Benzinski (Otto) motor

1876. godine Nicolaus August Otto je ostvario proces u motorima s unutarnjim

izgaranjem kojeg danas nazivamo Otto proces. Otto proces je odredio dananje procese
u benzinskim motorima. Kod ovog procesa je znacajno da se goriva smjesa tada stvarala
izvan cilindra (rasplinjac), pri temperaturama koje su slicne temperaturi okoline. Pri tome
se za proces upotrebljavaju plinovita ili lako hlapljiva goriva, danas najcece benzin.
Danas je moguce i stvaranje smjese u cilindru. Goriva smjesa se ubacuje u cilindar pri
atmosferskom tlaku (ili blizu atmosferskog tlaka), komprimira se u njemu i zatim pali.
Kako je u cilindru smjesa goriva i zraka, omjer kompresije ne smije biti preveliki da se ne
bi dogodilo samozapaljenje smjese. Samozapaljenje kod Otto procesa se mora izbjeci, a
paljenje se vri pomocu iskre koju baca svjecica u tocno odredenom trenutku. Omjer
kompresije stoga ne smije biti velik, nego je on razmjerno nizak i krece se od 6:1 do
10:1, u posebnim slucajevima danas do 15:1 (kod posebnih izvedbi na plin).

Glavni dijelovi otto-motora:

1. Bregasta osovina - Pokrece ventile u odredenom trenutku
2. Svijecica - Zapaljuje smjesu goriva i zraka pri pri samom kraju sabijanja
3. Usisni Ventil - Kod usisa ima ulogu proputanja smjese goriva i zraka u cilindar
4. Ispuni ventil - Kod ispuha ima ulogu proputanja ispunih plinova van cilindra
5. Usisni kanal - Dovodi smjesu goriva i zraka do usisnog ventila
6. Ispuni kanal - Odvodi ispune plinove u ispunu cijev
7. Klip - Pretvara toplinsku energiju u kineticku
8. Karike - Imaju ulogu brtvljenja izmedu stijenke klipa i stijenke cilindra (kompresione)
te podmazivanja (uljne)
9. Klipnjaca - Sluzi za prijenos kineticke energije sa klipa na radilicu
10. Radilica - Sluzi za za prijenos reciprocnih pravocrtnih gibanja klipova u kruno

Smjesu goriva i zraka komprimira klip te se ona pali iskrom svjecice u slucaju benzinskog
(Otto) motora, dok kod motora na plinsko ulje (Diesel) paljenje goriva omogucava visoka
temperatura sabijenog zraka. Kada je smjesa izgorjela, nastali se plinovi odvode kroz
ispuni sustav.
Govori li se o automobilima, najcece cemo cuti za pojam cetverotaktnog motora. Radi
se, naime, o pogonskim strojevima koji predhodno navedeno obavljaju u cetiri faze koje
nazivamo taktovima. Pojedinacno, radne faze cetverotaktnog motora nazivamo: usisnim,
kompresijskim, ekspanzijskim i ispunim taktom.
Pojanjenje taktova:
1. Usis
Klip se krece prema donjoj mrtvoj tocci stvarajuci potlak i kroz otvoreni usisni ventil ulazi
smjesa goriva i zraka
2. Sabijanje

Klip se krece prema gornjoj mrtvoj tocci stvarajuci visoki tlak smjese goriva i zraka i
kada se nalazi u gornjoj mrtvoj tocci svijecica iskrom pali smjesu. Ventili su zatvoreni
3. Expanzija
Nakon paljenja smjese smjesa explodira i gura klip prema donjoj mrtvoj tocci. Ventili su
zatvoreni.
4. Ispuh
Ispuni ventil se otvara i klip se krece prema gornjoj mrtvoj tocci gurajuci ispune
plinove u ispuni kanal

Rekli smo da je za izgaranje potrebno pomijeati zrak i gorivo. Uzmemo li u obzir da je

za potpuno izgaranje najpovoljniji omjer goriva i zraka stalan (14,7 : 1 u korist zraka kod
benzinskih motora), vidimo kako je za povecanje dobivene energije (te tako i snage
motora) naprosto potrebno sagoriti vie smjese. Stoga, motori veceg obujma u pravilu
razvijaju vecu snagu jer im u cilindar stane, dakako, i vie smjese.
Klip (koji sabija smjesu odnosno zrak) u radu se giba izmedju dva poloaja - donje i
gornje mrtve tocke pri cemu prelazi put koji nazivamo hod klipa. Uzmemo li u obzir
njegov promjer (klipovi su u pravilu okruglog presjeka), moguce je obujam cilindra
predociti kao prostor koji se nalazi izmedju ta dva krajnja poloaja klipa. Pri tome,
dakako, obujam nekog motora moemo predstaviti kao umnoak obujma jednog cilindra
i broja cilindara. Omjer najveceg obujma cilindra (kada je klip u donjoj mrtvoj tocki) i
prostora u koji je smjesa sabijena dolaskom klipa u gornju mrtvu tocku nazivamo
omjerom kompresije. O omjeru kompresije znatno ovisi energija koju dobivamo
izgaranjem smjese, a u pravilu njegovim povecanjem (do izvjesne granice) raste i snaga
motora. Posljedica sagorijevanja gorivne smjese je povecanje volumena plinova unutar
cilindra. Ova ekspanzija pokrece klip prema dolje, a on posredstvom klipnjace zakrece
koljenasto vratilo. Ovako se pravocrtno gibanje klipa pretvara u kruno koje se potom
predaje prijenosnom sustavu te na kraju kotacima.

Da bi motor mogao pravilno "disati", tj. usisavati smjesu u cilindar te izbacivati iz njega
produkte sagorijevanja, brinu se ventili. Postoje dvije vrste ventila: usisni i ispuni, a
ritam njihovog otvaranja i zatvaranja diktira broj okretaja motora koji se mijenja obzirom
na to koliko je pritisnuta papucica gasa. Moderni su motori radi bolje izmjene plinova
opremljeni s vie ventila po cilindru. Tako dva usisna i dva ispuna ventila jednom
(cetverocilindricnom) 16-ventilskom motoru omogucavaju znatno bolje "disanje", a time i
ostvarivanje vece snage u usporedbi s klasicnom (dvoventilskom) izvedbom.

Dakle, glavna razlika u radu otto i diesel motora je nacin ubrizgavanja goriva (diesel) i
smjese (otto) i samozapaljenje goriva kod diesel motora, dok se kod otto motora
zapaljenje goriva vri elektricnom iskrom (pomocu svjecice).
Vec prema nacinu rada moemo zakljuciti da otto i diesel motore pogone razlicita goriva,
jer se kod diesel motora gorivo mora upaliti bez pomoci elektricne iskre.