"Jacobe. Hvala ti to si doao."
"Nema na emu", kaem. Skidam eir i nespretno ga drim na
prsima.
"Molim te, sjedni."
"Hvala", kaem i sjedam na rub najblie stolice. Gledam oko sebe.
"Gdje je August?"
"Otiao je s Ujakom Alom na sastanak s nekim predstavnicima
eljeznice."
"Oh", kaem. "Je li neto ozbiljno?"
"Samo glasine. Netko je javio da bacamo ljude iz vlaka. Sigurna sam
da e njih dvojica rijeiti problem."
"Glasine. Da", kaem. Drim eir u krilu i prstima opipavam rub
dok ekam.
"Dakle... hm... brinula sam se zbog tebe", ree ona.
"Zaista?"
"Jesi li dobro?" upita ona tiho.
"Da. Naravno", kaem. Zatim mi sine to me zapravo pita. "Oh, Boe
- ne, nije ono to misli. Lijenik nije trebao meni, nego jednom prijatelju,
a i ne zbog... ne zbog onoga."
"Ah", ree ona i nervozno se nasmije. "Ba mi je drago. ao mi je,
Jacobe. Nisam te htjela dovesti u neugodnu situaciju. Samo sam se
zabrinula."
"Ja sam dobro. Stvarno."
"A tvoj prijatelj?"
Na trenutak sam zadrao dah.
"Nije ba dobro."
"Hoe li joj biti dobro?"
"Njoj?" pogledao sam je, ne shvaajui.
Spustila je pogled i prepletala prste na krilu.
"Pretpostavila sam da se radi o Barbari."
179

Nakaljao sam se, a onda zagrcnuo.

"Oh, Jacobe - oh, zaboga. Dovela sam te u neugodnu situaciju. Mene
se to ne tie. Zaista. Molim te, oprosti mi."
"Ma, ne. Jedva da poznajem Barbaru", rekoh, zacrvenjevi se tako
jako da me poelo peckati tjeme.
"U redu je. Znam da je ona..." Marlena je od nelagode poela izvijati
prste i nije dovrila reenicu. "Pa, usprkos tome, nije loa osoba. Sasvim
je pristojna, zaista, iako poeli da..."
"Marlena", rekoh s dovoljno snage da je prekinem. Proistio sam grlo
i nastavio. "Nemam veze s Barbarom. Jedva je poznajem. Mislim da
dosad nismo progovorili ni petnaestak rijei."
"Oh", ree ona. "Ali Auggie je rekao..."
Sjedimo u bolnoj tiini gotovo pola minute.
"Znai, stopala su ti sad ve bolje?" upitah.
"Da, hvala." Ruke su joj sklopljene tako vrsto da su joj zglobovi na
prstima pobijeljeli. Progutala je s mukom i spustila pogled na krilo. "Ima
jo neto o emu sam eljela s tobom razgovarati. O onome to se
dogodilo u onoj uliici. U Chicagu."
"To je iskljuivo moja krivnja", rekoh brzo. "Ne znam to me je
spopalo. Trenutano ludilo ili tako neto. Vrlo mi je ao. Uvjeravam te da
se to nikad vie nee dogoditi."
"Oh", ree ona tiho.
Trgnuo sam se i pogledao je. Ako se nisam varao, imao sam dojam da
sam je nekako uspio uvrijediti.
"Ne kaem... nije da li nisi... samo sam..."
"Hoe li rei da me nisi elio poljubiti?"
Ispustio sam eir i dignuo ruke.
"Marlena, molim te, pomozi mi. Ne znam to eli da kaem."
"Jer bilo bi jednostavnije da nisi."
"Da nisam - to?"
"Da me nisi elio poljubiti", ree ona tiho.
eljust mi se mie, ali potraje nekoliko sekundi prije nego to se
zauje glas.
"Marlena, to to govori?"
"Ja... nisam ba sigurna", ree ona. "Jedva da vie znam to bih
mislila. Ne mogu prestati misliti na tebe. Znam da je to to osjeam
pogreno, ali jednostavno... Pa, rekla bih da sam se pitala..."
Kad sam je pogledao, lice mi je bilo crveno poput rajice. Ona stie i
180

rastvara dlanove i vrsto gleda u svoje krilo.

"Marlena", rekoh, ustajui i pribliivi se korak prema njoj. "Mislim
da bi trebao poi", ree ona. Zurim u nju nekoliko sekundi.
"Molim te", ree ona, ne pogledavi me.
I tako sam otiao, iako mi se svaka koica u tijelu bunila protiv
toga.

181

182

15
Camel je provodio dane skriven iza kovega, leao je na pokrivaima
koje smo Walter i ja sloili tako da mu zatite slabano lijelo od tvrdog
poda. Tako je jako paraliziran da nisam siguran da bi mogao ispuzati
van kad bi i elio, ali on je toliko uasnut od pomisli da e ga uhvatiti da
i ne pokuava. Svake noi, kad je vlak u pokretu, izvlaimo kovege,
uspravljamo ga u kutu ili ga polijeemo na poljski krevet, ovisno o tome
eli li sjediti ili leati. Upravo Walter inzistira da prijee na poljski
krevet, a ja pak inzistiram da Walter legne na moj krevet koji se sastoji
od smotanih pokrivaa. I tako se opet naem kako spavam na konjskoj
deki u kutu.
Tek su prola dva dana naeg zajednikog ivota, ali Camel ima
lakvu drhtavicu da jedva moe govoriti. Walter je to primijetio u podne
kad se vratio u vlak da donese Camelu hranu. Camel je u lako loem
stanju da me Walter potraio u menaeriji kako bi mi to rekao, ali
August nas gleda i ne mogu se vratiti u vlak.
Bila je skoro pono. Walter i ja smo sjedili jedan do drugog na
poljskom krevetu i ekali da vlak krene. One sekunde kad se pomaknuo,
ustali smo i odmaknuli kovege od zida.
Walter je unuo, podvukao ruke ispod Camelovih pazuha i podigao
ga u sjedei poloaj. Zatim je iz depa izvukao ploku.
Kad su je Camelove oi spazile, odmah je podigao pogled prema
Walterovu licu. Zatim su mu se oi ispunile suzama.
"to je to?" pita on brzo.
"Dovraga, a to ti misli?" pita Walter. "Viski. Pravi viski. Dobra
stvar."
Camel je ispruio drhtavu ruku prema boci. Walter ga pridrava da
sjedi uspravno, a istovremeno odvre ep i prinosi bocu starevim
usnama.
***
Proao je jedan tjedan, a Marlena je ostala zatvorena u svojim
kolima. Sad je toliko oajniki elim vidjeti, da pokuavam smisliti nain
kako bih se navi rio kroz prozor, a da me ne uhvate. Sreom, prevagnuo
je zdrav razum.
Svaku veer leim na svojoj smrdljivoj konjskoj deki u kutu i vrtim u
183

glavi na posljednji razgovor, svaku dragocjenu rije. Slijedim istu bolnu

stazu, ponovno i ponovno - od navale nevjerice i veselja do gorkog
razoaranja. Pustila me da odem, i znam da je to jedino to je mogla
uiniti, ali ipak, jedva to izdravam. Ve samo razmiljanje toliko me
uznemirava da se namjetam i prevrem, sve dok mi Walter ne kae da
se smirim jer ne moe spavati.
Diemo ator pa dalje. Veinom ostajemo jedan dan u svakom gradu,
a krajem tjedna dva, kad spojimo i nedjelju. Tijekom puta od Burlingtona
do Keokuka, Walter - uz obilnu dozu viskija - uspijeva izvui iz Camela
posljednju poznatu adresu njegova sina. U iduih nekoliko postaja
Walter odlazi u grad odmah nakon doruka i vraa se tek neposredno
prije poetka veernje predstave. Kad smo stigli u Springfield, uspostavio
je kontakt.
Isprva Camelov sin nije elio nikakvu obvezu. Ali Walter je bio
uporan. Dan za danom odlazio je u grad, pregovarao putem brzojava i
sljedeeg petka sin je pristao doekati nas u Providenceu te preuzeti
brigu za starca. To je znailo da emo jo nekoliko tjedana morali
zadrati postojee stanje skrivajui Camela, ali ipak imamo nekakvo
rjeenje. A to je mnogo vie nego to smo dosad imali.
U Terre Hauteu, Ljupka Lucinda se samo sruila mrtva. Kad se
Ujak Al oporavio nakon dubokog ali kratkotrajnog alovanja, organizirao
je oprotaj koji je bio prikladan za "nau omiljenu Lucindu".
Sat vremena nakon to je potpisana osmrtnica, Lucindu su poloili u
praznu kupelj u kolima vodenog konja, a u kola upregnuli dvadeset etiri
crna pereherona s ukrasnim perjanicama.
Ujak Al se popeo na sjedalo do vozaa i gotovo da je bio shrvan od
tuge. Trenutak poslije mahnuo je prstom, to je bio znak za poetak
Lucindine procesije. Polako je vuku kroz grad, a za njom idu pjeice svi
lanovi Cirkusa brae Benzini - najspektakularnije predstave na Zemlji,
koji su dostojni da ih se vidi. Ujak Al je neutjean, plae i ispuhuje nos u
crveni rupi, te povremeno pogledava uvis, kako bi procijenio
omoguava li brzina procesije da se okupi to vea gomila ljudi.
Odmah iza kola idu ene odjevene u crninu i u kutove oiju pritiu
elegantne ipkane rupie. Ja sam daleko iza njih, sa svih strana
okruen mukarcima koji jecaju, a lica su im sjajna od suza. Ujak Al je
svakom mukarcu koji dobro odglumi ulogu obeao tri dolara i bocu
kanadskog viskija. Nikad dotad nije se vidjela takva tuga - ak su i psi
zavijali.
184

Gotovo nas je tisuu pratilo natrag do cirkusa. Kad je Ujak Al ustao

na kolima, svi su zautjeli.
Skinuo je eir i pritisnuo ga na grudi. Izvukao je maramicu i
potapkao oi. Odrao je srcedrapateljni govor, tako potreseno da se jedva
svladavao. Pri kraju je rekao da kad bi se njega pitalo, otkazao bi
veeranju predstavu zbog potovanja prema Lucindi. Ali ne moe. To je
izvan njegove kontrole. astan je ovjek, a ona ga je na samrtnoj postelji
uhvatila za ruku i natjerala ga da joj obea - ne, nego da se zakune kako nee dopustiti da njezin neizbjeni svretak omete rutinu predstave
i tako razoara tisuu ljudi koji veeras oekuju da budu u cirkusu.
"Ali nakon svega..." Ujak Al je napravio stanku, pritisnuo ruku na
srce i turobno mrcnuo. Pogledao je prema nebu dok su mu se niz lice
slijevale suze.
ene i djeca u masi ljudi neskriveno plau. Jedna ena u prvom redu
prebacila je ruku preko ela i sruila se, a mukarci sa svake strane
priskoili su da je prihvate.
Ujak Al se pribrao uz oit napor, iako ne moe sprijeiti drhtanje
donje usne. Polako kima glavom i nastavlja s govorom.
"Ali nakon svega, naa najdraa Lucinda je vrlo dobro znala da...
The show must go on!"*
Te smo veeri imali mnogo gledatelja - "slamnatu kuu" kako mi to
zovemo, jer nakon to se rasprodaju sva mjesta, radnici po hipodromu
rasprostru slamu da viak gledatelja ima gdje sjesti.
Ujak Al je zapoeo predstavu s minutom utnje. Pognuo je glavu,
iscijedio nekoliko pravih suza i veeranju izvedbu posvetio Lucindi, ija
je velika i apsolutna nesebinost bila jedini razlog zbog kojeg smo mogli
nastaviti, usprkos velikom gubitku. A mi emo joj iskazati veliku ast oh, da, naa ljubav prema Lucindi bila je tako jedinstvena da usprkos
tuzi koja nas proima i para nam srca, mi emo sakupiti snagu i
potovati njezinu posljednju elju te joj tako iskazati poast. Ovakva uda
niste jo nikada vidjeli, dame i gospodo, toke i izvoae okupljene sa svih
strana svijeta da bi vas zadivili i zabavili. Tu su akrobati i pelivani,
trapezisti najboljeg kalibra...
Predstava je bila na etvrtini kad je ula u menaeriju. Osjetio sam
njezinu prisutnost i prije nego to sam oko sebe zauo iznenaene apate.
Spustio sam Boba na pod njegova kaveza. Okrenuo sam se i, zaista,
_________________________________
*Doslovno: Predstava se mora odrali, a moe se shvatiti i ire kao: ivot ide dalje.

185

bila je tu, prekrasna u ruiastom trikou sa ljokicama i ukrasom za

glavu s perjem. Skidala je povoce sa svojih konja i odlagala ih na tlo.
Samo je Boaz - crni arapski konj i vjerojatno nasljednik Srebrne Zvijezde
- ostao privezan i oito je da je zbog toga nesretan.
Naslonio sam se, opinjen, na Bobov kavez.
Ti konji, s kojima sam provodio svaku no, vozei se iz grada u grad,
i koji izgledaju kao i svi normalni konji, sad su se preobrazili. Puu i
frku, izvijaju vratove i diu repove. Podijelili su se u dvije plesne
skupine, jedna je bijela, druga crna. Marlena je okrenuta prema njima, a
u svakoj ruci dri dug bi. Podigla je jedan i zamahnula njime iznad
glave. Zatim je krenula natrake, izvodei ih iz menaerije. Konji su
potpuno slobodni. Nemaju povoce, vodice ni kolane - nita. Jednostavno
je slijede, tresu glavama i izbacuju noge prema naprijed poput paradnih
konja koji visoko diu noge.
Nikad nisam vidio njezinu toku - mi koji radimo iza pozornice
nemamo vremena za takav luksuz - ali ovaj me put nita nije moglo
zaustaviti. Zakljuao sam vrata Bobova kaveza i pohitao u spojni prolaz,
platneni tunel bez krova koji spaja menaeriju i veliki ator. Prodava
rezerviranih karata brzo me pogledao, a kad je shvatio da nisam
policajac, vratio se svojem poslu. Depovi mu zveckaju, nabrekli su od
novca. Stajem pokraj njega i gledam preko tri cirkuska ringa prema
stranjem dijelu velikog atora.
Ujak Al upravo najavljuje njezinu toku i ona ulazi. Zavrtjela se oko
sebe, drei oba bia u zraku. Zamahnula je jednim i zakoraila nekoliko
koraka natrake. Za njom hrle dvije skupine konja.
Marlena izazovno krene u sredinji ring, a oni je slijede, visoko diu
noge i epire se kao oblaci bijele i crne boje. Kad se nala u sredinjem
ringu, lagano je pljesnula po zraku. Konji su u kasu poeli kruiti
ringom, pet bijelih, a za njima pet crnih. Nakon dva cijela kruga,
zavrtjela je biem. Crni su konji ubrzali, tako da je svaki kaskao pokraj
bijeloga. Jo jedan zamah biem i svi su konji u jednom nizu,
naizmjenino crni i bijeli.
Ona se minimalno pokree, a ruiaste ljokice svjetlucaju pod
jarkim svjetlima. Hoda ukrug u sredinjem ringu i mae bievima u
kombinaciji signala. Konji nastavljaju kruiti, bijeli konji prolaze pokraj
crnih, pa zatim crni pokraj bijelih, a na kraju se uvijek poredaju
naizmjenino crni i bijeli.
Kad vikne, konji staju. Zatim kae neto drugo, a oni se okrenu tako
186

da su prednjim kopitima zakoraili na rub ringa. Hodaju postrance s

repovima okrenutima prema Marleni i s kopitima na rubu. Prolaze tako
cijelim krugom i tek ih je onda zaustavila. Spustili su kopita i okrenuli se
prema njoj. Tada je pozvala Pono.
To je prekrasan vranac, sav je arapska vatra s prekrasnom bijelom
mrljom u obliku romba na elu. Ona mu neto govori, uzima oba bia u
jednu ruku i nudi mu dlan. Pritisnuo je njuku u njega, a vrat je izvio u
luk dok su mu se nosnice rairile.
Marlena je zakoraila unatrag i podigla jedan bi. Drugi konji
gledaju i pleu na mjestu. Podigla je i drugi i mae vrkom naprijed natrag. Pono se uspravio na stranje noge, a prednje je zgrio ispred
sebe. Doviknula mu je neto - prvi je put povisila glas - i krenula
natrake. Konj je slijedi, hodajui na stranjim nogama i grebui zrak
prednjim. Ona ga dri u zraku tijekom cijelog kruga. Zatim mu domahne
da se spusti. Jo jedna naznaka biem i Pono se klanja, sputa se na
koljeno jedne noge dok je drugu ispruio. Marlena se duboko pokloni.
Publika je ushiena. Dok je Pono jo u naklonu, ona podigne oba bia i
zamahne njima. Ostali konji pleu piruetu, okreui se u krugovima oko
sebe.
uje se pohvalno dovikivanje publike, povici oboavanja. Marlena je
rairila ruke u zraku, okree se i svakom dijelu gledalita daje priliku da
joj iskau pohvalu. Zatim se okrenula prema Ponoi i paljivo se popela
na njegova sputena lea. Dignuo se, izvio vrat u luk i odnio Marlenu iz
velikog atora. Ostali konji ih slijede, opet grupirani prema boji. Zbili su
se tako da bi ostali to blie svojoj gospodarici.
Srce mi tako snano tue da sam, usprkos galami iz gledalita,
svjestan krvi koja mi bubnja u uima. Ispunjava me i preplavljuje ljubav.
***
Te noi, nakon to je viski pomogao Camelu da bude mrtav za cijeli
svijet, a Walter je ve hrkao na mojem krevetu, izlazim iz sobika, stojim
i gledam preko lea konja.
Svakodnevno se brinem za njih. istim im boksove, donosim vjedra s
vodom i hranom i timarim ih za nastup. Provjeravam im zube, eljam
grivu i opipavam toplinu nogu. Dajem im poslastice, tapem ih po vratu.
Postali su tako svakodnevni dio mojeg ivota ba kao i Queenie, ali
nakon to sam vidio Marleninu toku, nikad ih vie ne mogu gledati
istim oima. Ti su konji produetak Marlene - dio nje koji je ovdje,
upravo sada, sa mnom.
187

Ispruio sam ruku preko pregratka i poloio je na glatko crno bedro.

Pono, koji je dotad spavao, zauka od iznenaenja i okrene glavu. Kad
je vidio da sam to samo ja, opet ju je okrenuo. Spustio je ui, zaklopio oi
i prebacio teinu tako da odmara jednu stranju nogu.
Vraam se u kozji sobiak i provjeravam da li Camel jo die. Zatim
lijeem na konjsku deku i tonem u san o Marleni, koji e me vjerojatno
kotati due.
***
Sljedee jutro ispred parnih stolova:
"Pogledaj ono", ree Walter i digne ruku da me prstom ubode u
rebra.
"to?"
Pokazao je prstom.
August i Marlena sjede za naim stolom. To je prvi put da su izali
van da neto pojedu otkad je ona doivjela nezgodu.
Walter me promatra.
"Hoe li biti OK?"
"Da, naravno", rekoh razdraljivo.
"OK. Samo pitam", ree on. Prolazimo pokraj uvijek pozornog Ezre i
kreemo svaki prema svojem stolu.
"Dobro jutro, Jacobe", ree mi August dok sputam tanjur na stol i
sjedam.
"Auguste. Marlena", kaem i kimnem prema svakome od njih.
Marlena brzo podigne pogled, a onda ga isto tako brzo spusti na
tanjur.
"A kako si ti ovog lijepog jutra?" pita August. Zagrabio je u veliku
hrpu kajgane na svojem tanjuru.
"Dobro. A ti?"
"Predivno", kae on.
"A kako si ti, Marlena?" pitam.
"Mnogo bolje, hvala", ree ona.
"Gledao sam sino tvoj nastup", rekoh.
"Jesi li?"
"Da", rekoh, tresui ubrus da ga mogu rairiti preko krila. "To je...
ne znam kako bih se tono izrazio. Zadivljujue. Nikad nisam vidio nita
slino."
"Oho?" ree August i podigne jednu obrvu. "Nikada?"
"Ne. Nikada."
188

"Stvarno?" Gleda me netremice. "Jacobe, mislio sam da te je upravo

Marlenina toka nadahnula da nam se pridrui u cirkusu. Zar sam se
zabunio?"
Srce mi je poskoilo u grudima. Uzeo sam u ruke pribor za jelo:
vilicu u lijevu, no u desnu - na europski nain, poput svoje majke.
"Lagao sam", rekoh.
Probo sam jedan kraj kobasice i poeo je rezati, ekajui njegov
odgovor.
"Molim?" ree on.
"Lagao sam. Lagao!" tresnuo sam o stol priborom za jelo, s komadom
kobasice nabodenim na vilicu. "U redu? Naravno da nisam uo za Brau
Benzini sve dok nisam uskoio na va vlak. Tko je, prokletstva mu, ikad
uo za Brau Benzini? Jedini cirkus koji sam u ivotu vidio bio je onaj
Brae Ringling, i bili su sjajni. Sjajni! uje me?"
Nastala je sablasna tiina. Uasnut, osvrnuo sam se oko sebe. Svi u
atoru zurili su u mene. Walter je sjedio razjapljenih usta. Queenie je
priljubila ui uz glavu. U daljini se ulo glasanje deve.
Konano sam pogledao Augusta. I on je zurio u mene. Jedan kraj
brka mu titra. Podvukao sam ubrus pod rub tanjura i pitao se hoe li me
August napasti preko stola. Oi su mu se jo vie rairile. vrsto sam
stisnuo prste ispod stola. Tada je August eksplodirao. Poeo se tako jako
smijati da se zacrvenio, dri se za trbuh i bori da doe do daha. Smije se i
urlie sve dok mu suze nisu potekle niz lice, a usne mu poele drhtati od
napora.
"Oh, Jacobe", ree on, briui obraze. "Oh, Jacobe. Mislim da sam te
krivo procijenio. Da. Zaista. Mislim da sam te krivo procijenio." Smijucka
se i mrca, tapka lice ubrusom. "Ajme meni", uzdie. "Ajme meni."
Proistio je grlo i uzeo u ruke pribor za jelo. Zagrabio je vilicom malo
kajgane pa ju je ponovno odloio, jer ga je jo jedanput preplavilo veselje.
Drugi su se opet okrenuli svojim tanjurima, ali nevoljko, poput one
gomile koja je promatrala prvi dan kad sam protjerao onog ovjeka iz,
cirkusa. I ne mogu a da ne primijetim da su, kad su nastavili jesti, na
licima imali izraz bojazni.
***
Lucindina smrt ostavila je veliku prazninu u redovima cirkuskih
nakaza. I moralo ju se popuniti - svi veliki cirkusi imali su debele ene,
pa smo je stoga morali imati i mi.
Ujak Al i August prelistavaju Billboard i u svakom gradu obavljaju
189

telefonske pozive, alju brzojave, pokuavajui nai novu enu, ali sve
poznate debele ene su ili sretne sa svojim trenutanim poslom ili
izbjegavaju Ujaka Ala zbog njegove loe reputacije. Nakon dva tjedna i
deset gradova, Ujak Al je tako oajan da je u publici priao jednoj eni
obilnih proporcija. Naalost, pokazalo se da se radi o supruzi policijskog
naelnika i umjesto s debelom enom, Ujak Al je zavrio s blistavom
modricom ispod oka i strogom zapovijedi da odmah napustimo grad.
Imamo dva sata. Izvoai su se odmah izdvojili u svoje eljeznike
vagone. Radnici, kad jednom krenu, tre naokolo poput obezglavljenih
pilia. Ujak Al je zadihan i zajapuren u licu, mae tapom za hodanje i
udara ljude ako se, po njegovu miljenju, ne kreu dovoljno brzo. atori
se sputaju tako brzo da ljudi ostaju zarobljeni unutra i radnici koji
sputaju druge atore, moraju priskoiti u pomo i spasiti ih prije nego
to se ugue ispod velikih povrina atorskog platna ili - to je jo gore,
ako pitate Ujaka Ala - prije nego to izvade depne noie i proreu
platno da mogu disati.
Kad su sve ivotinje bile utovarene, odlazim u svoj vagon. Ne svia
mi se izgled skupine ljudi iz grada koji se zadravaju u blizini cirkusa.
Mnogi su naoruani, a u dnu eluca skuplja mi se neki lo osjeaj.
Jo nisam vidio Waltera i koraam gore-dolje ispred otvorenog ulaza
u vagon, te pogledom pretraujem teren. Crnci su se ve odavno skrili u
vagone Leteeg odreda, a ja nisam siguran da se svjetina ne bi
zadovoljila i s crvenokosim patuljkom.
Nakon to je prolo sat i pedeset pet minuta od zapovijedi za pokret,
na vratima se pojavilo njegovo lice.
"Dovraga, gdje si dosad?" povikah.
"Je li to on?" zapiti Camel iza kovega.
"Da, on je. Ulazi", rekoh, pozivajui ga rukom da ue. "Ona gomila
izgleda gadno."
Nije se ni maknuo. Zajapuren je i bez daha.
"Gdje je Queenie? Jesi li vidio Queenie?"
"Nisam. Zato?" Nestao je. "Waltere!" Skoio sam i slijedio ga do
vrata. "Waltere! Kamo si krenuo? Zvidaljka je ve dala znak da je
pokret za pet minuta!"
Walter tri uz vlak i saginje se da pogleda izmeu kotaa.
"Doi, Queenie! Doi, djevojko!" Uspravlja se i zastaje uz svaki
vagon s konjima, vie izmeu dasaka i eka odgovor. "Queenie! Doi,
curo!" Svaki put kad je zove, glas mu poprima nov prizvuk oaja.
190

Zauje se zviduk, dugaak razvuen zvuk, popraen itanjem i

pukanjem lokomotive.
Walterov glas puca, promukao je od vikanja.
"Queenie! Prokletstvo, gdje si? Queenie! Doi!"
Ispred nas, posljednji radnici uskau na plato-vagone.
"Waltere, doi!" doviknem mu. "Ne budali vie. Mora se popeti."
Ignorira me. Sad je stigao do plato-vagona i naviruje se izmeu
kotaa.
"Queenie, doi!" vie. Stao je i naglo se uspravio. Izgleda izgubljeno.
"Queenie?" kae nikome posebno.
"Ah, prokletstvo", rekoh.
"Misli li se on vratiti ili ne?" pita Camel.
"Ne izgleda mi tako", rekoh.
"Idi onda po njega!" zarei Camel.
Vlak je trznuo naprijed, vagoni su zadrhtali, dok lokomotiva polako
kree, usprkos tekom teretu.
Skoio sam na ljunak i trim prema prednjem dijelu kompozicije,
prema plato-vagonima. Walter stoji licem okrenut prema lokomotivi.
Dotaknuo sam ga po ramenu.
"Waltere, vrijeme je da poemo."
Okrenuo se prema meni i preklinje me oima.
"Gdje je? Jesi li je vidio?"
"Nisam. Dodi, Waltere", rekoh. "Moramo se popeti na vlak."
"Ne mogu", kae on. Lice mu je bezizraajno. "Ne mogu je ostaviti.
Jednostavno ne mogu."
Vlak ve polako kree i dobiva na brzini.
Osvrnuo sam se. Ljudi iz grada, naoruani pukama, bejzbolskim
palicama i tapovima kreu sve bre naprijed. Bacio sam pogled na vlak
da dobijem osjeaj kojom brzinom se kree i brojim, molei se Bogu da ne
pogrijeim: jedan, dva, tri, etiri.
Zgrabio sam Waltera kao da je vrea brana i bacio ga unutra. uje
se pad i jauk u trenutku kad udara o pod. Sprintam uz vlak i vrsto se
hvatam za eljeznu ruku do vrata. Putam da me vlak povue tri duga
koraka, a zatim iskoristim brzinu da bih sa zamahom skoio gore.
Ogrebao sam lice o grube daske poda. Kad sam shvatio da sam na
sigurnom, potraio sam Waltera i pripremio se za tunjavu.
Nalazim ga skutrenog u jednom kutu. Plae.
Walter je neutjean. Ostao je u kutu dok sam izvlaio kovege da
191

oslobodim Camela. Uspio sam starca obrijati - to je posao koji obino

zahtijeva trud sve trojice - a onda sam ga odvukao do prostora ispred
konja.
"Ah, hajde, Waltere", ree Camel. Drim ga ispod pazuha tako da mu
naga stranjica visi iznad, kako ih Walter zove, vjedara s medom. "Uinio
si to si mogao." Camel me pogledao preko ramena. "Hej, hoe li me
malo spustiti? Lelujam se tu kao na povjetarcu."
Pomaknuo sam stopala razmaknuvi ih jo vie, nastojei spustiti
Camela, a istovremeno zadrati ravna lea. Walter se obino brine za
ovaj dio posla, jer je prikladne visine.
"Waltere, dobro bi mi dola pomo", kaem dok mi gr para lea.
"Zaepi", ree on.
Camel se osvrne prema meni da me pogleda, ovaj put s podignutom
obrvom.
"U redu je", rekoh.
"Ne, nije u redu", vikne Walter iz kuta. "Nita nije u redu! Queenie
mi je bila sve. Razumijete li?" Glas mu se stiao do jecanja. "Bila je sve
to sam imao."
Camel odmahuje rukom, dajui mi tako znak da je gotov. Oteturam
nekoliko koraka i poloim ga da lei postrance.
"No, to sigurno nije istina", ree Camel dok ga briem. "Mladi kao
to si ti mora negdje imati nekoga."
"Nita vi ne znate."
"Zar nema majku?" ustraje Camel.
"Ne takvu od koje bih imao koristi."
"Nemoj tako govoriti", ree Camel.
"Prokletstvo, zato ne? Prodala me ovom cirkusu kad mi je bilo
etrnaest godina." Ljutito nas gleda. "I ne gledajte me tako saaljivo",
odree on. "Bila je stara vjetica. Kome je, dovraga, uope potrebna!?"
"Kako to misli, prodala te?" pita Camel.
"Pa, nisam ba stvoren za rad na farmi, zar ne? Hoete li me vie
ostaviti na miru?" Pomaknuo se tako da nam je sad okrenut leima.
Zakopao sam Camelove hlae, zgrabio ga ispod pazuha i odvukao
natrag u sobiak. Za sobom vue noge, a petama strue po podu.
"ovjee, o, ovjee", kae on dok ga namjetam na poljskom
krevetu. "Nije li to tuno?"
"Jesi li spreman neto pojesti?" pitam, pokuavajui promijenili
temu.
192

"Ne, ne jo. Ali kap viskija dobro bi mi dola." Tuno trese glavom.
"Nikad jo nisam uo da bi ena imala tako tvrdo srce."
"Znate, jo vas mogu uti", zarei Walter. "Osim toga, ti se stare
nema to javljati. Kad si posljednji put vidio sina?"
Camel je problijedio.
"Ha? Ne moe mi odgovoriti, zar ne?" nastavlja Walter s vanjske
strane. "Nema ba velike razlike izmeu onoga to ste uinili li i moja
majka. Je li tako?"
"Ne, nije", vie Camel. "Postoji itekakva razlika. Prokletstvo, a kako
ti uope zna to sam ja uinio?"
"Spomenuo si sina jedne noi kad si bio pijan", rekoh tiho.
Camel trenutak zuri u mene. Zatim mu se lice zgrilo. Podignuo je
mlitavu ruku do ela i okrenuo glavu od mene.
"Ah, sranje", ree on. "Ah, sranje. Nisam znao da znate", ree on.
"Trebali ste mi rei."
"Mislio sam da se sjea", rekoh. "Uostalom, nije nam mnogo rekao.
Rekao je samo da si otiao."
"Rekao je?" Camel naglo okrene glavu. "Samo je rekao? to to,
dovraga, znai? Zar ste razgovarali s njim?"
Spustio sam se na pod i poloio glavu na koljena. inilo mi se da e
ovo biti duga no.
"to ti to znai, Samo je rekao?" vriti Camel. "Pitam te neto!"
Uzdahnuo sam.
"Da, stupili smo u kontakt s njim."
"Kad?"
"Prije nekog vremena."
Gleda me zaprepateno.
"Ali zato?"
"Doekat e nas u Providenceu. Odvest e te kui."
"O, nee", kae Camel, odluno odmahujui glavom. "O, ne, nee."
"Camel..."
"Prokletstvo, zato ste to uinili? Niste imali nikakvo pravo!"
"Nismo imali izbora!" povikah. Zautio sam, sklopio oi i pokuao se
smiriti. "Nismo imali izbora", ponovih. "Morali smo neto poduzeti."
"Ne mogu se vratiti! Ne znate to se dogodilo. Tamo me vie ne ele."
Zadrhtala mu je usna i zatvorio je usta. Okrenuo je lice u stranu.
Trenutak poslije poela su mu se tresti ramena.
"Ah, k vragu", rekoh. Povisio sam glas i viknuo kroz otvorena vrata.
193

"Hej, hvala ti Waltere! Veeras si mi od velike pomoi! Puno ti hvala!"

"Odjebi!" odgovori on.
Ugasio sam petrolejsku lampu i otpuzao do svoje konjske deke. Dok
leim na njoj, osjeam kako je gruba, a onda se uspravim i sjednem.
"Waltere!" poviem. "Hej, Waltere! Ako se ne misli vratiti ovamo,
vraam se na svoj krevet."
Nije bilo odgovora.
"Jesi li me uo? Rekao sam da idem na svoj krevet."
ekam minutu ili dvije, a onda otpuzim preko poda.
Walter i Camel provode no uz zvukove koje proizvode mukarci kad
se trude da ne zaplau, a ja provodim no namjetajui jastuk oko uiju
da ih ne ujem.
Budi me Marlenin glas.
"Kuc, kuc. Smijem li ui?"
Oi su mi se u trenu otvorile. Vlak je ve prije stao, a ja sam nekako
prespavao taj trenutak. Iznenaen sam i zato to sam sanjao o Marleni i
nakratko se pitam sanjam li ja i dalje.
"Halo? Ima li koga?"
Naglo sam se pridigao na laktove i pogledao Camela. Bespomono
lei na poljskom krevetu, oiju razrogaenih od straha. Unutarnja vrata
su cijelu no ostala otvorena. Skoio sam na noge.
"Uh, priekaj sekundu!" rekoh i jurnuh joj u susret, zatvorivi vrata
za sobom.
Ona se ve penje u vagon.
"O, zdravo", ree, gledajui Waltera. On je jo skutren u kutu.
"Zapravo sam tebe traila. Je li ovo tvoj pas?"
Walterova glava je poskoila.
"Queenie!"
Marlena se sagnula da je pusti, ali prije nego to je uspjela, Queenie
se izmigoljila i pala na pod uz mukao udarac. Pobrzala je preko poda i
skoila na Waltera, liui mu lice i tako jako maui repom da se
prevrnula natrake.
"Oh, Queenie! Gdje si bila, zloesta, zloesta djevojko? Toliko sam se
brinuo za tebe, ti zloesta, zloesta djevojko!" Walter joj nudi lice i glavu
da mu ih polie, a Queenie se migolji i skakue od ushienja.
"Gdje je bila?" okrenem se i pitam Marlenu.
"Trala je uz vlak kad smo juer kretali", ree ona, ne skidajui
pogled s Waltera i Queenie. "Vidjela sam je s prozora i poslala sam
194

Auggieja van. Morao je lei potrbuke na plato-vagon i zgrabiti je u

trku."
"August je to uinio?" pitam. "Zaista?"
"Da. I jo ga je ugrizla za sav njegov trud."
Walter je obje ruke obavio oko kujice i zagnjurio lice u njezino krzno.
Marlena promatra jo koji tren, a onda se okrene prema izlazu.
"Pa, trebala bih krenuti", ree.
"Marlena", rekoh i ispruih ruku. Stala je. "Hvala ti", rekoh,
sputajui ruku. "Nema pojma to mu to znai. Zapravo, nama obojici."
Uputila mi je najkrai mogui pogled - i samo naznaku smijeka - a
zatim pogledala prema svojim konjima.
"Da. Da, mislim da znam."
Oi su mi vlane dok ona silazi s vagona.
"Pa, tko bi rekao", javi se Camel. "Moda je on ipak ljudsko bie."
"Tko? August?" pita Walter. Nagnuo se, zgrabio ruku kovega i
povukao ga preko poda. Namjetamo sobiak u dnevni raspored, iako
Walter sve radi upola sporije, jer inzistira da ispod jedne ruke mora
drati Queenie. "Nikada."
"Zna, sad je moe malo pustiti", kaem. "Vrata su zatvorena."
"Spasio ti je psa", istie Camel.
"Ne bi to uinio da je znao da je pas moj. Queenie to zna. Zato ga je
ugrizla. Da, znala si, zar ne, curo?" pita on, prinosei njezinu njuku k
licu i tepajui joj. "Da, Queenie je pametna djevojka."
"Zbog ega misli da nije znao?" pitam. "Marlena je znala."
"Jednostavno znam. U tom ifutu nema ni mrvice ljudskosti."
"Zaepi ta prljava usta!" viknuh.
Walter zastaje i pogleda me.
"to? O, hej, nisi valjda idov? Sluaj, oprosti. Nisam to mislio. Bio je
to samo niski udarac", kae on.
"Da, niski udarac", rekoh, i dalje viui. "Sve su to niski udarci i ve
mi postaje zlo od njih. Ako si artist, ruga se na raun radnika. Ako si
radnik, ruga se Poljacima. Ako si Poljak, ruga se idovima. A ako si
patuljak - no, dobro, reci mi Waltere. Mrzi li samo idove i radnike ili i
Poljake?"
Walter je pocrvenio i spustio pogled.
"Ne mrzim ih. Ne mrzim nikoga." Sekundu poslije je dodao: "No,
dobro, stvarno mrzim Augusta. Ali mrzim ga zato to je ludi kukin sin."
"Tome ne mogu proturjeiti", zapiti Camel.
195

Pogledavam Camela pa Waltera i opet natrag.

"Ne", kaem s uzdahom. "Pretpostavljam da ne moe."
***
U Hamiltonu, temperatura se popela na vie od trideset stupnjeva,
sunce neumoljivo pali po cirkusu, a limunade je nestalo.
Mukarac zaduen za napitak ostavio je veliki rotirajui bubanj bez
nadzora samo nekoliko minuta i sad je odjurio Ujaku Alu, uvjeren da
treba okriviti radnike.
Ujak Al ih je sve okupio. Pojavljuju se negdje iza staje i menaerije,
pospani i sa slamom koja im viri iz eira. Promatram sve s udaljenosti,
ali lako je zakljuiti da svi izgledaju potpuno neduno.
Oito je da Ujak Al misli drukije. Bijesno koraa gore-dolje, rie kao
Dingis-kan koji pregledava svoju vojsku. Vie i unosi im se u lica,
specificira trokove - nabave i gubitka na prodaji - u vezi s ukradenom
limunadom i kae im da e svakome oduzeti plau ako se to opet dogodi.
Nekolicinu je udario tapom po glavi i sve ih raspustio. Polako se vraaju
na svoja mjesta za odmor, trljaju glave i sumnjiavo pogledavaju jedan
drugoga.
Ostalo je samo deset minuta do otvaranja vrata posjetiteljima, a
mukarci na tandu s limunadom uspjeli su smijeati novu koliinu,
koristei vodu iz pojila za ivotinje. Profiltrirali su zaostalu zob, sijeno i
ekinje kroz par dugih arapa koje im je poklonio klaun, a u trenutku
kad su ubacili "komadie" - votane krike limuna ija je svrha bila
stvoriti dojam kako je napitak negdje u svojem nastanku ipak susreo
voe - gomila gradskih blentavaca ve se pribliava prostoru s manjim
atrakcijama prije ulaza u veliki ator. Ne znam jesu li arape bile iste,
ali primjeujem da svi lanovi cirkusa apstiniraju i taj dan ne piju
limunadu.
Limunade je ponovno nestalo u Daytonu. Opet je smijeana nova
koliina s vodom iz pojila i putena u prodaju, trenutak prije no to su
nahrupili blentavci.
Ovaj put, kad je Ujak Al pokupio sve uobiajene sumnjivce, radije
nego da im oduzme plau - to je ionako bila besmislena prijetnja s
obzirom na to da je nitko nije dobio ve osam tjedana - prisilio ih je da
izvuku vreice od fine koe, koje su nosili oko vrata, i iz njih izvade po
dvije kovanice od etvrt dolara. Vlasnici vreica sad su se zaista naljutili.
Kradljivac limunade udario je radnike tamo gdje ih najvie boli i sad
su bili spremni krenuti u akciju. Kad smo stigli u Columbus, nekoliko ih
196

se sakrilo da ekaju u blizini rotirajueg bubnja za limunadu.

Kratko prije poetka predstave August me pozvao u Marlenin ator
za presvlaenje da pogledam oglas za bijelog konja. Marlena treba
novoga, jer dvanaest konja je spektakularnije od deset, a spektakl je ono
to se trai. Osim toga, Marlena misli da je Boaz malo depresivan, zato
to je sam u menaeriji dok ostali nastupaju. To je ono to kae August,
ali ja mislim da me eli vratiti u milost nakon mojeg ispada u kuhinji. Ili
to, ili je odluio drati prijatelje blizu, a neprijatelje jo blie.
Sjedim u stolici na sklapanje s Billboardom na krilu i bocom
sarsaparile u ruci. Marlena sjedi pred zrcalom i namjeta kostim, a ja se
trudim da ne zurim u nju. Oi su nam se jedanput srele u zrcalu,
zaustavio sam dah, ona se zacrvenjela i oboje smo skrenuli pogled u
stranu.
August nita ne primjeuje, zakopava prsluk i ljubazno aska, a
tada kroz krilo atorskog ulaza naglo upada Ujak Al. Marlena se bijesno
okrenula.
"Hej - jesi li ikad uo za to da pita smije li ui, prije nego to samo
tako upadne u garderobu jedne dame?"
Ujak Al uope ne obraa na nju pozornost. Domarirao je ravno pred
Augusta i upro prst u njegova prsa.
"To je tvoja prokleta slonica!" zavriti on.
August gleda u prst koji ga bode u prsa, eka nekoliko sekundi, a
onda ga oprezno prima palcem i kaiprstom. Odmie u stranu ruku
Ujaka Ala, zatim jednim pokretom iz depa vadi maramicu i brie
pljuvaku s lica.
"Molim te, ponovi", kae on kad je zavrio.
"To je tvoja prokleta kradljiva slonica!" zavriti Ujak Al, jo jedanput
poprskavi Augusta pljuvakom. "Izvukla je motku za koju je privezana,
odnijela je sa sobom, popila svu prokletu limunadu, zatim se vratila
natrag i zabila motku ponovno u zemlju!"
Marlena je rukom prekrila usta, ali malo je zakasnila. Ujak Al se,
bijesan, naglo okrene.
"Misli da je to smijeno? Misli da je to smijeno?"
Iz lica joj je nestala i posljednja kap krvi.
Ustao sam sa stolice i zakoraio naprijed.
"Pa, morate priznati da tu ima izvjesne..."
Ujak Al se okrenuo, poloio obje ruke na moja prsa i gurnuo me tako
jako da sam pao natrake na koveg.
197

Zatim se zavrtio prema Augustu.

"Ta jebena slonica me kota cijelo bogatstvo! Zbog nje ne mogu
platiti ljude, moram se brinuti za opstanak i imam neprilike s prokletom
upravom eljeznice! A zbog ega? Prokleta zvijer ne eli ni nastupati i jo
krade jebenu limunadu!"
"Al!" ree August otro. "Pazi to govori. Podsjeam te da si u
drutvu dame."
Ujak Al se okrenuo. Pogledao je Marlenu bez grinje savjesti i opet
se suoio s Augustom.
"Woody e nadoknaditi tetu", kae on. "To odbijam od tvoje isplate."
"Ve si uzeo odtetu od radnika", ree Marlena tiho. "Planira li im
vratiti novac?"
Ujak Al se zagleda u nju, a meni se taj pogled tako malo dopao tla
sam zakoraio naprijed da stanem izmeu njih dvoje. Skrenuo je pogled
na mene, a eljust mu se micala od bijesa. Zatim se okrenuo i odmarirao
van.
"Kakav kreten", ree Marlena i vrati se za toaletni stoli. "Mogla
sam se dosad ve odjenuti."
August nepomino stoji. Onda je zgrabio cilindar i kuku za slona.
Marlena je to vidjela u zrcalu.
"Kamo ide?" brzo ga je upitala. "Auguste, to radi?"
Krenuo je prema izlazu. Uhvatila ga je za ruku.
"Auggie! Kamo ide?"
"Neu samo ja platiti za tu limunadu", ree on i otrese je sa sebe.
"Auguste, ne!" Ponovno ga je uhvatila za lakat. Ovaj put je
upotrijebila i teinu tijela, pokuavajui ga sprijeiti da ode. "Auguste,
ekaj! Za ime Boje. Nije znala. Sljedei put emo je vre privezati..."
August se oslobodio, a Marlena je pala na tlo. Pogledao ju je s
krajnjim prezirom. Zatim je stavio eir na glavu i okrenuo se.
"Auguste!" zavritala je. "Stani!"
Odmaknuo je atorsko krilo i nestao. Marlena zaprepateno sjedi
tamo gdje je i pala. Pogledavam malo nju, a malo atorsko krilo.
"Idem za njim", kaem i krenem prema izlazu.
"Ne! ekaj!"
Stao sam kao ukopan.
"Nema koristi", kae ona, a glas joj je upalj i tanak. "Ne moe ga
zaustaviti."
"Siguran sam da mogu pokuati. Proli put nisam uinio nita i
198

nikad si to neu oprostiti."

"Ne razumije! Samo e pogorati stvar! Jacobe, molim te! Ne
razumije!"
Okrenuo sam se prema njoj.
"Ne! Ne razumijem! Nita vie ne razumijem. Nijednu prokletu
stvar. Hoe li biti tako dobra i prosvijetliti me?"
Razrogaila je oi. Usta su joj oblikovala slovo O. Zatim je sakrila
lice rukama i briznula u pla. Uasnuto je gledam. Padam na koljena i
uzimam je u zagrljaj.
"Oh, Marlena, Marlena..."
"Jacobe", ape ona u moju koulju. Prianja uza me tako vrsto, kao
da jedino ja mogu sprijeiti da je ne usisa neki vrtlog.

199

16
"Ne zovem se Rosie. Nego Rosemary. Gospodine Jankowski, vi to
znate."
Trgnuo sam se i osvijestio gdje sam, mirkajui prema otrom
bljesku fluorescentnog osvjetljenja.
"Eh? to?" Glas mi je slab, drhtav. Crnkinja se naginje iznad mene i
obavija mi neto oko nogu. Kosa joj je mirisna i glatka.
"Prije minutu ste me nazvali Rosie. Zovem se Rosemary", ree ona i
uspravi se. "Eto, zar vam sad nije bolje?"
Gledam je. O, Boe. Tako je. Star sam. I u krevetu. ekaj malo zvao sam je Rosie?
"Govorio sam? Naglas?"
Nasmijala se.
"O, Boe, da. Ah, da, gospodine Jankowski. Niste prestali priati
otkad smo izali iz blagovaonice. Ui su mi skoro otpale."
Lice mi se zarumenjelo. Zurim u prste zgrene poput kandi na
svojem krilu. Samo Bog zna to sam priao. Ja jedino znam to sam
mislio, pa i to samo ako se prisjetim - sve dok se nisam zatekao ovdje,
sada, mislio sam da sam tamo.
"Zato, to ne valja?" pita Rosemary.
"Jesam li... Jesam li neto rekao... znate, neugodno?"
"Zaboga, ne! Ne razumijem zato niste rekli drugima, naroito sad
kad svi idu u cirkus. Kladim se da to nikad niste ni spomenuli, zar ne?"
Rosemary me gleda s oekivanjem. Zatim joj se elo namrtilo. Privukla
je stolac i sjela do mene. "Ne sjeate se da ste razgovarali sa mnom, zar
ne?" pita ona njeno.
Odmahujem glavom.
Obuhvatila je moje ruke svojima. Tople su i prsti su joj vrsti.
"Nita niste rekli zbog ega bi vam trebalo biti neugodno, gospodine
Jankowski. Pravi ste gospodin i ast mi je poznavati vas."
Oi mi se pune suzama i sputam glavu da ona ne vidi.
"Gospodine Jankowski..."
"Ne elim razgovarati o tome."
"O cirkusu?"
"Ne. Nego o... Oh, prokletstvo, zar ne razumijete? Nisam ak ni bio
200

svjestan toga da govorim. To je poetak kraja. Odavde sve ide samo

nizbrdo, a ne eka me dugaak put. Ali stvarno sam se nadao da u
zadrati bistar um. Stvarno."
"Jo uvijek imate svoj um, gospodine Jankowski. Bistri ste kao zora."
Minutu sjedimo u tiini.
"Bojim se, Rosemary."
"elite li da razgovaram s doktoricom Rashid?" pita ona.
Potvrdno kimam glavom. Iz oka mi kapne suza na krilo. Drim oi
irom otvorene, nadajui se da u zadrati ostale.
"Imate jo sat vremena prije no to se trebate spremiti za polazak.
elite li se malo odmoriti?"
Opet kimam. Jo me jedanput potapala po ruci, spustila mi je
uzglavlje kreveta i otila. Leim, sluam zujanje arulja i zurim u
etvrtaste ploe sputenog stropa. Izgledaju kao prostranstvo stijenjenih
kukuruznih kokica, bezukusnih riinih kolaia.
Ako elim biti potpuno iskren prema sebi, bilo je nekih naznaka da
se gubim.
Proli tjedan, kad su moji doli, nisam ih prepoznao. Ipak, pravio
sam se da znam tko su - kad su krenuli prema meni i kad sam shvatio da
su mene doli vidjeti, nasmijeio sam se i izgovorio sve one uobiajene
rijei kao "oh, daa" i "zaboga", koje ovih dana predstavljaju moje replike
tijekom razgovora. Mislio sam da se sve dobro odvija, dok se na licu ene
koja je dola s djetetom nije pojavio neobian izraz. Uasnut izraz, s
namrtenim elom i lagano oputenom eljusti. Preletio sam mislima
nekoliko posljednjih minuta razgovora i shvatio da sam neto krivo
rekao, neto potpuno suprotno od onoga to sam trebao rei, a onda sam
se i sam uasnuo, jer ne radi se o tome da ne volim Isabelle. Samo je ne
poznajem i zato sam imao problema kad sam trebao obratiti pozornost na
pojedinosti o njezinu katastrofalnom plesnom nastupu.
Ali onda se ta Isabelle okrenula i nasmijala, i u tom sam trenutku
vidio svoju suprugu. To mi je natjeralo suze na oi, a ti ljudi koje nisam
prepoznao, plaljivo su se pogledali i ubrzo izjavili kako je vrijeme da
krenu, jer se djed mora odmoriti. Potapali su me po ruci, omotali mi
pokriva oko koljena i otili. Otili su u svijet, a mene su ostavili ovdje. I
do dana dananjeg ne znam tko su bili.
Poznajem svoju djecu, nemojte me krivo shvatiti - ali ovo nisu moja
djeca. To su djeca moje djece, pa i njihova djeca, a moda jo i dalje.
Jesam li im tepao dok su bili mali? Jesam li ih zibao na koljenima? Imam
201

tri sina i dvije keri, punu kuu djece i svi oni jo imaju dosta svojih
potomaka. Pomnoite pet sa etiri pa opet s pet i nije udo da zaboravim
kamo se neki od njih uklapaju. Ne pomae ni to to me naizmjenino
posjeuju, pa ako i neku skupinu zapamtim, doi e mi u posjet tek za
osam ili devet mjeseci, a dotle u zaboraviti sve to sam o njima znao.
Ali ono to se dogodilo danas, potpuno je drukije i mnogo, mnogo
stranije.
Za ime Boje, to sam govorio?
Zaklopio sam oi i potonuo u daleke zakutke uma. Vie nisu tako
jasno definirani. Mozak mi je kao svemir, gdje plinovi na rubnim
dijelovima postaju sve rjei i rjei. Ali ne rastvara se u nitavilo. Mogu
osjetiti da tamo neto postoji, upravo izvan mojeg dosega, lebdi i eka, i
neka mi Bog pomogne, ali opet klizim prema tome, irom razjapljenih
usta.

202

203

17
Dok Augusta nema, a samo Bog zna to radi s Rosie, Marlena i ja
uimo na travi u njezinu atoru za presvlaenje, vrsto smo zagrljeni
kao oni majmuni, crnoruki hvatai. Ne govorim nita, samo drim
njezinu glavu na svojim grudima, dok se iz nje izlijeva pria u ubrzanom
apatu.
Pria mi kako je upoznala Augusta - imala je sedamnaest godina i
upravo joj je postalo jasno da je nedavni slijed slobodnih mukaraca koji
su dolazili njezinoj obitelji na veeru zapravo ogledni niz potencijalnih
mueva. Kad se jedan sredovjeni bankar s uvuenom bradom,
prorijeenom kosom i koatim prstima poeo ee pojavljivati, ula je
kako se oko nje zatvaraju sva vrata budunosti.
I ba dok je bankar blebetao neto to je Marlenu natjeralo da se
trgne i zagleda u svoju zdjelicu s gustom juhom od koljaka, po cijelom su
gradu lijepili plakate o cirkusu. Kotai sudbine poeli su se okretati.
Upravo u tom trenutku Cirkus Brae Benzini - najspektakularnija
predstava na Zemlji bio je na putu prema njima i donosio sa sobom vrlo
stvarnu fantaziju, a za Marlenu i izlaz za bijeg, koji e biti podjednako
romantian koliko i zastraujui.
Dva dana poslije, bio je prekrasan sunan dan i obitelj LArche je
otila u cirkus. Marlena je stajala u atoru menaerije ispred niza
oaravajuih bijelih i crnih arapskih konja, kad joj je priao August.
Roditelji su poli dalje da pogledaju velike make, nesvjesni sile koja e
im ui u ivot.
Jer August je bio sila. armantan, drutven i lijep kao sam vrag. Bio
je besprijekorno odjeven u zasljepljujue bijele jahae hlae, s cilindrom i
frakom. Zraio je autoritetom i neodoljivom karizmom. U nekoliko
minuta uspio je od nje dobiti obeanje da e se potajno sastati i nestao je
prije no to su se roditelji LArche vratili do svoje keri.
Kad se poslije nala s njim, u nekoj umjetnikoj galeriji, poeo joj se
ozbiljno udvarati. Bio je dvanaest godina stariji od nje i glamurozan na
nain na koji to moe biti samo cirkuski ringmajstor. Zaprosio ju je prije
no to je sastanak zavrio.
Bio je armantan i uporan. Odbio je otii sve dok se ona ne uda za
njega. Priao joj je o oaju Ujaka Ala, pa ak se i sam Ujak Al zauzeo kod
204

nje za Augusta. Ve su propustili dva odredita. Cirkus ne moe

preivjeti ako se ne dri plana puta. To je bila vana odluka, da, ali ona
je zacijelo razumjela kako to utjee na njih? Je li shvaala da ivoti
mnogih drugih ljudi ovise o njezinoj ispravnoj odluci?
Sedamnaestogodinja Marlena jo je sljedee tri veeri promatrala
kakva bi joj mogla biti budunost u Bostonu, a etvrte je spakirala
koveg.
Na ovom mjestu svoje prie, briznula je u pla. Jo je drim u
naruju, jo je njiem naprijed-natrag. Na kraju se odmaknula i obrisala
oi rukama.
"Trebao bi poi", ree ona.
"Ne elim."
Zajecala je i ispruila ruku da me pomiluje po licu nadlanicom.
"elim te opet vidjeti", kaem.
"Vidi me svaki dan."
"Zna to hou rei."
Nastala je duga tiina. Spustila je pogled prema tlu. Usne joj se miu
prije nego to je uspjela progovoriti.
"Ne mogu."
"Marlena, za ime Boje..."
"Jednostavno ne mogu. Udana sam. Prostrla sam sebi krevet i sad se
moram pokriti koliko mi je pokriva dug."
Kleknuo sam pred nju i pogledom pretraujem njezino lice, ne bih li
vidio signal koji mi kae da ostanem. Nakon munog ekanja, shvaam
da neu vidjeti taj signal.
Poljubio sam je u elo i otiao.
Nisam proao ni etrdeset metara, a zauo sam, jasnije nego to bih
ikada elio, kako Rosie plaa za ukradenu limunadu.
August je navodno uletio u menaeriju i sve potjerao van. Zbunjeni
radnici i aica drugih ljudi stajali su vani, uiju pritisnutih uz avove
velikog platnenog atora, a onda je poela bujica bijesnog vikanja. To je u
ostalim ivotinjama izazvalo paniku - impanze su kriale, make rikale,
a zebre njakale. Usprkos tome, potreseni sluatelji su mogli razabrati
mukle udarce kuke za slonove koja je udarala po mesu, iznova i iznova.
Isprva je Rosie trubila i cviljela. Zatim se to pretvorilo u cianje i
rikanje, pa su se mnogi mukarci okrenuli i udaljili jer vie nisu mogli
sluati. Jedan od njih je otrao po Earla, koji je uao u menaeriju i
odvukao Augusta, uhvativi ga ispod pazuha. Ritao se i borio poput
205

luaka ak i kad ga je Earl vukao po zemlji preko cirkuskog terena i uza

stube kola u kojima su zaposlenici cirkusa kartali i pili.
Radnici menaerije nali su Rosie kako lei postrance i drhti, noga
joj je jo bila lancem vezana za motku.
"Mrzim tog ovjeka", ree Walter dok sam se penjao u vagon za
konje. Sjedi na svojem krevetu i miluje Queeniene ui. "Stvarno, stvarno
mrzim tog ovjeka."
"Hoe li mi netko rei to se dogaa?" javi se Camel iza niza kovega.
"Jer znam da se neto dogodilo. Jacobe? Budi dobar i reci mi. Walter
samo uti."
Nita nisam rekao.
"Nije bilo potrebno da bude toliko okrutan. Uope nije bilo",
nastavlja Walter. "Malo je nedostajalo da pokrene stampedo. Mogao nas
je sve ubiti. Jesi li bio tamo? Jesi li uo kako je bilo?"
Pogledi su nam se sreli.
"Nisam", rekoh.
"Pa, bilo bi mi drago da znam o emu to vas dvojica razgovarate",
ree Camel. "Ali ini se da ja ovdje nita ne predstavljam. Hej, nije li
vrijeme za veeru?"
"Nisam gladan", rekoh.
"Ni ja", ree Walter.
"Ali ja jesam", proguna Camel. "No kladim se da to ni jednom od
vas nije palo na pamet. I kladim se da ni jedan od vas nije uzeo ni komad
kruha za starca."
Walter i ja smo se pogledali.
"Pa, ja sam bio tamo", ree on, pogledavi me prijekorno. "eli li
znati to sam uo?" pita on.
"Ne", kaem, gledajui Queenie. I ona gleda mene i udara nekoliko
puta repom po pokrivau.
"Siguran si?"
"Da, siguran."
"Mislio sam da e te zanimati, s obzirom na to da si veterinar."
"Zanima me", rekoh glasno. "Ali takoer se bojim da bi me to moglo
nagnati da uinim neto loe."
Walter me dugo gleda.
"Pa, tko e onda staroj ludi donijeti klopu? Ti ili ja?"
"Hej! Pazite kako se izraavate!" povie stara luda.
"Idem ja", rekoh. Okrenuo sam se i izaao iz vagona za konje.
206

Na pola puta do kuhinje, primjeujem da kripim zubima.

Kad sam se vratio s jelom za Camela, Waltera nije bilo. Vratio se
nekoliko minuta poslije, nosei u svakoj ruci veliku bocu viskija.
"Dakle, blagoslovio te Bog", naceri se Camel, koji sad sjedi naslonjen
u kutu. Mlitavom rukom pokazuje na Waltera. "Muko moja, gdje si se
ovoga dokopao?"
"Jedan prijatelj iz vagon-restorana mi je dugovao uslugu. Pomislio
sam da bi nam svima noas dobro dolo malo zaborava."
"Pa, hajde onda", ree Camel. "Prestani kokodakati i daj to ovamo."
Walter i ja smo se istovremeno okrenuli da ga ljutilo pogledamo.
Na Camelovu licu bore su se jo dublje isticale.
"Pa, Isuse, vas dvojica ste ba dva mrzovoljna namora. to se
dogodilo? Netko vam je pljunuo u tanjur?"
"Izvoli. Ne obaziri se na njega", ree Walter, gurnuvi mi bocu
viskija na grudi.
"Kako to misli 'ne obaziri se na njega'? U moje vrijeme mlade su
uili da potuju svoje starije."
Umjesto odgovora, Walter mu odnosi bocu i une pokraj njega. Kad
je Camel posegnuo za bocom, Walter ga je udario po ruci i odgurnuo je.
"K vragu, nemoj, stare. Ako to prolije, sva trojica emo biti
mrzovoljni namori."
Podignuo je bocu do Camelovih usana i pridrava je dok ovaj ispija
pet-est gutljaja. Camel izgleda kao dijete koje pije mlijeko iz boice.
Walter se okrenuo na petama i naslonio na zid. Zatim je i sam potegnuo
velik gutljaj.
"to je - ne voli viski?" pita dok brie usne i rukom pokazuje na
neodepljenu bocu koju drim u ruci.
"Volim ga, naravno. Sluaj, nemam novca pa ne znam kad ni kako u
ti se ikad oduiti, ali mogu li dobiti ovu bocu?"
"Ve sam ti je dao."
"Ne, mislio sam... mogu li je odnijeti nekom drugom?"
Walter me gleda trenutak, a oi su mu se naborale u kutovima.
"Nekoj eni, zar ne?"
"Ne."
"Lae."
"Ne laem."
"Kladim se u pet dolara da se radi o eni", ree on i otpije jo malo.
Adamova jabuica mu poskakuje gore-dolje, a smea tekuina u boci
207

spustila se za gotovo dva i pol centimetra. Zauuje kojom brzinom on i

Camel uspijevaju izliti u grlo estoki alkohol.
"Ona jest enskog roda", kaem.
"Ha!" frkne Walter. "Bolje pazi da te ne uje kako to govori. Iako,
tko god ona bila i gdje god da se nalazi, prikladnija je od onog emu su ti
se misli rojile u posljednje vrijeme."
"Moram joj neto nadoknaditi", rekoh. "Danas sam je iznevjerio."
Walter podigne pogled u iznenadnom razumijevanju.
"A da mi da jo malo toga?" pita Camel razdraeno. "Moda on ne
eli piti, ali ja hou. Ne krivim deka zato to eli malo akcije. Samo
jednom si mlad. Uvijek kaem, zgrabi dok moe. Da, da, zgrabi dok
moe. ak ako te to kota bocu najboljeg viskija."
Walter se nasmijeio. Opet pridrava bocu na Camelovim usnama
puta ga da povue nekoliko dugih gutljaja. Zatim ju je zaepio, nagnuo
se i, jo uvijek uei, pruio je meni.
"Uzmi i ovu. Reci joj da je i meni ao. Zapravo, vrlo ao."
"Hej!" povie Camel. "Nema te ene na svijetu, koja je vrijedna dvije
boce viskija. Ma molim vas!"
Ustao sam i spustio boce u depove jakne.
"Au, ma dajte!" preklinje nas Camel. "Au, to jednostavno nije fer."
Njegovo moljakanje i ulagivanje prati me sve dok se nisam udaljio
izvan dometa njegova glasa.
Sumrak je i nekoliko je zabava ve u tijeku na onom kraju vlaka gdje
su artisti, ukljuujui - ne mogu a da ne primijetim - i zabavu u
Marleninu i Augustovu vagonu. Ionako ne bih otiao, ali znakovito je da
nisam pozvan. Pretpostavljam da smo August i ja ponovno na ratnoj
nozi, ili, bolje reeno, s obzirom na to da ga mrzim vie nego to sam
ikoga u ivotu mrzio, rekao bih da sam ja na ratnoj nozi.
Rosie je na drugom kraju menaerije, i dok mi se oi privikavaju na
polumrak, vidim da netko stoji uz nju. To je Greg, ovjek kojeg sam
upoznao u vrtu s kupusom.
"Hej", pozdravljam ga dok prilazim.
Okrenuo je glavu. U jednoj ruci dri tubu cinkove masti i njome
mae Rosienu kou punu rana. Samo na ovoj strani ima nekoliko
desetaka bijelih mrljica.
"Isuse", kaem dok je pregledavam. Ispod cinka skupljaju se kapljice
krvi i histamina.
Pogledala me svojim ukastim oima. Trepe onim nemogue dugim
208

trepavicama i uzdie, tako da joj velika navala zraka zatropoe cijelom

duinom surle.
Preplavio me osjeaj krivnje.
"to hoe?" guna Greg i nastavlja sa svojim poslom.
"Samo sam htio vidjeti kako joj je."
"Pa, vidi sad, zar ne? Ali, ispriaj me, imam posla", ree on i otpusti
me tim rijeima. Opet se okrenuo k njoj. "Noge", ree on. "No, daj nogg!"
Trenutak poslije slonica je podigla stopalo i dri ga ispred sebe. Greg
klekne i utrlja joj malo masti u pazuho, tono ispred njezinih udnih
sivih grudi, koje joj vise s prsnog koa kao u ene.
"Jeste dobrq dziewczynka" ree on, ustane i zavrti ep na tubi.
"Polo nogg." Rosie opet sputa nogu na tlo. "Masz, moja piekna", ree on
i posegne u dep. Surla joj se zanjie za njegovom rukom i istrauje.
Izvadio je pepermint-bombon, obrisao prainu i pruio joj ga. Ona ga
spretno uzme iz njegovih prstiju i ubaci u usta.
Zurim u oku - mislim da su mi ak i usta otvorena. U rasponu od
nekoliko sekundi misli su mi prelijetale od njezine nevoljkosti da
sudjeluje u predstavi, preko njezine prolosti slonice lutalice, do krae
limunade i natrag, do vrta s kupusom.
"Isuse Kriste", rekoh.
"to?" pita Greg, milujui joj surlu.
"Ona te razumije."
"Da, pa to?."
"Kako misli, 'pa to?' Moj Boe, ima li pojma to to zapravo znai?"
"ekaj malo", ree Greg dok prilazim Rosie. Gurnuo je rame izmeu
mene i nje, a lice mu je poprimilo tvrd izraz.
"Vjeruj mi", kaem. "Molim te. Posljednje to bih napravio na ovom
svijetu je da joj naudim."
On me nastavlja gledati. Jo nisam potpuno siguran da me nee
odozada lupiti po glavi, ali svejedno se okreem prema Rosie. Ona trepe
i gleda me.
"Rosie, nogg!", kaem.
Ona opet zatrepe i otvori usta u smijeak.
"Nogg, Rosie!"
Mae uima i uzdie.
"Proszg?" kaem.
Ona opet uzdie. Zatim prenese teinu na jednu stranu i digne nogu.
"Majko Boja." ujem vlastiti glas kao da dolazi izvan mojega tijela.
209

Srce mi ludo tue, a u glavi mi se vrti. "Rosie", kaem i poloim ruku na

njezino rame. "Samo jo jednu stvar." Gledam je ravno u oi i preklinjem.
Ona sigurno zna koliko je ovo ozbiljno. Molim te, Boe. Molim te, Boe.
Molim te, Boe...
"Do tylu, Rosie! Do tytu!"
Jo jedan veliki uzdah, jo jedno premjetanje teine tijela, a onda je
zakoraila nekoliko koraka natrake. Ciknuo sam od ushita i okrenuo se
zaprepatenom Gregu. Poskoio sam naprijed, zgrabio ga za ramena i
poljubio u usta.
"Koji ti je vrag?"
Otrao sam do izlaza. Nakon otprilike pet metara sam stao i okrenuo
se. Greg jo pljuje i s odvratnou brie usta. Izvukao sam boce iz
depova. Izraz lica mu se promijenio u zainteresiranost, dok nadlanicom
jo pritie usta.
"Izvoli, hvataj!" kaem i dobacim mu bocu. Ulovio ju je u zraku,
pogledao naljepnicu, a onda s nadom pogledao i drugu. Dobacili mu i nju.
"Molim te, daj to naoj novoj zvijezdi."
Greg je zamiljeno nakrivio glavu i okrenuo se prema Rosie, koja se
ve smjeka i posee za bocama.
***
Sljedeih nekoliko dana, djelujem kao Augustov osobni poljski
trener. U svakom gradu u koji doemo, on daje da se u dnu atora
podigne ring za vjebanje i dan za danom nas etvero - August, Marlena,
Rosie i ja - provodimo sate od dolaska u grad do poetka matineje,
uvjebavajui Rosienu toku. Iako ve sudjeluje u svakodnevnoj sveanoj
paradi, jo nije izvodila samostalnu toku. Iako ekanje ubija Ujaka Ala,
August ne eli zapoeti s njezinim nastupom dok ne bude savrena.
Ja pak provodim dane sjedei na stolcu malo izvan ruba ringa, s
noem u ruci i vjedrom izmeu nogu. Reem voe i povre u komadie za
primate i na poljskom izvikujem potrebne zapovijedi. Augustov naglasak
je uasan, ali Rosie - moda zato to August obino ponavlja ono to sam
upravo viknuo - slua bez pogovora. Nije ju taknuo kukom za slona sve
otkad smo otkrili da postoji jezina barijera. On samo hoda uz nju, mae
kukom ispod njezina trbuha i izmeu nogu, ali nikad - nijedanput - je ne
dotie.
Teko je spojiti ovog Augusta s onim, a da budem iskren i ne trudim
se previe. I prije sam vidio naznake ovog Augusta - tu vedrinu, tu
drueljubivost, taj velikoduni duh - ali znam to je sve sposoban uiniti i
210

ne zaboravljam to. Drugi mogu vjerovati to ele, ali ja ni sekundu ne

vjerujem da je ovo pravi August, a onaj drugi samo zastranjenje. A ipak,
vidim to ih je moglo obmanuti...
Zabavan je. armantan. Blista kao sunce. Obasipa panjom veliku
ivotinju boje olujna oblaka i njezinu siunu jahaicu, od trenutka kad
se sastanemo ujutro do trenutka odlaska na paradu. Paljiv je i njean
prema Marleni, a ljubazan i oinski brian prema Rosie.
ini se da nije svjestan da je izmeu nas ikada bilo zle krvi, usprkos
mojoj rezerviranosti. iroko se osmjehuje; tape me po leima.
Primjeuje da mi je odjea otrcana i istog poslijepodneva Ponedjeljko
stie s novom. Izjavljuje da se cirkuski veterinar ne bi trebao prati u
vjedrima hladne vode i poziva me da se doem tuirati u njihov vagon. A
kad je otkrio da Rosie voli din i pivo od umbira vie od iega na svijetu,
osim moda lubenica, pobrinuo se da dobije oboje, i to svaki dan. Ulaguje
joj se. ape joj na uho, a ona uiva u panji i sretno trubi im ga ugleda.
Zar se ne sjea?
Prouavam ga, traim napukline u oklopu, ali novi August se ne da.
Uskoro njegov optimizam proima cijeli cirkus. To dotie i Ujka Alanavrati svaki dan i promatra na napredak, a za nekoliko dana naruuje
nove plakate koji prikazuju Rosie i Marlenu kako joj sjedi iza glave.
Prestao je udarati ljude tapom i uskoro su lanovi njegove pratnje
prestali uzmicati za svaki sluaj. Postao je zaista veseo. iri se glasina da
e na dan isplate zaista biti isplaen novac, pa se ak i radnici tu i tamo
smjekaju.
Tek kad sam zatekao Rosie kako doslovce prede pod Augustovim
ljubaznim dodvoravanjem, poeo sam sumnjati. I umjesto toga, sad sam
suoen s neim prestranim.
Moda sam ja kriv. Moda sam ga elio mrziti jer sam zaljubljen u
njegovu enu, a ako je tako, kakav sam ja to onda ovjek?
***
U Pittsburghu napokon odlazim na ispovijed. Slomio sam se u
ispovjedaonici i poeo jecati poput djeteta. Priam sveeniku o svojini
roditeljima, o svojoj noi pijanstva i razvratnim mislima. Donekle
zauen, sveenik tu i tamo promrmlja: Sve e biti dobro, a onda mi kae
da izmolim krunicu i zaboravim Marlenu. Previe sam posramljen da bih
priznao kako nemam krunicu, pa se vraam u vagon za konje i pitam
Waltera i Camela imaju li je oni. Walter me udno gleda, a Camel mi
nudi ogrlicu od zelenkastih zuba kanadskog jelena.
211

Itekako sam svjestan Walterova miljenja. Jo mrzi Augusta iznad

svega, i premda nita ne govori, tono znam to misli o promjeni mojeg
stajalita. I dalje dijelimo brigu i posao oko prehranjivanja Camela, ali
nas trojica tijekom dugih noi putovanja eljeznicom, vie ne priamo
jedan drugome doivljaje. Umjesto toga, Walter ita Shakespearea, a
Camel se opija, mrzovoljan je i sve vie zahtijeva.
U Meadvilleu August je odluio da e ta veer biti ona prava. Kad je
Ujaku Alu javio dobru vijest, ovaj je ostao bez rijei. Pritisnuo je ruku na
grudi i pogledao prema zvijezdama, s oima punim suza. Tada je, dok su
njegovi ulizice potraili zaklon, ispruio ruku i zgrabio Augusta za rame.
Muki ga je prodrmao, a onda je, zato to je jasno da je toliko dirnut da
ne moe nita rei, to jo jedanput ponovio.
***
Pregledavam jedno napuklo kopito u atoru kovanice, kad netko
dolazi po mene i kae mi da me August treba.
"Auguste?" zovem dok pribliavam lice otvoru atorskog krila
Marlenine garderobe. Krilo se lagano leluja i lupka na vjetru. "elio si
me vidjeti?"
"Jacobe!" vie on iznutra dubokim glasom. "Tako mi je drago da si
mogao doi! Molim te, ui! Ui, sinko!"
Marlena je u kostimu. Sjedi ispred toaletnog stolia, stopalo je
podigla do ruba i oko glenja omata dugu ruiastu vrpcu papuice.
August sjedi u blizini, odjeven u frak i s cilindrom na glavi. U ruci vrti
tap sa srebrnim vrhom. Drak mu je savijen, poput kuke za slona.
"Molim te, sjedni", ree on, ustane sa stolice i potape sjedalo.
Oklijevam djeli sekunde, a zatim proem kroz unutranjost atora.
Kad sam sjeo, August stane pred nas. Letimice sam pogledao Marlenu.
"Marlena, Jacobe - moja najdraa, i moj najdrai prijatelju", kae
August, skine eir i zagleda se u nas vlanim oima. "Ovaj zadnji tjedan
je na mnogo naina bio poseban. Mislim da neu pretjerati ako ga
nazovem putovanjem due. Samo prije dva tjedna, ovaj je cirkus bio na
rubu propasti. Opstanak - a zaista, u ovoj financijskoj situaciji mislim da
slobodno mogu rei i ivoti, da ak i sami ivoti! - svih zaposlenih u
cirkusu bili su u opasnosti. A elite li znati zato?"
Njegove sjajne oi prelaze od mene do Marlene, pa natrag.
"Zato?" pita Marlena posluno, digne drugu nogu i pone i oko
drugog glenja omatati iroku satensku vrpcu.
"Zato to smo upali u stupicu nabavivi ivotinju koja je trebala biti
212

spas naeg cirkusa. I zato to smo za nju morali kupiti i vagon. I zato to
smo onda otkrili da ta ivotinja oito nita ne zna, a ipak eli sve
prodrijeti. I zato to smo je morali nahraniti, a to je znailo da ne
moemo platiti svoje zaposlenike, pa smo neke morali otpustiti."
Naglo sam podigao glavu kad sam uo tu aluziju na izbacivanje iz
vlaka, ali August gleda kroz mene, u pokrajnji zid. Zautio je pa je
postalo nelagodno, ini se kao da nas dvoje nismo prisutni. Zatim se
stresao i pribrao.
"Ali spaeni smo," kae on i gleda dolje na mene s ljubavlju u oima,
"a razlog naem spasenju je taj to smo dvostruko blagoslovljeni.
Sudbina nam se nasmijeila onoga dana u lipnju kad je Jacoba dovela u
na vlak. Tako nam je dala ne samo veterinara s Ivy League diplomom veterinara kakvog i treba imati ovakav veliki cirkus kao to je na - ve
veterinara koji je toliko odan ivotinjama za koje skrbi, da je doao do
udesnog otkria. I to je otkrie spasilo cirkus."
"Ne, zaista, samo sam..."
"Ni rijei, Jacobe. Neu dopustiti da to zanijee. Imao sam dobar
predosjeaj o tebi im sam te ugledao. Zar nije tako, draga?" August se
okrene prema Marleni i zamahne prstom prema njoj.
Ona kimne glavom. Sad kad je zavezala i drugu papuicu, spustila je
stopalo s ruba stolia i prekriila noge. Istog trenutka poela je mahati
vrkom stopala. August je gleda.
"Ali Jacob nije radio sam", nastavlja on. "Ti si, moja prelijepa i
talentirana enice, takoer bila briljantna. A i Rosie - jer u ovom
nabrajanju ni nju ne smijemo zaboraviti. Tako je strpljiva, tako spremna,
tako..." Zautio je i udahnuo tako duboko da su mu se rairile nosnice.
Kad je nastavio, glas mu je bio promukao. "Jer ona je predivna,
velianstvena ivotinja sa srcem punim oprosta i sposobnou da prijee
preko nesporazuma. Zahvaljujui vama trojima, Braa Benzini e se
vinuti do novih visina slave. Sad se zaista pridruujemo redovima velikih
cirkusa, a toga svega ne bi bilo da nije bilo vas."
Osmjehuje nam se, a obrazi su mu tako rumeni da se bojim kako e
briznuti u pla.
"Oh! Skoro sam zaboravio", povie on i pljesne rukama ispred sebe.
Pojuri prema kovegu i pone neto traiti unutra. Izvukao je dvije male
kutije. Jedna je kockasta, a druga izduena i plosnata. Obje su zamotane
u ukrasni papir.
"Za tebe, draga", ree on i prui Marleni plosnatu kutijicu.
213

"Oh, Auggie! Nisi trebao!"

"Kako zna?" pita on i smjeka se. "Moda je komplet kemijskih
olovaka."
Marlena trga omot ispod kojeg je plava barunasta kutija. Podigla je
pogled prema njemu, nije sigurna, a zatim podie poklopac. Unutra, na
crvenoj satenskoj podlozi, blista dijamantna ogrlica.
"Oh, Auggie", kae ona. Pogledava ogrlicu pa Augusta, a obrve su joj
nabrane od zabrinutosti. "Auggie, ovo je prekrasno. Ali mi si sigurno ne
moemo priutiti..."
"", kae on i naginje se da je uhvati za ruku. Poljubio ju je u
dlan. "Veeras poinje novo razdoblje. Nita nije previe dobro za
dananji dan."
Izvadila je ogrlicu i pustila je da visi izmeu prstiju. Vidi se da je
zaprepatena.
August se okree prema meni i prua mi drugu kutiju. Skidam vrpcu
i paljivo razmatam papir. Kutija je takoer od plavog baruna. U grlu
mi raste knedla.
"Hajde, daj", kae August nestrpljivo. "Otvori je! Ne srami se!"
Poklopac se automatski otvara uz kljocaj. Unutra je zlatni depni
sat.
"Auguste..." kaem.
"Svia ti se?"
"Prekrasan je. Ali ne mogu ga primiti."
"Naravno da moe. I hoe!" kae on, zgrabi Marleninu ruku i
povue je na noge. Uzima joj ogrlicu iz ruke.
"Ne, ne mogu", kaem. "To je lijepa gesta. Ali previe je."
"Moe i hoe", kae on vrsto. "Ja sam ti ef i to je izravna
zapovijed. Uostalom, zato to ne bi primio od mene? ini mi se da se
sjeam kako si se ne tako davno odrekao sata zbog jednog prijatelja."
vrsto sam stisnuo oi. Kad sam ih ponovno otvorio, Marlena stoji
leima okrenuta Augustu i pridrava kosu u zraku, dok joj on privruje
ogrlicu na vrat.
"Eto", kae on.
Okrenula se i nagnula prema toaletnom stoliu. Prstima bojaljivo
opipava dijamante.
"Zakljuujem da ti se svia?" pila on.
"Ne znam to bih rekla. To je najljepa stvar... Oh!" ciknula je.
"Gotovo sam zaboravila! I ja imam iznenaenje."
214

Izvukla je treu ladicu iz toaletnog stolia i poela prekapati po njoj,

bacajui u stranu komadie gaze koji su bili dio kostima. Zatim je izvukla
veliki komad neeg svjetlucavog i ruiastog. Dri to za rubove, malo
protrese tako da zasvjetluca i u odbljesku zablista s tisuu iskrica.
"Dakle, to mislite? to mislite?" pita ona dok joj se lice sjaji od
zadovoljstva.
"To je... to je... to je to?" pita August.
"To je ukrasni rubac za Rosie", ree ona i pritisne ga na grudi
bradom te rairi ostatak ispred sebe. "Vidite? Ovaj dio se privrsti na
stranji dio ulara, ovo ide sa strane, a ovaj dio joj pada niz elo. Ja sam
ga napravila. Radila sam ga dva tjedna. Pristaje uz moj rubac." Podigla
je pogled. Na svakom joj je obrazu mala rumena mrlja.
August je gleda. Donja mu se eljust malo pomie, ali ne uje se
nikakav zvuk. Zatim je ispruio ruke i vrsto je zagrlio.
Morao sam pogledati u stranu.
***
Zahvaljujui ujaku Alu i njegovim vrhunskim marketinkim
tehnikama, veliki je ator dupkom pun. Prodali smo toliko karata da
Ujak Al po etvrti put moli publiku da se stisne kako bi bilo vie mjesta,
ali jasno je da to nee biti dovoljno.
Poslali su radnike da rasprostru slamu po stazi hipodroma. Kako
bismo zabavili masu, dok se to obavlja, orkestar izvodi koncert, a
klaunovi, ukljuujui i Waltera, hodaju izmeu sjedala, dijele slatkie i
miluju djeicu po bradi.
Artisti i ivotinje su ve poredani straga, spremni za veliku paradu.
ekaju ve dvadeset minuta i nemirni su.
Ujak Al izlazi na stranji izlaz velikog atora.
"U redu, narode, sluajte me", vie on. "Veeras imamo slamnatu
kuu, zato se drite s unutarnje strane staze i pobrinite se da ostane
dobar metar i pol izmeu vaih ivotinja i gledatelja. Ako pregazite ma i
jedno dijete, ja u osobno izbievati vlasnika te ivotinje. Razumijete li
me?"
Kimaju, mrmore i dodatno popravljaju kostime. Ujak Al gurne glavu
u veliki ator i digne ruku kao znak vodi orkestra.
"U redu. Krenimo! Pokaite im! Ali pazite da ih ne smlavile!"
Nijedno dijete nije pregaeno. Zapravo, svatko je izvrstan, a nitko
vie od Rosie. Tijekom velike parade nosi Marlenu na glavi s ruiastim
uresom od ljokica i povija surlu na pozdrav. Ispred nje ide klaun, mrav
215

mukarac koji naizmjenino izvodi salto unatrag i zvijezdu. U jednom

trenutku Rosie je ispruila surlu i zgrabila ga za hlae. Povukla ga je
tako jako da ga je odigla od tla. On se, sav bijesan, okrenuo prema slonu
koji mu se smjeka. Publika zvidi i pljee, ali nakon toga klaun se dri
na sigurnoj udaljenosti.
Kad se pribliio trenutak za Rosienu toku, douljao sam se u ator i
priljubio uz onaj dio gdje poinju sjedala. Dok akrobati uivaju u
zasluenom aplauzu, radnici utravaju u sredinji ring, koturajui pred
sobom dvije kugle: jednu malu i drugu veliku. Obje su ukraene crvenim
zvijezdama i plavim prugama. Ujak Al je podigao ruke i pogledava u
stranji dio atora. Gleda tono pokraj mene i uspostavlja kontakt oima
s Augustom. Zatim lagano kima glavom i mahne jednom rukom prema
voi orkestra, koji poinje svirati Gounodov valcer.
Rosie ulazi u veliki ator i prolazi pokraj Augusta. Na glavi nosi
Marlenu, surla joj je povijena na pozdrav, usta otvorena u osmijehu. Kad
su uli u sredinji ring, Rosie podigne Marlenu s glave i poloi je na tlo.
Marlena teatralno poskakuje uz cijeli rub, kao vrtuljak svjetlucave
ruiaste boje. Smjeka se, vrti, raskriljuje ruke i publici dobacuje
poljupce. Rosie je slijedi u stopu, a surlu je svinula visoko u zrak. August
hoda pokraj nje, drei u zraku svoj tap sa srebrnim vrkom, a ne kuku
za slona. Gledam njegova usta i itam mu s usana poljske izraze koje je
nauio napamet.
Marlena plee jo jedan krug po ringu i zaustavlja se pokraj manje
kugle. August dovodi Rosie u sredite ringa. Marlena je promatra, a
zatim se okrene prema publici. Napuhnula je obraze i prela rukom
preko ela u naglaenoj gesti iscrpljenosti. Zatim je sjela na kuglu.
Prekriila je noge, oslonila laktove na njih i podboila rukama bradu.
Tapka stopalom po tlu, koluta oima i gleda prema stropu. Rosie je gleda,
smjeka se i visoko dri surlu. Trenutak poslije okree se polako i sputa
golemu sivu stranjicu na veu kuglu. Smijeh se razlijee gledalitem.
Marlena je napadno pogleda i ustane, pa otvori usta kao da je vrlo
bijesna. Okrenula je Rosie lea. Slonica je ustala i doetala pred Marlenu
da bi joj se okrenula repom. Gledatelji urlaju od ushienja.
Marlena gleda iza sebe i mrti se. S dramatinim pokretima podigne
jednu nogu i stavlja je na kuglu. Zatim je prekriila ruke na grudima,
kimnula jedanput, duboko, kao da kae: to sad kae, slonice?
Rosie je svinula surlu, digla desnu nogu i njeno je poloila na svoju
kuglu. Marlena je bijesno gleda. Zatim isprui ruke postrance i digne i
216

drugu nogu s tla. Polako ispravlja koljeno, druga joj je noga podignuta sa
strane, a prsti isprueni kao u balerine. Kad je izravnala koljeno,
spustila je drugo stopalo tako da sad stoji na kugli. iroko se smijei,
sigurna da je napokon nadmudrila slonicu. Publika pljee i zvidi,
podjednako sigurna. Marlena se okree na kugli tako da je leima
okrenuta prema Rosie i pobjedonosno die ruke u zrak.
Rosie eka trenutak, a onda poloi i drugu nogu na kuglu. Iz
gledalita provali oduevljenje. Marlena se osvrne preko ramena da
pogleda to se dogaa. Nogama tjera kuglu natrake tako da je sad licem
okrenuta prema Rosie i sputa ruke na kukove. Jako se mrli i trese
glavom zbog nezadovoljstva. Podigla je prst i poela njime prijetei
mahati prema Rosie, ali trenutak poslije se ukipila. Lici joj se ozarilo.
Ima ideju! Podigla je prst visoko u zrak, okreui se tako da su svi u
publici mogli shvatiti kako namjerava nadmudrili slonicu jednom
zauvijek.
Koncentrira se na tren i gleda u svoje papuice. A tada, uza sve
glasniji tu bubnjeva, poinje micati stopalima i pomicati kuglu prema
naprijed. Ide sve bre, teko je zbog brzine uope razabrati njezina
stopala, kotura kuglu uokolo ringa, dok publika pljee i zvidi. Zatim se
zauje divlja eksplozija ushienih povika... Marlena stane i pogleda uvis.
Toliko se zanijela, koncentrirajui se na kuglu, da nije primijetila
smijean prizor iza sebe. Slonica stoji na velikoj kugli, sa sve etiri noge
stisnute na vrhu i povijenih lea. Bubanj opet zabubnja tu. Isprva,
nita. A zatim polako, sasvim polako, kugla se poinje koturati pod
Rosienim nogama.
Voa orkestra daje znak sviraima za bri ritam i Rosie pomie
kuglu tri-etiri metra. Marlena se sretno smjeka, pljee, prua ruke
prema Rosie i poziva publiku da joj iskau odobravanje. Zatim skoi s
kugle i odskakue do Rosie, koja jo opreznije sie sa svoje. Sputa surlu,
Marlena sjeda na zakrivljeni donji dio, pridrava se jednom rukom i
draesno prua prste na nogama. Rosie die surlu, a s njom i Marlenu.
Posjedne je iza svoje glave i izlazi iz atora uz pozdrave oduevljene
publike.
A tada poinje pljusak novca - sladak, sladak pljusak novca. Ujak Al
je gotovo u deliriju, stoji u sredinjem dijelu hipodroma s uzdignutim
rukama i licem i uiva u kii kovanica koje padaju po njemu. Dri lice
podignuto u zrak ak i kad mu kovanice padaju po glavi, odbijajui se od
obraza, nosa i ela. Mislim ak da plae.
217

218

18
Dostigao sam ih kad je Marlena kliznula s Rosiene glave.
"Bila si briljantna! Briljantna!" kae August, ljubei je u obraz.
"Jacobe, jesi li vidio? Jesi li vidio kako su bile briljantne?"
"Naravno da jesam."
"Uini mi uslugu i odvedi Rosie, hoe li? Moram se vratiti unutra."
Pruio mi je tap sa srebrnim vrkom. Pogledao je Marlenu, duboko
uzdahnuo i pritisnuo ruku na grudi. "Briljantne. Jednostavno briljantne.
Ne zaboravi," ree, okrene se i napravi nekoliko koraka natrake, "na
redu si s konjima odmah poslije Lottie."
"Idem odmah po njih", ree ona.
August je poao u veliki ator.
"Bilo je izvanredno", rekoh.
"Da, bila je dobra, zar ne?" Marlena se nagnula i glasno poljubila
Rosie u rame, ostavljajui savren otisak usana na sivoj koi. Ispruila je
ruku i protrljala otisak palcem.
"Mislio sam rei da si ti bila izvanredna", rekoh.
Zarumenjela se, a palcem je i dalje trljala Rosieno rame.
Islog sam trenutka poalio to sam to rekao. Ne zato to nije bila
spektakularna - bila je, ali to nije bilo sve to sam htio rei a ona je to
znala, i sad joj je bilo neugodno. Odluio sam se brzo povui.
"Chod, Rosie", rekoh, mahnuvi joj rukom da krene. "Chod, moj
malutki paczuszek."
"Jacobe, ekaj", ree Marlena i uhvati me za unutranju stranu
lakta.
U daljini, tono na ulazu u veliki ator, August je zastao i ukoio se.
Kao da je osjetio na fiziki kontakt. Polako se okrenuo, a lice mu je bilo
ozbiljno. Pogledi su nam se sreli.
"Moe li mi uiniti uslugu?" pita Marlena.
"Svakako. Naravno", rekoh, pogledavajui nervozno prema Augustu.
Marlena nije primijetila da nas promatra. Stavio sam ruku na kuk, tako
da sam prekinuo dodir njezinih prstiju.
"Moe li odvesti Rosie u moj ator za presvlaenje? Pripremam
iznenaenje."
"Uh, svakako. Mislim da mogu", rekoh. "Kad eli da je dovedem?"
219

"Odvedi je odmah. Ja u brzo doi. Oh, i odjeni neto lijepo. elim da

proslava bude sveana."
"Ja?"
"Naravno, i ti. Sad moram izvesti svoju toku, ali neu se dugo
zadrati. A ako prije toga vidi Augusta, nemoj mu nita rei, u redu?"
Kimnuo sam glavom. Kad sam pogledao prema velikom atoru.
Augusta vie nije bilo.
Rosie mirno prihvaa neuobiajeni raspored. Mirno hoda uz mene
prema Marleninu atoru i onda strpljivo eka da Grady i Bili odveu
donji dio atorskog platna s kolia.
"Pa, kako je Camel?" pita Grady dok ui i razvezuje ue. Rosie je
ispruila surlu da ispita to se dogaa.
"Otprilike isto", rekoh. "Misli da mu je bolje, ali ja to ne vidim.
Mislim da on ne primjeuje mnogo, jer nita ne radi. A osim toga obino
je pijan."
"To svakako slii Camelu" ree Bili. "Odakle mu viski? Radi se o
viskiju, zar ne? Vie ne pije ono smee, dejk?"
"Ne, pije viski. Moj cimer ga je zavolio pa mu ga donosi."
"Tko? Onaj Kinko?" pita Grady.
"Aha."
"Mislio sam da mrzi radnike."
Rosie je skinula Gradyju eir s glave. Okrenuo se i posegnuo za
njim, ali ona ga dri visoko.
"Hej, moe li drati svoju slonicu pod kontrolom?"
Pogledao sam je u oko, koje mi namiguje.
"Poto!" rekoh joj strogo, iako se jedva suzdravam da se ne
nasmijem. Njezino golemo uho zanjie se naprijed dok isputa eir.
Sagnuo sam se da ga podignem.
"Walter - Kinko - bi mogao biti malo ljubazniji," kaem, pruajui
Gradyju njegov eir, "ali zaista se ponaa fer prema Camelu. Prepustio
mu je svoj krevet. ak mu je pronaao sina i nagovorio ga da nas doeka
u Providenceu i skine nam Camela s vrata."
"Nemoj se aliti", ree Grady, zastane i pogleda me iznenaeno. "Zna
li Camel to?"
"Ah... da."
"I kako je to primio?"
Napravio sam grimasu i usisao zrak kroza zube.
"Tako znai, ha?"
220

"Nismo imali neku alternativu."

"Ne, niste." Grady zauti. "Ono to se dogodilo nije zapravo njegova
krivnja. Njegova obitelj to sad ve vjerojatno zna. Mnogi su mukarci
malo poizili zbog rata. Znao si da je bio topnik, zar ne?"
"Ne. Nikad ne govori o tome."
"Nego, reci, misli li da bi Camel uspio stajati u redu?"
"Sumnjam", rekoh. "Zato?"
"Pria se da emo konano dobiti neki novac, moda ak i mi radnici.
Nisam dosad puno vjerovao u tu priu, ali nakon ovoga to se upravo
dogodilo u velikom atoru, poinjem misliti da moda postoji neka
ansa."
Donji dio zida atorskog krila sad slobodno lepra. Bili i Grady ga
podignu i razotkriju stranji dio garderobe u kojoj su stvari drukije
razmjetene. Na jednom kraju je stol prekriven tekim lanenim
stolnjakom i postavljena su tri mjesta za jelo. Na drugoj strani atora sve
je potpuno raieno.
"Gdje eli da zabijem motku? Tamo?" pita Grady i pokazuje rukom
na prazan prostor.
"Pretpostavljam", rekoh.
"Vraam se za sekundu", ree on i nestane. Vraa se za nekoliko
trenutaka i nosi dva malja od osam kilograma, svaki u jednoj ruci.
Zamahnuo je jednim kroza zrak, dobacivi ga Billu, kojega to uope nije
uznemirilo. Zgrabio je drak i poao za Gradyjem u ator. Zabijaju
metalnu motku u zemlju, udarajui savreno usklaenim udarcima.
Uveo sam Rosie i unuo dok oni privezuju lanac za motku. Nogu s
lancem dri vrsto na zemlji, ali naginje se na ostale. Kad sam opet
ustao, vidim da se trudi dohvatiti veliku gomilu lubenica poslaganih u
kutu.
"Hoe li da ovo opet zaveemo?" pita Grady i pokazuje na donji dio
atorskog zida.
"Da, ako vam nije teko. Mislim da Marlena ne eli da August sazna
kako je Rosie unutra, prije nego to i sam ue."
Grady slegne ramenima.
"Meni sve pae."
"Nego, reci Grady? Misli li da bi mogao pripaziti Rosie jednu
minutu? Moram se presvui."
"Ne znam", ree on, gledajui Rosie stisnutim oima. "Nee valjda
izvui motku ili takvo to?"
221

"Ne bih rekao. Ali uzmi ovo", rekoh, prilazei gomili lubenica. Rosie
je skvrila surlu i otvorila usta u irokom osmijehu. Donio sam joj jednu i
bacio je na zemlju pred nju. Lubenica je eksplodirala, a Rosie je odmah
zaronila surlom u crveno voe. Grabi velike komade i stavlja u usta
zajedno s korom. "To ti je osiguranje", rekoh.
Kliznuo sam, provukavi se ispod atorskog zida i otiao se presvui.
***
Kad sam se vratio, Marlena je ve bila tamo, odjevena u perlicama
opivenu svilenu haljinu koju joj je August dao one veeri kad smo
zajedno veerali u njihovu vagonu. Na vratu joj je blistala dijamantna
ogrlica.
Rosie sretno vae drugu lubenicu - to je najmanje druga, ali jo ih je
est ostalo u kutu. Marlena je skinula ukras s Rosiene glave i prebacila
ga preko naslona stolice ispred toaletnog stolia. Tu je sad i stoli za
posluivanje, prekriven pladnjevima sa srebrnim kupolastim poklopcima
i bocama vina. Osjeam miris peene govedine i eludac mi se gri od
gladi. Marlenino lice je rumeno. Kopa i trai neto u ladici toaletnog
stolia.
"Oh, Jacobe!" uzviknula je i pogledala me preko ramena. "Dobro. Ve
sam se zabrinula. On e biti ovdje svakog trenutka. Ah, Boe. Sad ga ne
mogu nai." Naglo se uspravila i ostavila ladicu izvuenu. Svilene
marame vire preko ruba. "Moe li mi uiniti uslugu?"
"Naravno", rekoh.
Izvukla je bocu pjenuca iz srebrne posude za hlaenje s tri nogice.
Unutra se pomaknuo i zazveckao led. S boce kaplje voda dok mi je ona
prua.
"Moe li je otvoriti u trenutku kad on ue? I jo vikni:
'Iznenaenje!'"
"Svakako", rekoh, uzimajui bocu. Maknuo sam iani ovoj i ekao s
palcem spremnim na epu. Rosie je ispruila surlu, pokuavajui mi
odlijepiti prste od boce. Marlena nastavlja pretraivati ladicu.
"to je ovo?"
Podigao sam pogled. August stoji pred nama.
"Oh!" povikne ona i naglo se okrene. "Iznenaenje!"
"Iznenaenje!" viknuh, odmiui se od Rosie i otvarajui bocu. ep se
odbio od platna i pao na travu. Pjenuac mi se pjeni preko prstiju i ja se
smijem. Marlena se odmah stvorila kraj mene s dvije ae za pjenuac i
pokuava uhvatiti tekuinu. Kad smo se uspjeli uskladiti, ve smo prolili
222

treinu boce, a Rosie mi je i dalje pokuava oteti iz ruke.

Gledam dolje. Marlenine ruiaste svilene cipele su tamne od
pjenuca.
"Oh, ao mi je!" kaem kroz smijeh.
"Ne, ne! Ne budi glup", kae ona. "Imamo drugu bocu."
"Rekao sam, to je ovo?"
Marlena i ja smo se ukoili, a ruke su nam jo isprepletene. Podigla
je pogled, a oi su joj odjedanput zabrinute. U svakoj ruci dri gotovo
praznu au pjenuca.
"Ovo je iznenaenje. Proslava."
August zuri. Kravata mu je olabavljena, kaput rastvoren. Lice mu je
potpuno bezizraajno.
"Iznenaenje, da", ree on. Skinuo je eir i okrenuo ga u rukama,
kao da ga pregledava. S ela mu se kosa die u valovima. Naglo je
pogledao prema nama i podigao jednu obrvu. "Barem vi tako mislite."
"Molim?" pita Marlena upljim glasom.
Pokretom iz zapea zavitlao je eir i bacio ga u kut. Zatim je
skinuo kaput, polako i metodino. Prilazi toaletnom stoliu i zamahne
kaputom kao da e ga prebaciti preko naslona stolice. Ali zastao je kad je
vidio Rosien rubac. Zato je preklopio kaput i uredno ga poloio na sjedalo
stolice. Sputa pogled na otvorenu ladicu i svilene marame koje vire na
sve strane.
"Jesam li vas zatekao u nezgodnom trenutku?" pita on i gleda nas.
Glas mu zvui kao da je upravo zamolio nekoga da mu doda sol.
"Dragi, ne znam o emu govori", ree Marlena tiho.
August posegne u ladicu i izvue dugi, gotovo prozirni naranasti
al. Isprepleo je al izmeu svih prstiju.
"Malo se zabavljate sa alovima, zar ne?" Povukao je jedan kraj ala
i provukao ga kroz prste. "Oh, ba si zloesta. Ali mislim da sam to i
znao."
Marlena samo gleda bez rijei.
"Dakle", ree on. "Je li ovo postkoitalna proslava? Jesam li vam dao
dovoljno vremena? Ili bih moda trebao otii nakratko i vratiti se?
Moram rei da je ovo sa slonom novi dodatak. Uasavam se i same
pomisli."
"Za ime Boje, o emu to govori?" udi se Marlena.
"Dvije ae za pjenuac", primijeti on, kimajui glavom prema
njezinim rukama.
223

"to?" Tako je naglo dignula ae da se pjenuac prolio na travu.

"Govori o ovima? Trea je odmah do..."
"Zar misli da sam idiot?"
"Auguste..." kaem.
"Zaepi! Samo zaepi ta jebena usta!"
Lice mu je ljubiasto. Oi izbuljene. Trese se od bijesa.
Marlena i ja stojimo savreno mirno, zaprepateni i bez rijei. Tada
Augustovo lice doivi jo jednu preobrazbu, otopilo se u neto slino
spokoju. Nastavlja se igrati sa alom, ak mu se i smijei. Zatim ga
paljivo sloi i vrati u ladicu. Kad se uspravio, polako odmahuje glavom.
"Ti... ti... ti..." Dignuo je ruku i promijeao zrak prstima. Zatim
polako krene, ali pozornost mu privue njegov tap sa srebrnim vrkom.
Naslonjen je na zid atora pokraj oblinjeg stola, gdje sam ga ostavio.
Odetao je prema tapu i uzeo ga u ruke.
ujem kako se iza mene prolijeva tekuina i naglo se okrenem. Rosie
mirka u travu, ui je priljubila uz glavu, a surlu je skvrila ispod lica.
August je podigao tap i udara srebrnim drkom po dlanu.
"to ste mislili, koliko ete to dugo moi skrivati od mene?" Zautio
je na sekundu, a onda me pogledao ravno u oi. "Ha?"
"Auguste", rekoh. "Nemam pojma o emu..."
"Rekao sam, zaepi!"
Naglo se okrenuo oko sebe i zamahnuo tapom preko stolia za
serviranje sruivi na zemlju pladnjeve, pribor za jelo i boce. Onda je
dignuo nogu, utnuo i prevrnuo stoli. Pao je postrance, a s njim i svi
tanjuri, ae i hrana. August trenutak zuri u nered, a onda podigne
pogled.
"Misli da ne vidim to se zbiva?" Oi mu svrdlaju kroz Marlenu, a
sljepooica mu pulsira. "O, dobra si, draga moja", mae i prijeti joj
prstom, smijei se, "to ti priznajem. Vrlo si dobra."
Ponovno je priao toaletnom stoliu i naslonio na njega tap. Zatim
se sagnuo i pogledao u zrcalo. Popravio je kosu koja mu je pala preko ela
i zagladio je rukom. Zatim se ukoio, a ruku je zadrao na elu.
"Ku-ku", kae on i gleda u svoj odraz. "Vidim te."
Iz zrcala me gleda Marlenino uasnuto lice.
August se okrenuo i uzeo u ruke Rosien rubac sa ljokicama.
"A u tome i jest problem, zar ne? Vidim vas. Mislite da ne vidim, ali
vidim. Ovo je bila lijepa gesta, moram priznati", ree on i okree
svjetlucavu tkaninu u rukama. "Odana supruga, skriva se u ormaru i ije
224

sve u esnaest. A je li ba bio ormar? Moda je to bilo upravo ovdje. Ili si

odlazila u ator one kurve. Kurve paze jedna na drugu, zar ne?" Pogledao
je u mene. "Dakle, gdje si obavio posao, Jacobe? Gdje si tono evio moju
enu?"
Uhvatio sam Marlenu za lakat.
"Doi. Idemo", rekoh.
"Aha! Znai ak i ne porie!" vikne on. Zgrabio je rubac prstima koji
su pobijeljeli od stiska i povlai, vriti kroza stisnute zube, i vue sve dok
se nije pojavila cik-cak poderotina.
Marlena je vrisnula. Ispustila je ae na tlo i pritisnula ruku na
usta.
"Ti kurvo!" vie August. "Kurvetino. Prljava kujo!" Sa svakom
uvredom dalje para ukrasni rubac.
"Auguste!" povie Marlena i zakorai prema njemu. "Prestani!
Prestani!"
Taj zvuk ga je prenuo, jer je zastao. Gleda je i mirka. Gleda rubac.
Zatim opet nju, nekako zbunjeno. Nakon stanke od nekoliko sekundi,
Marlena zakorai naprijed.
"Auggie?" ree ona plaho. Gleda ga i preklinje oima. "Je li ti sada
dobro?"
August smeteno zuri u nju, kao da se upravo probudio i zatekao
ovdje. Marlena mu polako prilazi.
"Dragi?" kae mu.
Njegova se donja eljust mie. elo mu se naboralo, a rubac je pao na
zemlju. ini mi se da sam prestao disati. Marlena stoji do njega.
"Auggie?"
Pogledao ju je. Nos mu se trza. Zatim ju je odgurnuo tako silovito da
je pala natrake preko sruenih pladnjeva i hrane. Napravio je jedan
veliki korak prema njoj, sagnuo se i pokuao joj strgnuti ogrlicu s vrata.
Kopa je vrsta, pa je vue za vrat dok ona vriti.
Jurnuo sam preko praznog prostora i napao ga. Rosie rie iza mene
dok August i ja padamo natrake na razbijene tanjure i proliveni umak.
Prvo sam ja na njemu i udaram ga akom u lice. Zatim je on na meni i
udara me u oko. Zbacio sam ga i povukao tako da je stao na noge.
"Auggie! Jacobe!" vie Marlena. "Prestanite!"
Gurnuo sam ga od sebe, ali uhvatio me za revere i tako smo se
zajedno sruili na toaletni stoli. Nejasno sam svjestan zveckanja stakla
dok se zrcalo raspada oko nas. August me odgurnuo i sad se hrvamo u
225

sredinjem dijelu atora. Valjamo se po tlu, stenjemo, tako smo blizu da

osjeam njegov dah na licu. Sad sam opet na njemu i udaram ga. Onda je
on na meni i lupa mojom glavom o zemlju. Marlena oblijee oko nas, vie
nam da prestanemo, ali ne moemo. Ili barem ja ne mogu - sav bijes i bol
i frustracija posljednjih nekoliko mjeseci, slili su se u moje ake.
Sad sam licem okrenut prema sruenom stolu. Sad gledam Rosie,
koja povlai svoju nogu okovanu lancem i tuli. Sad smo opet na nogama,
drimo jedan drugoga za revere i ovratnike, branimo se i zadajemo
udarce. Na kraju se ruimo pokraj ulaza u ator i padamo usred gomile
ljudi koja se okupila vani.
U nekoliko sekundi Grady i Bili su me uhvatili svaki s jedne strane i
odvlae me. Na trenutak, August izgleda kao da e potrati za mnom, ali
onda mu se mijenja izraz izubijanog lica. Uspravio se na noge i mirno
stresa prainu sa sebe.
"Ti si lud. Lud!" viem.
Hladnokrvno me gleda, poravnava rukave i vraa se u ator.
"Pustite me", kaem i okreem glavu najprije prema Gradyju, a onda
prema Billu. "Zaboga, pustite me! On je skrenuo! Ubit e je!" otimam se
dovoljno snano i uspijevam ih obojicu povui nekoliko koraka naprijed.
Iz unutranjosti atora ujem lomljavu razbijenog porculana, a onda
Marlenin vrisak.
Grady i Bili gunaju i upiru noge kako bi me sprijeili da se
oslobodim.
"Ne, nee", kae Grady. "Nita se ti ne brini zbog toga."
Earl je izronio iz gomile i uao u ator. Lom unutra prestaje. uju se
dva meka udarca, zatim jedan glasniji i onda napadna tiina. Sledio sam
se i zurim u plohu atorskog platna.
"Eto. Vidi?" kae Grady, i dalje me vrsto drei za ruku. "Jesi li
dobro? Moemo li te sad pustit i?"
Kimnem glavom i nastavljam zuriti.
Grady i Bili me putaju, ali postupno. Prvo su olabavili stisak. Zatim
su me pustili, ali ostaju blizu, motrei jednim okom na mene. Neija ruka
mi se obavije oko struka. Pokraj mene stoji Walter.
"Doi, Jacobe", kae on. "Proei."
"Ne mogu", kaem.
"Da. Moe. Doi. Idemo."
Zurim u utihnuli ator. Nakon jo nekoliko sekundi, odvajam oi od
treperavog platna i odlazim.
226

Walter i ja penjemo se u vagon za konje. Queenie se pojavljuje iza

kovega, gdje se uje Camelovo hrkanje. Mae batrljkom repa i onda se
umiri i njui zrak.
"Sjedni", kae Walter i pokae mi na svoj krevet.
Queenie sjedi na sredini poda. Ja sjedim na rubu kreveta. Sad kad
mi adrenalin splanjava, poinjem osjeati koliko sam jako ozlijeen.
Ruke su mi razderane, a kad diem zvui kao da diem kroz plinsku
masku. Ne vidim dobro jer mi je desno oko nateklo i gledam kroz prorez
oteenih kapaka. Kad sam dotaknuo lice, ruka mi je ostala sva krvava.
Walter se nagnuo nad jedan otvoreni koveg. Kad se okrenuo, u ruci
dri vr domaeg viskija i maramu. Stao je ispred mene i izvlai ep.
"Ha? Jesi li to ti? Waltere?" javi se Camel iza kovega. Moete biti
sigurni da e se probuditi ve na sam zvuk izvlaenja epa iz boce.
"Sav si krvav", ree Walter, potpuno ignorirajui Camela. Prinio je
maramu otvoru vra i okrenuo ga naglavake. Primakao je vlanu
tkaninu do mojeg lica. "Budi miran. Ovo e zapei."
To je bila ublaena izreka stoljea - kad mi je alkohol dodirnuo lice,
skoio sam natrake i zajaukao. Walter eka sa spremnom maramom.
"Hoe li neto u to e zagristi?" Sagnuo se da podigne ep. "Uzmi."
"Ne treba", kaem i stisnem zube. "Daj mi samo sekundu."
Obuhvatio sam se oko prsa i poeo njihati naprijed-natrag.
"Imam bolju ideju", kae Walter. Dodao mi je vr. "Hajde. Pee kao
vatra dok ga guta, ali nakon nekoliko gutljaja vie ne primijeti. to se,
dovraga, dogodilo?"
Uzimam vr, objema rukama ga pridravam i prinosim ustima.
Osjeam se nespretno, kao da imam boksake rukavice. Walter mi
pomae da drim vr mirno. Alkohol me pee po ranjavim usnama, pali
put kojim mi prolazi niz grlo i eksplodira u elucu. Hvatam dah i
odgurnem vr od sebe tako naglo da se prolilo malo tekuine.
"Da. Ne ide ba glatko", ree Walter.
"Deki, hoete li me izvui odavde i podijeliti malo sa mnom ili
neete?" dovikne Camel.
"Zaepi, Camel", ree Walter.
"Hej, pazi! Tako se ne govori s bolesnim starcem..."
"Rekao sam ti da zaepi, Camel! Ovdje imam problem. Hajde", ree
on i opet mi prua vr. "Popij jo malo."
"Kakav problem?" pita Camel.
"Jacob je prebijen."
227

"to? Kako? Je li bilo 'udri bagru'?"

"Nije", odgovori Walter mrko. "Jo gore."
"to je to 'udri bagru'?" mumljam kroz oteene usne.
"Pij", kae on i gura vr prema meni. "To je tunjava izmeu nas i
njih. Ljudi iz cirkusa protiv gradskih fakina. Jesi li spreman?"
Otpijem drugi gutljaj viskija koji, usprkos Walterovu uvjeravanju,
ipak pee kao plikavac. Sputam vr na pod i zaklapam oi.
"Da, mislim da jesam."
Walter me jednom rukom dri za bradu i okree mi lice lijevo i desno
dok procjenjuje tetu.
"Svih mu svetaca, Jacobe. to se, zaboga, dogodilo?" pita on i
pregledava mi kosu na potiljku. Oito je naiao na jo neku grozotu.
"Gurnuo je Marlenu."
"Misli fiziki gurnuo?"
"Da."
"Zato?"
"Jednostavno je poludio. Ne znam kako bih to opisao."
"Ima stakla po cijeloj kosi. Budi miran." Prstima mi opipava skalp,
die i razdvaja pramenove kose. "A zato je poludio?" pita i odlae
krhotine stakla na najbliu knjigu.
"Neka sam proklet ako znam."
"Vraga ne zna. Jesi li mutio neto s njom?"
"Nisam. Apsolutno ne", kaem, iako sam prilino siguran da bih, da
mi lice nije ovako izudarano, pocrvenio kao mljeveno meso.
"Nadam se da nisi", ree Walter. "Za tvoje dobro se nadam."
Neto uka i lupa s moje desne strane. Htio sam pogledati, ali
Walter me vrsto dri za bradu.
"Camel, to sad izvodi?" otro ga pita, a ja na licu osjeam njegov
vrui dah.
"Hou vidjeti Jacoba."
"Isuse Kriste", ree Walter. "Ostani gdje jesi. Ne bih se iznenadio da
nam netko sad bane. Moda e traiti Jacoba, ali nemoj se zavaravati da
ne bi uzeli i tebe."
Kad mi je Walter oistio rane i izvadio sve krhotine iz kose, otpuzao
sam do svojeg kreveta na podu i pokuao nai najudobnije mjesto za
glavu, koja je bila izranjavana sprijeda i straga. Desno oko mi je oteklo i
potpuno se zatvorilo. Queenie mi je prila da me pogleda i oprezno me
njuka. Uzmaknula je nekoliko koraka, legla na pod i straari nada
228

mnom. Walter je vratio vr u koveg i ostao sagnut nad njim, jer je

nastavio neto traiti. Kad se opet uspravio, u ruci je drao veliki no.
Zatvorio je unutranja vrata i ugurao ispod njih klin od nekog
komada drveta. Zatim je sjeo, naslonio se leima na zid, a pokraj sebe
stavio no.
U neko doba uli smo kloparanje konjskih kopita na rampi. Pete,
Otis i Dijamantni Joe govore priguenim glasovima u drugom kraju
vagona, ali nitko ne kuca niti pokuava otvoriti naa vrata. Nakon nekog
vremena ujemo ih kako miu rampu, povlae i zatvaraju vrata vagona.
Kad se vlak napokon trznuo naprijed, Walter je glasno odahnuo.
Pogledao sam ga. Spustio je glavu meu koljena i ostao tako jedan
trenutak. Zatim je ustao i sakrio no iza kovega.
"Ba si sretno kopile", kae on, izvlaei klin ispod vrata. Otvorio ih
je irom i prilazi nizu kovega koji skrivaju Camela.
"Ja?" pitam kroz omaglicu u koju sam upao zbog popijenog viskija.
"Da, ti. Barem dosad."
Walter odmie kovege od zida i izvlai Camela. Zatim ga vue na
drugi kraj vagona da se pobrine za njegovu veernju toaletu.
Drijemam, nokautiran kombinacijom traume i domaeg viskija.
Nejasno sam svjestan toga da Walter pomae Camelu s veerom. Sjeam
se da sam se pridignuo kako bih prihvatio au vode, a onda sam se
sruio natrag na krevet. Idui put kad sam se osvijestio, Camel je leao
na poljskom krevetu i hrkao, a Walter je sjedio na konjskoj deki u kutu,
sa svjetiljkom pokraj sebe i s knjigom na krilu.
ujem korake na krovu, a trenutak poslije uje se njeno kucanje na
naim vratima. Cijelo mi se tijelo odjednom probudilo.
Walter je pojurio preko poda kao rak i izvukao no iza kovega.
Zatim je priao k vratima, vrsto drei no u ruci. Rukom mi gestikulira
i pokazuje svjetiljku. Bacio sam se preko sobe, ali s jednim zatvorenim
okom nemam osjeaj za prostor i nisam je dosegnuo.
Vrata su zakripala dok ih je netko otvarao. Walterovi se prsti gre i
otvaraju nad drkom noa.
"Jacobe!"
"Marlena!" viknuh.
"Isuse Kriste, eno!" vikne Walter i spusti no pokraj sebe. "Skoro
sam te ubio." Uhvatio je vrata. Glava mu poskakuje dok se naviruje i
nastoji vidjeti ima li koga iza nje. "Jesi li sama?"
"Da", ree ona. "Oprosti. Moram razgovarati s Jacobom."
229

Walter otvori vrata jo malo. Zatim mu se lice opusti od iznenaenja.

"Au, Isuse", ree on. "Hajde, ui."
Kad je zakoraila unutra, dignuo sam petrolejku u zrak. Lijevo joj je
oko ljubiasto i nateeno.
"Isuse Kriste!" rekoh. "Zar ti je on to uinio?"
"Oh, Boe, vidi tebe", ree ona i isprui ruke. Vrci prstiju trepere joj
iznad mojeg lica. "Treba ti lijenik."
"Dobro sam", rekoh.
"Muko moja, tko je sad to?" pita Camel. "Je li to dama? Nita ne
vidim. Neka me netko okrene."
"Oh, oprostite", ree Marlena, iznenaena pogledom na mlitavo tijelo
koje je lealo na poljskom krevetu. "Mislila sam da ste vas dvojica sami...
Oh, oprostite. Idem sad natrag."
"Ne, nee", kaem.
"Nisam mislila... k njemu."
"Ne elim da hoda po krovu vagona dok je vlak u pokretu, a jo
manje da skae s jednog vagona na drugi."
"Slaem se s Jacobom", ree Walter. "Mi emo se premjestiti i
spavati s konjima, a ti e imati malo privatnosti."
"Ne, to nikako ne mogu", ree Marlena.
"Onda mi dopusti da ti tamo prostrem krevet na podu", rekoh.
"Ne. Nisam namjeravala..." Odmahuje glavom. "Oh, Boe. Nisam
trebala doi." Dlanovima je prekrila lice. Onda je poela plakati.
Pruam svjetiljku Walteru i privlaim je k sebi. Opustila se u mojem
zagrljaju, jeca i pritie lice na moje grudi.
"Au, Isuse", kae opet Walter. "Ovo i mene sad ini sukrivcem."
"Hajdemo razgovarati", rekoh Marleni.
Ona mrca i odmie se od mene. Odlazi prema konjima, a ja je
slijedim i vrsto za nama zatvaram vrata.
Zauje se tiho njitanje kad ju je konj prepoznao. Marlena prilazi
Ponoi i pogladi ga po sapima. Spustio sam se uza zid i ekam je. Ubrzo
mi se pridruila. Dok vlak skree u zavoj, ispod nas kripe podne daske,
a vlak nas naginje jedno prema drugome tako da nam se ramena
dodiruju.
Progovaram prvi.
"Je li te ikad prije udario?"
"Ne."
"Ako to opet uini, kunem se Bogom da u ga ubiti."
230

"Ako to opet uini, nee ga morati ubiti", ree ona tiho.

Pogledao sam je. Mjeseina prodire izmeu dasaka iza nje, ali profil
joj je crn i ne vidim joj crte lica.
"Ostavljam ga", ree ona i spusti bradu.
Instinktivno sam posegnuo za njezinom rukom. Prstena vie nema.
"Jesi li mu rekla?" pitam.
"Vrlo jasno."
"Kako je to primio?"
"Vidio si njegov odgovor", ree ona.
Sjedimo i sluamo kloparanje kotaa ispod nas. Gledam iznad lea
uspavanih konja i promatram komadie neba vidljive kroz proreze
izmeu dasaka.
"to e uiniti?" pitam.
"Pretpostavljam da u razgovarati s Ujakom Alom kad stignemo u
Erie i vidjeti moe li mi pronai krevet u vagonu za djevojke."
"A u meuvremenu?"
"U meuvremenu u odsjesti u hotelu."
"Ne eli se vratiti svojoj obitelji?"
Stanka.
"Ne. Mislim da me ionako ne bi primili."
utke smo se naslonili na zid, i dalje se drei za ruke. Nakon
otprilike sat vremena zaspala je i kliznula nadolje sve dok joj glava nije
pala na moje rame. Ostao sam budan, a svaki atom mog tijela bio je
svjestan njezine blizine.

231

19
"Gospodine Jankowski? Vrijeme je da se spremite."
Naglo sam otvorio oi zbog blizine tog glasa. Rosemary se nadvila
nada mnom, a uokviruju je ploe stropa.
"Eh? O, dobro", rekoh, pokuavajui se podboiti na laktove.
Preplavljuje me radost kad shvatim da, ne samo to znam gdje se
nalazim i tko je ona, nego pamtim i da je danas dan za cirkus. Moda je
ono to se prije dogodilo bilo samo tucanje mozga?
"Nemojte se micati. Podignut u vam uzglavlje", ree ona. "Trebate li
ii na zahod?"
"Ne, ali elim svoju dobru koulju. I leptir-kravatu."
"Vau leptir-kravatu!" hukne ona od divljenja, zabaci glavu i nasmije
se.
"Da, leptir-kravatu."
"Ajme meni. Ba ste aljivi", ree ona i prie ormaru.
Kad se vratila uspio sam ve otkopati tri gumba na koulji. to nije
loe za kvrgave prste. Prilino sam zadovoljan sobom. Funkcioniraju mi i
mozak i tijelo.
Dok mi Rosemary pomae svui koulju, sputam pogled na svoje
mravo tijelo. Vide mi se rebra, a nekoliko preostalih dlaka na prsima je
sijedo. Sam sebi sliim na hrta, sav sam od tetiva i s mravim rebrima.
Rosemary mi usmjerava ruke u rukave nove koulje, a nekoliko minuta
poslije naginje se nada mnom i popravlja mi krajeve leptir-kravate.
Odmaknula se korak natrag, nakrivila glavu, i jo malo dotjerala to je
trebalo.
"Pa, priznajem da je leptir-kravata bila dobra odluka", ree ona
kimajui glavom u znak odobravanja. Glas joj je dubok, sladak kao med i
pjevan. Mogao bih je sluati cijeli dan. "Hoete li se pogledati?"
"Jeste li je ravno svezali?" pitam.
"Naravno da jesam!"
"Onda ne. U posljednje vrijeme ba ne volim zrcalo", progunam.
"Pa, mislim da izgledate vrlo lijepo", ree ona, poloivi ruke na
bokove i odmjeravajui me.
"Ah,pih." Odmahnuo sam koatom rukom.
Opet se nasmijala i taj zvuk je poput vina, grije mi ile.
232

"Dakle, hoete li ekati svoju obitelj ovdje ili da vas odvezem van u
predvorje?"
"U koliko sati poinje predstava?"
"Poinje u tri", kae ona. "Sad su dva sata."
"Priekat u ih u predvorju. elim krenuti im stignu."
Rosemary strpljivo eka dok sputam svoje kripee kosti u
invalidska kolica. Dok me vozi van u predvorje, sklapam ruke u krilu i
nervozno prepleem prste.
Predvorje je puno drugih staraca u kolicima, poredani su ispred
sjedala namijenjenih posjetiteljima. Rosemary me parkirala na jednom
kraju, pokraj Ipphy Bailey.
Ona je zgrbljena; staraka pogrbljenost prisiljava je da si gleda u
krilo. Kosa joj je pramenasta i sijeda, a netko ju je - oito je da to nije
uinila sama - paljivo poeljao kao bi sakrio elave dijelove. Naglo se
okrenula prema meni. Lice joj se ozarilo.
"Morty!" povie ona, isprui ruku tanku kao u kostura i uhvati me za
zapee. "Oh, Morty, vratio si se!"
Trgnuo sam ruku da se oslobodim, ali njezina ruka ide za mojom.
Vue me prema sebi dok se branim.
"Sestro!" viem i pokuavam se osloboditi. "Sestro!"
Nekoliko sekundi poslije netko me odvaja od Ipphy, koja je uvjerena
da sam njezin pokojni mu. tovie, uvjerena je da je vie ne volim.
Nagnula se preko rukohvata svojih kolica, plae i mae rukama u
oajnikom pokuaju da me dohvati. Sestra konjskog lica prilazi mojim
kolicima straga i odvozi me malo dalje, a onda izmeu nas stavlja
hodalicu.
"Oh, Morty, Morty! Ne budi takav!" jaue Ipphy. "Zna da ono nije
nita znailo. To nije bilo nita - uasna pogreka. Oh, Morty! Zar me
vie ne voli?"
Bijesan sam, sjedim i trljam zapee. Zato nemaju posebne odjele za
takve ljude? Stara je oito skrenula. Mogla me ozlijediti. Naravno, kad bi
imali poseban odjel vjerojatno bih i ja zavrio u njemu, nakon onoga to
se jutros dogodilo. Uspravim se sjedei jer mi je na um pala jedna
zamisao. Moda je upravo onaj novi lijek uzrok ovog tucanja mozga - oh,
moram to pitati Rosemary. Ili moda ne. Ta me pomisao razveselila i
volio bih da je mogu zadrati. Moram tititi svoje male zakutke sree.
Minute prolaze i starci odlaze sve dok red kolica nije prorijeen pa
podsjea na krezubi osmijeh izdubljene bundeve u Noi vjetica. Pristie
233

jedna obitelj za drugom, svaka dolazi po nekog oronulog pretka kojeg

odvozi, dok se svi glasno pozdravljaju. Snana tijela naginju se nad ona
iznemogla; ljube ih u obraze. Konice se otputaju i jedan po jedan,
okrueni rodbinom, starci izlaze kroz klizna vrata.
Kad je stigla Ipphyna obitelj, napravili su veliku predstavu od toga
koliko su sretni to je vide. Ona im gleda lica, otvorenih oiju i usta,
zbunjena ali radosna.
Ostalo nas je jo samo est i gledamo se sa sumnjom u oima. Svaki
put kad se otvore klizna vrata, svi kao jedan okreemo lica od kojih se
jedno razvedri. I tako to ide sve dok nisam ostao samo ja.
Pogledavam na zidni sat. Dva i etrdeset pet. Prokletstvo! Ako se
uskoro ne pojave, propustit u sveanu paradu. Nemirno sjedim, osjeam
se angrizavo i staro. Prokletstvo, ja jesam angrizav i star, ali moram se
truditi da ne izgubim ivce kad moji stignu. Samo u ili pourivati da to
prije krenemo, dati im jasno do znanja da nemamo vremena za askanje.
O svojim promocijama i praznicima mogu mi priati i poslije predstave.
Na vratima se pojavi Rosemaryna glava. Gleda lijevo i desno i
shvaa da sam ostao samo ja u predvorju. Odlazi do radnog kutka za
sestre i sputa svoj karton na stol. Zatim mi prilazi i sjeda do mene.
"Jo nema nikoga od vaih, gospodine Jankowski?"
"Ne!" viknuh. "A ako se uskoro ne pojave, nee vie biti ni vano.
Siguran sam da su dobra sjedala ve rasprodana, a ionako u propustiti
sveanu paradu." Okrenuo sam se da pogledam na sat, tuan, cmizdrav.
"to ih je samo zadralo? U ovo vrijeme su obino ve tu."
Rosemary gleda na svoj runi sat. Zlatan je, s rastezljivim kopama
koje izgledaju kao da joj tipaju kou. Ja sam uvijek nosio svoj sat labavo
privren, onda dok sam ga jo imao.
"Znate li tko vam treba danas doi?" pita ona.
"Ne. Nikad ne znam. A nije ni vano, samo da dou na vrijeme."
"Pa, dajte da vidimo mogu li to saznati."
Ustala je i otila do stola za medicinske sestre.
Pogledavam svaku osobu koja prolazi vani plonikom ispred kliznih
vrata i traim poznato lice. Ali svi brzo prolaze i lica im se sva stapaju u
jedno. Gledam prema Rosemary, koja stoji iza stola i telefonira.
Pogledava me, sputa slualicu i opet nekoga zove.
Na satu je dva i pedeset tri - jo samo sedam minuta do poetka
predstave. Tlak mi je tako visok da mi cijelo tijelo zuji poput
fluorescentnih arulja iznad mene.
234

Odustao sam od plana da neu izgubiti strpljenje. Tko god da se

pojavi, taj e me uti, u to sam siguran. Svaka starica i starkelja u ovom
domu vidjet e predstavu, ukljuujui i veliku paradu, i gdje je tu
pravda? Ako itko ovdje treba vidjeti predstavu, onda sam to ja. Oh, samo
ekajte dok ih moje oi ugledaju, tko god to bio. Ako je jedno od moje
djece, odmah u ga napasti. Ako je netko od ostalih, pa, priekat u sve
dok...
"Gospodine Jankowski, ao mi je."
"Eh?" brzo sam podigao pogled. Rosemary se vratila i sjela do mene.
U panici je nisam ni primijetio.
"Oni su jednostavno zaboravili iji je red da vas danas posjeti."
"Pa, za koga su se odluili? Koliko e im trebati da stignu?"
Rosemary uti. Stisnula je usne i uzela moju ruku u svoje. Ima izraz
lica kakav ljudi sloe kad vam namjeravaju priopiti lou vijest, i
adrenalin mi raste u oekivanju.
"Danas nee doi", kae ona. "Red je bio na vaeg sina, Simona. Kad
sam nazvala, onda se sjetio, ali ve je dogovorio neto drugo. Zvala sam i
ostale, ali nitko se nije javio."
"Neto drugo?" procijedim.
"Da, gospodine."
"Jeste li mu rekli za cirkus?"
"Jesam, gospodine. I bilo mu je jako, jako ao. Ali radilo se o neemu
to nije mogao odgoditi."
Lice mi se zgrilo, i prije nego to sam se snaao, plaem kao dijete.
"ao mi je, gospodine Jankowski. Znam koliko vam je to bilo vano.
Ja bih vas odvela, ali danas radim smjenu od dvanaest sati."
Prinio sam ruke k licu, pokuavajui sakriti starake suze. Nekoliko
sekundi poslije, preda mnom visi papirnata maramica.
"Dobra si ti djevojka, Rosemary", kaem i uzimam maramicu da
obriem nos koji mi curi. "Zna to, zar ne? Ne znam to bih uinio bez
tebe."
Dugo me gleda. Predugo. Konano kae:
"Gospodine Jankowski, znate da sutra odlazim, zar ne?"
S trzajem sam dignuo glavu.
"Eh? Na koliko dugo?" Oh, prokletstvo. Jo mi je samo to trebalo.
Ako ode na godinji odmor, vjerojatno u joj zaboraviti ime i neu ga
znati kad se vrati.
"Selimo se u Richmond. Da budemo blie mojoj svekrvi. Bolesna je."
235

Zaprepaten sam. eljust mi se mie i treba mi trenutak prije nego

to doem do rijei.
"Udana si?"
"Ve dvadeset est sretnih godina, gospodine Jankowski."
"Dvadeset est godina? Ne, ne vjerujem to. Jo si mlada djevojka
Nasmijala se.
"Baka sam, gospodine Jankowski. Imam etrdeset sedam godina."
Trenutak sjedimo u tiini. Posegnula je rukom u svijetloruiasti
dep i zamijenila moju mokru maramicu novom. Tapkam po dubokim
dupljama koje mi skrivaju oi.
"Tvoj mu je sretnik", mrcam.
"Oboje smo sretni. Zaista blagoslovljeni."
"A i tvoja svekrva. Zna li da me nijedno od moje djece nije moglo
uzeti k sebi?"
"Pa... Nije to uvijek jednostavno, znate."
"Nikad nisam ni rekao da jest."
Uzela me za ruku.
"Znam to, gospodine Jankowski. Znam."
Iscrpila me nepravednost svega toga. Zatvaram oi i zamiljam staru
Ipphy Bailey, kako slini u velikom atoru. Ona nee ni znati da je tamo,
a kamoli se ega sjeati.
Nakon nekoliko minuta Rosemary ree:
"Mogu li to uiniti za vas?"
"Ne", kaem, jer i ne moe - osim ako me ne odvede u cirkus ili
dovede cirkus k meni. Ili me povede sa sobom u Richmond. "Mislim da
bih sad volio biti sam", rekoh.
"Razumijem", ree ona njeno. "Da vas odvezem natrag u sobu?"
"Ne. Mislim da bih volio ostati ovdje."
Ustala je, nagnula se nad mene i poljubila me u elo, a onda je
nestala niz hodnik, dok su joj gumeni potplati kripali na podnim
ploicama.

236

237

20
Kad sam se probudio, Marlena je ve bila otila. Odmah sam se dao
u potragu za njom i naao je ba dok je s Earlom izlazila iz vagona Ujaka
Ala. Otpratio ju je do vagona 48 i natjerao Augusta da izae dok ona
bude unutra.
Zadovoljan sam kad vidim da August izgleda otprilike kao i ja, to
znai kao izudarana trula rajica. Kad se Marlena popela u vagon, zvao
ju je imenom i pokuao slijediti unutra, ali Earl mu je zaprijeio put.
August je uznemiren i oajan, ide od prozora do prozora, pridie se drei
se prstima za prozore, plae i sav je skruen.
To se vie nikad nee dogoditi. Voli je vie od samoga ivota - ona to
sigurno zna. Ne zna to ga je tada spopalo. Uinit e sve - ba sve! - da joj
se opet umili. Ona je boginja, kraljica, a on je samo jadna aka bijede.
Zar ne vidi koliko mu je ao? Zar ga pokuava muiti? Zar nema srca?
Kad se Marlena pojavila s kovegom, prola je pokraj njega i ne
pogledavi ga. Na glavi ima slamnati eir mekanog oboda, koji je
povukla nadolje da sakrije modricu na oku.
"Marlena", povie on, isprui ruke i uhvati je za ruku.
"Pusti je", ree Earl.
"Molim te. Preklinjem te", ree August. Pao je na koljena u prainu.
Ruke mu klize niz njezinu podlakticu sve dok nisu pale do prstiju njezine
lijeve ruke. Prinio ju je licu, zalio suzama i prekrio poljupcima, dok ona
kamena lica gleda pred sebe.
"Marlena, draga. Pogledaj me. Na koljenima sam. Preklinjem te. to
jo mogu uiniti? Draga moja - najdraa - molim te podi sa mnom unutra.
Razgovarat emo o tome. Sve emo rijeiti." Prekapa po depovima i
pronalazi prsten, koji joj pokuava staviti na trei prst. Ona naglo trne
rukom, oslobodi se i nastavi hodati.
"Marlena! Marlena!" Sad vriti, a ak su mu i neozlijeeni dijelovi
lica zajapureni. Kosa mu je pala preko ela. "Ne moe to uiniti! Ovo
nije kraj! uje li me? ena si mi, Marlena! Dok nas smrt ne rastavi,
sjea se?" Uspravio se i ostao stajati stisnutih aka. "Dok nas smrt ne
rastavi!" vie on.
Marlena je gurnula koveg prema meni, ne zaustavivi se. Okrenuo
sam se i poao za njom, gledajui u njezin uski struk dok je marirala
238

preko smee trave. Tek je na rubu cirkuskog terena dovoljno usporila da

mogu hodati uz nju.
"Mogu li vam pomoi?" upita hotelski slubenik na recepciji,
podigavi pogled kad je zvonce iznad vrata najavilo na dolazak. Poetni
izraz lica brine uslunosti zamijenila je najprije uznemirenost, a onda
prezir. To je ista kombinacija koju smo vidjeli na licima svih ljudi pokraj
kojih smo proli dolazei ovamo. Sredovjeni par koji sjedi na klupi
pokraj ulaza bez stida bulji u nas.
A zaista smo udan par. Koa oko Marlenina oka poprimila je
zauujue plavu boju, no barem joj je lice zadralo oblik - moje je
nateeno i izudarano, modrice su prekrivene krastama koje se cijede.
"Trebam sobu", ree Marlena.
Recepcionar je gleda s gaenjem.
"Nemamo slobodnu sobu", odgovori on i jednim prstom podigne
naoale na nosu. Okrenuo se hotelskoj knjizi gostiju.
Spustio sam koveg na pod i stao uz nju.
"Znak vani kae da imate slobodnih mjesta."
Stisnuo je usne u bahatu crtu.
"Onda je znak pogrean."
Marlena mi je dotaknula lakat.
"Doi, Jacobe."
"Ne, neu doi", rekoh i okrenuh se recepcionaru. "Dama treba sobu,
a vi imate slobodnih mjesta."
Naglaeno je pogledao njezinu lijevu ruku i podigao obrvu.
"Ne izdajemo sobe nevjenanim parovima."
"Nije za nas. Samo za nju."
"A-ha", ree on.
"Bolje ti je da pripazi, prijatelju", rekoh. "Ne svia mi se to na to
cilja."
"Doi, Jacobe", ponovi Marlena. Bljea je nego prije i gleda u pod.
"Ne ciljam ja ni na to", ree recepcionar.
"Jacobe, molim te", ree Marlena. "Hajdemo nekamo drugdje."
Uputio sam recepcionaru posljednji, ubojiti pogled koji mu je trebao
dati do znanja to bih mu tono uinio da Marlena nije tu, a zatim sam
podigao njezin koveg. Ona odluno ide prema vratima.
"Oh, vidi, pa ja vas poznajem!" ree ena onog para koji je sjedio na
klupi. "Vi ste ona djevojka s plakata! Da! Sigurna sam!" Okrenula se
mukarcu do sebe. "Norberte, to je djevojka s plakata! Zar ne? Gospoice,
239

vi ste zvijezda iz cirkusa, zar ne?"

Marlena je otvorila vrata, namjestila obod eira i zakoraila van.
Slijedim je.
"ekajte", povie recepcionar. "Mislim da moda imamo..."
Tresnuo sam vratima iza sebe.
U hotelu tri zgrade dalje nisu imali nikakvih nedoumica, iako mi se
ovaj recepcionar nije nita vie sviao od prethodnog. Ovaj umire od elje
da sazna to se dogodilo. Prelazi pogledom preko nas, oi mu sjaje,
znatieljne su, lascivne. Znam to bi zakljuio da je samo Marlena imala
modricu na oku, ali kako sam ja bio u gorem stanju, pria mu nije bila
ba jasna.
"Soba 2 B", ree on, njiui kljuem ispred sebe i uivajui u pogledu
na nas. "Krenite stubama i skrenite desno. Na kraju hodnika."
Slijedim Marlenu i, dok se penje stubama, promatram joj lijepo
oblikovane listove. Mui se s kljuem koju minutu, a onda stane u
stranu, ostavivi ga u bravi.
"Ne mogu otkljuati. Pokuaj ti."
Namjetam klju u kljuanici. Nakon nekoliko sekundi, sigurnosna
brava se okrenula. Gurnuo sam vrata i odmakao se da pustim Marlenu
da ue. Bacila je eir na krevet i prila otvorenom prozoru. Daak vjetra
nadigao je zavjesu, najprije ju otpuhnuvi u sobu, a onda ju je isisao kroz
prozor.
Soba je jednostavna ali zadovoljava. Tapete i zavjese imaju cvjetni
uzorak, a krevet je prekriven nabranom pamunom tkaninom. Vrata
kupaonice su otvorena. Kupaonica je prostrana, a kada ima nogice
zavojite poput kandi.
Sputam koveg i stojim u nelagodi. Marlena je leima okrenuta
prema meni. Na vratu ima ogrebotinu, tamo gdje ju je zarezala kopa
ogrlice.
"Treba li jo neto?" pitam i okreem eir u rukama.
"Ne, hvala ti", kae ona.
Jo je malo promatram. elim prijei sobu i uzeti je u zagrljaj, ali
umjesto toga odlazim i tiho za sobom zatvaram vrata.
Kako ne mogu smisliti to bih drugo radio, odlazim u menaeriju i
obavljam uobiajene poslove. Reem, mijeam i odmjeravam hranu.
Pregledavam jaka koji ima upaljen zub, drim Boba za ruku i vodim ga
naokolo sa sobom dok provjeravam ostale ivotinje. Ve sam poeo
izbacivati izmet, kad mi je s lea priao Dijamantni Joe.
240

"Ujak Al te eli vidjeti."

Gledam ga trenutak, a zatim odlaem lopatu na slamu.
Ujak Al je u vagon-restoranu, sjedi uz tanjur s odreskom i
pomfritom. U ruci dri cigaru i otpuhuje kolutove dima. Iza njega stoji
njegova pratnja, svi ozbiljnih lica. Skinuo sam eir.
"Htjeli ste me vidjeti?"
"Ah, Jacobe", ree on i nagne se naprijed. "Drago mi je to te vidim.
Jesi li se pobrinuo za Marlenu?"
"Nala je sobu, ako to mislite."
"Da, djelomino i to."
"Onda nisam siguran to elite rei."
Zautio je na trenutak. Iada je odloio cigaru, spojio dlanove i
prstima oblikovao krovi.
"Vrlo je jednostavno. Ne mogu si dopustiti da izgubim ijedno od njih
dvoje."
"Koliko znam, ona nema namjeru napustiti cirkus."
"A nema ni on. Zamisli, ako moe, kako e izgledati ako oboje
ostanu, ali budu razdvojeni. August je jednostavno izvan sebe od tuge."
"Vi svakako ne predlaete da mu se ona vrati."
Nasmijeio se i nakrivio glavu.
"Udario ju je, Al. Udario ju je."
Ujak Al je protrljao bradu i zamislio se.
"Pa, da. To mi se ba nije svidjelo, moram priznati." Mahnuo je
rukom prema sjedalu nasuprot sebi. "Sjedni."
Priao sam i sjeo na rub.
Ujak Al je nagnuo glavu u stranu i prouava me.
"Ima li, dakle, imalo istine u tome?"
"U emu?"
Bubnja prstima po stolu i napui usne.
"Jeste li ti i Marlena - hmmm, kako da to kaem..."
"Nismo."
"Mfflfflm", kae on i nastavlja razmiljati. "Dobro. Nisam ni mislio.
Ali dobro. U tom sluaju, moe mi pomoi."
"Kako?" pitam.
"Ja u obraditi njega, a ti nju."
"K vragu s tim."
"Ti si donekle u kripcu, zar ne? Prijatelj si i jednom i drugom."
"Nisam ja nikakav njegov prijatelj."
241

Uzdahnuo je i poprimio izraz velikog strpljenja.

"Mora razumjeti Augusta. On to povremeno ini. Nije njegova
krivnja." Nagnuo se naprijed i zagledao mi se u lice. "Zaboga, mislim da
ti moram dovesti lijenika da te pregleda."
"Ne treba mi lijenik. I naravno da je njegova krivnja."
Zagledao se u mene, a onda se naslonio na naslon sjedala,
"Bolestan je, Jacobe."
Nita nisam rekao.
"On je paragon nicofonik."
"On je - to?"
"Paragon nicofonik", ponovi Ujak Al.
"Mislite paranoini shizofrenik?"
"Da. Svakako. No poanta je u tome da je lud kao ludi eirdija.
Naravno, on je takoer i briljantan, pa pokuajmo to zanemariti. Marleni
je tee nego nama ostalima, naravno. Zato je i moramo podravati."
Odmahujem glavom, zateen, bez rijei.
"ujete li vi sami sebe?"
"Ne mogu izgubiti nijedno od njih. A ako se ne pomire, s Augustom
e biti nemogue izai na kraj."
"Udario ju je", ponavljam.
"Da, znam, vrlo uznemirujue, to sve. Ali on joj je mu, zar ne?"
Stavio sam eir na glavu i ustao.
"Kamo si krenuo?"
"Natrag na posao", kaem. "Ne namjeravam sjediti ovdje i sluati
kako mi govorite da je u redu da je August tue samo zato to mu je ena.
Ili da nije kriv zato to je lud. Ako je lud, to je samo razlog vie zbog
kojeg se ona mora drati dalje od njega."
"Ako eli zadrati posao kojem e se moi vratiti, sjest e odmah."
"Znate to? Ne marim ni prebite pare za va posao", rekoh i krenuh
prema vratima. "Vidimo se. alim to ne mogu rei da mi je bilo
zadovoljstvo razgovarati s vama."
"A to je s tvojim malim prijateljem?"
Sledio sam se. Ruka mi je ostala na kvaki.
"Onaj mali kenjac s psom", ree on, zadubljen u misli. "I onaj drugi,
takoer - ah, kako mu je ime?" Pucnuo je prstima dok se pokuava
prisjetiti.
Polako sam se okrenuo. Znao sam to slijedi.
"Zna na koga mislim. Na onog beskorisnog bogalja, koji dere moju
242

hranu i zauzima prostor u vlaku ve tjednima, a da nita ne radi. to je s

njim?"
Zurim u njega, a lice mi gori mrnjom.
"Zar si zaista mislio da moe drati slijepog putnika, a da ja to ne
saznam? A da on to ne sazna?" Lice mu je tvrdo, a oi sjaje. Izraz mu se
naglo smekao. Toplo se nasmijeio. Rairio je ruke u pokornoj molbi.
"Potpuno si me krivo shvatio, zna. Ljudi u ovom cirkusu moja su obitelj.
Iskreno marim za svakog od njih. Ali ono to ja shvaam, a ti oito ne,
jest da se pojedinac katkad mora rtvovati za dobro ostalih. A ono to
ovoj obitelji treba je da se August i Marlena pomire. Razumijemo li se
sada?"
Gledam u njegove zaarene oi i mislim kako bih mu volio sjekirom
raskoliti glavu.
"Da, gospodine", kaem napokon. "Rekao bih da se razumijemo."
***
Rosie stoji s jednom nogom na koritu dok joj turpijam nokte. Ima ih
pet na svakom stopalu, kao i ovjek. Radim na jednom noktu prednje
noge i odjednom postajem svjestan daje sva ljudska aktivnost u
menaeriji prestala. Radnici su se ukoili na mjestu i zure prema ulazu
razrogaenih oiju.
Podigao sam pogled. Prilazi mi August i zastaje ispred mene. Kosa
mu pada naprijed i on je zaglauje unatrag nateenom rukom. Gornja
usna mu je plavoljubiasta, rascijepljena poput kobasice za rotilj. Nos
mu je sploten i skrenut malo u stranu, sa skorenom krvi. Dri zapaljenu
cigaretu.
"Dragi Boe", ree on. Pokuava se osmjehnuti, ali mu ne doputa
raspuknuta usna. Povukao je dim iz cigarete. "Teko je rei koji je od nas
dvojice gore proao, ha, moj djeae?"
"to hoe?" pitam i opet se sagnem da nastavim turpijati golemi
nokat.
"Nisi valjda jo ljut?"
Ne odgovaram. Promatra me kratko dok radim.
"Sluaj, znam da sam prekoraio granice. Ponekad me mata
svlada."
"Ah, znai to se dogodilo?"
"Sluaj", ree on, otpuhujui dim. "Nadao sam se da emo moi
ostaviti iza sebe ono to se dogodilo. Dakle, moj djeae, to kae - jesmo
li opet prijatelji?" Ispruio je ruku.
243

Uspravio sam se, drei obje ruke uz tijelo.

"Udario si je, Auguste."
Ostali mukarci promatraju bez rijei. August izgleda zaprepateno.
Usta mu se miu. Povukao je ruku natrag i prebacio cigaretu u nju. Ruke
su mu izgrebane, nokti ispucani.
"Da, znam."
Odmiem se i procjenjujem Rosiene nokte.
"Poloz noge. Poloz noge, Rosie!"
Dignula je golemo stopalo i spustila ga na zemlju. Sutnuo sam
preokrenuto korito prema njezinoj drugoj prednjoj nozi.
"Noge! Noge!" Rosie premjesti teinu i poloi nogu na sredinu korita.
"Teraz do przodu", kaem i gurkam je rukom sa stranje strane noge, sve
dok joj nokti ne vire preko ruba korita. "Dobra djevojka", kaem i
potapem je po ramenu. Podigla je surlu i otvorila usta u osmijehu.
Ispruio sam ruku i poekao je po jeziku.
"Zna li gdje je ona?" pita August.
Sagnuo sam se, pregledavam Rosiene nokte i prelazim dlanom ispod
donje strane stopala.
"Moram je vidjeti", nastavlja on.
Poeo sam turpijati. Fini oblai praine od isturpijanog nokta
dignuo se u zrak.
"Dobro. Uzgred reeno," ree on, a glas mu je postao kretav, "ona je
moja ena i nai u je. ak ako moram ii od hotela do hotela, nai u je."
Pogledao sam ga upravo u trenutku kad je pokretom prsta odbacio
cigaretu. Vinula se u zrak i pala u Rosiena otvorena usta i zacvrala na
njezinu jeziku. Rosie je zarikala, uspaniila se, zabacila glavu i
posegnula u usta surlom.
August je odmarirao. Okrenuo sam se prema Rosie. Gleda me
pogledom neizmjerne tuge na licu. ute oi pune su joj suza.
***
Trebao sam znati da e ii od hotela do hotela. Ali nisam razmiljao,
i tako se ona sada nalazi u drugom hotelu na koji smo naili. Nije ju bilo
teko pronai.
Znao sam da me on promatra, pa sam ekao pravi trenutak. Prvom
prilikom iskrao sam se iz cirkusa i pourio prema hotelu. Jednu minutu
sam ekao iza ugla, promatrao i pokuao se uvjeriti da me nitko ne prati.
Kad sam povratio dah, skinuo sam eir, obrisao elo i uao u zgradu.
Recepcionar je podigao glavu. Nov je. Pogled mu je postao staklen.
244

"to vi elite?" upita on, kao da me je ve prije vidio, kao da mu se

svakodnevno na vratima pojavljuju izudarane trule rajice.
"Doao sam gospoici L'Arche", rekoh, prisjetivi se da se Marlena
prijavila pod djevojakim imenom. "Marleni L'Arche."
"Ovdje nema nikoga s tim imenom", ree on.
"Da, naravno da ima", rekoh. "Bio sam s njom jutros kad je uzela
sobu."
"ao mi je, ali niste u pravu."
Gledam ga trenutak, a onda pojurim uza stube.
"Hej, prijatelju! Vrati se ovamo!"
Grabim stubama, po dvije odjedanput.
"Ako se popne tim stubama, zvat u policiju!" vie on.
"Samo daj!"
"Zovem ih! Zovem ih ovog trenutka!"
"Dobro!"
Pokucao sam na vrata svojim najmanje ozlijeenim prstom.
"Marlena?"
Sekundu kasnije, recepcionar me zgrabio i okrenuo od vrata,
gurnuvi me uza zid. Uhvatio me za revere i unio mi se licem u lice.
"Rekao sam ti ve, nije ovdje."
"U redu je, Alberte. On mi je prijatelj." Marlena se pojavila iza nas u
hodniku.
On se ukoio i nastavio dahtati vruim dahom u mene. Oi su mu se
rairile od zbunjenosti.
"to?" upita on.
"Albert?" upitah, podjednako zbunjen. "Albert?"
"Ali to je s onim ranije?" promuca Albert.
"To nije isti ovjek. Ovo je onaj drugi."
"August je bio tu?" upitah, konano shvaajui. "Jesi li dobro?"
Albert naglo okrene glavu prema njoj, pa opet prema meni.
"Ovo mi je prijatelj. Ovo je mukarac koji se potukao s njim", objasni
Marlena.
Albert me pustio. Napravio je nespretan pokuaj da mi poravna
sako, a onda mi je pruio ruku.
"Oprosti, prijatelju. Izgleda vrlo slino onom drugom tipu."
"Ah, u redu je", rekoh, prihvativi njegovu ruku. Stisnuo mi je prste,
a ja sam se trznuo.
"Doi e po tebe", rekoh Marleni. "Moramo te preseliti."
245

"Ne budi glup", ree Marlena.

"Ve je bio tu", ree Albert. "Rekao sam mu da nije ovdje i ini se da
je popuio. Zato sam se iznenadio kad si se ti - hm - on, ponovno pojavio."
Iz prizemlja se zaulo zvonce na ulaznim vratima. Albert i ja smo se
pogledali. Otpratio sam Marlenu u sobu, a on je pourio dolje.
"Mogu li vam pomoi?" uo sam ga kako pita, dok sam zatvarao
vrata. Po tonu njegova glasa znao sam da se ne radi o Augustu.
Naslonio sam se na vrata i duboko odahnuo s olakanjem.
"Zaista u se bolje osjeati ako mi dopusti da ti naem sobu malo
dalje od cirkusa."
"Ne. elim ostati ovdje."
"Ali zato?"
"Ve je bio tu i misli da sam negdje drugdje. Osim toga, ne mogu ga
zauvijek izbjegavati. Moram se sutra vratiti u vlak."
Na to nisam ni pomislio.
Pola je na drugi kraj sobe i rukom prela preko povrine stolia
pokraj kojeg je prolazila. Zatim se spustila u naslonja i oslonila glavu na
naslon.
"Pokuao mi se ispriati", rekoh.
"Jesi li prihvatio ispriku?"
"Naravno da nisam", rekoh uvrijeeno.
Slegnula je ramenima.
"Bilo bi ti lake da jesi. Ako je ne prihvati, vjerojatno e dobiti
otkaz."
"Marlena, ali on te udario."
Zaklopila je oi.
"Moj Boe - zar je uvijek bilo tako?"
"Da. Dodue, prije me nikad nije udario. Ali te promjene
raspoloenja? Da. Nikad nisam znala to u zatei kad se probudim."
"Ujak Al kae da je on paranoini shizofrenik."
Spustila je glavu.
"Kako si to trpjela?"
"Nisam imala izbora. Udala sam se za njega prije nego to sam to
shvatila. Vidio si. Kad je sretan, najarmantnije je stvorenje na svijetu.
Ali kad ga neto pokrene..." Uzdahnula je, a onda je toliko dugo utjela
da sam se pitao hoe li uope nastaviti. Kad je progovorila, glas joj je
podrhtavao. "Bili smo u braku tek tri tjedna kad se to prvi put dogodilo i
smrtno sam se prestraila. Tako je jako premlatio jednog radnika iz
246

menaerije da je ovjek izgubio oko. Vidjela sam kad je to uinio. Nazvala

sam roditelje i pitala mogu li se vratiti kui, ali nisu htjeli ni razgovarati
sa mnom. Ve je bilo dovoljno to sam se udala za idova, a sad sam jo
eljela rastavu! Otac je prisilio majku da mi kae kako sam za njega
umrla onoga dana kad sam pobjegla."
Preao sam preko sobe i kleknuo pokraj nje. Podigao sam ruku da je
pogladim po kosi, ali nakon nekoliko sekundi sam je spustio na naslon za
ruke.
"Tri tjedna poslije, jedan drugi radnik iz menaerije izgubio je ruku
dok je pomagao Augustu da nahrani make. Umro je od gubitka krvi,
prije nego to je itko uspio saznati pojedinosti. Kasnije u toj sezoni,
otkrila sam da je August imao sve te konje za nastup koje mi je mogao
prepustiti samo zato to je prethodna trenerica skoila s jureeg vlaka
nakon to je jednu no provela s Augustom u njegovu vagonu. Bilo je i
drugih incidenata, iako je ovo prvi put da se okomio na mene." Klonula je
naprijed. Trenutak poslije poela su joj se tresti ramena.
"Oh, hej", rekoh bespomono. "Hej, nemoj. Smiri se. Marlena,
pogledaj me. Molim te."
Uspravnije je sjela i obrisala lice. Zagledala mi se u oi.
"Hoe li ostati sa mnom, Jacobe?" pita me.
"Marlena..."
"." Pomaknula se prema rubu sjedala i prstom mi dotaknula
usne. Zatim je kliznula na pod. Klei ispred mene, udaljena tek nekoliko
centimetara, a prst joj drhti na mojim usnama.
"Molim te", ree ona. "Trebam te." Nakon kratke stanke, prstom mi
prati oblik lica - nesigurno, njeno, jedva me dotie. Zadrao sam dah i
sklopio oi.
"Marlena..."
"Nita ne govori", ree ona tiho. Prsti joj trepere oko mojega uha i
dolje niz stranji dio vrata. Zadrhtao sam. Svaka dlaica na tijelu mi se
nakostrijeila.
Kad mi je zavukla ruku u koulju, otvorio sam oi. Polako i
metodino otkopava mi puceta. Gledam je i znam da bih je trebao
zaustaviti. Ali ne mogu. Bespomoan sam.
Kad mi je otkopala koulju, izvukla ju je iz hlaa i pogledala me u
oi. Nagnula se naprijed i okrznula svojim usnama moje - tako njeno da
to ak i nije bio poljubac, tek kontakt. Zastala je samo sekundu,
zadravajui usne tako blizu da na licu osjeam njezin dah. Zatim se jo
247

vie nagnula i poljubila me njenim poljupcem, nesigurnim ali dugim.

Sljedei poljubac je snaniji, idui jo jai i, prije nego to sam se snaao,
uzvraam joj poljupce, obuhvativi joj lice objema rukama, dok ona
prstima prelazi preko mojih grudi i nie niz tijelo. Kad je stigla do hlaa,
ostao sam bez daha. Usporila je i prati obris moje erekcije.
Zastala je. U glavi mi se vrti, koljena mi klecaju. I dalje me gleda u
oi, uzima za ruke i prinosi ih svojim usnama. Utisnula mi je poljubac u
svaki dlan, a onda ih pritisnula na svoje grudi.
"Dodirni me, Jacobe."
Sudbina mi je zapeaena, gotov sam.
Grudi su joj male i okrugle, poput limuna. Skupio sam ih u aku,
palcem prelazim preko njih i osjeam kako se bradavice skupljaju ispod
pamune haljine. Snano pritiem svoje ranjave usne na njezine,
rukama joj prelazim preko rebara, struka, bokova, bedara...
Kad mi je otkopala hlae i uzela me u ruke, odmaknuo sam se.
"Molim te", prodahtao sam napuklim glasom. "Molim te, dopusti mi
da budem u tebi."
Nekako smo uspjeli doi do kreveta. Kad sam napokon potonuo u
nju, glasno sam uzviknuo.
Poslije sam se privio uz nju kao lica uz licu. Leimo u tiini sve
dok nije pao mrak, a onda, s prekidima, ona poinje govoriti. Kliznula je
stopalima izmeu mojih glenjeva, igra se vrcima mojih prstiju i nije
trebalo dugo, a provalile su i rijei. Govori, ne ekajui da joj odgovorim,
ne daje mi ni priliku, pa je samo drim u zagrljaju i milujem joj kosu.
Pria mi o boli, tuzi, uasu proteklih etiri godine; o tome kako se trudila
nositi se s ulogom supruge mukarca koji je tako nasilan i nepredvidiv da
joj se od njegova dodira jeila koa, a donedavno je mislila da je konano
uspjela to svladati. I onda, najzad, o tome kako ju je moj dolazak natjerao
da shvati kako se uope nije naviknula nositi s tom ulogom.
Kad je na kraju zautjela, nastavio sam je milovati i njeno prelaziti
rukom preko kose, ramena, nadlaktica, bokova. Onda sam ja poeo
priati. Govorim joj o svom djetinjstvu i majinim roiima s
marmeladom od marelica. Priam joj o tome kako sam kao tinejder
odlazio s ocem na teren i kako sam bio ponosan kad su me primili na
Cornell. Priam joj o Cornellu i Catherine, i kako sam mislio da sam
zaljubljen. Priam joj o starom gospodinu McPhersonu zbog kojeg su mi
roditelji sletjeli s mosta, o tome kako je banka preuzela nau kuu i kako
sam se slomio i pobjegao iz dvorane za polaganje ispita, kad mi se inilo
248

da nijedna glava vie nema lica.

Ujutro smo ponovno vodili ljubav. Ovaj put me uzela za ruku i vodila
mi prste, pomiui ih uz svoje tijelo. Isprva nisam razumio, ali kad je
zadrhtala i pribliavala se na moj dodir, shvatio sam to mi pokazuje i
poelio sam vikati od radosti zbog te spoznaje.
Poslije je leala priljubljena uz mene, a njezina me kosa kakljala po
licu. Lagano je milujem i pohranjujem u pamenje njezino tijelo. elim da
se rastopi u meni, poput maslaca na tostu. elim je apsorbirati i hodati
ostatak ivota s njom u svojoj koi.
elim.
Nepomino leim, uivam u osjeaju njezina tijela pokraj mojeg.
Bojim se disati da ne rasprim tu aroliju.

249

21
Marlena se iznenada pomaknula. Zatim je naglo sjela i dohvatila
moj sat s nonog ormaria.
"Oh, Isuse", ree, ispustivi sat i naglo zamahnuvi nogama prema
rubu kreveta.
"to? to je?" pitam.
"Ve je podne. Moram se vratiti", ree ona.
Jurnula je u kupaonicu i zatvorila vrata. Trenutak poslije uje se
toaletni kotli i voda koja tee. Zatim je izletjela van, juri naokolo i
sakuplja odjeu s poda.
"Marlena, ekaj", kaem, ustajui.
"Ne mogu. Moram na predstavu", ree ona, borei se sa svojim
arapama.
Priao sam joj s lea i poloio ruke na ramena.
"Marlena, molim te."
Zaustavila se i polako se okrenula licem prema meni. Gleda najprije
u moja prsa, a onda u pod. Gledam dolje prema njoj, odjednom
nesposoban da progovorim.
"Prole si noi rekla 'Trebam te'. Nijednom nisi izgovorila rije
'ljubav', tako da znam samo kako se ja osjeam." S mukom sam progutao
i mirkam prema razdjeljku u njezinoj kosi. "Volim te, Marlena. Volim te
cijelim srcem i duom i elim biti s tobom."
Ona i dalje gleda u pod.
"Marlena?"
Podigla je glavu. U oima su joj suze.
"I ja tebe volim", proape. "Mislim da sam te zavoljela onog
trenutka kad sam te ugledala. Ali zar ne razumije? Udana sam za
Augusta."
"To moemo rijeiti."
"Ali..."
"Nikakav ali. elim biti s tobom. Ako je to ono to i ti eli, nai emo
neki nain."
Nastala je duga tiina.
"Nita u ivotu ne elim vie od toga", ree ona napokon.
Uzeo sam njezino lice meu dlanove i poljubio je.
250

"Morat emo napustiti cirkus", rekoh, briui joj suze palcima.

Ona kima glavom i mrca.
"Ali ne prije nego to stignemo u Providence."
"Zato tamo?"
"Zato to emo se tamo nai s Camelovim sinom. Odvest e ga kui."
"Zar se ne moe Walter dotad brinuti za njega?"
Zaklopio sam oi i naslonio elo na njezino.
"Stvar je malo kompliciranija."
"Kako?"
"Ujak Al me juer pozvao k sebi. Htio je da te nagovorim da se vrati
Augustu. Prijetio mi je."
"Pa, naravno da je prijetio. To je Ujak Al."
"Ne, hou rei da je prijetio kako e Waltera i Camela izbaciti iz
jureeg vlaka."
"Oh, to su samo prazne rijei", ree ona. "Ne obraaj panju na to.
On nikad ne bi nikoga izbacio iz vlaka."
"Tko to kae? August? Ujak Al?"
Iznenaeno me pogledala.
"Sjea se kad su nam u Davenportu doli ljudi iz eljeznike
uprave?" upitah. "est mukaraca iz Leteeg odreda je nestalo no prije
toga."
Namrtila se.
"Mislila sam da su doli zato to je netko Ujaku Alu pokuavao
stvoriti neprilike."
"Ne, doli su zato to je estero ljudi izbaeno iz vlaka. Camel je
trebao biti meu njima."
Ona me trenutak gleda, a zatim prekrije lice rukama.
"Dragi Boe. Dragi Boe. Bila sam tako glupa."
"Ne glupa. Nisi uope glupa. Teko je zamisliti takvo zlo", rekoh,
obavijajui ruke oko nje.
Pritisnula je lice na moje grudi.
"Oh, Jacobe - to emo uiniti?"
"Ne znam", rekoh, gladei je po kosi. "Neto emo smisliti, ali
moramo biti vrlo, vrlo oprezni."
Odvojeno smo se vratili u cirkus. Nosio sam joj koveg do zadnje
ulice prije cirkusa, a zatim sam je gledao kako prelazi preko terena i
nestaje u svojem atoru za presvlaenje. Jo sam se nekoliko minuta
motao uokolo za svaki sluaj, ako bi se pokazalo da ju je August ekao
251

unutra. Kad nije bilo nikakvih znakova nevolje, vratio sam se u vagon za
konje.
"Znai, maak lutalica se vratio", ree Walter. Gura kovege uza zid i
zaklanja Camela od pogleda. Starac lei zaklopljenih oiju i hre
otvorenih usta. Walter mu je sigurno netom prije dao da popije malo
alkohola.
"Vie to ne mora raditi", rekoh.
Walter se uspravio.
"to?"
"Ne mora vie skrivati Camela."
Zuri u mene.
"Prokletstvo, o emu govori?"
Sjeo sam na svoj krevet na podu. Queenie mi je prila i mae repom.
Poeao sam je po glavi. Njuka me po cijelom tijelu.
"Jacobe, to se dogaa?"
Kad sam mu ispriao, izraz lica mu se promijenio od iznenaenog, do
uasnutog, pa do nevjerice.
"Ti, kopile", kae na kraju.
"Waltere, molim te..."
"Znai, iskrcat e se nakon Providencea. Vrlo velikoduno od tebe
to e i toliko ekati."
"To je zbog Cam..."
"Znam da je zbog Camela", povie on. Zatim se akom udario po
prsima. "A to je sa mnom?"
Usta su mi se otvorila, ali nikakav glas nije izaao.
"Da. To sam i mislio", ree on. Glas mu je proet sarkazmom.
"Poi s nama", rekoh naglo.
"O, da, to bi bilo zgodno. Samo nas troje. A uostalom, kamo emo
poi?"
"Pogledat emo u Billboard i vidjeti to se nudi."
"Nita se ne nudi. Cirkusi se zatvaraju po cijeloj prokletoj dravi.
Ljudi gladuju. Gladuju! U Sjedinjenim Amerikim Dravama!"
"Pronai emo neto drugo."
"Hoemo, vraga", ree on, odmahujui glavom. "Prokletstvo, Jacobe.
Nadam se da je ona toga vrijedna, to je sve to mogu rei."
Poao sam prema menaeriji, cijelo vrijeme motrei neu li negdje
ugledati Augusta. Tamo ga nije bilo, ali napetost meu radnicima u
menaeriji je opipljiva.
252

***
Usred poslijepodneva, pozvan sam da doem u kola Ujaka Ala.
"Sjedni", ree Ujak Al kad sam uao. Rukom mi je pokazao stolac
nasuprot sebi.
Sjeo sam. On se naslonio na naslon i poeo uvijati vrh brka. Oi su
mu se suzile.
"Ima li mi to javiti o kakvom napretku?" upita me.
"Ne jo", rekoh. "Ali mislim da e se ona urazumiti."
Oi su mu se rairile. Prsti su prestali uvijati brk.
"Misli?"
"Naravno, ne odmah. Jo je ljuta."
"Da, da, naravno", ree on, naginjui se naprijed. "Ali ti stvarno
misli...?" Ostavio je pitanje da visi u zraku. Oi mu se cakle od nade.
Duboko sam uzdahnuo, naslonio se na naslon stolice i prekriio
noge.
"Kad je tako sueno da dvoje ljudi budu skupa, onda e i biti. To je
sudbina."
Gleda me u oi dok mu se lice razvlai u smijeak. Dignuo je ruku i
pucnuo prstima.
"Konjak za Jacoba", zapovjedio je. "I jedan za mene."
Minutu poslije svaki od nas dri u ruci veliku au konjaka.
"Dakle, reci mi, to misli koliko dugo...?" pita on, mijeajui zrak
pokraj svoje glave.
"Mislim da ona eli istjerati svoje naistac."
"Da, da, svakako", ree on. Nagnuo se naprijed, a oi mu sjaje. "Da.
Potpuno razumijem."
"Takoer, vano je da osjeti kako smo na njezinoj strani, ne na
njegovoj. Znate kakve su ene. Ako pomisli da na bilo koji nain ne
suosjeamo s njom, to e samo pogorati stvar."
"Naravno", ree on, kimajui i odmahujui glavom istovremeno, tako
da mu gotovo kruno poskakuje. "Apsolutno. A to savjetuje da uinimo
po tom pitanju?"
"Pa, naravno, August bi se trebao drati podalje. To e joj dati prilike
da ga se zaeli. Moda e ak i njemu dobro doi da se pretvara kako ni
on nije vie zainteresiran za nju. ene su udne u tome. Takoer, ona ne
smije pomisliti da ih silom elimo pomiriti. Od kljune je vanosti da ona
misli kako je sve njezina ideja."
"Mmm, da", ree on, zamiljeno kimajui. "Dobro zamiljeno. A to
253

misli, kako dugo...?"

"Rekao bih, ne vie od par..."
Prestao je kimati glavom. Razrogaio je oi.
"Tako dugo?"
"Mogu pokuati ubrzati stvar, ali postoji rizik da nam se sve obije o
glavu. Znate kakve su ene." Slegnuo sam ramenima. "Moda potraje dva
tjedna, a moda bude sutra. Ali ako ona osjeti pritisak, ustrajat e pri
svome samo da nam pokae kako je bila u pravu."
"Da, upravo tako", ree Ujak Al i prinese prst ustima. Prouava me
jedno vrijeme, a meni se inilo vrlo dugo. "Dakle, reci mi," kae on, "to te
nagnalo da se predomisli od juer?"
Dignuo sam au i zavrtio konjak u njoj, gledajui u toku gdje se
nogica spajala sa dnom ae.
"Recimo samo da mi je odjedanput postalo vrlo jasno kako stoje
stvari." Oi su mu se suzile. "Za Augusta i Marlenu", rekoh i gurnuh au
u zrak. Konjak se uzvitlao uz stijenke.
On je polako dignuo au.
Ispio sam ostatak konjaka i osmjehnuo se.
Spustio je au a da nije popio ni gutljaj. Nagnuo sam glavu i
nastavio se smijeiti. Neka me prouava. Samo naprijed. Danas sam
nepobjediv.
Poeo je kimati glavom, u znak zadovoljstva. Otpio je gutljaj.
"Da. Dobro. Moram priznati da juer ba nisam bio siguran u tebe.
Drago mi je da si se opametio. Nee ti biti ao, Jacobe. Tako je najbolje za
sve. A naroito za tebe", ree on, pokazujui na mene aom. Nagnuo ju je
i ispio do kraja. "Ja se brinem za one koji se brinu za mene." Cmoknuo je
usnama, zagledao se u mene i dodao: "Takoer se pobrinem i za one
druge."
Te je veeri Marlena prikrila modricu na oku debelom minkom i
izvela svoju toku s konjima. Ali Augustovo lice nije bilo tako lako srediti
pa se zato toka sa slonom nee izvoditi sve dok ne bude opet izgledao
kao ljudsko bie. Graani - koji ve dva tjedna gledaju postere na kojima
Rosie balansira na lopti - krajnje su nezadovoljni kad predstava zavri i
kad shvate da se slonica, koja u menaeriji radosno prihvaa slatkie,
kokice i kikiriki, nee pojaviti u velikom atoru. Nekolicina mukaraca
eli natrag svoj novac, ali brzo ih odvode u stranu gdje ih zakrpe
pokuavaju odobrovoljiti, prije nego to se njihovo nezadovoljstvo proiri.
Nekoliko dana poslije opet se pojavio ukrasni rubac sa ljokicama 254

paljivo zakrpan ruiastim koncem - i Rosie izgleda vrlo glamurozno

dok armira svjetinu u menaeriji. Ali jo ne izvodi svoju toku i ljudi se
ale nakon predstave.
***
ivot se nastavlja s krhkom normalnou. Ujutro obavljam svoje
uobiajene dunosti i povlaim se straga kad ulaze posjetitelji. Ujak Al
smatra da izudarane trule rajice nisu dobri veleposlanici za cirkus i ne
mogu rei da mu zamjeram. Rane su mi izgledale znatno gore prije nego
to se sve poelo popravljati, a kad su otekline splasnule, bilo je jasno da
e mi nos cijeloga ivota ostati iskrivljen.
Osim za vrijeme obroka, Augusta uope ne viamo. Ujak Al ga je
premjestio za Earlov stol, ali kad je postalo jasno da e cijelo vrijeme
samo sjediti, duriti se i gledati Marlenu, Ujak Al mu je zapovjedio da
jede s njim u vagon-restoranu. I tako se dogodilo da smo tri puta na dan
Marlena i ja sjedili jedno nasuprot drugome, neobino sami usred
najprometnijeg javnog mjesta.
Ujak Al se nastoji pridravati svoje uloge u nagodbi i tu mu odajem
priznanje. Ali August je preduboko zaglibio da bi ga se moglo nadzirati.
Dan nakon to je protjeran iz kuhinje, Marlena se okrenula i vidjela ga
kako nestaje ispod atorskog krila. Sat kasnije obratio joj se u prolazu
prema velikom atoru, pao je na koljena i obgrlio je rukama oko nogu.
Dok se pokuavala osloboditi, sruio ju je na travu i pritisnuo na tlo,
nastojei joj silom staviti prsten na ruku, dok je naizmjenino mrmljao,
preklinjui je i prijetei joj.
Walter je dotrao po mene u menaeriju, ali kad smo stigli u prolaz
Earl je ve odvukao Augusta. Krenuo sam bijesan prema kolima Ujaka
Ala.
Kad sam mu rekao da nas je Augustov ispad vratio na poetnu
toku, ispuhao je svoje nezadovoljstvo tako to je ukrasnu bocu s viskijem
bacio u zid.
August je potpuno nestao na tri dana, a Ujak Al je ponovno poeo
mlatiti ljude tapom po glavi.
August nije jedini kojega opsjedaju misli o Marleni. Leim nou na
konjskoj deki i toliko je elim da me sve boli. Jedan dio mene eli da mi
doe - ali ne zaista, jer bi bilo preopasno. No ni ja ne mogu k njoj, jer u
djevojakom vagonu dijeli krevet s jednom od djevojaka koje sudjeluju u
zajednikim koreografijama.
Uspjeli smo u est dana dvaput voditi ljubav - skrivajui se iza
255

zidova atora, mahnito se dodirujui i nateui odjeu jer je nismo imali

vremena skidati. Nakon tih susreta osjeao sam se iscrpljeno i
napunjenih baterija, oajno i zadovoljeno. Inae se viamo samo u
kuhinji, gdje se ponaamo s ukoenom formalnou. Toliko smo oprezni u
odravanju vanjskog privida da, iako nitko ne moe uti to govorimo,
razgovaramo kao da i drugi sjede za naim stolom. Pa svejedno, pitam se
nije li na odnos svima oit. ini mi se da veze izmeu nas dvoje moraju
svima biti vidljive.
U noi nakon naeg treeg iznenadnog i neobuzdanog susreta, dok
jo osjeam njezin okus na svojim usnama, usnio sam ivopisan san. Vlak
se zaustavio u umi, ali nisam mogao razabrati zbog kojeg razloga, jer je
bila mrkla no i nitko se nije micao. Izvana se ulo prigueno lajanje,
uporno i tuno. Izaao sam iz vagona i slijedio zvuk do ruba visoke
strmine. U podnoju je bila Queenie i borila se s jazavcem koji joj se
uhvatio za nogu. Pozvao sam je i mahnito pogledom pretraivao strminu
da naem put prema dolje. Uhvatio sam se za neku granu i vrsto se
drao pokuavajui se spustiti, ali noge su mi klizile u blatu i na kraju
sam se ponovno pokuao izvui na vrh.
Queenie se u meuvremenu oslobodila i uspjela se popeti uzbrdo.
Podigao sam je s tla i provjerio nije li ozlijeena. Nevjerojatno, ali bila je
dobro. Stavio sam je pod ruku i okrenuo se da poem prema vagonu. Ali
na ulazu se isprijeio aligator dug dva i pol metra. Krenuo sam prema
susjednom vagonu, ali i tamo se pojavio aligator, gegajui se uz vlak, sa
svojom tupom njukom punom zubi i kao da se cerekao. U panici sam se
okrenuo. Iz drugog smjera pribliavao mi se drugi veliki aligator.
Iza nas se zaula neka buka, utalo je lie i pucketale su granice.
Brzo sam se okrenuo i vidio da se jazavac popeo uz strminu i razmnoio.
Iza nas je bilo more jazavaca. Ispred nas deseci aligatora.
Probudio sam se u hladnom znoju.
Situacija je potpuno neizdriva, i ja sam to znao.
***
U Poughkeepsieju smo doivjeli raciju i makar jedanput su
drutvene razlike premoene: radnici, artisti i efovi, svi podjednako
plau i mrcaju dok naoruani mukarci ozbiljna lica izlijevaju na tlo sav
onaj viski, sve vino, pa onaj li ni kanadski viski, pivo, din, pa ak i
domai viski. Dok to promatramo, alkohol vijuga izmeu ljunka i pjeni
se, nestajui u zemlji koja ga ne zavreuje.
A onda su nas protjerali iz grada.
256

U Hartfordu se aica posjetitelja ozbiljno pobunila zbog toga to

Rosie nije nastupala i zbog plakata koji je najavljivao stalnu prisutnost
Ljupke Lucinde, iako nesretnice ve odavno nema. Zakrpe nisu bili
dovoljno brzi, i prije nego to smo se snali, nezadovoljni mukarci
okupili su se oko kola za prodaju karata i traili povrat novca. Dok se
policija pribliavala s jedne strane a graani s druge, Ujak Al je bio
prisiljen vratiti cjelodnevnu zaradu.
A onda su nas protjerali iz grada.
Idui je dan bio dan isplate i zaposlenici Cirkusa brae Benzini najspektakularnije predstave na Zemlji stali su u red ispred crvenih kola
za prodaju karata. Radnici su loe raspoloeni - znaju odakle vjetar pue.
Prvi koji se pribliava vagonu je obian radnik, a kad odlazi praznih
ruku, red je zazujao od bijesnih psovki. Ostali radnici ljutito izlaze iz
reda, pljuju i psuju, ostavljajui iza sebe samo artiste i efove. Nekoliko
minuta poslije, red je jo jedanput bijesno zazujao, ovaj put od
iznenaenja. Prvi put u povijesti ovog cirkusa nema novca ni za izvoae.
Samo su efovi dobili plau.
Walter je izvan sebe od bijesa.
"Jebote, to je ovo?" galami on, dok se penje u vagon za konje. Bacio
je eir u kut i strovalio se na krevet na podu.
Camel jeca na poljskom krevetu. Otkad smo doivjeli raciju, on
provodi vrijeme tako to bulji u zid ili plae. Jedino govori kad ga
pokuavamo nahraniti ili oprati, a ak i tada nas preklinje da ga ne
izruimo sinu. Walter i ja mu naizmjenino mrmljamo umirujue rijei o
obitelji i pratanju, ali obojica imamo zle slutnje. to god da je bio u
trenutku kad je napustio obitelj, sad je u neusporedivo gorem stanju,
bolestan, bez nade u oporavak i vjerojatno neprepoznatljiv. A ako ba
nisu spremni na pratanje, kako e mu biti ovako bespomonom u
njihovim rukama?
"Smiri se, Waltere", kaem. Sjedim na svojoj konjskoj deki u kulu i
rukama tjeram muhe koje me mue cijelo jutro, oblijeui od jedne kraste
do druge.
"Neu, neu se, jebote, smiriti. Ja sam artist! Artist! Artiste treba
platiti!" Walter vie i udara se u prsa. Izuo je jednu cipelu i bacio je u zid.
Gleda za njom trenutak, zatim izuva drugu i baca je u kut. Pala je na
njegov eir. Walter die aku i udara u deku ispod sebe, a Queenie se
urno sakriva iza niza kovega koji su prije skrivali Camela.
"Nemamo jo dugo", kaem. "Izdri jo samo nekoliko dana."
257

"Da? A zato?"
"Zato to e onda netko doi po Camela" - s poljskog kreveta se
zauje gorko jecanje - "a onda se kupimo odavde."
"Da?" pita Walter. "A to emo, dovraga, tada uiniti? Jesi li to ve
smislio?"
Izdrao sam njegov pogled nekoliko sekundi. Zatim sam okrenuo
glavu.
"Da. Tako sam i mislio. Zato mi je potrebna plaa. Zavrit emo kao
jebene protuhe", kae on.
"Ne, neemo", rekoh neuvjerljivo.
"Bolje ti je da neto smisli, Jacobe. Ti si taj koji nas je uvalio u ovu
kau. Ti i tvoja djevojka moda i moete postati lutalice, ali ja ne mogu.
Moda je to za vas sve igra i zabava..."
"Nije igra ni zabava!"
"... ali ovdje je u pitanju moj ivot. Ti bar ima mogunost ubaciti se
u neki vlak i putovati. Ja nemam."
Zautio je. Zurim u njegove kratke, zdepaste udove.
Kratko je i gorko kimnuo glavom.
"Da. Tako je. I kao to rekoh ranije, nisam ba stvoren ni za rad na
farmi."
Misli mi vriju dok ekam u redu u kuhinji. Walter ima apsolutno
pravo - ja sam nas uvalio u nepriliku i moram nas izvui. Proklet bio, ako
znam kako. Nijedno od nas nema dom u koji bismo se vratili.
Zanemarimo to to Walter ne moe uskakati u vlakove - pakao e se
zalediti prije nego to dopustim da Marlena provede makar i jednu no u
logoru za skitnice. Toliko sam zaokupljen mislima da sam se ve naao
pred stolom, prije nego to sam podigao pogled. Marlena ve sjedi tamo.
"Zdravo", rekoh, sjedajui na svoje mjesto.
"Zdravo", ree ona nakon kratke stanke i odmah sam znao da neto
nije u redu.
"to je? to se dogodilo?"
"Nita."
"Jesi li dobro? Je li te ozlijedio?"
"Nije. Dobro sam", proape ona, gledajui u svoj tanjur.
"Ne, nisi. to je? to ti je uinio?" pitam. Ljudi oko nas poinju nas
gledati.
"Nita", prosike ona. "Govori tie."
Uspravio sam se i, uz veliki napor da se suzdrim, rairio ubrus
258

preko krila. Uzeo sam u ruke pribor za jelo i paljivo razrezao svinjski
odrezak.
"Marlena, molim te, razgovaraj sa mnom", rekoh tiho. Koncentrirao
sam se da mi na licu bude izraz kakav bih imao da razgovaramo o
vremenu. Ljudi oko nas opet se polako okreu svojim tanjurima.
"Kasnim", ree ona.
"Molim?"
"Kasnim."
"Na to?"
Podigla je glavu i pocrvenjela kao rak.
"Mislim da u dobiti dijete."
Kad je Earl doao po mene, nisam se ak ni iznenadio. Bio je
jednostavno takav dan.
Ujak Al je sjedio u svojem naslonjau, a lice mu je bilo zategnuto i
kiselo. Danas nije bilo konjaka. Grize kraj cigare i uzastopce ubada
vrkom tapa u sag.
"Jacobe, prola su gotovo tri tjedna."
"Znam", rekoh, glas mi treperi. Jo uvijek razmiljam o onome to mi
je Marlena rekla.
"Razoarao sam se u tebi. Mislio sam da smo se dogovorili."
"Jesmo. Dogovor vrijedi." Prebacujem teinu s jedne noge na drugu.
"Gledajte, inim najbolje to mogu, ali August mi ne pomae. Ve bi mu
se odavno vratila, samo da je makar malo ostavi na miru."
"Uinio sam to sam mogao", ree Ujak Al. Izvadio je cigaru iz usta,
pogledao je, a onda s jezika maknuo mrvicu duhana. Bacio ju je potezom
prsta prema zidu, gdje se zalijepila.
"Pa, to nije dovoljno", rekoh. "On je stalno slijedi. Vie na nju. Plae
pred njezinim prozorom. Ona ga se plai. To to ga Earl cijelo vrijeme
slijedi i odvlai kad god pobjesni, nije dovoljno. Biste li mu se vi vratili da
ste na njezinu mjestu?"
Ujak Al me gleda. Odjednom sam shvatio da viem.
"Oprostite", rekoh. "Pokuat u je nagovoriti. Kunem se, samo kad
biste ga mogli natjerati da je ostavi na miru jo nekoliko dana..."
"Ne", ree on tiho. "Sad emo to obaviti na moj nain."
"to?"
"Rekao sam da emo to obaviti na moj nain. Moe ii." Vrkom
prstiju mahnuo je prema vratima. "Idi."
Gledam ga i glupo mirkam.
259

"to hoete rei time, na va nain?"

Sljedee to znam, Earlove su me ruke obujmile kao eljezni obru.
Dignuo me sa stolca i odnio do vrata.
"to hoete rei, Al?" viem preko Earlova ramena. "Hou znati to
namjeravate! to ete uiniti?"
Earl je prema meni bitno njeniji nakon to je zatvorio vrata. Kad
me konano spustio na ljunak, rukama mi je oetkao kaput.
"Oprosti, prijatelju", ree on. "Zaista sam se trudio."
"Earl!"
Zastao je i okrenuo se prema meni namrtena lica.
"to ima na umu?"
Gleda me, ali nita ne govori.
"Earl, molim te. Preklinjem te. to namjerava uiniti?"
"ao mi je, Jacobe", ree on. Ponovno se popeo u vlak.
***
etvrt do sedam, jo je petnaest minuta do poetka predstave.
Gomila posjetitelja muva se po menaeriji, gledaju ivotinje na putu
prema velikom atoru. Stojim pokraj Rosie, nadzirem je dok prihvaa
darove u obliku slatkia, vakae gume pa ak i limunade. Krajikom
oka vidim da mi se pribliava visok mukarac. To je Dijamantni Joe.
"Mora se maknuti odavde", ree on i zakorai preko ueta.
"Zato? to se dogaa?"
"Dolazi August. Slonica veeras nastupa."
"Kako? Misli s Marlenom?"
"Da. A on te ne eli vidjeti. U jednom je od onih raspoloenja. Hajde,
idi."
Pogledom prelijeem ator, traei Marlenu. Stoji ispred svojih konja
i ljubazno razgovara s peterolanom obitelji. Svako malo me pogledava, a
kad je spazila moj izraz lica, gleda me u pravilnim intervalima.
Pruio sam Dijamantnom Joeu tap sa srebrnim vrhom, koji ovih
dana slui kao kuka za slona, i prekoraio sam preko ueta. Vidim kako
mi se slijeva pribliava Augustov cilindar i zato skrenem nadesno, pokraj
poredanih zebara. Zaustavio sam se kod Marlene.
"Jesi li znala da veeras nastupa s Rosie?" pitam je.
"Ispriajte me", ree ona, osmjehujui se obitelji koja stoji pred njom.
Okrenula se i nagnula prema meni. "Da. Ujak Al me pozvao na razgovor.
Kae da je cirkus na rubu propasti."
"Ali moe li? Mislim, u tvojem... hm..."
260

"Dobro sam. Ne moram raditi nita naporno."

"to ako padne?"
"Neu pasti. Osim toga, nemam izbora. Ujak Al je takoer rekao oh, dovraga, evo Augusta. Najbolje je da ode."
"Ne elim."
"Bit e mi dobro. Nee uiniti nita dok su posjetitelji svuda naokolo.
Mora otii. Molim te."
Osvrnuo sam se preko ramena. August se pribliava i gleda ispod
sputenog lica kao bik koji se sprema napasti.
"Molim te", ree Marlena oajno.
Krenuo sam kroz veliki ator i pratio stazu hipodroma sve do
stranjeg izlaza. Zastao sam, a onda se uvukao ispod sjedala.
Promatram sveanu pozdravnu paradu izmeu mukih nogu u
radnikim izmama. Otprilike na pola parade, shvaam da nisam sam.
Jedan prilino star radnik takoer gleda ispod tribina, ali okrenut je u
drugom smjeru. Gleda nekoj eni pod suknju.
"Hej!" viknuh. "Hej, prestani!"
Publika gromoglasno vie od uzbuenja dok velika siva masa prolazi
pokraj povienih loa. To je Rosie. Okrenuo sam se prema radniku. Stoji
na vrcima prstiju, rukama se dri za rub podne daske i viri nagore.
Oblizuje usne.
Ne mogu to vie podnijeti. Kriv sam za uasne, uasne stvari - stvari
koje e mi progoniti duu do samog pakla - ali pomisao da je neka
neduna ena oskvrnuta na taj nain, neto je to ne mogu trpjeti. I tako,
dok su Marlena i Rosie ulazile u sredinji ring, zgrabio sam ljakera za
jaknu i odvukao ga dalje od sjedala.
"Pusti me!" cvili on. "to te spopalo?"
vrsto ga drim, ali gledam prema sredinjem ringu.
Marlena spretno balansira na lopti, ali Rosie stoji potpuno
nepomino, sa sve etiri noge vrsto na zemlji. August mae rukama
gore-dolje. Zamahuje tapom. Prijeti joj akom. Usta mu se otvaraju i
zatvaraju. Rosie je priljubila ui uz glavu, a ja se naginjem naprijed da
bih bolje vidio. Nema nimalo sumnje da joj je izraz lica ratoboran.
O, zaboga, Rosie. Ne sad. Ne ini to sada.
"Au, pusti me!" vriti prljavi patuljak u mojim akama. "Pa nije ovo
predstava za nedjeljni vjeronauk. To je samo neduna zabava. Daj, pusti
me!"
Pogledam dolje prema njemu. Bori se da doe do zraka, dah mu je
261

smrdljiv, a donja eljust tu i tamo ispunjena dugim utim zubima. Zgadio

mi se i odgurnuo sam ga od sebe. Brzo je pogledao lijevo i desno, a kad je
shvatio da nitko iz gledalita nije nita primijetio, poravnao je revere
kaputa i s bijesom pravednika oteturao prema stranjem ulazu. Prije
nego to je izaao, dobacio mi je pogled pun mrnje. Ali njegove uske
oice naglo su skrenule s mene i pogled mu se zalijepio za neto iza.
Skoio je u stranu, a lice mu je bilo ukoeno od uasa.
Okrenuo sam se i ugledao Rosie koja je trala prema meni podignute
surle i otvorenih usta. Bacio sam se uza zid loe dok je prolazila, trubei i
diui piljevinu takvom snagom da su iza nje ostajali oblaci promjera
jednog metra. August je slijedi i mae tapom.
Publika je eksplodirala galamom, smijehom i poticanjem, mislei da
je sve to dio nastupa. Ujak Al stoji u sredini hipodroma kao omamljen.
Promatra na trenutak stranji ulaz atora otvorenih usta. Zatim se
prenuo i dao znak Lottie.
Ustao sam i poeo traiti Marlenu. Ona prolazi pokraj mene, kao
ruiasta omaglica.
"Marlena!"
U daljini August ve mlati Rosie. Ona rie i vriti, zabacuje glavu i
uzmie, ali on je poput stroja. Podie onaj prokleti tap i udara je onom
stranom gdje je kuka, iznova i iznova. Kad im se Marlena pribliila,
okrenuo se prema njoj. tap mu je pao na tlo. Zuri u nju goruim oima,
potpuno zaboravivi na Rosie.
Znam taj pogled.
Pojurio sam naprijed. Prije nego to sam napravio desetak koraka,
noge su mi poletjele u zrak, tlo mi je izmaklo ispod nogu a ja sam leao
licem prema zemlji s neijim koljenom na obrazu i jednom rukom
svijenom na leima.
"Dovraga, mii se s mene!" vritim i pokuavam se osloboditi. "Koji
te vrag spopao? Pusti me!"
"Zaepi", uje se Blackiejev glas iznad mene. "Ne ide ti nikamo."
August se nagnuo naprijed i uspravio, drei Marlenu preko ramena.
Ona ga udara akama po leima, mlatara nogama i vriti. Zamalo je
uspjela skliznuti s njegovih lea, ali ponovno ju je vre zgrabio i
odmarirao s njom.
"Marlena! Marlena!" viem i skupljam snagu.
Izvio sam se ispod Blackiejeva koljena i napola se pridigao prije nego
to me neto udarilo u glavu. Mozak i oi su mi poskoili u dupljama. Sve
262

mi se zacrnjelo pred oima, vidio sam sjajne iskrice i pomislio da sam i

ogluio. Trenutak poslije vratio mi se vid. Poeo sam razabirati lica i usta
koja su se micala, ali uo sam samo prodorno zujanje. Teturavo sam se
podigao na koljena, pokuavajui shvatiti tko sam, to sam i gdje sam, ali
tada se tlo poelo, vritei, uzdizati prema meni. Nemam snage da ga
zaustavim i pripremam se na udarac, ali na kraju to nije bilo potrebno,
jer me prije sraza obavila tama.

263

264

22
", ne mii se."
Ne miem se, iako mi glava poskakuje i trza se zbog kretanja vlaka.
Lokomotiva tugaljivo zvidi. Zvuk je udaljen i nekako prodire kroz
uporno zujanje u mojim uima. Cijelo mi je tijelo teko poput olova.
Neto hladno i mokro dotie mi elo. Otvorio sam oi i ugledao oblak
pominih boja i oblika. etiri zamagljene ruke prelaze mi preko lica, a
onda se spoje u jednu jedinu kratku zdepastu ruku. Zagrcnuo sam se kao
da u povraati, a usne su mi se nevoljko oblikovale u tunel. Okrenuo
sam glavu, ali nita nije izalo.
"Dri oi zatvorene", ree Walter. "Samo mirno lezi."
"Hrmf" mrmljam. Pustio sam glavu da mi padne postrance, a tako
mi je spao i oblog. Trenutak kasnije opet je na svojem mjestu.
"Dobio si dobar udarac. Drago mi je da te opet vidim."
"Je li se osvijestio?" pita Camel. "Hej, Jacobe, jesi li jo s nama?"
Osjeam kao da se diem iz dubokog rudnika i teko shvaam gdje
sam. ini mi se da sam na podu, na krevetu od smotanih pokrivaa. Vlak
je ve krenuo. Ali kako sam dospio ovamo i zato spavam?
Marlena!
Naglo sam otvorio oi. Pokuavam ustali.
"Nisam li ti rekao da mirno lei?" prekorava me Walter.
"Marlena! Gdje je Marlena!?" daem i padam na jastuk. Mozak mi
se prevre u glavi. Mislim da se otkvaio. Gore mi je dok su mi oi
otvorene, pa ih opet zatvaram. Kad nema vizualnih poticaja, tama je
prostranija od moje glave i ini mi se kao da mi se kranijalna upljina
preokrenula iznutra prema van.
Walter klei pokraj mene. Mie mi krpu s ela, uranja je u vodu i
cijedi. Voda kaplje natrag u zdjelu, proizvodei kristalno ist zvuk,
poznato milozvuno kapanje. Zujanje polako prestaje, a zamjenjuje ga
pulsiranje boli koja bubnja od uha do uha, cijelim stranjim dijelom
glave.
Walter mi ponovno sputa oblog na lice. Brie mi elo, obraze i
bradu, i ostavlja kou vlanom. Osvjeavajue peckanje me razbistruje,
pomae mi da se koncentriram na ono to je izvan moje glave.
"Gdje je ona? Je li je ozlijedio?"
265

"Ne znam."
Opet sam otvorio oi, a svijet oko mene silovito se nagnuo. S mukom
se pridiem na laktove, ali Walter me ovaj put ne gura da legnem.
Umjesto toga naginje se nada mnom i zagleda mi se u oi.
"Sranje. Zjenice su ti razliite veliine. Hoe li neto popiti?" pita
me.
"Uh... da", prodaem. Teko mi je pronai rijei. Znam to elim
izraziti, ali put od usta do mozga kao da mi je ispunjen vatom.
Walter je otiao na drugi kraj sobice i ulo se kako je ep boce pao na
pod. Vratio se s bocom koju mi pridrava uz usne.
"Naalost, ovo je najbolje to imam", ree on sa aljenjem.
"Prokleti policajci", guna Camel. "Jacobe, jesi li dobro?" Volio bih
odgovoriti, ali napor da ostanem uspravno zahtijeva svu moju
koncentraciju. "Walter, je li mu dobro?" pita Camel i ovaj put zvui puno
zabrinutije.
"Mislim da jest", ree Walter. Spustio je bocu na pod. "Hoe li
pokuati piti sjedeke? Ili da priekamo par minuta?"
"Moram nai Marlenu."
"Zaboravi to, Jacobe. Sad nita ne moe uiniti."
"Moram. to ako on...?" Glas mi je puknuo. Ne mogu ak ni zavriti
reenicu. Walter mi pomae da sjednem.
"Sad nita ne moe uiniti."
"Ne mogu to prihvatiti."
Walter se bijesno okrene.
"Za ime Boje, hoe li me bar jedanput posluati?"
Njegov me bijes uutkao. Namjestio sam koljena u pravi poloaj i
nagnuo se naprijed tako da sam glavu mogao osloniti na ruke. Teka mi
je, golema - gotovo kao i cijelo tijelo.
"Zaboravi na to to se nalazimo u vlaku koji je u pokretu i to to
ima potres mozga. U gabuli smo. U velikoj gabuli. A jedina stvar koju
sad moe uiniti je da sve pogora. Dovraga, da te nisu onesvijestili i
da nismo imali Camela ovdje, nikad se vie ne bih vratio na ovaj vlak."
Zurim izmeu svojih koljena na smotane pokrivae, pokuavam se
koncentrirati na najdeblji smotak materijala. Stvari mi se sad ine
postojanijim, ne miu se toliko. Sa svakom minutom koja proe, kao da
mi se ukljuuju dodatni dijelovi mozga.
"Gledaj," nastavlja Walter tiim glasom, "ostala su nam jo tri dana
prije nego to predamo Camela. U meuvremenu emo se morati
266

snalaziti najbolje to moemo. To znai da gledamo da nas ne zaskoe iza

lea i da ne napravimo neku glupost."
"Isporuiti Camela?" ponovi Camel. "Zar to mislite o meni?"
"U ovom trenutku, da!" zarei Walter. "I trebao bi biti zahvalan za
to, jer to misli, dovraga, to bi se desilo s tobom kad bismo nas dvojica
sad napustili vlak? Hmmm?"
S poljskog kreveta nema odgovora.
Walter malo zastane i uzdahne.
"Sluaj, ono to se dogaa s Marlenom je uasno, ali za Boga miloga!
Ako odemo prije Providencea, Camel je gotov. Ona e se morati brinuti
sama za sebe sljedea tri dana. Prokletstvo, pa to radi ve etiri godine.
Mislim da e izdrati jo tri dana."
"Trudna je, Waltere."
"to?"
Nastala je duga tiina. Pogledao sam gore.
Walterovo elo je nabrano.
"Jesi li siguran?"
"Tako mi je rekla."
Dugo me gleda u oi. Pokuavam izdrati pogled, ali oi mi se
ritmiki trzaju u stranu.
"To je jo jedan razlog da oprezno igramo. Jacobe, gledaj me!"
"Pokuavam!" rekoh.
"Morat emo nestati odavde. Ali ako svi elimo uspjeti, moramo to
dobro odigrati. Nita ne moemo uiniti - nita! - dok Camel ne ode. to
se prije pomiri s tim, tim bolje." S poljskog se kreveta zauo jecaj.
Walter je okrenuo glavu. "Zaepi, Camel! Ne bi te uzimali natrag da ti
nisu oprostili. Ili bi vie volio da te bace iz jureeg vlaka?"
"Zapravo ne znam", vikne on.
Walter se ponovno okrene prema meni.
"Gledaj me, Jacobe. Gledaj me." Kad sam to uinio, nastavio je. "Ona
e znati s njim. Kaem ti, znat e to treba. Ona to jedina moe. Zna to
je sve na kocki. To e potrajati samo tri dana."
"A onda, to? Kao to stalno govori, nemamo kamo poi."
U bijesu je okrenuo lice u stranu. Zatim se brzo okrenuo natrag.
"Zar zaista ne razumije u kakvoj smo situaciji, Jacobe? Ponekad se
stvarno pitam."
"Naravno da razumijem! Samo mi se ne sviaju druge mogunosti."
"Ni meni. Ali kao to sam rekao, to emo poslije morati rjeavati.
267

Koncentrirajmo se sada na to da odavde iznesemo ive glave."

Camel je jecao i mrcao sve dok nije zaspao, usprkos Walterovim
stalnim uvjeravanjima da e ga obitelj doekati toplo, rairenih ruku. Na
kraju je zadrijemao. Walter ga je jo jedanput otiao pogledati prije no
to je ugasio svjetiljku. On se s Queenie povukao na konjsku deku u
kutu. Nekoliko minuta poslije poeo je hrkati.
Poeo sam se oprezno pridizati i na svakom sam koraku provjeravao
ravnoteu. Kad sam se uspjeno uspravio, oprezno sam napravio jedan
korak. Vrtjelo mi se, ali smatrao sam da to mogu svladati. Uspio sam
napraviti nekoliko koraka u nizu, a kad je i to dobro prolo, preao sam
sobicu i doao do kovega.
est minuta poslije puem preko krova vagona za konje. Na
koljenima sam i na laktovima, a izmeu zubi drim Walterov no. Ono
to unutar vagona zvui kao njeno klackanje vlaka, ovdje je glasno
kloparanje. Vagoni se naginju i trzaju dok ulazimo u zavoj. Zastao sam i
vrsto se uhvatio za ipku uzdu vagona, sve dok se opet nismo nali na
ravnoj pruzi.
Na kraju vagona zastajem i razmatram opcije. U teoriji, mogao bih
se spustiti niz ljestve, skoiti preko platforme i proi kroz nekoliko
vagona, sve dok ne stignem do eljenoga. Ali ne mogu se izvrgnuti
opasnosti da me vide.
Ili to. Ili ovo drugo.
Stojim mirno s noem izmeu zubi. Noge su mi rairene, koljena
povijena, ruke mi se trzaju sputene uz tijelo, kao da sam hoda po ici.
Razmak izmeu ovog vagona i susjednog ini mi se neizmjernim,
velikim jazom iznad vjenosti. Pribrao sam se, pritisnuo jezik uz gorki
metal noa. Zatim sam skoio, unijevi svaki gram miia u odraz i skok
kroz zrak. Divlje sam zamahnuo rukama i nogama, pripremivi se da se
uhvatim za bilo to - ama bilo to - u sluaju da promaim.
Udario sam u krov. Priljubio sam se uz gornju ipku i hvatao dah
kao pas, udiui sa svake strane otrice. Neto toplo curi mi iz kuta
usana. I dalje kleei uz ipku, izvadim no iz usta i liznem krv. Zatim ga
vratim, pazei da drim usne povuene unatrag.
Na taj sam nain preao pet vagona za spavanje. Sa svakim novim
doskokom, pao bih sve bolje, malo vie u stilu odvanog viteza. esti put
ve sam sebe moram podsjeati da budem oprezan.
Kad sam stigao do vagona za kockanje i pie, sjeo sam na krov da se
malo priberem. Miii su me boljeli, u glavi mi se vrtjelo i s mukom sam
268

hvatao dah.
Vlak je ulazio u jo jedan zavoj i uhvatio sam se za ipke, licem
okrenut prema lokomotivi. Zaobilazimo padinu umom obraslog
breuljka, a pred nama je reetkasti most. Prema onome to nazirem u
mraku, most se sputa prema stjenovitoj obali rijeke, koja je dvadesetak
metara nie. Vlak ponovno trza, a ja donosim odluku. Preostali dio puta
do vagona 48 prijei u iznutra.
I dalje drei no u zubima, polako se odvajam od ruba vagona.
Vagoni u kojima su artisti i efovi, povezani su metalnim ploama i sve
to moram uiniti je da se pobrinem da sigurno doskoim na jednu.
Upravo dok sam visio, drei se samo vrcima prstiju, vlak je jo
jedanput trznuo i zanjihao mi noge u stranu. Oajniki sam pojaao
stisak, a moji znojni prsti poeli su kliziti po rebrastom metalu.
Kad je vlak opet vozio ravno, spustio sam se na plou. Platforma ima
metalnu ogradu, pa sam se trenutak naslonio na nju da se priberem.
Bolnim, drhtavim prstima izvukao sam sat iz depa. Uskoro e tri ujutro.
Malo je vjerojatno da u naletjeti na koga. No ipak.
Problem je no. Predugaak je da ga stavim u dep, preotar da ga
zadjenem za pojas. Na kraju ga zamatam u kaput i gurnem pod ruku.
Zatim sam rukom proao kroz kosu, obrisao krv s usana i polako otvorio
vrata.
Hodnik je prazan, osvjetljava ga samo mjeseina koja ulazi kroz
prozore. Zastajem tek toliko da pogledam van. Sad smo na reetkastom
mostu. Krivo sam mu procijenio visinu - dobrih smo etrdesetak metara
iznad velikog kamenja rijene obale i kreemo prema nekom prostranom
nitavilu. Dok se vlak zanosi, sretan sam to vie nisam na krovu.
Uskoro se naem pred vratima spavaonice broj 3. Odmatam no,
odlaem ga na pod i opet oblaim kaput. Uzimam no i jo trenutak
gledam kuglu kvake na vratima. Zauo se glasan klik kad sam okrenuo
kuglu, ukipio sam se i, dok je drim okrenutu, ekam da vidim hoe li se
to dogoditi. Nakon nekoliko sekundi, nastavljam okretati kuglu i
gurnem vrata prema unutra. Ostavio sam ih otvorena, bojei se da u ga
probuditi ako ih zatvorim.
Ako lei na leima, bit e dovoljan jedan brz potez preko dunika.
Ako je na trbuhu ili postrance, porinut u no ravno kroz njega i paziti
da mu otrica proe kroz dunik. U svakom sluaju, ubost u ga u vrat.
Jednostavno ne mogu oklijevati, jer ubod mora bili dovoljno dubok tako
da brzo iskrvari, bez zapomaganja.
269

uljam se prema spavaoj sobi i vrsto stiem no. Barunasta

zavjesa je navuena. Povlaim jedan kraj prema sebi i navirujem se
unutra. Odahnuo sam od olakanja kad sam vidio da je sam. Ona je na
sigurnom, vjerojatno u vagonu za djevojke. Zacijelo sam puzao tono
iznad nje na putu ovamo.
Uuljao sam se unutra i stao pokraj kreveta. On spava na strani
blioj meni, ostavivi drugu stranu praznu, tamo gdje bi trebala biti
Marlena. Zavjese na prozorima su potpuno razmaknute i mjeseina
prodire izmeu stabala, naizmjenino mu osvjetljavajui i skrivajui lice.
Zurim u njega. Na sebi ima prugastu pidamu i izgleda smireno, ak
nalik na djeaka. Crna mu je kosa raupana, a rubovi usana se miu
tvorei smijeak i opet se oputaju. Sanja. Naglo se pomaknuo, cmoknuo
usnama i okrenuo se postrance. Ispruio je ruku prema Marleninoj
strani kreveta i nekoliko puta potapao prazan prostor. Zatim je, i dalje
tapui, pomicao ruku sve do jastuka. Zgrabio ga je i povukao na grudi,
zagrlio ga i porinuo lice u njega.
Dignuo sam no, drei ga objema rukama, tako da mu je vrh otrice
ezdesetak centimetara iznad njegova grla. Moram to ispravno uiniti.
Namjestio sam otricu pod kutom, tako da rana bude to vea. Vlak je
izaao iz umovitog dijela i jedna zraka mjeseine odrazila se na otrici.
Zasjala je, reflektirajui sitne iskrice svjetla dok okreem no. August se
opet pomaknuo, otpuhuje i naglo se okree na lea. Lijeva mu je ruka
pala preko ruba kreveta i zaustavila se tek nekoliko centimetara od
mojeg bedra. No i dalje svjetluca, prima svjetlost i odailje je dalje. Ali
to vie nije zato to namjetam kut otrice. Ruke mi se tresu. Augustova
donja eljust se opustila i udie zrak sa stranim grlenim hrkanjem, a
onda cmae usnama. Njegova ruka uz moje bedro je oputena. Prsti na
drugoj mu se trzaju.
Nagnuo sam se nad njega i paljivo poloio no na Marlenin jastuk.
Gledam ga jo nekoliko sekundi, a onda odlazim.
Kad je popustila navala adrenalina, ponovno mi se inilo da mi je
glava vea od tijela. Poeo sam teturati kroz hodnike sve dok nisam
doao do zadnje spavaonice.
Morao sam donijeti odluku. Ili se opet popeti na krov, ili nastaviti
dalje kroz vagon za kockanje i pie - gdje je bila velika vjerojatnost da je
netko jo budan uz karte - a onda bih morao proi kroz sva spavaa kola,
i na kraju se ipak popeti na krov da doem do vagona s konjima. Stoga
sam odluio da u se radije popeti na krov im prije, a ne odlagati.
270

To je sada tee nego to mogu podnijeti. U glavi mi tue, a ravnotea

mi je vrlo slaba. Popeo sam se na ogradu platforme izmeu vagona i
nekako se uspio uspentrati na krov. Gore sam se ispruio, slab i s
osjeajem munine. Deset minuta sam se oporavljao, a onda sam
nastavio puziti dalje. Ponovno sam se odmorio na kraju vagona, ispruen
izmeu ipki na krovu. Do kraja sam iscijeen. Ne mogu zamisliti otkud
u smoi snagu da nastavim, ali moram, jer ako zaspim tu gore, past u
na prvom zavoju.
Vratilo mi se zujanje u uima, a oi mi titraju. etiri sam se puta
bacio u prazan prostor izmeu vagona, svaki put siguran da neu uspjeti.
Peti put gotovo da i nisam. Rukama sam se uhvatio za tanke metalne
ipke, ali trbuhom sam udario o rub vagona. Ostao sam omamljen visjeti,
tako umoran da mi je mozgom preletjela misao kako bi bilo vrlo
jednostavno otpustiti stisak i pustiti se da padnem. Tako se zacijelo u
posljednjim sekundama osjeaju ljudi koji se utapaju, kad se konano
prestanu boriti i potonu u vodeni zagrljaj. Samo to mene ne bi ekao
vodeni zagrljaj, nego silovito komadanje.
Trgnuo sam se i poeo mlatarati nogama sve dok nisam dosegnuo
gornji rub vagona. Tada mi je ve bilo lake podii i tijelo, pa sekundu
poslije opet leim na krovu i hvatam dah.
Lokomotiva je zazvidala, podigao sam golemu glavu. Leim na
vagonu za konje. Moram se samo pribliiti otvoru za ventilaciju i spustiti
se unutra. Svako malo zastajem dok puzim do otvora. Otvoren je, to je
udno jer mi se ini da sam ga zatvorio. Spustio sam se unutra i pao na
pod. Jedan od konja zanjiti i pone frktati i toptati nogom, oito uzbuen
zbog neega.
Okrenuo sam glavu. Vanjska vrata vagona su otvorena.
Trgnuo sam se i polako se okrenuo tako da gledam prema
unutarnjim vratima. I ona su otvorena.
"Waltere! Camel!" povikah.
Nita se nije ulo osim zvuka vrata koja su lagano lupkala o zid, u
ritmu s kloparanjem kotaa po eljeznikim pragovima.
S mukom sam ustao i oteturao prema vratima. Nisko sam pognut i
jednom rukom se pridravam okvira, a druga mi je oslonac na bedru.
Pogledom pretraujem unutranjost sobika oima koje ne vide. Sva mi
se krv iscijedila iz glave i pogled mi je pun crnih i bijelih iskriavih
eksplozija.
"Waltere! Camel!"
271

Vid mi se polako vraa, izvana prema unutra, tako da moram

okretati glavu kako bih vidio stvari u pozadini. Jedino osvjetljenje je
svjetlo koje prodire izmeu dasaka i pokazuje da je poljski krevet prazan.
Na smotanom leaju na podu takoer nema nikoga, a niti na konjskoj
deki u kutu.
Doteturao sam do kovega sloenih uz stranji zid i nagnuo se iza
njih.
"Waltere?"
Naao sam samo Queenie. Drhti sklupana u lopticu. Pogledala me s
uasom u oima i sve mi je jasno.
Sruio sam se na pod, svladan tugom i osjeajem krivice. Bacio sam
knjigu o zid. Udaram akama po podu. Maem njima prema nebu i Bogu,
a kad sam konano poeo nekontrolirano plakati, Queenie je izala iz
zaklona od kovega i uspuzala mi se na krilo. Drim u rukama njezino
toplo tijelo, sve dok se na kraju nismo samo utke zibali.
elio bih vjerovati da to to sam uzeo Walterov no nije znailo
nikakvu razliku. Ali ipak, ostavio sam ga bez noa, bez ikakve anse.
elim vjerovati da su preivjeli. Pokuavam to zamisliti - njih
dvojicu kako se kotrljaju po vlanom, mahovinom obraslom umskom tlu
i njihove uvrijeene psovke. Ma stvarno, moda ba u ovom trenutku
Walter odlazi po pomo. Ugodno je smjestio Camela na neko zatieno
mjesto i odlazi po pomo.
U redu. U redu. Nije tako loe kao to sam mislio. Vratit u se po
njih. Ujutro u otii po Marlenu i pourit emo u najblii grad i potraiti
ih u bolnici. Moda ak i u zatvoru, u sluaju da su gradski oci zakljuili
da su njih dvojica skitnice. Ne bi trebalo biti teko dokuiti koji je
najblii grad. Mogu ga locirati prema blizini onog...
Nisu valjda. Nisu mogli. Nitko ne bi mogao izbaciti iz jureeg vlaka
jednog starca invalida i patuljka i to iznad reetkastog mosta. ak ni
August. Pa ak ni Ujak Al.
Ostatak noi provodim planirajui sve naine na koje ih mogu ubiti,
prevrem po glavi ideje i uivam u njima, kao da se prstima igram
glatkim oblucima.
Iz transa me prenulo kripanje zranih konica. Prije nego to se
vlak zaustavio, iskoio sam na ljunak i velikim koracima krenuo prema
spavaim kolima. Metalnim stubama popeo sam se u prvi vagon,
dovoljno otrcan da bude namijenjen radnicima, povukao sam i otvorio
klizna vrata tako naglo da su se odbila od zida i opet zatvorila. Ponovno
272

ih otvaram i ulazim unutra.

"Earl! Earl! Gdje si?" Glas mi je grlen od bijesa i mrnje. "Earl!"
Hodam prolazom i navirujem se u krevete na kat. Nijedno od
iznenaenih lica ne pripada Earlu. Prelazim u sljedei vagon.
"Earl! Jesi li ovdje?" Zastajem i okreem se zauenom mukarcu na
krevetu. "K vragu, gdje je? Je li ovdje?"
"Misli na Earla iz osiguranja?"
"Da. Ba na njega."
Pokazao je palcem preko ramena.
"Drugi vagon u onom smjeru."
Proao sam kroz prvi vagon, nastojei izbjei noge koje stre izmeu
kreveta i ruke koje vise preko rubova. Vrlo buno otvaram vrata.
"Earl! Gdje si, dovraga? Znam da si tu unutra!"
Nastala je zapanjujua tiina, a mukarci s obje strane vagona
premjetaju se na krevetima kako bi bolje pogledali tko ih to
uznemirava. U donjoj treini vagona ugledam Earla. Jurnem prema
njemu.
"Ti, kukin sine!" viem i pruam ruke dolje da ga zgrabim za vrat.
"Kako si to mogao uiniti? Kako si mogao?"
Earl je skoio iz kreveta. Dri mi ruke podalje od tijela i skrenute
malo u stranu.
"Hej - ekaj malo, Jacobe. Smiri se. to se dogaa?"
"Jebise. Dobro ti zna o emu govorim!" vritim, izvijam podlaktice i
izvlaim se iz njegova stiska. Bacio sam se na njega, ali prije nego to
sam ga dotaknuo, on me ve dri na udaljenosti u duini ruke. "Kako si
to mogao uiniti?" Suze mi teku niz lice. "Kako si mogao? Mislio sam da
si Camelov prijatelj! I to ti je, dovraga, Walter ikad skrivio?"
Earl je problijedio. Ukoio se, i dalje me vrsto drei za zapea. ok
na njegovu licu je toliko stvaran da sam se prestao boriti.
mirkamo, uasnuti, jedan prema drugome. Prolaze sekunde. Kroz
vagon je zazujao uspanien apat glasova. Earl me pustio i kae mi:
"Slijedi me." Sili smo s vlaka i kad smo se udaljili dobrih desetak
metara, okrenuo se prema meni. "Nema ih?"
Gledam ga i traim odgovore na njegovu licu. Nema ih.
"Ne." Earl je glasno usrkao zrak. Zaklopio je oi. Na trenutak sam
pomislio da e zaplakati.
"Zar mi eli rei da nita nisi znao?"
"Prokletstvo, nisam! to misli tko sam ja? Nikad ne bih uinio
273

takvo to. Au, sranje. Ah, prokletstvo. Siroti starac. ekaj malo..." ree
on i naglo me pogleda. "Gdje si ti bio?"
"Na drugom mjestu", rekoh.
Earl me gleda trenutak, a onda spusti pogled prema tlu. Stavio je
obje ruke na bokove i uzdahnuo, kimajui glavom i razmiljajui.
"OK", ree. "Saznat u koliko je jo jadnika izbaeno iz vlaka, ali rei
u ti neto - sljepare ne izbacuju, ak ni one najnieg ranga. Ako je
Walter nastradao, znai da su tebe traili. Da sam na tvojem mjestu,
ovog bih trena put pod noge i ne bih se ni osvrnuo."
"A to ako to ne mogu uiniti?"
Otro me pogledao. eljust mu se mie sjedne strane na drugu. Dugo
me gleda.
"Danju e biti siguran u cirkusu", ree on konano. "Ako se veeras
ukrca na vlak, nemoj se ni pribliavati vagonu za konje. Premjetaj se s
jednog plato-vagona na drugi i spavaj ispod kola. Ne daj da te uhvate i ne
dopusti da ti popusti oprez. A iz cirkusa se makni im prije moe."
"Hou. Vjeruj mi. Ali imam ovdje jo nekoliko nedovrenih poslova,
koje moram zavriti."
Earl mi jo jedanput uputi dug pogled.
"Pokuat u te pronai poslije", ree on. Zatim je velikim koracima
krenuo prema kuhinji gdje su se okupljali ljudi iz Leteeg odreda. U
malim su skupinama, nemirno pogledavali oko sebe, a na licima im se
vidio strah.
Osim Camela i Waltera jo je osam mukaraca nestalo, trojica iz
glavne kompozicije vlaka, a ostali iz Leteeg odreda. To znai da se
Blackie sa svojim pomonicima podijelio u skupine i da su se vozili
odvojeno u dvjema kompozicijama. Kako je cirkus na rubu propasti,
radnici bi vjerojatno ionako bili izbaeni, ali ne iznad reetkastog mosta.
To je bilo namijenjeno meni.
Pala mi je na pamet misao kako me samo savjest sprijeila da
zakoljem Augusta i to upravo u trenutku kad je netko pokuao izvriti
njegovu zapovijed da ubije mene.
Pitam se kako mu je bilo kad se probudio pokraj onog noa. Nadam
se da je razumio da je poruka poela kao prijetnja, ali da se sada
pretvara u obeanje. Dugujem to svakom pojedinom ovjeku kojeg su
izbacili iz vlaka.
Cijelo jutro se skrivam od opasnosti, oajniki traei Marlenu, ali
nigdje je nema.
274

Ujak A1 se ee naokolo u crno-bijelim, kariranim hlaama i

grimiznom prsluku, pljuska svakoga tko nije dovoljno brz da skoi i
makne mu se s puta. U jednom trenutku me ugledao i zastao kao
ukopan. Gledamo jedan drugoga, udaljeni sedamdeset metara. Gledam
ga i gledam, pokuavam u oima fokusirati svu svoju mrnju. Nakon
nekoliko sekundi, usne su mu se razvukle u hladan osmijeh.
Zatim se naglo okrenuo i produio dalje, dok su ulizice trkarale za
njim.
***
U vrijeme ruka, kad sc nad kuhinjom podigla zastava, stajao sam
na udaljenosti i promatrao. Marlena je dola odjevena u graansku
odjeu i eka u redu za jelo. Oima pretrauje gomilu; znam da me trai i
nadam se da zna da sam dobro. im je sjela, gotovo niotkud stvorio se
August i sjeo njoj nasuprot. On ne nosi jelo. Neto joj je rekao, ispruio
ruku preko stola i uhvatio je za zapee. Odmaknula se i prolila kavu.
Ljudi oko njih se okreu i gledaju. August joj puta ruku i die se tako
naglo da je sruio klupicu natrake na travu. Zatim je izjurio van. im je
nestao, pojurio sam prema kuhinji.
Marlena je podigla pogled, ugledala me i problijedjela.
"Jacobe!" promucala je.
Uspravio sam klupicu i sjeo na rub.
"Je li te ozlijedio? Jesi li dobro?" pitam.
"Dobro sam. Ali to je s tobom? ula sam..." Rijei su joj zapele u
grlu i rukom je prekrila usta.
"Danas odlazimo odavde. Pratit u te pogledom. U trenutku kad
moe, udalji se iz cirkusa, a ja u te slijediti."
Gleda me netremice, blijeda lica.
"to je s Walterom i Camelom?"
"Vratit emo se i vidjeti to moemo saznati."
"Trebam nekoliko sati."
"Za to?"
Ujak Al stoji malo podalje od kuhinje i pucketa prstima u zraku. Iz
smjera atora prilazi mu Earl.
"Ostalo je neto novca u naoj sobi. Ui u unutra kad njega ne
bude", ree ona.
"Nemoj. Nije vrijedno tog rizika", rekoh.
"Bit u oprezna."
"Nemoj!"
275

"Jacobe, doi" , ree Earl i uhvati me za nadlakticu. "ef eli da

krene dalje."
"Earl, daj mi samo sekundu", rekoh.
Duboko je uzdahnuo.
"Dobro. Otimaj se malo. Ali samo nekoliko sekundi, a onda te moram
izvesti odavde."
"Marlena," rekoh oajniki, "obeaj da nee ulaziti tamo."
"Moram. Polovica novca je moja, a ako ga ne uzmem, neemo imati
ni prebite pare."
Oslobodio sam se Earlova stiska i okrenuo se prema njemu licem u
lice. Zapravo, prema njegovu prsnom kou.
"Reci mi gdje je i ja u ga uzeti", govorim kroz zube i bodem prstom
Earla u grudi.
"Pod sjedalom do prozora", apne Marlena. Ustala je i zaobila stol
tako da sad stoji do mene. "Klupica se otvara. Novac je u limenci za
kavu. Ali ja bih vjerojatno lake..."
"U redu. Sad te moram izvesti", ree Earl. Okrenuo me i brzo mi
svinuo ruku na lea. Gura me naprijed tako da sam pognut u struku.
Okrenuo sam glavu prema Marleni.
"Ja u ga uzeti. Ti se dri to dalje od tog vagona. Obeaj mi!"
Opirem se malo, a Earl mi to doputa.
"Rekao sam: obeaj mi!" prosiktao sam.
"Obeavam", ree Marlena. "Budi oprezan!"
"Pusti me, ti kukin sine!" viem na Earla. Naravno, samo zbog
uvjerljivosti.
On i ja smo napravili veliku scenu izlazei iz kuhinjskog atora.
Pitam se je li itko primijetio da mi nije svinuo ruku tako da bi me boljelo.
Ali on je to nadoknadio time to me gurnuo tako da sam poletio dobra tri
metra preko trave.
Cijelo popodne provodim navirujui se iza kutova, skrivajui se iza
atorskih krila i ispod cirkuskih kola. Ali nijedanput mi se nije ukazala
prilika da se pribliim vagonu broj 48 a da me nitko ne vidi - osim toga,
od ruka nisam vidio Augusta, pa je vrlo vjerojatno unutra. Zato ekam
pravi trenutak.
Nema matineje. Otprilike u tri poslijepodne, Ujak Al je stao na
sanduk u sredini terena i obavijestio sve ljude da im je bolje da
veeranja predstava bude najbolja u njihovu ivotu. Ne kae to e se
dogoditi ako ne bude tako, ali nitko i ne pita.
276

***
I tako je sloena improvizirana parada, nakon koje su ivotinje
odveli u menaeriju, a prodavai slatkia i ostalih sitnica izloili su svoju
robu. Svjetina koja je slijedila paradu na povratku iz grada okupila se na
prostoru pred velikim atorom, i nije prolo dugo, a Cecil je ve mamio
naivine da pogledaju manje atrakcije.
Stisnuo sam se uz vanjski zid atora menaerije. Izvukao sam vezice
na avu tako da mogu viriti unutra.
Vidim Augusta kako dovodi Rosie. tapom sa srebrnim vrkom mae
ispod njezina trbuha i iza prednjih nogu i zapravo joj njime prijeti. Ona
ga posluno slijedi, ali oi su joj staklene od osjeaja neprijateljstva.
Odvodi je na njezino uobiajeno mjesto i nogu s lancem vee za motku.
Uiju priljubljenih uz glavu ona gleda u njegova lea, a onda kao da se
predomislila. Mae surlom i ispituje tlo pred sobom. Nala je neke mrvice
i podie ih. Savija surlu prema unutra i trlja taj predmet, provjeravajui
ga. Zatim ga ubacuje u usta.
Marlenini konji su poredani, ali nje jo nema. Veina posjetitelja ve
je ula u veliki ator. Trebala bi biti ovdje. Hajde, doi, gdje si...
Palo mi je na pamet da je, usprkos obeanju, otila u njihovu
spavaonicu. Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo. August jo neto
dotjeruje oko Rosiena lanca, ali uskoro e primijetiti da Marlene nema i
otii e provjeriti gdje je.
Netko me povukao za rukav. Okrenuo sam se s podignutim akama.
Grady podigne ruke kao da se predaje.
"Stani malo, prijatelju. Smiri se."
Spustio sam ake.
"Malo sam nervozan. To je sve."
"Pa, da. Ima razloga", ree on, osvrui se oko sebe. "Nego reci, jesi
li ve jeo? Vidio sam kako su te izbacili iz kuhinje."
"Nisam", rekoh.
"Doi. Idemo u gril-restoran."
"Ne. Ne mogu. Nemam ni centa", rekoh, jedva ekajui da ga se
oslobodim. Okrenuo sam se avu na platnu i razdvajam ga. Marlene jo
nema.
"Posudit u ti", ree Grady.
"Ma, stvarno sam OK." Okrenuo sam mu lea, nadajui se da e
shvatiti mig i otii.
"Sluaj, moramo razgovarati", ree on tiho. "Na prostoru ispred
277

velikog atora e biti sigurnije."

Okrenuo sam se i pogledao ga u oi.
Slijedim ga dok nismo stigli pred ulaz u veliki ator. Iznutra se uje
kako je orkestar poeo svirati glazbu za sveanu paradu. Pridruili smo
se redu ispred gril-restorana. Mukarac iza pulta spretno i munjevitom
brzinom baca u zrak hamburgere i slae ih. Posluuje nekolicinu
zaostalih i nestrpljivih posjetitelja.
Grady i ja probijamo se na poetak reda. Grady je dignuo dva prsta.
"Dva hamburgera, Sammy. Bez urbe."
Za nekoliko sekundi mukarac iza pulta pruio nam je dva limena
tanjura. Uzimam jedan, a Grady drugi. On plaa, pruajui smotanu
novanicu.
"Nosi se", ree kuhar, odmahujui rukom. "Tvoj novac ovdje ne
vrijedi."
"Hvala, Sammy", ree Grady i spremi novanicu u dep. "Cijenim
to."
Krenuo je prema klimavom drvenom stolu i prebacio nogu preko
klupe. Ja sjedam s druge strane.
"Dakle, to ima?" rekoh, pratei prstom vor godova u dasci.
Grady bojaljivo pogleda oko sebe.
"Nekoliko tipova koji su noas izbaeni, dostigli su nas", ree on.
Podigao je svoj hamburger i eka da tri kapi ulja padnu na tanjur.
"to, ovdje su?" rekoh i uspravih se, pretraujui pogledom prostor
ispred atora. Osim aice mukaraca ispred tandova - koji vjerojatno
ekaju da ih odvedu Barbari - svi posjetitelji su u velikom atoru.
"Govori tie", ree Grady. "Da, njih petorica."
"Je li Walter...?" Srce mi je poelo divlje tui. Tek to sam izgovorio
njegovo ime Grady je trepnuo oima, i to mi je bio odgovor.
"Oh, Isuse", rekoh, okrenuvi glavu. Trepem da otjeram suze i s
mukom gutam. Treba mi trenutak da se priberem. "to se dogodilo?"
Grady odloi hamburger na tanjur. Prolazi punih pet sekundi u
tiini prije nego to mi odgovara, a kad je poeo, govori tiho i ravnim
tonom.
"Izbacili su ih iznad reetkastog mosta, sve njih. Camel je glavom
udario u stijenu. Umro je na mjestu. Walteru su noge bile gadno
smrskane. Morali su ga ostaviti." S mukom je progutao i nastavio. "Ne
vjeruju da je preivio no."
Zurim u daljinu. Muha mi je sletjela na ruku. Otjerao sam je.
278

"to je s drugima?"
"Preivjeli su. Dvojica su otili svojim putem, dok su ostali pourili
za nama." Gleda oima na sve strane. "Bili je jedan od njih."
"to namjeravaju uiniti?" pitam.
"Nije rekao", ree Grady. "Ali kako god bilo, Ujak Al im nee pobjei.
Pomoi u im, ako budem mogao."
"Zato mi to govori?"
"Da ti dam priliku da se dri po strani. Bio si prijatelj Camelu i to ti
neemo zaboraviti." Nagnuo se naprijed tako da su mu grudi pritisnule
stol. "Osim toga," nastavi on tiho, "ini mi se da sad ima mnogo toga za
izgubiti."
Otro sam ga pogledao. Gleda me ravno u oi, a jednu je obrvu
podigao.
O, Boe. Zna. Ako on zna, znaju svi. Moramo krenuti, ove minute.
Iz velikog atora zauje se gromoglasan pljesak, a orkestar odmah
prelazi na Gounodov valcer. Okrenuo sam se prema menaeriji. To je
refleksno, jer Marlena se upravo priprema popeti ili ve sjedi iza Rosiene
glave.
"Moram ii", rekoh.
"Sjedni", ree Grady. "Jedi. Ako sad misli zbrisati, moda e proi
neko vrijeme prije nego to e pred sobom vidjeti hranu."
Poloio je laktove na grubo sivo drvo stola i podigao hamburger s
tanjura.
Gledam u svoj i pitam se hou li moi progutati ijedan zalogaj.
Ispruio sam ruku, ali prije nego to sam ga mogao uzeti, glazba je naglo
utihnula. Onda se zauo straan udar limenih instrumenata koji je
zavravao upljim odzvanjanjem cimbala. Zvuk se izvijao ispod velikog
atora i prelazio preko cirkuskog terena, ruei sve pred sobom.
Grady se ukoio, zgrbljen iznad hamburgera.
Gledam lijevo i desno. Nitko ne mie ni malim prstom - sve su oi
uperene u veliki ator. Nekoliko vlati sijena lijeno se kovitla preko
utabane zemlje.
"to je to? to se dogaa?" pitam.
"", ree Grady otro.
Orkestar ponovno pone svirati, ali ovaj put Zvijezde i pruge
zauvijek.
"O, Isuse. O, sranje." Grady je skoio na noge i prevrnuo klupu.
"to? to je?"
279

"Mar katastrofe!" vikne on, okrenuvi se u trku.

Svatko tko ima veze s cirkusom juri prema velikom atoru. Ustajem
s klupe, stajem iza nje, zaprepaten i nita ne shvaajui. Okrenuo sam
se prema kuharu, koji se mui na brzinu skinuti pregau. "Dovraga, o
emu on govori?" poviem.
"Mar katastrofe", ree on, borei se s pregaom i povlaei je preko
glave. "Znai da je neto polo po zlu - neto jako loe."
Netko me u prolazu lupi po ramenu. To je Dijamantni Joe.
"Jacobe - menaerija", vriti mi preko ramena. "ivotinje su na
slobodi. Idi, idi, idi!"
Ne treba mi dvaput rei. Dok sam se pribliavao menaeriji, zemlja
je zatutnjala ispod mojih nogu i nasmrt sam se preplaio, jer to nije zvuk.
To je kretanje, vibracija kopita i apa po utabanoj zemlji.
Uletio sam u ator kroz ulazno krilo, a onda se odmah bacio prema
zidu dok je pokraj mene projurio jak, a njegov zavinuti rog bio je tek
nekoliko centimetara od mojih grudi. Na leima mu se vrsto dri hijena,
a oi joj kolutaju od straha.
Naao sam se pred zahuktalim stampedom. Svi su kavezi otvoreni, a
sredinji dio menaerije je u nejasnoj omaglici; gledam i vidim dijelove
tijela impanze, orangutana, ljame, zebre, lava, irafe, deve, hijene i
konja - zapravo vidim desetak konja, ukljuujui i Marlenine, a svaki je
gotovo lud od uasa. Sva mogua stvorenja skau amo-tamo, jure, vrite,
njiu se, galopiraju, roku i cvile; posvuda su, njiu se na uadima i klize
niz motke, skrivaju se ispod cirkuskih kola, stiu uza zidove atora i
pretravaju kroz sredinji dio.
Oima prelijeem preko prostora traei Marlenu, a umjesto nje
vidim panteru kako se ulja kroz prolaz i ulazi u veliki ator. Dok joj
gipko, crno tijelo nestaje iz vida, pripremam se za ono to slijedi. Trebalo
je nekoliko sekundi, a onda se zaulo - jedan produeni vrisak, za kojim
slijedi drugi, pa jo jedan, a onda je sav prostor eksplodirao
gromoglasnim zvukom tijela koja se pokuavaju progurati jedna pokraj
drugih, bjeei sa svojih sjedala.
Molim te, Boe, dopusti im da izau na stranji izlaz. Molim te, Boe,
nemoj im dopustiti da dou ovamo.
Iza uzbibanog mora ivotinja, spazio sam dva mukarca. Zamahuju
uadima i izazivaju u ivotinjama jo veu mahnitost. Jedan je Bili.
Uhvatio je moj pogled i izdrao ga trenutak. Zatim je zajedno s drugim
mukarcem kliznuo u veliki ator. Orkestar je opet naglo utihnuo i ovaj
280

put je tako i ostalo.

Pogledom pretraujem ator, toliko oajan da sam na rubu panike.
Gdje si? Gdje si? Prokletstvo, gdje si?
Ugledao sam ruiaste ljokice i glava mi se trznula. Kad sam vidio
Marlenu kako stoji pokraj Rosie, uzviknuo sam od olakanja. August je
pred njima - naravno da jest, gdje bi inae bio? Marlena je rukom
prekrila usta. Nije me jo vidjela, ali Rosie jest. Geda me dugim vrstim
pogledom, a u njemu je bilo neto zbog ega sam stao kao ukopan.
August nije niega svjestan - lice mu se zajapurilo i urla, mae rukama i
zamahuje tapom. Cilindar lei na slami pokraj njega, probuen je, kao
da je zakoraio nogom kroz njega.
Rosie je ispruila surlu i posegnula za neim. Izmeu nas je prola
irafa; ak i u panici njezin dugaki vrat elegantno je poskakivao, a kad
je prola, vidio sam da je Rosie izvukla iz tla svoju motku, dri je labavo,
oslonivi jedan kraj na zemlju. Lanac joj je jo privezan oko noge. Gleda
me veselim oima. Zatim je skrenula pogled na Augustovu golu glavu.
"O, Isuse", rekoh, odjedanput shvativi. Posrnuo sam prema naprijed
i naletio na bedro konja koji je prolazio. "Ne ini to! Ne ini to!"
Podigla je motku kao da je lagana poput pera i raskolila mu glavu
jednim jedinim istim pokretom - kvrc - kao kad puca ljuska tvrdo
kuhanog jajeta. Ona i dalje dri motku u zraku, sve dok se nije sruio
naprijed, a onda ju je opet, gotovo lijeno zabila u zemlju. Zakoraila je
natrake, otkrivajui Marlenu, koja moda jest a moda i nije vidjela to
se upravo dogodilo.
Ba u tom trenutku ispred njih je prolo krdo zebri. Izmeu njihovih
crnih i bijelih nogu zalamatale su ljudske ruke i noge. Gore, dolje, ruka,
stopalo, izvijaju se i poskakuju, kao da nemaju kosti. Kad je krdo prolo,
ono to je bio August, lealo je u izmijeanoj masi mesa, iznutrica i
slame.
Marlena zuri u to razrogaenih oiju. Zatim se sruila na tlo. Rosie
mae svojim uima, otvara usta i zakorai postrance tako da sad stoji
tono iznad Marlene.
Iako stampedo i dalje ne posustaje, barem znam da Marlenu nita
nee zgaziti prije nego to rubnim dijelom atora uspijem stii do nje.
Naravno, ljudi pokuavaju izai iz velikog atora tamo gdje su i uli kroz menaeriju. Kleim pokraj Marlene, podvukao sam joj dlanove ispod
glave. Tada su iz prolaza nagrnuli ljudi. Napravili su tek nekoliko
koraka, a onda shvatili to se dogaa.
281

Oni sprijeda stali su kao ukopani, ali sruili su ih na zemlju oni koji
su pristizali iza njih. Bili bi zgaeni, ali i ljudi iza njih sad vide
stampedo.
ivotinjska gomila odjednom je promijenila smjer. Pretvorila se u
opor izmijeanih ivotinjskih vrsta - lavovi, ljame i zebre tre jedni
pokraj drugih zajedno s orangutanima i impanzama; hijena je rame uz
rame s tigrom. Tu je dvanaest konja i irafa kojoj se za vrat objesio
crnoruki hvata. Sjeverni medvjed gega se na sve etiri. A svi su krenuli
prema naguranoj masi ljudi.
Gomila se okrenula, vrite i pokuavaju se vratiti u veliki ator.
Ljudi skroz otraga, koji su maloprije bili na tlu, pleu od oaja i udaraju
lea i ramena onih ispred sebe. ep je naglo popustio i ljudi i ivotinje
zajedno bjee u golemoj cvileoj masi tijela. Teko je rei tko je vie
preplaen - sigurno je da svaka ivotinja ima na umu jedino to da spasi
vlastitu kou. Bengalski tigar se probija izmeu nogu jedne ene i pritom
je podie s tla. Ona je pogledala dolje i onesvijestila se. Suprug ju je
uhvatio ispod pazuha, podigao s tigra i odvukao u ator.
U nekoliko sekundi, u menaeriji su sa mnom ostala samo tri iva
bia: Rosie, Marlena i Rex. Olinjali stari lav uvukao se natrag u svoj
kavez, sklupao se u kutu i drhti.
Marlena je zastenjala. Podigla je ruku i spustila je. Brzo sam
pogledao na ono to je ostalo od Augusta i odluio da ne smijem dopustiti
da ona to jo jednom vidi. Uzeo sam je u naruje, podigao s tla i odnio
van kroz prolaz za prodaju karata.
Prostor pred atorom gotovo je prazan, vanjski rub ispunjen je
ljudima i ivotinjama, svi tre to bre i to dalje mogu, a krug se iri i
raspruje kao krunica na povrini jezera.

282

283

23
Poslije stampeda. Prvi dan.
Jo pronalazimo ivotinje i vraamo ih. Mnogo smo ih uhvatili, ali
one koje se daju uhvatiti nisu one zbog kojih bi graani bili zabrinuti. Jo
nedostaje veina maaka i medvjed.
Odmah poslije ruka pozvali su nas u mjesni restoran. Kad smo
stigli, nali smo Lea kako se skriva ispod kuhinjskog sudopera i drhti od
straha. Uklijeten pokraj njega je jednako uasnuti pera posua. ovjek
i lav, obraz uz obraz.
Ujak Al je takoer nestao, ali nitko nije iznenaen zbog toga.
Policija je preplavila cirkus. Sino su nali i odnijeli Augustovo tijelo, a
sad provode istragu. Bit e to samo reda radi, jer je jasno da je pregaen.
Pria se da se Ujak Al skriva dok ne bude siguran da nee ni za to biti
optuen.
***
Poslije stampeda. Drugi dan.
Menaerija se popunjava s jednom po jednom ivotinjom. erif se
vratio u cirkus sa slubenicima eljeznike uprave i neto spominju
zakone o skitnji. eli da se maknemo sa sporednog kolosijeka. eli znati
tko je ovdje glavni.
Naveer je kuhar ostao bez namirnica.
***
Poslije stampeda. Trei dan.
Kasno ujutro na kolosijeku do nas zaustavio se Cirkus Brae Nesci.
erif i slubenici eljeznike uprave vratili su se i pozdravljaju glavnog
upravitelja, kao da im je u posjet dola kakva kraljevska osoba. Zajedno
eu cirkuskim terenom, a na kraju se srdano rukuju i glasno smiju.
Kad su Braa Nesci poela seliti ivotinje Brae Benzini i svu
opremu u svoje atore i ukrcavati na svoj vlak, ak i oni meu nama s
najvie optimizma, nisu vie mogli nijekati ono oito.
Ujak Al je dao petama vjetra. Svi smo ostali bez posla.
Misli, Jacobe. Misli.
Imamo dovoljno novca da se izvuemo odavde, ali kakve koristi od
toga, kad nemamo kamo poi? ekamo bebu. Treba nam neki plan. Meni
treba posao.
284

Otiao sam u grad u potanski ured i nazvao dekana Wilkinsa. Bojao

sam se da me se nee sjetiti, ali zvuao je kao da mu je laknulo to me
uje. Rekao je da se esto pitao kamo sam poao i jesam li dobro i, kad
smo ve kod toga, to sam radio protekla tri i pol mjeseca?
Duboko sam udahnuo i, dok sam razmiljao kako e mi biti teko sve
objasniti, rijei su provalile iz mene. Naviru jedna za drugom i bore se
koja e izai prva, te se tako zapetljavaju da moram zastati i nastaviti s
novim krajem prie. Kad sam konano utihnuo, dekan Wilkins je tako
dugo utio da sam se zapitao je li jo na vezi.
"Dekane Wilkins? Jeste li jo tamo?" upitah. Odmaknuo sam
slualicu od uha i pogledao je. Palo mi je na um da njome malo kucnem o
zid, ali nisam to uinio jer me je gledala slubenica. Zapravo radoznalo je
zurila u mene, jer je ula svaku moju rije. Okrenuo sam se prema zidu i
ponovno prinio slualicu uhu.
Dekan Wilkins je proistio grlo, neto mucao jednu sekundu, a onda
je rekao da se slae, naravno da sam dobrodoao i da mogu polagati
ispite.
***
Kad sam se vratio u cirkus, Rosie je stajala malo podalje od
menaerije, s glavnim upraviteljem Brae Nesci, erifom i slubenicima
eljeznice. Poeo sam lagano trati prema njima.
"Dovraga, to se dogada?" upitah, kad sam se zaustavio pokraj
Rosiena ramena.
erif se okrenuo prema meni.
"Jeste li vi glavni u ovom cirkusu?"
"Nisam", rekoh.
"Onda vas se ne tie", ree on.
"Ovo je moja slonica. Pa me se onda tie."
"Ta ivotinja pripada Cirkusu brae Benzini, a kao erif, dobio sam
ovlatenje od..."
"Vraga pripada. Moja je."
Oko nas se okupila gomila ljudi, uglavnom radnici Brae Benzini
koji su ostali bez posla. erif i eljezniki slubenici poeli su se nervozno
pogledavati. Greg je istupio naprijed. vrsto smo se pogledali. Tada se
obratio erifu.
"Istina je. Slonica je njegova. On je skitnica sa slonom. Putovao je s
nama, ali ivotinja je njegova."
"Pretpostavljam da to moete dokazati."
285

Obrazi su mi poeli gorjeti. Greg se zagledao u erifa s otvorenim

neprijateljstvom. Nakon nekoliko sekundi, poeo je kripati zubima.
"Ako je tako," ree erif s usiljenim smijekom, "molim vas da nas
ostavite da na miru obavimo svoj posao."
Naglo sam se okrenuo prema glavnom upravitelju Brae Nesci. Oi
su mu se rairile od iznenaenja.
"Zapravo je uope neete htjeti", rekoh. "Glupa je kao no. Ja je
mogu natjerati da uini nekoliko stvari, ali vi neete nita izvui iz nje."
Dignuo je obrve.
"Da?"
"Hajde, probajte je natjerati da vas poslua", potaknuo sam ga.
On me gleda kao da su mi na glavi izrasli rogovi.
"Ozbiljno mislim", rekoh. "Imate li timaritelja za slonove? Neka je
pokua natjerati da neto uini. Beskorisna je jer je glupa."
On me i dalje gleda. Zatim je okrenuo glavu.
"Dick", zareao je. "Natjeraj je da neto uini."
Priao nam je mukarac s kukom za slona.
Gledam Rosie u oi. Molim te, Rosie. Shvati to se ovdje dogaa.
Molim te.
"Kako se zove?" pita Dick gledajui me preko ramena.
"Gertruda."
Okrenuo se prema Rosie.
"Doi, Gertrudo. Doi k meni." Glas mu se povisio i postao otar.
Rosie je otpuhnula i poela njihati surlom.
"Gertrudo, doi k meni, odmah", ponovi on.
Rosie je zatreptala oima. Njie surlom nisko uz tlo pa se zaustavi.
Skvrila je vrak i nogom je na njega nagurala malo zemlje. Zatim je
zamahnula i rasprila zemlju iza svojih lea po svim ljudima koji su
stajali u blizini. Nekoliko ih se nasmijalo.
"Gertrudo, digni nogu", ree Dick i zakorai naprijed tako da joj je
stajao uz rame. Kukom joj je potapao stranji dio noge. "Digni je!"
Rosie je zamahnula uima i ponjuila ga surlom.
"Digni je!" ree on i lupne je malo jae po nozi.
Rosie se nasmijei i pone mu gurati surlu u depove da provjeri to
ima unutra. Sve etiri noge ostale su vrsto na zemlji.
Timaritelj je odgurnuo surlu i okrenuo se svojem efu.
"U pravu je. Slonica nita ne zna. Kako ste je uope doveli ovamo?"
"Ovaj ju je doveo", ree upravitelj i pokae rukom na Grega. Zatim se
286

okrenuo meni. "Pa, to uope zna?"

"Stoji u menaeriji i prima slatkie."
"I to je to?" pita on s nevjericom.
"Aha", rekoh.
"Nije nikakvo udo da je prokleti cirkus propao", ree on, odmahujui
glavom. Ponovno se okrenuo erifu. "Dakle, to jo imate?"
Nakon toga vie nita nisam uo jer mi je u uima poelo brujati.
Dovraga, to sam uinio?
Izgubljeno zurim u prozore vagona broj 48 i pitam se kako u
Marleni priopiti vijest da smo postali vlasnici slona. Ali upravo u tom
trenutku ona je istrala kroz vrata i poput gazele skoila s platforme.
Doskoila je na zemlju jo u trku, a ruke i noge su joj u punom zamahu.
Okrenuo sam se da pogledam kamo se uputila i odmah mi je sve
jasno. erif i glavni upravitelj Brae Nesci stoje pokraj atora
menaerije, rukuju se i smjekaju. Njezini su konji poredani iza njih, a
dre ih radnici Brae Nesci.
Upravitelj i erif brzo su se okrenuli kad je stigla do njih. Predaleko
sam da ujem to govore, ali do mene dopiru razlomljene reenice
uljivog napada - rijei iz gornjeg registra glasnosti. Izrazi kao "kako se
usuujete", "neuvena drskost" i "krajnja bezobratina". Ona divlje
gestikulira i mae rukama. "Teka kraa" i "tuba" uju se preko cijelog
cirkuskog terena. A moda i "zatvor"?
Mukarci zaprepateno zure.
Konano je uutjela. Prekriila je ruke, namrtila se i tapka
stopalom po zemlji. Mukarci razrogaenih oiju pogledavaju jedan
drugoga. erif se okrenuo i zinuo, ali prije nego to je stigao izgovoriti i
rije, Marlena je opet eksplodirala. Vriti kao pomahnitala, upire prstom
u njegovo lice. Zakoraio je unatrag, ali ona ga prati. Stao je i isprsio se,
nadima prsni ko i sklapa oi. Kad je prestala prijetiti prstom, ponovno je
prekriila ruke. Tapka stopalom i klima glavom.
erif je otvorio oi i okrenuo se da pogleda glavnog upravitelja.
Nakon nekoliko trenutaka napete tiine, ovaj mlako slegne ramenima.
Glavni upravitelj se namrtio i okrenuo Marleni.
Izdrao je otprilike pet sekundi prije nego to je opet ustuknuo, ruku
podignutih u zrak kao da se predaje. Na licu mu je bilo ispisano
"predajem se". Marlena je podboila ruke o struk i eka, bijesno ga
gledajui. Napokon se okrenuo, crvena lica, i neto otro rekao radnicima
koji su drali konje.
287

Marlena ih gleda sve dok svih jedanaest konja nije vraeno u

menaeriju. Zatim je odmarirala natrag u vagon 48.
Dragi Boe. Ne samo to sam bez posla i bez doma, nego imam
trudnu enu, oaloenog psa, slona i jedanaest konja za koje se moram
brinuti.
Vratio sam se u potanski ured i nazvao dekana Wilkinsa. Ovaj put
on jo due uti. Konano je promrmljao neku ispriku: zaista mu je vrlo
ao - volio bi da mi moe pomoi - ja sam i dalje dobrodoao ako elim
polagati zavrne ispite, naravno, ali on nema ama ba nikakvu ideju to
da uinim sa slonom.
Vratio sam se u cirkus sav ukoen od panike. Ne mogu ostaviti
Marlenu i ivotinje ovdje da bih se vratio u Ithacu i polagao ispite. to
ako u meuvremenu erif proda menaeriju? Konje moemo smjestiti u
neku staju, Marleni i Queenie moemo platiti boravak u hotelu na neko
vrijeme, ali to emo s Rosie?
Prelazim preko cirkuskog terena i u irokom luku zaobilazim
razbacane gomile atorskog platna. Radnici Brae Nesci razmataju razne
dijelove velikog atora pod budnim okom glavnog nadzornika za atore.
ini se kao da provjeravaju ima li poderanih mjesta, prije nego to odlue
dati novanu ponudu.
Dok se penjem stubama u vagon 48, srce mi snano tue, a dah mi je
isprekidan. Moram se smiriti - misli mi se roje u sve manjim krugovima.
To nije dobro, nije nimalo dobro.
Otvorio sam vrata. Queenie mi pritri i gleda me s patetinom
kombinacijom zauenosti i zahvalnosti. Nesigurno mae svojim
batrljkom od repa. Sagnuo sam se i poeao je po glavi.
"Marlena?" pozvah dok se uspravljam.
Izala je iza zelene zavjese. Izgleda bojaljivo, preplee prste i
izbjegava me pogledati u oi.
"Jacobe - oh, Jacobe, uinila sam neto stvarno glupo."
"to?" pitam. "Misli li na konje? U redu je. Znam za to."
Brzo me pogledala.
"Zna?"
"Gledao sam. Bilo je prilino oito to se dogaa."
Zacrvenjela se.
"ao mi je. Samo sam... reagirala. Nisam razmiljala to emo uiniti
s njima poslije. Jednostavno ih toliko volim i ne bih mogla podnijeti da
mi ih on oduzme. Nije nita bolji od Ujaka Ala."
288

"U redu je. Razumijem." Zautio sam na tren. "Marlena, i ja tebi

imam neto rei."
"Da?"
Usta mi se otvaraju i zatvaraju, ali nijedna rije ne izlazi. Ona
izgleda zabrinuto.
"to je? to se dogaa? Je li neto loe?"
"Nazvao sam dekana na Sveuilitu Cornell i spremanje dopustiti mi
da polaem ispite."
Lice joj se ozarilo.
"To je predivno!"
"A dobili smo i Rosie."
"to smo dobili?"
"Bilo je isto kao s tobom i konjima", rekoh brzo, pokuavajui se
opravdati. "Nije mi se svidio njihov timaritelj slonova i nisam mu mogao
dopustiti da je odvede - samo Bog zna gdje bi zavrila. Volim tu slonicu.
Nisam je mogao pustiti. Zato sam se pretvarao da pripada meni. A
mislim da je to sada i tono."
Marlena me dugo gleda. Zatim - na moje golemo olakanje - kimne
glavom i ree:
"Uinio si pravo. I ja je volim. Zasluuje bolje od onoga to je dosad
imala. Ali to znai da smo u kripcu." Pogledala je kroz prozor, a oi su
joj se napola zatvorile od razmiljanja. " Moramo ui u neki drugi cirkus",
ree ona konano. "To je rjeenje."
"Kako? Nitko ne uzima nove ljude."
"Ringling uvijek uzima, ako si dovoljno dobar."
"Zar misli da imamo ikakva izgleda?"
"Sigurno da imamo. Imamo izvrsnu toku sa slonom, a ti si
veterinar, obrazovan na Cornellu. Sigurno da imamo izgleda. Ali morat
emo se vjenati. Oni su pravi istunci, cirkus dolian nedjeljnom
vjeronauku."
"Draga, namjeravao sam se tobom oenili onog trenutka kad se osui
tinta na onoj smrtovnici."
Lice joj je ostalo bez kapi krvi.
"Ah, Marlena. ao mi je", rekoh. "To je loe zvualo. Samo sam htio
rei da nijednog trenutka nisam dvojio hou li te oeniti."
Nakon kratke stanke ispruila je ruku i poloila mi dlan na obraz.
Zatim je zgrabila svoju torbicu i eir.
"Kamo ide?" upitah.
289

Podigla se na prste i poljubila me.

"Obaviti taj telefonski razgovor. Poeli mi sreu."
"Sretno", rekoh.
Slijedio sam je van i sjeo na metalnu platformu. Pratio sam je
pogledom dok nije nestala u daljini. Hodala je s takvom sigurnou,
stavljala stopala tono jedno ispred drugog i uspravila ramena. Svi
mukarci pokraj kojih je prolazila okretali su se za njom. Gledao sam je
dok nije nestala iza ugla jedne zgrade.
Upravo kad sam ustao da se vratim u spavaonicu, zauo se uzvik
iznenaenja iz skupine mukaraca koji su odmatali atorsko platno.
Jedan je velikim korakom zakoraio natrake, drei se za trbuh. Zatim
se sagnuo i povratio na travu. Ostali su zurili u neto to su otkrili ispod
platna. Glavni nadzornik za ator skinuo je eir i pritisnuo ga na grudi.
Jedan po jedan, svi su mukarci uinili isto.
Priao sam im i pogledao u tamni sveanj. Velik je i dok se
pribliavam, razabirem grimizne djelie, zlatni brokat i crno-bijelu
kariranu tkaninu.
To je Ujak Al. Oko pocrnjelog vrata omotana mu je oma.
Kasnije te noi Marlena i ja smo se uuljali u menaeriju i odveli
Boba u nau spavaonicu.
Kad je bal, nek je maskenbal.

290

24
Dakle sve se svodi na ovo, zar ne? Da sjedim sam u predvorju i
ekam lanove obitelji koji nee doi?
Ne mogu vjerovati da je Simon zaboravio. Naroito danas. Naroito
Simon - taj je djeak prvih sedam godina ivota proveo u Cirkusu
Ringling.
Da budem iskren, djeaku je sedamdeset i jedna godina. Ili ezdeset
devet? Prokletstvo, umoran sam ve od toga da nikad ne znam. Kad se
Rosemary vrati, pitat u je koja je godina i rijeiti tu stvar jednom
zauvijek. Vrlo je ljubazna prema meni, ta Rosemary. Nee nita uiniti
da bih se osjeao glupim, ak ako i jesam. Mukarac mora znati koliko je
star.
Mnogih se stvari vrlo ivo sjeam. Kao onoga dana kad se rodio
Simon. O, Boe, kakva radost. Kakvo olakanje! Imao sam vrtoglavicu
dok sam se pribliavao krevetu, sav sam drhtao. A tamo je bio moj aneo,
moja Marlena, i smijeila mi se, umorna, zraei sreom, sa zamotuljkom
umotanim u dekicu u svojim rukama. Imao je lako tamno i zguvano lice
da gotovo nije sliio na ljudsko bice. Ali kad mu je Marlena povukla
dekicu s glave i kad sam vidio da ima crvenu kosu, pomislio sam da u se
onesvijestiti od veselja. Nikad zapravo nisam sumnjao - ne zaista, i u
svakom bih ga sluaju volio i odgajao - ali ipak. Malo mi je nedostajalo da
se sruim kad sam ugledao njegovu crvenu kosu.
Gledam na sat. Sav sam na iglama od oaja. Sveana parada je ve
sigurno zavrila. Oh, to jednostavno nije pravedno! Svi oni oronuli starci
koji ak nee ni znati to gledaju, a vidi mene ovdje! Zarobljen u ovom
predvorju!
Jesam li zaista?
Nabrao sam elo i zatreptao. Zbog ega, zapravo mislim da sam
zarobljen? Osvrnuo sam se oko sebe. Nema nikoga. Okrenuo sam se i
pogledao prema hodniku. Jedna je sestra brzo prola, nosei lijeniki
karton, pogleda uperena u svoje cipele. Pomaknuo sam se na rub sjedala
i posegnuo za hodalicom. Rekao bih da sam samo pet i pol metara
udaljen od slobode. Dodue, poslije toga moram proi cijelu jednu ulicu,
ali ako se pourim, kladim se da bih mogao uhvatiti nekoliko posljednjih
toaka. Finale mi nee nadoknaditi proputenu sveanu paradu, ali i to
291

je neto. Ugodna toplina struji mi tijelom i zatomio sam smijeh. Moda

sam preao devedesetu, ali tko kae da sam bespomoan?
Staklena vrata su se rastvorila dok sam im se pribliavao. Hvala
Bogu na tim vratima - mislim da s hodalicom ne bih uspio proi kroz
obina vrata. Ne bih, dosta sam klimav na nogama. Ali to je u redu.
Mogu se nositi s tom klimavou.
Stigao sam na plonik i zastao. Zaslijepilo me sunce.
Tako sam dugo bio daleko od stvarnog svijeta da mi kombinacija
zujanja motora, pseeg lavea i automobilskih truba stvara knedlu u
grlu. Ljudi na ploniku razdvajaju se i prolaze pokraj mene kao da sam
kamen u potoku. Nikome nije udno to jedan starac u papuama stoji na
ploniku, tono ispred starakog doma. No pada mi na pamet da sam jo
u vidokrugu, u sluaju da se neka sestra pojavi u predvorju doma.
Podigao sam hodalicu i okrenuo je nekoliko centimetara ulijevo i
ponovno je spustio. Njezini plastini nogari zagrebli su po asfaltu, a od
tog mi se zvuka zavrtjelo u glavi. To je prava neugodna buka, nije to ni
kripanje ni lupkanje gume. Vuem noge za hodalicom i uivam u zvuku
koji proizvode papue. Jo dva takva poteza i okrenut u se u pravom
smjeru. Savren okret u tri toke. vrsto se drim i vuem noge.
Koncentriram se na stopala.
Ne smijem ii prebrzo. Kad bih pao, to bi na mnogo naina bilo
katastrofalno. Tu pod nije poploan ploicama i zato mjerim svoje
napredovanje brojei korake - svoje stope. Svaki put kad zakoraim
povuem petu jedne noge, tako da bude usporedna s prstima druge.
Hodam sporo, ali postojano. Svaki put kad dignem glavu, ljubiasto- bijeli ator je malo vei.
Treba mi pola sata i dvaput sam morao stati, ali praktiki sam
stigao i ve osjeam uzbuenje pobjede. Malo sam se zapuhao, ali noge su
mi jo vrste. Proao sam pokraj jedne ene za koju sam pomislio da e
mi stvoriti nepriliku, ali uspio sam je se otarasiti. Ne ponosim se time obino s ljudima ne razgovaram na taj nain, a naroito ne sa enama ali neka budem proklet ako u nekoj nametljivoj dobroiniteljici dopustiti
da mi upropasti izlet. Ne vraam se vie u onu ustanovu dok ne vidim
ostatak cirkuske predstave i jao onome tko me pokua sprijeiti. Pa ak
da me sestre sad i dostignu, napravit u scenu. Vikat u. Osramotit u ih
u javnosti i natjerati da odu po Rosemary. Kad ona shvati koliko sam
odluan, odvest e me na predstavu. ak ako i propusti ostatak svoje
smjene, odvest e me - naposljetku, to joj je posljednja smjena.
292

O, Boe. Kako u preivjeti tamo kad nje vie ne bude? Od

podsjeanja na njezin skoranji odlazak cijelo mi je tijelo proela tuga, ali
brzo ju je zamijenila radost - sad sam dovoljno blizu da ujem glazbu
kako odzvanja iz velikog atora. Oh, slatki, preslatki zvui cirkuske
glazbe. Gurnuo sam vrh jezika s unutarnje strane obraza i urim se. Sad
sam ve gotovo stigao. Jo samo nekoliko koraka...
"Hej, djedice. Kamo si krenuo?"
Trgnuo sam se i stao. Podigao sam pogled. Neki mladac sjedi za
tandom za prodaju karata, a lice mu je uokvireno vreicama s
ruiastom i plavom eernom vatom. Ruke su mu na staklenom pultu
ispod kojega bljeskaju razne igrake. Kroz obrvu ima provuenu
naunicu i jednu kroz donju usnu, te veliku tetovau na svakom ramenu.
Ruke su mu ukraene crnim noktima.
"to misli, kamo idem?" rekoh svadljivo. Nemam vremena za ovo.
Ve sam ionako dovoljno propustio.
"Karta kota dvanaest dolara."
"Nemam novca."
"Onda ne moe unutra."
Ostao sam zabezeknut, jo se borim da naem rijei, kad se pokraj
mene stvori neki ovjek. Stariji je, svjee obrijan i lijepo odjeven. Kladio
bih se da je upravitelj.
"to se ovdje dogaa, Russ?"
Klinac je palcem pokazao na mene.
"Uhvatio sam ovog starca kako se pokuava uuljati unutra."
"Uuljati!" povikah s ogorenjem.
Mukarac me samo jedanput pogledao i okrenuo se klincu.
"Prokletstvo, to nije u redu s tobom?" Russ se namrtio i spustio
pogled. Upravitelj je stao pred mene i ljubazno se nasmijeio.
"Gospodine, bit e mi drago da vas mogu uvesti unutra. Moda bi vam
bilo lake kad biste imali invalidska kolica? Onda ne bismo morali
brinuti kako da vam pronaemo dobro sjedalo."
"To bi bilo lijepo. Hvala vam", rekoh, spreman zaplakati od
olakanja. Zbog svae s Russom sam drhtao - uasnula me ve i sama
pomisao da sam dospio ovako daleko, a da me tinejder s probuenom
usnom ne pusti unutra. Ali sad je sve dobro. Ne samo to sam doao
dovle, nego mi se ini kako u dobiti sjedalo uz sam ring.
Upravitelj je nestao s jedne strane atora i vratio se sa standardnim
bolnikim kolicima. Pustio sam ga da mi pomogne da sjednem, a onda
293

sam opustio bolne miie dok me vozio prema ulazu.

"Ne obazirite se na Russa", ree on. "Dobar je on klinac ispod svih
onih rupica, iako me udi da iz njega nita ne kaplje dok pije."
"U moje vrijeme su na tand za prodaju karata stavljali starije ljude.
To im je u neku ruku bio kraj puta."
"Bili ste u cirkusu?" upita mukarac. "U kojem?"
"Bio sam u dva. Prvo u Cirkusu brae Benzini - najspektakularnijoj
predstavi na Zemlji", rekoh ponosno, kotrljajui svaki slog s jezika.
"Drugi je bio Ringling."
Kolica su se zaustavila. Mukarevo se lice iznenada pojavilo ispred
mog.
"Bili ste s Braom Benzini? Koje godine?"
"U ljeto 1931."
"Jeste li doivjeli stampedo?"
"Nego to!" povikah. "Prokletstvo, bio sam usred njega. U samoj
menaeriji. Bio sam veterinar."
Gleda me s nevjericom.
"Ne vjerujem svojim uima! Uz poar u Hartfordu i havariju
Hagenbeck-Wallacea, to je vjerojatno najpoznatija katastrofa u cirkusu
svih vremena."
"Bila je to velika stvar, imate pravo. Sjeam se toga kao da je bilo
juer. K vragu, svega se sjeam ak bolje od onoga juer."
Mukarac je zatreptao i pruio mi ruku.
"Charlie O'Brien trei."
"Jacob Jankowski", rekoh, prihvaajui njegovu ruku. "Prvi."
Charlie O'Brien me vrlo dugo gleda, a dlan je pritisnuo na grudi kao
da polaemo neku zakletvu.
"Gospodine Jankowski, odvest u vas sad na predstavu prije nego to
sve zavri, ali bila bi mi ast i zadovoljstvo ako biste poslije mogli doi u
moju prikolicu i sa mnom popiti pie. Vi ste ivi dio povijesti, a ja bih
svakako volio uti neto o toj nesrei iz prve ruke. Bit e mi zadovoljstvo
da vas poslije otpratim kui."
"Zadovoljstvo e biti moje", rekoh.
Trgnuo se i ponovno zaao iza mojih kolica.
"U redu onda. Nadam se da ete uivati u predstavi."
ast i zadovoljstvo.
Spokojno se osmjehujem dok me on vozi ravno do ruba cirkuskog
ringa.
294

25
Predstava je zavrila - bila je to prokleto dobra predstava, iako ne
one veliine kao predstave Brae Benzini ili Ringlinga, ali kako bi i bile?
Za to vam treba vlak.
Sjedim za plastinim stolom u stranjem dijelu izuzetno opremljenog
stambenog vozila. Pijuckam podjednako izuzetan viski - Laphroaig, ako
se ne varam - i pjevam kao kanarinac. Priam Charlieju o svemu: o
svojim roditeljima, o vezi s Marlenom i pogibiji Camela i Waltera. Priam
mu kako sam one noi puzao preko vlaka s noem u ustima i smiljao
ubojstvo. Govorim mu o ljudima koje su bacali iz vlaka, o stampedu i
zadavljenom Ujaku Alu. I na kraju mu priam o onome to je Rosie
uinila. ak i ne razmiljam o tome. Samo otvorim usta, a rijei izlaze
same.
Olakanje je trenutano i mogu ga osjetiti. Sve te godine kao da su
bile zarobljene u meni. Mislio sam da u se osjeati krivim, kao da sam je
izdao, ali ono to osjeam - naroito uz Charliejevo suosjeajno kimanje
glavom - vie je nalik oprostu. ak, izbavljenju.
Nikad nisam bio potpuno siguran je li Marlena znala - toliko se toga
u onom trenutku zbivalo u menaeriji da nisam imao pojma to je
vidjela, a nikad vie nisam naeo tu temu. Nisam mogao, jer nisam
mogao dovesti u opasnost njezine osjeaje prema Rosie - ili, ako emo
pravo, njezine osjeaje prema meni. Rosie je moda bila ta koja je ubila
Augusta, ali i ja sam mu elio smrt.
Isprva sam utio da zatitim Rosie - a nije bilo upitno da joj treba
zatita, jer u onim danima nije bilo neuobiajeno da ubijaju slonove, ali
nije bilo opravdano to sam to preutio Marleni. ak i da se ohladila
prema Rosie, nikad joj ne bi nanijela nikakvo zlo. U cijeloj povijesti
naega braka, to je bila jedina tajna koju sam imao pred njom, a na kraju
ju je bilo nemogue ispraviti. S takvom tajnom u jednom trenutku sama
tajna postaje nevana. Ali ne i injenica da ste neto tajili.
Kad je uo moju priu, Charlie uope nije izgledao okirano, niti kao
da me osuuje, a moje je olakanje bilo tako veliko da sam po zavretku
prie o stampedu, nastavio dalje. Priam mu o godinama koje smo proveli
u Ringlingu i kako smo otili iz cirkusa nakon roenja treeg djeteta.
Marleni je jednostavno bilo dosta ivota na cesti - pretpostavljam da se
295

radilo o potrebi svijanja gnijezda - a osim toga, Rosie je starjela. Tog se

proljea veterinar u Gradskom zoolokom vrtu Brookfield u Chicagu
sruio mrtav i ja sam sreom bio siguran favorit - ne samo da sam imao
sedam godina iskustva s egzotinim ivotinjama i vrlo dobru diplomu,
nego sam im doveo i slona.
Kupili smo imanje izvan grada, dovoljno daleko od zoolokog vrta da
moemo drati konje, ali dovoljno blizu da vonja na posao ne bude
preduga. Konji su vie-manje otili u mirovinu, iako su ih Marlena i
djeca povremeno jahali. Udebljali su se i bili sretni - konji, ne djeca ili
Marlena. Bobo je poao s nama, naravno. Tijekom godina upadao je u
vie nevolja nego sva djeca zajedno, ali svejedno smo ga voljeli.
To su bili neiskusni mladi dani, zlatni dani! Besane noi, djeji pla;
dani kad je unutranjost kue izgledala kao da ju je pogodio uragan;
vrijeme kad sam imao petero djece, impanzu, a u krevetu enu oboljelu
od vruice. ak kad bi i etvrta aa mlijeka bila prolivena u istoj noi, ili
kad bi mi prodorni vrisak zamalo rasparao ui, ili kad sam u policijskoj
postaji plaao jamevinu za nekog od sinova, a u jednom sluaju i za
Boba, zbog nekog manjeg prijestupa, to su bile dobre godine, sjajne
godine.
Ali sve je prohujalo. U jednoj minuti Marlena i ja smo bili usred
svega toga, a u sljedeoj, djeca su od nas ve posuivala auto i naputala
gnijezdo, odlazei na koled. I evo me sada tu. Proao sam devedesetu i
sam sam.
Charlie, blagoslovljen bio, zapravo je zainteresiran za moju priu.
Uzima bocu i naginje se naprijed. Ba dok guram svoju au prema
njemu, na vratima se zauje kucanje. Trznuo sam glavom unatrag, kao
da sam se opekao. Charlie je kliznuo po klupi i nagnuo se prema prozoru,
odmaknuvi s dva prsta kariranu zavjesu.
"Sranje", ree on. "Murja. Pitam se to se dogaa?"
"Doli su zbog mene."
Pogledao me, otro i precizno.
"to?"
"Doli su zbog mene", rekoh, pokuavajui izdrati njegov pogled.
Teko je - imam nistagmus, to je posljedica jednog davnog potresa
mozga. to se vie trudim postojano nekoga gledati, to mi se oi vie
trzaju naprijed-natrag.
Charlie puta zavjesu da padne i prilazi vratima.
"Dobra veer", ree duboki glas na vratima. "Traim Charlieja
296

O'Briena. Netko mi je rekao da ga mogu nai ovdje."

"Moete ga nai, tu sam. to mogu uiniti za vas?"
"Nadao sam se da nam moete pomoi. Jedan stariji gospodin nestao
je iz starakog doma, tu nie niz ulicu. Osoblje misli da je moda doao
ovamo."
"Ne bih se iznenadio. U cirkusu uivaju svi ljudi, bez obzira na
godine."
"Svakako. Naravno. No stvar je u tome da je gospodin star devedeset
i tri godine i prilino je slab. Nadali su se da e se sam vratiti nakon
predstave, ali ve je prolo nekoliko sati, a njega jo nema. Vrlo su
zabrinuti za njega."
Charlie ljubazno mirka prema policajcu.
"ak i da je doao ovamo, sumnjam da je jo tu negdje. Mi se uskoro
spremamo za odlazak."
"Sjeate li se jeste li vidjeli koga veeras tko bi odgovarao njegovu
opisu?"
"Svakako. Mnogo njih. Obitelji su dovele svoje starce."
"A to je sa starcem koji je bio sam?"
"Nisam ga primijetio, ali toliko nam mnogo ljudi dolazi da se nakon
nekog vremena iskljuim."
Policajac je gurnuo glavu i provirio unutra. Pogled mu je zastao na
meni s oitim zanimanjem.
"Tko je to?"
"Tko - on?" upita Charlie, mahnuvi prema meni.
"Da."
"To je moj otac."
"Smijem li nakratko ui unutra?"
Nakon kratke stanke Charlie je zakoraio u stranu.
"Svakako, budite moj gost."
Policajac je uao u vozilo. Tako je visok da se morao pognuti. Ima
vrlo otru bradu i orlovski nos. Oi su mu blisko postavljene, kao u
orangutana.
"Kako ste gospodine?" pita me i prilazi blie. mirka i pomno me
promatra.
Charlie mi je dobacio pogled.
"Tata ne moe govoriti. Prije nekoliko godina imao je modani udar."
"Zar mu ne bi bilo bolje kad bi ostao kod kue?" upita policajac.
"Ovo mu je dom."
297

Opustio sam eljust i pustio je da drhti. Posegnuo sam za aom

drhtavom rukom i gotovo je sruio. Gotovo, jer bila bi sramota da
prolijem onako dobar viski.
"Tata, pusti me da ti pomognem", ree Charlie i pouri prema meni.
Sjeo je na klupu do mene i posegnuo za aom. Prinio mi je au ustima.
Ispruio sam jezik kao papiga i dotaknuo kockice leda koje su mi se
koturale prema ustima. Policajac sve promatra. Ne gledam izravno
prema njemu, ali vidim ga krajikom oka. Charlie sputa au i smireno
ga gleda. Policajac nas jo malo gleda, zatim pregledava prostoriju
suenih oiju. Charliejevo lice je prazno kao zid, a ja dajem sve od sebe
da slinim.
Konano policajac malo nadigne kapu.
"Gospodo, hvala vam. Ako neto vidite ili ujete, molim vas da nas
odmah obavijestite. Taj starac nije sposoban da bude sam vani."
"Svakako", ree Charlie. "Slobodno pogledajte okolo po cirkusu. Rei
u svojim ljudima da pripaze nee li ga vidjeti. Bila bi velika sramota da
mu se neto dogodi."
"Evo vam moj broj", ree policajac i prui Charlieju posjetnicu.
"Nazovite me ako to ujete."
"Budite sigurni u to."
Policajac nas jo jedanput, posljednji put, pogleda i krene prema
vratima.
"Pa, laku no", ree.
"Laku no", ree Charlie, pratei ga do vrata. Kad ih je zatvorio,
vratio se do stola. Sjeo je i natoio nam viski. Otpili smo gutljaj i
nastavili sjediti u tiini.
"Jeste li sigurni u ovo?" napokon me pita.
"Aha."
"to je s vaim zdravljem? Trebate li kakve lijekove?"
"Ne. Sve je dobro sa mnom, osim to sam star. A raunam da e se i
to samo od sebe na kraju srediti."
"to je s vaom obitelji?"
Otpio sam jo gutljaj, zavrtio ostatak viskija na dnu ae i zatim sve
ispio.
"Slat u im razglednice."
Gledam ga u lice i shvaam da to nije dobro zvualo.
"Nisam to tako mislio. Volim ih i znam da oni vole mene, ali vie
nisam dio njihova ivota. Za njih sam samo obveza. Zato sam veeras
298

sam morao doi ovamo. Jednostavno su zaboravili na mene."

Charliejevo elo je nabrano. Kao da ga mui neka sumnja.
U oajanju brbljam dalje.
"Devedeset tri su mi godine. to mogu izgubiti? Jo uvijek se mogu
brinuti za sebe. U nekim stvarima mi treba malo pomoi, ali ne onako
kako si mislio." Osjeam kako mi se oi vlae i pokuavam dati svom
starakom licu neki izraz koji bi sliio snazi. Zaboga, nisam nikakav
kilavac. "Dopusti mi da poem s tobom. Mogu prodavati karte. Russ
moe raditi bilo to - mlad je. Daj mi njegov posao. Jo mogu raunati i
ne varam. Znam da ne vodi prevarantski cirkus."
Charliejeve oi su se zamaglile. Kunem se Bogom da jesu.
Nastavljam, jer sad vie ne mogu stati.
"Ako me uhvate, nikom nita. Ako ne, dobro, onda u ih na kraju
sezone nazvati i vratiti se. Ako u meuvremenu neto poe po zlu, samo
ih nazovi i doi e po mene. to je tu loe?"
Charlie me gleda. Nikad nisam vidio ovjeka koji je izgledao tako
ozbiljno.
Jedan, dva, tri, etiri, pet, est - nee mi nita odgovoriti - sedam,
osam, devet - poslat e me natrag, a zato i ne bi, ne poznaje me - deset,
jedanaest, dvanaest
"U redu", ree.
"U redu?"
"U redu. Omoguimo vam neto o emu ete priati svojim unucima.
Ili praunucima. Ili prapraunucima."
Otpuhnuo sam od radosti, izbezumljen od uzbuenja. Charlie mi je
namignuo i natoio jo prst viskija. Zatim, kao da se predomislio, jo je
malo nagnuo bocu. Ispruio sam ruku i zgrabio vrat boce.
"Bolje ne", rekoh. "Ne elim se napiti i slomiti kuk."
A onda sam se nasmijao, jer to je tako smijeno i tako predivno, i
jedva se svladavam da ne ponem hihotati. Pa to ako imam devedeset
tri godine? Pa to ako sam vrlo star i mrzovoljan a tijelo mi je oronulo?
Ako su me spremni prihvatiti zajedno s mojom krivnjom optereenom
savjeu, zato, dovraga, ne bih pobjegao s cirkusom?
Ba je onako kako je Charlie rekao policajcu. Ovome starcu to jest
dom.

299

BILJEKA AUTORICE
Ideja za ovu knjigu dola mi je neoekivano. Poetkom 2003.
spremala sam se na pisanje jedne sasvim drukije knjige, ali tada je
Chicago Tribune objavio lanak o Edwardu J. Keltyju, fotografu koji je
tijekom 1920-ih i 1930-ih godina diljem Amerike pratio putujue cirkuse.
Fotografija koja je pratila lanak toliko me fascinirala da sam kupila
dvije knjige fotografija o starinskim cirkusima: Step Right This Way: The
Photographs of Edward J. Kelty i Wild, Weird, and Wonderfid: The
American Circus as Seen byF.W. Glasier. Do trenutka kad sam ih
prelistala do kraja, ve sam bila opinjena. Odustala sam od knjige koju
sam planirala napisati i umjesto toga zaronila sam u svijet cirkusa koji
putuju eljeznicom.
Poela sam tako to sam nabavila niz knjiga koje mi je preporuio
arhivist u Circus Worldu, u gradu Baraboo u Wisconsinu, gdje je obino
zimovao Cirkus brae Ringling. Mnoge su knjige bile rasprodane, ali
uspjela sam ih nabaviti u knjiarama rijetkih knjiga, za nekoliko tjedana
ve sam krenula put Sarasote u Floridu, u posjet Muzeju cirkusa
Ringling, koji je ba tada prodavao duplikate iz svoje zbirke rijetkih
knjiga. Kui sam se vratila siromanija za nekoliko stotina dolara, ali
bogatija za vie knjiga nego to sam mogla nositi
Sljedea etiri i pol mjeseca provela sam skupljajui znanje nuno da
bih tu temu tono prikazala, ukljuujui i tri dodatna putovanja (jo
jedanput u Sarasotu, zatim u Baraboo u posjet Cirkus Worldu i vikend
izlet u Kanzas City, u tamonji zooloki vrt, gdje sani posjetila
nekadanje timaritelje slonova od kojih sam nauila o ponaanju slonova
i njihovu jeziku tijela.
Povijest amerikog cirkusa tako je bogata da sam mnoge
nevjerojatne detalje ovog romana crpila iz injenica ili anegdota (u
povijesti cirkusa poznato je da je crta koja razdvaja to dvoje prilino
nejasna). U to se ubraja izlaganje vodenog konja sauvanog u
formaldehidu, preminula "snana ena" teka sto osamdeset jedan
kilogram, a koju su u paradi vozili kroz grad u kavezu za slona, zatim
slonica koja je stalno upala iz zemlje svoju motku i krala limunadu,
druga slonica koja je pobjegla, a nali su je u stranjem povrtnjaku, lav i
pera posua skutreni jedan do drugog ispod sudopera, glavni upravitelj
kojeg su ubili i tijelo mu zamotali u atorsko platno, i tako dalje. Takoer
sam unijela zastraujuu i vrlo stvarnu tragediju o paralizi uzrokovanoj
300

jamaikim umbirom, koja je unitila ivote otprilike stotine tisua

Amerikanaca izmeu 1930. i 1931. godine.
I na kraju, voljela bih skrenuti pozornost na dvije cirkuske slonice,
ne samo zato to su bile nadahnue za glavni zaplet prie, nego i zato to
te stare djevojke zasluuju da ih ne zaboravimo.
Slonica po imenu Topsy je 1903. ubila svojeg trenera, nakon to joj je
u usta ugurao upaljenu cigaretu. Veini cirkuskih slonova u to se vrijeme
opratalo jedno ili dva ubojstva - tako dugo dok ne bi ubili kojeg
posjetitelja - ali ovo je Topsy bio ve trei sluaj. Njezini vlasnici u
Lunaparku s Coney Islanda odluili su da od njezina smaknua naprave
javni spektakl, ali njihova najava da je namjeravaju objesiti doekana je
prosvjedima - naposljetku, zar vjeanje nije okrutna i neuobiajena
kazna? Snalaljivi Topsyni vlasnici stupili su u kontakt s Thomasom
Edisonom. On je ve godinama "dokazivao" kako postoji opasnost od
izmjenine struje, izuma njegova suparnika Georgea Westinghousea,
tako to je javno strujom ubijao make i pse lutalice, zajedno s pokojim
konjem i kravom - ali dotad nita tako ambiciozno kao to je slon.
Prihvatio je izazov. Kako je elektrina stolica zamijenila vjeala kao
slubeni nain izvoenja smaknua u New Yorku, prosvjedi su prestali.
Izvjea se razlikuju u tome jesu li Topsy dali da pojede mrkve
pomijeane s cijanidom u prvom i neuspjelom pokuaju smaknua, ili ih
je pojela neposredno prije nego to su je ubili strujom, ali ono u emu se
svi slau jest da je Edison donio filmsku kameru, dao da Topsy zaveu
sandale s bakrenim potplatima i pustio kroz nju est tisua i eslo volti
pred tisuu petsto gledatelja i ubio je za otprilike deset sekundi. Edison
je bio uvjeren kako je taj in diskreditirao izmjeninu struju, a film je
nastavio prikazivati gledateljima diljem zemlje.
Prijeimo na neto vedrije. Takoer 1903., jedna je ekipa u Dallasu
nabavila slona po imenu Stara Mama od Carla Hagenbecka, koji je bio
cirkuska legenda i koji ju je proglasio najpametnijom slonicom koju je
ikada imao. Kako su im zbog toga porasle nade, novi treneri Stare Mame
bili su vrlo razoarani kad su otkrili da je ne mogu nagovoriti da napravi
ita vie osim da se malo proee. tovie, bila je tako beskorisna da su je
"morali gurati i vui s jednog cirkuskog terena na drugi". Hagenbeck je
poslije posjetio Staru Mamu u njezinu novom domu i rastuio se kad je
uo da za nju govore kako je glupa, pa je to i rekao - na njemakom.
Odjednom je svima postalo jasno da Stara Mama razumije samo
njemaki. Nakon tog otkria, Stara Mama je ponovno obuavana na
301

engleskom i nastavila je svoju sjajnu karijeru. Uginula je 1933., u

dubokoj starosti od osamdeset godina, okruena prijateljima i kolegama
izvoaima.
Nazdravimo Topsy i Staroj Mami.

302

ZAHVALE
Sljedeim osobama zahvaljujem na doprinosu koji su dali ovoj knjizi:
Suprugu Bobu - mojoj ljubavi i najveem ampionu.
Uredniku, Chucku Adamsu, koji je svojim primjedbama, pozornou
prema detaljima i potporom, omoguio da pria ovog romana dosegne
viu razinu.
Mojoj kritinoj suradnici Kristy Kiernan i mojim prvim itateljima,
Karen Abbott, Maureen Ogle, Kathryn Puffett (koja je usput i moja
majka) i Terencu Baileyju (koji je usput moj otac), za njihovu ljubav i
potporu i to su me u redovitim vremenskim razmacima svojim rijeima
odvraali od ruba ponora.
Garyju C. Payneu, zato to mi je objasnio sve vezano uz cirkus,
priao anegdote i provjeravao rukopis, ispravljajui netone podatke.
Fredu D. Pfeningu III, Kenu Harcku i Timothyju Teggeu, jer su mi
velikoduno dopustili da koristim fotografije iz njihovih zbirki. Posebna
hvala Fredu zbog itanja teksta i pomoi da ga to bolje uredim.
Heidi Taylor, tajnici muzeja Ringling Museum of Art, koja mi je
pomogla pronai razne fotografije i osigurati prava na objavljivanje, te
Barbari Fox McKellar, jer mi je dopustila da se posluim fotografijama
njezina oca.
Marku i Carrie Kabak, za njihovu gostoljubivost i zato to su me
upoznali sa svojim nekadanjim tienicima u Gradskom zoolokom vrtu
u Kansasu.
Andrewu Walaszeku, koji mi je pronaao i pregledao prijevode s
poljskog jezika.
Keithu Croninu, kako za vrijedne kritike primjedbe, tako i za
naslov romana.
Emmi Sweeney, koja je sve ono to mogu traiti od jedne agentice.
I na kraju, hvala lanovima moje spisateljske skupine. Ne znam to
bih uinila bez vas.

303