Julius Evola Revolucija niega

i kritika manifestacije drutvenih promjena u 1960-im godinama

Rad pokuava ponuditi kompleksan uvid u Evolinu misao kroz 1960-e godine,
zadravajui se na interpretaciji znaaja njezine metapolitke kroz desteljee koje
predstavlja razdoblje velike Evoline popularnosti i intenzivnog izdavatva u
kojemu je dobio etiketu Marcusea s desnice.
U ovom razdoblju, posebno krajem ezdesetih, objavljuje niz knjiga, lanaka i
razgovora s kojima opisuje drutvene promjene kroz nekoliko aspekata. Evolina
kritika odnosila se na studentski pokret, stigmatiziran kao iracionalni i
subverzivni fenomen, novu kulturu koja je obiljeilja karakter mlaih generacija
te formulacije jednog modela suprostavljanja desnice, shvaenog kao revolt
protiv modernog svijeta i kao forme legitimacije svakog mogueg propitivanja i
osporavanja sustava.
Cavalcare la tigre kao pretpostavka kritike
Djelo Cavalcare la tigre (Jahati tigra), izdano 1961., predstavlja svojevrsnu
uputu Juliusa Evole prema, kako ih je nazvao, "strancima modernog svijeta", tj.
ljudima tradicije:
...namjera ove knjige je prouiti pojedine aspekte, zbog kojih je aktualna epoha
esencijalno predstavljena kao doba disolucije, suoavanjem s problemima
ophoenja i formama egzistencije koji su u takvoj situaciji prikladni odreenom
tipu ljudi(1).
Obraajui se "diferenciranom" ovjeku Evola predlae normu i strategiju
ponaanja u suoavanju s modernou koja proizlazi iz tradicionalne metafizike,
smatrajui kako disolucija modernog svijeta pogaa buroasko drutvo na slian
nain kao to je ono pogaalo tradicionalno. Takva "negacija negacije" ocrtava
odreenu alternativu izmeu "nitavnosti" i mogueg povratka tradiciji:
Alternativa je da ta "negacija negacije" procvjeta u nitavnosti - u nitavnosti
koja izbija iz viestrukih forma kaosa, oaja, pobune i osporavanja koje
karakteriziraju nemali broj struja posljednih generacija, ili u onoj drugoj
nitavnosti koja se krije iza organiziranog sustava materijalne civilizacije, ili
pak da ta za ljude u ovom diskursu stvori novi slobodan prostor koji eventualno
moe biti premisa za nadolazeu formativnu akciju.(2)

Metafora "jahanja tigra" opisuje obrazac ponaanja koji tradicionalna etiketa

propisuje za zavrne etape povijesnih ciklusa:
...kad se jedan civilizacijski ciklus pribliava kraju, teko je neto postii
otporom, izravnim suprostavljanjem dominantnim snagama, struja je previe
jaka. Esencijalno je de dopustiti impresioniranje prividnim uspjesima snaga
epohe. Takve snage su ionako, zbog lienosti bilo kakvog superiornog principa,
ograniene. Ne treba se fiksirati na sadanjost i na pribline stvari, ve imati u
vidu uvjete koji mogu ocrtati budue vrijeme. U tom sluaju princip za slijediti
je ostavljanje slobodnog prolaza snagama i procesima epohe, zadravajui se
spremnima intervenirati kada se "tigar" koji ne moe nasrnuti na onoga tko ga
jae, umori.(3)
Naputajui izravnu akciju, Evola zagovarava povlaenje "diferenciranog
ovjeka" na interne pozicije kao preduvjet za eventualni povratak tradiciji u
budunosti. U skladu s tim, sugerira apolitinost povezanu s "disolucijom
politike":
U suvremenom svijetu svaki je oblik hijerarhijske i organske drave, u
tradicionalnom smislu, nestao i ne nazire se jedna stranka koja stremi ka
"odreenoj superiornoj ideji". Uostalom, ako se takav pokret i pojavi, on ne bi
bio podran od strane masa koje pozitivno reagiraju prema onima koji im
obeavaju materijalne pogodnosti i dutveno napredovanje.(4)
Za "diferenciranog ovjeka" jedina prihvatljiva norma je apolitinost, tj. odmak
od politikog svijeta.
Zagovaranje koncepta tradicije je sredinja misao knjige, kao i uostalom itave
Evoline misli jer u njoj pronalazi antinihilistiki kontinuitet razvoja drutva i
kulture. U tradiciji je pronalazio principe koje je okarakterizirao kao superiorne i
suprostavljao ih raznim drutvenim aspektima kroz ezdesete godine.
(1) J. EVOLA, Cavalcare la tigre, Edizioni Mediterranee, Rim, 2009., str. 21.
(2) Isto, str. 25.
(3) Isto, str. 27.
(4) Isto, str. 152.
Julius Evola - Ride the Tiger: http://www.cakravartin.com/wordpress...f-theSoul.pdf
Kritika mladih i studentskog pokreta

Evolina kritika etdeset osme pretpostavlja prije svega podcjenjivanje mladih

kao autonomnoga, politikog i drutvenog subjekta. U filozofiji povijesti
usmjerenoj prema ideji dekadencije, koncept "mlado" ne predstavlja ekvivalent
konceptu "novog". Mladenatvo je znai "regresivan" fenomen "suvremenosti" i
prema njemu je mlada osoba glas promjene, nositelj novih i autentinih
vrijednosti kojemu se treba ostaviti slobodan put i od kojega bi se trebalo uiti,
umjesto da ga se obrazuje i formira.(1)
Govorei o talijanskoj mladei, zakljuio je kako je infantilna: ...kad ta mlade
zakljuuje kako nije shvaena, jedini odgovor je da se nema to shvatiti, jer je
njihova glupost invazivna i drska te zakljuuje kako u veini sluajeva argument
ne zasluuje biti razmatran na razini koja mu je posveena kao ni vanosti koja
mu se pripisuje uz apsurdno odbacivanje kritike onih koji nisu "mladi". Nema
sumnje da ivimo u epohi disolucije, pa prema tome uvjeti koji prevladavaju
uvijek su oni za koje drutvo vie nema znaaj.(2)
Koncept "mladosti" prema tradicionalnoj perspektivi odbija generacijsku
granicu prikazujui se kao unutarnja dimenzija, karakterizirana voljom za
neuvjetovanim, koja implicira sve to je idealizam u pozitivnom smislu, a s
druge strane svaku vrstu hrabrosti, kreativne inicijative, raspoloenja koje
dovodi do novih pozicija, imajui u vidu vlastitu osobnost.(3)
U ovom smislu bioloka mladost za Evolu pretvara se u politiku mladost, ali
samo u mjeri u kojoj umjesto da se postaje "revolucionarima pod svaku cijenu"
postaje se eksponentima tradicije i nositeljima njezine snage(4). Na vrednovanje
mladei nadovezao je odbacivanje glavnih karakteristika kulture mladih u
ezdesetim godinama. Prihvaanje odreenih modela od strane mladih s obzirom
na glazbu, odijevanje, uporabu argona Evola je protumaio kao vulgarni eksces
svijeta. Posebna osuda bila je usmjerena prema vulgarnim izriajima mladih:
S obzirom na to da takav argon nije onaj iz vlastite klase, vlastitog drutvenog
ambijenta, a koriste ga mladi i osobe zrele dobi iz srednje klase, pritom
vjerujui da time daju dokaz slobode i moderniteta, smisao tog fenomena je
jednostavno u preferiranju degradacije.(5)
S obzirom na onodobnu glazbu, dotaknut je uspjeh Beatlesa koji su
okarakterizirani kao "kretavi glazbenici" te jo jedna manifestacija ukusa za
vulgarno. Osim toga, rasprostranjenost popa i rocka na svjetskoj razini
predstavljena je kao izriaj internacionalizma i amerike kulturne hegemonije
koja zahvaa mlade na masovnoj razini.(6)
S obzirom na masovni studentski pokret u ezdesetim godinama, Evola daje
dvostruku interpretaciju, ovisno o povezanosti, odnosno nepovezanosti

studentskog bunta s politikom. S jedne strane, gotovo konspiratoloki, studentski

revolt predstavlja jednostavno kao oruje u rukama marksistike subverzije, u
smislu puke instrumentalizacije studentskog pokreta, ali takoer i kao znaajku
stvarnih politikih afinititeta. S druge strane, studentski je pokret depolitiziranog
karaktera, definiran kao iracionalan i anarhian instinktivni fenomen:
...reakcija protiv negativnih aspekata aktualnog svijeta je obiljeje spomenutih
struja, ali jo je vie za njih karakteristino da se radi o instinktivnim
manifestacijama koje su nesreene i anarhine pa se ni na koji nain mogu
legitimirati kao protivne onome kome se suprostavljaju.(7)
Na taj nain, suprostavljanje i osporavanje studentskog pokreta odreeno je kao
iracionalni anarhizam mase s nekoordiniranim instinktom koji u Evolinom
dekadentistikom i antiprogresivnom poimanju povijesti predstavlja simptom
dodatnoga pada i regresije moderniteta.
(1) F. CASSATA, A destra del fascismo - profilo politico di Julius Evola, Bolota
Boringhieri, Torino, 2003. str. 395.
(2) J. EVOLA, L'Acro e la Clava, Edizioni Mediterranee, Rim, 1995. str. 191.
(3) J. EVOLA, Ricognizioni, Edizioni Mediterranee, 1974. str. 39.
(4) Isto, str. 42.
(5) J. EVOLA, L'Acro e la Clava, Edizioni Mediterranee, Rim, 1995, str., 81.
(6) F. CASSATA, A destra del fascismo, str. 397.
(7) Isto, str. 405.
Kasnije: O Marcuseu i maoizmu, Suprostavljane desnice, Zakljuak.
Stavovi Juliusa Evola nisu nuno i moji stavovi, ali je itekako znaajan filozof
ija nam literatura moe pomoi. Svakako posjetite moj thread s njegovim
citatima: