Professional Documents
Culture Documents
Politika Etnologije
Politika Etnologije
POLITIKA ETNOLOGIJE:
KOMPARATIVNO ISTRAIVANJE ODNOSA PREMA
FOLKLORNOM NASLEU U SRBIJI, BJR MAKEDONIJI I
HRVATSKOJ
Tokom perioda februarmart 2010 godine, preduzeli smo i realizovali istraivanje
o odnosu politike elite, javne uprave i drutva prema folkloru u tri balkanske zemlje koje
su do pre dve decenije bile deo iste drave. Usmeravajui se na tretman folklora u
najirem smislu, pokuali smo da u svakoj zemlji izdvojimo desetak reprezentativnih
primera koji na najbolji i najiri nain prikazuju ta se u svakoj zemlji smatra folklorom,
kako se prema njemu odnosi, kakvi su drutveni i ideoloki stavovi prema folklornom
nasleu, kako se ono institucionalno obrauje, u kojoj meri je ivo i prisutno u javnoj
sferi itd. U ovom lanku predstavljamo rezultate pomenutog istraivanja. Za svaku
zemlju se najpre navode relevantni primeri sa kratkim objanjenjem i referencom ako ona
postoji, a zatim se daje pregled ukupnog odnosa prema pitanjima folklora, odnosno ono
to bi se moglo nazvati politikom etnologije u svakoj od tretiranih drava. Na kraju
dajemo zakljuke koji slede iz poreenja ovih razliitih politika
I SRBIJA
1. Festival trubaa Gua.
Zvanina stranica festivala http://www.guca.rs/.
Ovo je jedan od najpoznatijih festivala te vrste u Evropi i najvea turistika manifestacija
u Srbiji. Ove godine se odrava pedeseti put i i u nekoliko dana kroz gradi Dragaevo
proe vie od 500.000 posetilaca. U poslednjih nekoliko godina dobio je i snanu
politiku podrku, kao i finansijsku pomo razliitih nivoa vlasti. Uprkos stalnim
sporovima u javnosti, ovo je jedan od najvanijih brendova Srbije i dobar pokazatelj kako
se ivo narodno stvaralatvo moe odravati na kreativan nain i iskoristiti za bogatu
turistiku ponudu.1
lanak je nastao kao deo projekta 149026 Perspektive evropskog okvira Srbije, koji finansira
Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije.
1
S druge strane problem je sve vea komercijalizacija ovog dogaaja koja preti da ugrozi izvorni smisao i
funkciju festivala, pretvarajui ga u ogromni turistiki vaar koji domaim gostima prua mogunost za
dionizijski samozaborav, a strancima egzotiku. Najbolja studija o Gui je Timotijevi Milo, Karneval u
Gui, Legenda, Narodni Muzej aak, 2005.
6. Jovana Papan Gusle siroe sukcesije, veb portal Nova srpska politika misao,
http://starisajt.nspm.rs/kulturnapolitika/2006_papan_gusle.htm
Gusle, jednoiani gudaki instrument predstavljaju jedan od sutinskih mitolokih,
istorijskih ak i sakralnih artefakata za narode na Balkanu posebno u oblastima Srbije,
Crne Gore i BiH. Uz njih je stvoren itav ciklus epske poezije koji spada meu najvanije
produkte nematerijalne batine Balkana. Danas su one predmet velikih dikusija i
kontroverzi. U ovom lanku etnomuzikolog Jovana Papan analizira kako se gusle
povezuju uz politiki nekorektne politike trendove (ratovi, nacionalizam, anahronizam) i
kako kulturna politika kako u Srbiji, a posebno u Crnoj Gori sistematski progoni ovu
tradiciju iz javnog prostora, podstiui neke druge (vie evropske) instrumente kao to
je tamburica.
7. Ivan olovi, Sveto ili krivo gudalo. Feljton u listu Danas 31.12.200510.1.2006.
Objavljeno i u knjizi Balkan teror kulture, 20 vek, Beograd, 2008.
Ovaj lanak poznatog antropologa i etnologa Ivana olovia je paradigmatian za gore
iznetu tezu o guslama kao anahronom simbolu nacionalizma, tradicionalizma i navodnom
instrumentu ratne politike i govora mrnje, koji treba prognati u muzej. O drugaijem
pogledu na tradiciju i savremenu upotrebu ovog instrumenta pie Mia urkovi u knjizi
Slika, zvuk i mo, (izdanje MST Gaji, Beograd 2009), pokazujui kako se formirala i
kako opstaje jedna snana guslarska gerilska potkultura, proterana sa javnih medija, ali
itekako iva u pogledu visokih tiraa kaseta i diskova, poseenih kulturnih veeri,
posebnih festivala, sistema nagrada itd.
8. Srpski Muzej hleba Jeremija, Peinci.
http://www.youtube.com/watch?v=OK06yTiadPQ
Poseban muzej hleba u vojvoanskoj optini Peinci je ilustracija sve vee snage privatne
incijative u Srbiji. Ovo je rezultat rada jednog oveka, slikara Jeremije koji je godinama
skupljao tradicionalne artefakte povezane sa kulturom hleba u Srbiji i koji je 1998.
otvorio muzej hleba. Izloeni su brojni eksponati povezani sa razliitim tradicijama
izrade hleba i ak 95 obrednih hlebova iz Srbije. Otvoren je za posete, izuavanja, ak i
za praktinu demonstraciju izrade hleba. Sve je raeno bez finansijske pomoi drave, ali
postepeno ga uvode u zvaninu turistiku ponudu i optina i drava.
http://www.discoverserbia.org/sr/srem/muzej-hleba
http://pecinci.omnicom-dev.com/kultura_i_sport/srpski_muzej_hleba.35.html
9. Muzej etnoselo Staro selo Sirogojno.
To je etnoselo koje se sastoji od velikog broja starih kua donetih sa svih strana Zlatibora.
Etnoselo je sagraeno 1979. godine, na 4,5 hektara povrine. U jednoj od kua muzeja
Staro selo napravljena je i krma, a neke manje kolibe su preureene za stanovanje. 47
objekata, 2000 eksponata. Kompleks obie vie od 100.000 posetilaca godinje.
Napravljena je rekonstrukcija tradicionalne srpske kue i porodice i objekat je postao
II MAKEDONIJA
1. Godinji program za ostvarivanje nacionalnog interesa u kulturi za 2010.
Ministarstvo kulture Makedonije, Skoplje, 2010.
http://www.kultura.gov.mk/documents/PROGRAMA__2010_n.pdf
Zvanini dokument koji predstavlja strukturu aktivnosti koje Ministarstvo kulture
podrava u 2010. godini. Podrka programima zatite kulturnog naslea i folklorne
batine ini veliki deo ovog plana. Npr. digitalizacija kulturnog naslea u bibliotekoj
sekciji, ili etno-art radionice i prikupljanje etnolokog materijala iz pedesetih i ezdesetih
Nakon saradnje sa Anastasijom (muzika za film Pre Kie Mila Manevskog), profesor
Dautovski oformio je osmolanu grupu DD Sintezis koja je postigla zavidan uspeh na
evropskim prostorima u svetu vorld mjuzik.To je izvanredan model kreativne prerade
prebogatog muzikog folklora ove drave. Uivaju veliku podrku drave. U ovom
intervjuu Dautovski izlae programske stavove.
7 Virtuelni modeli na ivealita ot makedonsko narodno graditelstvo,
Davorin Trpeski, Institut za etnologija i antropologija, Skoplje, 2006.
Saradnik Instituta za etnologiju i antropologiju, Trpeski je istraivao mogunosti i tehnike
pravljenja virtuelnih muzeja kao orua za ouvanje i istraivanje klasinih arhitektonskih
spomenika kulture, ali i kao osnove za razvoj modernih arhitektonskih reenja baziranih
na etnolokom nasleu. Ovo je veoma praktina knjiga koja donosi i dobar pregled nekih
od osnovnih modela tradicionalne makedonske arhitekture.
8. Folk umetnost u Makedoniji: pregled najvanijih grana savremene folk umetnosti. Veb
sajt http://www.cybermacedonia.com/mculfolk.html
Ovo je jedan od najboljih pregleda najvanijih oblika folklornog stvaralatva i na njemu
bazirane umetnike prakse. Autori navode nekoliko znaajnih podruja kao to su
keramika, nakit (zlatni i bakarni), izrada nonji ili umetniki stubovi i nadgrobni
spomenici koje proizvode uveni Mijak majstori.
9. Ethnic Stereotypes in the Macedonian Folklore and their Reflection in the Macedonian
Contemporary Literature,
Ana Martinoska, asopis Neohelicon, Budimpeta, april 2005, strane 7179.
Autorka istrauje tretman figure drugog u makedonskom folklornom nasleu pokazujui
kako se imid drugog uglavnom gradi kao figura neprijatelja definisanog kroz niz
stereotipa. Zatim istrauje kako se ovo naslee reflektuje pre svega na savremenu
poeziju, ali i na druge anrove knjievnosti u Makedoniji.
10. Mask customs and Identity in the Region of Southeastern Europe. The Case of
Macedonia, Eli Miloeska, asopis Ethnologica Balkanica, 11/2007, str. 237256,
Munchen.
Autorka tvrdi da je svakovrsna kriza kroz koju od raspada SFRJ prolaze graani
Makedonije izazvala jaku krizu identiteta kako kod individua, tako i kod etnikih
kolektiva, to je podstaklo veliki broj ljudi da se vrati vrednostima i nasleu folk kulture
koja se smatra najvrim temeljem identiteta. Autorka pokazuje kako karnevali (Prilep,
Strumica, Vevani) i drugi rituali koji ukljuuju maske postaju vana poprita prisvajanja
i prerade folklornog naslea u promenjenom politikom kontekstu.
11. Projekat Krale Marko
Internet portal, http://www.kralemarko.org.mk/
Izuetno zanimljiv privatni portal koji se bazira na mitu o srednjevekovnom junaku Krale
Marko (srpski Kraljevi Marko). Promovie se etnoturizam, stripovi sa etnikim
motivima (npr. autor Rade Diovski), etno ishrana i restorani, odea, suveniri, ili potpuno
mitomanski projekti poput King Marko brand koji Marka predstavlja kao verziju Kralja
Artura.
Jedan od retkih primera je studija Mitski elementi vo albanskiot i makedonskiot junaki epos i balada,
Izaima Murtezanija, izdanje Instituta Marko Cepenkov, 2006, Skopje.
Aleksandra Makedonskog (njegovo ime nosi aerodrom u Skoplju). Tako posetilac ispred
zgrade Vlade (graene u klasinom realsocijalistikom stilu) moe da vidi desetak velikih
antikih figura (arheoloke iskopine) napadno poreanih na ulaznom stepenitu. Postoje i
predlozi da se izgradi nova zgrada Ustavnog suda u obliku starogrkog hrama a da sudije
nose toge.
S druge strane, realno postojee foklorno (pre svega muziko i plesno) naslee
ove drave po optoj oceni spada meu najlepa i najbogatija u Evropi. Folklorne igre,
kola, nonje, ilimi i druge prostirke, tradicionalni instrumenti poput gajdi i kavala
doivljavaju pravu renesansu u poslednje dve decenije i donose Makedoniji veliku korist
u meunarodnom predstavljanju i kulturnoj diplomatiji. Drava je do sada taj potencijal
prepoznavala i pomagala da sastavi poput Anastazije ili DD Sintezis ostvare veliki uspeh
na meunarodnoj sceni. Osim Taneca ak i neki lokalni folklorni ansambli postiu
znaajne rezultate zato to svaki kraj ima svoj posebni kolorit muzike, igre i nonji.
Osnova je ipak svakodnevna praksa. Na svakoj svadbi veina gostiju igra i najsloenija i
najzahtevnija kola.
Akademsko izuavanje folklorne batine takoe doivljava odreene pomake.
Postoji nekoliko instituta koji deluju uz pomo drave i stranih fondacija, ali se polako
ukljuuju i u meunarodne projekte s obzirom da je makedonsko naslee atraktivno polje
izuavanje i za istraivae iz drugih zemalja. Istraivai prilaze folklornom nasleu iz
razliitih uglova, a postoje i savremeni pristupi koji vode rauna ne samo o beleenju ve
i o mogunosti kreativne upotrebe, kao to je navedena knjiga o virtuelnim
konstrukcijama makedonskih tradicionalnih stambenih prostora.
Postoji takoe veoma razvijena svest o folklornom nasleu kao jednom od
najvanijih turistikih potencijala. Niz muzikih festivala nastoji da ispuni klasine
identitetske funkcije ali i da promocijom specifino makedonskih programa privue i
turiste. Galika svadba je svakako najreprezentativniji primer, ali ima i drugih. U tom
svetlu treba istraiti zanimljiv poloaj brojne makedonske dijaspore koja spada u vanije
promotere makedonskog folklora, ali i vanu turistiku klijentelu i propagatora.
Konano, veoma je zanimljiv i sve znaajniji doprinos pojedinaca kako na nivou
umetnike prakse etno tipa (dizajn, stripovi, brendirana domaa hrana), tako i u promociji
ovog stvaralatva emu je posebno doprinela upotreba interneta.
III HRVATSKA
1. Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske
Ministarstvo kulture Hrvatske, Zagreb, 1999. godine
(http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/271022.html)
Eksplicitno navodi i nematerijalna kulturna dobra poput jezika, dijalekata i govora,
usmene knjievnosti, raznih oblika folklornog blaga te tradicionalnih umea i zanata.
Od 2004. Ministarstvo ima poseban Odsek za nematerijalna kulturna dobra.
11
Detaljna raspodela dravnog budeta za kulturu dostupna je na sajtu http://www.minkulture.hr/financiranje/ Analiza raspodele namenjena folkloru (kulturno-umetniki amaterizam) i Programu
zatite nematerijalnih kulturnih dobara pokazuje da najveu podrku dobijaju muzika i ples.
12
Folklorna umetnost u kulturnoj politici Hrvatske, generalno analizirajui razvija se u dva pravca. Prvi,
ouvanje etnografskih i nacionalnih vrednosti u cilju podrke kulturnom integritetu i drugi, lukrativni kao
egzotika, znaajni sadraj turistike ponude.
13
Od novijih studija pomenimo ovde nekoliko: Natalija Naronicka, Rusija i Rusi u svetskoj istoriji, SKZ,
Beograd, 2008; Milo Kovi, Dizraeli i istono pitanje, Klio, Beograd, 2007; Milorad Ekmei, Dugo
kretanje izmeu klanja i oranja, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2008; Mia urkovi,
Kako se konstruiu nacije: crnogorski sluaj , Socioloki pregled, 1/2010, 3-36.
6
Jugoslovenski komunisti su preuzeli emu i diskurs Lenjina i Trockog u odnosu na Rusiju posle 1918, kao
i njihov model reavanja nacionalnog pitanja na utrb interesa najbrojnijeg naroda.
14
insistirala na bliskom jedinstvu i odredila nove granice prema poznatoj Titovoj metafori
ila na mermeru koje slue samo za jaanje i uvrivanje snane mermerne strukture
Jugoslavije, ova forma je rano poela da se popunjava drugaijim sadrajima. I iz
navedenih primera uoili smo da se 1949. u svakoj od republika formira ansambl
nacionalnih igara za kojim je brzo i sledio nauni institut za izuavanje narodne tradicije,
kao i etnografski muzej ako ranije nije postojao. Ova mrea institucija nije trebalo da
bude zasnovana na etnikim ve na administrativnim principima (kao to su navodno i
granice trebalo da budu isto administrativne prirode). U praksi su same republike
uglavnom bile i imenom postavljene kao protodrave, a ova etnoloka mrea institucija
bavila se uglavnom prouavanjem, odnosno (re)konstrukcijom narodnog naslea nacije
koja je bila dominantna u toj republici. Sutinski je ona sluila za uvrivanje nacionalne
samosvesti i utvrivanje nacionalnog karaktera republike kao budue drave
makedonskog, hrvatskog ili slovenakog naroda.
Nova ideologija je sve narode osim srpskog podsticala na izraavanje i
razvijanje svoje samostalnosti i promocije svog narodnog i nacionalnog stvaralatva, za
ta je etnoloka politika uz obrazovnu, kulturnu i ekonomsku imala presudnu funkciju.
Ovo posebno postaje uoljivo nakon eksplicitnog politikog i ustavno-pravnog zaokreta u
periodu 19621964. i svih onih politikih turbulencija u sledeih deset godina koje su
dovele do donoenja konfederalnog ustava iz 1974. godine.
Srpski narod van granica Srbije uglavnom je bio bez instrumenata etnoloke
politike koji bi mu omoguili da neguje i razvija svoje autentino specifino naslee, kao
razliito od veinskog naroda u toj republici, a kamoli da ga razvija sa sveu i politikom
koja bi ga predstavila kao deo ukupnog srpskog naslea. U samoj Srbiji mrea i politika
ovih institucija pratila je po definiciji smernice i stavove komunistike politike Srbije
osuene da radi i deluje pod stigmom optubi za velikosrpstvo i nacionalizam. Stoga su
ove institucije ili morale da ogranie svoj istraivaki rad na podruje tadanje Srbije ili
da se bave optejugoslovenskim nasleem. Dok su svi ostali radili, razvijali se i
postepeno se definisali kao Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci itd, u Beogradu su
etnolozi delovali pod stalnim pritiskom da budu Jugosloveni.
Ova matrica se u punoj meri prenela i na sledee dve decenije to je ilustrovalo i
nae istraivanje. Makedonska politika etnologije pokazuje snaan nacionalistiki impuls
koji varira izmeu slovenskog i antikog naslea, ali jasno prepoznaje svoju kulturnu
batinu kao najjai potencijal za utvrivanje sopstvenog identiteta, ali i za turistiku
promociju, javnu diplomatiju, razvoj sektora usluga i druge savremene aktivnosti. Niz
primera je pokazao kako se u ovaj proces ukljuuje brojna dijaspora kao i mnogobrojni
pojedinci koji svi zajedno sa puno ljubavi unapreuju narodnu tradiciju ali je i odravaju
kao deo svakodnevne prakse.
Ovaj model jo je izraeniji u sluaju Hrvatske jer je, izmeu ostalog, re o znatno
veoj dravi sa brojnijim stanovitvom i sa ozbiljnijom institucionalnom tradicijom.
Hrvatska velikim delom sledi nemaki model javno-privatnog, korporativnog delovanja u
kome drava igra veliku ulogu, ali se trudi da to vie podstakne pojedince, lokalne i
upanijske vlasti, male preduzetnike pa i investitore iz inostranstva da iniciraju ili se
barem ukljue u programe praktine i isplative upotrebe, razvoja ili obnove svoje
tradicije. Ogroman turistiki potencijal nesumnjivo obeleava i boji skoro sve tamonje
napore u raznim oblastima politike etnologije. No osim toga postoji i veoma zanimljivo
15
iskustvo etnologije ratnog perioda, o emu govori niz znaajnih lanaka.7 Moe se rei da
se etnologija u Hrvatskoj u potpunosti stavila u slubu nacionalne politike. Iz perioda
19911995. ostala je brojna istraivaka i nauna produkcija na Institutu za etnologiju i
folkloristiku u Zagrebu koja nosi jak peat angaovanosti u pravcu zastupanja hrvatske
stvari. Rihtman-Augutin i Muraj posebno istiu doktorski rad Maje Povrzani Kultura i
strah: ratna svakodnevica u hrvatskoj 1991/1992, koji je odbranjen 1997, kao i zbornik
radova objavljen na engleskom jeziku Fear, Death and Resistance, 1993.
U Srbiji je situacija ila u drugom pravcu. Naunici i javni delatnici koji su
stvarali na podruju etnologije nisu ni stigli da se oslobode jugoslovenstva, a ve im je
ponovo nabaena stigma velikosrpstva. Mnoge je u devedesetim uplaio strah od
globalne presije zvanine verzije rata koja je stizala iz zapadnih medija i od zapadnih
kolega prema kojoj je srpski nacionalizam navodno glavni izaziva i podstreka raspada
zemlje i ratnih i materijalnih stradanja. tavie, ini se da je vei pritisak na etnologe
vrilo globalno javno mnenje nego navodna nacionalistika atmosfera u Srbiji. Vrlo je
zanimljivo da u takvoj nacionalistikoj politici Miloevieve vlasti nije bilo ozbiljnih
pokuaja da se narodno stvaralatvo, mitologija i predanja sistematski upotrebe za
mobilizaciju i homogenizaciju stanovnitva.
Potencijalni kritiar ove teze ukazae na miting na Kosovom polju 1989. i na
parole koje su se sretale po takozvanim antibirokratskim mitinizma, kao i na povratak
odreenih toposa, imena i simbola u javni diskurs. No, to sve nije dovoljno da pokae
postojanje bilo kakve ozbiljne, sistematske i organizovane politike kakva je u to vreme
voena u Hrvatskoj na primer, i koja je obeleavala politiku etnologije zemalja koje su
bile u ratu. U knjizi Diktatura, nacija, globalizacija, urkovi je pokazao kako se
nenacionalistiki karakter Miloevieve vlasti lako uoava upravo preko istraivanja
muzike i simbolike prakse u doba njegove vladavine.8 Ukaimo ovde i na status
etnologije i etnolokih institucija. Njegov reim ni minimalno nije pokazao interes za
ovladavanje i upotrebu takvim institucijama to se jasno vidi iz njihove prakse,
delatanosti i rezultata. Moda je jedan od najvanijih indikatora ove teze injenica da je
Ivan olovi upravo u tom periodu kao istraiva zaposlen na Etnografskom institutu pri
SANU, dakle na zvaninoj dravnoj instituciji stekao ugled najpoznatijeg etnologa iz
Srbije ovenanog Herderovom nagradom i drugim slinim priznanjima.9
Otud se sutinski nije mnogo promenilo u njihovom delovanju ni posle
Miloevievog pada i dolaska nove, reformske ideologije na vlast u sledeoj deceniji.
Srpska etnologija i etnografija nastavila je da se bavi etnografskim istraivanjima na
terenu, beleenjem starih oblika stvaralatva, odnosima izmeu etnikih grupa i ivotom
16
dijaspore. Kako je Naumovi primetio,10 ak ni otvorena agresija na Srbiju 1999. nije bila
dovoljna da srpska etnologija izae iz prethodno utvrene matrice o srpskoj krivici, ili iz
samonametnutog ignorisanja etnologije svakodnevice i savremenog ivota koja bi
svakako morala da ima neki politiki stav o uzrocima i objanjenjima izuavanih pojava.
Otud se i za period posle 2000, kao i za aktuelnu politiku etnologije moe rei da
izbegava savremenost, da sama sebe gura u bavljenje sterilnim temama koje izbegavaju
politiki provokativna pitanja o identitetu,11 da nema kontakte sa ivim stvaraocima i da
ak ni ne obrauje pitanja mogunosti aktivne prerade narodnog stvaralatva za praktine
svrhe. Npr. srpska institucionalna etnologija nema nikakve veze sa turizmom u Srbiji
danas.
Postoji i druga vrsta reakcije na savremenu praksu kad je muzika u pitanju. Meu
onim srpskimim etnomuzikolozima koji imaju izraenu nacionalnu svest uglavnom
postoji negativan stav odbacivanja svega to se deava na estradnoj sceni i u prostoru
savremene popularne muzike prakse. Otud se po pravilu bave klasinom
etnomuzikologijom i istraivanjem okamenjenog muzikog naslea pojedinih regiona u
Srbiji, ne marei mnogo za pitanja kako bi svojim radom mogli da pomognu aktivnu i
kvalitetnu preradu tog naslea ili poboljanje ponude u oblasti srpske popularne muzike.
S druge strane pokazala se strahovita vitalnost etnolokog naslea u Srbiji koje na
jedan haotian, neplanski i hajduki nain opstaje uprkos naelno neprijateljskom stavu
drave i veeg dela elite prema njemu. Pokazuje se da mnogo vie sluha ima lokalna
samouprava, a sve veu ulogu privatna inicijativa. Uglavnom bez pomoi drave
obnavljaju se npr. salai po Vojvodini i niu etno-kue, restorani ili itava naselja po
Srbiji.
Sve u svemu, dovoljno je pogledati primere jasne etnoloke politike u Hrvatskoj i
videti ta bi sve drava mogla da uradi i u Srbiji. U svakom sluaju bi joj se vie isplatilo
da ulae u etnokulturne i etnoturistike projekte nego da favorizuje savremene vizuelne
umetnosti.12 S druge strane, sami etnolozi bi mogli da svoja interesovanja i rad usmere u
daleko praktinijem pravcu to takoe mogu da naue od svojih kolega iz Hrvatske.
Muzeji bi morali vie da se otvore i da preko savremenih radionica i partnerstva sa
obrazovnim ustanovama privuku decu i naue ih kako da se aktivno i stvaralaki odnose
prema nasleu naroda kome pripadaju. Tada bi se i pojedinci i novi preduzetnici ili
savremeni umetnici mnogo vie obraali za strunu pomo, a takav zajedniki rad svih
pomenutih segmenata u jednoj jasno definisanoj i usmerenoj politici etnologije i kulturne
politike kao osnove savremene politike identiteta mogao bi mnogo da donese ovoj dravi
i u materijalnom i u vrednosnom smislu.
10
Izvor ovakve nakaradne politike moe se nai u injenici da kulturnu politiku Srbije danas vode kadrovi
obrazovani u proloj deceniji u okiru Fonda za otvoreno drutvo, CITOK-a i slinih institucija koje preziru
svaki oblik autentinog narodnog stvaralatva, smatraju da ne postoje partikularne nacionalne kulture ili
umetnost ve iskljuivo jedna, univerzalna, i konano propagiraju savremene de(kon)struktivne (uglavnom
vizuelne) oblike umetnikog stvaralatva.
17
18
19