Arhivska Praksa Broj 19

ARHIVSKA PRAKSA 19
ARCHIVAL PRACTICE 19
Izdavai:
Arhiv Tuzlanskog kantona
Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona
Publisher:
Tuzlanskog kantona
Za izdavae:
mr. Omer Zuli
For Publisher:
mr. Omer Zuli
Organizacioni odbor:
mr. Omer Zuli (predsjednik), dr. Izet aboti,
Eefa Begovi, Hatida Fetahagi, dr. Walter
Brunner, Marijana Galui, mr. Mirjana MarinkoviLepi, Tunjo ordi, dr. Azem Koar, dr. Peter
Pavel Klasinc, Saneta Adrovi, dr. Sead Selimovi,
Selma Isi, Adnan Tinji, Asija Filan,
Spomenka Peli.
Organisational Board:
mr. Omer Zuli (president), dr. Izet aboti, Eefa
Begovi, Hatida Fetahagi, dr. Walter Brunner,
Marijana Galui, mr. Mirjana Marinkovi-Lepi,
Tunjo ordi, dr. Azem Koar, dr. Peter Pavel
Klasinc, Saneta Adrovi, dr. Sead Selimovi,
Selma Isi, Adnan Tinji, Asija Filan,
Spomenka Peli.
Redakcija:
dr. Izet aboti (predsjednik), mr. Sejdalija Gui,
dr. ivana Hebeli, Selma Isi, dr. Azem Koar,
dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimovi, mr. Omer
Zuli, dr. Peter Wiesflecker
Editors:
dr. Izet aboti (president), mr. Sejdalija Gui,
dr. ivana Hebeli, Selma Isi, dr. Azem Koar,
dr. Miroslav Novak, dr. Sead Selimovi, mr. Omer
Zuli, dr. Peter Wiesflecker
Odgovorni urednik:
dr. Izet aboti
Editor-in-Chief:
dr. Izet aboti
Urednik:
dr. Azem Koar
Editor:
dr. Azem Koar
Lektor:
Hatida Fetahagi
mr. Alma Hasuki
Lektor:
Hatida Fetahagi
mr. Alma Hasuki
Korektori:
Selma Isi
mr. Jasmin Jajevi
Proff Readers:
Selma Isi
mr. Jasmin Jajevi
Prevod na engleski jezik:

Adnan Tinji
English Translation:
Adnan Tinji
Prevod sa slovenakog jezika:

Maksida Hajdarevi
Slovenian Translation:
Maksida Hajdarevi
tampa:
OFF-SET
Print:
OFF-SET
Za tampariju:
Sadika Muri
For OFF-SET
Sadika Muri
asopis je indeksiran
u C.E.E.O.L.
The journal is
indexed in C.E.E.O.L.
Tira:
500 primjeraka
Edition:
500 copies
Saglasnost za izdavanje asopisa dalo je

Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport
Tuzlanskog kantona pod brojem 10/1-452-20-2/98,
od 08.05.1998. godine.
Ministry of Education, Culture and Sport of Tuzla

Podrinje Canton has given approval No 10/1-45220-2/98, on May 8.1998. to publish this magazine.
Sjedite Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona,

Franje Ledera 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax: ++387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
Sead of the Editorial Board Archives Canton Tuzla,

Franjo Leder 1, 75000 Tuzla,
Tel/fax + +387 35 252 620
e-mail: arhiv.tk@bin.net.ba
UDK 930.25
ISSN 1512-5491
ARHIVSKA PRAKSA
ARCHIVAL PRACTICE
19
ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 19/2016, STR.1-638, TUZLA 2016.
SADRAJ
UMJESTO PREDGOVORA .................................................................................... 1
INSTEAD OF THE FOREWORD ........................................................................... 5
I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUBA

Selma ISI,
Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona ............................. 11
Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVI,
Pregled stanja registraturske i ahivske grae u Dravnom arhivu Crne Gore ...... 29
Mr. sc. Marijana TODOROVI BILI,
Pregled stanja arhivske i dokumentarne grae u ministarstvima Vlade Republike
Srpske ...................................................................................................................... 41
Ilija VUUR,
Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine u Hrvatskom memorijalnodokumentacijskom centru Domovinskog rata i dravnim arhivima Republike
Hrvatske .................................................................................................................. 50
Dr. sc. Nada BULI, Ivana POSEDI,
Objava arhivskog gradiva potreba ili suviak ..................................................... 58
Maja KOVAEVI KUZMANI,
Utjecaj sreenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisniku funkciju u
suvremenom informatikom okruenju ................................................................... 69
Vladimir JEKI,
Uticaj sreenosti registraturske i arhivske grae Ureda za zatitu jugoslovenske
imovine u inostranstvu na korisniku funkciju ....................................................... 81
Sadika MASLAK,
Uticaj sreenosti arhivske grae pravosudne provenijencije u arhivima na
korisniku funkciju iste iskustvo Arhiva USK-a ................................................... 89
Marija TODOROVI,
Registraturska sreenost arhivske grae u nastajanju u funkciji njenog korienja .... 96
Dr. sc. Jasna POGAN,
Koritenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva mogunosti i perspektive .... 106
Olivera SOLDATOVI,
Nesreenost arhivske grae i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u
Arhivu Republike Srpske ....................................................................................... 117
Prof. dr. Alenka AUPERL, prof. dr. Polona VILAR, prof. dr. Izet ABOTI, dr.
Zdenka SEMLI RAJH, Luka MEZEK, Hatida FETAHAGI,
Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje graanskih prava ..................... 123
Hatida FETAHAGI,
Arhivski fondovi i zbirke u slubi korisnika iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona ... 135
Dr. sc. Miroslav NOVAK,
Koliina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom graom ................... 148
arko TRUMBL, mag. Gaper MID,
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim
dravama Evropske unije ...................................................................................... 161
Mr. Jasmin JAJEVI,
Znaaj i koritenje arhivskih zbirki i njihova tehniko-tehnoloka zatita iskustva
Arhiva Tuzlanskog kantona ................................................................................... 174
Nina GOSTENNIK,
Obrada arhivskog gradiva nesreenih fondova .................................................... 192
Sneana PETROV,
Stanje preventivne zatite arhivske i registraturne grae u Srbiji ........................ 205
,
, , ........... 218
Mr. sc. Omer ZULI,
Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizikih lica i njihov znaaj za
koritenje iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ................................................. 235
Dr. sc. Aco ANGELOVSKI,
Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne
grae u Republici Makedoniji .............................................................................. 247
Prof. dr. Azem KOAR,
Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine ................... 258
Devleta FILIPOVI,
Filmski arhiv - stanje i perspektive zatite audiovizuelne batine Bosne i
Hercegovine .......................................................................................................... 270
Aleksander LAVRENI,
Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL .............................................. 279
Adnan TINJI,
Zatita audio-vizuelne grae u VHS formatu iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ... 286
Sinia DOMAZET,
Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine pristup u praksi ............... 294
Josipa MARAS KRALJEVI,
Uporaba i znaaj digitalne baze fotografija na primjeru Hrvatskog memorijalnodokumentacijskog centra Domovinskog rata ........................................................ 307
Omer BAJI,
Specifinosti sreivanja Zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva
Sarajevo ................................................................................................................ 314
Ksenija LONARI, prof. dr. Hrvoje STANI,
Mogunost interoperabilnosti elektronikih usluga tijela dravne uprave na
meunarodnoj razini ............................................................................................. 322
Josip MIHALJEVI,
Mrene stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrka za
poslovanje ............................................................................................................. 330
Mr. sc. Mirjana MARINKOVI-LEPI,
Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine ... 347
Mr. sc. Ljerka VUK, Kristijan KARAJI,
Kulturna politika i menadment arhiva u funkciji predstavljanja arhiva javnosti .... 366
Saneta ADROVI,
Arhivske izlobe kao oblik unapreenja meuarhivske i meunarodne saradnje
iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona ..................................................................... 390
Dr. Tatjana KIKI, Tatjana JOVANOVI,
Uloga i funkcija arhivske biblioteke iskustva Arhiva Srbije .............................. 404
Valentina PETAROS JEROMELA,

Arhivi italijanske manjine na podruju Republike Slovenije Da li su zaista
potrebni? ............................................................................................................... 410
Dr. sc. Peter PAVEL KLASINC,
Privatni arhivi u arhivskoj teoriji i praksi ............................................................ 425
Jugoslav VELJKOVSKI,
Mesto i uloga arhivske zgrade u sistemu zatite arhivske grae sa osvrtom na
novu zgradu Istorijskog arhiva Grada Novog Sada ............................................. 435
II
IZ DRUGIH ASOPISA
Natalija GLAAR,
Arhivi u digitalnom dobu stanje drava lanica EU-a i arhiva Europske komisije .... 449
III IZ GRAE
Prof. dr. Senaid HADI,
Izmeu jugoslavenstva i hrvatstva: Bosna i Bonjaci u ideologiji ilirizma .......... 471
Prof. dr. Izet ABOTI,
Uzurpacija zemljinih posjeda u Bosni i Hercegovini u svjetlu agrarne legislative
od austrougarske uprave do 1948. godine ............................................................ 495
Prof. dr. Sead SELIMOVI,
Obnova naselja Tuzlanskog okruga poruenih u Drugom svjetskom ratu ........... 514
Mr. Vedran MUI,
Problematian korisnik, problematino gradivo: povjesniar i istraivanje
dokumentacije oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske ................................ 527
IV PRIKAZI
Eefa Begovi,
Arhivski zapisi, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XXII/2015, broj 1,
Cetinje, 2016. ........................................................................................................ 543
Saneta ADROVI,
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, broj XLV/2015,
Sarajevo 2015, 375. .............................................................................................. 546
Mr. sc. Danijel JELA,
Marta Mihaljevi, Milica Mihaljevi, Hrvoje Stani, Arhivistiki rjenik:
englesko hrvatski: hrvatsko-engleski. Zagreb: Zavod za informacijske studije
Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
2015, 183. ............................................................................................................. 548
Mr. Jasmin JAJEVI,
Historijska misao (Historical Thought), god. I, br. 1, Drutvo historiara
Tuzlanskog kantona i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli,
Tuzla 2015, 312. .................................................................................................... 551
Prof. dr. Sead SELIMOVI,
Tomislav Iek, Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u
drutvenom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine izmeu dva svjetska rata (1918
1941), Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo 2015, 581. .................................... 557
Dr. Senija MILII, nauni savjetnik,
Danijel Vojak, Bibijana Bapo, Alen Tahiri, Stradanje Roma u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj 19411945, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Romsko nacionalno
vijee, Zagreb 2015, 414. ...................................................................................... 562
Dr. Safet BANDOVI, nauni savjetnik,
Potka srpskog identiteta: antizapadnjatvo, rusofilstvo, tradicionalizam,
Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2016, 242............................. 568
Mr. efko Sulejmanovi, Monografija Tuzlanski demati, Tuzla 2016, 486. .... 575
Adnan HADIABDI,
Senada Jusi, uta zgrada pored Miljacke, JU Srednja kola poljoprivrede,
prehrane, veterine i uslunih djelatnosti Sarajevo, Historijski arhiv Sarajevo,
Sarajevo 2015, 108. ............................................................................................. 580
V IZVJETAJI
Mr. Jasmin JAJEVI,
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u periodu od jula 2015.
do jula 2016. godine ............................................................................................. 587
Eefa BEGOVI,
Zapisnik o toku 28. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2015, Tuzla, 1.
i 2. oktobar 2015. godine (Hotel Tuzla) ........................................................... 601
Milena GAI,
Konferencija Arhivi Slavenskih drava, Kratak pregled konferencija odranih u
periodu od 2010. do 2015. godine ........................................................................ 609
Mr. sc. Mersiha IMAMOVI,
Izvjetaj o odranoj Meunarodnoj naunoj konferenciji Odnosi Bosne i
Hercegovine sa susjedima kroz historiju, Tuzla 18-19. novembra 2015. ........... 612
Adnan TINJI,
Izvjetaj sa Okruglog stola Memoarska graa i usmena predaja znaaj za
nauna istraivanja, Tuzla, 15. decembar 2015. godine .................................... 616
Mr. Zenita FAZLI, Saneta ADROVI,
Nauni skup Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini
19921995, Tuzla, 5. decembar 2015. ................................................................ 618
Selma ISI,
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije Arhivi i trite, 11. i 12. maj 2016. godine
Jezero Modrac Lukavac ..................................................................................... 621
UMJESTO PREDGOVORA
Skoro dva desetljea asopis Arhivska praksa je prisutan u strunoj i
naunoj javnosti, pobuujui veliki interes, prije svega arhivske, ali i ukupne naune
javnosti kako u Bosni i Hercegovini, tako i zemljama okruenja. Njegovo trajanje
je potvrda njegove potrebnosti, kvalitete i istrajnosti na planu unapreenja arhivske
struke i nauke. Naime, asopis Arhivska praksa svojim sadrajima daje nemjerljiv
doprinos unapreenju arhivske struke, a posebno njene praktine komponente, jer
je u koncepciji asopisa akcenat dat na pragmatinu funkciju raznovrsnih pitanja
arhivske struke. Po tome se Arhivska praksa u dobroj mjeri razlikuje od drugih
asopisa arhivske provenijencije. Koncepcijska postavka asopisa Arhivska praksa
je rezultat potrebe da se ovakvim strunim i naunim sadrajima pokua utjecati na
vane segmente razvoja arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovini. Nadamo se
da se u tome uspjelo i da asopis daje vaan doprinos ukupnom razvoju arhivistike.
asopis je dio prepoznatljivog projekta Arhivska praksa, koji od poetka
prati meunarodno savjetovanje pod istovjetnim nazivom, na kojem se okupljaju
eminentni arhivski, informatiki, te strunjaci drugih profila iz vie zemalja
okruenja. Na stranicama dosadanjih brojeva asopisa (sa ovim ih je 19) svoja
struna i nauna znanja i promiljanja predstavilo je vie stotina vrsnih arhivskih i
informatikih znalaca, prezentujui brojna i raznovrsna iskustva sa kojima se susree
arhivska struka i nauka u svom sloenom i kompleksnom razvoju. Svaki broj asopisa
Arhivska praksa je imao svoju posebnost, sadranu u injenici otvaranja i tretiranja
novih i najaktualnijih arhivskih pitanja, s ciljem da se pomogne u davanju adekvatnih
odgovora na neka sloena pitanja, te utjee na valjano usmjeravanje razvoja arhivske
struke u Bosni i Hercegovini. U svojim nastojanjima teili smo ispotovati izazove
savremenog doba, koji su utjecali na dinaminost razvoja arhivistike, kako u Bosni i
Hercegovini tako i okruenju.
U 19. po redu asopisu Arhivska praksa nastavljena je takva pozitivna praksa,
sadrana prije svega u potrebi da se prezentiranim sadrajima u asopisu da doprinos
u rjeavanju brojnih osjetljivih i sloenih pitanja sa kojim se susree arhivska struka
u Bosni i Hercegovini. Stoga je u ovom broju asopisa, u strunom arhivistikom
pogledu, urednitvo smatralo vanim otvoriti neka od aktualnih i osjetljivih pitanja
arhivske teorije i prakse. U strukturalnom i konceptualnom pogledu asopis je ostao
isti kao i prethodnih nekoliko brojeva, prezentujui sadraje kroz pet ustaljenih
poglavlja: Arhivistika i arhivska sluba, Iz drugih asopisa, Iz grae, Prikazi i
ocjene i Izvjetaji.
Osnovno poglavlje asopisa je, bez sumnje, Arhivistika i arhivska sluba.
Isto daje struni i nauni ton asopisu i ini vie od dvije treine ukupno prezentiranih
sadraja, a odnosi se na saopenja prezentovana na 29. meunarodnom savjetovanju
Arhivska praksa 2016. Ovo poglavlje shodno dosadanjoj pozitivnoj praksi tretira
tri vane strune tematske cjeline, i to: Uticaj sreenosti registraturne i arhivske
grae u registraturama i arhivima na korisniku funkciju, zatim Pregled stanja
1
registraturne i arhivske grae (u registraturama i arhivima), te Aktualna pitanja

arhivske teorije i prakse, gdje je posebna panja posveena pitanjima iz domena
elektronskih informacija i utjecaja informacijskih tehnologija na razvoj arhivistike.
Vaan segment uspjenosti arhivske djelatnosti predstavlja zatita
registraturne i arhivske grae i stavljanje iste u funkciju za raznovrsne potrebe,
od onih naunih, kulturolokih, pa do onih koje su najneposrednije vezane za
ostvarivanje brojnih graanskih i ljudskih prava po raznovrsnim osnovama. Iz tih
razloga, u asopisu su otvorena zanimljiva pitanja koja prate navedenu problematiku,
poput: znaaja pregleda stanja arhivske i registraturne grae i pregleda arhivskih
fondova i zbirki za koritenje arhivske grae, utjecaj sreenosti arhivske grae na
njeno koritenje, odraz pravne regulative na sreenost i koritenje arhivske grae,
te iskustva u procesu sreivanja i koritenja arhivske grae u razliitim oblastima.
Navedena pitanja su pokazala opravdanost otvaranja ove za arhivsku struku
vane teme, koja u svom strukturalno-sadrajnom pogledu sublimira najbitnija i
najsloenija pitanja arhivske teorije i prakse. Stoga, drimo otvaranje ovog pitanja
potrebnim i opravdanim, najvie zbog sloenog stanja u ovoj oblasti arhivske struke
Bosne i Hercegovine i potrebom iznalaenja funkcionalnijih rjeenja na tom planu.
Drugo, u ovom poglavlju postavljeno pitanje u vezi je sa zatitom filmske i
druge nekonvencionalne grae. Rije je o vanom i izuzetno kompleksnom pitanju
sa kojim se suoava arhivska struka u Bosni i Hercegovini. Stoga, svaki sadraj
prezentovan na ovu temu u ovom broju asopisa ima posebnu vanost, jer se istim
pokuava napraviti pomak na planu adekvatnije zatite i tretiranja nekonvencionalne
arhivske grae. Garant tome su zanimljiva pitanja i promiljanja koja su otvorena
u asopisu na ovu temu, poput: filmski arhiv, stanje i perspektive zatite u Bosni
i Hercegovini, iskusta Arhiva TV Slovenije u zatiti filmskih sadraja, zatita
nekonvencionalne grae u Arhivu Bosne i Hercegovine, sreivanje fotografija
i razglednica i druga vana pitanja iz domena zatite nekonvencionalne grae. O
ovim pitanjima u asopisu promiljaju arhivski strunjaci iz: Hrvatske, Slovenije
i Bosne i Hercegovine. Smatramo da promiljanja data na ovaj nain predstavljaju
vaan iskorak ka sveobuhvatnijem i uspjenijem rjeavanju nagomilanih problema u
oblasti zatite nekonvencionalne grae.
Trea tematska grupa pitanja odnosi se na raznovrsnu arhivsku i informatiku
problematiku. Svoje mjesto u ovom poglavlju nala su raznovrsna pitanja, neka
od njih su inovativna, poput: mrene stanice arhivskih ustanova kao savremeni
informacijski izvori, mogunost interoperabilnosti elektronskih servisa tijela dravne
uprave na meunarodnoj razini, koliina, obim i oblik medija kao element upravljanja
arhivskom graom, savremeni komunikacijski kanali u arhivima, kao i niz drugih
vanih pitanja arhivske teorije i prakse. Svakako, ovako odabrani i predstavljeni
struni i nauni sadraji garant su vanog doprinosa boljem razumijevanju arhivske
struke i praenju utjecaja informacijskih tehnologija na istu, to moe doprinijeti
poboljanju stanja elektronskih informacija ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i
ire.
2
U rubrici Iz drugih asopisa, predstavljen je rad dr. Natalije Glaar iz

Arhiva Republike Slovenije, pod nazivom Arhivi u digitalnom dobu stanje drava
lanica Evropske komisije, objavljen u Arhivskom vjesniku, br. 58, Zagreb 2015.
Rad predstavlja pregled najvanijih razvojnih dogaaja na podruju arhivske slube
u okviru lanica EU i isti moe biti veoma pouan i koristan za arhivsku slubu
Bosne i Hercegovine.
U rubrici Iz grae u ovom broju asopisa predstavljena su ukupno etiri rada
koja tretiraju nekoliko vanih historijskih pitanja, posveenih vanim dogaajima i
procesima, kakvi su: Bonjaci u ideologiji ilirizma, uzurpacija zemljinih posjeda
u Bosni i Hercegovini u svjetlu agrarnih propisa od 1878. do 1948. godine, obnova
naselja na Tuzlanskom okrugu poruenih u toku Drugog svjetskog rata, te utjecaj
ideologije na interpretaciju historijske istine na primjeru dogaaja i procesa vezanih
za period egzistiranja tzv. NDH. Prezentovani radovi u dobroj mjeri predstavljaju
novinu u oblasti tretiranja nacionalne historije, a njihov znaaj je sadran u tome
to su izvedena nauna stajalita zasnovana na konsultovanju historijskih izvora
prvog reda, to predstavlja znaajan doprinos razvoju bosanskohercegovake
historiografije.
U rubrici Prikazi i ocjene predstavljeno je desetak zanimljivih arhivistikih
i historijskih publikacija, objavljenih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja u
posljednje dvije godine. One omoguavaju upoznavanje sa rezultatima i dostignuima
u ove dvije vane naune oblasti.
U rubrici Izvjetaji dat je opiran i iscrpan pregled kulturno-izdavakih
sadraja Arhiva TK realiziranih u protekloj godini, na osnovu kojeg je uoljiva
izuzetna dinaminost ove ustanove u navedenom segmentu rada. Isto tako, dat je
opiran izvjetaj o realizaciji 28. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa
2015, te vie izvjetaja sa nekoliko naunih i strunih konferencija odranih u
protekloj godini u Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja. Navedeni izvjetaji
nam daju pregled najznaajnijih zbivanja iz domena arhivistike i historijske nauke
realiziranih u Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja.
Po osnovu prezentovanih sadraja, moemo zakljuiti, da 19. po redu
broj asopisa Arhivska praksa predstavlja zanimljivo i veoma raznovrsno struno
i nauno arhivistiko i historiografsko tivo, koje ima zadatak da prui doprinos
unapreenju arhivistike i historijske nauke. Garant tome jesu predstavljeni sadraji,
njihova ukupnost, aktualnost, te posebno nauni i struni domet, to je snaan pomak
i potvrda doprinosa asopisa Arhivska praksa razvoju arhivske struke i nauke.
Vjerujemo da e i ovaj, 19. po redu, broj asopisa Arhivska praksa, pobuditi interes
arhivske, ali i ukupne strune i naune javnosti, kako u Bosni i Hercegovini, tako
i u okruenju. Isto tako, svjesni smo injenice da nam dosadanja struna i nauna
reprezentativnost asopisa daje obavezu da istrajemo u pogledu daljeg unapreivanja
istog, a za dobrobit arhivske struke i nauke.
Redakcija
3
INSTEAD OF THE FOREWORD
Almost two decades of journal Archival practice is present in professional

and scientific circles, evoking great interest, especially among the archival, scientific
community in Bosnia and Herzegovina and neighboring countries. Its duration is
confirmation of its necessity, quality and perseverance in improving the archival
profession and science. The journal Archival practice with their contents gives an
immeasurable contribution to the advancement of the archival profession, especially
its practical component, because the concept of the journal emphasizing on pragmatic
function of various issues of archival profession. After that, the archival practice
largely differs from other journals of archival provenance. Archival practice is
a result of the need to take such a professional and scientific facilities and try to
influence the important parts of the development of the archival profession and
science in Bosnia and Herzegovina. We hope to accomplish that and that journal
makes an important contribution to the overall development of archival science.
The journal is part of a recognizable project Archival Practice, which from
the beginning accompanied international conference under the same title, which
gathers eminent archivists, IT, and other experts from several countries in the region.
On the pages of past issues of the journal (19 issues) professional and scientific
knowledge and thinking presented of excellent archival and IT experts is presenting
numerous and varied experiences faced by archival profession and science in
their complicated and complex development. Each issue of the journal Archival
practice had his specialty, featured in the fact of opening and treating new and most
current archive issues, with the aim of assisting in providing adequate responses to
some complex issues, and influences properly guide the development of the archival
profession in Bosnia and Herzegovina. In their efforts, we sought to comply with
the challenges of modern times, which influenced the dynamics of development of
archival science, as in Bosnia and Herzegovina and the region.
After 19 consecutive journal Archival practice set such positive practices,
contained primarily in the need to be presented in content to contribute to solving
a number of sensitive and complex issues faced by archival profession in Bosnia
and Herzegovina. Therefore, in this issue, in terms of professional archival science,
editorial board considered important to open some of the topical and sensitive issues
of archival theory and practice. The structural and conceptual terms magazine has
remained the same as in the previous few numbers, presenting the content through
five established chapters: Archives and archival service, from other magazines, from
the material, reviews and reports.
Basic section of the journal is, without doubt, Archives and archival
service. It provides technical and scientific tone of the journal and makes more than
two-thirds of the presented content, and refers to the papers presented at the 29th
International Conference Archival Practice 2016. This section is in accordance
with good practice so far treated three important technical topics, such as: Impact
5
of records arrangement in registry offices and archives on the user-defined function,

then Listing of current records at registry offices and archives), and Current Issues
in archival theory and practice, where special attention is given to the issues in the
field of electronic information and the impact of information technology on the
development of archival science.
An important segment of the performance of archiving activity is the
protection of registry and archival material and using them for a variety of purposes,
ranging from scientific, cultural, and to those who are most directly related to the
achievement of a number of civil and human rights on various grounds. For these
reasons, the journal opens interesting questions that accompany this issue, such as:
character of current records and review of archival funds and collections for the use
of archival material, arrangement of archival material along with the impact on its
use, a reflection of the legal regulations on the order and use of archival material
and experiences in the process of arranging and use of archive materials in different
areas. These issues have shown the justification for opening the archives profession
important topic, which in its structural-content regarding sublimates the most
important and most complex issues of archival theory and practice. Therefore, we
keep open the issue required and justified, mostly because of the complex situation
in this field archival profession of Bosnia and Herzegovina and the need for finding
functional solutions in this area.
Secondly, in this section asked about the protection of film and other
unconventional materials. This is an important and very complex issue facing the
archival profession in Bosnia and Herzegovina. Therefore, any content presented
on this topic in this issue is of special importance, because the same tries to make
a step forward in terms of adequate protection and treatment of non-conventional
archival material. This guarantees interesting questions and reflections that are
open in the journal on the subject, such as: Film Archive, state and prospects of
protection in Bosnia and Herzegovina, experiences, Archive of TV Slovenia in the
protection of film content, the protection of unconventional materials in the Archives
of Bosnia and Herzegovina, arranging photos and postcards and other important
issues concerning the protection of unconventional materials. These subjects in the
journal reflect archival experts from Croatia, Slovenia and Bosnia and Herzegovina.
We believe that the consideration given in this way is an important step towards a
more comprehensive and successful resolution of the accumulated problems in the
field of unconventional materials.
The third thematic group of questions relates to the variety of archival and
IT issues. His place in this chapter are found various issues, some of which are
innovative, such as: network stations archival institutions as modern information
sources, the interoperability of electronic services of state administration bodies
at the international level, the amount, scope and forms of media as an element of
management of archival materials, modern communication channels in the archives
as well as a number of other important issues of archival theory and practice. Of
6
course, this selected and presented technical and scientific facilities guarantee
the important contribution to better understanding of the archival profession and
monitoring the impact of information technology on the same, which can contribute
to improving the state of electronic information not only in Bosnia and Herzegovina,
but also beyond.
The section From the other journals, presented the work of Natalia Glaar
from the Archives of the Republic of Slovenia, called Archives in the digital
age- status among the Member States of the European Commission, published
in Arhivski Vijesnik, no. 58, Zagreb, 2015. The paper presents an overview of
the most important developmental events in the field of archive services within EU
states and it can be very instructive and useful for archival service of Bosnia and
Herzegovina.
The section from the material in this issue represented a total of four works
that treat a number of important historical questions, dedicated to important events
and processes, such as: Bosniaks in the ideology of the Illyrian movement, usurpation
of land holdings in Bosnia and Herzegovina in the light of the agrarian legislation
of 1878 to 1948, the reconstruction of settlements in the Tuzla district of destroyed
during the Second World war, and the impact of ideology on the interpretation of
historical truth in the case of events and processes related to the period of existence
of the so-called. NDH. Presented papers are largely a novelty in the field of treatment
of national history, and their significance is contained in the fact that they carried
out a scientific point of view based on the consultation of historical source of
the first order, which is a significant contribution to the development of Bosnian
historiography.
The section displays and ratings presented a dozen of interesting archival
and historical publications, published in Bosnia and Herzegovina and neighboring
countries in the past two years. They provide information on the findings and
developments in these two important scientific fields.
The boards reports given a comprehensive and detailed overview of the
cultural and publishing content Archive TK realized in the previous year, on the basis
of which is visible exceptional dynamism of this institution in this segment of work.
Also, give a comprehensive report on the implementation of the 28th international
conference Archival practice in 2015, and more reports of several scientific and
professional conferences held over the past year in Bosnia and Herzegovina and
neighboring countries. These reports give us an overview of the most important
developments in the field of archival and historical studies realized in Bosnia and
Herzegovina and neighboring countries.
On the basis of the presented content, we conclude that the 19th consecutive
issue of Archival practice is interesting and very diverse professional and
scientific archival and historiographical reading, which has the task to contribute to
the improvement of archival and historical studies whether they presented facilities,
their totality, timeliness, and particularly scientific and professional range, which
7
is a powerful shift and confirmation of contributions journal Archival practice

developing the archival profession and science. We believe that this, the 19th in
a row, the number of journal Archival practice, arouse interest in archives, but
the overall technical and scientific community, both in Bosnia and Herzegovina,
as well as abroad. Also, we are aware of the fact that our current professional and
scientific representativeness of the journal is obliged to persevere in terms of further
improving the same, for the benefit of the archival profession and science.
TheEditorial Staff
I
ARHIVISTIKA I
ARHIVSKA SLUBA
Selma ISI
nauni rad
PREGLED ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI

ARHIVA TUZLANSKOG KANTONA
Apstrakt: Arhivi kao moderni informacioni centri drutva duni su svoj
rad i djelovanje u odreenoj mjeri prilagoditi korisnicima i omoguiti svima
zainteresovanima to jednostavnije koritenje arhivske grae. Najbolji i najefikasniji
nain da se to uradi je da se tano utvrdi ta sve od arhivske grae jedan arhiv
posjeduje. Najbolji nain da se to uradi je pripremanje, izrada i objavljivanje
informativno-obavjetajnih sredstava: pregleda, vodia, inventara fondova i zbirki,
regesta, raznih popisa i drugih, to je ujedno i jedan od osnovnih zadataka arhivskih
ustanova.
U radu emo se osvrnuti na fundus arhivske grae Arhiva Tuzlanskog
kantona, odnosno na pregled arhivskih fondova i zbirki. Pri tome se nee govoriti
o pregledu arhivskih fondova i zbirki, kao klasinom obavjetajnom sredstvu, nego
kao pregledu fondova i zbirki koje Arhiv Tuzlanskog kantona ima u svojim depoima.
Taj pregled fundusa grae koju Arhiv batini uraen je na osnovu objavljenog
Vodia arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona iz 2012. godine, kao i
evidencija Arhiva i dopunjenog izdanja spomenutog Vodia (koji je u vrijeme pisanja
rada jo u izradi). Vodii su posebno vana informativno-obavjetajna sredstva,
koji najee predstavljaju pregled sadraja arhivskog fundusa jednog arhiva, tj.
specifikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa osnovnim podacima o istim. Oni
na najjednostavniji nain pomau korisnicima da se upoznaju sa arhivskom graom,
odnosno fondovima i zbirkama jednog arhiva.
U radu je prikazana komparacija Vodia arhivskih fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona i njegove jo neobjavljene dopunjene verzije, istovjetnosti i
razlike u njihovoj strukturi i metodologiji izrade, ako ih ima, te analize razlika u
koliini grae. S tim u vezi, u radu su dati i novi podaci o koliini arhivskih fondova
i zbirki.
Kljune rijei: Pregled arhivskih fondova i zbirki, arhivska informativna
sredstva, vodi, meunarodni standardi, Arhiv Tuzlanskog kantona, arhivski fond,
arhivska zbirka.
11
Selma ISI
REVIEW OF ARCHIVAL FONDS AND COLLECTION IN THE

ARCHIVES OF TUZLA CANTON
Abstract: Archives as modern information centers of society are obliged to
their work and act in a certain extent, to the users and allow all interested parties as
simple as the use of archival material. The best and most effective way to do this is
to identify exactly what it is that all of the archival material which one archive have.
The best way to do this is the preparation, drafting and publication of information
and mass media: review, guide, inventory holdings and collections, regeste, various
lists and other, which is also one of the main tasks of archival institutions.
In this paper we will look at the holdings of archives Archive of Tuzla
Canton, and the review of archival fonds and collections. In doing sowe will not talk
about the review of archival fonds and collections, as a classic intelligence asset,
rather than as a review of the funds and collections of Archives of Tuzla Canton
has in its depots. The review of the holdings of material we Arhiv heritage has been
based on the published Guide archive holdings and collections of the Archives of
Tuzla Canton in 2012, as well as the records of the Archives and additional release
Guide is in time of this work still in progress. Guides are particularly important
information and intelligence resources, which are most often view as the contents
of archival holdings of one archive, ie. the specification of groups of archives and
collections of archives with basic details of the same. They are the simplest way to
help users to get acquainted with archival materials, or fonds one archive have.
This paper presents a comparison of the Guide of archive holdings and
collections of the Archives in Tuzla Canton and his unpublished amended versions,
the identity and the differences in their structure and methodology of development,
if any, of this analysis, the difference in the quantity of material. In this work in this
regard of that are given a new data on the amount of archival fonds and collections.
Keywords: View archival fonds and collections, archival finding aids,
guide, international standards, Archives of Tuzla Canton, fonds, archive.
Uvod
Znaaj arhiva kao informacionih centara i vanih baza podataka koje su
neophodne drutvu i dravi, raste svakodnevno u savremenom drutvu. Pri tome
posebno na znaaju dobija korisnika funkcija arhiva. Da bi u potpunosti odgovorili
zahtjevima trita i samih korisnika, arhivi posebnu panju posveuju utvrivanju
stanja arhivskih fondova i zbirki koje posjeduju, kao i izradi informativnoobavjetajnih sredstava koji olakavaju i pojednostavljuju koritenje arhivske grae.
Objavljivanje informativno-obavjetajnih sredstava: pregleda, vodia, inventara
fondova i zbirki, regesta je od posebnog znaaja za arhive i ujedno jedna od njegovih
12
Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona
osnovnih obaveza. Od osnivanja, arhivi su u svom radu ukazivali na znaaj ovog

pitanja, te mu posveivali znaajnu panju, a sve s ciljem stvaranja jasne slike stanja
arhivskih fondova i njihove adekvatne zatite, te da se uine izvjesnijim za potrebe
struke i drutva u cjelini. To je podrazumijevalo itav spektar sloenih strunih,
tehniko-tehnolokih i organizacionih procesa, provoenih u kontinuitetu s ciljem
uspostave odrivog sistema adekvatne zatite arhivske grae.
Na tom planu, arhivi provode opsene, sveobuhvatne i sistematine strune
procese, na osnovu kojih je bilo neophodno pored kvantiteta, upoznati se i sa stanjem
i strukturom arhivskih fondova i zbirki u arhivima. Rije je o procesima od velike
vanosti, jer ukupno stanje i struktura arhivskih fondova i zbirki u velikoj mjeri
utjee na usmjeravanje ukupnih procesa i tokova razvoja arhivske djelatnosti. Stoga
je danas za definisanje ukupnih odnosa i stanja u arhivskoj djelatnosti, neophodno
imati jasnu sliku stanja i strukture arhivskih fondova i zbirki u arhivima.1 Za to su
najbolja informativno-obavjetajna sredstva, meu kojima posebnu vanost imaju
pregledi arhivskih fondova i zbirki i vodii arhiva.
Vodii predstavljaju specifikaciju arhivskih fondova i zbirki arhiva sa nekim
najvanijim podacima i karakteristikama o svakom fondu i zbirci ponaosob, s ciljem
jednostavnijeg upoznavanja sa istim od strane korisnika. Iz tog razloga, izrada vodia
arhivskih fondova i zbirki je za arhive tradicionalno iznimno vana radnja.
Svrha vodia svakako nije da detaljno informie istraivaa o svim bitnim
podacima sadranim u arhivskoj grai, to je uostalom praktino i nemogue, nego
prvenstveno da da osnovne upute i smjernice ka daljem istraivanju. Na taj nain,
istraiva je korak blie ka podacima i informacijama koje ga interesuju.2
Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona na izradi informativnih obavjetajnih
sredstava
Imajui u vidu znaaj i vanost stanja arhivskih fondova i zbirki za ukupnu
arhivsku djelatnost Arhiv Tuzlanskog kantona se, u skladu sa kadrovskim i drugim
mogunostima, u nekoliko navrata bavio pitanjem stanja i strukture arhivskih
fondova i zbirki koje posjeduje. Zato je posebnu panju u svom radu posveivao i jo
uvijek posveuje ovom pitanju, a sve s ciljem stvaranja jasne slike stanja arhivskih
fondova, ali i s ciljem adekvatne zatite arhivske grae, kao i s namjerom da iste
uini pristupanim za koritenje, kako za potrebe struke, tako i drutva u cjelini. To
je, naravno, podrazumijevalo i itav niz sloenih strunih i organizacionih poslova,
koji su provoeni s ciljem uspostave sistema adekvatne zatite arhivske grae.
Svjestan znaaja pripremanja i sumiranja stanja arhivske grae koju
posjeduje, Arhiv Tuzlanskog kantona je od svog osnivanja u nekoliko navrata
pripremao i izdavao vodie i pravio specifikaciju svojih fondova i zbirki, ali i
1 Izet aboti, Stanje arhivskih fondova i zbirki u arhivima u Bosni i Hercegovini, Glasnik arhiva i
Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. 44, Sarajevo 2014, 37-38.
2 Selma Isi, Znaaj predstavljanja arhivkih fondova i zbirki i izrade Vodia Iskustva Arhiva TK,
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2014, 61.
13
Selma ISI
objavljivao inventare nekih od znaajnih fondova, kao pojedinane publikacije,3

ali i u arhivistikim asopisima.4 Iste su pripremali zaposlenici Arhiva Tuzlanskog
kantona, a posebno je znaajno spomenuti da Arhiv posljednjih godina u praksi
sreivanja i obrade arhivske grae, te posebno pripreme opisa arhivske grae radi u
skladu sa meunarodnim arhivskim standardima, posebno ISAD(G) standardom
za opis arhivske grae.
to se konkretno tie izrade vodia, Arhiv Tuzlanskog kantona je do sada
pet puta izdavao vodie i pripremao specifikaciju fondova i zbirki u okviru nekih
drugih publikacija, te na taj nain prikazao strukturu arhivskog fundusa grae koju
posjeduje:
Prvi put 1979. godine publikacijom Regionalni istorijski arhiv Tuzla
19541979.5
Drugi put u zajednikom projektu 1981. godine izdata je publikacija Arhivski
fondovi i zbirke u SFRJ Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim
odjeljenjima u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini.6 Projekt je
pokrenuo i niz strunih pitanja te prihvatio u konanoj realizaciji odreena
rjeenja koja su bila znaajan pomak arhivske teorije i prakse na podruju
tadanje SFRJ. U odreenome smislu to je bilo prvo normiranje opisa
arhivskoga gradiva na najvioj razini (fond/zbirka), a istodobno je po prvi
put znanstvena javnost dobila uvid u osnovne podatke o arhivskoj batini
kao dijelu kulturne batine nae zemlje.7
3 Nermana Hodi, Orijentalna zbirka 15781936. (analitiki inventar), Sarajevo 1990; Nermana
Hodi, Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT) 19491952. (sumarno-analitiki inventar), Tuzla 2006.
4 Pogledaj Eefa Begovi, Sumarni inventar, Sreski narodni odbor Graanica 19451955, Arhivska
praksa, br. 12, Tuzla 2009. 468-482; Nermana Hodi, Analitiki inventar: Srpsko pjevako drutvo
Njegu Tuzla, Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 559-567; Eefa Begovi, Sumarni inventar:
Narodni odbor optine Lukavac (19521958), Arhivska praksa, br. 15, Tuzla 2012, 569-574; Selma
Isi, Sumarno-analitiki inventar fonda Mitar Trifunovi Uo Tuzla, Glasnik arhiva i arhivistikog
udruenja Bosne i Hercegovine, br. 39, Sarajevo 2009; i dr.
5 Publikacija je objavljena povodom 25. godinjice osnivanja i rada Arhiva. U istoj su na 48 stranica
date neke osnovne karakteristike dotadanjeg rada Arhiva, navedeni dobitnici priznanja za saradnju
i unaprjeenje arhivske slube, predstavljen je fundus arhivske grae koju Arhiv posjeduje, te dat
osnovni pregled fondova i zbirki Arhiva. Isti su predstavljeni po oblastima, s tim da je prvo dat pregled
obraenih fondova i zbirki, a potom neobraenih. Fondovi i zbirke su predstavljeni na naan da je dat
taan naziv fonda, granine godine fonda, granine godine grae, za neke i granine godine grae u
serijama, koliina grae u broju arhivskih jedinica i m, te naznaka postojanja nekog informativnoobavjetajnog sredstva (npr. Okruni narodni odbor Tuzla (19441949); 19451949; knjiga 28, kutija
123; met. 16. Sumarni inventar 19451949). Pored toga date su neke osnovne informacije o biblioteci
Arhiva, kao i bibliografija radova zaposlenika Arhiva.
6 U publikaciji su predstavljeni svi fondovi i zbirke svih arhiva i arhivskih odjeljena Bosne i
Hercegovine, pa i tada Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli. Dati su osnovni podaci o samom Arhivu
u kratkim crtama, pa je predstavljeno 60 fondova i zbirki navedenog Arhiva. Date su informacije o
nazivu fonda, graninim godinama stvaraoca, graninim godinama grae, koliini arhivske grae po
arhivskim jedinicama i dunim metrima, te postojanje inventara ukoliko je fond obraen. Interesantno
da je od 60 fondova i zbirki 50 bilo obraenih.
7 Vida Pavliek, Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske. Rad na prikupljanju i obradi
podataka, Arhivski vjesnik, 50, Zagreb 2007, 20-25.
14
Trea po redu specifikacija Vodi Regionalnog arhiva u Tuzli, izaao je

kao samostalna publikacija 1989. godine.8 U njemu je u kratkim crtama
predstavljen rad Arhiva do 1989. godine, te fondovi i zbirke Arhiva, tanije
njih 71, i to na nain da je dat taan naziv fonda/zbirke, signatura sa kraim
historijatom, naziv tvorca fonda i osnovne osobine grae: stanje (npr.
nepotpuna), koliina, vremenski raspon, sauvanost i sreenost, dostupnost,
jezik u grai i postojanje inventara, ako ga ima. Za pojedine fondove data je
napomena o serijama u fondu, a neki imaju i navedenu literaturu.
etvrti put specifikaciju svojih fondova i zbirki Arhiv je pripremio 2005.
godine u sklopu monografije Pedeset godina Arhiva u Tuzli 19542004,
koja je imala funkciju vodia. U okviru iste dati su osnovni podaci o 204
fonda i zbirke kroz elemente: naziv fonda/zbirke, granine godine grae,
signatura, te historijat u okviru kojeg je naveden tvorac fonda, sauvanost
grae, vremenski period, koliina grae kroz arhivske jedinice (knjiga,
kutija, povez, registrator i sl.) i informativno-obavjetajno pomagalo.9
Peti put u februaru 2012. godine, objavljen je Vodi kroz arhivske fondove
i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona.10 Rije je o strunom i naunoobavjetajnom sredstvu koji je po prvi puta u Bosni i Hercegovini uraen
u skladu sa savremenom metodologijom izrade ovakvih publikacija i
koja se izdvaja kao dobar primjer primjene meunarodnih standarada,
tanije standarda ISAD(G) i ISDIAH. Vodi je dao preglednu i jasnu
sliku ukupnog stanja i strukture fondova Arhiva Tuzlanskog kantona kroz
znaajne tekstualne i brojane opise svih vanih elemenata svakog fonda i
zbirke ponaosob. Time je izvrena normizacija najvanijih elemenata opisa
arhivskih fondova i zbirki posebno u segmentu identifikacijskih oznaka i
izrade normiranog opisa stvaraoca.
8 Vodi Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla 19541989, autora mr. Azema Koara, je publikacija
nastala povodom 35 godina rada ove ustanove. Objavljen je 1989. godine u izdanju Regionalnog arhiva
u Tuzla. Pored osnovnih podataka o Arhivu i fondovima i zbirkama predstavljeni su i fondovi i zbirke
u drugim institucijama na podruju Arhiva, te su data neka objanjenja o arhivskoj grai kod imalaca.
Pored toga Vodi sadri i odgovarajui registar signatura, pravilnik o uslovima i nainu koritenja
arhivske grae i knjinog fonda, bibliografiju radova raenih na osnovu grae Regionalnog istorijskog
arhiv Tuzla 19451989, tabelarni pregled fondova i zbirki, pregled zaposlenog kadra, te izdanja Arhiva.
9 Pedeset godina Arhiva u Tuzli 19542004, Tuzla 2005, je monografija u sklopu koje su pored
osnovnih informacija o fondovima i zbirkama dati i podaci o osnivanju, organizaciji i statusnim
promjenama, prostoru, opremi, kadrovima, arhivskoj grai u nastajanju, arhivskim fondovima i
zbirkama, kulturno-obrazovnoj djelatnosti, struno-arhivistikom i nauno-istraivakom radom,
biblioteci, strunoj i institucionalnoj saradnji, radu u ratnim uvjetima 19921995. godine. Pored toga u
monografiji su predstavljeni tabelarni prikaz fondova i zbirki, biobibliografski podaci o zaposlenicima,
te naznaene perspektive razvoja Arhiva.
10 Izet aboti, Nermana Hodi, Selma Isi, Vodi arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog
kantona, Tuzla 2012. Navedeni Vodi je publikovan u februaru 2012. godine i jedina je ove vrste
publikovana u Bosni i Hercegovini koja se izdvaja kao dobar primjer primjene meunarodnih
standarada, tanije ISAD(G) i ISDIAH. Sam projekat izrade Vodia je timski rad zaposlenika Arhiva
Tuzlanskog kantona koji je zapoeo 2009. godine. Iako je do kraja 2010. publikacija bila spremna za
tampanje, zbog nedostatka sredstava samo publikovanje je bilo odgoeno do februara 2012. kada je
konana forma Vodia, dopunjena fondovima i zbirkama preuzetim i tokom 2011. godine, ugledala
svjetlo dana.
15
Selma ISI
Oblasti
Uprava i javne slube
1979.11
1981.
1989. 1995.12 2005.
2012.
10
10
22
58
Pravosue
15
Obrazovanje, nauka, kultura
30
57
61
Privreda
10
10
11
50
99
Drutveno-politike organizacije,
drutva i udruenja
19
19
26
28
39
42
Vjerske organizacije
Zbirke
11
17
21
43
Line i porodine zbirke
29
61
60
71
109
204
350
Ukupno:
Tabela 1. Specifikacija fondova i zbirki Arhiva TK po utvrenim oblastima uraena na

osnovu podataka prikazanim u objavljenim publikacijama1112
Na osnovu tabele 1 vidljive su promjene i rast broja fondova i zbirki Arhiva

Tuzlanskog kantona od 1979. do 2012. godine. Primjetno je da 1981. godine imamo
jedan fond manje evidentiran u oblasti uprave i javne slube. Razlog je to je dolo
do objedinjavanja dva fonda u jedan. Daljom analizom vidljivo je da je u 1989.
godini dolo do smanjenja broja fondova sudstva iz istog razloga, jer su dva fonda
su objedinjena u jedan.13 Vidljivo je da u okviru privrede u specifikaciji iz 1989. je
dolo do smanjenja broja fondova sa predhodnih 10 na 6.14 U ostalim grupama je
11 Podaci preuzeti iz poblikacije Regionalni istorijski arhiv Tuzla 19541979, 27-36. Navode se samo
podaci o osnovnom pregledu fondova i zbirki. Nakon toga navedeni su podaci za neobraene fondove
(javne slube 5, privreda i bankarstvo 13, drutveno politike organizacije i drutva 6, ostalo 8, lini i
porodini fondovi 3, zbirke 13 ukupno 48). Meutim, detaljnijom analizom tih podataka primjetno
je da veliki broj navedenih fondova i zbirki nije dobro razvrstan, kao i da se veliki broj njih uope
ne navode kao kasniji fondovi i zbirke. Takoer je utvreno da su pojedini fondovi tada evidentirani
spajani sa drugim fondovima i graom te se u kasnijim popisima i specifikacijama uope ne navode ili
su mijenjali naziv, te su svakako mijenjali oblast u koju su svrstavani.
12 Podaci preuzeti iz monografije Arhiva autora Azema Koara Arhiv Tuzla Regionalni istorijski
arhiv Tuzla (19541994), objavljena povodom obiljeavanja 40 godina postojanja Arhiva u Tuzli
1995. godine. U posebnom sedmom poglavlju Pregled arhivskih fondova i zbirki dat je tabelarni prikaz
fondova i zbirki sa osnovnim podacima o koliini arhivskih jedinica (kutija, fascikli, dokumenata i sl.),
91-98.
13 Dolo je do objedinjavanja fondova i formiranja samo dva i to: Kotarskog suda Tuzla 18871943. i
Kotarskog erijatskog suda Tuzla 18891943, umjesto ranija 4 gdje je svaki od navedenih bio podijeljen
na period prije rata 1941. i period rata 19421945. godina.
14 Iz nepoznatog razloga nisu evidentirani fondovi: Tvornice sode Solvay Lukavac, Zemaljskog
proizvoda, Trgovinskog preduzea Tuzla, koji su evidentirani i u specifikaciji iz 2012, kao i dopunjenoj
verziji iz 2016. godine. Jo nije evidentiran ni fond eljeznike stanice Kreka nova Tuzla 1886/1955.
u koliini 2 kutije, za koju autor rada nema informaciju da je uope postojao u Arhivu. Pretpostavlja
da je isti prvobitno pogreno identifikovan, te je kasnije vjerovatno pridruen nekom drugom fondu.
16
povean broj preuzetih fondova/zbirki. Tako da je po ovoj specifikaciji Arhiv imao

11 fondova vie u odnosu na 1981. godinu. Od slijedee date specifikacije 1995.
godine pa do 2015. godine vidljivo je konstantano poveenje broja fondova i zbirki.
Tako je 1995. bilo ukupno 38 fondova vie u odnosu na 1989, to je uveanje za
34,86%, a 2005. godine 95 fondova vie u odnosu na prethodnu specifikaciju to je
uveanje za 84,40% u periodu od 10 godina. Po zadnjoj zvaninoj specifikaciji iz
2012. godine broj fodova i zbirki se poveao za 146 fondova/zbirki ili za 41,71% u
odnosu na pregled iz 2005. godine.
350
300
1979
250
1981
200
1989
150
1995
100
2005
2012
50
0
1979
1981
1989
1995
2005
2012
Slika 1. Dijagram gdje se vidi rast broja fondova i zbirki, uraen na osnovu podataka
dobivenih po godinama kada je raena specifikacija fondova i zbirki
Trenutno je u izradi dopunjena verzija Vodia kroz arhivske fondove i zbirke

Arhiva Tuzlanskog kantona, koja e predstavljati presjek stanja fondova i zbirki
zakljuno sa 2015. godinom. U toku pisanja rada obavljane su zavrne radnje na
izradi istog.15
Stanje i struktura arhivskih fondova i zbirki Arhiva TK iz 2016. godine
Do sada najbolju i najpotpuniju strukturu fundusa arhivske grae Arhiva
Tuzlanskog kantona dao je Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog
kantona objavljen 2012. godine. Shvativi znaaj toga, menadment ustanove se
odluio za dopunjavanje istog sa podacima o fondovima i zbirkama preuzetim u
periodu od 2012. do kraja 2015. godine. Pri tome je u potpunosti zadran opis fondova
i zbirki predstavljen u Vodiu iz 2012. godine koji je raen po meunarodnom
standardu ISAD(G) i sadri 14 opisnih jedinica istoimenog standarda i to:
15 Isti jo uvijek nije u planu za tampanje, meutim uskoro e svim zainteresovanim biti dostupan
na web stranici Arhiva.
17
Selma ISI
Naziv arhivskog fonda/zbirke je posljednji naziv koji je stvaralac fonda imao ili
ime pod kojim je najdue djelovao, odnosno pod kojim je najpoznatiji.
Signatura
fonda/zbirke
je
skraeni naziv fonda, dat
velikim tampanim slovima
koja oznaavaju poetna slova
rijei drave, arhiva i naziva
fonda/zbirke (primjer: Bosna i
Hercegovina, Arhiv Tuzlanskog
kantona Tuzla, Orijentalna zbirka
BiH ATKT/OZ). Iako je u
novije pripremljenim vodiima
uglavnom uobiajno da se za
arhivske fondove i zbirke koriste
brojane signature, u ovom
Vodiu, kao i dopuni to nije
sluaj. Poznato je da u Bosni i
Hercegovini ne postoji jedinstven
sistem oznaavanja signature,
pa neki arhivi koriste slovne, a
drugi brojne oznake. U Arhivu
Tuzlanskog kantona smo odluili
da se signature kao identifikacione oznake biljee slovno, kao to je i ranije sluaj.
Smatrali smo da bi bilo suvino u potpunosti mijenjati identifikacione oznake
koje nisu usaglaene na nivou drave. Mala vjerovatnoa bi bila da u sluaju
kasnijeg stvaranja jedinstvenih oznaka te novostvorene budu zadrane kao
takve bez promjena. Tako bi praktino u potpunosti dva puta mijenjali signature
fondova i zbirki, moda u kratkom periodu, to bi uveliko moglo stvoriti zabune
kako kod korisnika tako i kod samog koritenja fondova u Arhivu. Budui da u
Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog naina oznaavanja ovaj nain signature
je za sada zadran, to ne znai da to u budunosti nije mogue promijeniti radi
usaglaavanja na nacionalnom nivou.
Vremenski raspon grae kao to je poznato sadri godine od prve do posljednje
u kojima je nastajala arhivska graa.
Koliina arhivske grae u Vodiu je izraena dvojako i to prvo u arhivskim
jedinicama (kutija, knjiga, povez, fascikla, registrator i dr.), te u metrima dunim,
kao utvrenoj arhivskoj mjeri.
Sadraj fonda predstavlja osnovne podatke o vrstama dokumenata koji se nalaze
u fondu, odnosno o samoj arhivskoj grai fonda/zbirke, te o tome na to se ista
odnosi.
Serije u fondu se odnose na posebne oblasti podruja ili grupe po kojima je
arhivska graa razvrstana unutar fonda, ili koje se istiu u okviru preuzete grae.
18
Valorizacija podrazumijeva
cjelovitost i sauvanost
fonda, mogunost njegovog
koritenja, te historijsku
vrijednost arhivske grae i
znaaj koji ona ima za iru
drutvenu zajednicu.
Jezik u grai oznaava
vrstu jezika koji se odnosi
na dokumentaciju (npr.
bosanski, srpski, hrvatski,
njemaki, turski).
Pismo u grai se odnosi na
vrstu pisma kojima su pisani
dokumenti (npr. latinica,
irilica, arabica, gotica).
Arhivistika informativna
sredstva pokazuju nam da
li za odreeni fond postoje
Primjer opisa iz Vodia arhivskih fondova i zbirki Arhiva pripremljena
naunoTuzlanskog kantona preuzet sa web stranice Arhiva
obavjetajna pomagala i
koja (analitiki inventar
(AI), sumarni inventar (SI), analitiko-sumarni (ASI) ili analitiki popis (AP),
sumarni popis (SP)).
Stepen sreenosti pokazuje da li je arhivska graa arhivistiki sreena ili je
nesreena, odnosno samo u stanju registraturne sreenosti.
Dostupnost ukazuje da li se graa moe koristiti bez ogranienja ili sa
ogranienjem.
Vremenski raspon djelovanja stvaraoca fonda ukazuje na vrijeme djelovanja
stvaraoca fonda.
Historijat stvaraoca fonda odnosi se na kratak historijski presjek djelovanja
stvaraoca fonda. Za pripremanje historijata stvaraoca fonda koriteni su zapisnici
i dosijei Vanjske slube, slubeni listovi, monografske i druge publikacije, te
arhivska graa fondova i zbirki. Ovi podaci su negdje opirni i detaljni, a negdje
su vrlo oskudni, to je u velikoj mjeri zavisilo od stepena sauvanosti arhivske
grae i stepena sreenosti fondova i zbirki, ali i mogunosti da se potrebni
podaci pronau u toku rada na izradi Vodia. Iz tog razloga kod odreenih
fondova ova rubrika je ak ostavljena i prazna, s tim da e se prilikom dopuna i
nastavka unoenja novih informacija sa novim fondovima i zbirkama raditi i na
pokuajima dopune ovog elementa.16
16 Izet aboti, Nermana Hodi, Selma Isi, Vodi arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog
kantona, Tuzla 2012, vie vidi: ISAD(g) - General International Standard Archival Description Opti
meunarodni standard za opis arhivske grae, drugo izdanje, Novi Sad 2006.
19
Selma ISI
Ono to ini posebno vanim ovako pripremljen Vodi jeste to da su

elementi opisa najvanijih karakteristika fondova i zbirki uraeni jednoobrazno, na
standardiziran nain, prema utvrenoj metodologiji, sluei se iskustvima kolega
arhivista iz okruenja.17
Arhivska graa je u dopunjenom izdanju, kao i u objavljenom primjerku
podijeljena na arhivske fondove i zbirke i razvrstana po oblastima: I. Uprava i javna
sluba, II. Pravosue, III. Obrazovanje, nauka, kultura, IV. Privreda, V. Drutveno
politike organizacije, drutva i udruenja, VI. Vjerske organizacije, VII. Zbirke,
VIII. Line i porodine zbirke.18 Uporednom analizom podataka ove dvije verzije
vodia vidljive su razlike u koliini samih fondova i zbirki, to samo potvruje ve
ranije utvreni konstantni rast preuzimanja fondova i zbirki u Arhiv. Na osnovu
tabele 2 vidljivo je da je Arhiv TK u posljednje 4 godine preuzeo 68 novih fondova.
Tabela 2. Razlika u broju arhivsklih fondova i zbirki Vodia objavljenog 2012. godine i
dopunjene neobjavljene verzije iz 2016. godine, sa presjekom stanja na dan 31. 12. 2015. godine
oblasti
Vodi iz
Dopunjena
Poveanje odnosa
2012.
verzija iz 2016.
2012/2016.
Broj
Broj
Broj
58
60
3,33
Pravosue
15
17
11,78
Obrazovanje, nauka, kultura
61
76
15
19,73
Privreda
99
133
34
25,56
Drutveno-politike organizacije,
drutva i udruenja
42
47
10,63
Zbirke
43
46
6,52
29
39
10
25,64
Ukupno:
350
421 71
16,86
Na osnovu tabele 2 vidljivo je da prema novom stanju u svakoj oblasti, osim

u oblasti Vjerskih institucija, je dolo do poveanja broja fondova i zbirki. Najmanji
broj novih fondova je preuzet u oblastima Uprava i javne slube, Pravosue i Zbirke,
premda je taj podatak izraen u procentima bitno razliit. Kako je za oekivati najvei
17 Na slian nain vodie arhivskih fondova i zbirki su posljednih godina uradili i kolege u drugim
arhivima u okruenju: Pokrajinskom arhivu Maribor, Zgodovinskom arhivu Celje, Dravnom arhivu
Zagreb, Pokrajinskom arhivu Kopar i drugim.
18 Svaka od osnovnih oblasti je detaljno razraena s obzirom na karakter i odreenje fondova i zbirki.
Po tome Uprava i javne slube je dalje podjeljena na: okrunu i oblasnu, sresku, gradsku, mjesnu i
optinsku upravu ...
20
broj novih fondova preuzet je u oblasti Privrede (25,56%), to je i razumljivo ako se u

obzir uzmu tranzicijski procesi i sve vei broj firmi koje idu u steaj i likvidaciju i za
iju grau postoji potreba preuzimanja, posebno ako je rije o privrednim subjektima
koji su imali posebnog uticaja na regiju, kakvih je na prostoru Tuzlanskog kantona,
kao industrijskom sreditu prijeratne Bosne i Hercegovine, bilo mnogo. Vidljivo je
da je znaajan broj novih fondova preuzet u oblastima Obrazovanja, nauke i kulture,
kao i Linim i porodinim zbirkama. Ono to je posebno potrebno istai jeste i
injenica da je u periodu od 2012. do kraja 2015. godine preuzeta i znaajna koliina
grae fondova koji su ve ranije bili obuhvaeni procesom preuzimanja. Tako je po
novim podacima vidljivo da je samo u oblasti Uprave i javne slube, pored dva ve
spomenuta novopreuzeta fonda, u ovom periodu preuzeta graa jo osam fondova
koji su ve ranije bili evidentirani u Vodiu iz 2012. godine.19 Raunajui i te podatke
vidimo da je u 10 fondova ove grupe, tanije u 16,66% fondova u navedenom periodu
primljena nova graa. Od tih 10 njih 8 su fondovi opina, to znai da je preuzeto
80% arhivske grae opina. Svakako, znaajno je spomenuti da je uz organe javne
uprave u navedenom periodu najvie novih fondova/zbirki preuzeto u grupu Privatne
i porodine zbirke, to ukazuje na pojaan rad Arhiva.
Ako uporedimo podatke zadnje specifikacije sravnjene sa krajem 2015.
godine vidimo da se u posljednjih 11 godina, od 2005. do kraja 2015. godine, broj
fondova i zbirki Arhiva TK poveao za 217 fondova i zbirki, odnosno da se taj broj
praktino uduplao ili tanije uveao za 106,37%. Ako pak uporedimo dva zadnja
uraena popisa 2012. i 2015. vidimo da se broj preuzetih fondova poveao za 20,29%.
140
120
100
1995
80
2012
2005
2016
60
40
20
II
III
IV
VI
VII
VIII
Slika 2. Dijagram rasta (poveanja) broja fondova i zbirki Arhiva TK po oblastima na

osnovu podataka iz 1995, 2005, 2012. i 2016. godine. Rimskim brojevima u dijagramu
su oznaene oblasti u osnovnoj strukturi fondova i zbirki Arhiva TK (I. Uprava i javna
sluba, II. Pravosue, III. Obrazovanje, nauka, kultura, IV. Privreda, V. Drutveno politike
organizacije, drutva i udruenja, VI. Vjerske organizacije, VII. Zbirke, VIII. Line i
porodine zbirke)
19 Radi se uglavnom o grai organa upravljanja, tanije opina: Lukavac, Banovii, Srebrenik, ivinice,
Gradaac, Graanica, Sapna, te grai Komisija za savremenu grau Tuzlanskog okruga 19922001.
21
Selma ISI
Na osnovu dijagrama sa slike 2 vidi se da je posljednjih dvadesetak godina

dolo do ogromnog poveanja broja fondova i zbirki, posebno u pojedinim oblastima,
primjer privrede, gdje je sa 11 fondova iz 1995. godine, u 2005. taj broj porastao
na 50, u 2012. na 99 da bi do 2016. doao do 133 fonda. Primjetno je da je veliki
broj novih fondova preuzet i u oblasti Uprave i javne slube, ali i u svim drugim
oblastima, osim u oblasti Vjerskih institucija, gdje imamo jednu neuobiajenost da
je u odnosu na 1995. dolo do smanjena fondova za jedan. Rije je o fondu Srpske
pravoslavne crkveno-kolske optine Donja Tuzla, koji je zbog svog istaknutog
vjersko-obrazovnog karaktera prebaena u oblast Obrazovanja. Oigledno je da
osim ove promjene (1995. godine) nije bilo promijena u oblasti fondova Vjerskih
institucija, to znai da jo od 1989. godine u Arhiv nije preuzet niti jedan fond
vjerskih institucija. Razlog tome lei u injenici da su vjerske ustanove prilino
zatvorene i teke za saradnju, posebno po pitanju mogunosti da Arhiv preuzme
dio grae koju posjeduju. To moda i ne bi bilo tako loe da iste imaju jasnije
definirane i bolje ureene svoje arhive, budui da se zakonima u BiH arhivska
graa vjerskih ustanova tretira privatnom graom i vjerskim ustanovama se ostavlja
mogunost formiranja specijalnih arhiva.20 Dobra stvar je da se posljednjih nekoliko
godina saradnja Arhiva i vjerkih institucija poboljala, to potvruje injenica kako
zaposleni na arhivskim poslovima u istim polau redovno arhivistiki ispit, kao i
injenica da je Arhiv od nekih vjerskih institucija uspio preuzeti dio matinih knjiga
od kojih je formirana zbirka matinih knjiga.21 Iste su digitalizovane, a sa projektom
se nastavilo raditi i u 2016. godini.
Nova dopunjena verzija Vodia bavila se i nekim manjim propustima i
manjkavostima, ili bolje reeno radilo se na ispravljanju nekih greaka napravljenih u
staroj verziji Vodia. Tu se posebno misli na prebacivanje dva fonda koja su u Vodiu
iz 2012. bila stavljena u grupu Privreda Humanitarne organizacije. Budui da se
radi o organizacijama, odnosna udruenjima, u novoj dopunjenoj elektronskoj verziji
Vodia stavljeni su u grupu V. Drutveno-politike organizacije, drutva i udruenja.
Pored toga, nakon analize fondova obrazovanja utvrdili smo da se u sluaju fondova
Prva osnovna kola Pazar Tuzla i Osnovna kola Demal Mandi radi o jednoj
koli te je ovaj propust u novoj verziji ispravljen, fond se vodi kao Prva osnovna
kolaPazar u Tuzli, s tim to e u historijatu stvaraoca biti navedena ova promjena
u odnosu na 2012. godinu. Neki fondovi su pretrpjeli reviziju, te je njihova graa
prebaena u nove arhivske kutije zbog ega je dolo do promijena u koliini grae.
Osim toga, u dopunjenoj verziji uraene su i neke druge manje ispravke,
naprimjer, dopune elementa serije fonda u nekim fondovima gdje je to proputeno
uraditi u ranijoj verziji. Takoer su na mjestima dopunjeni elementi: pismo iz grae,
20 I pored toga niti jedan od propisa koje se odnosi na djelatnost vjerskih zajednica Bosne i Hercegovine
ne sadri bilo kakve odredbe o arhivskoj grai: Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkve i
vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Slubeni glasnik BiH, br. 5/04; Upustvo o provoenju
Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju vjerskih zajednica, Slubeni glasnik BiH, br. 83/06.
(vidjeti vie: Azem Koar, Arhivska graa vjerskih zajednica zemalja u tranziciji, Atlanti, vol.17, br.12, Trst 2007, 287-295) Ni arhivskim zakonodavstvom BiH nisu detaljnije precizirani nain i uslovi
formiranja specijalnih arhiva.
21 Po dopunjenom Vodiu Zbirka sadri 7 pravoslavnih i islamskih matinih knjiga.
22
dostupnost ili koliina grae u metrima dunim, to je posebno bilo proputeno u

oblastima Zbirke i Line i porodine zbirke.

Dopunjena verzija je ostala vjerna originalnoj u potpunosti to se tie
osnovnih podataka iz uvodnog dijela u kojem je dat kratak historijat rada Arhiva u
Tuzli od njegovog osnivanja 1954. godine do kraja 2015. godine, kao i uvodni dio
iz tampane verzije Vodia i novi elektronski oblik uvodnog dijela je usklaen sa
meunarodnim standardom ISDIAH. Kao dopuna i vaan dodatak Vodiu uraeno
je uputsvo o njegovom koritenju (Upotreba i dostupnost) u kome je objavljen
Pravilnik o uslugama Arhiva Tuzlanskog kantona i Pravilnik o koritenju arhivske
grae. Dopunjeni su i Registri fondova i zbirki: abecedni i po oblastima kako bi
se pisano kulturno blago koje Arhiva uva to jednostavnije predstavilo buduim
istraivaima i korisnicima. Takoer, dopunjene su i skraenice koritene u Vodiu,
kao olakica svim korisnicima.
Presjek sadrajno-strukturalnog stanja fondova zakljuno sa 31. 12. 2015.
Opa karakteristika fondova i zbirki koji su u Arhiv Tuzlanskog kantona
preuzeti u navedenom periodu jeste njhova obimnost, to se posebno odnosi na
fondove organa uprave, ali i na kompleksne i sloene privredne organizacije, koje
su egzistirale u socijalistikom periodu i bile nosioci privrednog razvoja, kako
regije, tako i Bosne i Hercegovine. Nije rijetkost da je pored preuzete arhivske
grae, zbog svog operativnog znaaja preuzeta i znaajna koliina registraturne
grae ovih privrednih subjekata, ugaenih u procesu steaja i likvidacije. To stvara
dodatne probleme Arhivu, kako zbog nedostatka smjetajnog prostora, tako i
zbog manipulisanja i rukovanja glomaznim arhivskim fondovima. Ujedno, zbog
poveanja grae i poveanja zahtjeva korisnika, a smanjenja broja kadrova22 dolazi
do oteanog obavljanja jedne od osnovnih funkcija Arhiva, njegove korisnike
funkcije. Dodatni problem stvara preuzimanje arhivskih fondova koji nisu adekvatno
registraturno sreeni, to oteava rukovanje i koritenje istih. Zbog prisustva
kadrovske reduciranosti u arhivima, ovi fondovi jo dugo vremena nee doi na red
za arhivistiku obradu. To dodatno uslonjava i oteava proces njihovog koritenja
i stavljanja u funkciju.
Puno je faktora koji su u kompleksnom procesu koritenja arhivske grae
podjednako vani. Broj zaposlenika i ukupna koliina preuzete grae su faktori koji
svakako najvie utjeu na koliinu obraenih fondova. Meutim, sauvanost kao i
stepen sreenosti grae preuzete od imalaca i stvaralaca arhivske grae, vaan je
faktor koji utjee na duinu trajanja procesa obrade, ali i na jednostavnost i praktinost
u procesu koritenja arhivke grae od strane arhivista za potrebe korisnika, kao i
koritenje iste u istraivake svrhe.23
22 Jedan od strunih zaposlenika je u navedenom periodu napustio Arhiv, a drugi je zbog bolesti van
radnog procesa, to se odraava na struni rad.
23 Hatida Fetahagi, Selma Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe, Glasnik
arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. 45, Sarajevo 2015, 18.
23
Selma ISI
Oblasti
Broj
Arhivistiki
Registraturno
fondova sreeni fondovi sreeni fondovi
Broj
Broj
Broj
Nesreeni
fondovi
Broj
60
17
28,33
43
71,66
Pravosue
17
11,76
13
76,47
2 11,76
Obrazovanje, nauka,
kultura
76
16
21,05
60
78,94
Privreda
133
2,26
124
93,23
Drutveno-politike
organizacije, drutva i
udruenja
47
39
82,98
14,89
2,12
66,67
33,33
Zbirke
46
29
63,04
16
34,78
2,17
39
15
38,46
24
61,53
Ukupno:
421
122
28,98
288
68,40
11
2,61
/
4,51
Tabela 3. Tabela sreenosti arhivske grae u Arhivu Tuzlanskog kantona zakljuno

sa 31. 12. 2015. godine
Prema podacima iz 2015. godine, koji su vidljivi u tabeli br. 324, sreenost
arhivskih fondova i zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona Tuzla je iznosila 28,98%
arhivistiki sreenih, 68,4% registraturno sreenih i 2,61 % nesreenih fondova
i zbirki. Po tome 28,98% arhivistiki sreenih arhivskih fondova i zbirki Arhiva
Tuzlanskog kantona ne moe se uzeti kao zadovoljavajui broj. Ipak, bitna je injenica
da je u grupi od 68,4% registraturno sreenih fondova i zbirki razliit stepen njihove
sreenosti, to direktno utie na njihovo koritenje. Pojedini fondovi su jako dobro
registraturno sreeni, posjeduju i djelimine analitike popise pojedinih dijelova
grae ime je omogueno lake snalaenje u grai, a samim tim je pojednostavljeno i
njeno koritenje. Pored toga, preuzimani su i fondovi u ne tako dobrom registraturno
sreenom stanju, ili bolje reeno u jako niskom stepenu sreenosti, iji sumarni i
primopredajni popisi ne odgovaraju u potpunosti stvarnom rasporedu grae, to stvara
mnotvo problema i oteava koritenje grae. Koritenje takve grae je oteano kako
za arhiviste u arhivu, tako i za istraivae, koji esto nemaju neka osnovna znanja
pa nerijetko lutaju kroz grau, te nisu u mogunosti da pronau traene dokumente
i potrebne informacije. To ukazuje na znaaj preuzimanja registraturno kvalitetno
sreenih fondova ime bi se arhivistima i korisnicima pomoglo i olakalo koritenje
24 Podaci koriteni u tabeli su iz radne verzije dopunjenog Vodia kroz arhivske fondove i zbirke
Arhiva Tuzlanskog kantona stoga postoji mogunost manjeg odstupanja u koritenim podacima u
odnosu na konanu dopunjenu verziju Vodia.
24
arhivske grae, jer bi odmah po preuzimanju sve injenice i informacije iz grae

bile dostupne. To je jedan od naina da se bar djelimino pojednostavi koritenje
arhivske grae. Iz tabele je vidljivo da je najvei broj, odnosno procenat obraenih
fondova u oblasti Drutveno-politike organizacije, drutva i udruenja, ak 82,89%.
Razlog tome lei u injenici da je u prijanjem sistemu obrada ove grae imala
svojevrstan prioritet, pa je veina ovih fondova obraena prije 1995. godine, s tim
to je posljednjih godina na istim vrena revizija. Moemo vidjeti i da je povoljan
i procenat obraenih zbirki u Arhivu TK 63,04% to je znak da ovoj grai Arhiv
posljednjih godina posveuje posebnu panju, kako u sferi preuzimanja, tako i u
sferi obrade i sreivanja.
50
45
40
30
arhivistiki
sreeni
registraturno
sreeni
nesreeni
25
analitiki popis
20
sum arni popis
15
sum arno
analitiki popis
prim opredajni
popis
35
10
5
0
2016
2016
Slika 3. Dijagram sreenosti arhivskih fondova u oblasti Uprave i javnih slubi i njegov
odnos prema informativno-obavjetajnim sredstvima, koji postoje za iste
U dijagramu 3 dati su podaci iz oblasti Uprave i javne slube gdje se vidi omjer
arhivistiki i registraturno sreenih fondova, te njihova uporedba sa informativno
obavjetajnim sredstvima za iste. Iako su 43 fonda registraturno sreena za veliki broj
njih postoje sumarni ili sumarno-analitiki popisi koji daju jako dobar uvid u grau
i samim tim omoguuju lake snalaenje u grai i pronalazak potrebnih informacija.
Tako, od 60 fondova navedene oblasti njih 7 ima analitiki inventar ili analitiki
popis, 34 sumarno-analitiki popis, 3 sumarni popis, a 16 primopredajni popis. Na
osnovu toga vidimo da 54% registraturno sreenih fondova ima popise na osnovu
kojih moemo rei da su zadovoljavajue registraturno sreeni. Daljom analizom
fondova ove oblasti dolo se do jo jednog zanimljivog podatka, da od 60 fondova
ove oblasti njih 36 ima ogranienu dostupnost koritenja, to je u konanici 60%.
25
Selma ISI
Razlog za ovakav broj lei u injenici da veliki broj preuzetih fondova ove grupe
sadri ratnu grau iz perioda agresije 19921995, ije je koritenje ogranieno.25
Kod nas i u svijetu, prema odredbama vaeih arhivskih propisa neobraeni
arhivski fondovi i zbirke uglavnom nisu dostupni istraivaima, meutim, ponekad se
istraivaima izlazi u susret omoguavanjem koritenja i ovih fondova, naravno, uz
pojaan nadzor i pomo arhivista. To u odreenoj mjeri utjee na efikasnost obavljanja
korisnike funkcije arhiva. Takoer, i nesreenost fondova je veliki problem pri
njihovom koritenju, kako u svrhu dokazivanja i ostvarivanja osnovnih ljudskih
prava, tako i u sluajevima njihovog koritenja u okviru istraivakog procesa.
Samim tim, nesreenost i neobraenost arhivskih fondova jedan su od uzroka zbog
kojeg arhivi ne mogu odgovoriti svom krajnjem zadatku, a to je stavljanje arhivske
grae u slubu korisnicima. Na osnovu analiza strukture i stanja arhivskih fondova
i zbirki vidljivo je da je taj problem prisutan i u Arhivu Tuzlanskog kantona. Da bi
se problem prevaziao potrebno je raditi na osnaivanju slube obrade i sreivanja
arhivskih fondova u arhivu, te na rekonstrukciji arhivskih fondova i zbirki kako bi se,
koliko je mogue, umanjile manjkavosti i dalo to vie korisnih informacija o samoj
grai i time pojednostavilo koritenje istih. Pripremanje adekvatnih specifikacija o
stanju i strukturi grae, ali i odgovarajuih informativno-obavjetajnih sredstava
svakako je jedan od naina da se to prevazie.
Znaajno je spomenuti da se do septembra 2016. godine oekuje nova
dopunjena elektronska verzija Vodia kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona na web portalu Arhiva Tuzlanskog kantona, ime e korisnicima
u potpunosti biti dostupni novi podaci specifikacije arhivske grae koju Arhiv batini.
Isti e davati podatke sa stanjem 31. 12. 2015. godine to e pojednostaviti koritenje
arhivskih fondova i zbirki. Bez dolaska u Arhiv korisnicima e biti dostupne osnovne
informacije o fondima/zbirkama koji ih interesuju, osnovnoj grai koju sadri
neki fond, serijama, pomagalima kojima se mogu sluiti prilikom pregleda grae i
istraivanja, te informaciju da li je fond obraen i sreen ili ne, kao i da li je njegovo
koritenje na neki nain ogranieno ili ne.
Umjesto zakljuka
Jedan od osnovnih zadataka arhiva je da utvrde tano stanje arhivske grae
koju posjeduju, odnosno da tano znaju ta posjeduju i da imaju osnovne informacije
o tome. Zato je izrada odreenih specifikacija arhivskih fondova i zbirki oduvijek bila
iznimno vana za arhive. To se najee radilo kroz odreene oblike informativnoobavjetajnih sredstava. U tome pogledu najpraktiniji su pregledi i vodii, kao oni
oblici koji daju osnovne podatke o arhivskom fundusu nekog arhiva. U skladu s tim
i Arhiv Tuzlanskog kantona je tom pitanju uvijek poklanjao posebnu panju. Izrada
vodia, kao tradicionalnih informacionih sredstava svakako je jedan od osnovnih
25 Radi se uglavnom o grai kantonalnih i optinskih organa uprave, ministarstava i grai Komisije
za savremenu grau TK.
26
naina da arhivi predstave grau koju uvaju i olakaju njeno koritenje na nain
da daju osnovne upute i smjernice ka eljenim informacijama. Njihova svrha nije
da detaljno informiu korisnika, istraivaa o svim bitnim podacima sadranim u
arhivskoj grai, to je uostalom praktino i nemogue, nego prvenstveno da daju
osnovne upute i smjernice ka daljem istraivanju i koritenju grae.

Arhiv Tuzlanskog kantona je u nekoliko navrata pripremao specifikacije
arhivskih fondova i zbirki. Njihovim poreenjem utvruje se razvoj Arhiva i
posveenost procesima preuzimanja arhivske grae u Arhiv. Godine 2012. godine
publikovan je posljednji Vodi kroz arhivske fondove i zbirke arhiva Tuzlanskog
kantona, uraen metodoloki u skladu sa meunarodnim standardima, ime je
nainio iskorak u ovom smjeru u Bosni i Hercegovini. Vodi pripremljen na ovaj
nain odlino je sredstvo informisanja, koje svim zainteresovanim korisnicima daje
dovoljno informacija o svim fondovima i zbirkama koje Arhiv posjeduje, ali i samoj
arhivskoj grai. Zbog toga se menadment Arhiva odluio za pripremu elektronske
dopune ovog vodia ime bi bili predstavljeni fondovi i zbirke preuzete u Arhiv do
kraja 2015. godine. Analizom je utvren znaajan broj fondova i zbirki, u skoro svim
oblastima, preuzetih u periodu od 2012. do 2015. godine. Izuzetak su vjerski fondovi.
Ako pogledamo podatke o ranijim preuzimanjima i uporedimo sa ovim zadnjim
vidljivo je da ni jedan fond u u oblasti vjerskih ustanova nije preuzet od 1989. godine.
injenica je da je u zadnjih 20 godina dolo do obimnijeg preuzimanja arhivske
grae u ovaj Arhiv, to potvruje i podatak da je od osnivanja 1954. do 1995. godine
u Arhiv preuzeto 109 fondova i zbirki, a od 1995. do 2015. godine 309 fondova i
zbirki. Ako se preuzimanje nastavi ovim intenzitetom, uz iste kadrovske kapacitete,
ustanova e se nai u ozbiljnom problemu, jer e se dovesti u pitanje mogunosti da
adekvatno odgovori na zahtjeve drutva i korisnika. Svakako, postojanje adekvatne i
dobro razraene specifikacije stanja fondova i zbirki koje Arhiv posjeduje pomoi e
da se ti problemi barem djelimino umanje i na odgovarajui nain reaguje u smjeru
obavljanja svoje korisnike funkcije. Ovom pripremom dopunjenog elektronskog
vodia upravo se to pokuava i napraviti.
Summary
One of the main tasks of the archive is to determine the exact condition of
archives held by them, namely that know exactly what they have and to have basic
information about it. Therefore, the development of certain specifications of archival
fonds and collections have always been extremely important for the archives. This
is usually done through some form of intelligence and information funds. In this
respect the most practical are the reviews and guides, as well as those forms that
give basic information about the archival holdings of an archive. Accordingly the
Archive of Tuzla Canton is the issue always paid special attention. Making Guide, as
well as traditional information resources is certainly one of the main ways to archive
27
Selma ISI
performances in their custody and facilitate its use in a way that gives the basic
instructions and guidelines to the desired information. Their purpose is not to inform
the user in detail, researchers of all relevant information contained in the archives,
which is also almost impossible, but rather to give basic instructions and guidelines
for further study and use of materials.
Archive of Tuzla Canton several times prepared specifications of archival
fonds and collections. Comparing the determined development of Archive and
commitment for processes of obtain archives in the archive. In 2012, was published
the last Guide to archival fonds and collections Archives of Tuzla Canton, done
methodologically in line with international standards, which has made a step forward
in this direction in Bosnia and Herzegovina. Guide prepared in this way an excellent
means to inform that all interested users give enough information about all desire
Fonds that holds Archives, and the archives. Therefore, the management of the
Archives decided to prepare amendments to this electronic guide, which would be
presented holdings and collections taken in the archive by the end of 2015. The
analysis identified a significant number of funds and collections, in almost all areas,
taken in the period from 2012 to 2015. The exceptions are religious funds. Looking
at the data on previous acquisitions, and compare it with the past years, it is evident
that there is a religious fund has taken since 1989. The fact is that in the last 20 years
there has been a more complex obtain of archives in the archive, which is confirmed
by the fact that from the foundation, from 1954 to 1995 in the Archives taken over
109 funds and collections, and from 1995 to 2015 309 funds and collections. If the
obtain continues at this pace, by the same personnel capacities institution will be
in serious trouble compromising the ability to respond adequately to the demands
of society and users. Any existence of adequate and well-designed specifications
state funds and collections of archives possesses will help these problems at least
partially mitigate and respond appropriately in the direction of carrying out their user
functions. This preparation supplemented electronic guide that is exactly what tries
to do it.
28
Mr. Mirjana KAPISODA

Stevan RADUNOVI
Dravni arhiv Crne Gore
pregledni nauni rad
PREGLED STANJA REGISTRATURSKE I AHIVSKE GRAE

U DRAVNOM ARHIVU CRNE GORE
Apstrakt: U radu se govori o institucionalnom razvoju zatite arhivske
grae u Crnoj Gori; organizacionoj strukturi Dravnog arhiva; pregledu stanja
registraturske i arhivske grae po sektorima i odsjecima; statistikim podacima za
arhivsku grau od znaaja za dravu i lokalnu samoupravu.

Kljune rijei: Arhivska i registraturska graa, stvaralac/dralac, arhivski
fondovi i zbirke.

OVERVIEW OF CURRENT RECORDS AND ARCHIVES
IN THE STATE ARCHIVES OF MONTENEGRO

Abstract: The paper deals with: development of institutional protection
of archives in Montenegro; the organizational structure of the National Archives;
overview of current records and archives divided by sectors and departments;
statistical data for archives of high importance for the state and local government.

Keywords: Archival and current records, the creator/holder, archival
holdings and collections.
Uvodne napomene

Novi nain organizacije Dravnog arhiva, paljivo osmiljen i sproveden,
znaajno je obezbjedio unapreenje arhivske slube i arhivske djelatnosti s ciljem
da se zatita arhivske grae sve vie namee kao neophodna u postojeim analizama
i razmiljanjima. To znai da je arhivska sluba u Crnoj Gori na odgovarajui nain
institucionalno i funkcionalno organizovana i moe da odgovori potrebi cjelovite
zatite arhivske grae u skladu sa oekivanjima graana i ukupnim drutvenim
potrebama. Arhivska graa u nastajanju je veinom na odgovarajui nain zatiena
i pod javnim je nadzorom. U sklopu redovnih aktivnosti i realizacije radnih zadataka
Dravni arhiv Crne Gore posebnu panju poklanja analizi stanja arhivske djelatnosti,
29
Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVI
odnosno praenju stanja arhivske grae u nastajanju. Namjera ovog priloga je da na

osnovu relevantnih podataka analizira i predstavi znaaj u postojee stanje arhivske
grae u Crnoj Gori.
Razvoj arhivske struke na tlu Crne Gore
Arhivi i arhivska sluba u Crnoj Gori batine dugu tradiciju i razvili su se kao
proizvod praktinih potreba drutva da akta koja su nastala radom administrativnog
aparata sistematizuje, kako bi posluila u dokazne svrhe ili kao izvor za prouavanja
u raznim naunim oblastima.
Prvi oblici arhivske djelatnosti prisutni su i na dvorovima Nemanjia,
Balia, Crnojevia.1 Uz dvorske kancelarije paralelno je postojala i mitropolitska
kancelarija koju u kasnijim godinama vode crnogorski mitropoliti iz vladarske
dinastije Petrovi-Njego.
Reformom iz 1879. godine2, koja predstavlja prekretnicu u organizaciji javne
vlasti i uprave, donosi se naredba, tj. upravne mjere za regulisanje rada dravnih i
lokalnih organa i sudova. Kako bi se sauvala arhivska graa iz proteklog vremena
pristupilo se organizaciji ustanove dravnog arhiva. Po nalogu knjaza Nikole I
dvorski bibliotekar Filip Kovaevi sastavlja Uputstvo o ureenju Dravne Arhive,
kao i Pravilnik za sprovoenje ovog uputstva3 (1895).
Arhivska djelatnost se kroz arhivsku instituciju modernog tipa razvija tek
od 1948. godine. Istina, da bi se sauvala dvorska arhiva, pri Dravnom muzeju
na Cetinju, osnovano je 1926. godine Arhivsko odjeljenje sa zadatkom da sreuje i
uva arhivsku grau iz prolosti Crne Gore. U poslijeratnom periodu 1948. godine
se osniva Arhivsko odjeljenje Istorijskog instituta NR CG na Cetinju u kojem se
objedinjuje i smjeta sva do tada sauvana graa drave Crne Gore.
Prvi poeci Arhiva kao institucije seu do 31. 12. 1951. godine, kada je
Dravni arhiv NRCG formiran na osnovu Zakona o dravnim arhivima, kao matina
ustanova za oblast arhivske slube u Crnoj Gori sa ulogom strune nadlenosti
nad itavom Republikom Crnom Gorom. Dravni arhiv NRCG je 1963. godine
preimenovan u Arhiv NRCG, 1978. godine u Arhiv Crne Gore, a 1992. godine u
Dravni arhiv Crne Gore.
Istina, 30. novembra 1949. godine Vlada NR Crne Gore je donijela Uredbu
kojom se osniva arhiv pod imenom Dravni arhiv u Kotoru sa ciljem preuzimanja
i zatite arhivalija nastalih na podruju Boke Kotorske od najstarijih vremena do
1918. godine.
1 Jelena ivkovi, Arhivska djelatnost u Crnoj Gori-Prilog pitanju razvoja arhivske slube u Crnoj
Gori, Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1994, 10-17.
2 Sran Pejovi, Prilozi prouavanju istorijata i razvoja arhivske slube u Crnoj Gori (Prvi dio-do II
svjetskog rata), Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 2003, 7- 42.
3 Mirjana Kapisoda, Uputstvo o ureenju Dravne arhive, Arhivski zapisi, br. 1-2, Cetinje 1997, 34-45.
30
Pregled stanja registraturske i ahivske grae u Dravnom arhivu Crne Gore
Ubrzo pored ova dva arhiva, u pravcu irenja arhivske mree u Crnoj
Gori formira se 1956. godine Arhiv Herceg Novog, pod nazivom Arhiv i nauna
biblioteka. Osnovan je odlukom NOO Herceg Novi br. 12569 od 11. 11. 1956.
godine. Pod ovim nazivom radi do 1971. godine kada se preimenuje u Arhiv Herceg
Novog, sa dva odjeljenja (arhivsko i biblioteko). Arhivsko sredite Bijelo Polje
osnovao je Dravni arhiv NRCG rjeenjem br. 500 od 30. septembra 1955. godine,
kao i jednu od svojih organizacionih jedinica sa nadlenou za srezove: Bjelopoljski
(Optina Bijelo Polje i Mojkovac), Beranski (Optina Berane i Roaje), Andrijevaki
(Optina Andrijevica i Plav) i Pljevaljski (Optina Pljevlja i abljak). Arhivski
centar Niki osnovan je 1. septembra 1959. godine, kao jedna od organizacionih
jedinica Dravnog arhiva NRCG sa teritorijalnom nadlenou za optinu Niki sa
Grahovom, Velimljem, Pluinama, avnikom i abljakom. Dravni arhiv NRCG je
u ovom periodu u skladu sa svojim ovlaenjima inio napore na irenju arhivske
mree u Crnoj Gori. Meutim, veina arhiva se, usljed promjena zakona i naina
finansiranja, organizovala na nivou optinskih ustanova za kulturu i nauku (centri za
kulturu, zaviajni muzeji, narodni univerziteti itd.).
irenje arhivske mree nastavlja se 1959. godine osnivanjem Arhiva za
radniki pokret pri Istorijskom institutu SRCG, zatim Optinskog arhiva Budva
1976. godine (od 1985. godine, Istorijski arhiv Budva), Optinskog arhiva Podgorice
1980. godine, Arhiva i muzeja Ivangrada 1982. godine, i Optinskog arhiva Bar
1986. godine. Treba spomenuti da je pri Arhivu Crne Gore na Cetinju 1973. godine
osnovano Arhivsko odjeljenje za podruje optine Cetinje.
Ipak, dvanaest optina u Crnoj Gori nijesu bile pokrivene mreom arhivskih
institucija. Na osnovu Zakona o dravnoj upravi (1991), Zakona o arhivskoj
djelatnosti (1992) i Pravilnika o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji DACG
(1992) dolo je do reorganizacije arhivskih ustanova u Crnoj Gori i osniva se
Dravni arhiv Crne Gore sa sjeditem na Cetinju, koji objedinjava sve postojee
arhive u Republici i ujedno mijenja njihov status: od samostalnih ustanova iz oblasti
kulture oni postaju arhivska odjeljenja jedinstvene republike upravne organizacije.
Organizaciono arhivskim odjeljenjima se pokrivaju sve optine u Crnoj Gori i one
koje do tada nijesu imale na svojoj teritoriji organizovanu brigu o arhivskoj grai
(Kolain, Danilovgrad, Pluine, avnik, Mojkovac, Andrijevica, Plav, Roaje,
Pljevlja, abljak, Ulcinj i Tivat).
Arhivska graa u organizacionim jedinicama Dravnog arhiva
Djelatnost Dravnog arhiva odnosi se na kontrolu, zatitu, evidentiranje,
izluivanje, preuzimanje, sreivanje, obradu i korienje arhivske grae koje stvaraju
u svom radu dravni organi i ustanove prema kojima Drava vri prava i dunosti.
Dravni arhiv obavlja poslove koji se tiu arhivske grae ustanova, pravnih i fizikih
lica, koje su od znaaja za Crnu Goru, priprema programe razvoja ove djelatnosti, vodi
centralnu evidenciju o grai, brine o zatiti, ustanovljava jedinstvenu metodologiju
obrade grae, planira usavravanje arhivskog kadra i niz drugih potreba.
31
Dravni arhiv ima svoje organizacione jedinice u gotovo svim optinama u

Crnoj Gori i koristi ukupno 6.052m2 prostora. Od toga je 3.698m2 prostor za smjetaj
arhivske grae, 1.415m2 kancelarijski prostor, a preostalih 939m2 se odnosi na
konzervatorsku radionicu, itaonice, izlobeni prostor i ostalo. U vlasnitvu Arhiva,
tj. drave je 4.140m2 ili 68%. U veini sluajeva veliina i kvalitet prostora koji se
koristi ne zadovoljavaju potrebe za smjetaj, uvanje i korienje arhivske grae,
kao ni za rad 150 uposlenih slubenika i namjetenika.
Problem je toliko sloeniji i urgentniji to postoji potreba za stalnim
preuzimanjem arhivske grae od niza stvaralaca/dralaca koja je ve prispjela i
pripremljena, a za njen smjetaj je preostalo jo vrlo malo slobodnog prostora, a u
nekim odsjecima ga vie i nema.
Prema novom Pravilniku o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji
Dravnog arhiva br. 01-764 od 4. 10. 2013. godine, utvrene su organizacione
jedinice (dva sektora, dva odjeljenja i Sluba za opte poslove) na sljedei nain:
I-Sektor za arhivsku grau od znaaja za Dravu sa est odsjeka:
1. Arhivski odsjek Centralni depo Cetinje,
2. Arhivski odsjek za sreivanje i obradu arhivske grae do 1945. Cetinje,
3. Arhivski odsjek za sreivanje i obradu arhivske grae od 1945. Cetinje,
4. Arhivski odsjek Istorijski arhiv Kotor,
5. Arhivski odsjek za istoriju radnikog pokreta Podgorica,
6. Arhivski odsjek za zatitu registraturske i arhivske grae van Arhiva.
II-Sektor za arhivsku grau od znaaja za jedinice lokalne samouprave sa etrnaest
odsjeka:
1. Arhivski odsjek Podgorica, za glavni grad Podgorica, sa sjeditem u
Podgorici,
2. Arhivski odsjek Danilovgrad, za optinu Danilovgrad, sa sjeditem u
Danilovgradu,
3. Arhivski odsjek Niki, za optine Niki, Pluine i avnik, sa sjeditem
u Nikiu,
4. Arhivski odsjek Bijelo Polje, za optinu Bijelo Polje, sa sjeditem u
Bijelom Polju,
5. Arhivski odsjek Berane, za optine Berane i Roaje sa sjeditem u
Beranama,
6. Arhivski odsjek - Andrijevica, za optine Andrijevica i Plav, sa sjeditem u
Andrijevici,
7. Arhivski odsjek - Pljevlja, za optine Pljevlja i abljak, sa sjeditem u
Pljevljima,
8. Arhivski odsjek - Kolain, za optine Kolain i Mojkovac, sa sjeditem u
Kolainu,
9. Arhivski odsjek - Ulcinj, za optinu Ulcinj, sa sjeditem u Ulcinju,
10. Arhivski odsjek - Bar, za optinu Bar, sa sjeditem u Baru,
32
11. Arhivski odsjek - Budva, za optinu Budva, sa sjeditem u Budvi,

12. Arhivski odsjek - Kotor, za optine Kotor i Tivat, sa sjeditem u Kotoru,
13. Arhivski odsjek - Herceg Novi, za optinu Herceg Novi, sa sjeditem u
Herceg Novom,
14. Arhivski odsjek - Cetinje, za prijestonicu Cetinje, sa sjeditem na Cetinju.
III-Odjeljenje za naunu, informativnu i kulturno-prosvjetnu djelatnost.
IV-Odjeljenje za tehniku zatitu arhivske grae.
V-Sluba za opte poslove.
Grafiki prikaz organizacionih jedinica Dravnog arhiva iz 2015. godine
33
Stanje arhivske i registraturske grae iz 2006. godine

Podaci koji su prezentirani temelje se na neposrednom uvidu u stanje na terenu
po odsjecima za 2006. godinu za mjesece (majjul), podacima koji su dobijeni na
osnovu sainjenih upitnika (avgustseptembar), statistikim podacima ARH-1
(septembar) i redovnih mjesenih izvjetaja, te polugodinjeg i godinjeg izvjetaja
o radu.
U navedenom periodu Sluba za zatitu arhivske grae i registraturskog
materijala van Arhiva, na osnovu zakonskih odredbi, vrila je nadzor kod 1.177
stvaraoca/imaoca, a oni su radom proizveli grau u koliini od cca 42.630 duna
metra.
U okviru postojeih zakonskih ovlaenja, Dravni arhiv ima nadlenost da
sprovodi kontrolu i zatitu arhivske grae van arhiva, pa je u zadnjih pet godina
obavezu izdvajanja i popisivanja bezvrijednog registraturskog materijala na osnovu
usvojene Liste kategorija izvrilo 80 registratura na republikom nivou i 548
registratura od znaaja za jedinice lokalne samouprave.
Izluivanje bezvrijednog registraturskog materijala nije izvreno kod 49
republikih i 586 lokalnih stvaraoca registraturske grae. To je proizvelo da 49
registratura republikog nivoa posjeduje u svojim arhivama, depoima i drugim
smjetajnim prostorima (esto neadekvatnim za odlaganje i uvanje grae) cca 5.020
dunih metara grae.
Na nivou dvadeset i jedne lokalne samouprave stanje je slijedee.
U depoima 586 optinskih registratura smjeteno je cca 37.610 duna metra
registraturske grae iz koje treba izvriti odabir, popisivanje arhivske grae i
izluivanje bezvrijednog registraturskog materijala.
Na drugoj strani, registrature od republikog znaaja su uz pruanje strune
pomoi predstavnika Dravnog arhiva, blagovremeno vrile navedeno izluivanje,
shodno zakonskim propisima, pa je u Dravni arhiv preuzeto i smjeteno 363 duna
metra arhivske grae.
Na isti nain, etrnaest arhivskih odsjeka (sa grupama) preuzeli su od 411
registratura 2.428,53 duna metra arhivske grae.
Radi ukupnog sagledavanja stanja na terenu, odnosno rada Slube na zatiti
arhivske grae van arhiva, u prikazanoj tabeli su dati pojedinani podaci za etrnaest
odsjeka, koji pripadaju Sektoru za kontrolu, zatitu, preuzimanje, smjetaj, sreivanje,
obradu i korienje arhivske grae od znaaja za jedinice lokalne samouprave, sa
stanjem na dan 20. 9. 2006. godine.
34
Tabelarni prikaz Sektora II po odsjecima

Broj
registratura
Naziv odsjeka (struni
nadzor
nad radom
registratura)
1. Andrijevica
2. Bar
Koliina
arhivske i
registra. grae
van arhiva
u d/m ( u
registrat.)
Koliina
bezvrijednog
regi.materi.
(izluen u
registraturi) u
d/m
Koliina
arhivske
grae
preuzete
u Dravni
arhiv
Broj
registratura
koje nijesu
sprovele
izluivanje
91
952,85
258
86,01
29
78
1.963,60
558
186,30
51
106
1.963,32
384
129,30
78
4. Bijelo Polje
71
2.384,37
243
81,40
58
5. Budva
22
1.457,20
15
4,27
6. Danilovgrad
24
919,00
112
25,50
11
7. Kolain
54
1.640,60
440
147,50
39
8. Kotor
20
4.133,50
1980
662,05
9. Niki
195
4.235,30
120
38,00
66
82
3.932,60
340
109,00
88
101
9.139,30
1600
509,20
49
12. Ulcinj
47
2.424,00
700
199,40
20
13. H-Novi
58
1.561,30
450
152,60
52
14. Cetinje
47
903,50
300
98,00
29
996
37.610.44
7.500
2.428.53
586
3. Berane
10. Pljevlja
11. Podgorica
Ukupno:
Pored ovih podataka treba naznaiti da se prosjeno dva puta u toku godine
vri kontrola i obilazak svake registrature, o tome saini zapisnik sa datim nalozima,
injeninom stanju, roku za otklanjanje nedostataka i tome slino.
Stanje arhivske i registraturske grae iz 2014. godine
U posjedu Dravnog arhiva nalazi se oko 80 % arhivske grae koja je u
javnom vlasnitvu i ine je najznaajnije i najvrednije fondovske cjeline iz svih
perioda istorije, sa cijele teritorije Crne Gore, razliite provenijencije, jezika i pisma,
koje su se sauvale do danas.
Danas Dravni arhiv raspolae sa 1.770 arhivskih fondova razliite
provenijencije to ini cca 11.056,12 duinskih metara arhivske grae. Struktura ove
arhivske grae je slijedea: 585 fondova ili cca 5.263,68 d/m grae se odnosi na
dravne organe i organizacije Sektor 1, a 1.185 fondova ili cca 5.792,44 d/m grae
se odnosi na lokalne organe i organizacije Sektor 2. Pored toga Arhiv posjeduje
i 117 linih ili porodinih fondova sa cca 50 d/m grae, 142 zbirke sa cca 221 d/m
35
grae i preko 50.100 bibliografskih jedinica smjetenih u njegovim bibliotekama

kao to slijedi:4
Arhivski fondovi prema vremenu nastanka (osim zbirki i linih i porodinih)
Broj fondova
Dunih metara
Do 1918. godine
280
1.350,18
Od 1919. do 1940. god.
110
504,60
Od 1941. do 1945. god.
22
131,30
Poslije 1945. god.
1.358
9.070,04
Ukupno:
1770
11.056,12
Lini i porodini fondovi

Broj fondova
Duinskih metara
117
50
Zbirke
Broj zbirki
Duinskih metara
142
221
Biblioteki materijal
Broj bibliografskih jedinica
50.100

Kvalitetno obavljanje zatite registraturske i arhivske grae van arhiva,
umnogome zavisi i od uspjenosti sprovoenja ukupnih funkcija i djelatnosti Dravnog
arhiva. Pitanje zatite arhivske grae van arhiva, prije njenog preuzimanja, zauzima
znaajno mjesto, kojemu se posvjeuje posebna panja i aktivnost, primjenjujui
zakonsku regulativu. U tom cilju konstantno se sprovodi i prati stanje registraturske
i arhivske grae kod stvaralaca/dralaca to je prikazano kako slijedi:
4 Podaci su prikazani prema statistikim podacima ARH-1 za 2014. godinu.
36
805.03
43
36
79
99.95
187.05
287
650
380
33
10
43
444
157.50
601.50
830
1.117
85
11
96
550
106
656
691
1.410
57
16
73
307.50 56.70
364.20
370
832
7
27
34
33.55
261.35
294.90
850
2.900
21
6
27
105.50 47.50
153
94
126.74
21
2
23
103.60 9.10
112.70
156.55
1.442.55
103
/
103 941
/
941
715
3.696
19
88
107 511
281
792
987
5.000
24
31
55
187.95 153.80
341.75
717
5.020.40
81
2
83
391
83
474
1.150
2.650
15
4
19
228
71
299
680
2.700
134
16
150 840.50 147
987.50
1.320
2.180
6
9
15
101.20 198.80
300
115
165
1.345 425
1.770 7.516,78 3.539,34 11.056,12 10.525,55 32.619,69
Tabelarni prikaz stanja u arhivskim odsjecima DACG na dan 31. 12. 2014. godine
1.030
1.947
2.101
1.202
3.750
220,74
1.599.10
4.411
5.987
5.737.40
3.800
3.380
3.500
280
43.145,24
101
81
123
61
31
33
64
62
187
138
265
47
69
54
1.516
805.03
Andrijevica
Bar
Berane
Bijelo Polje
Budva
Danilovgrad
Kolain
Kotor
Niki
Pljevlja
Podgorica
Ulcinj
H. Novi
Cetinje
UKUPNO
185
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14
15
16
17
18.
185
IAK Kotor
4.
220
110
264
148
245
56
95
70
600
401.80
540
380
240
110
4.299,80
3.
2.
1.
Koliina arh.
grae starije od
30 godina kod
stvaralaca/dral.
u d/m
820
Broj
Broj arhivskih fondova i Koliina arhivske grae u d/m
Koliina arhivske i
stvazbirki
u odsjeku
registraturske grae kod
ODSJEK
ralaca
stvaralaca/dralaca u d/m
drala- Sreeno Nesreeno Svega Sreeno Nesreeno Svega
Arhivska Registratu. Svega
ca
graa
graa
Za zatitu van 200
1.200
3.000
4.200
Arhiva
Centralni depo 499
160
659 1.347
885.54
2.232.54 Cetinje
IRP Podgorica 12
7
19
520
894
1414
-
37
Stanje na terenu, odnosno rad Slube na zatiti arhivske grae van arhiva
i uopte stanje arhivske grae u Dravnom arhivu, prezentovani su tabelarnim
prikazom sa podaci po odsjecima.

U tabeli su navedeni podaci za period 2007-2014. godinu. Za navedeni
period postepeno se poveao broj registratura tako da je zakljuno sa 2014. godinom,
Sluba za zatitu registraturske i arhivske grae van arhiva, na osnovu zakonskih
odredbi, vrila nadzor nad 1.516 registratura, to je u odnosu na stanje iz 2006.
uveano za 339. Isto tako, poveana je koliina registraturske i arhivske grae i
2014. godine je cca 43.145,24 d/m iz koje treba izviti odabir i popisivanje arhivske
grae i izluivanje bezvrijednog registraturskog materijala.

Sluba za zatitu arhivske grae van arhiva je, na osnovu permanentnih
evidencija, utvrdila da se kod registratura nalazi arhivska graa starija od 30 godina
u koliini cca 4.299,80 d/m, dok ostalu arhivsku grau ini cca 10.525,55 d/m.
Na drugoj strani, registrature su uz pruanje strune pomoi predstavnika
Dravnog arhiva, blagovremeno vrile izluivanje bezvrijednog registraturskog
materijala i odabir arhivske grae, shodno zakonskim propisima, pa je od 389
registratura preuzeto cca 1.900 duinskih metara arhivske grae.
Problem je toliko sloeniji i urgentniji to postoji potreba za stalnim
preuzimanjem arhivske grae od niza stvaralaca/dralaca koja je ve prispjela i
pripremljena, ali za njen smjetaj je preostalo jo vrlo malo slobodnog spreminog
prostora, a u nekim odsjecima ga gotovo vie i nema.
Kada govorimo o arhivskoj grai koja se uva u Dravnom arhivu Crne
Gore, moramo rei da se u njegovim depoima nalazi raznorodna arhivska graa,
stepen sreenosti je razliit, zavisno od odjeljenja do odjeljenja, od fonda do fonda
ili pak od serije do serije.
Na nivou Dravnog arhiva ustanovljena je jedinstvena metodologija
rada na obradi arhivske grae koja se primjenjuje i obuhvata sve fondove, line
i porodine fondove, zbirke arhivalija, fondovske knjige, memoarsku grau,
fotografije, mikrofilmove, prepise dokumenata, kopije dokumenata, tampane stvari,
fonoteke materijale, kartografske materijale i drugo. Naravno, treba rei da obrada
slijedi nakon sreivanja fondova koje se vri uz potovanje principa provenijencije,
odnosno naela prvobitnog reda poretka.
Sreivanje i obrada obuhvata poslove, odnosno radnje i postupke na
arhivskoj grai radi njenog dovoenja u odreeni poredak kojim se obezbjeuje
odgovarajui nivo dostupnosti sadraju arhivske grae fonda, u zavisnosti od
stanja grae, utvrenog principa za sreivanje i vrste informativnog sredstva koji
e se raditi. Princip obrade arhivske grae se sastoji u tome da se, ne dirajui u
sreenu grau, prue istraivau najraznovrsnije informacije, polazei od opteg ka
detaljnijem i samim tim da neprocjenljiva vrijednost nauci i arhivistici.
Arhivi su ustanove zaduene za trajno uvanje i zatitu arhivalija, njihovu
strunu obradu i pruanje informacija iz arhivskih izvora. U kontekstu ouvanja
arhivske grae kao kulturnog dobra od nacionalnog znaaja, na nivou Dravnog
38
arhiva, Rjeenjem broj 04-55/2 od 12. 6. 2007. godine utvreno je za 171 arhivski
fond i zbirku svojstvo pokretnog spomenika kulture.

Veoma je znaajno navesti da su, u 2013. godini, Ministarstvo kulture
i Uprava za zatitu kulturnih dobara, nakon odreenih nedostatnosti u prolosti i
brojnih viegodinjih iscrpnih rasprava, uradili Projekat revalorizacije materijalne
i nematerijalne kulturne batine u Crnoj Gori. Projekat je sa egzaktno i precizno
utvrenom platformom o strunom sadraju i formi neophodnih dokumenata
obuhvatio revalorizaciju 1.363 nepokretna i 598 pokretnih kulturnih dobara. Na
revalorizaciji pokretnog kulturnog dobra u Crnoj Gori uestvovao je i Struni tim od
16 arhivista, koji su po datim smjernicama implementirali 205 elaborata za arhivske
fondove i zbirke koji se nalaze i uvaju u Dravnom arhivu. Ovo je prvi put da se
vri sistematian struan postupak procjene svih parametara od znaaja za kulturno
dobro, kroz pojedinani elaborat sa 16 poglavlja, za svako pokretno kulturno dobro
Crne Gore.
Zakljuak
Arhivska djelatnost nije posebno atraktivna i interesantna graanstvu, a
arhivi su ustanove javnoga karaktera koje posjeduju unikatne dokaze o pojavama i
dogaanjima iz prolosti bitne za ivot ljudi, drutva i drave.
Arhivski dokument je jedinstven i nezamjenljiv. Ima viestruk znaaj: kao
primarni istorijski izvor, dokazno sredstvo, izvor informacija i znaajno pokretno
kulturno dobro.
S osnovnim ciljem zatite arhivske grae, da bi se sauvao zapis, arhivisti
sreuju i obrauju arhivsku grau, kako bi tim postupcima zauzela svoje stalno
mjesto, izrauju nauno-informativna sredstva radi pruanja informacija javnosti iz
arhivskih izvora i njihove lake dostupnosti.
Svrha i cilj izrade arhivskih nauno-informativnih sredstava, opteg i ueg
tipa, pored ostalog je da posreduju izmeu arhivske grae i njenih korisnika, sluei
lakem pronalaenju odgovarajuih injenica i informacija iz arhivske grae.
Svako drutvo ima potrebu i interes da sauva zapise koje povezuje sa svojim
identitetom, vrijednostima i dostignuima, a isto tako da ih ostavi kao kulturno dobro
i obezbijedi im trajnost.
Summary
Archival activity is not particularly attractive or interesting to the citizens
but the archives are public institutions, which are in a possess of unique proofs of
phenomena and events from the past essential for human life, society and the state.
Archival document is unique and irreplaceable. It is of great significance: as
a primary historical source, an evidence, a source of information and a significant
movable cultural property.
39
The primary objective of protecting archives is to preserve the record.

Archivists act in this regard, by arranging and processing records and in these
proceedings find them a permanent place. Besides they make finding aids for
providing more information to the researchers and a public, pulled out of the archival
sources and making them easily accessed.
The purpose and goal of making finding aids from archival resources, the
general and specific ones, among other things, is to mediate between the archives
and its customers, serving to find easily the right facts and information from archive
material.
Every society has a need and interest to preserve records connectedto its
identity, its values and achievements, as well as to keep them as cultural property and
ensure their sustainability.
40
Mr. sc. Marijana TODOROVI BILI

Arhiv Republike Srpske - Banjaluka
struni rad
PREGLED STANJA ARHIVSKE I DOKUMENTARNE GRAE

U MINISTARSTVIMA VLADE REPUBLIKE SRPSKE

Apstrakt: Arhivska graa je kulturno nasljee od opteg interesa za Bosnu
i Hercegovinu, pa je tako i njena zatita od opteg dravnog interesa. Da bismo
naposljetku preuzeli sreenu i ouvanu arhivsku grau organa uprave, potrebno je
kontinuirano vriti nadzor nad njom i reagovati na eventualne nedostatke u primjeni
zakona i podzakonskih akata kojima su regulisane obaveze organa uprave. Rad e
pokazati pregled stanja sreenosti arhivske i dokumentarne grae ministarstava
organa republike uprave, te znaaj dokumentacije koja nastaje njihovim radom.
Takoe, osvrnue se i na rad njihovih arhivara, njihovu strunost i zainteresovanost
za posao, a govorie i o problemu smjetaja grae ministarstava.

Kljune rijei: Javna arhivska graa, Vlada Republike Srpske, ministarstvo,
arhivari, struni nadzor.
REVIEW OF THE CONDITION OF ARCHIVAL AND DOCUMENTARY
MATERIALS IN MINISTRIES OF REPUBLIC OF SRPSKA

Abstract: Archival material is a cultural heritage of the general interest for
Bosnia and Herzegovina, so its protection is an administrative task of high priority.
In order to acquire the archival records of government agencies, archivists must
constantly oversee their records management and respond to any deficiencies in
the application of laws and bylaws which regulate duties of these administrative
institutions. This paper gives an overview of the state of arrangement of archival and
documentary materials in the ministries and the importance of the documentation
created by their work. Also, it will reflect on the work of their records managers, their
expertise and interest in the job, and it will talk about the issues of accommodation
of records within these ministries.

Keywords: Public archives, the Government of the Republic of Srpska,
ministry, archivists, records managers, professional supervision.
41
Uvodne napomene
Kancelarijsko poslovanje organa uprave organizuje se i vodi po naelima
obaveznosti, sveobuhvatnosti, urednosti, ekonominosti, jednostavnosti, tanosti,
ekspeditivnosti, racionalnosti i uvanja vitalne dokumentacije.1 Kancelarijsko
poslovanje republikih organa uprave ureeno je Uredbom o kancelarijskom
poslovanju organa uprave Republike Srpske2 i Uputstvom o sprovoenju
kancelarijskog poslovanja republikih organa uprave,3 osim u sluajevima kada su
doneseni posebni propisi o organizaciji i nainu kancelarijskog poslovanja. Prema
ovoj Uredbi, arhiva je sastavni dio pisarnice gdje se uvaju zavreni predmeti,
zapisi na magnetnom, mikrofilmskom i elektronskom mediju, evidencije o aktima,
predmetima i zapisima, kao i ostali dokumentarni materijal do njihove predaje
nadlenom arhivu ili unitenja.
Kada je rije o kancelarijskom poslovanju organa uprave, predvieno je da
se osnovna evidencija o aktima i predmetima vodi po sistemu kartoteke i jedinstvenih
klasifikacionih oznaka ili putem elektronske obrade.4 Takoe, organi dravne uprave
su obavezni da zavrene akte i predmete uvaju u arhivi u odgovarajuim tehnikim
jedinicama pakovanja, uz obezbjeenje uslova predvienih propisima o uvanju
i zatiti arhivske grae i dokumentarnog materijala van arhiva. Obavezni su i da
sav dokumentarni materijal nastao u radu organa uprave upisuju u arhivsku knjigu.
Prepis arhivske knjige dostavlja se nadlenom arhivu.5
Arhivirani predmeti uvaju se u arhivi organa uprave do isteka rokova
uvanja utvrenih listom kategorija dokumentarne grae sa rokovima uvanja,
koju utvruje stvaralac grae. Obavezna je i klasifikacija akata, koja ima za osnov
sistem obavezne decimalne klasifikacije.6 U skladu sa odobrenom listom kategorija
dokumentarne grae sa rokovima uvanja, organi uprave treba da vre redovno
godinje odabiranje arhivske grae i izdvajanje bezvrijednog materijala u skladu sa
odobrenim listama kategorija.7
Sektor Zatite arhivske grae van arhiva u Arhivu Republike Srpske
kontinuirano prati kancelarijsko i arhivsko poslovanje republikih organa uprave.
Prema lanu 59 Zakona o republikoj upravi8, Arhiv Republike Srpske, izmeu
1 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, lan 6, Slubeni glasnik
Republike Srpske, br. 1/04 i 13/07.
2 Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 1/04 i 13/07.
3 Uputstvo o sprovoenju kancelarijskog poslovanja republikih organa uprave, Slubeni glasnik
Republike Srpske, br. 31/05, 5/06, 10/06, 10/07, 31/09, 43/09, 74/09, 99/09, 98/10, 111/10 i 25/11.
5 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa uprave Republike Srpske, lan 15 i 16, Slubeni
glasnik Republike Srpske, br. 1/04 i 13/07.
8 Zakon o republikoj upravi, lan 59, Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 118/08, 11/09, 74/10
i 86/10.
42
Pregled stanja arhivske i dokumentarne grae u ministarstvima Vlade Republike Srpske
ostalog, daje objanjenja i struna uputstva u vezi sa obavezama imalaca i stvaralaca

prema javnoj dokumentarnoj grai, te struni nadzor sprovoenja mjera zatite,
uvanja, odabiranja, sreivanja i evidencije javne dokumentarne grae, i struno
usavravanje radnika koji rukuju arhivskom graom.
Prema Zakonu o arhivskoj djelatnosti9, imaoci i stvaraoci javne dokumentarne
i arhivske grae su duni da obezbijede odgovarajue prostorije, opremu i kadar za
sprovoenje mjera uvanja i zatite grae od oteenja, unitenja i nestajanja; planiraju
i sprovode mjere zatite grae; da donesu opti akt o sistemu svog kancelarijskog
i arhivskog poslovanja i pribave saglasnost Arhiva RS; da donesu listu kategorija
dokumentarne grae sa rokovima uvanja i pribave saglasnost Arhiva RS; da vode
osnovne evidencije i da strunim radnicima Arhiva RS omogue nesmetano vrenje
nadzora nad sprovoenjem mjera zatite grae.
Javna dokumentarna i arhivska graa je graa od posebnog znaaja, te
se i prilikom vrenja strunog nadzora nad njom, mora biti posebno paljiv. U 16
ministarstava Vlade Republike Srpske, Arhiv RS vri struni nadzor nad stanjem
dokumentarne i arhivske grae. Radnici nadlenih Arhiva imaocima i stvaraocima
dokumentarne i arhivske grae daju detaljna uputstva o sprovoenju pojedinih
mjera zatite. Veoma je znaajno da imaoci grae donesu svoje opte akte o sistemu
kancelarijskog poslovanja, da bi se decidno uredila pitanja: voenja kancelarijskog
poslovanja, voenja evidencija o grai, pitanja obrade i rukovanja dokumentacijom,
odlaganja svrenih akata i njihove predaje u arhivu, tehnikog opremanja,
obiljeavanja i odlaganja grae, uslova i naina uvanja grae, korienja grae,
njene valorizacije i izdvajanja bezvrijednog materijala kojem je istekao rok uvanja.
U prilogu je tabelarni pregled stanja sreenosti grae ministarstava u Vladi
Republike Srpske.
NAZIV
USKLAE- ARHIVSKA STEPEN
ARHISTVARAOCA/
NOST SA KNJIGA
SREENOSTI VARI
IMAOCA GRAE UREDBOM
MINISTARSTVO Usklaeno
PROSVJETE I
KULTURE
Posljednji
prepis
dostavljen
2011.
PORODICE,
OMLADINE I
SPORTA
Posljednji
prepis
dostavljen
2014.
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2008. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2012. godinom
IZDVAJANJE
BEZVRIJEDNOG
MATERIJALA
Ima
Izluivanje
poloen izvreno: 2000.
struni i 2007. godine.
ispit
Ima
poloen
struni
ispit
POSEBNE
MJERE
UVANJA
GRAE
Izluivanje
izvreno: 2003,
2006, 2012,
2014, 2015.
9 Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 119/08.
43

ZA IZBJEGLICE
I RASELJENA
LICA
Posljednji
prepis
dostavljen
2016.
NAUKE I
TEHNOLOGIJE
Posljednji
prepis
dostavljen
2005.
ZA EKONOMSKE
ODNOSE I
REGIONALNU
SARADNJU
UPRAVE I
LOKALNE
SAMOUPRAVE
Posljednji
prepis
dostavljen
2015.
TRGOVINE I
TURIZMA
Posljednji
prepis
dostavljen
2008.
SAOBRAAJA I
VEZA
Posljednji
prepis
dostavljen
2016.
PRIVREDE,
UMARSTVA I
VODOPRIVREDE
Posljednji
prepis
dostavljen
2015.
ZA PROSTORNO
UREENJE,
GRAEVINARSTVO I
EKOLOGIJU
UNUTRANJIH
POSLOVA
Posljednji
prepis
dostavljen
2012.
44
Posljednji
prepis
dostavljen
2004.
Posljednji
prepis
dostavljen
2012.
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2014. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2005. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2013. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2003. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2007. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2015. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2010. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2010. godinom
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
izvreno: 2008,
2011, 2012,
2013, 2014,
2015, 2016.
Ima
Izluivanje
poloen izvreno: 2005.
struni
ispit
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2012. godinom
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
izvreno: 2008,
2010, 2013,
2015, 2016.
Ima
Izluivanje
poloen izvreno: 2003,
struni 2014.
ispit
Ima
Izluivanje
poloen izvreno 2008.
struni
ispit
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
izvreno: 2005,
2006, 2010 ,
2011, 2016.
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
izvreno: 2011,
2012, 2013,
2015, 2016.
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
izvreno: 2005,
2007, 2009,
2011, 2013.
Ima
poloen
struni
ispit
Izluivanje
vreno u
kontinuitetu po
odjeljenjima,
jednom
godinje od
2005.

ZDRAVLJA I
SOCIJALNE
ZATITE
Posljednji
prepis
dostavljen
2015.
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2011. godinom
Ima
poloen
struni
ispit
PRAVDE
Posljednji
prepis
dostavljen
2016.
Ima
poloen
struni
ispit
INDUSTRIJE,
ENERGETIKE I
RUDARSTVA
Posljednji
prepis
dostavljen
2013.
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2015. godinom
Graa je u
sreenom
stanju
zakljuno sa
2012. godinom
FINANSIJA
Posljednji
prepis
dostavljen
2015.
RADA I
BORAKOINVALIDSKE
ZATITE
Posljednji
prepis
dostavljen
2016.
Izluivanje
izvreno: 2005,
2007, 2008,
2009, 2010,
2011, 2012,
2013, 2015.
Arhiv RS je
preuzeo dio
grae nastale
u vremenu
1992-2000,
u ukupnoj
koliini od
19,4 m, te
grae nastale
2009-2010.
godine, koja
se odnosi na
strune ispite,
u ukupnoj
koliini od
7,9 m
Izluivanje
izvreno: 2001,
2007, 2010 ,
2013, 2015,
2016.
Ima
Izluivanje
Arhiv RS je
poloen izvreno: 2011, preuzeo dio
struni 2013.
grae, nastale
ispit
u vremenu
2003-2005.
godine, u
ukupnoj
koliini od
33 m
Graa je u
Ima
Izluivanje
sreenom
poloen izvreno: 1999,
stanju
struni 2000, 2001,
zakljuno sa
ispit
2002, 2003,
2012. godinom
2005, 2006
2007, 2009,
2010 , 2012,
2013, 2014,
2015, 2016.
Graa je u
Ima
Izluivanje
U toku su
sreenom
poloen izvreno: 2007, pripreme za
stanju
struni 2008, 2009,
zahvatanje,
zakljuno sa
ispit
2010 , 2011,
konvertovanje
2013. godinom
2012, 2013,
i uvanje
2014, 2015,
grae u
2016.
digitalnom
obliku.
Tabela 1. Pregled po ministarstvima u Vladi RS10
10 Saznanja su nastala na osnovu uvida u dosije imaoca/stvaraoca grae.
45
Arhivska knjiga i stanje sreenosti javne dokumentarne i arhivske grae11

Arhivska knjiga, kao osnovna evidencija arhivske i dokumentarne grae, je
ustrojena u svim Ministarstvima Vlade Republike Srpske, a prepisi su dostavljeni
Arhivu RS. Veina Ministarstava redovno (godinje) dostavlja Arhivu prepis arhivske
knjige, a kao najbolje primjere treba izdvojiti Ministarstvo rada i borako-invalidske
zatite, Ministarstvo porodice, omladine i sporta, Ministarstvo za ekonomske odnose
i regionalnu saradnju i Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite.
Na osnovu arhivske knjige ne moemo uvijek precizno utvrditi stanje
sreenosti arhivske i dokumentarne grae, jer esto uredno ustrojena arhivska knjiga
ne podrazumijeva sreenu arhivu. Nije rijetka situacija da arhivari po zavretku
kalendarske godine na osnovu klasifikacionih oznaka upisuju u arhivsku knjigu
redne brojeve za proteklu godinu, tako da ta dokumentacija ima broj, ali se ne moe
identifikovati u arhivi ili se na tehnikim jedinicama pakovanja grae ne nalaze redni
brojevi iz arhivske knjige. Ovo je mogue izbjei samo redovnim nadzorom stanja
sreenosti grae i edukacijom arhivara.
Prostorije12
Administrativni centar Republike Srpske, u kojem se nalaze Ministarstva,
otvoren je 2007. godine, tako da sva Ministarstva imaju planski obezbijeene
prostorije za smjetaj arhivske i dokumentarne grae. Meutim, sve te prostorije
namijenjene za uvanje i smjetaj grae su podrumske prostorije koje jedva
ispunjavaju uslove predviene Zakonom o arhivskoj djelatnosti. Najvea zamjerka je
na veliinu prostorija, koja, zbog nedostatka prostora, primorava arhivare da ponekad
izdvajaju bezvrijedni materijal i nekoliko puta godinje, te da stalno pokuavaju
skraivati rokove uvanja dokumentarnog materijala. Takoe, pojedina ministarstva
svoju grau uvaju izmjetenu. Na primjer, dio arhivske i dokumentarne grae
Ministarstva pravde je bio smjeten u Kazneno-popravnom zavodu na Tunjicama,
a dio u depou Ministarstva. Trenutno je u toku izmijetanje cjelokupne grae u
prostorije Ministarstva pravde koje se nalaze u Privrednom sudu, na estom spratu.
Ovim preseljenjem i koncentrisanjem grae na jedno mjesto bie trajno rijeeno
pitanje smjetaja arhivske i dokumentarne grae ovog Ministarstva.
Dijelovi fondova nekoliko Ministarstava nalaze se u Arhivu Republike
Srpske, koji je u nekoliko navrata preuzimao grau Ministarstva zdravlja i socijalne
zatite, 2005. godine je preuzeo dio grae Ministarstva nauke i tehnologije, te
Ministarstva industrije, energetike i rudarstva u dva navrata 2011. i 2013. godine.

46
Izdvajanje bezvrijednog materijala13

Kada je u pitanju izdvajanje bezvrijednog materijala, ono se ne vri
kontinuirano, odnosno godinje, u svim ministarstvima. Redovno izdvajanje
bezvrijednog materijala vre Ministarstvo finansija, Ministarstvo rada i borakoinvalidske zatite i Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, dok ostala ministarstva
tek povremeno izdvajaju bezvrijedni materijal. Poslije 2010. godine ministarstva
su poela redovnije da izluuju bezvrijedni dokumentarni materijal. Neredovno
izdvajanje bezvrijednog materijala dovodi do njegovog nagomilavanja u ionako
prenatrpane depoe ministarstava. Najee se izluuje finansijska dokumentacija
kojoj je istekao rok uvanja. Poseban problem predstavlja hiperprodukcija velikih
koliina dokumentacije kojoj je rok uvanja trajno ili koja je oznaena kao
arhivska graa.
Oteenja grae14
Arhivska i dokumentarna graa u ministarstvima Vlade Republike Srpske
je u stanju koje zadovoljava standarde propisane Zakonom o arhivskoj djelatnosti.
Postoje odreena oteenja grae, uglavnom uzrokovana vodom iz kanalizacionih
cijevi.
U maju 2014. godine izvren je uvid u stanje dokumentarne i arhivske grae
Ministarstva pravde RS, na zahtjev Ministarstva. Konstatovano je da je neposrednim
djelovanjem vode oteeno oko 500 tehnikih jedinica, odnosno priblino polovina
cjelokupne dokumentacije uskladitene u arhivskom depou. Tom prilikom izlijevanje
vode nije bilo zaustavljeno, te je praktino bila ugroena cjelokupna uskladitena
graa. Bilo je predloeno da se graa smjetena na podu izmjesti bez odlaganja, a
graa na stalaama prekrije najlonom, te kasnije osui i prepakuje u nove tehnike
jedinice. Za suenje depoa i grae bili su predloeni eliminatori vlage, nikakvo
agresivno suenje na suncu ili sa grijalicama. Takoe, preporuena je digitalizacija i/
ili mikrofilmovanje znaajnije oteene grae. Dio grae je tada prenesen u Kaznenopopravni zavod na Tunjicama. U toku je preseljenje te arhivske i dokumentarne
grae, ali dio grae je trajno ostao oteen.
Slian problem, ali u manjem obliku, imalo je i Ministarstvo prosvjete i
kulture. U novembru 2015. godine izvren je uvid u arhivsku i dokumentarnu grau
Ministarstva prosvjete i kulture, te je tom prilikom ustanovljeno da je u arhivskom
depou Kula 2 u Administrativnom centru Vlade RS, koji koristi Ministarstvo
prosvjete i kulture, dolo do oteenja vodovodne cijevi. Tom prilikom su oteene 4
fascikle i 41 registrator (graa se odnosi na poslanika pitanja, konkurse, stipendije,
izvjetaje institucija kulture...). Ovlaenom radniku Ministarstva je predloeno da
47
se oteena graa konvertuje u digitalni ili oblik za dugorono uvanje. Nije poznato
da li je postupljeno po nalogu.
Posebne mjere uvanja arhivske i dokumentarne grae15
Pod posebnim mjerama uvanja arhivske i dokumentarne grae
podrazumijevamo njeno pretvaranje u oblik za dugorono uvanje. Na ovaj
korak za sada se odluilo samo Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite.
Ono je dobilo saglasnost na dokument Postupak upravljanja dokumentarnom
graom 2015. godine. Naime, lanom 20 stav (1) Zakona o arhivskoj djelatnosti
utvrena je obaveza republikih, zakonodavnih, izvrnih i sudskih organa, organa
jedinica lokalne samouprave, javnih ustanova, privrednih drutava, kao i drugih
pravnih i fizikih lica koja zahvataju ili uvaju dokumentarnu grau u digitalnom
obliku, da donesu opte akte kojim reguliu postupak zahvatanja i uvanja grae
u digitalnom obliku. lanom 21 istog Zakona utvrena je obaveza navedenih
organa i organizacija da opte akte kojima reguliu postupak zahvatanja i uvanja
grae u digitalnom obliku dostave Arhivu RS, radi davanja saglasnosti na njihovu
primjenu. Opti uslovi zahvatanja, pretvaranja i uvanja dokumentarne grae u
digitalnom obliku, kao i sadraj optih akata fizikih i pravnih lica koja zahvataju,
pretvaraju i uvaju dokumentarnu i arhivsku grau u digitalnom obliku, utvreni su
Pravilnikom o optim uslovima uvanja dokumentarne grae u digitalnom obliku i
posebnim uslovima uvanja specifine dokumentarne grae16. U isto vrijeme, data je
saglasnost na Pravilnik o zahvatanju, konvertovanju i uvanju dokumentarne grae
u digitalnom obliku. U postupku davanja saglasnosti utvreno je da je Ministarstvo
rada i borako-invalidske zatite, kao lice koje zahvata ili uva dokumentarnu grau
u digitalnom obliku: provelo pripremne mjere zahvatanja i uvanja dokumentarne
grae u digitalnom obliku, sprovelo mjere uvanja i odredilo mjere postupanja u
sluaju odstupanja od odredaba opteg akta o zahvatanju i uvanju dokumentarne
grae u digitalnom obliku. Do trenutka pisanja ovih redova, Ministarstvo rada i
borako-invalidske zatite jo nije poelo sa postupkom digitalizacije grae.
Arhivari17
Zatita arhivske grae je osnovni cilj arhivske slube, a moemo je podijeliti
na primarnu i sekundarnu. Primarna bi obuhvatala zatitu arhivske grae jo u
procesu nastajanja, jer da bi se graa zatitila i valorizovala potrebno je pratiti je jo
od njenog nastanka. Sekundarna zatita obuhvata strunu obradu grae po njenom
dolasku u arhiv. Stoga je veoma vano na poslovima arhivara zaposliti strunu osobu,
16 Slubeni glasnik RS, br. 64/12.
48
osposobljenu za rukovanje graom i praenje informacionog i tehnolokog razvoja.

Sva Ministarstva u Vladi Republike Srpske imaju arhivare osobe koje su zaduene
za uvanje, odlaganje i zatitu arhivske grae i dokumentarnog materijala.
Arhiv Republike Srpske je nadlean za polaganje strunih ispita za radnike
koji rade na zatiti arhivske grae van arhiva arhivare, koji su poloili svi arhivari u
Ministarstvima Vlade Republike Srpske. Takoe, neophodno je da arhivari redovno
prate pozitivne propise, te da se dodatno edukuju na seminarima koje organizuje
Arhiv Republike Srpske.
Neophodna je neprestana komunikacija izmeu arhivara i slubenika
zaduenih za zatitu arhivske grae van arhiva. Pored poloenih strunih ispita,
potrebno je bolje edukovati arhivare, da bi uestvovali u upravljanju dokumentima u
skladu sa meunarodnim standardom ISO 15489, takoe i pokuati razraditi records
continuum model, kao model kojem teimo i koji e biti neophodan u budunosti, a
koji podrazumijeva prisustvo arhivske slube ve pri samom stvaranju dokumenta.
Zakljuak
Upravljanje dokumentacijom u administraciji regulisano je Zakonom o
upravljanju dokumentacije vladinih agencija Republike Srpske i Smjernicama za
implementaciju upravljanja dokumentima u dravnim organima Republike Srpske.
Odjel za nadzor arhivske dokumentacije Arhiva Republike Srpske, meu drugim
zadacima, izdaje pojanjenja i daje strune savjete u vezi sa obavezama imalaca i
stvaralaca grae, te nudi profesionalno obuavanje za arhivare.
Generalni utisak je da je ovo istraivanje zadovoljavajue, a lekcija za
budunost jeste ta da bi vladine agencije trebale razmotriti proirivanje kapaciteta
u okviru ministarstava gdje bi se razmiljalo i radilo prema dugoronom uvanju,
odnosno digitalizaciji i mikrofilmovanju grae.
Summary
Records managment in state administration offices is regulated by the Law on
Records Managment in Governement Agencies of the Republic of Srpska and by the
Guidelines for the Implementation of Records Managment in Governement Agencies
of the Republic of Srpska. Department of archival records supervision and protection
of the Archives of the Republic of Srpska, among other tasks, issues explanations
and professional advice in connection with the obligations of the custodians and the
creators of the documentary material, supervises the implementation of measures
for the protection, preservation, selection, arrangement of public records and
documentary material, and extends professional training for records managers and
other employees.
The general impression after this research is satisfying, with a note for the
future, that the government agencies should consider the expansion of capacities
within ministries, and that these offices of state administration should think towards
implementing their long-term preservation, that is, digitization and microfilming.
49
Ilija VUUR
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
struni rad
PREGLED ARHIVSKOGA GRADIVA REPUBLIKE

SRPSKE KRAJINE U HRVATSKOM MEMORIJALNODOKUMENTACIJSKOM CENTRU DOMOVINSKOG RATA I
DRAVNIM ARHIVIMA REPUBLIKE HRVATSKE
Apstrakt: Arhivsko gradivo Republike Srpske Krajine (RSK) uva se u
Hrvatsko memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata i nekoliko
podrunih Dravnih arhiva u Dravnom arhivu u Zadru, Sabirnom centru
Dravnog arhiva Zadar u ibeniku, u Slavonskom Brodu i njegovu odjelu u Poegi,
te u Sabirnom arhivskom centru Petrinja Dravnog arhiva u Sisku. U prvom dijelu
izlaganja pozornost je posveena prikazu i opisu gradiva koje se nalazi u Hrvatskom
memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, a u drugom dijelu dat je
krai prikaz arhivskog gradiva koje se nalazi u podrunim Dravnim arhivima.
Kljune rijei: Domovinski rat, Republika Srpska Krajina, arhivsko
gradivo, fondovi.
THE REVIEW OF THE ARCHIVE RECORDS OF THE REPUBLIC
OF SERBIAN KRAJINA IN THE CROATIAN MEMORIAL AND
DOCUMENTATION CENTER OF THE HOMELAND WAR AND IN THE
STATE ARCHIVES IN THE REPUBLIC OF CROATIA
Abstract: The archival records of the Republic of Serbian Krajina are kept
in the Croatian Memorial and Documentation Centre of the Homeland War and in
the several regional state archives in the Republic of Croatia the State Archives
in Zadar, the Collection Office of the Zadar State Archives in ibenik, in the State
Archives in Slavonski Brod and its department in Poega and in the Collection Office
of the Sisak State Archives in Petrinja. In the first part of the paper I will concentrate
on the presentation and the description of the records that are kept in the Croatian
Memorial and Documentation Centre of the Homeland War and in the second part I
will offer short review of the records kept in the regional state archives.
funds.
50
Keywords: Homeland War, Republic of Serbian Krajina, archival records,
Pregled arhivskoga gradiva Republike Srpske Krajine...
Uvod

Hrvatski sabor u prosincu 2004. godine osnovao je Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR) sa zadatkom prikupljanja,
sreivanja, uvanja, zatite, te strunog i znanstvenog istraivanja dokumentacije i
svih podataka vezanih uz Domovinski rat, istraivanja injenica o Domovinskom ratu
i upoznavanja javnosti u zemlji i svijetu s dobivenim rezultatima istraivanja. Centar
je institucionalno osnovan kao specijalizirani arhiv, ija djelatnost uz arhiviranje,
obuhvaa i struno i znanstveno obraivanje i vrednovanje dokumentacije i gradiva
nastalog u Domovinskom ratu, te objavljivanje publikacija nastalih na temelju takve
djelatnosti.
Nakon vojno-redarstvene operacije Bljesak kojom je poetkom svibnja 1995.
godine osloboena zapadna Slavonija, hrvatske vojno-redarstvene snage zaplijenile
su dokumentaciju institucija pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. U kolovozu
1995, nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, zaplijenjena je dokumentacija
Republike Srpske Krajine zateena na osloboenom podruju sjeverne Dalmacije,
Like, Banovine i Korduna. Protuobavjetajna agencija Ministarstva unutranjih
poslova Republike Hrvatske (POA) i Vojnoobavjetajna agencija Ministarstva
obrane (VOA) gradivo su predale u razdoblju od svibnja do rujna 2004. godine
Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu, gdje je dobilo skupni naziv Paradravne i
paravojne postrojbe na okupiranome podruju RH 19901995. Gradivo je u prosincu
2005. godine predano u depozit Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru
Domovinskog rata (HMDCDR).
Gradivo je predano HMDCDR-u nesreeno, a sastojalo se od raznovrsne,
nerazvrstane dokumentacije civilne i vojne provenijencije nastale za vrijeme
postojanja paradrave Republike Srpske Krajine, odnosno, njezinih prethodnica
Srpske Autonomne Oblasti Krajina, Srpske Autonomne Oblasti Zapadna Slavonija
i Srpske Oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem u razdoblju od 19901995.
godine. Tijekom postupka sreivanja konvencionalnog arhivskog gradiva, izdvojena
su 56 arhivska fonda i 6 zbirki kojima je u osnovi rekonstruiran ustroj dravne vlasti,
lokalne vlasti i vojnih postrojbi na okupiranom podruju. Moram napomenuti da
je postupak sreivanja zahtijevao poprilian stupanj snalaljivosti i detektivskih
tehnika zbog toga to gradivo, veinom, nije imalo obavijesna pomagala poput
urudbenog zapisnika, upisnika predmeta upravnih postupaka ili pravilnika o
signaturnim oznakama, pa se moralo pristupiti oblikovanju fondova i serija prema
sustavu odlaganja stvaratelja, te nadlenostima i ustroju koji se mogu zakljuiti na
temelju sauvane dokumentacije.1
Arhiviranjem gradiva iz fonda Paradravne i paravojne postrojbe na
okupiranome podruju RH 19901995. dosad je, kao to je ve spomenuto, izdvojeno
i sreeno 56 fonda i 6 zbirki koje ukupno ine 794 arhivskih kutija ili 79,4 d/m (s
obzirom da je cjelokupno gradivo u postupku sreivanja, broj kutija se mijenja).
1 Pri tome veliku pomo predstavljali su nam objavljeni znanstveno-istraivaki radovi, meu kojima
treba prije svih, spomenuti monografiju Srpska pobuna u Hrvatskoj 19901995. Nikice Baria.
51
Ilija VUUR
Gradivo 23 fonda i 4 zbirke ini gradivo civilne provenijencije, dok gradivo

33 fonda i 3 zbirke ini gradivo vojne provenijencije.
Gradivo civilne provenijencije
Gradivo civilne provenijencije nastalo je, veim dijelom, radom institucija
dravne vlasti i manjim dijelom radom javnih ustanova, a arhivirano je u sljedee
fondove: Vlada RSK, Skuptina RSK, Ministarstvo obrane RSK, Ministarstvo
unutranjih poslova RSK, Kabinet predsjednika RSK, Vrhovni savjet obrane RSK,
Kabinet predsjednika RSK, Skuptina opine Knin, Skuptina opine Pakrac,
Skuptina opine Okuani, Sekretarijat unutranjih poslova (SUP) Knin, SUP
Okuani, SUP Vukovar, SUP Beli Manastir, Radio Okuani, Ministarstvo obrane
RSK Uprava istona Slavonija, Ministarstvo odbrane RSK Uprava sjeverna
Dalmacija, Ministarstvo odbrane RSK Uprava zapadna Slavonija, Stanica javne
bezbjednosti Kostajnica, Skuptina Zajednica opina sjeverne Dalmacije, Srpska
pravoslavna crkva, Stanica javne bezbjednosti Dvor i Narodna banka RSK.
Zbirke dokumenata civilne provenijencije arhivirane su u: Zbirku peata
vojnih postrojbi i civilnih ustanova na okupiranom podruju, Zbirku stampata,
Zbirku tiskovina i Zbirku politikih stranaka i udruga na okupiranom podruju.
Fondovi Ministarstvo unutranjih poslova RSK, Sekretarijat unutranjih
poslova Knin i Sekretarijat unutranjih poslova Okuani (uz vojnu dokumentaciju)
najopseniji su dokumentacijom te svjedoe o razgranatoj i opsenoj djelatnosti ovih
institucija, iju su organizacijsku strukturu inile stanice milicije na podruju koje su
svojom djelatnou pokrivali (primjerice, SUP Okuani sa svojim organizacijskim
jedinicama obuhvaao je cijelu Oblast Zapadne Slavonije). Sekretarijati unutranjih
poslova vrili su poslove zatite javne i dravne sigurnosti, zatitu ivota i imovine
graana, sigurnost prometa i kontrolu pograninog prometa, te poslove iz podruja
ostvarivanja prava i obveza graana. Meutim, izbijanjem povremenih otvorenih
sukoba izmeu RSK i Republike Hrvatske Sekretarijati unutranjih poslova obavljali
su i poslove vojske, odnosno zatitu teritorija RSK. Gradivo navedenih fondova
najveim dijelom ini korespondencija MUP-a i SUP-a s nadreenim i podreenim
organizacijskim jedinicama: odluke sekretara, rjeenja, brzojavi, izvjetaji te
dokumentacija nastala radom unutarnjih organizacijskih jedinica slubene
zabiljeke, radni nalozi, popisi pripadnika jedinica, radni rasporedi itd. Odreeni dio
gradiva ini i korespondencija s tijelima civilne vlasti i vojnim jedinicama unutar
RSK (npr. s pravosudnim tijelima: izvjetaji o kriminalnim dogaajima, zapisnici
o uviaju), izvjetaji i molbe vojnim jedinicama itd.
Gradivo fondova Skuptina opine Okuani i Skuptina opine Pakrac
najveim djelom ini dokumentacija nastala radom opinskih tijela uprave
Skuptine opine, Izvrnog savjeta opine, Sekretarijata za opu upravu, privredu i
financije, urbanizam, graevinarstvo i komunalno-stambene poslove te Sekretarijata
52
za drutvene djelatnosti i Uprave za katastar i geodetske poslove, koji su djelovali

na zaposjednutim dijelovima prijeratne opine Pakrac i u ratnim zbivanjima
osnovane opine Okuani. Posebno vrijedni spisi u ovim fondovima su anketni
listovi referenduma o autonomiji srpskog naroda iz kolovoza 1991. g. i izvjetaji o
glasovanju na referendumu po mjesnim zajednicama opine, te dokumentacija nastala
radom Uprave za katastar i geodetske poslove o zemljino-vlasnikim poslovima na
podruju opine. Potrebno je spomenuti i zapisnike zasjedanja Opinske skuptine
u opini Pakrac te zapisnike sa zasjedanja Izvrnog savjeta opine Okuani, te
dokumentaciju iz ureda predsjednika Izvrnog savjeta opine Pakrac. Vei dio fonda
Skuptina opina Okuani ine Dosjei obiteljskih invalidnina (6 kutija). Vrlo malen
broj dokumenata u ovim fondovima je zaprimljen od drugih stvaralaca.
Fond Srpska pravoslavna crkva sadri dokumente nastale radom
Pravoslavnog arhijerejskog namjesnitva u Kninu (odnosno dokumentaciju
zaprimljenu od strane Namjesnitva) te parohija i pravoslavnih crkvenih opina.
Dokumenti su datirani u razdoblju od 1972. do 1995. godine. Fond sadri samo dvije
arhivske kutije i 3 knjige Knjigu vjenanih, Knjigu roenih i krtenih, te Knjigu
darovatelja manastira Krupa.
Zbirku Tiskovine Republike Srpske Krajine ine dnevne novine, asopisi,
tjednici i ostale publikacije izdvojene iz fonda Paravojne i paradravne postrojbe na
okupiranome podruju RH 19901995. tijekom postupka sreivanja gradiva. Zbirka
obuhvaa 9 kutija publikacija izdanih najveim dijelom u Republici Srpskoj Krajini,
i manjim dijelom u SR Jugoslaviji te Republici Srpskoj, a u veini sluajeva tiskovine
se pojavljuju samo jedanput, odnosno samo jedan broj. Izuzetak je slubeno glasilo
Slubeni glasnik RSK koje je u Kninu izdavalo Ministarstvo pravosua i uprave a
Zbirka sadri 49 brojeva izdanih tijekom 1992, 1993. i 1994. godine.2 Uz to, Zbirka
sadri i vei broj primjeraka beogradske Politike, tonije 15 brojeva izdanih tijekom
1994. i 1995. godine, beogradskih Veernjih novosti - 7 brojeva izdanih tijekom 1995.
godine, te pet brojeva Politike ekspres izdanih tijekom 1994. i 1995. godine. Od
mjesenih izdanja zastupljeniji su mjesenik Srpski glas, Novine srpskog kulturnog
drutva Sava Mrkalj sa 7 brojeva i tjednik Srpska nova rije, List srpskog naroda
Krajine s 11 brojeva.
Gradivo vojne provenijencije
Sreeno arhivsko gradivo vojnih institucija RSK nalazi se u fondovima:
Glavni tab Srpske vojske Krajine, Zonski tab Teritorijalne obrane (TO) Zapadna
Slavonija, Zonski tab TO Istona Slavonija, Zonski tab TO Banija, Zonski tab TO
Lika, Zonski tab TO sjeverna Dalmacija, 9. korpus Jugoslavenske narodne armije
(JNA), 7. korpus Srpske Vojske Krajine (SVK), 18. korpus SVK, 11. korpus SVK,
15. korpus SVK, 39. korpus SVK, 54. brigada SVK, 98. brigada SVK, 3. operativna
2 Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata posjeduje skenirane sve brojeve
Slubenog glasnika RSK od 1991. do 1995. godine na DVD-u.
53
Ilija VUUR
grupa JNA, 8. operativna grupa JNA, 9. motorizirana brigada JNA, 1. krajiki korpus
Vojske Republike Srpske, 2. krajiki korpus Vojske Republike Srpske,3 145. pjeadijska
brigada TO Plaki, 2. lika brigada TO Vrhovine, 37. pjeadijska brigada eljava,
59. odred TO Podravska Slatina, 63. odred TO Daruvar, 7. brigada TO Graac,
9. motorizirana brigada Graac, 8. pjeadijska brigada TO Korenica, 103. laka
brigada Donji Lapac, 13 pjeadijska brigada Slunj, 18. pjeadijska brigada Buni,
Korpus specijalnih jedinica Slunj, tab TO Gorski kotar, 105. brigada Udbina.
Jedan dio vojne dokumentacije RSK zbog specifinih karakteristika sreen
je u sljedee arhivske zbirke: Zbirka vojnih karata, Zbirka fotografija, Zbirka Istona
Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem.
Glavni tab SV RSK je 27. studenoga 1992. donio Odluku o preformiranju
Teritorijalne obrane i Posebnih jedinica milicije u Srpsku vojsku Republike Srpske
Krajine.4 Tom su odlukom tabovi TO preustrojeni i preimenovani u korpuse. Stoga
su arhivski fondovi korpusa SVK ustrojeni kao zasebni fondovi, ali je pri koritenju
ovog gradiva potrebno znati da se oni organski nadovezuju na prijanju strukturu
teritorijalne obrane. U odnosu na dosad spomenute fondove ovo gradivo karakterizira
sauvanost (kompletnost) dokumentacije i donekle, spisovodna urednost naslijeena
od bive JNA, koja znatnije olakavala sreivanje dokumentacije.
Erdutskim sporazumom potpisanim krajem 1995. Republika Hrvatska je s
pobunjenim Srbima iz Baranje, istone Slavonije i zapadnog Srijema (nekadanji
UN sektor Istok) potpisala sporazum o mirnoj reintegraciji tih krajeva u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Dokumentacija Srpske Oblasti Slavonija,
Baranja i Zapadni Srem stoga nije, poput one iz ostalih dijelova RSK zaplijenjena,
nego je prenesena u bivu Saveznu Republiku Jugoslaviju odnosnu Srbiju gdje se
i danas nalazi.5 Meutim, manji dio dokumentacije s tog podruja izdvojen je kao
zaprimljena dokumentacija u okviru gradiva zaplijenjenog u vojno-redarstvenim
operacijama Bljesak i Oluja, te se uva u Centru u fondovima SUP Vukovar, SUP
Beli Manastir, Uprava MO Istona Slavonija, Zonski tab TO istona Slavonija, 11.
korpus SVK, te u Zbirci Istona Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem (koja obuhvaa
dokumentaciju opina Vukovar, Beli Manastir, Mirkovci, Tenja i Dalj), ukupno 24
kutije.
Potrebno je spomenuti da u Centar, vremenom iz raznih izvora, pristie
arhivsko gradivo RSK koje zbog nesreenosti nije predmet ovoga pregleda. Tako
je u posljednje vrijeme predano gradivo koje se nalazilo u posjedu Hrvatske vojske,
Vojne policije Zemunik (oko 40 kutija), arhivsko gradivo iz Dravnog arhiva
Karlovac (oko 900 kutija) i iz Sredinjeg vojnog arhiva u Zagrebu (otp. 25 d/m
svenjeva.
3 Dokumentacija 1. i 2. korpusa Vojske Republike Srpske zaplijenjena je tijekom operacija Hrvatske
vojske u Bosni i Hercegovini 1995. godine, a predana je HMDCDR-u u sklopu dokumentacije
Republike Srpske Krajine.
4 Mate Rupi (urednik), Dokumenti vojne provenijencije Republike Srpske Krajine, knjiga 5,
Zagreb 2009, 436.
5 Interesantno je da se pitanje povratka ove dokumentacije u zemlju porijekla ne problematizira,
barem ne javno, od strane nadlenih slubi Republike Hrvatske i Republike Srbije.
54
Gradivo smjeteno u podrunim dravnim arhivima

Gradivo nastalo na okupiranom podruju Hrvatske tijekom Domovinskog
rata, odnosno, radom civilnih i vojnih tijela RSK, osim u HMDCDR, nalazi se i u
nekoliko podrunih dravnih arhiva u Dravnom arhivu u Slavonskom Brodu te u
njegovom odjelu u Poegi, u Sabirnom arhivskom centru Petrinja Dravnog arhiva u
Sisku, Dravnom arhivu u Zadru te u Sabirnom centru u ibeniku Dravnog arhiva
u Zadru.

U Dravnom arhivu u Slavonskom Brodu nalazi se vea koliina arhivskog
gradiva nastalog u navedenom razdoblju. Fond Oblasno vijea Srpske oblasti
Zapadne Slavonije sadri 19 kutija i 17 knjiga, fond Opinski sud u Okuanima
sadri 30 kutija u kojima se veina gradiva odnosi na Upisnike i Kazala. Slina je
situacija i fondom Opinsko javno tuilatvo u Okuanima koji obuhvaa 20 kutija.
Manji dio gradiva nastalog radom spomenutih stvaratelja nalazi se u Centru u okviru
gradiva koje je u postupku sreivanja. S fondom Srpski radio Okuani je obrnuta
situacija jer se u Arhivu u Slavonskom Brodu nalazi manji dio gradiva (otp. 2 kutije
i 1 knjiga) dok se u Centru uva fond Srpski radio Okuani koji sadri 5 kutija. U
arhivu se nalazi manja koliina gradiva nastalog radom Osnovnog suda u Bosanskoj
Gradici (Republika Srpska), Izvrnog savjeta opine Podravska Slatina i Kluba
intelektualaca Zapadne Slavonije te Vojne pote 9162 Okuani (ostali dio gradiva
Vojne pote 9162 Okuani nalazi se u Centru).
U Odjelu Poega uva se fond Skuptina opine Pakrac koji sadri 80 kutija
gradiva, dok se manji dio gradiva istog stvaratelja, odnosno 26 kutija, uva u Centru.
U Sabirnom arhivskom centru Petrinja Dravnog arhiva u Sisku nalazi se
55 arhivskih fondova i zbirki (ili otp. 30 d/m) nastalih djelovanjem civilnih i vojnih
tijela RSK. Kao i u ostalim podrunim Dravnim arhivima i u ovom se veinom
nalazi gradivo nastalo djelovanjem lokalnih jedinica vlasti primjerice, fondovi
Skuptina opina Dvor na Uni, Skuptina opina Glina (koji je sa 16 knjiga i 45
kutija ujedno i jedan od najopsenijih fondova koji se nalaze u Petrinji), Skuptina
opina Kostajnica, Skuptina opina Petrinja (takoer jedan od opsenijih fondova
sadri 49 kutija i 39 kutija) i Skuptina opine Caprag.
Jedan dio gradiva nastao je radom podrunih odjela raznih ministarstava
i gospodarskih institucija poput Odjeljenja Ministarstva za ekonomski razvoj,
privredu i industriju u Petrinji, Organizacijska jedinica Glina-Kostajnica Republike
trine jedinice Ministarstva trgovine i turizma, Odjeljenja za poslove sanitarne
inspekcije Ministarstva zdravlja u Kostajnici, Republika uprava javnih prihoda
RSK Podruna jedinica Kostajnica, Uprava carina RSK Carinska ispostava
Petrinja itd., meutim veina ovih fondova obuhvaa manju koliinu dokumenata,
obino do 5 kutija. Gradivo vojne provenijencije najveim dijelom se nalazi u
fondovima pjeakih brigada 39. korpusa iz Petrinje, Kostajnice, Dvora na Uni i
Gline te u fondovima 17. brigada Teritorijalne obrane Gradua Caprag i Zonski
tab Teritorijalne obrane Kordun.
55
Ilija VUUR
Gradivo tijela Sekretarijata unutranjih poslova na podruju Banije sauvano

je u fragmentima i ustrojeno je u fondovima Sekretarijat unutranjih poslova Glina,
Stanica javne bezbjednosti (SJB) Dvor, SJB Kostajnica i SJB Petrinja, te Stanica
milicije Jasenovac, ukupno 9 kutija i 5 knjiga. Treba napomenuti da se dio gradiva
nastalog radom stanice milicije Jasenovac nalazi u Centru u sastavu fonda SUP
Okuani.
Takoer, u Sabirnom centru Petrinja nalazi se i manja koliina, uglavnom
nesreenog, gradiva lokalnih ogranaka politikih stranka koje su djelovale u RSK,
poput Srpske radikalne stranke, Srpske demokratske stranke, Srpske demokratske
stranke Krajine i Srpske demokratske stranke srpskih zemalja.
Bitno je navesti fondove Okruni sud Glina, Opinski sud u Petrinji i
Vojni zatvor Glina koji sadravaju mnotvo dokumenata vanih pri istraivanju
funkcioniranja pravnog sustava i uope stanju javne sigurnosti u RSK.
Zanimljivo je spomenuti i 10-ak kutija nesreenog gradiva raznih privatnih
poduzea koja su djelovala na podruju Banije, poput poduzea Espero, poduzea
ika i Krajina Konzalting koji mogu biti od koristi pri istraivanju gospodarskih i
ekonomskih prilika u RSK.
U Dravnom arhivu u Zadru nalazi se gradivo nastalo radom Skuptine
opine Benkovac, Skuptine opine Knin i Skuptine opine Obrovac. Gradivo je
nesreeno, a fondovi koliinski sadre 11 d/m ili 110 kutija.
U Sabirnom centru u ibeniku, Dravnog arhiva u Zadru, uvaju se tri kutije
dokumentacije koja se odnosi na podruje sjeverne Dalmacije. Gradivo najveim
dijelom ine dokumenti Vlade RSK, zapisnici sa sjednica Vlade, prijedlozi i
nacrti zakona, razne vladine uredbe i prijedlozi dopune ustava. Drugu cjelinu ine
dokumenti vojske RSK, od ega su moda zanimljiviji dokumenti Glavnog taba s
oznakom tajnosti povjerljivo, dokumenti komande 7. korpusa i njegovih brigada.
Otprilike pola kutije dokumentacije odnosi se na gospodarske subjekte koji su
djelovali na podruju sjeverne Dalmacije. Gradivo vremenski obuhvaa razdoblje
od 1992. do 1995. godine.
Zakljuak
Veina arhivskoga gradiva kreirane od strane institucija i organizacija
Republike Srpske Krajine na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske moe se
nai u Hrvatskom memorijalnom i dokumentacionom Centru Domovinskog rata.
Manji dio grae dri se u regionalnim dravnim arhivima i vezan je primarno za
regionalnu provenijenciju. Zbog injenice da su ovi arhivski dokumenti nastali u
ratnim uslovima, te da su zaplijenjeni u ratnim operacijama, nekompletni su i bez
korisnih informativnih pomagala.
Osim toga, fragmentiranost gradiva i injenica da je uvano u razliitim
ustanovama oteavajui je faktor istraivaima iji je interes Domovinski rat,
56
ustanovama koje grau o Domovinskom ratu prikupljaju kao i privatnim interesantima

koje zanimaju informacije o ratu.
Konano, naglasio bih da je ureenost i obrada arhivskog gradiva prioritet
Hrvatskog Memorijalnog i Dokumentacionog Centra za Domovinski rat. Ovo
e potpuno otvoriti arhivsko gradivo istraivaima i svima zainteresiranim za
Domovinski rat. Istraivake aktivnosti centra imaju jednak cilj do sada je
objavljeno 18 knjiga dokumenata sa povijesno najznaajnijim izvorima, a dvije
knjige su u procesu izdavanja. Na ovaj nain, Centar pokuava da otvori povijesne
izvore iroj javnosti da bi pridonio diskusiji, zasnovanoj na povijesnim injenicama,
o ovom veoma zanimljivom i za hrvatsko drutvo jako vanom pitanju.
Summary
Most of the archival records created by the institution and organizations of
the Republic of Serbian Krajina on the occupied territory of the Republic of Croatia
can be found in the Croatian Memorial and Documentation Centre of the Homeland
War. Minor part of the records is kept in the regional state archives and it is primarily
related to the archives of the regional provenience. Due to the fact that these archival
records were created in the war circumstances and that they were confiscated during
military operations, they are incomplete and deprived of the finding aids which
would make the arranging and the managing easier.
Besides, the fragmentation of the records and the fact that they are kept in
several various institutions makes work difficult for the researchers interested in the
Homeland War, the institutions that are collecting data from the Homeland War and
the private users in the search for the information about the warfare.
Lastly, I would like to emphasize that the arrangement and the processing
of the archive records is the priority in the future plans of the Croatian Memorial
and Documentation Centre of the Homeland War. This will completely open the
archives to the researchers and to all interested in the period of the Homeland War.
The research activities of the Centre are aimed in the same direction the Centre
had until now published 18 books of documents with the historically most important
records and two books are in the process of publishing. This way, the Centre is trying
to open historical sources to the general public in order to facilitate, on the historical
sources based, discussion over this very interesting and for the Croatian society in
many aspects essential issues.
57
Dr. sc. Nada BULI

Sveuilite u Zadru
Ivana POSEDI
Dravni arhiv u Varadinu
pregledni nauni rad
OBJAVA ARHIVSKOG GRADIVA POTREBA ILI SUVIAK

Apstrakt: Arhiva i razne institucije objavljuju arhivsko gradivo. S obzirom
da je prodaja tih knjiga slaba postavlja se pitanje isplativosti, a samim time se
nameu i neka druga pitanja: ima li potrebe za objavom arhivskog gradiva ili je to
suviak? Koriste li stvaratelji objavljeno arhivsko gradivo i u kojoj mjeri to utjee na
dostupnost? Koliko rukopis utjee na koritenje pojedinog gradiva i ima li potrebe za
objavom novijeg arhivskog gradiva? Ima li smisla objavljivati arhivsko gradivo koje
je na latinskom, njemakom ili talijanskom jeziku? Koliko samo pismo originalnog
arhivskog gradiva utjee na koritenje, a samim time i dostupnost tog gradiva?
Kljune rijei: Objava arhivskog gradiva, koritenje, dostupnost, gradivo
na latinskom jeziku, rukopis u arhivskom gradivu.
PUBLICATION OF ARCHIVAL MATERIAL A NEED OR A SURPLUS
Abstract: Archives and various other institutions publish archival material.
Since the sale of these books is poor, the question of profitability arises together with
some other questions: is there any need for publishing archival material or is it a
surplus? Do the creators use published archival material and to what extent does
this affect its availability? Does handwriting affect the use of a particular material
and is there any need for publication of recent archival material? Does it make sense
to publish documents in Latin, German or Italian? To what extent does the writing
of the documents themselves affect their use and therefore the availability of such
material?

Keywords: Publication of archival material, usage, availability, documents
in Latin language, handwriting in archival material.
Uvod
S objavom arhivskog gradiva u Hrvatskoj se zapoelo vrlo rano. Tradicija
izdavanja povijesnih izvora vue svoje korijene jo od oca hrvatske historiografije
58
Objava arhivskog gradiva potreba ili suviak
Ivana Luia-Luciusa, pa preko Ivana Kukuljevia Sakcinskog, Franje Rakoga do

Tadije Smiiklasa i njegovih uenika i nasljednika.1
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti od samih poetaka svog djelovanja
1866. godine pridodaje vanost objavljivanju povijesnih izvora, stoga ve 1867.
poinje izlaziti asopis Rad, a 1868. pokrenuta je edicija Monumenta specitantia
historiam Slavorum meridionalium. Izvore, gradivo i povijesne rasprave objavljuju
u publikaciji Starine koje izlaze od 1869. godine, dok statute srednjovjekovnih
gradova, bratovtina, cehova, kao i zakonike i druga povijesna vrela objavljuju u
ediciji Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium od 1877. godine.2
Svojevrsnim osnivanjem Zemaljskog arhiva Kraljevine Hrvatske,
Dalmacije i Slavonije smatra se 1848. kada arhiv i poinje nositi to ime, te poprima
institucionalni obrise.3 Osnivanjem arhiva javila se i potreba za osnivanjem organa,
koji e posredovati izmeu arhivara, zemaljskih inovnika i povjesniara, a kako nije
bilo historijskih asopisa koji su izlazili redovito, arhivari su smatrali da trebaju izai
u susret povjesniarima i inovnicima, da inovnicima pokau gdje i kako mogu nai
bitna pomagala za zemaljsku upravu, a povjesniarima kako mogu povijesno blago
arhiva upotrijebiti za znanost. Ove okolnosti ponukale su ravnateljstvo Kraljevskog
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva 1899. godine na izdavanje
Vjestnika kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arkiva. Zadaa Vjestnika je bila osim tema vezanih
uz arhive i arhivsku slubu, baviti se opisom i analizom vanijih listina rukopisa
zemaljskih i javnih arhiva, ali i vanjskih arhiva ukoliko oni posjeduju gradivo koje
se odnosi na povijest Hrvatske i ostalih junih Slavena.4 Kako je i zadaa nalagala
ve od prvog broja Vjestnika objavljivali su se transkribirani tekstovi zanimljivi
za hrvatsku povijest te rasprave i radovi vezani uz povijest Hrvatske. Kako se na
ovaj nain povezalo zemaljske inovnike, arhivare i povjesniare, u Vjestniku su
objavljivali radove povjesniari i arhivisti. Do 1945. godine u Vjestniku se arhivsko
gradivo objavljuje povremeno, iznimku povremenom objavljivanju izvornoga
arhivskoga gradiva ini broj 21-22 iz 1920. koji je u cijelosti posveen objavljivanju
gradiva. Nakon 1958. pokree se ponovno Arhivski vjesnik kao zajednika edicija
hrvatskih arhivista, te je do 1989. godine u Vjesniku, kada je prestalo objavljivanje
arhivskih izvora, objavljeno 4500 poslijeratnih stranica gradiva (to je otprilike 40%,
ukupnoga Vjesnikova prostora ovoga razdoblja).5
Iznimno mjesto na prikupljanju i objavljivanju povijesnih vrela, kao
temelja svakog povijesnog istraivanja u nizu hrvatskih povjesniara pripada Tadiji
1 Vesna Gamulin Tudjina, Mirjana Matijevi Sokol, Tadija Smiiklas kao izdava povijesne grae,
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 112. (dalje: V. Gamulin Tudjina, M. Matijevi Sokol, Tadija
Smiilas).
2 Josip Barbari, Jasna Markovi, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
Supplementa (10201270), sv. I, Zagreb 1998, V.
3 Mario Stipanevi, Na kavi s banom Pozadina izgradnje zgrade Sveuiline knjinice i Zemaljskog
arhiva u Zagrebu, Arhivski vjesnik, br. 56, Zagreb 2013, 176.
4 Ivan pl. Bojnii, Naa zadaa, Vjestnik kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arkiva, br. 1, Zagreb 1899, 12.
5 Melina Lui, Arhivistika kroz sto godina Arhivskoga vjesnika, Arhivski vjesnik, br. 42, Zagreb
1999, 17-28.
59
Dr. sc. Nada BULI, Ivana POSEDI
Smiiklasu.6 Suradnja u Vjestniku vjerojatno je i potpomogla, ali i ponukala Tadiju

Smiiklasa, profesora na Katedri hrvatske povijesti i pomonih povijesnih znanosti
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koji je ujedno bio predsjednik Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, te je uz glavni predmet na fakultetu odravao i
vjebe iz pomonih povijesnih znanosti, te paleografije, da zapone s izdavanjem
djela Codex diplomaticus Regni Coratiae, Dalmatiae et Slavoniae 1904. godine.
Ovaj zbornik je bitno spomenuti, jer su u njemu objavljene isprave koje je izdavala
neka kancelarija, bez obzira na to tko je bio naslovnik, a objavljivali su se zapisi
koji se odnose na povijest sjeverne i june Hrvatske. Valja napomenuti da je zbornik
nastavio izlaziti i nakon Smiiklasove smrti, te je ukupno izalo XVIII. svezaka7 plus
Dodaci Diplomatikom zborniku. Stoga je XVIII. svezak obuhvatio isprave izdane do
1399. godine.8 Smiiklasov nain prireivanja povijesnih vrela do danas upotrebljiv
i nema mu veih zamjerki. Iznad isprava nalaze se regesta i biljeke na hrvatskom
jeziku, a svesci su opremljeni i indexom imena i stvari, a da hrvatsku diplomatiku
batinu uini dostupnom i strancima na kraju svakog sveska donosi Summariuni
na latinskom jeziku, pa je tako Diplomatiki zbornik postao svjetska edicija. Svi
svesci izali poslije Smiiklasove smrti sadre grau koja je sabrana, prepisana i
kolacionirana u njegovo vrijeme i po njegovoj koncepciji.9 S vremenom se ukazala
potreba za dopunom Diplomatikog zbornika, stoga su u Dodacima Diplomatikog
zbornika prikupljeni i prireeni po istim naelima kao u Smiiklasovu kodeksu, te
je izdana nadopunama grae do kraja XIV. st. po mutatis mutandis Smiiklasovim
naelima.10 Vrijednost Diplomatikog zbornika proizlazi i iz tog da isprave koje je
Smiiklas objavio u Diplomatikom zborniku pomau i danas istraivaima, jer
odreeni broj spisa je s vremenom jae oteen pa stoga ono to danas nije mogue
proitati vidimo da je prije 100 i vie godina bilo itko i manje neoteeno.
Rukopis i dostupnost gradiva

Isprave i spisi nastali do 20. stoljea u Hrvatskoj su uglavnom u rukopisima,
stoga je za itanje tih spisa potrebno poznavanje paleografije, odnosno poznavanje
oblika pisma. Iako je tiskarstvo zapoelo u 15. stoljeu, ono nije uvelike utjecalo na
upotrebu rukopisa, odnosno odreenih oblika pisma u kancelarijama, jer su slubeni
spisi i dalje pisani rukom.11 ime se sve paleografija bavi razlikuju se i miljenja
6 V. Gamulin Tudjina, M. Matijevi Sokol, Tadija Smiilas, 105.
7 XVIII. svezak izlazi 1990. godine, dakle 76 godina nakon Smiiklasove smrti.
8 Hodimir Sirotkovi, Tadija Smiiklas - ivot i djelo (u povodu 150. obljetnice roenja), Zbornik
Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 12; Aleksandra Kolari, Kronoloka bibliografija radova Tadije
Smiiklasa i radova o njemu, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene
znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 18, Zagreb 2000, 199200.
11 Jakov Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, kolska knjiga, Zagrab 1972, 3.
(Dalje: J. Stipii, Pomone).
60
paleografa. Prema paleografima ona je pomona povijesna znanost koja se bavi

prvenstveno prouavanjem razvojem pisma, itanjem izvora i njihovim ispravnim
svrstavanjem u vrijeme i prostor, ali i odreivanjem autentinosti.12 Iako se prema
Stipiiu paleografija bavi s jo mnogo drugih razliitih problema,13 i ovo do sad
navedeno je dovoljno da se zapitamo moe li i sam rukopis utjecati na dostupnost
gradiva, budui da je vei dio nae povijesti napisan rukopisom?

U Hrvatskoj su spisi uglavnom pisani latinicom i goticom, neto stariji
glagoljicom i eventualno irilicom na hrvatskom jeziku.14 Poznavanje pisama
razliitih razdoblja, ali i ostalih grana paleografije uvelike utjee na dataciju spisa
u sluaju da je spis prepisan nekoliko godina kasnije15 ili da sam spis nije datiran,
pri tome je bitno navesti da i materijal na kojem je odreena isprava pisana takoer
moe pomoi pri dataciji spisa. Osim tog odreeni grafemi se razlikuju od dananjih
standardnih, upotreba pojedinih geminata u latinskom ili pak odstupanja u starijim
njemakim tekstovima suvremene njemake ortografija,16 problem grafije pojedinih
slova u latinskom ili njemakom, kako i maarska grafija u hrvatskim tekstovima
uvelike oteavaju itljivost pojedinih spisa. Dakle nepoznavanje ovih pisama
oteava istraivaima istraivanje povijesnih injenica. Iako ustrajni istraivai vrlo
esto istrauju mjesecima u arhivima razliite fondove, za pretpostaviti je da su
svladali rukopis odreenog vremena, no i dalje je pitanje to s onim istraivaima
koje zanima lokalna povijest na amaterskoj razini i koji zapravo nemaju vremena
redovito odlaziti u arhive i baviti se prouavanjem spisa da bi saznali podatke koji
ih interesiraju? Iako postoje prirunici za latinsku i njemaku paleografiju je li to
dovoljno da se svlada odreeni rukopis, odreenog razdoblja? Jesu li ovi istraivai u
mogunosti tono datirati spis, odrediti mjesto nastanka spisa, ustanoviti autentinost
i naknadne dodatke i eventualne pogreke u tekstu, te koliko neija eventualna
pogreka utjee na krivu interpretaciju povijesti?
Jezik i dostupnost gradiva
Veliki broj spisa u hrvatskoj do kraja 19. stoljea pisan je na latinskom
jeziku, to je i razumljivo, jer je latinski jezik u Hrvatskoj bio slubeni jezik do 1847.
12 Sanja Lazani, Prirunik njemake paleografije, Zagreb 2004, 5-6. (Dalje: S. Lazani, Prirunik).
13 J. Stipii, Pomone, 4.
14 Osip Barbari i Jasna Markovi navode u poglavlju Metodika objavljivanja dodataka Diplomatikog
zbornika da bi se mogle i takve isprave pronai, ali one nisu obuhvaene u Dodatku Diplomatikog
zbornika.
15 Za povlasticu Andrije II. Varadinu iz 1209. godine za koju su povjesniari i diplomatiari
izrazili sumnju u njezinu formalnu i sadrajnu vjerodostojnost, na temelju provedenih paleografskodiplomatikih analiza. Opirnije: Mirjana Matijevi Sokol, Povlastica Andrije II. Varadinu iz 1209.
godine (povijesno-diplomatika analiza), 800 godina slobodnog kraljevskog grada Varadina 1209
2009, Zbornik radova s meunarodnog znanstvenog skupa odranog 3. i 4. prosinca 2009. godine u
Varadinu, 19-26.
16 Opirnije o njemakoj grafiji u: S. Lazani, Prirunik, 33-36.
61
godine.17 Osim na latinskom dio spisa je pisan njemakim jezikom,18 te je neto manji
broj spisa pisan starohrvatskim jezikom,19 te na talijanskom jeziku. Dakle dodatan
problem istraivaima predstavlja uz rukopis i jezik kojim su spisi pisani. Ukoliko i
istraiva poznaje odreeni jezik treba napomenuti da se u veini spisa upotrebljava
veliki broj kratica koje paleografi bez velikih potekoa razrjeuju, dok istraivaima
moda nisu poznate. Broj kratica varira ovisno o vremenu nastanka spisa, a kako su
odreene kratice karakteristine za odreeno razdoblje prema kraticama se moe
odrediti i vrijeme nastanka spisa.20 Iako prirunici iz paleografija najee sadre i
popis odreenog broja kratica, to nije dovoljno da bi se tekst transkribirao, jer svako
razdoblje, svaka kancelarija, svaka vrsta spisa sadri svoje kratice, koje je zapravo
nemogue popisati u potpunosti. Zbog razliitih rukopisa pojedini pisar oblikuje
razliito pojedine kratice tako da je nemogue obuhvatiti i prikazati sve varijante
pojedine kratice.21

S obzirom da se svaki jezik razvija i razvoj jezika utjee na razumijevanje,
stoga ukoliko istraiva ne vlada rjenikom odreenog razdoblja iako poznaje
odreeni jezik, postoji mogunost da odreeni tekst, izmeu ostalog zbog
nepoznavanja rukopisa, istraivau ostane nejasan i neitak. Osim tog terminologija
koja se upotrebljava u spisima je vrlo esto karakteristina za pojedino podruje i
vrijeme nastanaka spisa, pa postoji velika mogunost da istraivai ne uspiju prevesti
kljunu rije u tekstu. Osim tog za latinski jezik ne postoje rjenici koji bi obuhvaali
sve termine koji su se upotrebljavali u spisima, pa je stoga i mogunost transkripcije
i razumijevanja mala.

Razvojem jezika, uplivom govornog jezika kako i razvojem drutva esto
se ukazala potreba za novim rijeima do tada nepoznatim u pojedinom jeziku, to
se moe nai u tekstovima, naroito latinskim, odreeni broj vulgarizama. Kad
pogledamo Zapisnike poglavarstva grada Koprivnice vidjet emo da je tekst pisan
kajkavskim jezikom u kojem je upotrebljavan, zbog sudske terminologije veliki broj
kroatiziranih latinskih rijei kao i tuica koje su koristili doseljenici. Dio rijei se ni
danas ne koristi pa prevoenje, iako teksta na materinjem jeziku, moe predstavljati
problem, a zbog tee itljivosti zapisnika postoji velika vjerojatnost da e istraiva
nakon kratkog vremena odustati od istraivanja.
Jezik i rukopis kojima je pisana arhivska graa, oteavajui su faktori
istraivaima za istraivanje povijesti kako dravne, tako regionalne i lokalne. Danas
se u Hrvatskoj u asopisima rijetko mogu pronai objavljeni arhivski izvori, stoga
18 Najee je to gradivo s prostora na kojima su bile pukovnije. Npr. gradivo HR-HDA-445 Brodska
graniarska pukovnija, sumarni inventar: http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=297 (20. 5.
2016).
19 Jedan od primjera zapisnika pisanih veim djelom na hrvatskom jeziku su Zapisnici Poglavarstva
grada Koprivnice, objavljeni u dvije razliite edicije, dvije knjige u nakladi Merdijana Samobor (1639
1700) i druga u izdanju Dravnog arhiva u Varadinu koja kree s 1698. godinu, te se i dalje priprema
za tisak.
21 S. Lazani, Prirunik, 88.
62
se ee izdaju edicije ili zasebni knjige u kojima se objavljuje arhivsko gradivo,

ovisno o tome koliko se gradiva eli objaviti i koji se kriteriji postave pri odabiru
gradiva za objavu.
Datacija spisa
Datacija tekstova nastalih nakon 1582. godine najee ne predstavlja
problem, jer su datumi pisani prema gregorijanskom kalendaru, no vrlo esto se u
latinskom izostavlja prva brojka tj. oznaka tisuljea ili se jedinica pie s tokom,22
dok se u njemakom izostavljaju prve dvije znamenke (stoljea),23 a mjeseci se piu
brojka i nastavak u latinskom i njemakom. Vei problem u datiranju predstavlja
razdoblje prije 1582. godine kada se esto datira po svetkovinama ili po danima,
odnosno po stalnim svetkovinama, po svetkovinama i danima u tjednu ili po
pominim svetkovinama, ili pak sedmicama, mjesecima prema (mos Romanus ili
mos Bononiensis) te problematika datiranja godina.24 Stoga ukoliko istraiva nije
upoznat s nainima datiranja postoji mogunost da ne uspije tono datirati odreeni
dokument. Iako se ini da bi datacija trebala biti najjednostavnija moe predstavljati
veliki problem, onom tko nije upoznat s nainima datacije. Dodatan problem pri
dataciji spisa, kao to smo ve ranije napomenuli, nastaje kada nije naveden datum
odnosno vrijeme nastanka spisa, pa je potrebno dobro poznavanje paleografije da se
spis tono datira.
Objavljivanje arhivskog gradiva potreba, tipovi, kriteriji i naini izdavanja
arhivskih izvora
Vrlo jednostavan odgovor na pitanje zato se publiciraju arhivski izvori dao
je Ivan Filipovi, a to je da se povjesniarima i iroj publici omogui zaista svestrana
upotreba izvora.25 Prema Filipoviu onaj tko financira objavu arhivskih izvora
zapravo odreuje to e izdati, te moe ponekad nametnuti svoju volju pri izboru
dokumenata za objavu. Iako danas arhivi najee sami odreuju to e pripremiti
za objaviti, Ministarstvo kulture odobrava i financira programe, stoga treba osmisliti
to je to za to e Ministarstvo kulture odobriti sredstva.26 Dakle, iako arhivi sami
odreuju to je to to bi bilo zanimljivo za objavu. Ministarstvo je zapravo ono koje
22 Npr. u Zapisnicima srijemske upaniji ili Zapisnicima poglavarstva grada Koprivnice.
23 S. Lazani, Prirunik. 116.
24 S. Lazani, Prirunik, 116.
25 Ivan Filipovi, Naela nauno-kritikog objavljivanja arhivskih dokumenata, Arhivski vjesnik, br.
15, Zagreb 1972, 133. (I. Filipovi, Naela).
26 Svake godine arhivi se javljaju na natjeaj objavljen od strane Ministarstva kulture za dodjelu
financijskih sredstava, te nakon tog Ministarstvo odreuje kako e raspodijeliti sredstva i koje e
programe financirati. http://www.min-kulture.hr/financiranje/ (20. 5. 2016).
63
odluuje o odobrenim programima i ono je to koje zapravo indirektno moe ponekad

nametnuti svoju volju pri izboru dokumenata za objavu. Stoga iako se isprva ne
ini da je Filipovi u pravu, kad se sve dobro proanalizira, ipak je sve volja onoga
tko financira projekt. Isto vrijedi i za institute i fakultete ije projekte odobrava
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Danas dio arhiva objavljuje arhivske izvore. Osim arhiva objavljuju ih instituti,
Hrvatska akademija znanosti i umjetnost, fakulteti i pojedinci. Popis objavljenih
arhivskih izvora ne postoji na jednom mjestu, no prema odobrenim programima
Ministarstva kulture vidimo da se iz godine u godinu odobravaju programi vezani uz
objavu izvora,27 osim tog vidimo na internet stranicama ustanova28 da postoje izdanja
arhivskih izvora. Objavljuju se razni zapisnici,29 isprave,30 izvori za povijest31 i sl.
Kad govorimo o kriterijima prema kojima se odabiru dokumenti za
objavu jo uvijek vrijede oni koji su nabrojeni u Archivumu 1968, a to su oni: koji
najbolje i najpotpunije odraavaju postavljenu temu, koji su s povijesnog stajalita
najinteresantniji, koji su najvaniji, koji najbolje zadovoljavaju potrebe modernog
naunog istraivanja, koji najbolje slue u odgojne svrhe, koji su najtipiniji, koji su
vani s kulturnog i naunog stajalita.32
Za samo objavljivanje Milo Miloevi smatra da je objavljivanje zavrni
i najsavreniji rezultat arhivistikog radnog procesa, te smatra da se objavljivanje
nalazi na granici iste arhivistike, a pored vrste arhivistike komponente, dobrim
djelom zalazi i u naunoistraivako podruje.33 Andrej Rodinis je najsaetije i
najjednostavnije naveo koje su to prednosti koje se postiu publiciranjem arhivskih
izvora, a to su sljedee:
olakava se rad istraivaima, kako po pitanju vremena, koje bi inae utroili
na istraivanje istih izvora (u arhivskoj itaonici), tako i po pitanju trokova,
koje bi isto iziskivalo, naroito ako je rije o izvorima iz stranih arhiva;
iri se krug zainteresiranih kojima je graa dostupna, kao to se ujedno budi
i interes drutva za znanost;
27 Programe i projekte instituta i fakulteta odobrava Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a
objavu arhivskog gradiva fizikim osobama financiraju ili jedinice lokalne samouprave ili sponzori.
28 http://www.isp.hr/category/hrvatska-povjesnica/;
http://info.hazu.hr/hr/nakladnistvo/izdanja/;
http://www.matica.hr/knjige/ i dr. (20. 5. 2016).
29 Zapisnici poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice, sv. 1: 16981702, Varadin
2010; sv. 2: 17031707, Varadin 2011; Zapisnici sjednica Srijemske upanije, sv. 1. 17451759,
Vukovar 2014; sv. 2. 17601766, 2015; Zapisnici sjednica Gradskog poglavarstva akovca 1914
1918, trigova 2016; Marijaterezijanski urbari Varadinske upanije 17741784; sv. 2. Donjopoljski
kotar, Varadin 2011; sv. 3. Donjopoljski kotar, Varadin 2014; sv. 4. Gornjopoljski kotar, Varadin
2016.
30 Diplomatarium Comitum terrestrium Crisiensium (12741439), Budapest Zagreb 2014. http://
medievalia.hu/wp-content/uploads/2014/11/Diplomatarium-Comitum-ebook.pdf (20. 5. 2016).
31 Marijaterezijanski urbari Varadinske upanije 17741784; sv. 2. Donjopoljski kotar, Varadin
2011; sv. 3. Donjopoljski kotar, Varadin 2014; sv. 4. Gornjopoljski kotar, Varadin 2016.
32 I. Filipovi, Naela, 135.
33 Milo Miloevi, Objavljivanje arhivske grae, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1977, 240. (Dalje:
M. Miloevi, Objavljivanje).
64
ostvaruje se najefikasnija zatita arhivske grae, s obzirom da se od koritenja

izuzimaju originali, ali i za sluaj mogueg unitenja originala.34
Kad govorimo o tipovima izdanja, prema Filipoviu to su:
1) Akademsko, nauno ili naunoistraivako izdanje: planirano je u prvom redu
za historiare profesionalce i druge istraivae. Mora obuhvatiti sve dokumente
o glavnoj postavljenoj temi i o sporednim temama koje iz nje rezultiraju.
2) Nauno izdanje odabranih izvora. Za taj tip vrijedi sve isto kao i za akademsko
izdanje, samo to se ne pretendira na potpunost dokumentacije. Kriterij
(kronoloki, tematski, po tvorcu fonda itd.) po kojem su dokumenti odabrani
mora biti jasno definiran.
3) Nauno-popularno izdanje. Svrha mu je irenje historijske istine u najirem krugu
italaca, pa e u njega ui samo najvaniji dokumenti o predloenoj temi. Zbog
toga ono nije pogodno kao podloga za profesionalna historijska istraivanja.
Sporedni tipovi izdanja:
4) kolske i sveuiline hrestomatije (izdanja studijskog tipa). To su zapravo naunopopularna izdanja s naglaenom komponentom naunosti, a komponenta
popularnosti prilagoena je uenicima i studentima. Mogu obuhvaati materijal
iz nacionalne ili ope povijesti, zaviajne povijesti, o nekom pojedinanom
dogaaju, itd.
5) Objava arhivske grae u asopisima i novinama. Objavljuje se samo ona graa
koja je studiozno pripremljena, s normalnom akribijom, a ne no prije tampanja.
Jasno je da na jedno isto izdanje historijskog izvora mogu istovremeno djelovati
dva, tri ili vie kriterija za grupiranje dokumenata, pa tako i ovdje: jedan je
usmjerenost prema itaocima asopisa i novina, a drugi obujam, koji je u
konkretnom sluaju relativno malen.35
Dok Filipovievim izdanjima Miloevi dodaje jo diplomatika izdanja
namijenjena uem krugu znanstvenih radnika i istraivaa, pri kojem se on javlja
u dva oblika, od kojih je prvi izuzetno strog, najee za veoma stare i dragocjene
povelje i diplome gdje se doslovno prenose izvori, a drugi, ei, oblik diplomatikih
izdanja s principima koji se znatno pribliavaju naunom izdanju standardnog.
Miloevi u izdanja dodaje izdanja autorskih rukopisa (filoloka izdanja narativnih
izvora knjievnosti, nauke, filozofije i sl.),36 te izdanja s mehanikom reprodukcijom
izvora (mikrofilm, fotografija i sl.37).38
34 Andrej Rodinis, Publiciranje arhivske grae Funkcija arhiva i potrebe znanosti, Glasnik arhiva
i Arhivstikog udruenja Bosne i Hercegovione, god. XLIII, Sarajevo 2013, 113. (Dalje: A. Rodinis,
Publiciranje).
35 I. Filipovi, Naela, 138-140.
36 U Hrvatskoj postoji vei broj ovakvih izdanja, od izdanih Luievi, Bedekovievih, Krelievih i
drugih djela.
37 U novije vrijeme moramo dodati digitalizirano gradivo.
38 M. Miloevi, Objavljivanje, 246-247.
65
U Hrvatskoj ne postoji jedinstven nain na koji se objavljuje arhivska graa.

U Hrvatskoj se 70-ih godina prolog stoljea poela razvijati egdotika kao zasebna
disciplina.39 Nakon objave lanaka Jakova Stipiia, Egdotika diplomatikih izvora
u prolosti i danas,40 i Ivana Filipovia, Naela nauno-kritikog objavljivanja
arhivskih dokumenata,41 ukazala se potreba za izradom odgovarajueg pravilnika o
publiciranju arhivske grae koji bi trebala donijeti zajednika komisija povjesniara
i arhivista, stoga je 1973. godine formirana posebna komisija za izradu Pravilnika
o izdavanju arhivske grae. Kako se Komisija nije redovito sastajala, nije mogla
pribaviti ni svu potrebnu literaturu, pa je sav posao ostao u nacrtu tako da ovo pitanje
nije bilo dovreno, a kompletna naela izdavanja arhivske grae objavljena su u
asopisu Arhivist 1982. godine.42
S obzirom da nije donesen nikakav pravilnik o nainu izdavanja arhivskih
izvora, danas ne postoji jedinstven nain na koji se objavljuju izvori. Moda najbolji
primjer neujednaenosti u objavama i o nepostojanju jasnih kriterija je u zapisnicima
poglavarstva grada Osijeka, gdje su sva tri do sada objavljena sveska, pripremljena
i objavljena na razliite naine,43 a da pri tome nain izdavanja arhivskih izvora
se razlikuje od naina objave arhivskih izvora u veini drugih objavljenih izvora.
Najea varijanta danas objave zapisnika i isprava je objavljivanje transkribiranih
teksta s pripadajuim regestima i kritikim aparatom,44 te kazalom imena mjesta i
osoba, te povremeno s kazalom pojmova. Sami prijevodi tekstova zapisnika rade
rjee.45
Na koji god od navedenih naina da je tekst objavljen i o kojem god tipu
objave izvora govorimo, s dobro izraenim kazalima, predgovorima, uvodnim
39 Jakov Stipii, Egdotika diplomatikih izvora u prolosti i danas, Arhivski vjesnik, br. 15, Zagreb
1972, 86. (Dalje: J. Stipii, Egdotika).
40 J. Stipii, Egdotika, 85-125. Osnove egdotike isti je autor kasnije saeo u drugom izdanju svog
poznatog udbenika Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi (kolska knjiga, Zagreb 1985),
izdanju koje je bilo proireno upravo poglavljem o egdotici, kao posebnom disciplinom.
41 I. Filipovi, Naela, 127-211.
42 A. Rodinis, Publiciranje, 114-115.
43 Iako se iz naziva ne bi sa sigurnou moglo tvrditi da se radi o zapisnicima koji kronoloki slijede
jedan iza drugoga. U prvom svesku s lijeve strane nalazi se faksimil originala, a s desne prijevod tog
istog teksta s kazalom osoba i mjesta, te kazalom predmeta i ustanova na hrvatskom jeziku. U drugom
svesku je transkribiran tekst bez regesta, s kazalom osoba i mjesta, te kazalom predmeta i ustanova na
hrvatskom jeziku, kao i popis starih mjera. U treem svesku su prevedene sjednice na hrvatski jezik,
te sadre kazalo znaajnih osoba i mjesta, te kazalo znaajnih stvari i ustanova na hrvatskom jeziku.
Prvi zapisnik slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. godine, Osijek 2009; Zapisnik politikih
i gospodarskih odluka slobodnog i kraljevskog grada Osijeka za 1810. i 1811. godinu, Osijek 2011;
Politiko-gospodarski zapisnici Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka od 3. sijenja do ukljuivo 31.
prosinca 1812, Osijek 2012.
44 Kritiki aparat ovisi o tome radili li se o istopisu kao na primjer u Zapisnicima Srijemske
upanije ili o zapisima pisanim na licu mjesta gdje je potreban vei kritiki aparat da bi tekst mogao
posluiti veem broju istraivaa, kao na primjer Zapisnici poglavarstva grada Varadina ili Zapisnici
poglavarstva grada Koprivnice.
45 Prevedeni su Zapisnici sjednica Gradskog poglavarstva akovca 19141918. jer su pisani
maarskim jezikom kojim se slui manji broj ljudi u Hrvatskoj.
66
tekstom omoguuje se istraivaima laki rad, jer ne trebaju odlaziti u arhive i

istraivati arhivsko gradivo, ne trebaju traiti odreeni podatak o mjestu ili osobama,
jer postoje kazala, ne trebaju poznavati rukopis i kratice (jer su kartice u novijim
izdanjima razrijeene) i ve elementarnim poznavanjem nekog jezika mogu doi do
odreenog podatka, jer postoje regeste koje olakavaju prijevod teksta.
Zakljuak
Jezik i rukopis kojima je pisana arhivska graa, oteavajui su faktori
istraivaima za istraivanje povijesti kako dravne, tako regionalne i lokalne. Danas
se u Hrvatskoj u asopisima rijetko mogu pronai objavljeni arhivski izvori, stoga
se ee izdaju edicije ili zasebni knjige u kojima se objavljuje arhivsko gradivo,
ovisno o tome koliko se gradiva eli objaviti i koji se kriteriji postave pri odabiru
gradiva za objavu.
Objavom arhivskih izvora omoguuje se istraivaima laki rad i dostupnost
gradiva, proiruje se krug zainteresiranih za istraivanje i bavljenje znanou,
a objavom gradiva doprinosimo i zatiti arhivskog gradiva. Ako se i ne prodaju
odreena izdanja u velikom broju primjeraka, ona su dostupna u knjinicama ili u
novije vrijeme online, stoga olakavaju i amatersko istraivanje lokalne povijesti,
te se osobe lake odlue za istraivanje, jer ne trebaju gubiti vrijeme na odlaske
u arhiva, ne moraju prouavati rukopis i jezik, te mogu i oni koje samo interesira
povijest saznati povijesne podatke svog kraja iz objavljenih arhivskih izvora, te na
taj nain upoznati prolost svojih predaka.
Kroz sve to smo naveli vidimo da je objava arhivskog gradiva i tradicija
koju vuemo iz ranijih vremena, ukazuju na daljnju potrebu za objavom arhivskih
izvora jer su se na taj nain sauvali barem u prijepisu dokumenti koji nisu sauvani
u arhivima, stoga iako moda financijski objava gradiva nije isplativa, svakom
objavom doprinosi se ouvanju spisa i lakem istraivanju povijesti.
Summary
Language and handwriting with which archival documents are written, are
aggravating factors for the researchers who want to study the history either national
or regional and local. In scientific journals today in Croatia one can rarely find
published archival sources, therefore, the archival material is more often published
in special editions or individual books depending on the quantity of documents
which are going to be published and the criteria set for the selection of material for
publication.
The publication of archival sources makes the work of researchers easier,
enhances the availability of the material and expands the circle of those interested
67
in research and science. Furthermore, by publishing materials we contribute to the

preservation of archives. Even if certain editions are not sold in big numbers, they
are still available in libraries or more recently online, which facilitates amateur
research of local history. People will be more inclined to start a research, when they
do not need to waste time on visits to the archive, they do not have to study writing
and language and even those just superficially interested in history can find out the
historical data of their area through published archival sources and thus get to know
the past of their ancestors.
Through everything we said, we can see that the publication of archival
material and the tradition we inherited from earlier times show the continuing need
for the publication of archival sources because the documents that are not preserved
in the archives are thus preserved at least as the copies, so although the publication
of documents is not cost-effective, every publication contributes to preservation of
documents and facilitates historical research.
68
Maja KOVAEVI KUZMANI

Dravni arhiv u Splitu
struni rad
UTJECAJ SREENOSTI GRADIVA U ARHIVIMA NA

DOSTUPNOST I KORISNIKU FUNKCIJU U SUVREMENOM
INFORMATIKOM OKRUENJU
Apstrakt: Obilje informacija koje se mogu brzo i lako nai na internetu
mijenja oekivanja istraivaa i drugih korisnika. Stoga je osobito vano da arhivi
svoje informacijske usluge uine dostupnim u cjelovitom i razumljivom obliku. Da bi
to bilo mogue potrebno je srediti gradivo i opisati ga. Kako najbolje iskoristiti nove
mogunosti koje prua nova tehnologija i kako razvoj tehnologije utjee na razinu
dostupnosti gradiva i na korisniku funkciju? Da li je zakonska regulativa dobra?
Kakvo je stanje u hrvatskim arhivima? Utjecaj dostupnosti gradiva na korisniku
funkciju pokazat emo i na primjerima iz prakse kao to su Archives Portal Europe,
European Archival Blog i Europeana.
Kljune rijei: Sreenost arhivskog gradiva, dostupnost, korisnici, Archives
Portal Europe, European Archival Blog, Europeana.
IMPACT OF ARRANGEMENT AND AVAILABILITY OF MATERIAL
IN ARCHIVES ON USER-DEFINED FUNCTION IN MODERN
ENVIRONMENT WITH NEW TECHNOLOGIES
Abstract: Lots of information that can be quickly and easily found on the
Internet changes the expectations of researchers and other users. It is therefore
particularly important to archive that they make their information services available
in a complete and understandable form. To make this possible it is necessary to
arrange records and to describe it. How to take advantage of the new opportunities
provided by new technologies and to use development of the technology on
availability of materials and the user-defined function? Is the legislation good?
What is the situation in the Croatian archives? The impact of material available
on the user-defined function will be shown on practices such as the Archives Portal
Europe, European Archival Blog and Europeana.
Keywords: Arrangement of archival materials, availability, users, Archives
Portal Europe, European Archival Tours, Europeana.
69
Uvod
Arhivi su nastali iz praktinih razloga da sauvaju vano povijesno gradivo.
Da bi se to gradivo moglo to bolje i lake koristiti, po dolasku u arhiv arhivisti
sreuju gradivo. Utjecaj sreenosti gradiva na korisniku funkciju je neupitan. To
se vidi i iz zakona i pravilnika u kojima je navedeno da gradivo u arhivima moe
biti nedostupno samo u odreenim, rijetkim situacijama izmeu kojih se navodi i
ukoliko gradivo nije sreeno.
Cilj rada je pokazati koliko je vana sreenost gradiva, posebno u dananjem
vremenu kada se sve vie gradiva ne stvara u konvencionalnom obliku na papiru
nego u digitalnom obliku i nalazi se na internetu. Drugi cilj rada je pokazati kako
suvremeno informacijsko okruenje, uz probleme (velika koliina nekonvencionalnog
gradiva koje nije dobro evidentirano) koje stvara, arhivima donosi i mogunosti koje
pomau i olakavaju pretraivanje gradiva uz pomo elektronikih kataloga, preko
portala i blogova na internetu. Mogunost koritenja suvremenog informacijskog
okruenja, ak i na razini Europe, olakava krajnjim korisnicima da dou do eljenih
informacija i imaju utjecaj na korisniku funkciju.
Odnos arhiva prema korisnicima
Informacijsko doba koje je zapoelo 1990-ih smjetanjem interneta u
privatnu sferu, danas je sastavni dio ivota kako poslovnog tako i privatnog te je
nezamislivo obavljati svakodnevne poslove bez pomoi tehnologije. To je donijelo
i promjene u ponaanju i oekivanju korisnika koji u dananje vrijeme ele da im
to vie gradiva bude dostupno na njihovom raunalu. Oni ele pretraivati i dobiti
informacije lagano, s bilo kojeg mjesta i kada ele ili imaju vremena. Zahtjevi za
trenutnim i pouzdanim mrenim pristupom e rasti s porastom dostupnih informacija
koje se nude drugdje, bez obzira na to tko ih nudi.
Uz izazove koje donose ovi trendovi otvaraju se nove mogunosti arhivima.
Mrena dostupnost znatno poveava bazu korisnika i ini je raznolikijom, a arhiv
dostupnijim i relevantnijim za iru publiku. Arhivi bi trebali svoje informacijske
resurse predstaviti javnosti i uiniti ih dostupnima u cjelovitom i razumljivom obliku.
Informacijske usluge koje pruaju arhivi trebaju biti kvalitetne, lako dostupne, stalno
odravane i unapreivane te prilagoene razliitim kategorijama korisnika. Mreno
je dostupno sve vie sadraja radi kojeg su istraivai dolazili u arhive: genealokih
izvora, tematskih portala, sadraja o pojedinim lokalitetima i lokalnoj povijesti,
digitaliziranih povijesnih izvora i drugih informacijskih resursa.
Potreba za prilagodbom i usmjerenost prema korisnicima je vidljiva i iz
dokumenta Hrvatskog dravnog arhiva koji je u svom Stratekom planu 20122015.
godine1 naveo kao svoju viziju da dokumentacijska batina bude dostupna svima, u
1 HDA Strateki plan 20122015, dostupno na: http://www.arhiv.hr/cs/groups/public/documents/
document/mdaw/mda5/~edisp/web2hdarhivloc009402.pdf [2016.]
70
Utjecaj sreenosti gradiva u arhivima na dostupnost i korisniku funkciju ...
bilo koju svrhu, na razliite naine, u okviru raznovrsnih usluga za razliite kategorije
korisnika, preko vie pristupnih toaka i proaktivno.
Hrvatski dravni arhiv eli da dokumentacija bude dostupna bilo kada, s
bilo kojeg mjesta, brzo, bez suvinih procedura, u skladu s politikom kvalitete i
propisima. Prema njima, u okviru ove zadae arhivi vrednuju, odabiru, prikupljaju,
sreuju i opisuju dokumentaciju trajne vrijednosti, ine je dostupnom i uvaju
dok god je to potrebno. Misija Hrvatskog dravnog arhiva je dugorono ouvati
dokumentacijsku batinu od javnog znaaja, omoguiti i poticati njezino koritenje,
te uenje iz povijesnog iskustva. Prvi strateki cilj Hrvatskog dravnog arhiva je da
uini arhivsko gradivo dostupnijim i bliim korisnicima.
Kao matini dravni arhiv HDA prua podrku podrunim dravnim
arhivima u osiguranju mrene dostupnosti podataka o njihovu gradivu, te odrava
zajedniki informacijski sustav koji to omoguuje. Uz to, radit emo i na prikupljanju
i objavljivanju podataka o gradivu u posjedu stvaratelja u naoj nadlenosti kako bi
ono to ranije bilo dostupno, neovisno o tome gdje se nalazi. Ovo je osobito vano
za gradivo koje nastaje u elektronikom obliku te moe biti razmjerno lako javno
dostupno i znatno prije no to se preda arhivu.
Posebni ciljevi HDA:
Znatno emo poveati broj jedinica gradiva dostupnih u elektronikom katalogu
te poboljati pretraivanje i pristup tim jedinicama.
U katalogu e biti dostupni podaci o svim fondovima i zbirkama svih dravnih
arhiva, te jo 200.000 opisnih jedinica nie razine. Putem kataloga moi e
se pristupiti barem 600.000 digitalnih kopija, odnosno stranica raznovrsnih
dokumenata. Sadraju kataloga pristupat e se preko poboljanog korisnikog
suelja za pretraivanje, prikaz sadraja i navigaciju kroz sadraj. Podaci o
naem gradivu dostupnom u digitalnom obliku bit e objavljeni na europskom
arhivskom portalu, na portalu Europeana i portalu Hrvatska kulturna batina.

Poveat emo dostupnost gradiva u itaonicama arhiva. Obradit emo i

opisati 2.500 d/m gradiva (nove akvizicije, slabije obraene i dostupne cjeline)
i time omoguiti ili poboljati njegovu dostupnost. U itaonicama arhiva bit
e dostupno 80.000 novih opisnih jedinica za pretraivanje. Poboljat emo
pretraivost i pouzdanost obavijesnih pomagala za 120 fondova i zbirki. U
itaonici arhiva omoguit emo pristup digitaliziranome gradivu koje nije
dostupno putem interneta. U itaonici arhiva omoguit emo pristup popisima
gradiva koje se jo nalazi izvan arhiva za 1.000 d/m gradiva.
Poboljat emo kvalitetu usluga korisnicima. Unaprijedit emo sustav

kvalitete informacijskih usluga korisnicima i ukljuiti korisnike u vrednovanje
i razvoj usluga arhiva. Osigurat emo da nae usluge odgovaraju usvojenim
normama kvalitete.
71
Uvest emo nove i unaprijediti postojee usluge dodane vrijednosti za korisnike.

Pripremit emo izlobe, radionice i druge programe namijenjene iroj publici
za 10.000 posjetitelja godinje. Pripremit emo 20 tematski oblikovanih
i mreno dostupnih cjelina sadraja zasnovanih na arhivskom gradivu za
obrazovne programe. Na mrenim stranicama arhiva pokrenut emo seriju
lanaka Jeste li znali? u kojoj emo predstaviti arhivsko gradivo i druge izvore
o najmanje 50 poznatih osoba, dogaaja, pojava i drugih zanimljivosti iz nae
povijesti. Organizirat emo kulturno-prosvjetne aktivnosti izvan arhiva (kole,
jedinice lokalne uprave i samouprave i dr.) za 5.000 sudionika. Unaprijedit
emo program organiziranih posjeta arhivu i urediti suvenirnicu.
Arhivi su shvatili da se trebaju svojim aktivnostima pribliiti korisnicima i

poveati zanimanje za arhivsko gradivo.
Zakonska regulativa o dostupnosti gradiva u arhivima kao utjecaj na korisniku
funkciju
Dostupnost arhivskoga gradiva ureena je Zakonom o arhivskom gradivu i
arhivima (l. 20, 21 i 35)2, Pravilnikom o koritenju arhivskoga gradiva (l. 4, 5, 6 i
7)3 i Pravilnikom o radu itaonice Dravnog arhiva u Splitu4.
Pravo na koritenje arhivskoga gradiva imaju svi korisnici pod jednakim
uvjetima.
Javno arhivsko gradivo u pravilu je dostupno za koritenje 30 godina nakon
nastanka.
Arhivsko gradivo je dostupno za koritenje i prije isteka roka od 30 godina,
ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako je to stvaratelj izrijekom naveo u
ispravi o predaji gradiva arhivu.
Arhivsko i registraturno gradivo koje sadri podatke to se odnose na
obranu, meunarodne odnose i na poslove nacionalne sigurnosti, ukljuujui one za
odravanje reda i mira, te na gospodarske interese drave, a ijim bi objavljivanjem
nastupile tetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike
Hrvatske, dostupno je za koritenje po isteku 50 godina od njegova nastanka, ako
posebnim propisom nije drukije odreeno.
Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, lijenika
dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski i sl.) dostupno je za
koritenje 70 godina nakon nastanka, odnosno 100 godina od roenja osobe na koju
se odnosi. Arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke moe se koristiti i
prije predvienog roka, ako je od nastanka namijenjeno javnosti ili ako na to pristane
2 Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima, NN, br. 105/97, 64/00, 65/09.
3 Pravilnik o koritenju arhivskoga gradiva, NN, br. 67/99.
4 Pravilnik o koritenju arhivskog gradiva i radu itaonice Dravnog arhiva u Splitu iz 2014. godine,
dostupno na web stranici DAST-a: http://www.das.hr/koristenje-gradiva/citaonica/ [2016.]
72
osoba na koju se ono odnosi, odnosno njezin brani drug, djeca ili roditelji poslije
njezine smrti.
Na privatno arhivsko gradivo, odnosno ono gradivo koje je nastalo
djelovanjem privatnih pravnih i fizikih osoba, osim ukoliko nije nastalo obavljanjem
javnih ovlasti ili u obavljanju javne slube, a koje se nalazi u dravnom vlasnitvu,
primjenjuju se isti uvjeti dostupnosti kao za javno arhivsko gradivo. Iznimno, rokovi
dostupnosti gradiva i uvjeti koritenja gradiva mogu biti definirani drugaije, a na
temelju posebnih uvjeta koje je odredio stvaratelj prilikom primopredaje gradiva
arhivu.
Arhivsko gradivo mogu koristiti bez ogranienja stvaratelji ijom je
djelatnou i radom nastalo, u svrhe radi kojih je nastalo, odnosno kojima je sluilo.
Ukoliko znanstveni razlozi zahtijevaju koritenje arhivskoga gradiva prije
isteka predvienoga roka, ravnatelj Dravnog arhiva u Splitu moe odobriti koritenje
toga gradiva iako se nisu stekli zakonski definirani uvjeti i to pod uvjetima koji
jame zatitu javnih probitaka, odnosno privatnosti, prava i probitaka tree osobe,
a uz obvezno prethodno pribavljeno miljenje Hrvatskog arhivskog vijea, odnosno
njegova Povjerenstva za davanje miljenja o prijevremenoj dostupnosti arhivskoga
gradiva.
Razlozi privremene nedostupnosti arhivskoga gradiva:
-
-
-
-
-
arhivsko gradivo je oteeno te bi ga svako daljnje koritenje moglo dodatno

otetiti,
nad gradivom se provodi struna obrada, zatitno mikrofilmiranje,
digitalizacija, konzervacija i restauracija,
gradivo je ve na koritenju kod drugog korisnika,
gradivo je na izradi preslika,
gradivo je posueno za izlobe ili za potrebe dravnih i lokalnih tijela uprave
i samouprave, te sudova ili iz drugih opravdanih razloga.
Prema Pravilniku o koritenju arhivskog gradiva koritenjem arhivskoga

gradiva smatra se uporaba obavijesnih pomagala o arhivskome gradivu i arhivskog
gradiva bez obzira na kojemu je nosau zapisa sauvano. U koritenje spada pregled
gradiva, prepisivanje, objavljivanje, izlaganje, izrada preslika, posudba i izdavanje
ovjerovljenih prijepisa odnosno preslika. lanak 3. Arhivsko gradivo daje se na
koritenje u slubene svrhe, za znanstveno istraivanje, u publicistike svrhe, za
potrebe nastave, za izlobe i objavljivanje, radi ostvarenja ili zatite osobnih prava i
u druge opravdane svrhe.
Prema lanku 15. Pravilnika o koritenju arhivskog gradiva i radu itaonice
Dravnog arhiva u Splitu iz 2014. godine koritenje arhivskog gradiva moe se
privremeno uskratiti odnosno odgoditi:
- ako je oteeno,
- ako je nesreeno,
- ako gradivo koristi neki drugi korisnik,
73
-
-
-
-
-
ako je u tijeku arhivistika obrada gradiva,

kada je gradivo na izradi preslika,
kada je gradivo na zatitnom snimanju, konzervaciji ili restauraciji,
kada je gradivo posueno za izlobe ili potrebe dravnih i lokalnih tijela
samouprave, te sudova i
iz drugih opravdanih razloga.
Rjeenje o privremenom uskraivanju, odnosno odgodi koritenja arhivskog

gradiva donosi ravnatelj DAST-a. Iz zakonskih propisa i pravilnika oito je da
gradivo u arhivima, ukoliko je u procesu sreivanja ili ako je nesreeno, moe biti
uskraeno korisnicima. to znai da stupanj sreenosti gradiva u arhivima u velikoj
mjeri utjee na dostupnost gradiva i na njegovu korisniku funkciju.
Dostupnost gradiva u praksi
Dolaenje do informacija putem tradicionalnih arhivistikih naela i prema
sadanjim propisima je teko bez aktivne uloge arhivista kao posrednika izmeu
gradiva i korisnika. Prema Vodiu Dravnog arhiva u Splitu iz 2009. godine, Arhiv
u svom fundusu uva 620 fondova i zbirki u ukupnoj koliini od 910,54 d/m, koje se
odnosi na razdoblje od 14. do 20. stoljea, a znaajno je za politiku, gospodarsku,
socijalnu i kulturnu povijest, za genealoka istraivanja, za povijest istaknutih osoba
i znamenitih obitelji.
U 2002. godini 14 arhiva je uvalo 11.166 fondova i zbirki odnosno 99.213
dunih metara gradiva, od ega su 7.473 fonda/zbirke ili 65.201 d/m bili sreeni
(65,7%)5. Pretpostavka je da korisnici nisu u mogunosti koristiti 34,3% gradiva
smjetenog u dravnim arhivima u Republici Hrvatskoj, zbog toga to to gradivo
nije jo sreeno. Do 2014. godine broj arhiva u Republici Hrvatskoj narastao je na
19, a svake godine dolo je i do porasta broja fondova/zbirki na 15.222 i 113.731
dunih metara. Rast broja arhiva, pratio je i rast broja korisnika sa 8.412 korisnika
u 2002. godini, na ak 12.090 korisnika u 2014. godini, to pokazuje da ipak interes
korisnika za gradivo u arhivima raste6. U prvoj polovici 2016. godine u Dravnom
arhivu u Splitu od ukupno zaprimljenih 206 zahtjeva njih 65 (31,5%) dobilo je
negativan odgovor.
S obzirom da su knjiniari, dokumentalisti, informacijski strunjaci i
muzeolozi ve susreli s problemom novih potreba i oekivanja korisnika koji ele
to bolju dostupnost gradiva, logino je da se arhivisti poslue njihovim iskustvom.
Te struke imaju vie kontakta s korisnicima i ve su rijeili dio problema i imaju
ve odreena iskustva i metode koje su se pokazale uinkovite u praksi. Arhivi se
5 Podaci prema statistikom ljetopisu Republike Hrvatske 2003, Zagreb: Dravni zavod za statistiku,
2003.
6 Podaci prema statistikom ljetopisu Republike Hrvatske 2015, Zagreb: Dravni zavod za statistiku,
2015.
74
moraju osloniti na IT, umreenje arhiva s ostalim ustanovama, arhivi on-line i slina
rjeenja koja ire znanja, ali i korisnicima omoguuju zabavu7.
Da se arhivi prema korisnicima ne ponaanju na user-friendly nain, moe
se vidjeti iz podatka da od 19 arhiva na svojim internetskim stranicama imaju samo
osnovne podatke, ali ne i pretraivanje i mogunost koritenja samog gradiva8.
U Europi imamo bolje primjere kako se arhivska zajednica trudi modernizirati i
povezati s korisnicima kao npr. Archives Portal Europe, European Archival Blog i
Europeana.
Archives Portal Europe9 (Europski arhivski portal) omoguuje pristup
informacijama o arhivskom gradivu iz raznih europskih zemalja i o arhivskim
ustanovama diljem kontinenta. Omoguuje pretraivanje preko 247.694.460jedinica
arhivskog gradiva, 21.338linosti i 6.757institucija.
Archives Portal Europe jedan je od glavnih prekretnica ostvarenim projektima
APEnet i Apex podranih od strane Europske komisije od 2009. godine u kojem
je, u rujnu 2015. godine, sudjelovalo vie od 30 partnera iz raznih europskih zemalja.
Od listopada 2015, Archives Portal Europe odrava i razvija Archives Portal Europe
Foundation, te je sada financijski neovisan i podran od strane nacionalnih arhiva
zemalja sudionica (www.archivesportaleuropefoundation.eu).
Archives Portal Europe takoer surauje sa Europeana-om u elji da se
arhivsko gradivo to lake moe pretraivati i pronai u okviru svojih domena, te
omogui pristup objektima kulturne batine koji sudjeluju u tom projektu, kao npr.
online knjinice, arhivi, muzeji i audiovizualne zbirke. Archives Portal Europe je
vaan strateki partner Europeane i zajednikim snagama rade na razvoju zajednike
digitalne infrastrukture za kulturnu batinu diljem Europe.
7 . Hebeli, D. Boras, Poloaj i uloga arhiva i pismohrana u suvremenom drutvu, dostupno na:
http://lartis.net/arhol2/polozaj-i-uloga-arhiva-i-pismohrana-u-suvremenom-drustvu/ [2016.]
8 Isto.
9 http://www.archivesportaleurope.net/hr/home.
75
European Archival Blog10
European Archival Blog je interaktivna online platforma za poticanje

razmjene znanja preko dravnih granica izmeu arhiva i njihovih korisnikih
skupina. Dovoenje arhivskog svijeta i ire javnosti blie zajedno, ovaj blog pokriva
up-to-date diskusije unutar meunarodnog arhivskog svijeta te poziva korisnike
10 http://coop-project.eu/activities/team-work/european-archival-blog/
76
zajednice da se pridrue i obogate ove rasprave. Takoer, na svojim stranicama

objavljuje informacije vezane uz razna dogaanja i projekte vezane uz arhivsku
struku, jedan od njih je Co:op projekt.
Co:op11 je najmlae dijete u obitelji ICARUS: Zajedno s 17 institucija iz 12

europskih zemalja uspjeno je lansiran ovaj projekt za jaanje i promicanje suradnje
izmeu arhiva i drugih ustanova u elji ouvanja naeg zajednikog kulturnog
nasljea, te za poticanje ire javnosti da se takoer ukljue.
Co:op projekt u potpunosti odraava duh ICARUS mree. Temelji se na
ve velikom iskustvu cijele zajednice. Zapravo, Co:op ide korak dalje, izvan toga
da uini arhivske zapise dostupnim i dokumentiranja naeg zajednikog kulturnog
i povijesnog identiteta. U doba digitalne informacijske tehnologije i stalne im
dostupnosti informacija putem interneta, nije samo vano imati pristup do znanja
putem digitalnih alata, koji se sve vie i vie uzima zdravo za gotovo, ve se
usredotoio na udesni potencijal koji lei u irenje znanja. Sve vie je postalo
vano da se i ira javnost ukljui kao seizmografi i kreatori vlastitih sociokulturne
dinamike, te kako bi se potakla svijest o individualnoj odgovornosti i pravu na svoje
miljenje. To se eli postii preko mnogo projekata koje ukljuuju organiziranje
meunarodnih konferencija, susreta i dogaanja. Jedno od takvih je Adventures
in archives (Avantura u arhivima) koja omoguuje uenicima da sami snime sa
pametnim telefonima ili kamerama kratke filmove u arhivima, kako bi im se njihova
kulturna batina, gradivo u arhivima i rad arhiva pribliilo na nain koji je njima dio
svakodnevnice, pomou dananje tehnologije. Na kraju te radionice djeca e moi
te filmie staviti na Youtube. Prva radionica je bila u Estonian National Archives
11 https://coop.hypotheses.org/
77
in Tallinn, a ubudue e se ovakve radionice organizirati i u vedskoj, panjolskoj,

Maarskoj i Austriji.
EUROPEANA12
Preko stranica Europeane moete istraiti 53.203,817 umjetnika djela,

rukotvorine, knjige, video i zvukove iz cijele Europe. Njihov cilj je pomoi svima da
pronau svoj put tako da otkriju blago kulturne batine.
Na svojim stranicama govore kako su pomo ljudima u istraivanjima za
radove, za inspiraciju, ali i da pojedinci mogu samo razgledati uz alicu kave. Tu je
takoer vidljiva njihova elja da se priblie krajnjem korisniku i olakaju korisniku
funkciju.
12 http://www.europeana.eu/portal/
78
Zakljuak
Iz svega navedenog vidljivo je da sreenost i dostupnost gradiva u arhivima
mnogo utjee na korisniku funkciju. Toga su svjesni i sami arhivi i rade na tome da
to vie poboljaju i olakaju pretraivanje i samo koritenje arhivskog gradiva. Prvi
strateki cilj Hrvatskog dravnog arhiva je da uini arhivsko gradivo dostupnijim i
bliim korisnicima, ee koritenim u raznolike svrhe.
Zakonska regulativa pokuava omoguiti i dati svim korisnicima iste uvjete
pretraivanja i dostupnosti. Ali i u samim zakonima i propisima pie da ako gradivo
u arhivima nije sreeno, da se moe uskratiti njihova dostupnost korisnicima. Stanje
u arhivima u Republici Hrvatskoj je dobro, skoro 70% gradiva u arhivima je sreeno
i dostupno. Rast broja korisnika sa 8.412 korisnika u 2002. godini, na ak 12.090
korisnika u 2014. godini, pokazuje da interes korisnika za gradivo u arhivima raste.
Arhivi su shvatili da im u komunikaciji s korisnicima pomau mogunosti
koje nudi dananja tehnologija, pa arhivi imaju svoje internetske stranice, profile na
Facebooku, udruuju se na portalima, blogovima (Archives Portal Europe, European
Archival Blog, Europeana). S obzirom na vanost arhiva kao uvara povijesne
batine, mislim da e uvijek postojati interes korisnika. Mislim da su se arhivi dobro
prilagodili promjenama u ponaanju korisnika i poeli iskoritavati nove mogunosti
i trude se poboljati dostupnost gradiva kako bi olakali korisnicima pretraivanje i
koritenje njihovog gradiva.
79
Summary
From everything written, it is evident that the arrangement and the availability
of the material in the archives has strong influence on user-defined function. Archives
are aware of that and they are working on improving as much as possible to make the
search user-frendly. The first strategic objective of the Croatian State Archives is to
make archival material accessible and closer to the customer.
The legislation attempts to integrate and give all users the same rights
and availability. But in the laws and regulations it is written that if the material in
the archives is not arranged, archives may denie access to their users. The state in
the archives in the Republic of Croatia is good, almost 70% of the material in the
archives is arranged and available. The growth in the number of beneficiaries with
8,412 users in 2002 to as many as 12,090 users in 2014, shows that the interest of
users of the material in the archives grow.
The archives have realized that their communication with customers can
be improved with the possibilities that todays technology offer, archives have their
own websites, profiles on facebook, join the portals, blogs (Archives Portal Europe,
European Archival Tours, Europeana ...). Given the importance of archives as the
guardian of the historical heritage, I think there will always be the interest of users.
I think that the archives adapted well to changes in user behavior and started to
exploit new opportunities and strive to improve the availability of material in order
to facilitate users to search for and use of their material.
80
Vladimir JEKI
Arhiv Jugoslavije
ostalo
UTICAJ SREENOSTI REGISTRATURSKE I ARHIVSKE

GRAE UREDA ZA ZATITU JUGOSLOVENSKE IMOVINE
U INOSTRANSTVU NA KORISNIKU FUNKCIJU
Apstrakt: Ured za zatitu jugoslovenske imovine u inostranstvu osnovan
je pri Ministarstvu finansija FNRJ. Ova organizaciona povezanost Ureda sa
Ministarstvom finansija, proistekla je iz karaktera rada Ureda, iz injenice da su se
poslovi Ureda za zatitu jugoslovenske imovine u inostranstvu odraavali na priliv i
odliv deviza. Iako je bio organizaciono povezan sa Ministarstvom finansija, Ured je
kroz svoj rad stekao potrebnu samostalnost, te se kako u odnosu na domae tako i na
strane subjekte afirmisao kao samostalna ustanova.

Kljune rei: Zakon, Ured, imovina, meunarodni sporazumi, arhivska
graa, obeteenja.
THE INFLUENCE OF ARRANGEMENT OF CURRENT MATERIALS AND
RECORDS OF THE OFFICE FOR THE PROTECTION OF YUGOSLAV
ASSETS ABROAD TO THE USER-DEFINED FUNCTION

Abstract: The Office for the Protection of Yugoslav Assets Abroad has been
established at the Ministry of Finance of FNRY. The organizational connection
between the Office and the Ministry of Finance, resulted from the nature of work
of the Office, namely from the fact that the tasks of the Office for the Protection
of Yugoslav Assets Abroad reflected the inflow and outflow of foreign exchange.
Although it was organizationally connected with the Ministry of Finance, the Office
through its work gained the necessary independence, and, in relation to domestic
and to foreign entities, established itself as an independent institution.

Keywords: Law, the Office, property, international agreements, archival
material, recompensation.
Posle zavretka rata, kao i promena koje su usled rata nastale kod nas,
bilo je neophodno potrebno, kako u pravnom, tako i u administrativnom pogledu,
usredsrediti na jednom mestu celokupnu zatitu jugoslovenske imovine i imovinskih
prava i interesa u inostranstvu do 9. maja 1945. godine. U tom cilju osnovan je
81
Vladimir JEKI
Zakonom o zatiti jugoslovenske imovine i imovinskih prava i interesa u inostranstvu,

4.2.1946. godine1, Ured za zatitu jugoslovenske imovine u inostranstvu (u daljem
tekstu: Ured). Ured je osnovan pri Ministarstvu finansija FNRJ, a kasnije pri
Saveznom dravnom sekretarijatu za poslove opte uprave i budet.

Zadaci Ureda odreeni su navedenim Zakonom iz 1946. godine, kao i
kasnijim reenjima nadlenih rukovodilaca. Radi konkretizacije tih zadataka, kao
i organizacije i poslovanja Ureda, na osnovu Zakona, Ministar finansija FNRJ
propisao je dva pravilnika, i to:
1. Pravilnik o izvrenju Zakona o zatiti jugoslovenske imovine i imovinskih
prava i interesa u inostranstvu od 18. 10. 1946 godine2.
2. Pravilnik o organizaciji i poslovanju Ureda za zatitu jugoslovenske
imovine u inostranstvu3.

Ova tri propisa, Zakon i dva pravilnika, ine pozitivne propise, koji reguliu
nadlenost i organizaciju Ureda, i na osnovu njih Ured vri svoje zadatke.

Ured za zatitu jugoslovenske imovine u inostranstvu je trebao da regulie
prekinute finansijsko - ekonomske odnose sa inostranstvom zbog poetka Drugog
svetskog rata, zatitu imovinskih prava fizikih i pravnih lica jugoslovenskih
dravljana, kao i da prui podatke i pomo pri utvrivanju statusa imovine stranih
dravljana. Posle Drugog svetskog rata kod nas, kao i u mnogim zemljama Istone
Evrope, dolo je do korenitih promena u drutveno-politikom i privrednom
sistemu, koje su se odnosile na agrarnu reformu, nacionalizaciju, konfiskaciju i
dr. Te novouspostavljene okolnosti su zahtevale da se uspostave odnosi sa stranim
zemljama i ta pitanja su regulisana razgovorima, pregovorima i meunarodnim
sporazumima.
Pregovori su se vodili o obeteenju za preuzetu stranu imovinu. Inicijativa
je podsticana od stranih zemalja koje su zahtevale i nudile odreenu dokumentaciju
o vlasnitvu svojih graana. Posle pregovora dolazilo se do sporazuma koji su u
veini sluajeva obuhvatali globalno obeteenje imovine svih stranih dravljana.
Sutina tumaenja Ureda, je bila da se ovim globalnim obeteenjem Jugoslavija
oslobaala svih pojedinanih zahteva za naknadu za imovinu i za eventualno
naknadno pronaenu imovinu.
Zakoni koje je primenjivao Ured u reavanju nastalih potraivanja su:
1. Zakon o regulisanju predratnih obaveza4;
2. Zakon o konverziji dravnih predratnih dugova i obaveza5;
3. Zakon o prelazu u dravnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji
nad imovinom odsutnih lica6;
1
2
3
4
5
6
82
Sl. list FNRJ, br. 12/46.

Uticaj sreenosti registraturske i arhivske grae Ureda za zatitu jugoslovenske imovine...
4. Zakon o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici morali napustiti u toku

okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih
pomagaa7;
5. Zakon o amortizaciji obveznica 3% dravnog konvertovanog duga8;
6. Zakon o odreivanju naknada za potraivanja po osnovu socijalnog
osiguranja nastala u inostranstvu9.
Strana imovina pogoena restriktivnim merama u Jugoslaviji posle Drugog
svetskog rata obeteena je na osnovu meunarodnih sporazuma o globalnom i
paualnom obeteenju ili kompezacionih sporazuma koji su zakljueni u periodu
od 1947. do 1983. godine. Zakljuena su 23 sporazuma sa 17 zemalja, s tim to je sa
nekim zemljama zakljueno vie sporazuma. Sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
zakljuena su dva sporazuma, Italijom etiri sporazuma, Francuskom dva sporazuma
i vajcarskom dva sporazuma. Neki od ovih sporazuma zakljueni su uz trgovinske i
platne sporazume (vajcarska); regulisanjem otvorenih finansijskih pitanja (SSR);
protokolom sa konzorcijumom vlasnika imovine (Belgija); sporazumi koji se odnosi
na pojedinanog vlasnika (ile); ali u najveem broju oni sporazumi koji se donose
na globalno obeteenje fizikih i pravnih lica (Austrija, Norveka, Danska, vedska,
Argentina, Holandija).
Opta karakteristika zakljuenih sporazuma je da su oni predviali globalne
sume obeteenja koje nisu zavisile samo od vrednosti nacionalizovane imovine, ve
i od niza drugih okolnosti, politikih i ekonomskih pod kojima su pregovori voeni.
Osnovna delatnost Ureda protee se na dva podruja:
- zatita nae imovine u inostranstvu;
- likvidacija inostrane imovine u FNRJ na osnovu meunarodnih ugovora.
Zatita nae imovine u inostranstvu je po osnivanju bila jedina nadlenost
Ureda. Pravilnikom je odreeno da se ta zatita odnosi samo na imovinu nastalu
do 9. maja 1945. godine. Kasnije, posle 1948. godine, Uredu su data u nadlenost i
potraivanja i obaveze prema zemljama Istone Evrope10, nastalih i posle 1945. godine.
Osim toga, na Ured su preneta potraivanja i obaveze starih firmi i preduzea koja
su preuzele naa nova preduzea saveznog i republikog znaaja. Ured je zavravao
i poslove zatite interesa naih graana koji se zasnivaju na odnosima izazvanim
ratom. Najzad, u ovu grupu poslova Ureda spadaju i ostavine u inostranstvu. Zatita
jugoslovenske imovine u inostranstvu sastoji se u regulisanju odnosa sa dunikim
zemljama, a zatim naplata i transfer naplaenih iznosa.
7 Sl. list FNRJ, br. 36/46 i 64/46.
8 Sl. list FNRJ, br. 28/62.
10 Sl. list FNRJ, dodatak br. 14/56 Sporazum sa ehoslovakom; Sl. list FNRJ, dodatak br.
10/57 Sporazum sa Maarskom.
83
Vladimir JEKI
U naplati potraivanja, Ured je nailazio na mnoge probleme:

a) Pravna legitimacija Inostrani dunici su postavljali zahteve da naloge za
plaanje postavljaju bivi vlasnici. Meutim, bilo je i sluajeva gde bive
vlasnike nije bilo mogue pronai;
b) Odsustvo podataka i legitimacije;
c) Pronalaenje dunika u inostranstvu Usled rata, a i samim protokom
vremena, nastale su velike promene u adresama, pa je bilo teko nai adrese
dunika.
Po zakljuenju sporazuma sa odreenom dravom pristupilo se izvrenju
tih sporazuma. Nadleni dravni organi stranih drava dostavili su pojedinane,
konkretne zahteve za proveru statusa imovine svojih dravljana, a Ured je od
nadlenih republikih i optinskih organa traio odgovarajuu dokumentaciju kao
to su: izvetaji o dravljanstvu, izvodi iz zemljinih knjiga sa istorijskim podacima,
kao i podacima iz katastra, tehnike podatke za objekte, po potrebi ugovori o
nasleivanju, kupoprodaji i dr. Ti podaci su zatim dostavljani nadlenim organima
stranih drava.
U izvrenju meunarodnih sporazuma, bilo onih koji se odnose na nau
imovinu u inostranstvu, bilo onih koji se odnose na preuzetu imovinu kod nas, Ured
ima znaajnu i delikatnu ulogu. S jedne strane, pod nepovoljnim uslovima usled
nedostatka nune dokumentacije ostvaruju se potraivanja koja bi se normalno
smatrala izgubljenim, s druge strane, doprinosi jaanju fonda opte narodne imovine.
Taj rad zahteva visoko struna i uporna istraivanja u zemlji i inostranstvu.
Sama klasifikacija arhivske grae uraena je onako kako je i sporazumi
reguliu: naknadu i valutu (globalne sume), rok isplate i trane, korisnike obeteenja,
koji se interesuju i obeteuju, transfer obeteenja, raspodelu naknade (po internim
propisima drave poverioca) i liberacionu klauzulu za dravu SFRJ. To se nalazi u
optim dosijeima.
Naime zakljuenjem ovih sporazuma Jugoslavija se oslobodila svih obaveza
po ovom osnovu prema pravnim i fizikim licima onih drava sa kojima je sporazume
zakljuila, kao i licima ije je interese odreena drava zastupala, za svu tada poznatu
i nepoznatu imovinu.
Pri sprovoenju ovih sporazuma nastajala je obimna arhivska graa koja
sadri precizne podatke o stranoj imovini, na primer: podaci o podnosiocima, izvodi
iz zemljinih knjiga, tehniki podaci, izvetaji o dravljanstvu, kupoprodajni ugovori,
ugovori o poklonu, reenja o nasleivanju i dr. Ta dokumentacija je dostavljana
dravama i omoguila im je da precizno utvrde obim i vrednost svakog pojedinanog
subjekta i isplate odgovarajue naknade svojim dravljanima. Arhivska graa iji je
stvaralac bio Ured sadravala je predmete koji su se odnosili na veliki broj zemalja:
Italija 27.000 predmeta, Sjedinje Amerike Drave 3.000 predmeta, i ostale zemlje
oko 12.000 predmeta. Pored ovih konkretnih predmeta formirani su i opti dosijei za
svaku zemlju posebno, kao i odgovarajue registraturske knjige.
84
Arhivska graa Ureda sloena je u fascikle i spremna za korienje, sa

vidljivim spoljnim oznakama i dostupna Uredu za korienje i korisniku funkciju.
Sama graa sloena je i evidentirana kakav je i delokrug Ureda, koji obuhvata:
I Poslove na naplati potraivanja
Poslove koji obuhvataju: naplatu naih potraivanja u inostranstvu; rad
na obeteenju rtava vivo-eksperimenata; rad na ostvarivanju alimentacionih
zahteva naih graana u inostranstvu; rad na realizovanju ostavina naih graana u
inostranstvu i transferu ostavina inostranih graana iz Jugoslavije u inostarnstvo; rad
na izdavanju deviznih odobrenja.
II Rad na izvrenju meunarodnih sporazuma
Ovaj rad obuhvata rad u komisijama, rad sa stranim ekspertima i druge
poslove u izvravanju meunarodnih sporazuma. Ovo je ujedno i najobuhvatniji i
najsloeniji rad.
III Rad na pripremi materijala i izradi elaborata za pregovore
Ovaj sektor rada Ureda je vrlo znaajan. Znatan broj meunarodnih
sporazuma imovinskog karaktera koje je naa zemlja zakljuila pripremljen je i
struno i profesionalno odraen u Uredu.
IV Davanje pravnih miljenja
Tokom svog poslovanja Ured se specijalizovao za pitanja strane imovine u
Jugoslaviji i nae imovine i potraivanja u inostranstvu. Uredu su se veoma esto
obraali mnogi nai organi i ustanove traei od Ureda naelna miljenja i stavove o
tim pitanjima. Stavovi i miljenja koje je Ured davao su raznovrsna i ona su nekad
naelne prirode, a nekad se odnose na konkretne pojedine sluajeve.
V Izrada propisa i uputstava
Ured je povremeno radio na izradi propisa i uputstava u vezi sa izvrenjem
sporazuma zakljuenim sa inostranim vladama.
Ured je donosio plan klasifikacionih oznaka za svaku godinu. Postojale su
knjige evidencija koje su uredno voene. Te knjige evidencija su: delovodni protokol
i imenini registri po abecednom redu podnosioca. Postoje i kartoteke strane imovine
grupisane po zemljama sa kojim su sklopljeni sporazumi, kao i kartoteke zemalja sa
kojima nisu sklopljeni sporazumi. One su bile pomono, a esto i osnovno sredstvo
za pronalaenje odreene imovine u sluaju kada podnosilac zahteva nije naveo ili
kada je naveo samo neke podatke o imovini za koju trai utvrivanje pravnog statusa.
S druge strane drave poverioci sa navedenim meunarodnim sporazumima
preuzele su obavezu da izvre raspodelu ostvarenog potraivanja na nain koji same
85
Vladimir JEKI
odrede svojim unutranjim propisima. Rokovi obeteenja bili su uglavnom oko

deset godina, sa izvesnim ostupanjima prema konkretnoj situaciji i visini obeteenja
(SAD11 - odmah, Danska12 i Norveka13 sa rokom od 2 do 3 godine).
Nain plaanja je bio utvren putem fiksnih rata koje su isplaivane
iz budeta federacije, kao i kombinovani sistem fiksnih rata sa prelevmanom, tj.
odbijanjem izvesnog procenta od vrednosti naeg izvoza u odnosne zemlje. U
izvrenju ovih sporazuma meunarodno-pravnu pomo u vezi utvrivanja pravnog
statusa i procene nacionalizovane strane imovine, pruao je Ured.
Treba istai da je dokumentacija Ureda imala veliku korisniku funkciju za
subjekte kako domae tako i za strane dravljane u pogledu razreenja i dostavljanja
dokumentacije i podataka o njihovoj imovini koja je obuhvaena meunarodnim
sporazumima, kao i drugim pravima (ostavine, dugovi, ratna teta, alimentacije i dr.).
Pored gore navedenog postupka provere statusa imovine po meunarodnim
sporazumima sa dravama, postojali su i mnogobrojni zahtevi stranih i domaih
fizikih lica koji su traili razjanjenja utvrivanja pravnog statusa neke imovine za
koju su tvrdili da je njihovo vlasnitvo, a Ured je uvidom u svoju arhivsku grau i u
saradnji sa lokalnim organima vrio proveru njihovih navoda i o tome obavetavao
stranke. Tako da je u toku pojedinih godina bilo i vie od 1.000 zahteva fizikih lica.
Domai i strani subjekti su podnosili raznovrsne zahteve Uredu. Ured je
po podnoenju zahteva uvidom u arhivsku grau koja je bila obimna i kompleksna
vrio pregled iste. Ukoliko je zahtev bio precizan sa navedenim preciznim podacima
o imovini ili eventualnom broju dopisa radnici Ureda su uvidom u popise pronalazili
traeni predmet u odgovarajuoj fascikli. Meutim, ukoliko zahtev nije sadravao
brojeve Ureda ili nije bio precizan, odnosno sadrao vrlo malo podataka onda se
pristupalo pregledu odgovarajue kartoteke zemlje koja je u pitanju. Tada je trebalo
pregledati sva dosijea koja su nosila traeno prezime iz zahteva i uporeivati ih
sa podacima iz dopisa stranke. esto to nije bilo dovoljno, pa su se od stranaka
traili dopunski podaci i davana uputstva od strane radnika Ureda gde da se
stranka prethodno obrati, da li nekom organu, optini, sudu i sl. radi pribavljanja
dokumentacije koja je relevantna i bitna za traenje.
Znaaj Ureda kao posebno formiranog organa koji je od 1971. godine
delovao u sastavu Saveznog ministarstva finansija, a sada je u Ministarstvu finansija
Republike Srbije, je veliki, jer je regulisao imovinsko-pravne odnose na podruju
pripojenom FNRJ posle Drugog svetskog rata - Istra i primorska Slovenija. Takoe
je regulisao obeteenje za nacionalizovanu imovinu posle Drugog svetskog rata na
osnovu meunarodnih sporazuma. Ured je regulisao finansijska potraivanja nastala
neposredno pred, za vreme i posle Drugog svetskog rata. Regulisao je imovinskopravne odnose sa zemljama Istone Evrope koje su sa restriktivnim merama
preuzele imovinu jugoslovenskih dravljana. Arhivska graa Ureda, moe posluiti
11 Sl. vijesnik prezidujuma, br. 25/51; Sl. list SFRJ, br. 5/65.
12 Sl. list FNRJ, dodatak br. 4/60.
13 Sl. vijesnik prezidujuma, br. 17/51.
86
i u eventualnom razreenju sporova koji se mogu pojaviti pri restituciji imovine po

zakonima bivih republika Jugoslavije, a sada nezavisnih drava.
Zakljuak
Ured za zatitu jugoslavenske imovine u inozemstvu koji je osnovan
1946. godine sa tano definisanim nadlenostima, titio je imovinu predratovskog
i ratnog perioda. Ured je morao manevrisati izmeu slomljenih vanjskopolitikih i
finansijskih odnosa i veza sa inostranim dravama prilikom Drugog svetskog rata, te
regulirati zatitu imovine jugoslovenskih pravnih i fizikih lica i davati informacije i
pomo pri odreivanju statusa imovine stranih dravljana. Za vreme rada Ureda, isti
je obavljao i druge poslove srodne njegovoj kompetenciji, od kojih je najbitnije bilo
pitanje likvidacije strane imovine u FNRJ.
Da bismo odredili prirodu poslova Ureda iste smo kategorizirali na dvije grupe:
- poslovi privremene prirode, bez obzira to je moglo potrajati i due vreme
do njihovog zakljuenja;
- stalni, tj. trajni poslovi koji spadaju u sferu vanjskopolitikih operacija.
Sa zemljama sa kojima smo zakljuili meunarodne sporazume, potraivanja
su uredno izmirena. Postojao je tek manji broj drava (Italija, SAD) s kojima pojedini
sluajevi nisu razreeni. Ured je tijesno saraivao sa Ministarstvom vanjskih poslova,
Ministarstvom finansija i Arhivom Jugoslavije.
Summary
The Office for the Protection of Yugoslav Assets Abroad, which was
established in 1946, with exactly specified jurisdiction, protected and implemented
our old pre-war and wartime claims abroad. The Office for the Protection of Yugoslav
Assets Abroad had to regulate the broken financial and economic relations with
foreign countries due to the begininng of the Second World War, then to regulate the
protection of property rights of natural and legal persons of Yugoslav citizens, and to
provide information and assistance in determining the status of the property of foreign
citizens . During the work and existence of the Office, within its competence were
transferred other jobs, of which the most important was the question of liquidation
of foreign assets in FNRY.

If our desire to determine the nature of jobs, we could divide them into two
basic categories:
- The jobs of a temporary nature, regardless of the fact that their execution
may take a long time;
87
Vladimir JEKI
The permanent jobs that fall within the sphere of foreign exchange
operations.

With countries with which we have concluded international agreements,
the claims were realized. Theres only a small number of countries (Italy, USA),
with which have not yet been resolved individual cases. In all matters within the
jurisdiction of the Office there is close cooperation between the Office, the Ministry
of Foreign Affairs, Ministry of Finance and the Archives of Yugoslavia.
88
Sadika MASLAK
Arhiv Unsko-sanskog kantona
struni rad
UTICAJ SREENOSTI ARHIVSKE GRAE PRAVOSUDNE

PROVENIJENCIJE U ARHIVIMA NA KORISNIKU
FUNKCIJU ISTE - Iskustvo Arhiva USK-a Apstrakt: U radu se govori o znaaju sreenosti arhivske i registraturne
grae, kao i njenom uticaju na mogunost koritenja. Sreena registraturna i
arhivska graa je preduslov za koritenje. U radu su iznesena zapaanja iz prakse s
korisnicima iz kojih je vidljivo u kolikoj mjeri je sreenost grae bitna za stavljanje
iste u funkciju korisnicima.
Kljune rijei: Arhivska i registraturna graa, sreenost, vanjska sluba,
arhivari, korisnici.
IMPACT OF ARRANGMENT OF ARCHIVES OF JUDICIAL
PROVENANCE IN ARCHIVES IN THE USER-DEFINED SERVICE
- Experience of Archive USK Abstract: The main subject of this paper is significance of arranged archival
and registry materials and their influence on public function.
Arranged registry and archival materials are essential for registrars and users of the
archival materials to have easy access and functionality of the materials.
This paper presents some of my own observations found in practice with users; the
analysis of the demands and the final outcomes makes it clear how much arranged
registry and archival materials contribute to users and set them up for public function.
Keywords: Archival and registry materials, arrangement, archival service,
registrars, users.
Uvod
Arhivi su dinamine ustanove i njihova transformacija mora pratiti zahtjeve
drutvenih promjena i tehnolokih procesa u svijetu. Trebamo imati na umu, da
se Arhivi sve vie otvaraju prema korisnicima grae. Sem toga, to su neophodni
naunim radnicima, oni sve vie slue za upravno-dokazne svrhe fizikim i pravnim
licima.
89
Sadika MASLAK
Cilj obrade ove teme jeste, da se iznesu iskustva u radu s korisnicima, zatim
razmjena iskustava s drugim arhivima, te jo niz korisnih informacija koje e biti
obraene u daljem dijelu teksta.
Nastojimo da sve to se u praksi u radu s korisnicima pokazalo funkcionalnim,
to je olakalo rad s korisnicima i dalje nastavi primjenjivati, a metode koje se nisu
pokazale funkcionalnim u praksi, prilagode ili ako je mogue u potpunosti izmijene,
a sve s ciljem, da se arhivska graa to bolje prezentuje i u to kraem roku omogui
korisnicima koritenje iste, to je svakako i krajnji cilj svakog arhiva, pa tako i arhiva
USK-a.
U nastavku e biti iznesena i neka zapaanja iz prakse i prijedlozi do kojih se
dolo prilikom rada s korisnicima arhivske grae, a sve s ciljem poboljanja usluga i
to breg i lakeg dolaska do traenih informacija.
Sreenost registraturne grae i odnos Arhiv stvaraoci arhivske grae
Sreena registraturna graa ima velikog uticaja na mogunost koritenja te
grae u to kraem roku nakon preuzimanja u nadleni arhiv.1 Arhiv kao nadlena
institucija koja vri nadzor nad registraturnom graom i stvaratelji te registraturne
grae moraju biti upueni jedni na druge, od samog poetka stvaranja arhivske
grae, pa sve do preuzimanja te grae u nadleni arhiv. Samo takav pristup i saradnja
daju rezultate i garanciju da e biti sauvani najvrijedniji dokumenti. Odnos izmeu
arhiva i registratura za koje je arhiv nadlean, svakako treba da se svede u zakonske
okvire koji se odnose na kategorizaciju stvaratelja arhivske grae, a samim tim i
naelima vrednovanja, odnosno valorizacije arhivske grae od samog njenog
nastajanja. Poznavanje institucija nuan je preduslov za vrednovanje arhivske grae
i davanje informacija o istoj po zahtjevima istraivaa.
Sreenost registraturne grae i njen uticaj na korisniku funkciju se ogleda
kroz nekoliko segmenata koji imaju svoj redoslijed i koji je od velike vanosti, kako
za arhiv tako i za stvaratelja te arhivske grae. To je preduslov da bi se zadovoljio
minimum standarda sreene registraturne grae, koja e tako sreena biti bre
obraena u arhivu i svakako to je i najvanije i to je krajnji cilj svega da bude u
to kraem roku dostupna za istraivae. Na stepen sreenosti registraturne grae u
registraturama utiu mnogobrojni faktori, a neki od njih su:
a) adekvatan smjetaj (arhivski depoi, priruni arhivi),
b) lista kategorija s rokovima uvanja,
c) arhivska knjiga,
d) arhivar (struno osposobljen kadar) i
e) predaja arhivske grae u nadleni arhiv.
90
Demila eki, Odnos arhiv-stvaraoci arhivske grae, Arhivska praksa, br. 14, Tuzla 2011, 21-22.
Uticaj sreenosti arhivske grae pravosudne provenijencije u arhivima na korisniku funkciju ...
Dakle, svi ovi segmenti koji su neophodni da bi se zadovoljio minimum

sreenosti registraturne grae, svakako imaju uticaj i na korisniku funkciju, jer
sreena registraturna graa je od velike koristi za Arhiv i za arhivstiku obradu
fondova.
Lista kategorija s rokovima uvanja je tano prije pola stoljea, daleke 1966.
godine rijeila problem koji se zvao bezvrijedni registraturni materijal. Lista se
koristila pod nazivom Privremeni opti popis glavnih vrsta arhivsko-registraturne
grae, i kao takva je predstavljala poseban normativni akt svakog stvaraoca i imaoca.
Ista sadri popis svih vrsta spisa, predmeta i drugog registraturnog materijala.
Arhivska knjiga - popis cjelokupnog registraturnog materijala, nastalog u
radu stvaratelja arhivske grae i registraturnog materijala, kao i onog registraturnog
materijala koji se po bilo kom osnovu kod istog naao. Zahvaljujui popisu u arhivskoj
knjizi registraturnog materijala u arhiv redovno dolazi informacija o stvarnom stanju
u registraturama i koliini arhivske grae koju registratura posjeduje.
Za sreenost registraturne grae veliki doprinos ima arhivar, kao struno
osposobljen kadar koji je neophodan, nemogue je bez njega. Ovo se posebno odnosi
na organe kao to su gradska uprava, sudstvo, zbog ogromne koliine i vanosti
arhivske grae koju stvaraju. Mnogo je faktora koji diktiraju kako emo tu arhivsku
grau, to prije i kvalitetnije staviti u funkciju da bude dostupna iroj javnosti, a
ovdje su prezentirani osnovni koji su i zakonom propisani.2

Zakonom je propisano da se u naune svrhe daje na koritenje samo
arhivistiki sreen fond, to bi izuzetno otealo ionako teku situaciju u mnogim
arhivima i stoga treba to vie uloiti napora da se animira stvaratelj registrature
grae da je sredi i u sreenom stanju preda u nadleni arhiv.

Osnovni princip savremene i klasine arhivistike je da redoslijed koji je
uspostavila registratura moe da se izmjeni, ali da plan sreivanja treba vjerno da
odraava organizacionu strukturu, djelokrug tvorca fonda.
Primopredaja arhivske grae sudske provenijencije u Arhivu Unsko-sanskog
kantona
Arhiv Unsko-sanskog kantona je u vrlo kratkom periodu, preuzeo arhivsku
grau svih opinskih sudova, kantonalnog suda i kantonalnog tuilatva. Preuzeta
arhivska graa se preuzimala u raznim oblicima od sreene, djelimino sreene do
potpuno nesreene.3

Arhivska graa, sudske provenijencije se odnosi na razliite vremenske
periode od austrougarskog perioda pa do poslijeratnog perioda. Arhiv je preuzeo
2 Hatida Fetahagi, Arhivski fondovi i zbirke i njihova korisnika funkcija, Glasnik Arhiva i
arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XLIV, Sarajevo 2014, 140.
3 Zapisnik o primopredaji arhivske grae, Arhiv USK-a, br. 764/13 od 18. 7. 2013. godine, br.
602/08 od 7 .10. 2008. godine, br. 833/10 od 22. 10. 2010. godine, br. 915/15 od 27. 11. 2015. godine.
91
Sadika MASLAK
arhivsku grau est opinskih sudova gdje se radi o zaista velikoj koliini arhivske
grae i veoma vrijednim fondovima koji su od velike vanosti kako za istraivae,
tako i za fizika lica u rjeavanju imovinsko-pravnih odnosa. Isto tako preuzeta je i
dokumentacija koja je jo uvijek operativna.
U nastavku emo u kratkim crtama predstaviti koliine, vremenski period,
odnosno raspon godina, uslove koritenja, cjelovitost fondova, te u koje svrhe
korisnici grau koriste.

Opinski sud Sanski Most
Preuzeta arhivska graa, se odnosi na vie vremenskih perioda, raspon

godina je od 1944. do 1995. godine u koliini od 182 m1, stepen ouvanosti dobar,
sloena i popisana, fondovi koji se nalaze unutar ovog raspona godina su cjeloviti
i registraturno sreeni. Vrste predmeta koji su preuzeti su: parnice, ostavinske
rasprave, zemljino-knjine isprave, krivini predmeti, sudska uprava i vanparnini
spisi.

Opinski sud Cazin
Preuzeta arhivska graa se odnosi na vie vremenskih perioda, i vie

podfondova. Raspon godina preuzete arhivske grae je od 1881. do 1979. u koliini
od 295 m1, stepen ouvanosti dobar, s tim da je arhivska graa koja se odnosi na
period 18811979. godine djelimino sreena i takoer djelimino je osposobljena
za istraivaki rad, dok je arhivska graa, koja se odnosi na period od 1980. do
2008. godine u dobrom stanju, registraturno sreena i osposobljena za koritenje
i pretraivanje. Arhivska graa koja se odnosi na austrougarski period je izuzetno
interesantna za istraivae za izradu magistarskih radova, gdje je veliko interesovanje
upravo bilo za Kotarsko-erijatskim sudom Cazin.

Opinski sud Bosanska Krupa
Preuzeta arivska graa se odnosi na vremenski period od 1945. od 1995.

godine, u koliini od 75 m1. Stepen ouvanosti je dobar, graa je sloena i popisana.
Vrsta predmeta koji su preuzeti su parnice, krivini i vanparnini predmeti. Serije
koje se nalaze u sklopu ovog suda nisu cjelovite. Arhivska graa ovog suda
nije znaajno interesantna za korisnike iz razloga to se u njemu ne nalaze spisi
ostavinskih rasprava, koji se odnose na imovinsko-pravne odnose, a ne nalazi se ni
arhivska graa iz austrougarskog perioda.
Opinski sud Biha
Preuzeta arhivska graa se odnosi na vremenski period od 1880. do 1963.
godine, u koliini od 120 m1. Stepen ouvanosti je dobar, registraturno sreena,
92
popisana i sloena. Vrsta spisa koji se nalaze unutar fonda su: ostavinske rasprave, te
zemljino-knjine isprave koje su vrijedne i interesantne za istraivae iz razloga to
se unutar fonda Kotarsko-erijatskog suda Biha nalaze spisi iz osmanskog perioda.

Opinski sud Velika Kladua
Preuzeta arhivska graa se odnosina vremenski period od 1880. do 1963.

godine, u koliini od 120 m1, djelimino sreena, stepen ouvanosti dobar. Vrste
predmeta su: ostavinske rasprave, krivini predmeti i parnice. Zainteresiranost
korisnika za ovu arhivsku grau je uglavnom za rjeavanje imovinsko-pravnih
odnosa.
Opinski sud Bosanski Petrovac
Preuzeta arivska graa se nalazi u nesreenom stanju, koliina nepoznata
jer je jo u fazi sreivanja. Jedan dio grae Opinskog suda Bosanski Petrovac koja
se odnosi na grau ostavina iz vremenskog perioda 19921995. kojom se regulisalo
pravo vlasnitva na imovinu koju je izuzela Dravna agencija za istragu i zatitu
SIPA u svrhu istranog postupka. Od tog je prolo mnogo vremena i pored velikog
zalaganja Ariva Unsko-sanskog kantona i insistiranja da se arhivska graa vrati u
Arhiv, naalost naa nastojanja su ostala bez uspjeha.

Kantonalni sud Biha
Preuzeta arhivska graa se odnosi na vremenski period od 1945. do 2001.

godine u koliini od 57 m1. Stepen ouvanosti je dobar, graa je sloena i popisana.
Serije koji se nalaze u ovom fondu su cjelovite i registraturno sreene, Trenutno
se radi na arhivistikoj obradi perioda 1945/46. jer je interesantan za istraivae
koje zanima ta problematika, a to su krivina djela protiv drave i naroda koja su
poinjena u vrijeme NDH. Pored krivinih spisa u fondu se nalaze spisi privrednih
sporova.
Sudska graa koju je Arhiv preuzeo je po mnogo emu specifina. Arhiv
je iz objektivnih razloga preuzeo i operativnu arhivsku grau to za posljedicu ima
povean broj zahtijeva i samim tim intenzivniji rad arhivista koji rade sa korisnicima.
Kada se radi o arhivskoj grai Opinskog suda Sanski Most koji je dosta udaljen
od Arhiva razvili smo veoma dobru saradnju izmeu Arhiva i Opinskog suda
Sanski Most. Takoer je vano naglasiti da fizika lica koja podnose zahtjeve i
trae odreene informacije vezano za tu arhivsku grau ive izvan drave Bosne i
Hercegovine, to je dodatno optereenje na arhivskog zaposlenika, da u to kraem
roku rijei zahtjev korisnika. S obzirom da se radi o veoma dobro sreenoj arhivskoj
grai nema nikakvih potekoa da se udovolji u najkraem roku i u velikom postotku
pozitivnih odgovora za traenu informaciju. Ovako registraturno sreena graa je
najbolji pokazatelj, koliki uticaj sreena arhivska graa ima na korisniku funkciju.
93
Sadika MASLAK
Analizom evidencija podnesenih zahtjeva u 2014. godini i ishoda istih

utvrdili smo da registraturski dobro sreeni fondovi imaju i veliki procenat pozitivno
odgovorenih zahtjeva, dok je kod registraturski nesreenih fondova taj procenat
dosta nii.4
Br. Naziv pravnog lica
Ukupno
podneseni
zahtjevi
Pozitivno %
rijeeni
zahtjevi
Negativno %
rijeeni
zahtjevi
1.
Opinski sud Biha
162
162
100%
0%
2.
Opinski sud Bosanski Petrovac
74
45
61%
29
39%
3.
Opinski sud Cazin
66
63
95%
5%
4.
Opinski sud Sanski Most
52
49
94%
6%
5.
Opinski sud Velika Kladua
78
57
73%
21
27%
Tabela odgovorenih zahtjeva pravnih i fizikih lica za 2014. godinu
Kao to se vidi iz ove tabele postotak negativno odgovorenih zahtjeva je

dosta vei kod sudova koji su preuzeti u nesreenom stanju, a to su Opinski sud
Bosanski Petrovac, koji je jo uvijek u fazi sreivanja i Opinski sud Velike Kladue.
Razloga za nerjeene zahtjeve ima vie kao to su preuzeta nesreena
arhivska graa, zatim pogreno upueni zatjevi, ali naalost ima i drugih kao to
su pogreno uniten spis, ali u vrlo malom broju, dakle nestruno odabiranje i
izluivanje registraturnog materijala.
Najee traene vrste predmeta su rjeenja o nasljeivanju, razlozi su razni
od onih da su im dokumenti uniteni u proteklom ratu do izmjene rjeenja, dopunskih
rjeenja itd. Ima tu i dosta do neaurnosti sudova koji strankama ne uruuju rjeenja,
te se tako u spisu nalazi vie originalnih rjeenja koja nisu uruena ni strankama ni
uredima kao to su katastar na provedbu imovine.

Vrste zahtjeva koji su arhivu upueni od strane korisnika se uglavnom odnose
na rjeavanje imovinsko-pravnih odnosa, kao to su ispravke rjeenja o nasljeivanju.
Sudovi se obraaju kada doe do naknadno pronaene imovine ili zbog dopunskih
rjeenja. Razlozi za tako povean broj zahtjeva od strane sudova je zbog operativnosti
fonda, o emu smo ve govorili ranije. Meutim ima drugih vrsta zahtjeva fizikih
lica kao to su brakorazvodne parnice ili brisanje iz krivinih evidencija. Naravno,
ne u nekom velikom procentu, ali ima i zahtjeva fizikih lica, odnosno istraivaa
koji trae pristup odreenim informacijama, a u svrhu prikupljanja podataka kod
izrade magistarskih radova, zatim studenti kod izrade diplomskih radova.
94
Izvjetaj o radu Arhiva Unsko-sanskog kantona, 2014.
Zakljuak
Planski i struno sreena arhivska graa u registraturi predstavlja jedan od
osnovnih preduslova za preuzimanje iste i njeno koritenje u Arhivu. Iz tog razloga
Vanjska sluba snosi najveu odgovornost za stanje arhivske grae u registraturama
i njena je uloga da djeluje preventivno i represivno.
Pored toga to je arhivska graa pojedinih sudova primljena u nesreenom
stanju, dodatni problem u radu s takvom graom predstavlja nedostatak knjiga, kao
to su imenici, upisnici i knjige ovjere, bez kojih je veoma teko doi do traene
informacije i pored velikog zalaganja uposlenih u Arhivu u veini sluajeva korisnici
ostanu uskraeni za traenu informaciju. Znaaj upisnika i pomonih knjiga takoer,
ima uticaja u radu sa korisnicima, jer se kretanje pojedinog spisa mora pratiti kroz
vie godina (npr. spis zapoet u 1980, zavren u 1996. i arhiviran u 1996. godini).
Prilikom pretraivanja arhivske grae znaajnu ulogu ima i kako je zahtjev
popunjen od strane korisnika arhivske grae iz razloga, to korisnici ponekad ne
navedu dovoljno podataka potrebnih za obradu zahtjeva.
Potrebno je vie angaovati Vanjsku slubu, a isto tako izvriti izmjene
cjenovnika arhivskih usluga u koje bi se ugradile odredbe koje se odnose na
preuzimanje nesreene arhivske grae.
Summary
The planning and expertly arranged archival records in the Register is one of
the basic prerequisites for obtain the same and its use in the Archives. For this reason
the external service is the most responsible for the state archives in registry offices
and its role is to act preventively and repressively.
In addition to the archives of individual vessels received the disorderly
state, an additional problem in working with such a structure is the lack of books,
such as directory, registers and books certification, without which it is very difficult
to obtain the required information, and despite the great efforts of the employees
in the Archives in most cases, users remain deprived of the requested information.
The importance of books and auxiliary books also have an impact in dealing with
customers because the movement of each file for several years must be accompanied
by (eg. File started in the 1980s was completed in 1996 and is archived in 1996).
While searching the archive material has a significant role application
completed by users of archive material on the ground, as users do not specify enough
information needed to process the request.
It takes more to engage external service, as well as make changes in the
price list archive services that would incorporate the provisions related to obtaining
unsettled archives.
95
Marija TODOROVI
Istorijski arhiv umadije Kragujevac
struni rad
REGISTRATURSKA SREENOST ARHIVSKE GRAE

U NASTAJANJU U FUNKCIJI NJENOG KORIENJA

Apstrakt: Drutveni poloaj arhiva kao ,,javnog servisa graana i
profesionalnih predstavnika arhivske struke, direktno je proporcionalan doprinosu,
koji oni svojom delatnou daju graanima u ostvarenju njihovih prava, u postupcima
pred drugim dravnim organima.
Ureen sistem kancelarijskog i arhivskog poslovanja, kao prioritetni
zadatak arhivske slube van arhiva omoguuje stvaraocima izradu kvalitetnih
informativnih sredstava o arhivskoj grai u nastajanju, ijom upotrebom se postie
bolja iskorienost podataka iz arhivske grae u slubene, privatno-pravne i naune
svrhe.

Kljune rei: Registraturska sreenost, korisnici arhivske grae,
funkcionalnost i operativnost registraturskih i arhivskih evidencija.
ARRANGEMENT OF EMERGING ARCHIVAL MATERIAL AS
FUNCTION OF ITS USE

Abstract: The social status of archives as public services of people and
archivists is directly proportional to their contribution made by exercising civil
rights before state bodies.
A neatly arranged sistem of office and archives management is a priority
of archival services outside archives. It provides the creators with high-quality
informative means of emerging archival materials, which leads to better utilization
of archival materials for professional, private, legal and scientific purposes.

Keywords: Registrary arrangement, archival materials users, functionality
and operability of registrary and archival records.
Uvod

Koncept pravne zatite arhivske grae u nastajanju bazira se na potpunoj
ureenosti administrativnih spisa kod stvaralaca i postojanju kompletnih i preciznih
96
Registraturska sreenost arhivske grae u nastajanju u funkciji njenog korienja
evidencija o njihovoj poslovnoj aktivnosti. Registraturska sreenost dokumentacionih

celina pozitivno utie na obavljanje poslova iz osnovne delatnosti stvaralaca, jer
skrauje postupak pronalaenja i korienja operativnih predmeta i akata.

Zatitu arhivske grae van arhiva bilo bi nemogue realizovati u uslovima
nepostojanja evidencija o registraturskom materijalu stvaralaca i normiranog poretka
administrativnih akata, u skladu sa odredbama vaeih propisa.1

Registraturska sreenost arhivske grae u nastajanju je poredak
administrativnih spisa kod stvaralaca, koji je predvien njihovim pravilnikom o
kancelarijskom i arhivskom poslovanju. Smisao principa registraturske sreenosti
predmeta i akata stvaraoca je da pojedinani dokumenti, odnosno serije dokumenata
prilikom sreivanja dobiju mesto prema poreklu i nainu njihovog nastanka. Koristei
institut kategorizacije i valorizacije arhivske grae, arhivisti slube zatite arhivske
grae van arhiva znaajno doprinose reprezentativnosti registraturskih sadraja
pojedinih stvaralaca i intenziviraju naunu i dokaznu vrednost registraturskih spisa.

Strune mere zatite arhivske grae u nastajanju, potpomognute
arhivistikom obradom i sreivanjem registraturskih spisa treba da omogue vei
stepen informisanosti graana, u cilju realizacije njihovih privatno-pravnih zahteva,
u postupcima pred drugim dravnim organima.

Dostupnost informacija od javnog znaaja, kvalitetno informisanje
pojedinaca i ire drutvene zajednice podacima sadranim u preuzetoj arhivskoj
grai su okosnica rada savremenih arhiva. U kojoj meri e dravni arhivi u Srbiji,
kao ,,javni servisi graana biti u slubi drutvene zajednice zavisi prevashodno od
kvaliteta primarne zatite javne arhivske grae.

Na osnovu viegodinjeg iskustva u radu sa stvaraocima, autor teksta smatra
da propusti, uinjeni na poslovima zatite arhivske grae u nastajanju mogu znaajno
da oslabe kvalitet pravne zatite, ugroze celovitost arhivskog fonda i umanje
informativnost njegovog sadraja. To se pre svega odnosi na postojanje propisnog i
preciznog voenja evidencija o registraturskom materijalu stvaraoca.
Uticaj registraturske sreenosti arhivske grae u vrenju strunog nadzora
arhiva

Registraturska sreenost slubenih spisa, stvaralaca razliite provenijencije
je primarni zadatak i preduslov pravnog reima zatite arhivske grae van arhiva.
Arhivski fond u nastajanju predstavlja organsku celinu dokumenata, povezanih
jedinstvenim procesom rada odreenog stvaraoca. Registraturski materijal, koji kao
potencijalna arhivska graa nastaje u svim delovima procesa rada pravnih subjekata
obino se sreuje po principu provenijencije, to obezbeuje organizovanost
slubenih predmeta i akata, u skladu sa unutranjom organizacionom strukturom
1 Uredba o kancelarijskom poslovanju organa dravne uprave, Sl. glasnik RS, br. 80/92; Uputstvo
o kancelarijskom poslovanju organa dravne uprave, Sl. glasnik RS, br. 10/93 i 14/93; Uredba o
elektronskom kancelarijskom poslovanju organa dravne uprave, Sl. glasnik RS, br. 40/2010.
97
Marija TODOROVI
stvaraoca. Kontrola registraturskih spisa moe se u svakom momentu spovesti na

osnovu knjiga registrature, odnosno osnovnih evidencija o tekuoj dokumentaciji,
koje predstavljaju svojevrsnu hronoloku klasifikaciju arhivskog fonda u nastajanju.
Ove evidencije su nezamenljivo sredstvo za pronalaenje predmeta i akata, njihovo
klasificiranje, sreivanje, popis, sadrajni opis dokumenata i arhiviranje.2

Ukoliko sluba zatite van arhiva, u postupku vrenja strunog nadzora kod
stvaralaca izdejstvuje registratursku sreenost predmeta i akata, u skladu sa vaeim
propisima o kancelarijskom i arhivskom poslovanju3, na nain da knjige registrature
pokazuju tok i nain kretanja slubenih spisa, moemo oceniti rad slube uspenim.
Registraturska sreenost poslovne dokumentacije stvaralaca ima za cilj da:
- ouva kompletnost i celovitost arhivske grae u nastajanju,
- ouva unutranju organizacionu strukturu tvorca arhivskog fonda u
nastajanju,
- omogui maksimalnu dostupnost i informativnost arhivske grae u
nastajanju, za potrebe drugih korisnika informacija.

Kako arhivska graa u nastajanju ima operativnu, kulturnu i naunu vrednost
u kontekstu njenog korienja, neophodno je da arhivisti sprovoenjem mera zatite
intenziviraju njenu informativnost, kako bi registraturski opisi dokumenata bili u
slubi zadovoljenja optih interesa graana.

Savremena arhivska praksa, koja se zasniva na elektronskom kancelarijskom
poslovanju stvaralaca, kao i praksa preuzimanja arhivske grae ukinutih stvaralaca,
bez pravnog sledbenika ukazuje da se kvalitet zatite arhivske grae van arhiva ne
moe meriti kvantitativno, brojem obilazaka stvaralaca. Pravna zatita registratura za
razliku od nekadanjih pokazatelja kvaliteta zatite4 mora da se zasniva na potpunim
i preciznim evidencijama o registraturskom materijalu stvaralaca, koje e do primopredaje arhivske grae biti u slubi registratura, a u arhivu e se njihov sadraj
preoblikovati u nauno-informativna sredstva o arhivskoj grai, radi zadovoljenja
optih i privatno-pravnih interesa graana.

U uslovima nepostojanja ili loeg kvaliteta registraturskih evidencija,
za koje su prvenstveno odgovorne spoljne slube nadlenih arhiva, moemo
konstatovati nefunkcionalnost strunog nadzora arhiva. Pravna zatita arhivske
grae kod stvaralaca zapoinje izradom funkcionalnih registraturskih evidencija, na
osnovu kojih ovlaeni arhivisti mogu na terenu proveriti kvantitativno i kvalitativno
stanje arhivske grae u nastajanju i obavestiti se o ranije sprovedenim postupcima
izluivanja bezvrednog registraturskog materijala i primopredaje arhivske grae.
Savremena arhivska praksa u radu sa stvaraocima daje primat kvalitetu zatite,
naspram kvantiteta, jer postojanje i korienje funkcionalnih evidencija je condicio
2 Npr. Delovodnici, kartoteka, upisnici predmeta.
3 Pravilnik o kancelarijskom i arhivskom poslovanju, Pravilnik o nainu voenja i korienja Arhivske
knjige, Sl. glasnik SRS, br. 47/81.
4 Statistiki podaci sadrani u programima rada i izvetajima o radu arhiva, npr. Petogodinji
program razvoja arhivske delatnosti Srbije, van SAP, 1986-1990, Beograd XII 1985.
98
sine qua non strune metodologije rada u registraturama, odnosno pravne zatite
arhivske grae van arhiva.

Iz prakse je poznato da i postojanje optih akata o kancelarijskom i
arhivskom poslovanju nije dovoljno za obezbeenje propisanog poretka predmeta
i akata kod stvaralaca, jer administratori ne shvataju praktini znaaj evidencija,
odnosno ne poznaju tehniku upisa, sadrajnog opisa i naknadnog oznaavanja
tehnikih jedinica arhivske grae. Zato se esto deava da ovlaeni arhivist u
postupku kontrole kancelarijskog i arhivskog poslovanja konstatuje nesklad izmeu
faktikog stanja registraturskog materijala i stanja prikazanog u arhivskoj knjizi, kao
optoj evidenciji. Ovakav nesklad dezinformie pre svega stvaraoca, a zatim i arhiv,
koji mora svoj nadzor da zasniva na preciznim podacima o stanju i koliini arhivske
grae u nastajanju i sprovedenim merama zatite, u skladu sa principom javnosti
rada organa dravne uprave.

Sugeriui administratorima propisani oblik i sadrinu informativnih
sredstava o registraturskom materijalu ovlaeni arhivist utie na informativnost
arhivskog fonda u nastajanju, to opredeljuje kvalitet izrade nauno-informativnih
sredstava o arhivskoj grai u ustanovi zatite. Prilikom vrenja strunog nadzora,
u uslovima postojanja osnovne evidencije o registraturskom materijalu stvaralaca
esto se deava da su kvantitativni podaci o stanju tehnikih jedinica pogreni, da je
opis dokumenata nekvalitetan, odnosno uopten, bez potrebne konkretizacije, koristi
se vie naziva za isti registraturski materijal u razliitim organizacionim jedinicama
stvaraoca, odreeni dokumenti ili serije dokumenata uopte nisu inventarisani, a
nastaju u procesu rada stvaraoca5 pa je takva evidencija nepotpuna i ne moe se
kvalitetno upotrebiti za kontrolu rada stvaralaca.

U postupku strunog nadzora takoe su primetne statusne promene stvaralaca
i promene naziva, koje su izazvale promene u sadrini i obimu registraturskog
materijala stvaraoca, to nije adekvatno propraeno optim aktom o kancelarijskom
i arhivskom poslovanju. Posledice takvog neregistrovanog, novonastalog stanja
registraturskih spisa, rezultiraju loom komunikacijom registrature i arhiva, prilikom
valorizacije arhivske grae kod stvaralaca6, a nepotpuni popisi registraturskog
materijala umanjuju kvalitet informacija, sadranih u arhivskoj grai.

U postupku neposredne kontrole registraturskih spisa u organizacionim
jedinicama stvaralaca, odnosno van pisarnice, konstatuje se esto nefunkcionalnost
Liste kategorija registraturskog materijala iz razloga nepotpunosti, ili zbog potrebe
usklaivanja rokova uvanja operativne dokumentacije stvaralaca sa zakonskim
rokovima uvanja i potrebama prakse.7

Zapisnik o primopredaji arhivske grae sa tabelarnim popisima arhivske
grae, esto ne prua korisnicima sve podatke o sadrini tehnikih jedinica preuzete
5 Npr. Projektna dokumentacija, ekonomsko-finansijska dokumenta, dokumentacija o javnim
nabavkama i dr.
6 Nemogunost izluivanja odreenih kategorija registraturskog materijala, koje nisu obuhvaene
Listom kategorija.
7 Izmene i dopune Liste kategorija na Ekonomskom fakultetu Kragujevac, april 2016.
99
Marija TODOROVI
arhivske grae, pa ga arhivist na poslovima sreivanja i obrade arhivskog fonda ne

moe valjano iskoristiti za izradu sumarnog inventara.

Iz navedenog se vidi, da struni nadzor arhiviste ne treba da se zasniva
samo na kontroli predmeta i akata u pisarnici i arhivskom depou stvaralaca, ve
treba da obuhvati i slubenu dokumentaciju organizacionih jedinica stvaralaca,
jer vrlo esto ne postoji zapisnik o primopredaji, izmeu pisarnica i dislociranih
organizacionih jedinica, u cilju inventarisanja njihove arhivske grae. Poznavanje
unutranje organizacione strukture stvaralaca i posedovanje ematskih prikaza
njihove organizacione strukture obezbeuje bolju klasifikaciju predmeta i akata,
potpuniju internu normativu registraturskih spisa i kvalitetniji prikaz opisa arhivske
grae u nastajanju, u cilju njenog korienja. Na osnovu izloenog, moe se
zakljuiti da se funkcija strunog nadzora arhiva ne ispoljuje u obezbeenju fizike
zatite i celovitosti arhivske grae u nastajanju, nego je njegova uloga znatno ira,
jer izmeu ostalog poboljava klasifikaciju, sreenost i arhiviranje registraturskih
spisa, na nain da se obezbedi maksimalna preciznost i dostupnost arhivske grae u
nastajanju, za njeno interno i eksterno korienje.

Stanje kvaliteta kancelarijskog i arhivskog poslovanja u registraturama u
nadlenosti kragujevakog arhiva, zadnjih desetak godina belei vidan pomak, sudei
po velikom broju dostavljenih popisa registraturskog materijala arhivu, verifikovanih
Lista kategorija i usvojenoj strunoj metodologiji rada, koja funkcionie u odnosima
izmeu registratura i arhiva. Uredno voenje evidencija o registraturskom materijalu
im omoguava da analiziraju tokove kretanja dokumenata, uoe nedostatke i slabosti
tekue organizacije kancelarijskih spisa i samoinicijativno predlau izmenu i dopunu
optih akata o kancelarijskom i arhivskom poslovanju.

Najvei stepen registraturske sreenosti arhivske grae u nastajanju je
u organima dravne uprave, pravosudnim institucijama, sledi zdravstvo, zatim
prosveta, socijala, privreda, a zanimljivo je da kulturne institucije imaju najvei
broj neispunjenih naloga za urednu klasifikaciju predmeta i akata. Kod nekih pak
registratura, stepen registraturske sreenosti je takav da imaju odvojene depoe
za arhivsku grau i registraturski materijal,8 to olakava postupak izluivanja
bezvrednih dokumenata.

Zbog optedrutvenog znaaja arhivske grae u nastajanju, subjekti
strunog nadzora nad njenim stvaranjem i organizacijom nisu samo arhivi,
ve i organi lokalne uprave, zadueni za dravnu upravu. Upravni inspektori,
izmeu ostalog, kontroliu postojanje evidencija o arhivskoj grai u nastajanju,
to predstavlja veliku pomo arhivskoj slubi, jer je objekat zatite viestruko
kontrolisan. Brigu o arhivskoj grai ukinutih stvaralaca, bez pravnog sledbenika
vode organi steajnog postupka, po teritorijalnom principu, odnosno zakonom
je utvrena nadlenost steajnih sudova, prema seditu pravnog lica u
steaju.

8
100
Redovan pregled u Univerzitetskoj biblioteci-Kragujevac.
Objekat zatite je celokupan registraturski materijal stvaralaca, u klasinoj i

elektronskoj formi, sa propisanim evidencijama, odnosno knjigama registrature.
Iako su mogunosti strunog nadzora stvaralaca, koji imaju sistem elektronskog
kancelarijskog poslovanja, ograniene zbog malog broja informatikih strunjaka
u arhivima, registraturama se preporuuje model organizacije predmeta i akata, na
funkcionalnim osnovama, u skladu sa principom dostupnosti registraturskih spisa.
U vezi sa tim, stvaraoci prilagoavaju elektronske baze podataka sadrini i obliku
klasinih evidencija o arhivskoj grai, pa je mogunost pretraivanja i pronalaenja
predmeta i akata za potrebe razliitih korisnika znatno vea.

Intenzivni obilasci zdravstvenih institucija sa ciljem izrade jedinstvene
orijentacione liste kategorija registraturskog materijala za zdravstvene ustanove u
RS9, rezultirali su poboljanjem kvaliteta organizacije medicinske i nemedicinske
dokumentacije u registraturama, zdravstvene provenijencije. U kontekstu ispunjenja
naloenih mera zatite arhivske grae u nastajanju, u Domu zdravlja ,,Miloje Hadi
ule Raa, odgovorno lice za poslove kancelarijskog i arhivskog poslovanja10
formiralo je aplikaciju u excel-u, u obliku elektronske arhivske knjige, koja ima
funkciju automatskog odreivanja rokova uvanja operativne dokumentacije i
njenog odabiranja, u cilju izluivanja i unitenja. Ova aplikacija dostavljena je i
drugim zdravstvenim ustanovama, na podruju rada umadijskog arhiva, ime je
postupak popisa, sadrajnog opisa tehnikih jedinica arhivske grae u nastajanju,
kao i postupak izluivanja bezvrednog registraturskog materijala znatno skraen i
olakan.
Registraturska sreenost arhivske grae u kontekstu arhivistike obrade
predmeta i akata

Preuzimanjem uredno voenih knjiga registrature, zajedno sa arhivskom
graom stvaralaca arhivi znatno olakavaju postupak obrade i sreivanja
registraturskih spisa u arhivu. Za postupak urgentnog izdavanja potvrda i uverenja
o injenicama sadranim u preuzetoj arhivskoj grai, do njene arhivistike obrade
i izrade nauno-informativnih sredstava o sadrini preuzetog arhivskog fonda,
nezamenljivo sredstvo u pronalaenju predmeta i akata su knjige registrature.
Sumarni inventar, kao nauno-informativno sredstvo koje koncizno prikazuje
sadrinu arhivskog fonda, kao organske celine slubenih dokumenata sadri popise
i opise tehnikih jedinica arhivske grae, koji se potpuno ili delimino poklapaju
sa sadrajnim stanjem arhivske grae u nastajanju. Za razliku od arhivske knjige,
sadraj sumarnog inventara je redukovan za koliinu bezvredne dokumentacije, koja
je izluena kod stvaraoca.
9 U svojstvu ovlaenog arhiviste u Slubi zatite arhivske grae van arhiva i lana Radne grupe
ADS Srbije, zaduenog za izradu tipske orijentacione liste za medicinsku dokumentaciju klinikih
centara, na primeru Klinikog centra-Kragujevac.
10 Milan Novii, in. informatike.
101
Marija TODOROVI

Arhivska knjiga, kao opti inventarni popis celokupnog registraturskog
materijala stvaraoca je viestruko korisna u postupku obrade i sreivanja arhivskog
fonda u arhivu, jer sadri relevantne podatke: o graninim godinama arhivske grae,
organizacionom ustrojstvu tvorca arhivskog fonda sa svim njegovim statusnim
promenama i promenama naziva, njegovoj osnovnoj delatnosti, nainu organizacije
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, fizikom stanju arhivske grae. Ona
takoe sadri kvantitativno-kvalitativne sadraje stanja registraturskog materijala
stvaraoca, podatke o postojanju Liste kategorija registraturskog materijala, koja se
moe iskoristiti u postupku revalorizacije arhivske grae u arhivu, sprovedene mere
izluivanja i podatke o ranije preuzetim delovima arhivske grae u arhivu. Kako
je registraturski materijal arhivska graa u nastajanju, vrlo je znaajno ovlaenje
arhiva da u sluaju izluivanja, nekim kategorijama registraturskog materijala
sa operativnim rokovima uvanja da status arhivske grae, kako bi se u procesu
sreivanja i arhivske obrade sanirao nedostatak vrednih skupina dokumenata kod
stvaraoca.

Cenei ove parametre, arhivisti u slubi sreivanja i obrade arhivske grae
u arhivu pristupaju izradi klasifikacionog plana i metodskog uputstva za sreivanje,
opredeljuju za princip sreivanja, vre revalorizaciju registraturskih dokumenata
stvaraoca, sainjavaju obavetajna sredstva o arhivskoj grai, sa istorijskom
belekom o tvorcu arhivskog fonda. Od celovitosti i sauvanosti arhivske grae
zavisi da li e se u sreivanju primeniti princip provenijencije ili princip slobodne
provenijencije11, ali sreivanje i arhivska obrada dokumenata svakako treba da budu
u funkciji maksimalne dostupnosti i korienja arhivske grae.12

Vei stepen upotrebljivosti arhivske grae postie se nakon arhivistike
obrade, izradom informativnih sredstava o arhivskoj grai,13 ija je informativnost
uslovljena informativnou sauvane arhivske grae i informativnou knjiga
registrature. Za postupak sreivanja u arhivu je naroito vano da se prati struktura
tvorca fonda, prikazana u knjigama registrature i da se dokumenti odnosno serije
dokumenata grupiu prema nainu kancelarijskog i arhivskog poslovanja stvaraoca.
Arhivist ne moe u postupku sreivanja da stvara nove jedinice uvanja arhivske
grae, prema tematici, ve samo prema strukturi preuzete arhivske grae, uz
potovanje principa celovitosti arhivskog fonda.

Ukoliko je prilikom voenja arhivske knjige poremeena hronologija upisa
jedinica arhivske grae to e poremetiti kvalitet primopredaje i uticati na izbor principa
sreivanja dokumenata unutar utvrene organizacione strukture.14 Registraturska
sreenost arhivske grae u nastajanju omoguuje hronoloku rekonstrukciju rada
stvaralaca u fazi arhivistike obrade, jer se klasifikacija grae vri po organizacionim
11 Dezintegrisani arhivski fondovi.
12 Uputstvo za sreivanje arhivskih fondova organa uprave, radnih, DPO i drugih organizacija,
Arhivski pregled, 1-2, Beograd 1973.
13 Npr.ulazni inventar, sumarni inventar, analitiki inventar, regesta i katalozi, indeksi, specijalne
kartoteke, tabelarni pregledi, vodii.
14 Hronoloki, tematski, teritorijalni princip sreivanja.
102
jedinicama, a u okviru njih po godinama i tehnikim jedinicama uvanja arhivske

grae. Nauno-informativna sredstva o arhivskoj grai odreenih stvaralaca treba da
sadre niz relevantnih podataka15 koji originalno svedoe o drutvenom poloaju i
znaaju tvorca arhivskog fonda.
Dostupnost i korienje arhivske grae za potrebe razliitih korisnika

Krajnji cilj pravne zatite arhivske grae u nastajanju je njena dostupnost
za korienje, u cilju zatite razliitih interesa graana. Dananji arhivi mogu
funkcionisati kao ,,javni servisi graana, u skladu sa demokratskim naelom
transparentnosti rada dravne uprave, samo pod uslovom da su u svoje depoe
primili registraturski sreenu arhivsku grau brojnih stvaralaca. U suprotnom, oni
se pretvaraju u skladita starog papira, iju sadrinu je nemogue prezentovati
iroj javnosti, jer nije ustanovljen model organizacije registraturskih spisa, koji se
moe informativno iskoristiti, a korist od arhivske delatnosti za potrebe drutvene
zajednice je minimizirana. Ranije preuzeti arhivski fondovi, u uslovima registraturske
nesreenosti njihovih organizacionih celina,16 predstavljaju balast neupotrebljivog
papira, jer nema obavetajnih sredstava o sadrini njihove arhivske grae. Ovakvi
sluajevi potvruju pravilo da je arhivska graa vredna onoliko koliko je upotrebljiva.

Sreivanje slubene dokumentacije kod stvaralaca rezultira izradom
klasinih i elektronskih evidencija o arhivskoj grai u nastajanju, koje treba da
prikau sve informacije iz poslovnog procesa stvaralaca. Njihovom izradom arhivi
ne moraju da rade poslove registrature, nego da na bazi registraturskih evidencija o
arhivskoj grai u nastajanju formiraju arhivistike evidencije, sa veim stepenom
informacija o tvorcu arhivskog fonda.

U uslovima elektronskog kancelarijskog poslovanja, mogunost dobijanja
eljene informacije iz tekuih spisa registrature, za potrebe razliitih korisnika je
maksimalno poveana, jer su elektronske baze podataka organizovane, na nain
da daju veliki broj podataka o arhivskoj grai. Mogunost pretraivanja predmeta
i akata je optimalna i u svakom momentu se moe dobiti informacija o rasporedu
dokumenata u registraturi, broju reenih i nereenih predmeta, rasporedu predmeta
po organizacionim jedinicama i kod pojedinih referenata.17

Za razliku od uslova korienja arhivske grae u arhivu gde se u okviru
evidencije o korienju arhivske grae korisnik izjanjava o razlogu korienja, u
registraturi je manipulacija tekuim spisima, u cilju njihovog korienja osloboena
ove procedure. Korienje arhivske grae u nastajanju regulisano je zakonskim i
podzakonskim aktima, pa se u lanu 5. Zakona18 navodi da se dostupnost informacija
15 Podaci o osnivanju, organizaciji, vrsti delatnosti, nainu registraturskog poslovanja, sauvanosti
arhivske grae i dr.
16 Npr. Arhivski fond Skuptina sreza Kragujevac, 19441967.
17 Primer kancelarijskog poslovanja Apelacionog suda Kragujevac.
18 Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaaja , Sl. glasnik RS, br. 120/2004.
103
Marija TODOROVI
od javnog znaaja ostvaruje omoguavanjem uvida korisniku u sadrinu traenog

dokumenta, kao i izdavanjem kopije dokumenta, koji sadri informaciju od javnog
znaaja. Registraturska sreenost arhivske grae u nastajanju, sa kvalitetnim
obavetajnim sredstvima o njenoj sadrini, uz mogunost standardizacije postupka
njenog korienja, afirmie transparentnost rada javnih slubi.

Arhivi kao ustanove zatite javne arhivske grae informiu javnost o broju
arhivskih fondova sa kojima raspolau, kvalitetu i kvantitetu njihove arhivske grae,
broju korisnika koji su istraivali odreenu arhivsku grau i razlozima njenog
korienja.19 Nacrt Zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi sadri radikalna
reenja u pogledu korienja arhivske grae u arhivu. Zakonodavna reenja
propisuju da se za potrebe korisnika mogu izdavati podaci, prepisi overenih kopija
dokumenata i uverenja, po pravilu samo iz sreene arhivske grae. Kako je arhivska
graa registratura, prestalih sa radom nesreena i due vreme ne moe biti na
programu arhivistike obrade, neophodno je u to kraem roku udovoljiti zahtevima
korisnika i izuzetno iskoristiti informacije iz registraturski sreene arhivske grae,
za realizaciju linih prava njenih korisnika.

Veliki problem dananjih arhiva na poslovima zatite arhivske grae u
nastajanju i njenog daljeg korienja je nedostatak smetajnog prostora u arhivskim
depoima. Zato se najvei broj finansijskih zahteva arhiva prema resornom
ministarstvu kulture, ove godine odnosio na adaptaciju i izgradnju namenskih
zgrada arhiva,20 nabavku polica za smetaj arhivske grae i obezbeenje finansijskih
sredstava za bolju dostupnost preuzete arhivske grae.21 Zahteve za obezbeenjem
vee dostupnosti arhivske grae ispoljili su arhivi u: Pirotu, Kraljevu, Prokuplju,
Panevu, Jagodini, Zrenjaninu, Niu, Leskovcu, zatim Arhiv Srpske pravoslavne
crkve, Matica srpska i Beogradska nadbiskupija.

Postojee slubene evidencije u arhivu22 daju itav spektar informacija o
sadrini preuzetih arhivskih fondova, a nain i rokovi dostupnosti preuzete arhivske
grae su normativno ureeni. Novi nacrt zakona predvia da se javna arhivska
graa moe koristiti po isteku roka od 30 godina od dana nastanka arhivske grae.
Korienju podataka iz te grae moe se pristupiti i pre isteka odobrenog roka, ako to
odobri stvaralac. Kada se koriste podaci, koji su od znaaja za odbranu i bezbednost
zemlje, rok korienja je 50 godina od nastanka, a ako se koriste podaci koji se
odnose na linost,23 nakon isteka 70 godina od dana nastanka, odnosno 100 godina
19 Arhivska graa se daje na korienje u slubene svrhe, nauno-istraivake, za potrebe
publikovanja, nastave, izlobe, kao i za zatitu linih prava.
20 Novu zgradu arhiva ove godine je dobio Arhiv u Novom Sadu.
21 Reenje Ministarstva kulture i informisanja RS, br. 401-01-158/2016-02 od 9. 5. 2016. god. o
dodeli sredstava za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti istraivanja, zatite i korienja
arhivske grae.
22 Evidencije: primljene arhivske grae, stvaralaca privatne arhivske grae, informativnih sredstava,
korisnika i koriene arhivske grae.
23 Matina knjiga, Lina i personalna dosijea, sudski predmeti, poreska i finansijska dokumenta,
istorije bolesti i medicinska dokumentacija, popisi stanovnitva.
104
od roenja tog lica. Meutim, ako to odobri lice na koje se podaci odnose ili njegov
zakonski zastupnik, korienje je mogue i pre isteka utvrenog roka.
Zakljuak

Sistematsko praenje rada registratura, kategorizacija stvaralaca arhivske
grae, valorizacija arhivske grae u nastajanju, samo su neke od strunih mera
zatite, koje primenjuju arhivi da bi prikupili i sauvali vredne dokumente, za ije
korienje su zainteresovani brojni korisnici. Optedrutveni karakter arhivske grae
razliite provenijencije, determinisan je strunom, naunom i dokaznom vrednou
registraturskih spisa, a u kojoj meri e graani dobiti blagovremenu, potpunu
i funkcionalnu informaciju, sadranu u arhivskoj grai zavisi od registraturske
sreenosti arhivskih fondova u nastajanju.

Sreenost registraturskih spisa i postojanje kompletnih informativnih
evidencija kod stvaralaca omoguava bolje snalaenje u radu sa dokumentima
registrature i doprinosi brem pronalaenju operativnih podataka. U arhivima,
registraturska sreenost preuzetih arhivskih fondova je uslov izrade kvalitetnih
nauno-informativnih sredstava o arhivskoj grai, radi njenog daljeg korienja.
Summary

Preventative measures such as systematic monitoring of the registraries,
categorization of the creators of archival materials and valorization of emerging
archival materials are applied by archives in order to collect and preserve valuable
records. The social character of archival materials of different provenance is
determined by professional, evidential and scientific value of registrary documents.
The timeliness, completion and functionality of the information contained in the
archival materials depend on the arrangement of emerging archival fonds.

The arrangement of registrar documents and complete informative records
of the creators provide better management in dealing with registrar documents.
Moreover, they contribute to faster discovery of operational data. In archives, the
registrary arrangement of archival fonds is a prerequisite for p;roducing high-quality
scientific and informative means of archival materials, for their further use.
105
Dr. sc. Jasna POGAN

Dravni arhiv za Meimurje
struni rad
KORITENJE ARHIVSKOG GRADIVA IZ OBLASTI

GOSPODARSTVA MOGUNOSTI I PERSPEKTIVE

Apstrakt: Prilog se bavi problematikom arhivskog gradiva nastalog radom
stvaratelja iz podruja gospodarstva od njegova nastanka do njegova preuzimanja
na trajno uvanje od strane nadlene arhivske ustanove. Posebno se istie pitanje
koritenja arhivskog gradiva u razne svrhe s obzirom na zakonske i materijalne
mogunosti arhivskih ustanova s naglaskom na primjerima iz prakse arhivskih
institucija poput Dravnog arhiva za Meimurje.

Kljune rijei: Arhiv, arhivsko gradivo, gospodarstvo, korisnik, stvaratelj.
USE OF ARCHIVES IN THE FIELD OF ECONOMY
OPPORTUNITIES AND PERSPECTIVES
Abstract: The article deals with archival material generated work of
creators in the field of economy since its inception until its acquisition for permanent
preservation of the competent archival institution. Particularly noteworthy is the
question of the use of archives for various purposes depending on the legal and
material features archival institutions with a focus on the practices of archival
institutions such as the National Archives of Meimurje.
Keywords: Archive, the archives, the economy, the user, the creator.
Uvod

Budui da je tema ovog priloga koritenje gradiva iz gospodarstva potrebno
je najprije objasniti temeljne pojmove kao to su gospodarstvo, arhivsko gradivo,
koritenje i stvaratelj arhivskog gradiva.

Arhivsko gradivo su zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih
ili fizikih osoba u obavljanju njihove djelatnosti, a od trajnog su znaenja za kulturu,
povijest i druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno
o obliku i stvarnom nosau na kojem su sauvani.1
1
106
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine, 105/1997.
Koritenje arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva mogunosti i perspektive

Koritenjem arhivskog gradiva smatra se uporaba obavijesnih pomagala
o arhivskome gradivu i arhivskog gradiva bez obzira na kojemu nosau zapisa je
sauvano. U koritenje spada pregled gradiva, prepisivanje, objavljivanje, izlaganje,
izrada preslika, posudba i izdavanje ovjerovljenih prijepisa odnosno preslika.2

Gospodarstvo je ljudska djelatnost koju ine tri osnovna imbenika:
proizvodnja, potronja i razmjena, a moe biti samoopskrbno, to je svojstveno
plemenskim i nerazvijenim zajednicama, i trino gospodarstvo, u razvijenim
zemljama.3

Stvaratelj arhivskog gradiva smatra se pravna i fizika osoba ijim
djelovanjem i radom ono nastaje.4
Koritenje arhivskog gradiva

Koritenje arhivskog gradiva je prema meunarodnim standardima odnosno
legislativi regulirano kroz slijedee akte i normative: Etiki kodeks arhivista iz
19965, Opa deklaracija o arhivima iz 20106, te Naela dostupnosti arhivskog
gradiva iz 2012.7 Problematiku koritenja arhivskog gradiva podrobnije opisuju
l. 6 i 7 Etikog kodeksa arhivista dok Opa deklaracija o arhivima naglaava,
kao jednu od najvanijih uloga arhivista initi zapise dostupnima za koritenje,
te ukazuje na potrebu za zajednikim radom arhivista kako bi arhivsko gradivo
bilo dostupno svima potujui pritom odgovarajue propise i prava pojedinaca,
stvaratelja gradiva, vlasnika i korisnika. Naela dostupnosti arhivskog gradiva iz
2012. podrobno propisuju dostupnost u koritenju arhivskog gradiva u lancima od
1 do 5:
l. 1. Javnost raspolae pravom na dostupnost arhivskoga gradiva nastaloga
radom javnih tijela. Javni i privatni stvaratelji gradiva trebali bi otvoriti
svoje arhive javnosti u najveoj moguoj mjeri.
l. 2. Ustanove s arhivskim gradivom objelodanjuju postojanje arhivskoga
gradiva, ukljuujui i onoga koje je nedostupno, te ogranienja u dostupnosti
gradiva.
l. 3. Ustanove s arhivskim gradivom usvajaju proaktivan pristup njegovoj
dostupnosti.
l. 4. Ustanove s arhivskim gradivom skrbe da odluke o ogranienju
dostupnosti budu jasne i s navedenim trajanjem, da su utemeljene na
pozitivnim propisima, da priznaju pravo na privatnost i potuju prava
vlasnika privatnoga arhivskoga gradiva.
l. 5. Arhivsko gradivo dostupno je pod pravednim i jednakim uvjetima za
sve.
2
3
4
5
6
7
Pravilnik o koritenju arhivskog gradiva, Narodne novine, 67/1999.

http://hr.wikipedia.org/Gospodarstvo. Preuzeto 20. 5. 2016.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine, 105/1997.
Etiki kodeks arhivista, Zagreb 1997.
http://www.ica.org/?lid=133258&bid=1101 Preuzeto 18. 5. 2016.
www.ica.org/sites/default/files/ICA_Access_Principles_CR.pdf. Preuzeto 16. 5. 2016.
107
Dr. sc. Jasna POGAN

Koritenje arhivskog gradiva regulirano je u Republici Hrvatskoj arhivskom
legislativom (Zakon o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997, Pravilnik o koritenju
arhivskog gradiva), te posredno nizom zakona i propisa poput Ustava RH, Zakona o
pravu na pristup informacija, Zakona o zatiti kulturne batine, te provedbenih akata
poput pravilnika i sl.

Zakonski propisi poput jo vaeeg Zakona o arhivskom gradivu i arhivima
nizom lanaka propisuju dostupnost kao i nain koritenja (l. 22 25) javnog
arhivskog gradiva. to se tie privatnog arhivskog gradiva nastalog djelovanjem
privatnih stvaratelja njegovo koritenje regulirano je l. 35. st. 2:
Privatno arhivsko gradivo koje pohranom, darovanjem ili kupnjom doe u
posjed dravnoga arhiva, pristupano je za koritenje pod uvjetima i na nain koji
vrijede za javno arhivsko gradivo, ako nije drukije utanaeno u ugovoru, odnosno
u ispravi o predaji gradiva dravnom arhivu.8

Prilikom pregleda dostupne literature i publicistike uoeno je da je ovakva
tematika bila tek povremeno predmet znanstvenog interesa.9 to se tie problematike
kojom se bavi ovaj prilog takoer vrijedi ista konstatacija.10 Detaljnije e o tematici
koritenja gradiva biti vie govora u nastavku ovog referata.
Arhivski fondovi iz oblasti gospodarstva

U Dravnom arhivu za Meimurje od sveukupno 285 arhivskih fondova i
zbirki koliko ih se uva 74 fonda spadaju u klasifikacijsku skupinu gospodarstvo i
bankarstvo.11 U navedenoj skupini fondovi su podijeljeni prema razdoblju nastanka:
razdoblje do 1945, razdoblje socijalizma (1945-1990) i razdoblje poslije 1990.

Fondovi iz razdoblja do 1945. obuhvaaju prema vrstama djelatnosti slijedee
podskupine kao to su gospodarska udruenja, banke, industrija i rudarstvo odnosno
12 fondova. Fondovi iz razdoblja socijalizma obuhvaaju 59 fondova podijeljenih
prema djelatnostima na gospodarska udruenja, gospodarska i poslovna udruenja,
ratarstvo, rudarstvo, industriju, trgovinu, graevinarstvo, obrt, vodno gospodarstvo
i tiskare. Preostali fondovi spadaju u razdoblje nakon 1990. godine te su svrstani u
podskupine industrija, graevinarstvo te promet.12
8 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine, 105/1997.
9 Tu se podrazumijevaju poneki referati sa konferencija u Hrvatskoj i u susjednim dravama koji se
odnose na koritenje arhivskog gradiva.
10 Tu se podrazumijevaju referati vezani uz tematska savjetovanja poput primjerice Savjetovanja
Hrvatskog arhivistikog drutva 2007. godine posveenog gospodarskim arhivima.
11 Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb 2006. U
Opem inventaru ustanove evidentirano je ukupno 80 fondova iz skupine G s obzirom na injenicu da
Dravni arhiv za Meimurje djeluje od 2008. godine te je 6 fondova evidentirano u razdoblju 20082016. zbog novih akvizicija (preuzimanje, otkupi) odnosno detektiranjem novih fondova tijekom
obrade fondova u ustanovi.
12 Preostalih fondova je 7 koji su svrstani u to razdoblje te dva odnosno tri fonda spadaju s obzirom
na razdoblje djelovanja stvaratelja ak u razdoblje socijalizma kada su zapoeli djelovati, a prestali su
djelovati u razdoblju nakon 1990. Najee se to odnosi na pravne osobe koje su iz vie razloga prestale
djelovati u drugoj polovini 1990-ih odnosno 2000-ih godina zbog pretvorbe, steaja, likvidacije i sl.
108

Vrijedi napomenuti da je od ukupnog broja fondova iz klasifikacijske skupine
G njih 16 obraeno i opisano prema arhivskim standardima i to iz skupine banaka i
novarskih zavoda, industrije, te gospodarskih udruenja (obrtni zborovi, zanatske,
trgovinske i ugostiteljske komore). Navedeni fondovi iz podskupina obraeni su
sukladno redovnom obavljanju poslova prema godinjim planovima i programima
ustanove.

U pogledu opih obiljeja koja su znaajna za fondove navedenih triju
razdoblja vrijedi naglasiti slijedee elemente po kojima se razlikuju: razdoblje
nastanka gradiva, koliina nastalog gradiva, razdoblje djelovanja stvaratelja gradiva,
provenijencija gradiva (njemaki, maarski, talijanski, slovenski, hrvatski jezik),
fizika sauvanost gradiva i slino.

to se tie gradiva nastalog u razdoblju do 1945. godine njega karakteriziraju
slijedee znaajke: vrlo dobro fiziko stanje gradiva, dui vremenski raspon
djelovanja stvaratelja gradiva, najee od kraja 19. stoljea do 1945. (tedionice,
mlinska industrija), odnosno djelovanje u kontinuitetu s prekidima (obrtni zborovi),
razliitost provenijencije gradiva (njemaki, maarski, slovenski, talijanski,
srpski jezik), uglavnom rijetka cjelovitost sadrajne fizionomije gradiva, preteno
djelomina ili fragmentarna sauvanost dokumentacijskih cjelina gradiva, bogatstvo
obavijesti sadranih u dokumentacijskim cjelinama, uredan spisovodstveni sustav
odlaganja gradiva (prema sadraju, numeriki model), solidni odnosno vrlo kvalitetni
nosa zapisa, te dominantno mali fondovi to se tie koliine.13

Gradivo fondova nastalih u razdoblju socijalizma odlikuje se slijedeim
znaajkama: vremenski raspon djelovanja stvaratelja je u prosjeku od 1945. do
1963. odnosno od 1966. do 1971. godine (gospodarska i poslovna udruenja,
gospodarska udruenja, rudarstvo, industrija, trgovina), mali broj stvaratelja s duim
kontinuitetom djelovanja (graevinarstvo), preteno sauvana sadrajna fizionomija
gradiva, uglavnom sauvana cjelovitost gradiva i dokumentacijskih cjelina, relativno
dobro fiziko stanje gradiva, nosa zapisa je uglavnom osrednje ili loije kvalitete
iako postoje iznimke, neuredan spisovodstveni sustav kojeg karakterizira odlaganje
gradiva prema sadraju, te numerikom modelu unutar sadrajnih cjelina ili ak
pomijeanost razliitih dokumentacijskih cjelina u fondovima ili ak pomijeanost
gradiva vie stvaratelja u okviru fonda, te zanimljive obavijesti sadrane u gradivu
(industrija, gospodarska udruenja/komore).

Gradivo fondova nastalih nakon 1990. karakteriziraju slijedee znaajke:
krai kontinuitet djelovanja stvaratelja, preteno sauvana sadrajna fizionomija
gradiva i uz to dokumentarnih cjelina, nosa zapisa je osrednje ili loije kvalitete,
neureen spisovodstveni sustav naslijeen iz ranijeg razdoblja i sl.14

13 U pogledu koliine gradiva fondovi su najee od 1 do cca 7 dunih metara.
14 Dosjei fondova Dravnog arhiva za Meimurje (DAM). Ope znaajke vezane uz gradivo uoene
su tijekom same obrade fondova odnosno uvidom i pregledom gradiva prilikom poslova evidentiranja
zbog izrade arhivskih evidencija ili auriranja istih.
109
Dr. sc. Jasna POGAN

Fondovi iz razdoblja do 1945. te socijalistikog razdoblja uglavnom su
preuzimani na trajno uvanje od strane mjerodavne arhivske ustanove 1960-ih i
1970-ih godina, te u manjoj mjeri i 1980-ih godina.15

S obzirom na injenicu da je gradivo iz razdoblja do 1945. godine nastalo
djelovanjem privatnih stvaratelja potrebno je napomenuti da je dio njih spadao u
tzv. trgovaka drutva u statusu dionikih drutava (mlinska industrija, tedionice),
a dio njih je spadao u gospodarska odnosno strukovna udruenja (obrtni zborovi,
udruenja trgovaca). Gradivo iz socijalistikog razdoblja nastalo je kao rezultat
djelovanja tzv. javnih stvaratelja odnosno poduzea meu koje su spadali pravni
slijednici bivih dionikih drutava (prehrambena, tekstilna, mlinska, mesna, drvna
industrija) kao i pravni subjekti iz oblasti trgovine, graditeljstva, obrta, vodnog
gospodarstva i tiskarstva. Naravno uz navedeno treba spomenuti i gospodarska
udruenja poput raznih komora kao i gospodarska i poslovna udruenja poput
poljoprivrednih zadruga.

to se tie strukture odnosno ustroja gradiva pravnih osoba poput
dionikih drutava ona se sastojala od slijedeih cjelina odnosno serija ukoliko se
ticala tedionica: Osnutak, organizacija rada, konfiskacija i likvidacija tedionice,
Upravljanje, Personalni poslovi, Poslovanje s klijentima, Materijalno i financijsko
poslovanje i Imovina. U sluaju da se odnosi na industrijsku tvrtku ustroj gradiva
je bio slian s izuzetkom cjeline poput Imovine, te su uz navedene serije postojale i
serije kao to su Nekretnine i Proizvodna sredstva.

Serija Osnutak, organizacija rada i likvidacija sadri gradivo koje se odnosi
na osnutak, organizaciju rada i likvidaciju stvaratelja i sadrava na primjer sudske
izvatke, pravila, podatke o dioniarima, podatke o imovini stvaratelja, rjeenja i sl.
Serija Upravljanje preteno sadri podatke o dioniarima te lanovima upravljakih
tijela (upravni i nadzorni odbor), zapisnike sjednica i skuptina i sl.

Serija Personalni poslovi odnosi se na kadrovsku problematiku kod
stvaratelja i sadri dokumentaciju poput evidencija zaposlenih, izvjetaje, iskaze,
korespondencije i ostalu dokumentaciju vezanu uz radne odnose. Serija Poslovanje
s klijentima sadri korespondencije o poslovnoj suradnji s klijentima kao npr.
obavijesti, ponude i slino gradivo odnosno u sluaju banaka/tedionica predmetne
spise koji se odnose primjerice na dodjelu kredita, naplate dugovanja i potraivanja,
pravne postupke vezane uz ovrhe, uknjibe zalonog vlasnitva i sl.

Materijalno i financijsko poslovanje sadri financijsku dokumentaciju poput
zavrnih rauna, evidencije u obliku knjiga blagajni, tekuih rauna ili u sluaju
tedionica glavne knjige, knjige uloaka, pologa i sl. Serija Imovina sadravala je
gradivo poput iskaza imovine (evidencije, procjene), evidencije i korespondencije u
vezi nekretnina, vrijednosnih papira te inventar.

15 Gradivo je preuzimao na uvanje tadanji Historijski arhiv u Varadinu odnosno dananji Dravni
arhiv u Varadinu, a preuzeto je od strane Dravnog arhiva za Meimurje kao nadlene ustanove
prema ugovoru o razgranienju 2008. godine. Vidi: Jasna Pogan, Razvoj arhivske slube na podruju
Meimurja, Atlanti, Trieste 2013, 197-203; Dosjei fondova DAM.
110

Serija Nekretnine sadravala je graevnu dokumentaciju poput graevnih
dozvola, nacrta, situacija, planova, te raznu dokumentaciju koja se odnosi na izgradnju
ili dogradnju infrastrukture poput zapisnika, trokovnika, nacrta, korespondencija,
odluka, predrauna i sl. Serija Proizvodna sredstva sadravala je gradivo koje se
odnosi na nabavu, odravanje i montiranje sredstava za rad poput poslovnih ponuda,
izvjea, nacrta ugovora, korespondencija i sl.16

Kod stvaratelja poput obrtnikih udruenja kao to su obrtni zborovi struktura
gradiva sastojala se od dokumentacijskih cjelina odnosno serija Upravljanje,
Normativni akti, Imovina, lanovi Obrtnog zbora/Udruenja zanatlija, Financije,
Opi poslovi i Ostalo.17

Serija Upravljanje sadri dokumentaciju o upravljakim i ostalim tijelima
obrtnih zborova poput upravnih odbora, nadzornih odbora, asnog suda, povjerenstava
(zapisnici sjednica i skuptina). Serija lanovi Obrtnog zbora/Udruenja zanatlija
sadri gradivo o lanstvu poput evidencija (registri, upisnici i sl.), obrtne dozvole,
ugovore o naukovanju, zapisnike o polaganju pomonikih ispita i sl.

Serija Opi poslovi sadri dokumentaciju o ope upravnom poslovanju
stvaratelja (obavijesti, napuci, korespondencije, itd.). Serija Imovina sadri gradivo
koje se odnosi na imovinu Obrtnog zbora (objekt Obrtnog doma) poput iskaza,
zapisnika, korespondencija, ugovora i sl. Serija Financije sadri gradivo o financijskom
poslovanju stvaratelja poput zavrnih rauna, izvjea, korespondencija i sl. Serija
Normativni akti sadri gradivo koje se odnosi na pravno ureenje stvaratelja poput
pravila obrtnog zbora, pravilnike i sl.18

Serija Ostalo sadri gradivo kao to su slubena glasila tadanjih krovnih
institucija poput Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu.

to se tie gradiva iz socijalistikog razdoblja odnosno njegova ustroja
i strukture kod stvaratelja kao to su na primjer gospodarska udruenja poput
komora (zanatska, trgovinska, ugostiteljska, poljoprivredno-umarska, trgovinskougostiteljska) najee su izdvojene serije: Upravljanje, Normativni akti, lanovi
komore, Edukacije, struna usavravanja, Financije i Opi poslovi.19 to se tie
16 Sumarni inventar fonda 151, akoveki mlin-paromlin akovec (18931945); Sumarni inventar
fonda 147, akoveko-Meimurska tedionica (19201949). Kod tedionice je postojala serija Imovina
a kod akovekog paromlina serija Nekretnine. Oba fonda su obraena i opisana.
17 Sumarni inventar fonda 140, Obrtni zbor za grad i kotar akovec (18951950). Navedene serije
ustrojene su u fondu Obrtni zbor za grad i kotar akovec kao najveem fondu koji se odnosi na obrtnika
udruenja. Kod ostalih fondova poput Udruenja zanatlija za Kotoribu i Donju Dubravu u Kotoribi te
Obrtni zbor za kotar Prelog postoje samo serije Upravljanje, lanovi Obrtnog zbora i Opi poslovi.
18 to se tie serija treba napomenuti da osim navedenih obrtnih zborova i u fondovima Udruenje
trgovaca za grad i kotar Prelog te Udruenje trgovaca za grad i kotar akovec je ustrojena ista struktura
gradiva. U fondu Udruenje trgovaca za grad i kotar Prelog postojale su gotovo sve navedene serije
osim Imovine i Ostalo dok su u fondu Udruenje trgovaca za grad i kotar akovec postojale samo serije
Upravljanje i Opi poslovi. Sumarni inventar fonda 285, Udruenje trgovaca za grad i kotar akovec
(19321945); Sumarni inventar fonda 143, Udruenje trgovaca za grad i kotar Prelog (19321945).
19 Sumarni inventar fonda 152, Zanatska komora kotara akovec (1950-1962); Sumarni inventar
fonda 153, Zanatska komora kotara Prelog (1950-1956); Sumarni inventar fonda 154, Trgovinskougostiteljska komora kotara akovec (19521958); Sumarni inventar fonda 155, Trgovinska komora
111
Dr. sc. Jasna POGAN
gradiva stvaratelja iz podruja industrije, obrta, trgovine, vodnog gospodarstva,

graditeljstva potrebno je istaknuti da su fondovi nastali njihovim djelovanjem jo
uvijek sauvani u stanju registraturne sreenosti kako su i preuzeti u ustanovu. Kao
to je ve napomenuto prije u veini sluajeva su sauvani u cjelovitom ili preteno
cjelovitom obliku te bi se kod njih mogle oformiti dokumentacijske cjeline kao i kod
stvaratelja iz podruja industrije u razdoblju do 1945. godine.

to se tie gradiva stvaratelja iz razdoblja nakon 1990. godine kod istog bi
postojala mogunost ustroja slinih ili identinih dokumentacijskih cjelina.20

U pogledu znaenja gradiva fondova iz oblasti gospodarstva vrijedi
spomenuti da isto sadri vrlo vrijedne podatke vezane uz razvoj gospodarstva na
podruju Meimurja, te time i sjeverne Hrvatske.

Radi ilustracije samo da spomenem injenice poput obavijesti o primjerice
poecima opskrbe elektrinom energijom 1893. godine samog akovca kao upravnog
sredita Meimurja kao i poecima razvoja industrijske proizvodnje (mlinske
industrije). Takoer gradivo sadri vrijedne obavijesti o razvoju gospodarskih grana
poput obrta, trgovine, bankarstva i ostalih grana industrije u razdoblju izmeu 1918
1941. godine kao i u razdoblju do 1918. godine. Radi dodatne ilustracije gradivo
sadri podatke o modernizaciji opskrbe elektrinom energijom akovca i okolice
putem distribucije iste iz Hidroelektrane Fala kod Maribora u Republici Sloveniji
poetkom 1930-ih godina. Isto tako gradivo stvaratelja poput obrtnih zborova
dokumentira razvoj obrta kao znaajne gospodarske grane u Meimurju kao i
sjevernoj Hrvatskoj ve zahvaljujui njihovom osnivanju kao pravnih slijednika
cehova potkraj 19. stoljea.21 Naravno potrebno je spomenuti i snanu gospodarsku
povezanost sa susjednim podrujima poput sjeveroistone Slovenije (tajerska,
Prekmurje), jugozapadne Maarske (upanija Zala), Austrije kao i sjeverozapadne
Hrvatske koju dokumentira gradivo to se moe tumaiti kao rezultat upravnoteritorijalne pripadnosti tijekom dueg razdoblja navedenim podrujima tijekom
prolosti poevi od polovine 18. stoljea pa do 1918. godine.22
kotara akovec (1958-1962); Sumarni inventar fonda 156, Ugostiteljska komora kotara akovec
(19581962); Sumarni inventar fonda 157, Poljoprivredno-umarska komora kotara akovec (1958
1962). Kod svih navedenih komora pojavljuju se navedene serije, a kod ponekih postoje i serije
Izvjea, analize, statistika, Postupci pred sudom asti ili Zavrni rauni.
20 to se tie gradiva iz razdoblja socijalizma kao i razdoblja nakon 1990. godine ono se uva u
stanju registraturne sreenosti iz razloga jer jo nije predvieno za neku buduu obradu s obzirom na
injenicu da je (posebno iz postosocijalistikog razdoblja) isto povremeno ili rijetko predmet interesa
kod korisnika.
21 Mlinarstvo u Meimurju, Dravni arhiv za Meimurje, trigova 2010, katalog izlobe; Gradovi
i trgovita na hrvatsko-tajerskoj granici, Zgodovinski arhiv Celje, Zgodovinski arhiv na Ptuju,
Pokrajinski arhiv Maribor, Dravni arhiv u Zagrebu, Dravni arhiv u Varadinu, Dravni arhiv za
Meimurje, Maribor, 2011, katalog izlobe; Bankarstvo u Meimurju, Dravni arhiv za Meimurje,
trigova 2013, katalog izlobe; Obrtnitvo u Meimurju, Dravni arhiv za Meimurje, trigova 2015,
katalog izlobe.
22 O navedenoj upravno-teritorijalnoj pripadnosti ve su objavljene publikacije odnosno radovi
autora V. Kalana, V. Kapuna i ostalih autora koji su se u svojim radovima bavili prostorom Meimurja.
112
Mogunosti koritenja gradiva iz oblasti gospodarstva

Kao to je u poetku ovog priloga navedeno trenutni Zakon o arhivima tono
definira nain koritenja arhivskog gradiva. to se tie gradiva iz oblasti gospodarstva
i bankarstva (prema klasifikacijskom sustavu) za njegovo koritenje vrijede takoer
pripadajue odredbe koje se tiu koritenja gradiva.

Naravno pod pretpostavkom da ne postoje zakonska ogranienja ka pristupu
u koritenju te da gradivo ne potpada pod neka druga ogranienja kao na primjer da
gradivo ima status depozita, da je odreenim kategorijama korisnika ogranien pristup
sukladno odredbama koje proizlaze iz ugovora o depozitu, otkupu ili darovanju ili
injenica da je gradivo obuhvaeno autorskim pravom. Sve se to prije svega odnosi
na gradivo privatnih stvaratelja iz oblasti gospodarstva. Ukoliko je gradivo nastalo
djelovanjem javnih stvaratelja iz gospodarstva onda prije spomenuta ogranienja ne
vrijede osim u odreenim sluajevima kao npr. ogranienje od pedeset godina prema
Zakonu iz 1997. godine.

to se tie samog koritenja arhivskog gradiva iz oblasti gospodarstva vrijedi
napomenuti da isto gradivo spada najee meu one vrste gradiva koje su rijetko ili
tek povremeno predmet interesa od strane korisnika.

Zato je tome tako? Prvenstveno glavni uzroci takvoj situaciji mogu se
pripisati injenici da se znatan dio obavijesti moe pronai u fondovima javne
uprave i pravosua ukoliko se tiu stvaratelja iz gospodarstva. Naravno institucije iz
javne uprave i pravosua su ionako one s kojima se graani i pravne osobe najvie
susreu u svakodnevnom ivotu s obzirom na zakonske ovlasti istih institucija.
Uzevi u obzir tu injenicu u veini sluajeva svaki zaposlenik u arhivskoj instituciji
e najprije pokuati rijeiti korisniki zahtjev na nain da e primarno pokuati
potraiti podatke u gradivu uprave ili pravosua. Tek u sluaju da traene podatke ne
moe pronai posegnuti e za gradivom gospodarskih stvaratelja. Isti sluaj vrijedi
za znatan dio korisnika koji se bave istraivanjem lokalne ili regionalne povijesti za
koju znatni dio podataka pronalaze u fondovima uprave ili pravosua, a tek u sluaju
neuspjeha u traenju eljenih podataka zahtijevaju i poseu za gradivom gospodarskih
stvaratelja. Uz navedeno znaajne obavijesti o djelovanju gospodarskih stvaratelja
moe se pronai u raznim godinjacima, almanasima i slubenim glasilima kao npr.
objave o osnutku, ustroju, lanovima upravljakih tijela (upravni, nadzorni odbor),
poslovna izvjea, zavrni rauni, itd.23

Zbog primarne usmjerenosti korisnika na fondove uprave i pravosua kao
i na tzv. sekundarne izvore poput raznih glasila i godinjaka fondovi gospodarstva
gube na znaenju te njihova mogunost da budu svrsishodno iskoriteni u razne
svrhe (znanstvene, publicistike, upravno-pravne i sl.) rapidno opada odnosno oni
postaju dokumentacija koja se uva u spreminom prostoru unutar institucije i od
iste nema koristi. Naravno navedeno injenino stanje ne mora znaiti da je situacija
23 Navedene opservacije vezane uz pravne subjekte iz gospodarstva moe se pronai i u referatima
vezanim uz gospodarske arhive u zborniku radova Hrvatskog arhivistikog drutva iz 2007. godine.
Vidi Gospodarski arhivi, Hrvatsko arhivistiko drutvo, Bjelovar 2007.
113
Dr. sc. Jasna POGAN
s takvom vrstom gradiva odnosno njegovim (ne)koritenjem svugdje pravilo, a ne

izuzetak.

Kao pozitivan primjer suprotan od takve prakse mogu navesti primjere
koritenja gradiva u Arhivu Meimurja. to se tie prosjenog broja korisnikih
zahtjeva koje Dravni arhiv za Meimurje godinje obradi iznosi cca 1000-1100.24
U nekoj komparaciji s drugim ustanovama ta brojka zvui zanemarivom ili ak
simbolinom. Broj zahtjeva u gotovo 98-99 % sluajeva obuhvaa korisnike
zahtjeve u dokazne svrhe (upravno-pravna svrha) dok preostalih 1-2 % zahtjeva
otpada na ostale svrhe (slubene, publicistike, znanstvene, osobne potrebe kao
npr. genealogija). Uglavnom najvie je koriteno gradivo fondova javne uprave
i pravosua, te otprilike u 10-20 % sluajeva koriteno je i gradivo iz fondova
gospodarstva. Takva vrsta gradiva naravno preteno je koritena u upravno-pravne
svrhe, a najvie za potrebe provedbi raznih upravnih ili pravosudnih postupaka
kao na primjer legalizacije, ishoenja energetskih certifikata, uknjibi vlasnitva,
denacionalizacije, ostavinskih postupaka, itd.25 U nekom manjem postotku gradivo
je koriteno i za znanstvene, publicistike i izloene svrhe.

Od poetaka djelovanja Dravni arhiv za Meimurje je odrao niz izlobi
to gostujuih to vlastitih, kao i u suradnji s drugim ustanovama. Meu vlastitim
izlobama izmeu ostalog organizirane su izlobe s tematikom iz gospodarske i
zaviajne povijesti (mlinarstvo, bankarstvo, obrtnitvo)26 koje su pratili popratni
katalozi te su bile i medijski popraene. Zahvaljujui dobroj medijskoj popraenosti
u javnosti izazvale su solidan interes ire javnosti koji se manifestirao u znatnijim
dolascima i razgledu izlobi.27 Naravno meu izlobenim eksponatima cca 80-90 %
izloenog gradiva bilo je zastupljeno iz fondova gospodarstva. S obzirom na obraene
teme kroz izlobe moe se konstatirati da je Arhiv kao institucija izvrio svoju zadau
ustanove koja prikuplja, uva, obrauje i daje na koritenje gradivo, a s druge
strane izborom tema potaknuo je interes kod ire populacije da navrati i razgleda
izlobu, odnosno arhivsko gradivo ime je obavio svoju kulturno-prosvjetnu ulogu.

Takoer se moe ustvrditi da teme koje su rijetko ili povremeno obraene
kao i one koje su blie korisnicima kao npr. vezane uz lokalnu povijest vie privlae
iri krug korisnika negoli teme koje su vezane uz nacionalnu povijest, odnosno one
koje su preesto eksploatirane u javnosti kao npr. Drugi svjetski rat. Prema nekim
opim trendovima koji su u dananje doba prisutni poveao se interes za kulturnu
batinu, za prouavanje prolosti, obiteljske povijesti, te u skladu s time batinske
24 Korisniki zahtjevi Dravnog arhiva za Meimurje 20082015.
25 Zahtjevi su podnoeni od strane pravnih i fizikih osoba.
26 https://medjimurje.hr/pod-medimurskim-nebom/kultura-i-prosvjeta/mlinarstvo-u-medimurju-1142/.;
emedjimurje.rtl.hr/gospodarstvo/u-scheierici-otvorena-izlozba-obrtnistvo -u-medimurju-1921-1962; www.
hok.hr/press/vijesti_iz_komora_i_udruzenja/otvorena_izlozba_ obrtnistvo_ u_medimurju_1921_1962.
27 To se moglo zamijetiti kod prve tematske izlobe Mlinarstvo u Meimurju koju je posjetio i
razgledao solidan broj posjetitelja od ire javnosti (graani, kolske grupe...) pa do pripadnika struke
(znanstvenici, arhivisti, kulturni djelatnici...). Autorica ovog referata je ujedno bila i autorica navedene
izlobe o mlinarstvu, kao i ostale dvije izlobe, te je vie puta morala struno voditi posjetitelje kroz
izlobu.
114
ustanove biljee poveanje interesa javnosti za gradivo koje same uvaju (arhivi,
muzeji, knjinice). Iz tog razloga se moe tumaiti poveani interes za izlobe s
tematikom iz zaviajne i lokalne povijesti kao i injenice da se prosjeni korisnik
lake identificira i senzibilizira s temama koje su mu bliske i svakodnevne negoli
s temama koje mu zbog drutvenog diskursa nisu dovoljno poznate ili spram njih
osjea odreeni antagonizam ili indiferentnost.

Naravno podrazumijeva se da osim izlobenih aktivnosti arhiv moe
organizirati i druge oblike kulturno-prosvjetnih aktivnosti poput predavanja,
radionica, ukljuivanja u manifestacije s turistikim predznakom ili obiljeavanje
znaajnih datuma i obljetnica itd. Sve su to vie ili manje poznati oblici kulturnoprosvjetnih djelatnosti koje arhivska ustanova moe organizirati i provoditi ukoliko
za to postoje ispunjeni odreeni uvjeti poput kadrovskih, materijalnih i sl. Uz
navedeno treba postojati interes elnih ljudi institucije za realizaciju takvih oblika
kulturno-prosvjetnih aktivnosti, povezanost s lokalnom zajednicom, te prisustvo
kroz medijsku popraenost odnosno na drutvenim mreama (Youtube, Facebook,
Twitter). Sve te nabrojene imbenike treba povezati kako bi se uloga nositelja
kulturno-prosvjetnih djelatnosti im uspjenije obavljala prema zacrtanom planu
godinjih aktivnosti ustanove.

Jedan od prioritetnih ciljeva je privui korisnike da dou u arhivsku ustanovu,
te da im se omogui koritenje gradiva. Koritenje arhivskog gradiva opravdava
postojanje arhiva jer im u suprotnom prijeti opasnost da kao institucije izumru, te
postanu fizika spremita.28 Izvjesno je da je pred arhive i arhivsku struku nametnut
izazov redefiniranja vlastite uloge i suoavanja sa promjenom paradigme to se
tie svrsishodnosti. Da li su arhivi spremni na takve izazove pokazati e vrijeme,
a na arhivskoj struci je da se prilagodi novim percepcijama, trendovima i ulogama.
Koliko e struka biti u tome uspjena pokazati e budunost.
Zakljuak

Arhivski fondovi iz oblasti gospodarstva u Dravnom arhivu za Meimurje
ine treinu od svih fondova ustanove. S obzirom na vrijeme nastanka podijeljeni
su na razdoblje do 1945. godine, razdoblje socijalizma (19451990), te na razdoblje
nakon 1990. godine. Uzevi u obzir razliite znaajke koje ih obiljeavaju poput
vremenskog raspona djelovanja stvaratelja i raspona nastanka gradiva, fizike
sauvanosti gradiva, sadrajne fizionomije, dokumentarne cjeline, raznolikost i
bogatstvo obavijesti koje se nalaze u gradivu, te nizu ostalih znaajki zajedniko
im je da spadaju u onu skupinu gradiva koje je rijetko ili s vremena na vrijeme
predmet interesa korisnika. Najee takvo gradivo ima funkciju dopunskih izvora u
sluaju nepostojanja podataka u fondovima uprave ili pravosua na koje su korisnici
prvenstveno orijentirani. Koritenje gradiva moe se manifestirati u obliku davanja
28 Navedeno stajalite zagovara . Hebeli u svom referatu Korisnici, arhivi, literatura. Vidi www.
filos.com/mkrzak/Korisnici.doc
115
Dr. sc. Jasna POGAN
ovjerovljene preslike, prijepisa, objavljivanja te izlaganja. Meu znaajnije oblike

kulturno-prosvjetnih aktivnosti spada i organizacija izlobi. U Dravnom arhivu za
Meimurje meu zanimljivijim izlobama bile su organizirane i one s tematikom
iz gospodarske i zaviajne povijesti koje su izazvale odreeni interes javnosti te u
skladu s time i povean broj dolazaka posjetitelja u razgledavanje izlobi. Time se
moe konstatirati da je ustanova obavila svoju kulturno-prosvjetnu ulogu odnosno
djelovala je edukativno na korisnike. Prosjeni korisnik e se lake senzibilizirati za
teme koje su mu bliske i vezane uz njegovu svakodnevicu nego za teme od opeg
znaenja prema kojima je najee indiferentan. Sve je to vezano uz promjenu
percepcije oko uloge batinskih ustanova kao to su arhivi koje zahtijevaju u skoroj
budunosti prilagodbu novim trendovima.
Summary
Archive holdings in the field of economy in the State Archives of Meimurje
makes for one third of all funds of the institution. Due to the time when divided into
the period to 1945, the period of socialism (1945th to 1990th) and the period after
1990. Taking into account the different features that characterize them as a time
span of action of the creator and the range of dates, physical preservation material,
content physiognomy, the whole documentary, variety and richness of content that
can be found in the literature and a number of other features in common is that
they belong to that group of materials which is rarely or from time to time subject
to the interests of users. The most common such material has the function of byelections in the absence of data in fund administration or judiciary that consumers
are primarily oriented. Using material can be manifested in the form of providing
certified copies, transcripts, publication and presentation. Among the significant
features of cultural and educational activities include the organization of exhibitions.
The National Archives of Meimurje among interesting exhibitions were organized
and those with the theme of economic and local history that drew certain public
interest and in accordance with time and increased number of visitors in tour of the
exhibition. This can be concluded that the institutions carried out their cultural and
educational role and acted on educational users. The average user will be easier to
raise awareness of issues that are close to him and related to his daily life but for
topics of general importance to which is usually indifferent. All this is related to the
change in perceptions about the role of heritage institutions such as archives that
demand in the near future adaptation to new trends.
116
Olivera SOLDATOVI
Arhiv Republike Srpske, Kancelarija Doboj
struni rad
NESREENOST ARHIVSKE GRAE I DRUGE PREPREKE

SLOBODNOM PRISTUPU INFORMACIJAMA U ARHIVU
REPUBLIKE SRPSKE
Apstrakt: Osnovno demokratsko pravo svakog ovjeka je slobodan pristup
informacijama, koje je proklamovano brojnim meunarodnim konvencijama, ali i
inkorporisano u domae zakonodavstvo. Arhivi igraju vanu ulogu u ostvarivanju
ovog prava, a naroito kroz izvravanje korisnike funkcije. Domae zakonodavstvo
kroz propise o arhivskoj djelatnosti i slobodnom pristupu informacijama stvara
zakonske uslove za provoenje brojnih meunarodnih standarda o pravu pristupa
informacijama, istovremeno ograniavajui ga zatitom javnog interesa i privatnosti
pojedinca. Predvieni su i drugi izuzetci. Jedno od osnovnih pravila arhivske
djelatnosti je da se nesreena arhivska graa ne daje na koritenje. To je graa koja
jo nije arhivistiki obraena i kao takva nespremna je za koritenje. Ograniena
je upotreba i oteene arhivske grae, koja s obzirom na stepen oteenja ostaje
nedostupna za javnost ili se doputa koritenje uz posebno odobrenje direktora
Arhiva Republike Srpske i uz visoki stepen panje. Komparacijom odredbi Zakona o
arhivskoj djelatnosti i Zakona o slobodi pristupa informacijama analiziraemo pravo
koje proklamuju za graane sa jedne strane i obaveze koje nameu svim imaocima
informacija, kao i izuzetke koje predlau, a koji se u velikom dijelu podudaraju u oba
zakonska rjeenja. Naposlijetku emo da vidimo kako predviena zakonska rjeenja
utiu na korisniku funkciju arhiva i na krajnje korisnike informacija - graane.
Kljune rijei: Slobodan pristup informacijama, korisnika funkcija arhiva,
Arhiv Republike Srpske, Zakon o arhivskoj djelatnosti, Zakon o slobodi pristupa
informacijama, nesreena arhivska graa.
DISORDER OF ARCHIVAL MATERIALS AND THE OTHER
OBSTRUCTIONS TO FREE ACCESS TO INFORMATION IN THE
ARCHIVE OF REPUBLIC OF SRPSKA
Abstract: A basic democratic right of any person is free access to information.
This right is supported by many international conventions, and it is incorporated
in our own legislature. Archival institutions play a key role in the realization of
this right, primarily through its user services. Laws and bylaws on archives and
freedom of information make up a legal framework for implementing international
117
Olivera SOLDATOVI
standards on accessibility, while at the same time, they protect the public interest and
individual privacy. There are other exceptions as well. One of the basic rules within
the archival profession is the right to limit the use of disordered archival material,
that is, not properly arranged and described material. Damaged records may also
be withheld, or their use may be allowed with the special permission of responsible
officials, granted that users apply extra care while handling them. In comparing
the Law on Archives and the Law on Free Access to Information, we will analyze
the rights granted to citizens, the obligations given to those who control the records
and contained information, and the exceptions that may be warranted by specific
situations, which are made possible by both of these laws. In the final analysis, we
will see how these formalized solutions affect the user services of archival institutions
and the users themselves, namely, the citizens.
Keywords: Free access to information, users services, Archive of Republic
of Srpska, Srpske, Law on Archives, Law on Free Access to Information, disordered
archival material.
Uvod
Arhiv Republike Srpske je republika upravna organizacija u sastavu
Ministarstva prosvjete i kulture, uspostavljen u ovom svojstvu Zakonom o
republikoj upravi1. Arhiv provodi arhivsku djelatnost, koja je od opteg interesa,
na itavoj teritoriji Republike sa sjeditem u Banja Luci i kancelarijama u Doboju,
Zvorniku, Foi i Trebinju. Arhivska djelatnost detaljno je regulisana Zakonom o
arhivskoj djelatnosti 2, ije odredbe navode da obuhvata: prikupljanje, evidentiranje,
zahvatanje, sreivanje, strunu obradu, istraivanje, uvanje i zatitu javne
dokumentarne i arhivske grae, kao i objavljivanje i davanje na korienje javne
arhivske grae i nadzor nad dokumentarnom i arhivskom graom3.
Zakonski okviri pristupa informacijama u Arhivu Republike Srpske
Kao osnovna djelatnost arhiva navodi se briga o grai koja mu je predata na
uvanje, sa dosta naglaenom korisnikom funkcijom koju arhivi treba da ostvare.
Velika panja poklanja se stvaranju to boljih uslova za slobodan pristup arhivskoj
grai svim potencijalnim korisnicima, u skladu sa zakonskim propisima. Ova
obaveza proizilazi iz Zakona o slobodi pristupa informacijama Republike Srpske,4
1 Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 118/08, 11/09, 74/10 i 86/10.
2 Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 119/08.
3 Isto, lan 1.
4 Zakon o slobodi pristupa informacijama RS, lan 4 Slubeni glasnik Republike Srpske, br.
20/01.
118
Nesreenost arhivske grae i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u Arhivu RS
koji navodi da svako fiziko i pravno lice ima pravo pristupa informacijama koje
su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni organ ima odgovarajuu obavezu
da objavi takve informacije5. Definiui pojam informacije kao svaki materijal
kojim se prenose injenice, miljenja, podaci, ili bilo koji drugi sadraj, ukljuujui
svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je
sainjena i kako je klasifikovana6, daje pojmu informacije dosta iroko znaenje
i izjednaava je sa svakim medijumom sa kojeg je mogue percipirati odreeno
saznanje. Ovakvim definisanjem se, na nedvosmislen nain, pokuava olakati
graaninu pristup dokumentaciji pohranjenoj kod javnih organa, koje esto ostaju
neopravdano nedostupne.
Obzirom da je Arhiv znaajan izvor informacija i da ima neprocjenjivu
ulogu u sistemu informisanja, omoguiti pristup informacijama predstavlja obavezu
koju mu namee Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali i obavezu koja
proizilazi iz korisnike djelatnosti. Arhivska graa koristi se u razne svrhe, kako u
okviru poslovanja arhiva i promovisanja arhivske djelatnosti od strane zaposlenih,
do korienja arhivske grae na zahtjev stranaka rjeavajui njihove zahtjeve i
omoguavanje uvida u iste.
Pristup arhivskoj grai u Arhivu Republike Srpske je jednostavan. Potrebno
je podnijeti pismeni zahtjev na posebnom obrascu, koji se moe preuzeti u
prostorijama Arhiva ili na slubenoj web stranici. U zahtjevu se navode lini podaci
o podnosiocu, kao i to vie podataka o eljenoj informaciji, kako bi se to bre i
efikasnije udovoljilo zahtjevu stranke i postupilo po istom.
Najei zahtjevi za korienje grae podnose se u svrhu:
- izdavanja uvjerenja kao dokaza o radnom stau, iznosima plate, kao i drugim
okolnostima iz oblasti radnog prava i ostvarivanja penzijsko-invalidske
zatite;
- izdavanja uvjerenja kao dokaza o strunoj spremi;
- rjeavanja imovinsko-pravnih odnosa, za koje su potrebne projektna ili
tehnika dokumentacija;
- izrada rodoslova i mnogi drugi zahtjevi.
Meutim, i pored slobodnog pristupa informacijama, postoje odreena
zakonska ogranienja u vezi sa koritenjem arhivske grae koja propisuje Zakon o
arhivskoj djelatnosti, a odnose se na :
- nesreenu i neobraenu arhivsku grau;
- oteenu arhivsku grau;
- arhivsku grau koja predstavlja dravnu i vojnu tajnu i koja je od posebnog
interesa za dravu;
- arhivsku grau koja sadri osjetljive line podatke, a iz kojih se moe
identifikovati pojedinac;
- arhivsku grau na kojoj postoji zabrana od strane njenog stvaraoca.
5
6
Isto, lan 4.
Isto, lan 3, stav (1).
119
Olivera SOLDATOVI
Zakonom je odreeno da pojedine informacije ostaju nedostupne za

javnost do isteka odreenog broja godina, tako da je graa koja sadri informacije
o bezbjednosti, odbrani, meunarodnim i ostalim povjerljivim pitanjima dostupna
tek nakon 50 godina od njenog nastanka; graa koja sadri osjetljive line podatke,
a iz kojih se moe identifikovati pojedinac, (kaznene evidencije, bolniki kartoni i
sl.) dostupna je nakon 70 godina od nastanka ili 10 godina od smrti pojedinca. Ovi
rokovi podloni su skraivanju u sluaju da se utvrdi da javni interes preovlauje nad
privatnim ili u svrhu naunog istraivanja.7
Zakon o slobodi pristupa informacijama takoer predvia izuzetke od
primjene, pravdajui ih: zatitom bezbjednosti, spreavanjem kriminala, donoenjem
odluke od strane javnog organa, povjerljive komercijalne interese i zatitom
privatnosti.
Najvei problem prilikom tumaenja pomenutih zakonskih propisa se
javlja u vezi sa pojmovima javnog/privatnog interesa, u kom cilju je potrebno:
preciznije definisati domene javnog interesa i privatnosti, te omoguiti prenos
odgovornosti na korisnike informacija (potpisivanje izjava o uslovnom koritenju
informacija)8.
Ogranienje pristupa nesreenoj i oteenoj arhivskoj grai
Pristup arhivskoj grai nije ogranien samo u cilju zatite javnog i privatnog
interesa. Jedan od osnovnih postulata arhivske djelatnosti je zabrana davanja na
koritenje nesreene grae, kao i grae koja se nalazi u procesu sreivanja. Samo
izuzetno, a na osnovu posebnog odobrenja direktora Arhiva Republike Srpske,9
omoguava se koritenje ovakve dokumentacije.
Da bismo smatrali arhivsku grau sreenom potrebno je da se ispune brojni
uslovi. Proces sreivanja je veoma obiman i iscrpan posao, koji iziskuje godine rada,
a u zavisnosti od veliine fonda ak i decenije. Zbog toga je neophodno da se sa
sreivanjem zapone prije preuzimanja u Arhiv. Ako se graa nije sreivala kod
stvaraoca, postoji opravdana opasnost da se u Arhiv preuzme nepotpuna, oteena
ili u jako loem stanju. Negativna praksa unitavanja radnike dokumentacije za
vrijeme ratnih deavanja, prvenstveno personalnih dosijea, radnih knjiica i ostale
dokumentacije iz radnopravnih odnosa, rezultovala je preuzimanjem nepotpune
arhivske grae i negativno rijeenim zahtjevima iz ove oblasti, to direktno vodi do
obespravljivanja graana.
Sreena je ona graa u kojoj je dokumentacija hronoloki poredana po
godinama od najstarije, a u okviru kojih se razvrstava prema vrsti dokumentacije, na
7 Isto, lan 48.
8 Vladan Vukli, predavanje Dokumentacija, drutvena odgovornost i dostupnost informacija,
seminar Arhivsko i kancelarijsko poslovanje, Jahorina 19. maj 2016. godine.
9 Uputstvo o uslovima i nainu korienja javne arhivske grae, lan 22, Slubeni glasnik RS br.
36/12.
120
Nesreenost arhivske grae i druge prepreke slobodnom pristupu informacijama u Arhivu RS
nain da se svakom dokumentu odredi pripadajue mjesto u cjelini. Tako dobijena

struktura i uspostavljen red omoguava orijentaciju u grai i pronalaenje eljenih
dijelova. Na taj nain arhivska graa postaje dobar izvor informacija i uspjeno slui
potrebama arhiva i korisnika.
Arhivska graa koja se nalazi u loem stanju i koja je oteena na bilo koji
nain, daje se na korienje samo izuzetno. Vano je zapoeti postupak restauracije
ili konzervacije im se uoe oteenja da bi se sprijeila vea teta. Ovakvu grau,
ukoliko je to mogue, trebalo bi kopirati, a na koritenje davati samo kopije.
Postupanje sa oteenom graom predvia se zakonskim, ali i pozakonskim
propisima.
Neophodno je stalno raditi na razvijanju i jaanju korisnike funkcije arhiva,
koja je od posebne vanosti za ostvarivanje osnovnih demokratskih prava graana.
Suoeni smo sa poveavanjem broja i raznovrsnosti zahtjeva koji svakodnevno
pristiu u arhive. Otvaranjem svojih vrata to veem broju graana, Arhiv Republike
Srpske daje svoj doprinos demokratizacije drutva i promovie ahivsku djelatnost na
najbolji mogui nain. Sigurno je da u tom pravcu treba i nastaviti.
Saetak
Arhivi se esto doivljavaju kao ustanove koje kriju informacije to je
zapravo suprotno od njihove osnovne funkcije i uloge u drutvu omoguavanje
besplatnog pristupa arhivskoj grai. Korisnici usluge koriste za naune, akademske,
zvanine, pravne i graanske ciljeve. Pristup javnim dokumentima i informacijama
definisano je Zakonom o arhivskoj djelatnosti i Zakonom o slobodnom pristupu
informacijama. Oba ova zakona promoviraju pravo slobodnog pristupa zapisima
i informacijama ali stavljaj i ogranienja na osnovu javnih i privatnih interesa.
Nije istinit stav da javni i privatni interesi ograniavaju i dovode u pitanje samu
dokumentaciju. Sa ciljem ojaanja funkcije koritenja grae u arhivskim ustanovama
neophodno je promovisati daljnju transparentnost svakodnevnih poslova. Bilo
bi pogreno ignorisati sve vei razvoj i ulogu informacionih tehnologija u svim
segmentima drutva, te bi arhivske ustanove, posebno korisniki segment istih,
trebao iskoristiti mogunosti digitalnih baza i okvira za daljnje promoviranje uloge
savremenog proaktivnog korisnika.
Summary

Archives are often perceived as institutions that hide information, which
is in fact contrary to their basic function and role in society enabling free access
to archival records. User services enable the use of records for scientific, academic,
official, legal and civil purposes. Access to public records and information are defined
121
Olivera SOLDATOVI
by the Law on Archives and the Law on Free Access to Information. Both of these
laws promote the right to free access to records and information, but they also place
certain limitations based on public and private interests. Misinformed interpretation
of what public and private interests mean can lead to arbitrary and confused
qualifications of primacy of particular interests. With the goal of strengthening user
functions of archival institutions, it is necessary to promote further transparency of
their everyday work. It would be wrong to ignore the increasing development and role
of information technologies in all segments of society, and thus, archival institutions,
especially through their user functions, should make use of digital databases and
frameworks to further promote the role of contemporary proactive users.
122
Prof. dr. Alenka AUPERL1, prof. dr. Polona VILAR2,

prof. dr. Izet ABOTI3, dr. Zdenka SEMLI RAJH4,
Luka MEZEK5, Hatida FETAHAGI6
nauni rad
PROFIL KORISNIKA KOJI TREBA ARHIV ZA

OSTVARIVANJE GRAANSKIH PRAVA
Apstrakt: Istraivanje potreba i interesa korisnika arhiva u Sloveniji i
Bosni i Hercegovini poeli smo s prouavanjem korisnika istraivaa, kojih je u
svim tim arhivima mnogo manje od korisnika, koji arhiv trebaju zbog ostvarenja ili
osiguranja nekih graanskih prava. Na osnovu literature i iskustva autora pripremili
smo profil korisnika iz nevolje i testirali ga na procesu traenja informacija Carol
Kuhlthau. Rezultat je pokazao dva bitna problema s upotrebom tog modela na
situaciji korisnika iz nevolje. Prvi je da model Kuhlthau predvia, da korisnik sam
trai i pronae informaciju i da je i prikae. To u sluaju korisnika iz nevolje nije
mogue, jer treba formalne odgovore. Drugi je problem, da bi vjerovatno trebalo
udruiti dvije faze, oblikovanje i sakupljanje. To su preliminarni rezultati, koje emo
provjeravati u budinosti.
Kljune rijei: Informacijsko ponaanje, korisnici, arhivi.
PROFILES OF CONSUMERS WHICH NEEDS ARCHIVE FOR
REALIZATION OF CIVIL RIGHTS
Abstract: To explore of needs and interests of users of archives in Slovenia
and Bosnia and Herzegovina, we began with the study of users researchers, which
1 Red. prof. dr. Alenka auperl, Oddelek za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo,
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Akereva 2, 1000 Ljubljana, Slovenija, e-pota: alenka.
sauperl@ff.uni-lj.si.
2 Vanr. prof. dr. Polona Vilar, Oddelek za bibliotekarstvo, informacijsko znanost in knjigarstvo,
Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Akereva 2, 1000 Ljubljana, Slovenija, e-pota: alenka.
sauperl@ff.uni-lj.si.
3 Vanr. prof. dr. Izet aboti, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Dr. Fuada Idrizbegovia 26,
75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina, e-pota: izet.sabotic@untz.ba; sabota_tuzla@hotmail.com.
4 Dr. Zdenka Semli Rajh, arhivska svetnica, Pokrajinski arhiv Maribor, Glavni trg 7, 2000 Maribor,
Slovenija, e-pota: zdenka.semlic@pokarh-mb.si.
5 Luka Mezek, Pokrajinski arhiv Koper, Kapodistriasov trg 1, 6000 Koper, Slovenija, e-pota: luka.
mezek@arhiv-koper.si.
6 Hatida Fetahagi, arhivist, Arhiv Tuzlanskog kantona, Franje Ledera 1, 75000 Tuzla, arhiv.tk@
bih.net.ba.
123
Prof. dr. Alenka ., prof. dr. Polona V., prof. dr. Izet ., dr. Zdenka S., Luka M., Hatida F.
is in all these archives, much less as a user, which archives needs for realizing or
insuring of certain civil rights. Based on the literature and the authors experiences
we have prepared a profile user of trouble and tested it in the process of finding
information of Carol Kuhlthau. The result showed the two major problems with the
use of this model to the situation of users out of trouble. The first is that the model
Kuhlthau predicts that the user searches for and finds information that is displayed.
That in the case of users out of trouble is not possible, because they need a formal
response. Another problem is that it would probably need two phases, design and
collecting to join. These are preliminary results, which we will examine in future.
Keywords: Information behavior, users, archives.
Uvod
Naa se grupa u bilateralnom projektu7 bavila pitanjem tipologije korisnika8.
eljeli smo saznati najvanije karakteristike korisnika arhiva, posmatrano oima
arhivista. Uporeujui naa, sa miljenjima i opisima korisnika iz angloamerike
literature, vidjeli smo, da su mnoge karakteristike sline. Saznali smo i to, da je
struktura korisnika razliita. U angloamerikoj literaturi nismo pronali studije o
korisnicima, kojima gradivo treba radi zatite i ostvarenja odreenih prava, a tih je u
slovenskim arhivima i u Arhivu Tuzlanskog kantona najvie.
Metodologijom, kojom smo do sada izradili profile korisnika istraivaa
(Amar: istraiva student, Bob: istraiva za hobi i Mici: istraivaica i univerzitetska
profesorica) ovog puta emo upotrebiti za izradu profila korisnika radi zatite
i ostvarenja odreenih prava. Na bosanskom jeziku ovog korisnika zvati emo
korisnik iz nevolje, a na slovenskom. uporabnik iz nuje.
7 Bilateralni projekt izmeu Bosne i Hercegovine i Slovenije Smernice za opis vsebine gradiv
arhivske vrednosti (ifra projekta: BI-BA/14-15-031) za godine 2014. i 2015.
8 A. auperl, P. Vilar, I. aboti, Z. Semli Rajh, Uporabnikov pogled na popise arhivskega gradiva
v arhivskih informacijskih sistemih. U: Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, Radenci, 2-4 April 2014, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/radenci2014/17_
sauperl_2014.pdf; A. auperl, P. Vilar, M. umer, Z. Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, S. Selimovi,
(2014b). Teoretski pogled na korisnike arhiva. Arhivska praksa, (17), str. 263-280, http://www.arhivtk.
ba/wp-content/uploads/2014/06/ARHIVSKA-PRAKSA-17.pdf; A. auperl, P. Vilar, M. umer, Z.
Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, S. Selimovi, O. Zuli, (2015a). Arhivisti o uporabnikih arhiva. U:
Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega
izobraevanja. Maribor: Pokrajinski arhiv, 111-121, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/
Radenci/radenci2015/111-121_sauperl_2015.pdf; A. auperl, H. Fetahagi, P. Vilar, M. umer, Z.
Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, S. Selimovi, O. Zuli, in A. Tinji, (2015b). Korisnika pitanja u arhivu:
primjer Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, (18), str. 302-317, http://www.arhivtk.ba/ap18.
pdf; A. auperl, P. Vilar, M. umer, Z. Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, H. Fetahagi, S. Selimovi, O.
Zuli, (2016). Vpraanja uporabnikov arhiva. Tipologija in elementi. U: Tehnini in vsebinski problemi
klasinega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega izobraevanja. Maribor: Pokrajinski
arhiv, 113-132, http://www.pokarh-mb.si/uploaded/datoteke/Radenci/radenci_2016/113-132_sauperl
_2016.pdf.
124
Profil korisnika koji treba Arhiv za ostvarivanje graanskih prava
Korisnici javnih arhiva u Bosni i Hercegovini i Sloveniji

Arhiv Tuzlanskog kantona (ATK) i slovenski javni arhivi bili su osnovani
u istom periodu nakon Drugog svjetskog rata i od tada imaju primjerljive funkcije.
uvaju i vre zatitu arhivske grae javnih, vladinih i upravnih organizacija, koja
se odnosi na sve sfere ivota, od organa vlasti, politikog i privrednog ivota,
obrazovanja, zdravstva, do privatnog sektora. Svaki od arhiva ima neke specifikume
u starijim zbirkama, ali i u preuzetom gradivu iz razdoblja poslije raspada SFRJ, kad
su se dogodile velike politike i drutveno-upravne promjene, pa i gaenje brojnih
privrednih organizacija. Svaki arhiv u skladu sa utvrenim propisima mora voditi
evidenciju o koritenju arhivske grae. Fetahagi je vie puta napravila pregled
korisnika.9 Noviji podaci (Tabela 1) pokazuju, da se veliki broj korisnikih zahtjeva
odnosio na ostvarivanje graanskih prava.
Tabela 1: Udio zahtjeva istraivaa i korisnika iz nevolje u Arhivu Tuzlanskog kantona
od 2002. do 2015. godine
Godina
Broj zahtjeva za ostvarivanje

Postotak zahtjeva za
graanskih prava
ostvarivanje graanskih prava
Broj zahtjeva
za istraivanje
2002.
313
97
10
2003.
262
99
2004.
347
98
2005.
367
96
15
2006.
398
96
15
2007.
426
93
31
2008.
480
95
27
2009.
510
94
31
2010.
433
91
43
2011.
454
91
45
2012.
477
93
34
2013.
467
92
40
2014.
472
92
43
2015.
477
95
27
9 H. Fetahagi, Doprinos arhiva ostvarenju prava graana, Arhivska praksa, br. 6, Tuzla 2003, 3134; H. Fetahagi, Problematika korienja arhivske grae imovinsko-pravne provenijencije u Arhivu
Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, br. 10, Tuzla 2007, 332-339; H. Fetahagi, Znaaj i naunoistraivaka komponenta (funkcija) fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa,
br. 11, Tuzla 2008, 230-238; H. Fetahagi (2013). Problematika koritenja arhivske grae steajnih
subjekata (Primjer Arhiva Tuzlanskog kantona Tuzla), Glasnik arhiva i arhivistikih udruenja Bosne i
Hercegovine, br. 43, Tuzla 2013, 193-202.
125
Iz nae analize u prilogu za Arhivsku praksu, br. 18 (2015) vidi se sadraj

zahtjeva korisnika iz nevolje10. Korisnici su u arhivu eljeli uvjerenja, koja se
izdaju osobama, da bi mogle dokazati kolsku i strunu, provjeravali vjerodostojnost
neke diplome, potvrde s kojima su u nekom formalnom postupku ostvarili pravo na
osnovu podataka iz Arhiva TK (pitanja vezana za zemljite i graenje objekata).
Obrasci M4, kartoni linog dohotka i radne knjiice izdaju se za utvrivanje radnog
staa. Stvaratelji, obino sudovi, kole, univerzitet ili opina, ponekad zatrae, da
im se vrati neki dio fonda, kojeg su ve predali arhivu, ali ga ponovo trebaju, jer se
ponovo otvorila neka potreba za dopunu ili izmjenu rjeenja ili izdavanje potvrde od
strane stvaraoca. Institucije ili osobe, takoer mogu zatraiti, da samo izvre uvid u
neke predmete iz grae.
Situacija je slina i u slovenskim javnim arhivima (Tabela 2). Potrebno je
istai, da smo u Arhivu TK brojali samo zahtjeve, a za slovenske arhive brojali smo
pored zahtjeva takoer izdate potvrde. Vidi se, da se i u slovenskim javnim arhivima
veina zahtjeva odnosi na ostvarivanje graanskih prava. U Pokrajinskom arhivu
Kopar taj udio je od 14 do 88, prosjeno 55 postotaka, a u Pokrajinskom arhivu
Maribor od 53 do 80 posto, prosjeno 69 posto. Iz godinjih izvjetaja tih arhiva vidi
se, da korisnici trebaju potvrde za ostvarivanje prava s podruja denacionalizacije,
ratne tete i rtava ratnog nasilja, kolovanja, radnog staa, imovinsko-pravnih
problema, graevinskih problema i slinog. O korisnicima u tim i drugim arhivima
pisalo je vie slovenskih kolega11.
10 A. auperl, H. Fetahagi, P. Vilar, M. umer, Z. Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, S. Selimovi, O.

Zuli, i A. Tinji, Korisnika pitanja u arhivu: primjer Arhiva Tuzlanskog kantona. Arhivska praksa, br.
18, Tuzla 2015, 302-317, http://www.arhivtk.ba/ap18.pdf.
11 A. Pavi Milost, Uporabniki arhivskega gradiva v Pokrajinskem arhivu Nova Gorica. U: 17.
posvetovanje Arhivskega drutva Slovenije, Koper, 23 do 25 oktober 1996. str. 53-54; S. Tovak,
Pestrost osebnostnih struktur arhivskih uporabnikov. U: 20. zborovanje: Arhivi in uporabniki;
Arhivi in zgodovinopisje, 2000, 60-65. Ptuj: Zgodovinski arhiv; S. eh, Vpliv zakonodaje na delo z
uporabniki za upravne in poslovne namene v Pokrajinskem arhivu Maribor v obdobju 1990-2000. U:
20. zborovanje Arhivskega drutva Slovenije, 2001, 94-96. Ptuj: Zgodovinski arhiv; Z. Semli Rajh,
Dostop do gradiva v knjinicah in arhivih ter njihova uporaba: magistrsko delo. Ljubljana: Filozofska
fakulteta, 2006; J. Maek, Pregled dela v slovenskih dravnih regionalnih arhivih. U: Tehnini in
vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja: referatov z dopolnilnega izobraevanja,
2009, 39-54. Maribor: Pokrajinski arhiv, http://mail.pokarh-mb.si/fileadmin/www.pokarh-mb.si/pdf_
datoteke/Radenci2009/04_Macek_2009.pdf; L. Mezek, Stiki z uporabniki v italnici Pokrajinskega
arhiva Koper. U: 25. zborovanje Arhivskega drutva Slovenije. 2011, 79-86. Ptuj: Zgodovinski arhiv.
126
Tabela 2: Udio zahtjeva istraivaa i korisnika iz nevolje u Pokrajinskom arhivu Koper i

Pokrajinskom arhivu Maribor od 2001. do 2014. godine 12
Pokrajinski arhiv Koper
Godina
Broj
zahtjeva
Broj
za
zahtjeva ostvariza istraivanje
vanje
graanskih
prava
Pokrajinski arhiv Maribor
Broj
potvrda
za
ostvarivanje
graanskih
prava
Postotak
zahtjeva
za
ostvarivanje
graanskih
prava
Broj
zahtjeva
Broj
za
zahtjeva ostvariza istraivanje
vanje
graanskih
prava
Broj
potvrda
za
ostvarivanje
graanskih
prava
Postotak
zahtjeva
za
ostvarivanje
graanskih
prava
2001.
106
773
597
88 %
664
2.676
2.957
80 %
2002.
245
367
245
60 %
748
2.374
2.099
76 %
2003.
246
314
229
56 %
927
2.398
2.410
72 %
2004.
238
248
149
51 %
748
2.429
2.429
76 %
2005.
241
202
112
45 %
603
1.767
1.767
75 %
2006.
265
235
200
47 %
492
1.926
1.415
80 %
2007.
233
275
157
54 %
522
1.483
1.070
74 %
2008.
189
373
243
66 %
993
1.339
1.350
57 %
2009.
124
207
478
62 %
1.076
1.221
1.230
53 %
2010.
169
160
596
49 %
973
1.514
1.519
61 %
2011.
160
36
628
18 %
721
1.445
1.470
68 %
2012.
176
55
671
24 %
771
1.228
3.798
61 %
2013.
186
30
1.178
14 %
713
1.166
1.162
62 %
2014.
173
62
979
26 %
1.122
1.449
1.390
56 %
UKUPNO
2.751
3.337
6.462
55 %
11.073
24.415
26.066
69 %
13
Iz tog razloga dobro bi bilo posebnu panju obratiti na istraivanje korisnika,

koji arhivsko gradivo trebaju za ostvarivanje graanskih prava. Ovo je na prvi
pokuaj u tom smjeru.13
Metoda

Metodu istraivanja predstavili smo u naim prethodnim prilozima. Po uzoru
na prva tri primjera, Boba, Mici i Amara, uradili smo i etvrti primjer za obinog
12 Z. Semli Rajh, (2006). Dostop do gradiva v knjinicah in arhivih ter njihova uporaba: magistrsko
delo. Ljubljana: Filozofska fakulteta; Letna poroila o delu arhivov 20052014, Ministrstvo za kulturo
Republike Slovenije.
13 Za godine 20092014. broj izdanih potvrda je prema godinjem izvjetaju arhiva mnogo vii nego je
broj zahtjeva za ostvarivanje graanskih prava, to moe voditi do zakljuka, da je za pojedini zahtjev
bilo izdano vie potvrda.
127
tipa korisnika u arhivima korisnika iz nevolje. U ovom sluaju to je Jasmina

gospoa u srednjim godinama. I ovaj primjer je uraen po istom obrascu, kao i
prethodni. Prikazan je u tabeli, preuzetoj iz Johnson14 uz pomo Duff i Johnson15
i opisani postupkom utvrenim u Kuhlthau16. Jasminine karakteristike izmislili su
lanovi nae grupe na osnovu svog iskustva i literature. To je prototip, kojeg emo
testirati u sljedeim istraivanjima.
Jasmina, korisnica iz nevolje

Jasmina je ena srednjih godina sa srednjom strunom spremom. ivi s
muem, koji je zbog posla uvijek na putu. Djeca su im ve odrasla. Stanuju u kui
njezinih roditelja. Graevinska inspekcija tvrdi, da je kua izgraena nelegalno, i ak
da je zemljite dobiveno na nelegalan nain. Zbog poplava roditelji su izgubili svu
originalnu dokumentaciju vezanu za vlasnitvo zemljita i za izgradnju kue. Dobili
su mogunost da izvre legalizaciju do nekog odreenog vremena, inae e kua
biti sruena. Nije znala kako to rijeiti dok joj neko od prijatelja nije savjetovao, da
u arhivu potrai potrebne dokaze. Napisala je zahtjev i poslala ga u arhiv. Jasminin
profil je predstavljen u Tabeli 3.
Tabela 3: Profil Jasmine, korisnice iz nevolje
Informacijski problem:
Jasmina zna da su roditelji
prije
mnogo
godina
kupili
zemljite,
na
kojem su sagradili kuu,
ali nema odgovarajuu
dokumentaciju,
da
bi
mogla
legalizirati
izgradnju. Slubeni organi
naime tvrde, kako se radi o
nelegalnoj izgradnji. Nema
graevinsku dozvolu, niti
kupoprodajni ugovor za
zemljite. Takoer nije
sigurna, da prije kupnje
zemljita nije dolo do
podjele vlasnitva.
Korisnikova oekivanja:
Jasminina oekivanja su
velika. Misli, da e u arhivu
dobiti svu neophodnu
dokumentaciju
vezanu
za njezino pitanje i da e
odmah dobiti dokumente,
na osnovu kojih e rijeiti
navedeni problem.
Korisnikove karakteristike:
Nije tono upoznata sa
upravnim postupcima,
ali zna, da za svaku
pravno valjanu tvrdnju,
mora da postoji zvanini
dokument.
Ne
zna
formulirati
pitanja tako, da bi
arhivist mogao odmah
odgovoriti
Boji se i slabo razumije
to arhivist govori i od
nje zahtjeva.
14 A. Johnson, (2008). Users, use and context: supporting interaction between users and digital
archives. U: L. Craven (ur.), What are archives? Cultural and theoretical perspectives: a reader ( 145166). Aldershot: Ashgate.
15 W. M. Duff, C.A. Johnson, (2002). Accidentally found on purpose: information seeking behavior
of historians in archives. Library Quarterly, God. 72, br. 4, 472-496.
16 C. C. Kuhlthau, (2004). Seeking Meaning: A Process Approach to Library and Information
Services, 2nd ed. Westport, CT, Libraries Unlimited.
128
Profil:
Ima problem s legalizacijom gradnje kue,
odnosno dokazom, da je izgradnja izvedena
legalno. Takoer nema kupoprodajni ugovor
za zemljite, na kojem je izgraena kua, niti
su sreene zemljinoknjine stvari, odnosno
vlasnitvo nije upisano u zemljinu knjigu.
Mada su vlasnici kue jo uvijek roditelji,
problem se odnosi i na nju, jer sa svojom
porodicom ivi u istoj kui sa roditeljima.
Otac tvrdi, da je zemljite kupio od ranijih
vlasnika, kojima je zemljite bilo oduzeto i
nacionalizirano.
Korisnikovi ciljevi:
Jasmina eli
dobiti konkretan
dokument, koji dokazuje
vlasnitvo zemljita,
graevinsku dozvolu i
uvjerena je, da je to sve
to treba za legalizaciju.
Opis:
Zanimanje: administrativna radnica u
banci
Starost: 55 godina
Mjesto: Banovii, BiH
Porodica: udata, ivi sa muem u kui
svojih roditelja izvan centra grada.
Osobnost: Marljiva i snano uvjerena u
svoje pravo.
Korisnikova ogranienja
Jasmina ne moe ili ne zna:
Formulirati svoj
zahtjev na obrascu
arhiva.
Sama istraivati
arhivsku grau.
Ne zna imena
nekadanjih vlasnika.
Dobro razumijeti to
joj arhivist govori.
Ciljevi arhiva:
Arhiv eli da Jasmina:
Formulira svoj zahtjev na
obrascu arhiva.
Jasno izrazi to joj
treba i to u arhivistikoj
terminologiji.
Potpuno razumije
arhivistov odgovor
i zahtjev, odnosno
obrazloenje.
Jasmin mora razumjeti,
da graa o nacionalizaciji,
koja se uva u arhivu,
moe sadravati osjetljive
line podatke (etnika
pripadnost, vjersko
uvjerenje, zdravstveno
stanje, ...), to moe
usporiti postupak
provjeravanja / rjeavanja
zahtjeva.
Postupak:
Pokretanje prijateljica je Jasmini rekla, da moe informaciju o vlasnitvu dobiti
u arhivu, nakon to dokumentaciju nije mogla dobiti u nadlenim institucijama.
Jasmina jo nije bila u arhivu i ne poznaje tu ustanovu.
o Emocije nesigurna je, uznemirena i zastraena, ali oekuje, da e svu
potrebnu dokumentaciju dobiti u arhivu.
o Razmiljanje ne zna tano kako i gdje pitati, ali se nada, da e joj arhivist
odmah tano odgovoriti i dati joj dokument. Uvjerena je, da je do grijeke
dolo u institucijama, jer je sa njihove strane sve bilo legalno.
129
130
o Djelovanje napie pismo, u kome ne prui sve informacije, zbog toga je

arhivist pozove u arhiv, da bi mogla dopuniti zahtjev.
Izbor mora napraviti arhivist, jer Jasmina to sama ne moe. Arhivist mora
razgovarati sa njom jako strpljivo i obzirno. Kae joj, da se neka graa pohranjuje
u arhiv, a neke meutim u arhivu nee moi pronai.
o Emocije Jasmina je zbunjena i zabrinuta jer joj arhivist postavlja
neoekivana pitanja. Zna, da nije vlasnica i da podatak trai za svoje
roditelje. Osjea se kao neduna rtva na ispitivanju. Meutim, posebno
se razoarala kada je shvatila da se sva dokumenta ne mogu dobiti (nai
na jednom mjestu) u arhivu, jer ih arhiv nije preuzeo od strane stvaralaca,
i da dokumente nacionalizacije ne moe vidjet, jer se radi o osjetljivim
podacima, ali joj se ini, da arhivist eli pomoi i rijeiti njen zahtjev.
o Razmiljanja Jasmina razmilja, kakve veze pitanja imaju s njenim
zahtjevom, odnosno molbom i ne moe se pomiriti injenicom, da ne moe
vidjeti dokumente o nacionalizaciji.
o Djelovanje slijedei upute arhivista, napie zvaninu dopunu ranijem
zahtjevu i dopuni podatke, sa kojima razpolae. Unato potekoama,
arhivista joj je dao nadu da e pogledati i razmotriti zahtjev i da e joj javiti
ime arhiv raspolae i ta joj je dalje initi.
Istraivanje istraivanje moraju napraviti Jasmina i arhivist. Arhivist Jasmini
nalae, da doe do dodatnih podataka i na drugim mjestima, znai kod onih, koji
svoju grau jo nisu predali u arhiv.
o Emocije Jasmina je uznemirena i zabrinuta. Plai se, da e je slubenici
slati od vrata do vrata, kao to je to ve nekoliko puta iskusila, kada je
tragala za dokumentacijom u javnim institucijama, koje su tvrdile, da tu
dokumentaciju nemaju i neka ode u arhiv.
o Razmiljanja pita se, kako je mogue, da su u nadlenim institucijama
rekli, da dokumenta nema, kada je dokumentacija jo uvijek kod njih.
o Djelovanje uporno obilazi ured za uredom i lagano prikuplja potrebne
podatke.
Oblikovanje Jasmina i arhivist su doli do dosta podataka, pogotovo, kad
je Jasmina donjela dokumentaciju koju je dobila u nadlenim institucijama.
Podatke iz spisa o nacionalizaciji obezbedio je arhivist.
o Emocije Jasmina je jo uvijek zabrinuta i veoma nervozna (uznemirena).
o Razmiljanja pita se, da li je dobila sve podatke koje joj je traio arhivist.
Ona smatra da je dobila drugaije dokumente od onih koje je traio arhivist
i plai se, da to nee biti dovoljno.
o Djelovanje dobila je podatke iz zemljinih knjiga i katastra.
Formiranje odgovora (objedinjavanje) arhivist na osnovu svih poznatih
podataka priprema odgovor uz ovjerene fotokopije potrebne dokumentacije.
Jasmina takav odgovor svakako ne moe pripremiti sama. Nema ni znanja, a ni
pristupa da pripremi ovakav odgovor.
o Emocije osjea olakanje kada vidi, da je na osnovu dokumenata, koje je

arhivist naao, moe dobiti sve dokumente koji joj trebaju.
o Razmiljanja razmilja koliko je ve potroila vremena i energije za tu
stvar, za koju je oekivala, da je jednostavna. Zadovoljna, jer se ve ini,
da e moi izvesti legalizaciju.
o Djelovanje dok arhivist istrauje njen zahtjev u arhivskom gradivu,
Jasmina eka.
Prezentovanje dobivenu dokumentaciju Jasmina odnosi inspektoratu i dokazuje
vlasnitvo zemljita, kao i legalnu izgradnju kue. Na osnovu toga uspije srediti
i zemljinoknjine papire.
o Emocije Jasmina je uzbuena i sretna, jer je zadatak zavren.
o Razmiljanja Jasmina razmilja, da e ta stvar sada biti ispravno i
kvalitetno sreena.
o Djelovanje Jasmina preuzima rjeenje o legalnoj izgradnji i vlasnitvu i
odnosi ih roditeljima.
Ovaj kratak opis elimo iskoristiti za stimulaciju italaca. Molimo vas, da se
sjetite primjera jednog korisnika u nevolji, kojeg ste doivjeli i da ga opiete po
naoj strukturi. Molimo vas, da taj opis aljete jednom od autora e-potom. Napiite
nam, u kojoj vrsti arhiva radite (javni, privatni,), ako se slaete ili ne, ako je vae
iskustvo slino ili drugaije. Napiite sva svoja sjeanja na taj primjer, sa svoje take
gledita i kako ste doivjeli korisnika, sve od djelovanja, do razmiljanja i emocija.
Rasprava o modelu traenja informacija po Carol Kuhlthau

Po Kuhlthau u prvoj fazi, pokretanje (initiation), osoba postane svjesna
nekog nedostatka znanja ili razumijevanja.17 U toj fazi esto je osjeanje nesigurnosti
i shvatanja. U toj fazi osnovna je aktivnost prepoznavanje potrebe po informaciji.
Razmiljanje ide u smjeru razumijevanja problema, traenja slinog iskustva i
razgovaranje o problemu s bliskim osobama (prijateljima i sl.). Te faze u naem
primjeru nije teko prepoznati.

U drugoj fazi, fazi istraivanja (selection) Kuhlthau je predvidjela izbor ope
tematike, koju e korisnik istraivati.18 Korisnik esto postaje optimistian i eljan,
da pone rad, jer je shvatio svoj zadatak, iako jo nije u potpunosti svjestan, to to
znai. Razmilja o svojoj tematici i raznim ogranienjima, koja ima za rad (rokovi,
interes, raspoloiva literatura). Izabere tematiku, koja se moe najbolje obraditi u tim
okolnostima. Tipine akcije su razgovori s kolegama i poetno traenje informacija.
17 C. C. Kuhlthau, Reflections on the development of the model of the information search process
(ISP): Excerpts from the Lazerow Lecture, University of Kentucky, April 2, 2007. Bulletin American
Society for Information Science and Technology. God. 33, br. 5, 32-37, http://wp.comminfo.rutgers.
edu/ckuhlthau2/wp-content/uploads/sites/185/2016/01/Lazerow-07.pdf.
18 Ibidem.
131
Tu je oito, da je model izgraen za knjinice i bibliografske baze podataka. Za na

primjer korisnika u nevolji doemo do problema. Da li bi ova faza mogla biti
trenutak, kad Jasmina izmeu sugestija, koje je dobila od prijatelja, izabere arhiv
a ne neku drugu slubu? Ili je to faza, u kojoj se ukljui arhivista pa on preuzme
Jasminin rad i vodi proces traenja informacija za nju po istom modelu, a Jasmina
mu samo pomae sa prikupljanjem podataka iz drugih nadlenih organa? ije se
onda emocije, razmiljanja i akcije opisuju, arhivistove ili Jasminine?

U treoj fazi istraivanja (exploration) osjeanja zbunjenosti, nesigurnosti i
sumnje esto narastu.19 Korisnik istrauje informacije, da bi proirio vlastito znanje
i shvaanje. eli se toliko upoznati s tematikom, da moe napraviti svoj vlastiti
pogled. Novo znanje se teko uklapa u ve postojee korisnikovo znanje i korisnik
na poetku teko procjenjuje znaajnost i kredibilnost informacija iz razliitih
izvora, ako se one razlikuju. U toj fazi korisnik moe biti frustriran, jer ne zna, da li
napreduje ili ne. Kuhlthau pie, da to moe biti najtea faza za korisnika.20 U naem
primjeru korisnika iz nevolje to je faza, koju ne moe provesti sam. Istraiva u
arhivu obino sam vri pregled originalnih dokumenata, ali korisnik, koji arhiv treba
iz imovinsko-pravnih razloga i treba mu neka potvrda, ne pretrauje arhivsku grau
sam. To skoro uvijek napravi arhivist. Druga bi mogunost bila, da je to faza, gdje
Jasmina trai odgovor od razliitih slubi, osim od arhiva i od katastra itd. To bi onda
zaista bilo njezino istraivanje, ali u stvari i to istraivanje bi se radilo po uputama
arhivista. Ali kad se radi o arhivu, ona u tom primjeru sama ne moe pregledavati
arhivsku grau.

U etvrtoj fazi, fazi oblikovanja (formulation) povjerenje u sebe i svoj rad
kod korisnika se uvea pie Kuhlthau.21 Tu je trenutak kad je korisnik svjestan, da
je shvatio tematiku i da je sposoban prepoznati potrebnu informaciju za odgovor na
svoje pitanje. Razmiljanje obuhvaa identifikaciju i selekciju pravih informacija u
gomili gradiva, koje je pronaao. to bi ta faza bila u naem primjeru? Da li bi to
bio trenutak, kad Jasmina preuzme ovjerenu kopiju dokumenta od arhiviste? Ili je
to vrijeme, kad je arhivist pronaao slijed za dokumentom, kojeg Jasmina treba, u
arhivu?

Peta faza, sakupljanje (collection) po Kuhlthau obuhvaa interakciju izmeu
korisnika i informacijskog sustava, kad korisnik pretrauje sustav za informacijama,
koje mu trebaju.22 Drugim rijeima, korisnik skuplja literaturu za svoju temu.
Razmilja o tome, kako informacije iz literature podravaju njegovu tezu, njegov
zadatak. Osoba s jasnijim ciljem lake i bre radi i sigurna je u sebe. Kad s tim
teoretskim uvidom razmatramo na primjer Jasmine, ne moemo rei, da tu fazu
korisnik iz nevolje moe sam obaviti u arhivu. Mislimo i to, da bi se etvrta i peta
faza mogle udruiti i da obje izvede arhivist umjesto korisnika.
19
20
21
22
132
Ibidem.
Ibidem.
Ibidem.
Ibidem.

Zadnja, esta faza je po Kuhlthau prezentovanje (presentation).23 Korisnik
je tu zadovoljan, kad je uspjeno zavrio rad i razoaran, ako mu to nije uspjelo.
U svakom se sluaju korisnik priprema na prezentovanje svoje sinteze prouene
tematike. Za na primjer korisnika iz nevolje moemo rei, da te prezentacije
ne moe napraviti sam, jer mu je potreban neki formalni dokument, s kojim moe
dostii svoje graansko pravo. To moe u nekom slubenom postupku napraviti
samo arhivist. Korisnik iz nevolje moe samo nekome pokazati taj dokument i
tako ostvariti svoja prava.
Pronali smo dva problema u modelu. Jedan je ta, da model traenja
informacija po Kuhlthau predvia, da itav proces provodi korisnik sam. U naem
primjeru korisnik iz nevolje nema ovlatenja, da bi sam sebi izdao neki zvanini
dokument, kao to su kopije iz zemljine knjige i slino. To znai, da itav proces ne
more izvriti korisnik sam, ve da u njemu ima znaajnu ulogu i arhivist.

Drugi problem, kojeg smo u pripremi modela osjetili je, da su faze oblikovanja
i formiranja odgovora iste, da meu njima ne moe biti znaajna razlika. Moda bi
u novom modelu, ako bi ga razvili, te dve faze bile udruene. To e se pokazati, kad
se na uzorak povea i vidimo vie primjera.
Zakljuak
Prethodna istraivanja korisnika provodili smo zato, jer smo bili miljenja,
da korisnike treba znati zbog razvoja digitalnih zbirki i informativnih pomagala.
U ovome prilogu ne oekujemo, da e korisnici iz nevolje sami upotrebljavati
arhivsko gradivo u digitalnom obliku. Ipak mislimo, da bi to poznavanje doprinijelo
broju pozitivno rijeenih zahtjeva. Mogli bi se snimati kratke reklame ili emisije,
s kojim bi se prikazalo koja tipina pitanja se mogu rijeiti u arhivu i kakvim
postupkom. Ne sumnjamo, da arhivisti imaju bogato znanje o radu s korisnicima, ali
teoretsko znanje, koje proistie iz analiziranih i apstraktnih praktinih primjera moe
doprinijeti razvoju arhivistike kao znanosti uope i specifino ka razvoju teorije
referentnog razgovora. Teoretsko znanje, izgraeno na velikom broju praktinih
primjera moe doprinijeti tome, da se novi arhivisti prije upoznaju s znanjem i
vjetinama potrebnim za rad arhivista u itaonici.
Saetak
Iz godinjih statistika javnih arhiva u Sloveniji i Bosni i Hercegovini vidi
se, da vei udio korisnika u arhivu trai grau za ostvarenje nekih graanskih prava
i mnogo manji dio za istraivanje. Naa se grupa po uzoru publiciranih istraivanja
iz angloamerike literature do sada bavila prouavanjem korisnika istraivaa.
23 Ibidem.
133
Ali vidimo, da se treba baviti korisnicima, koji trae dokaze, da su zavrili neku
kolu, provjeravaju valjanost neke diplome, trae potvrde s kojim mogu u nekom
formalnom postupku ostvarili pravo. Na osnovu literature i vlastitih iskustava
lanova grupe oblikovali smo profil korisnika iz nevolje, nazvali je Jasmina
i opisali njenu situaciju po modelu Carol Kuhlthau. Model iz est faza mnogo se
puta potvrdio u bibliotekarstvu i informacijskim znanostima. Potvrdili smo ga i kod
korisnika istraivaa u naim prethodnim publikacijama. Pronali smo dva problema
u modelu, kad smo ga upotrijebili na korisniku iz nevolje. Jedan je da model
traenja informacija po Kuhlthau predvia, da itav proces provodi korisnik sam.
Korisnik iz nevolje sam nema ovlatenja, da bi izdao neki zvanini dokument, kao
to su kopije iz zemljine knjige i slino. To znai, da itav proces ne moe izvriti
korisnik sam, ve u njemu ima znaajnu ulogu i arhivist. Drugi problem, kojeg smo
u pripremi modela osjetili je, da su faze oblikovanja i formiranja odgovora iste, da
meu njima ne moe biti znaajna razlika. Moda bi u adaptaciji modela trebalo te
dvije faze udruiti. To e se pokazati, kad se na uzorak povea na vie primjera.
Summary
From the annual reports of public archives in Slovenia and Bosnia and
Herzegovina we can see that the greater proportion of users in the archives seeking
material for the realization of some civil rights and a much smaller part of the research.
Our group modeled after the published research of Anglo-American literature so far
dealt with the study of users of researchers. But we see that needs to be addressed
users, who are looking for evidence that they have completed a school, check the
validity of some diplomas, seeking confirmation with which they can in a formal
procedure entitled. Based on the literature and our own experiences of members of
the group we have designed a profile user of trouble, called Jasmine and described
her situation by model Carol Kuhlthau. Model of six stages many times confirmed
in Library and Information Science. We confirmed it with user researchers in our
previous publications. We found two problems in the model, when we use the user
of trouble. One is that the model for the request by Kuhlthau predicts that the entire
process carried out by the user. The user of trouble, I have no authority, to issue an
official document, such as a copy of the land register and the like. This means that
the whole process can not be executed by the user, but it plays a significant role and
archivist. Another problem, which we are in the preparation of the model felt that
the design stage and the formation of the same answer, that among them there can be
significant differences. Perhaps the adaptation of the model should combine the two
stages. These adaptations will be tested in future.
134
Hatida FETAHAGI
struni rad
ARHIVSKI FONDOVI I ZBIRKE U SLUBI KORISNIKA

- Iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: U radu se govori o nainu na koji sreeni arhivskih fondovi i
zbirke utiu na proces koritenja i istraivanja. Razlikujemo arhivistiki sreene
fondove i zbirke od registraturno sreenih. Arhivi, posebno na naim prostorima
nisu u stanju arhivistiki srediti svu pohranjenu arhivsku grau zbog nedostatka
kadra u slubama obrade, te se kao rjeenje namee bolja saradnja i vei stepen
edukacije arhivara koji rade kod stvaratelja arhivske grae, to u konanici treba
da rezultira preuzimanjem kvalitetno registraturski sreenih i cjelovitih arhivskih
fondova. Arhivistiki sreeni fonovi i zbirke su pogodni za brzo pretraivanje i
istraivanje, a sreenost arhivskog fonda ili zbirke je i preduslov za digitalizaciju i
mikrofilmovanje istih.
Kljune rijei: Arhivski fondovi i zbirke, sreenost, vanjska sluba, arhivari,
korisnici, istraivai, stvaratelji.
ARCHIVAL FONDS AND COLLECTIONS IN SERVICE OF USERS
- The expirience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: This paper discusses the way in which arranged archival holdings
and collections affect the process of use and research. We distinguish orderly archival
fonds and collections with registry listings..
Archives, especially in our region are not able to handle all stored archival
archival materials because of the lack of personnel in the services and treatment as
a solution imposed by better cooperation and a higher degree of education archivist
working with creators of archive material which ultimately should result in obtaining
unprocessed current records as whole fonds. Archival arranged backgrounds and
collections are suitable for fast searching and research, and the ordering of archival
fund or collection is the precondition for digitizing and microfilming them.
Keywords: Archive holdings and collections, order is maintained, external
service, archivists, users, creators.
135
Hatida FETAHAGI
Uvod
Sreenost i cjelovitost arhivskih fondova i zbirki je jedan od najvanijih
zadataka svakog arhiva, ali ovaj proces ne poinje u arhivu. Sreenost arhivskih
fondova i zbirki zapoinje kod stvaratelja, tj. u registraturi, zato je strunost
i profesionalan odnos arhivara veoma vaan faktor u zatiti arhivske grae.
U ovom procesu je veoma vana saradnja arhiviste i arhivara. Kontinuirano
praenje zatite arhivske grae kod stvaratelja i davanje uputa pri rjeavanju svih
potekoa i nedoumica kao i usvajanje svega to je novo i napredno u arhivskom i
kancelarijskom poslovanju bi trebali rezultirati preuzimanjem registraturski sreene
i cjelovite arhivske grae u arhive. Preuzeta arhivska graa to prije bi trebala biti
sreena, popisana i pravilno zatiena. Odabiranje i odvajanje arhivske grae od
registraturskog materijala i njeno sreivanje i popisivanje je zadatak slube obrade.
Arhivisti na osnovu specifinosti svakog pojedinanog fonda i vaeih arhivskih
standarda obrade pripremaju arhivsku grau za koritenje u naune i administrativne
svrhe.
Saradnja arhivista i arhivara
Arhivska sluba Bosne i Hercegovine je naalost formirana veoma kasno,
tek nakon Drugog svjetskog rata, tako da moemo rei da jo uvijek u nekim
oblastima imamo nedoreenosti ili odsustvo sistematskih rjeenja. Evidentno je
da se arhivisti jo uvijek nisu izborili za svoj zavidan status u drutvu. Stvaratelji
arhivske grae jo uvijek nisu u dovoljnoj mjeri shvatili vanost arhivske grae koju
stvaraju niti su ozbiljno pristupili njenoj zatiti i uvanju. Neophodno je to prije
uozbiljiti odnos arhiv - stvaratelj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Drutveno
ureenje i rascjepkanost teritorijalne nadlenosti su stvorili neujednaen pristup
zatiti arhivske grae i ona u potpunosti zavisi od arhivista i menadmenta koji vode
arhive. Ozbiljan i profesionalan odnos arhivista primorava stvaratelje arhivske grae
da sa svoje strane korektno i profesionalno postupaju i potuju zakonske odredbe.
Stvaratelju se mora jasno predoiti odgovornost koju on ima od momenta nastanka
arhivske grae pa do njene predaje nadlenom arhivu. Ukoliko stvaratelj ne uradi
sve to je neophodno da sauva i zatiti arhivsku grau i ako ona ne preivi taj prvi
ivotni ciklus, arhivi nee moi raditi svoj posao profesionalno. Kako arhivistiki
obraditi i dati na koritenje arhivsku grau koja nije sauvana i nije predata arhivu?
Arhivi preko arhivista koji rade na terenu prate rad stvaratelja arhivske
grae i daju uputstva arhivarima. Pravljenje liste kategorija, praenje registraturnog
sreivanja, odabiranja i izluivanja, te voenje arhivske knjige i redovno dostavljanje
njene kopije u nadleni arhiv su poslovi na kojima treba istrajavati i sprovoditi
kontinuirano svake godine. Potrebno je naglasiti da je ovdje kljuan odnos arhivista
arhivar. Od njihove educiranosti, ozbiljnosti i dosljednosti, a u naem drutvu i
136
Arhivski fondovi i zbirke u slubi korisnika (iskustvo Arhiva Tuzlanskog kantona)
entuzijazma zavisie i stepen sauvanosti arhivske grae. Iskreno, oba navedena

aktera nemaju dobre preduslove da bi ishod bio zadovoljavajui, jer u obrazovnom
smislu ne postoje obrazovni nivoi koji koluju ni arhiviste, ni arhivare. Upravo
minimiziranje arhivske djelatnosti povlai za sobom i neadekvatno obrazovanje.
Struno obrazovanje i poloaj struke u drutvu su meusobno uvjetovani. Obrazovanje
bi trebalo da izgrauje, uvruje i potvruje struku, samo tako se strunost
pripadnika struke ne dovodi u pitanje. Samo poznavanje struke moe zatiti samu
struku i njene pripadnike od nestrunjaka1, a danas je posebno puno onih koji bi da
se bave i arhivistikom i historijom, a da za to nemaju potrebnih preduslova. Znamo
da kod stvaratelja posao arhivara je jo uvijek nepoeljan i smatra se poniavajuim.
Upravo iz tog statusa proizilazi i nemaran odnos koji imaju arhivari prema arhivskoj
grai za koju se brinu. Ovakva situacija se mora mijenjati.
Arhivari obavljaju vrlo odgovoran posao i vaan su faktor za ouvanje
arhivske grae, a znamo da ne postoji kola za arhivare, niti studij za arhiviste, stoga
je naophodno raditi na njihovom dodatnom obrazovanju. Obrazovanje arhivista i
arhivara mora biti kontinuirano, cjeloivotno, posebno danas kada se deavaju sve
promjene vezane za nove tehnologije. Arhivisti i arhivari moraju poznavati sve vrste
nosioca informacija, moraju ih znati koristiti da bi ih mogli pravilno zatititi. Arhiv
Tuzlanskog kantona je uinio dodatne korake u smislu obrazovanja i osposobljavanja
arhivara, to ukljuuje obavezu polaganja strunih ispita i kontinuiranu edukaciju
(seminare, savjetovanja, instrukcije). Polaganje strunih ispita za arhiviste i arhivare
traje od 2004. godine i do sada je znaajan broj arhivara poloio strune ispite.
Pomo kod dosljednosti u polaganju ispita je dola i od kantonalnih inspekcijskih
struktura, koje su posjetile sve stvaratelje arhivske grae na teritoriji kantona i
naloile polaganje ispita za sve arhivare te dosljedno voenje kancelarijskog i
arhivskog posovanja. Do sada su ispite poloili arhivari organa uprave, obrazovnih,
zdravstvenih, socijalnih ustanova, te odreenog broja privrednih drutava. Ve sada
se osjea odgovorniji pristup i odnos stvaratelja prema arhivskoj grai i sprovoenju
potrebnih mjera zatite arhivske grae po broju arhivara koji su poloili arhivski
ispit te po broju kopija arhivske knjige koje su u ovoj godini dostavljene u Arhiv.
Kontinirano praenje rada arhivara i ozbiljan odnos stvaratelja arhivske
grae i nadlenog arhiva daju dobre rezultate. Posebno se to moe pratiti u
preuzimanju opinskih arhivskih fondova. Naime, do 1992. godine preuzet je bio
samo arhivski fond Skuptine optine Tuzla u rasponu od 1945. do 1970. godine.
Danas imamo preuzetu arhivsku grau svih opina u Tuzlanskom kantonu. Veina
predaje sukcesivno svoju grau svake dvije-tri godine potujui rok od 30 godina
za predaju.2 Kako se radi o uzajamnom odnosu i Arhiv na teren alje sposobne i
1 Melina Lui, Obrazovanje arhivista i spisovoditelja za novo okruenje: praksa u svijetu i izgledi
u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik 44, Zagreb 2001, 33-42. U radu su predstavljena iskustva razliitih drava
vezano za sistem obrazovanja djelatnika arhivske struke.
2 Arhivsku grau zakljuno sa 1980. godinom su predale opine Gradaac, Kalesija i Tuzla, do
1984. godine opine ivinice, Kladanj i Lukavac, a do 1985. godine opine Srebrenik, Banovii i
Graanica.
137
Hatida FETAHAGI
educirane arhiviste, spremne da uvijek daju prave smjernice i savjete, te da zajedno

sa arhivarom pronalaze rjeenja za sva otvorena pitanja koja su nova i specifina.
Saradnja arhivista vanjske slube i arhivara mora biti kontinuirana, jer bi bilo uzalud
raditi sa jednim, a kada ga zamijeni drugi arhivar dozvoliti da sve propadne i zapusti
se. Samo uspostavljen dobar sistem praenja stvaratelja arhivske grae i nadlenog
arhiva e uroditi primopredajom registraturno sreenih arhivskih fondova. Prilikom
preuzimanja arhivskih fondova dobre rezultate daju komisije koje vre primopredaju.
Ovo je vano i zbog termina koji e se koristiti u primopredajnom zapisniku, kao i
zbog pravilnog obiljeavanja arhivskih jedinica koje se predaju arhivu3.
Korisnici i arhiviste u procesu istraivanja
Arhivisti se zalau za to iru dostupnost arhivske grae i
pruaju usluge svim korisnicima bez razlike4
Korisnici arhivske grae su veoma vani za arhive, jer arhivska graa koja
stoji decenijama na arhivskim policama, ma koliko vrijedne informacije da sadri,
ako je niko ne koristi nema svrhu. Mada su nekada u prolosti stvari bile drugaije
postavljene. Pristup informacijama je bila privilegija bogatih i monih pojedinaca,
dok se veina graanstva drala u neznanju i neinformiranosti. Korisnici arhivske
grae mijenjaju svoja interesovanja i karakteristike. Opirno istraivanje objavljeno
1973. godine5 je prikupilo iskustva arhivista iz 37 drava svijeta. Tema istraivanja
su bila obavjetajna sredstva u arhivima i odnos arhiva i nauke. Odgovori na sva
pitanja su bili razliiti zavisno od stepena razvoja arhivske slube pojedine drave,
a esto su i terminoloke potekoe stvarale nesporazume. Uporeujui dananje
korisnike sa korisnicima gore navedenog perioda uoavamo da su i tada korisnici
pokazivali veliku raznovrsnost u interesovanju i zahtjevima. Druga karakteristika je
da korisnici rade uurbano da bi sakupili potrebni materijal. Korisnici su i tada eljeli
da im arhivi poalju kopije izvora ili pisane informacije, kao i to da im arhivist trai
informacije umjesto da sami pretrauju nauno-obavjetajna sredstva. I danas imamo
takvih sluajeva gdje neupueni korisnici smatraju da arhivi imaju sve informacije u
kompjuterima i dovoljno je da pritisnu dugme i svi podaci izau iz printera. Analiza
pristiglih odgovora se najveim dijelom odnosila na vrstu obavjetajnih pomagala
koja bi bila najbolja za korisnike. Zakljueno je da bi korisnici, tj. istraivai vie
voljeli imati obavjetajna sredstva izraena prema materiji, ali je to neprihvatljivo za
3 Ukoliko se radi o primopredaji arhivske grae iji dijelovi su ve ranije predati arhivu, onda bi
brojevi na arhivskim jedinicama trebali da se nastavljaju na zadnji broj iz posljednjeg primopredajnog
popisa, a ne da kreu ponovo od jedan. Takve primjere imamo kod opinskih arhivskih fondova ili
velikih drutvenih organizacija sa dugim vremenskim periodom poslovanja, kao to su rudnici,
elektrodistibucije, kole i dr.
4 Etiki kodeks arhivista, taka VI.
5 Franjo Biljan, Sergij Vilfan, Milo Miloevi, Obavjetajna sredstva arhiva u slubi nauke,
Arhivist, XXIII/1973, 1-2, 21-56.
138
arhiviste, koji smatraju da obavjetajna sredstva trebaju bit izraena prema strukturi.
U svakom sluaju odabir e zavisiti od vrste fonda, iskustava do kojih se dolazi u
radu sa korisncima i drugih odrednica koje su specifine za svaki arhiv.
Sluba obrade u arhivima vri sreivanje preuzetih arhivskih fondova i
zbirki i priprema ih za koritenje buduim korisnicima. Arhivi bi uvijek trebali imati
prioritetnu listu fondova ili pojedinih njihovih serija koje se najee trae od strane
korisnika. Isti bi trebali to prije biti obraeni kako bi se mogli koristiti za nauna
istraivanja. Istraivaima bi od velike pomoi bila i izrada indeksa za obraene
fondove. Indeksi su samostalna pomagala koja upotpunjuju inventare obraenih
fondova i mogu biti od velike koristi posebno kod obimnijih fondova koji imaju
desetine, pa i stotine kutija arhivske grae. Indeksi mogu biti sainjeni za predmete,
imena osoba i mjesta i izrauju se tek nakon to je zavreno sumarno popisivanje
arhivske dokumentacije u inventarima i vodiima.6 Ovakvi indeksi za obraene
arhivske fondove koji se esto koriste bi bili od velike pomoi kako korisnicima
tj. istraivaima, tako i arhivistima koji rade sa korisnicima zbog lakeg i breg
pronalaenja informacija.
Termin korisnici usluga arhiva je dosta sloen pojam. Korisnike naih usluga
moemo podijeliti u nekoliko skupina. Jednu takvu podjelu moemo nau u radu
Teoretski pogled na korisnike arhiva objavljen u asopisu Arhivska praksa br. 17.7
Korisnici su podijeljeni u pet skupina:
- predstavnici stvaratelja arhivkse grae,
- arhivisti,
- istraivai koji se bave naunim radom,
- studenti dodiplomskog i postdiplomskog studija i
- amateri istraivai.

Ovoj podjeli dodala bih i skupinu korisnika koji trae odreeni dokument u
cilju ostvarivanja graanskih i ljudskih prava.
Korisnike koji istrauju arhivsku grau moemo takoer podijeliti
na podgrupe. Autori u ve navednom radu su ih podijeli u tri osnovne grupe:
profesionalni iskusni istraivai, studenti sa skromnim istraivakim iskustvom i
amater entuzijasta koji istrauje iz hobija. Svaka ova grupa je precizno definisana i
jasno se razlikuje. Arhivistima je najlake raditi sa prvom grupom, jer takvi korisnici
posjeduju odreena iskustva i znaju tano ta trae. Ovoj grupi su potrebni samo
arhivski sreeni fondovi i zbirke i oni se bez problema sami snalaze, odabiru koje
fondove ele pregledati, brzo odluuju koje dijelove fonda ele vidjeti, jer su se ve
sretali sa inventarima i drugim obavjetajnim pomagalima, koje izrauju arhivi za
pohranjene fondove i zbirke.
Druge dvije grupe korisnika trebaju veu pomo arhiviste koji radi sa
korisnicima. U nekim zemljama esto se u pomo zovu i arhivisti koji su obradili
6 Kreimir Nemet, Arhivska pomagala, Arhivski vjesnik, XI-XII, Zagreb 1968/1969, 350-351.
7 A. auperl, P. Vilar, M. umer, Z. Semli Rajh, I. aboti, S. Isi, S. Selimovi, Teroretski pogled
na korisnike arhiva, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2015, 266-267.
139
Hatida FETAHAGI
fond, te i oni pomau korisniku odabrati one dijelove arhivkog fonda koji bi mogli
sadravati informacije koje korisnik trai. Miljenja smo da bi arhivisti koji rade
na sreivanju arhivskih fondova i zbirki trebali imati i prethodna iskustva u radu sa
korisnicima, posebno istraivaima, jer samo tako mogu poznavati potrebe korisnika
i prilagoditi nain obrade njihovim potrebama. Arhivist obraiva arhivske grae
treba poznavati mentalitet i zahtjeve korisnika. Sreenost arhivskih fondova u radu
sa korisnicima bez prethodnog iskustva u istraivanju, kao to su studenti i amateri
koji istrauju iz hobija nije dovoljna. U ovakvim sluajevima oekuje se da arhivista
predloi arhivske fondove i daje savjete kod odabira i navoenja izvora u naunom
radu koji se pie. Koritenje arhivski nesreenih fondova i zbirki sa ovom skupinom
bi znaio produavanje boravka korisnika u itaonici arhiva. U ovakvim sluajevima
najbolje rjeenje je da arhivista unaprijed odabere i savjetuje one dijelove fonda
ili zbirke za koje smatra da sadre informacije koje korisnik trai. Ovakav nain
rada predstavlja vei angaman arhviste, ali u arhivima kao i u trgovakim lancima
najvaniji je zadovoljan korisnik.
Pomo arhviste je neophodna i u radu sa prvom grupom korisnika u koju
spadaju iskusni istraivai u dijelu savjetovanja koje fondove da koristi istraiva
pored onih koje je sam odabrao. Nekada iz samog naziva arhivskog fonda ili
nedovoljnog i nejasnog opisa arhivskih fondova i zbirki u vodiima korisnicima
promaknu neki fondovi koji nude vane informacije. Upravo arhivista koji radi sa
korisncima ima priliku upoznati se sa veinom fondova i najbolje zna gdje se mogu
pronai odreene informacije. Korisnici su uvijek vrlo zahvalni za takvu pomo,
jer od raspoloive koliine informacija zavisi i kako e korisnik istraiti predmetnu
temu, te zakljuci do kojih e doi analizom pronaenih izvora. Nekonslutovanje
vanih historijskih izvora moe znaiti i donoenje pogrenih zakljuaka, te i do
polemike meu historiarima, to se u novije vrijeme sve ee deava. Moda
upravo zbog straha da nisu konsultovali dovoljan broj historijskih izvora neki
historiari ne donose svoje zakljuke, nego u svojim radovima iznose samo iste
injenice do kojih su doli.
Rad sa korisnicma je uveliko pojednostavljen i ubrzan zahvaljujui novim
tehnologijama. Koritenje kompjutera za izradu arhivskih pomagala, digitalizacija
arhivskih fondova i zbirki, koritenje interneta su uinili dostupnim veliku koliinu
informacija i ubrzali vrijeme od pokretanja zahtjeva do traenja informacija i
dokumenata i njihovog dostavljanja korisnicima.
Koritenje interneta kao i web stranica je danas od velike pomoi arhivima
i njihovim korisnicima. Nekada su se u razvijenim zemljama formirali informativni
centri8 koji su pruali informacije istraivaima o arhivskim fondovima i zbirkama
koje posjeduju njihovi arhivi, pa ak i naruivali preslike iz udaljenih arhiva za
korisnike9. Danas je istraivanje olakano za korisnike jer sve ozbiljnije arhivske
ustanove imaju svoju web stranicu na kojoj se lako mogu nai informacije o svim
8 Ivanka Jana, Informativna sluba u arhivima, Arhivist, XXII/1972, br. 1-2, 63-87.
9 Isto, Arhivski centar za informacije pri Centralnom dravnom arhivu u Italiji, Arhivist, XXII/1972,
br. 1-2, 71.
140
pohranjenim arhivskim fondovima i zbirkama, kao i obavjetajna pomagala za

arhivistiki sreene arhivske fondove. Uteda dragocjenog vremena dananjeg
istraivaa je ogromna, jer za kratak vremenski period istraiva iz svoga doma
provjeri koji arhivski fond ili zbirka sadre njemu potrebne podatke i istog momenta
putem e-mail poruke podnosi zahtjev za istraivanje navodei precizno koji fond,
koju kutiju, pa esto i koji dokument eli pogledati. Ovo je mogue samo sa
arhivistiki sreenim fondovima.
Sreenost arhivskih fondova i zbirki
Arhivska graa predstavlja neprocjenjivo i nezamjenjivo kulturno nacionalno
blago, pokretno kulturno naslijee, koje ostaje buduim generacijama. Postoje dva
vana ciklusa kroz koja prolazi arhivska graa. Prvi poinje od momenta njenog
nastanka pa sve do predaje iste u nadleni arhiv, a drugi od preuzimanja istog u arhiv
preko arhivistike obrade do njegovog koritenja u beskonano, reklo bi se poto
arhivska graa nema rok trajanja.
Na naim prostorima prvi ivotni ciklus arhivske grae traje 30 godina10.
U stvarnosti duina ovog perioda ne bude svaki puta ispotovana, nekada je krai,
a nekada dui. Arhivska graa doe u nadleni arhiv prije roka od 30 godina u
sluaju gaenja stvaratelja to je sluaj sa nekim kolskim ustanovama ili privrednim
drutvima koja nakon steaja odlaze u likvidaciju. Ponekad su arhivi primorani
preuzeti registraturski nesreenu arhivsku grau, registraturski materijal kome nije
istekao rok uvanja, spaavati ono dokumentacije, to je ostalo od jednog ugaenog
pravnog subjekta. Koritenje ovakvih fondova je oteano i potrebno je to prije
uraditi arhivistiku obradu istih. U Arhiv Tuzlanskog kantona mnogo prije roka,
u skladu sa Zakonom, je preuzeta arhivska graa opina za period od 1992. do
1995. godine radi njene bolje zatite i veeg stepena ouvanosti. Zbog vanosti ove
arhivske grae stvaratelj je izradio i analitike popise za odreene dijelove fonda.
Primjeri produenja roka za preuzimanje arhivske grae predstavljaju sluajeve
kada stvaratelj nije registraturski sredio svoju arhivsku grau ili nema sredstava da
obezbijedi uslove za pohranu arhivske grae u nadleni Arhiv. U zadnje vrijeme
sve ee se uje da arhivi nemaju dovoljno prostora u svojim depoima, te da nisu
u mogunosti preuzimati sazrelu arhivsku grau od stvaratelja. Arhivi iskljuivo
preuzimaju arhivsku grau, dok registraturski materijal bi trebao biti izluen jo
kod stvaratelja, osim u sluajevima kada se arhivska graa preuzima prije isteka
roka od 30 godina i u takvim sluajevima se preuzima i registuraturski materijal,
poto jo nije istekao rok za njeno izluivanje. Osim Zakona o arhivskoj djelatnosti,
pitanja preuzimanja registraturski sreene arhivske grae regulie i Uputstvo o
nainu primopredaje arhivske grae izmeu imalaca i stvaralaca arhivske grae
10 Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, Slubene novine Tuzlanskog kantona, br.
15/2000 od 12. do 22. lana.
141
Hatida FETAHAGI
i nadlenog arhiva.11 To podrazumijeva da stvaratelj oformi komisiju koju osim

nadlenog arhivara ine i drugi zaposlenici. Sastav i brojnost komisije zavisi od
stvaratelja i obima arhivske grae. Arhivska graa se sloi po godinama nastanka,
a u okviru svake godine se slae prema klasifikacionim oznakama koje predvia
interna lista kategorija za svakog stvaratelja. U okviru svake fascikle slau se
predmeti progresivnim redom od prvog do posljednjeg. Sve fascikle, registratori
i knjige se popiu i obiljee rednim brojevima sa spiska kao i naziva stvaratelja.
Ovako registraturski sreena arhivska graa se predaje u nadleni arhiv. Ovaj
postupak stvaratelji u veini sluajeva ispotuju. Meutim, deavaju se i primjeri
neprofesionalnog, nemarnog odnosa komisije koja priprema arhivsku grau za
primopredaju i velikog razoarenja arhiviste koji koristi takvu grau kada ona doe u
arhiv. Naime, deava se da sadraj ne odgovara onome to se tvrdi u primopredajnom
popisu ili da unutar fascikle nema reda meu predmetima, ili da ima i ono to ne pie
da ima, ili nema ono to pie da bi trebalo biti. Ovakve situacije otvaraju bezbroj
upitnika u glavi arhiviste posebno kod onih arhivskih fondova koji zadugo nee doi
na red za arhivistiku obradu, a nemogue je pregledati svu preuzetu arhivsku grau
tog fonda i napraviti reda u fasciklama.
Drugi ivotni ciklus arhivskog fonda zapoinje njegovim preuzimanjem
u nadleni arhiv. Dolaskom u arhiv fond se smjesti u prijemne depoe i eka na
arhivistiku obradu. Rijetko to ekanje traje kratko zbog nedostatka dovoljnog broja
arhivista koji rade na sreivanju arhivskih fondova. Meutim, arhivska graa ne
moe ekati tako dugo i biti nedostupna za koritenje. Posebno kada je u pitanju
potreba za zadovoljavanjem graanskih prava i sloboda, te arhivista koji radi
sa korisnicma ima potrebu koristiti te arhivske fondove kako bi rijeio zahtjeve
korisnika. Ovakvi primjeri se sreu naroito kod arhivskih fondova opina, ugaenih
privrednih drutava ili obrazovnih ustanova.
Sreenost arhivskih fondova je veoma vana radi lakeg snalaenja i
koritenja istih, a poto arhivistika obrada traje dugo zbog ega esto proe dugi
vremenski period dok neki arhivski fond doe na red, potrebno je raditi vie sa
stvarateljima kako bi se nala prava rjeenja. Praksa je da se u naune svrhe daje
na koritenje samo registraturski sreen fond, to znai da bi fondovi preuzeti u
nesreenom stanju dugo bili nedostupni za koritenje sve dok ne bi bili arhivistiki
obraeni.12 Dosadanja praksa pokazuje da dobro uraen popis sa analitikim
popisom odreenih dijelova fonda je od velike pomoi za nesmetano koritenje fonda
odmah po preuzimanju u arhiv od strane arivista, a olakava i prilikom sreivanja i
obrade istog, posebno u arhivima sa malim brojem zaposlenika. Sreenost arhivskih
fondova i zbirki je vana ne samo u procesu koritenja arhivske grae nego i jednom
novom procesu koji se sve vie razvija posljednjih godina na naim prostorima, a
11 Uputstvo o nainu primopredaje arhivske grae izmeu imalaca i stvaralaca arhivske grae i
nadlenog arhiva, Slubene novine Tuzlanskog kantona, br. 9/2002.
12 Vidjeti vie u Hatida Fetahagi, Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona u dostupnosti koritenja
arhivske grae i knjinog fonda, Zbornik Radova Asocijacija informacijskih strunjaka, bibliotekara,
arhivista i muzeologa (BAM), br. 2, 2008, pages: 92-99, on www.ceeol.com.
142
odnosi se na hibridno arhviranje ili digitalizaciju. Hibridno arhviranje podrazumijeva

skeniranje i mikrofilmovanje arhivske grae. Prednosti ovoga procesa su dodatna
zatita arhivske grae, jer se u procesu koritenja korisnicima daju skenovi koje oni
pregledaju na kompjuteru, ime se arhivska graa ne iznosi i smanjuje se stepen
njenog troenja, oteenja i otuenja. Osim toga, ovakvim pristupom se tedi vrijeme
i arhviste i korisnika jer se ne mora odlaziti u depo i arhivska graa fiziki donositi
u itaonicu, a korisnik moe pregledati veu koliinu grae u jednom danu. Da bi
jedan arhivski fond ili zbirka mogli biti digitalizirani oni prvenstveno moraju biti
arhivistiki sreeni, jer je jedino tako mogue uz pomo obavjetajnog pomagala
inventara pronai odreeni dokument u slijedu bezbroj skenova.
Na osnovu analize uraene krajem 2015. godine, Arhiv Tuzlanskog kantona
je imao 28,98% arhivistiki sreenih arhivskih fonova i zbirki, a 68,40% registraturno
sreenih, dok su svega 2,61% potpuno nesreena arhivska fonda.13 Slini podaci
sa manjim odstupanjima su objavljeni u asopisu Glasnik arhiva i Arhivistikog
udruenja BiH14i odnosili su se na stanje iz juna 2015. godine. U istom radu su
navedeni i podaci o korisnicima od 2010. do 2014. godine, te su navedeni svi fondovi
koji su koriteni sa podacima o stepenu sreenosti koritenih fondova i zbirki.15
Arhivistiki
obraeni
fondovi
Registraturski
sreeni fondovi
Neobraeni
fondovi
Provedenom analizom koritenih fondova i zbirki u naune svrhe u periodu

od 2010. do 2015. godine utvreno je da od ukupno 72 koritena arhivska fonda i
zbirke 42 su bila arhivistiki sreena 26 registraturski, a 4 su bila potpuno nesreena.16
Iz svega navedenog vidi se da istraivai nisu puno gubili vremena i nisu se dugo
zadravali u itaonici.
Uopteno o iskustvima vezanim za sreenost arhivskih fondova i zbirki u
Arhivu Tuzlanskog kantona takoer je pisano u asopisu Glasnik arhiva i Arhivistikog
udruenja BiH17. Ovdje emo se sada osvrnuti samo na arhivske fondove pravosua
13 Podaci preuzeti iz radne verzije dopunjenog Vodia kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona.
14 H. Fetahagi, S. Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe, Glasnik arhiva i
Arhivistikog udruenja BiH, br. 45, Sarjevo 2015, 19.
15 Isto, 21-24.
16 Isto, 27.
17 Hatida Featahagi, Arhivski fondovi i zbirke i njihova korisnika funkcija, Glasnik arhiva i
Arhivistikog udruenja BiH, br. 44, Sarajevo 2014, 139-147.
143
Hatida FETAHAGI
pohranjene u Arhiv i sagledati uticaj njihove sreenosti na proces koritenja. U

socijalistikom periodu Arhiv je preuzeo samo arhivsku grau pet sudova. Radilo
se o sudovima koji su prestali sa radom: Kotarski sud Tuzla,18 Kotarski erijatski
sud Tuzla,19 Sreski sud Tuzla,20 Sreski erijatski sud Tuzla21 i Garnizonski sud Donja
Tuzla.22
Preuzeti fondovi su registraturski sreeni u smislu da su predmeti zasebno
odvojeni u kouljice i sloeni u kutije navodno po godinama. Meutim, kada se
otvori kutija sa odreenom godinom tamo se nau i predmeti iz drugih godina. Ni
jedan navedeni fond nema upisnike ni knjige protokola, niti neko drugo pomagalo
koje bi arhivisti pomoglo u snalaenju. U proteklim godinama obraena su dva
fonda23 koja sada imaju detaljne analitike popise sa popisanim svakim dokumentom
koji se nalazi u svakom predmetu. Uz popis uraen je indeks imena to je od velike
pomoi kod pretraivanja. Navedeni indeksi se nalaze na web stranici Arhiva i esto
puta su pregledani od strane korisnika upravo putem intereneta. Pretraivanje ovih
fondova je sada maksimalno olakano arhvisti koji radi sa korisnicima, jer za minut
se pregledaju oba popisa uz pomo kompjutera pomou oznake Find. Trenutno se
arhivistiki sreuje i trei fond iz ove grupe ija obrada bi trebala biti zavrena u ovoj
godini24. Ovako arhvistiki sreeni gore navedeni arhivski fondovi su sada spremni
i za proces hibridnog arhviranja, tim vie to se radi o starijoj grai koja je podlona
brem propadanju. Potekou predstavlja format papira koji nije u okviru dananjih
standarda tako da se ne mogu koristi protoni ve samo hladni skeneri to usporava
tempo skeniranja.
Arhivski fond Garnizonski sud Tuzla e saekati jo neko vrijeme na
sreivanje, jer su dokumenti uglavnom na njemakom jeziku u rukopisu, a Arhiv
trenutno nema arhvistu koji poznaje njemaki jezik. Zapoljavanje novog arhiviste
je nemogue u ovim drutvenim okolnostima, a ne bi ni imalo svrhe jer je ovo
jedini fonda na njemakom jeziku. Zato se namee ideja mogunosti neke vrste
meuarhivske saradnje sa arhivima koji imaju takav kadar.
18 Kotarski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 18841943, koliina grae: 2 knj., 3 sv., 103 kutije
(26 d/m). Fond sadri sudske spise graanskih, starateljskih, ostavinskih i krivinih parnica i ovrha.
19 Kotarski erijatski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 18941943, koliina grae: 1 knj., 15
kutija (5 d/m). Fond sadri sudske spise, ostavinske rasprave, spise o branim odnosima, rjeenja, akte
Kotarskog ureda kao suda i razne spise na arapskom jeziku.
20 Sreski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 19201941, koliina grae: 4 knj., 74 kut. (20 d/m).
Fond sadri graanske, krivine, ostavinske i starateljske parnice, ovrhe, naplate poreza i sudska
osiguranja.
21 Sreski erijatski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 19201945, koliina grae: 2 knj., 20 kutija
(5 d/m). Fond sadri ostavinske parnice i popis spisa urudbenog zapisnika.
22 Garnizonski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 19091917, koliina grae: 11 knj., 67 fasc. (16
d/m). Fond sadri kaznene predmete nastale u radu ovoga Suda, protokole, registre, ausvajse i popise
aktivnih vojnika u periodu 19051914. godine.
23 Arhivistiki su obraeni fondovi Kotaski erijatski sud Tuzla i Sreski erijatski sud Tuzla. Obradu
je izvrio arhivista Esaf Levi.
24 Radi se Kotarskom sudu, ije sreivanje je zapoeo Esaf Levi, a nastavio je obradu mladi kolega
pripravnik, Jasmin Jajevi.
144
Arhivska graa ugaenih sudova moe posluiti, za ostvarivanje graanskih

prava, kao izvor za prouavanje djelovanja sudova na podruju Tuzle, te u izuavanju
stepena zatite prava graana. U posljednje vrijeme poveano je interesovanje
graana za istraivanje porijekla porodica, te je graa ovih sudova veoma korisna,
jer posjeduje obilje linih podataka i odnosi se na austrougarski i meuratni period.
Takoer je povean i broj zahtjeva studenata pravnih nauka kod pisanja magistarskih
radova.
Dugogodinja nastojanja arhivista iz vanjske slube Arhiva su konano
doprinijela preuzimanju novih arhivskih fondova sudske provenijencije. Naime,
preuzeta je arhivska graa sreskih i optinskih sudova starija od trideset godina.
Preuzeti su slijedei sreski sudovi: Sreski sud Banovii25, Sreski sud Gradaac26,
Sreski sud Graanica27. Od optinskih sudova preuzeti su: Optinski sud Tuzla28,
Optinski sud Banovii29, Optinski sud Lukavac30, Optinski sud Kladanj31, Optinski
sud Graanica32 i Optinski sud za prekraje ivinice33. Svi ovi arhivski fondovi
su preuzeti u registraturski sreenom stanju. Predmeti su odvojeni po godinama i
analitiki popisani za svaku godinu pojedinano. Ovakav nain preuzimanja arhivske
grae sudske provenijencije treba postati pravilo, jer se radi o sudskim predmetima
koji imaju odreenu vanost i teinu. Arhivista kada dobije zahtjev kojim se trae
sudski predmeti odmah provjerava u primopredajnom popisu da li je predmet predat
Arhivu, te nema potrebe odlaziti u depo ako predmet nije na popisu. Analitiki popisi
su uraeni po brojevima predmeta, a ne po imenima tako da se javlja ponekada
potekoa u koritenju ovih fondova kada se podnese zahtjev, a da korisnik ne zna
broj predmeta, te ukoliko ne postoji ni upisnik predmeta za godinu koja se trai,
25 Sreski sud Banovii, vremenski raspon grae: 19561964, koliina grae: 14 knj., 22 poveza (10
d/m). Fond sadri graanske parnice, krivine i vanparnine predmete, zamolnice, predmete istrage i
pomilovanja, upisnike i imenike.
26 Sreski sud Gradaac, vremenski raspon grae: 18831962, koliina grae: 92 knj., 10 poveza (8
d/m). Fond sadri knjige zemljine evidencije (tapije, gruntovnice), dnevnike i registre za gruntovnice,
sudski protokol, potvrde, upisnik parnica, Glasnike zakona i naredaba.
27 Sreski sud Graanica, vremenski raspon grae: 19431964. [18891893], koliina grae: 6 knj.,
98 pov., 24 poveza (17 d/m). Fond sadri ostavinske spise, upisnike i imenike ostavinskih predmeta.
Fond sadri grau iz austrougarskog perioda, nastalu u radu katastra (tapije).
28 Optinski sud Tuzla, vremenski raspon grae: 19321992. koliina grae: 132 knj., 278 poveza (60
d/m). Fond sadri ostavinske i parnine predmete, te upisnike i imenike krivinih referata.
29 Optinski sud Banovii, vremenski raspon grae: 19641977. koliina grae: 41 knj., 53 pov. (12,5
d/m). Fond sadri graanske parnice, vanparnine predmete, krivice, zamolnice, zapisnike sa uviaja,
izvrenja krivinih sankcija, predmete istrage i pomilovanja, upisnike i imenike.
30 Optinski sud Lukavac, vremenski raspon grae: 19591978, koliina grae: 49 knj., 340 pov.
(50 d/m). Fond sadri serije parninih, vanparninih, krivinih i ostavinskih predmeta, kao i upisnike i
imenike.
31 Optinski sud Kladanj, vremenski raspon grae: 19451977, koliina grae: 62 knj., 148 poveza
(38 d/m). Fond sadri vanparnine, parnine, krivine i ostavinske predmete, upisnike i imenike.
32 Optinski sud Graanica, vremenski raspon grae: 19651978, koliina grae: 13 knj., 100 pov.
(13 d/m). Fond sadri ostavinske i parnine spise, upisnike O predmeta, imenike O predmeta, upisnike
P predmeta i imenike P predmeta.
33 Optinski sud za prekraje ivinice, vremenski raspon grae: 1957/1975, 1980, koliina grae: 37
knj. (3 d/m). Fond sadri imenike, upisnike i djelovodnik koji se odnose na prekraje.
145
Hatida FETAHAGI
onda ostaje samo da se prelistaju predmeti jedan po jedan. Kada dou na red za
arhivistiku obradu ovi sudovi sreivanje e biti olakano, jer postoji ve jedan dio,
a to su brojevi predmeta, ostaje da se dodaju imena osoba na koje se predmeti odnose
i tada emo imati kompletne popise.
Analiza podnesnih zahtjeva pokazuje da 70% podnesenih zahtjeva za
koritenje arhivske grae opinskih i sreskih sudova se odnose na zahtjeve sudova
da se izuzmu na revers predmeti zbog ponovnog pokretanja postupka ili dopune,
jer se uglavnom radi o ostavinama, a 30% se odnosi na zahtjeve graana koji ele
ovjerenu kopiju rjeenja o naslijeivanju.34
Arhivska graa navedenih sudova moe posluiti za praenje stanja
zemljinog fonda kod nekih sudova jo od perioda Osmanske uprave do perioda
Socijalistike Jugoslavije, a moe koristiti i za rjeavanje vlasnikih odnosa i
odreenih pravnih interesa fizikih i pravnih lica, a najee se koriste predmeti
ostavinskih rasprava i slui u svrhu ostvarivanja imovinsko-pravnih odnosa.
Posljednji na popisu preuzetih sudova je Osnovni sud udruenog rada Tuzla35.
Fond je registraturski sreen i sloen po godinama i razvrstan po klasifikacionim
oznakama, meutim nema niti jednog upisnika niti djelovodnog protokola, a radi se
o veoma obimnom fondu. Na svu sreu ova arhivska graa se rijetko trai, tako da
za sada nesreenost ovoga fonda ne pravi velike potekoe u radu sa korisnicima.
Umjesto zakljuka
Arhivi zbog nedostatka arhivskog kadra nisu u stanju arhivistiki srediti svu
arhivsku grau koju preuzimaju kontinurano u svoja spremita na trajno uvanje.
Stoga se namee rjeenje preuzimanja arhivskih fondova od stvaratelja u to je
mogue bolje registraturski sreenom stanju. Njima je svakako obaveza drati svoju
dokumentaciju u sreenom stanju da bi je i oni mogli nesmetano koristiti i zatititi.
Precizan primopredajni zapisnik sa analitikim popisom odreenih vrlo vanih
dijelova fonda se namee kao odlino rjeenje ne samo zbog lakeg koritenja samog
fonda ve i zbog jasne preglednosti ta je predato arhivu, a ta je stvaratelj arhivske
grae izgubio, unitio ili zametnuo u svojim prostorijama. Snanija saradnja arhiviste
iz vanjske slube i arhivara je presudna za cjelovite i registraturski sreene fondove,
a to se postie samo boljom educiranou arhivara i dosljednim savjetodavnim
praenjem kompetentnog arhiviste iz vanjske slube.
Korisnici bez obzira kojeg stepena educiranosti ili iskustva bili preferiraju
koristiti arhivistiki sreene fondove i zbirke, to zbog manjka raspoloivog vremena,
to zbog nestrpljivosti da to prije otkriju informacije koje trae.
34 Iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
35 Osnovni sud udruenog rada Tuzla, vremenski raspon grae: 19751992, koliina grae: 425 pov.
(85 d/m). Fond sadri predmete RS R, RS S, ST, RS-, RS-R i Odluke nastale u radu ovoga
Suda.
146
Arhivistiki kvalitetno sreeni fondovi i zbirke sa indeksima imena i

mjesta postavljeni na web stranici arhiva dovoljno skrauju vrijeme israivanja
i pronalaenje infomacija gdje ih obini graanin i ne oekuje. Koritenje takvih
indeksa pomou kompjutera skrauje dodatno vrijeme traenja odreene osobe ili
mjesta u okviru jednog fonda od standardnog itanja teksa na papiru.
Kvalitetno arhivistiki obraeni fondovi i zbirke preduslov su za digitalizaciju
i mikrofilmovanje istih u svrhu zatite kulturnog naslijea za budue generacije.
Summary
Archives due to lack of archival staff are not able to take care of all archival
records in their possession on continuously in their repositories for permanent
preservation. It is, therefore solution fonds of the creator in the best possible current
records good order. They certainly have obligation to keep their records in good
order so they can continue to use and protect it. Precise delivery log with analytical
inventory of certain very important parts of the fund is emerging as an excellent
solution not only for the ease of use of the fund but also because of clear transparency
what was handed over archives, and what did the creator of records lose, what was
destroyed or misplaced in their premises. Stronger cooperation between archivists
from external services and creators is crucial to complete and current records orderly
funds, which can be achieved only by better permanent education of archivists and
consistent monitoring advisory competent archivists from external services.
Users no matter what degree of education or experience they prefer to use
orderly archival fonds and collections, which due to lack of time available because
of impatience that as soon discover the information they seek.
Archival quality arranged funds and collection of indexes of names and
places placed on the website archives sufficiently shorten the time of researching
and finding information was where they were ordinary citizen and not expected. The
use of such index by computer shortens the extra time searching a particular person
or place in one fund from the standard reading tex on paper.
Well processed archival holdings and collections are a precondition for
digitizing and microfilming of the same in order to protect the cultural heritage for
future generations.
147
Dr. sc. Miroslav NOVAK

nauni rad
KOLIINA, OBIM I MEDIJ KAO ELEMENTI UPRAVLJANJA

ARHIVSKOM GRAOM

Apstrakt: U ovom radu je predstavljeno nekoliko profesionalnih arhivskih
izazova, iz oblasti interpretacije podataka u vezi s koliinom i obimom arhivskog
gradiva. Zbog toga to oni nisu dovoljno specifini, korisnici ih razliito tumae
i koriste. Da bi se na odgovarajui nain koristile te vrijednosti, autor odreuje
neke jedinice mjerenja. U kontekstu autor skree panju na injenicu da ovi subjekti
imaju razliite funkcije. Posebno postavlja materijalno-tehniku, informacijsku i
referentnu funkciju, te u elektronskom okruenju funkciju javne vjerodostojnosti.

Kljune rijei: Arhivsko gradivo, popisivanje, struni standardi,
vjerodostojnost, funkcija koliine, funkcija obima, mjerenje.
EXTENT, SIZE AND MEDIUM AS THE ELEMENTS
OF MANAGING OF ARCHIVAL MATERIAL

Abstract: The following paper presents some archival professional
challenges from the field of capturing and interpretation of data about extent, size
and quantity of archival material. Because these values are not exactly defined, they
can be used and interpreted in different ways. In order to use these values more
appropriately, author defines some units of measurement. In this context he points
out that these entities have different functions. Particularly exposed are the material
technical, informational and reference function and in electronic environment also
the function of public faith.

Keywords: Archival material, archival description, professional standards,
public faith, the function of the extent, function of size and medium, measurement.
Uvod

Za opti pristup arhivskom gradivu, posebno preko internetske mree
(internet), nisu vani samo sadrajni, nego i mnogi kontekstni i tehniki metapodaci1,
1 Primjer: Principles of Access to Archives, Adopted by the AGM on August 24, 2012. Pridobljeno
15. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ica.org/sites/default/files/ICA_Access-principles_EN.pdf.
148
Koliina, obim i medij kao elementi upravljanja arhivskom graom
meu koje ubrajamo informacije o pojavnim oblicima arhivskog gradiva, tehnolokim

okolnostima, koliini i obimu, rukopisima, jezicima, i sistemima kodiranja, kao i
redoslijedu odlaganja gradiva. Tome moemo dodati jo informacije o potrebnim
kapacitetima na medijima, zapremini fizikog prostora za uvanje, o potrebnoj
energiji za djelovanje infrastrukture i s tim povezanim ljudskim resursima itd.

Kompleksni sistemi za upravljanje i uvanje arhivskog gradiva moraju
garantovati informacijsku podrku razliitim pojavnim oblicima dokumentacije,
prije svega tehnolokim rjeenjima sa podruja njihove izrade, ouvanja i kasnije
praktine primjene.2

U ovom radu istiemo samo ona pitanja, koja se odnose na metode koritenja
i poreenja mjerne jedinice razliitih oblika arhivskog gradiva, te mjerenja koliine
i obima sadraja. Na prvi pogled, su to vrlo uoptena i marginalna arhivska struna
pitanja. Konkretni odgovori na njih su esto vrlo sloeni i zahtjevaju temeljita
arhivska razmatranja, prije svega potrebna su istraivanja i s tim povezana rjeenja
na metodolokom nivou.

U drugom setu arhivskih profesionalnih izazova u ovoj oblasti pripadaju
tehniki problemi mjerenja i kontrole sadraja arhiva. Taj set je aktuelan sa stanovita
SIP-a, DIP-a, i AIP-a i s tim povezanih arhivskih strunih, srodnih aktivnosti ili
odluka.3 Iz toga proizilazi teza, da je precizno mjerenje koliine arhivskog gradiva,
ukljuujui njegov obim, u uskoj vezi s metodama i postupcima vrednovanja,
preuzimanja, skladitenja i koritenja arhivskog gradiva. Istovremeno ima direktan
uticaj na sadraj i oblik zatite i na taj nain osiguranja javnog povjerenja zakljuenih
arhivskih sadraja u najirem smislu te rijei.
Metode i jedinice mjerenja arhivskog gradiva

Arhivski struni radnici jo prije deceniju nisu trebali specijalne metode
mjerenja nastale i ouvane dokumentacije. Koristili su opte znanje i temeljito
provjerena rjeenja mjerenja fizikog arhivskog gradiva. Meu razloge za manji
struni interes iz te oblasti, raunali smo na injenicu, da je fiziki arhivsko gradivo
po gabaritima nosilac, ve stoljeima u velikoj mjeri svedeno na standardne veliine.
Ovo je racionalan nain da se postigne relativno optimalno koritenje prostora, koji
je bio namjenjen za uvanje arhivskog gradiva.4
2 Primjer: T. Hajtnik, M. Novak, (2014). Some problems of professional processing of online
social networks archives. Making the information governance landscape in Europe [Elektronski vir]
: proceedings of the DLM Forum - 7th triennial conference, 10-14 November 2014, Lisbon, Portugal.
Pridobljeno 13. 6. 2016 s spletne strani:
htttp://purl.pt/26107/1/DLM2014_PDF/29%20%20Some%20problems%20of%20professional%20
processing%20of%20online%20social%20networks%20archives.pdf.
3 OAIS: Reference Model for an Open Archival Information System (OAIS), Recommended
Practice, June 2012. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://public.ccsds.org/publications/
archive/650x0m2.pdf.
4 Primjer: P. P. Klasinc, Materialno varovanje klasinih in novih nosilcev informacij v arhivih,
Pokrajinski arhiv, Maribor 1992, 168-173.
149

Na podruju srednje Evrope se upotrebljavaju duni metri kao osnovne
jedinice za mjerenje ouvanog materijala. Alternativno tome se nekada primjenjuje
volumenski pristup,5 koji je izraen u kubnim metrima ili drugim ekvivalentnim
mjernim jedinicama. Za potrebe ovog lanka, u tu svrhu je odreen obim arhivskog
gradiva, koji se uvijek izmjeri i izraava u duinskim ili zapreminskim mjernim
sistemima.6 Definiemo ga kao vrijednost, koju mjerimo u standardnim mjernim
jedinicama meunarodnog sistema, jedinica za mjerenje duine7 ili zapremine.
Tipian oblik podataka o obimu gradiva je slijedei:
[izraunata ili izmjerena vrednost] [mjerna jedinica]
Primjer: 10 dm

Mjeru komplementarne jedinice predstavlja koliina arhivskog gradiva.
Ovo je za potrebe ovog rada definisano po broju tehnikih, odnosno manipulativnih
jedinica, jedne popisne jedinice, bez obzira na nivo popisa. To se moe izraziti
kao saetak. Moe se izraavati i sumarno bez obzira na nivo zaliha.8 Vrijednost
koliina se za razliku od vrijednosti obima odreuje na osnovu linearne
sekvence pluralitet jedinica istog tipa9. Praktino je definisan kao najvee vrijednosti
u mnotvu tehniko-manipulativnih jedinica.
[najvija vrijednost niza] [jedinica mjerenja] [definicija jedinice]
Primjer: 10 standardnih arhivskih kutija, 20 knjiga formata A2

Na osnovu ove definicije, vidimo da se vrijednosti, definisane koliine
razlikuju meusobno ve unutar svakog fonda ili ak niza, a jo vie meu fondovima
u arhivu10, ili izmeu arhivskih ustanova.11 Opte je poznato, da su tehnikomanipulativne jedinice u praksi standardne ili nestandardne arhivske kutije razliitih
5 Primjer: Rules for archival description, Ottawa: Bureau of Canadian Archivists, 2008, 6-20.
6 Npr. duni metri, duni kilometri arhivskog gradiva.
7 Meter (oznaba m) je osnovna enota mednarodnega sistema enot za merjenje doline, ki jo
svetloba prepotuje v vakuumu v 1/299.792.458 sekunde. Prim.: Worldwide metrology, Lenght: Unit of
length (metre). Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.bipm.org/metrology/length/units.
html.
8 Npr. vsebinsko zaokroene skupine fondov, celota arhivskega gradiva v skladiu, oddelku, enoti
ali arhivu.
9 Npr. tevilo arhivskih katel, tevilo knjig itd.
10 Primjer: Vodnik po fondih in zbirkah Pokrajinskega arhiva Maribor, Pokrajinski arhiv Maribor,
Maribor 2009, XXIX. Pridobljeno 13. 6. 2016. s spletne strani: http://193.2.142.10/fileadmin/www.
pokarh-mb.si/pdf_datoteke/vodnik2010/Redakcija_uvodna_poglavja_STRANI-0009-0046.pdf.
11 ISAD(g): General International Standard Archival Description - Second edition, ICA Committee
on Descriptive Standards, Ottawa 2000, 17. Pridobljeno 13. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ica.
org/en/isadg-general-international-standard-archival-description-second-edition.
150
dimenzija. Takoer su neodreeni prenici svenjeva, veliine knjige, debljina

vezivanja i mape, kao i drugih odgovarajuih oblika tehnike opreme za pojedine
oblike arhiva. Oni moraju biti definisani u definiciji jedinice.

Razlika izmeu mjerenja koliina i obima u dosadanjoj arhivskoj teoriji
i praksi nije ni bilo posebno izdvojeno, niti se dublje u razmatralo. ak ta vie,
oba sistema se esto meusobno prepliu, sami termini u pravilu su koriteni kao
sinonimi. To znai, da arhivsti jednom vre mjerenja s dunim metrima, drugi put s
manipulativnim, odnosno tehnikim jedinicama. Na isti nain se bave koliinom.12
Pregled online dostupnih arhivskih informacionih sistema pokazuje da nekada ti
podaci nsu ni objavljeni.13 Razloge za razliito implementiranje metoda mjerenja
arhivskog gradiva moe se pripisati uglavnom njihovoj izrazito informativnoj
funkciji.

Informativna funkcija obuhvaenih podataka o koliini i obimu dosee daleko
u prolost arhivske teorije i prakse. Zasniva se na paradigmi, da je arhivsko gradivo
potrebno dugorono adekvatno zatititi i ouvati. to znai osigurati minimalne
prostore i druge materijalno-tehnike uslove, to je uvijek povezano s trokovima.14
Iz ovoga se moe izvui zakljuak, da su ti podaci posebno vani za planiranje i
upotrebu materijalno-tehnikih uslova u okviru poslovnih i strunih funkcija
arhiva. Indirektno i u manjoj mjeri, kako bi se osigurala funkcija pristupanosti i
upotrebljivosti gradiva.

S optim razvojem arhivske struke, informativna funkcija podataka o obimu
i koliini se nije mijenjala. Zahtjevima za standardizaciju u oblasti popisivanja
arhivskog gradiva su ove brojke samo dodale novi aspekt. Posebno je vano da
ih standard ISAD(g) u taki 3.1.515 definie kao zaokruene cjeline, koje zajedno
sa ostalim elementima popisa ima sutinskog znaaja za meunarodnu razmjenu
informacija o arhivima.

Na operativnom nivou, meunarodni standard za popis arhivskog gradiva je
vrlo uopten, tako da je popis nacionalnih pravila u ovoj oblasti mnogo konkretniji.
Da spomenemo samo DACS 2013 poglavlje 2.516, RAD 2008 poglavlje 1.517 ili Irske
smjernice za arhivski popis.18
12 Primjer: B. Cvelfar, Vodnik po fondih in zbirkah arhiva v knjini obliki - potreba ali nuja?, Tehnini
in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja. Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor
2011, 387-410.
13 Seznam izbranih arhivskih informacijskih sistemov je dosegljiv na spletni strani: http://www.
siranet.si/povezave.htm.
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 1992, 132-134.
15 Originalni naslov tega elementa je: Extent and medium of the unit of description (quantity, bulk,
or size).
16 Describing Archives: A Content Standard, Second Edition (DACS), Society of American Archivists,
Chicago 2013, 28-30.
17 Rules for archival description, Bureau of Canadian Archivists, Ottawa 2008, 1-43 1-47.
18 Irish Guidelines for Archival Description, Society of Archivists, Irland 2009, 14-15. Pridobljeno 1.
6. 2016 s spletne strani: http://www.learnaboutarchives.ie/~learnabo/images/documents/igad_220409.
pdf.
151

Na prikupljanje podataka o koliini i obimu, potrebno je posmatrati sa
stanovita kompleksnih arhivskih informacionih sistema. U njima oni predstavljaju
vanu arhivsku, dodanu vrijednost pojedinaim opisima popisanih jedinica.
Imajui ve definisane aspekte materijalno-tehnikih i informativih vrijednosti, u
tom kontestu se pojavljuje i trei aspekt, koji je definisan kao funkcija referentne
vrijednosti. Primjer ovog tipa implementacije koliine i obima arhiva predstavlja
deskriptivne vrijednosti izraene u tekstualnoj formi, u odnosu na meta-podatke
evidencija o tehnikoj opremi postaju referentne vrijednosti.19 To ukljuuje
elemente javnog povjerenja u nivo meta-podataka fizikih arhiva. Njihovo javno
povjerenje se eksplicitno manifestuje kada su obuhvaena najmanje dva razliita
pouzdana izvora.

Gore definisani zahtjevi u odnosu na mjerenje koliine i obima gradiva,
takoer utiu na oznaavanje svih njenih pojavnih entiteta, odnosno mjerenje ili potpis
komore. U vezi s tim mogue da je imala svoju funkcionalnost kontrole volumena
i obima samo kada je u metapodatkovni arhivski informacioni sistem uvedeno
obuhvatanje podataka na visokom nivou standardizacije. Realne implementacije su
takve da se pri korpusima arhivskog gradiva, uz podatke o koliini pojavljuju samo
podaci o obimu, o koliini samo sporadino.
Rezultati istraivanja s podruja mjerenja arhivskog gradiva

Opte je poznato da su dimenzije arhivskih kutija sa stanovita arhivske
teorije i prakse standardizovane.20 to znai, da su stvoreni samo odreeni odnosi
sa meunarodnim standardom ISO 2016,21 koji definie veliinu papira. Dakle,
standardna arhivska kutija dimenzija 38 x 27 x 10 cm dizajnirana za odlaganje
gradivaformata A4, velika standardna arhivska kutija dimenzija 47 x 31 x 10 cm
namjenjena je za gradivo formata A3. Ne treba zaboraviti da debljina lakirane
lepenke (kartona obloene kutije) iznosi 1,2 mm.

Teorijski prorauni transformacije vrijednosti koliine arhivskog gradiva
(mjerena u arhivskim kutijama visine 10 cm) u vrijednosti koliina arhivske
grae (duni metri) otkrivaju da koliina od 100.000 arhivskih kutija predstavlja
izraunati ekvivalent 9.760 tm arhiva, a ne 10.000 d/m. Debljina kartona u iznosu od
arhivskih kutija u ukupnom iznosu od 240 d/m. Iz ovog pojednostavljenog primjera
moemo zakljuiti da je na teorijskom nivou potrebno vrlo jasno razlikovati
vrijednosti koje su definisane kao koliina arhivskog gradiva bez tehnike opreme.
19 Primjer Z. Semli Rajh, Arhivski zapisi in postopki sledenja v arhivskem informacijskem
sistemu, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, Zbornik referatov z
dopolnilnega izobraevanja, Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 2012, 631-646.
Pokrajinski arhiv Maribor, Maribor 1992, 174-185.
21 Primjer: ISO 216: 2007. Writing paper and certain classes of printed matter -- Trimmed sizes -- A
and B series, and indication of machine direction. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.
iso.org/iso/catalogue_detail.htm?csnumber=36631.
152
Iz ovoga se moe zakljuiti da su vrijednosti obima ovisne o koliini ahivskog

gradiva uvijek relativne, a ne apsolutne.

Drugu vrlo rairenu jedinicu koliine predstavljaju knjige. Prema
UNESCO definiciji tampana knjiga je neperiodina publikacija s najmanje 49
strana knjinog uloka.22 Toj definiciji odgovara vrlo malo knjiga, koje se uvaju u
arhivskim skladitima. Mnogo prije nego to su uli u upotrebu tampani obrasci,
koji su se popunjavali runo ili mainski, stranice su bile vezane u obimne, velike
knjige (zemljine, matine itd), samo djelimino odgovaraju gornjoj definiciji. U
isto vrijeme u arhivima postoje i vezani unikatni rukopisi knjige, koje gornjoj
definiciji odgovaraju samo u pogledu broja stranica i poveza. Sa slinim problemima
se susreemo kod definicije svenjeva ili folder.

Isto tako, oit je nedostatak drugih vrijednosti, s kojim odreujemo koliinu.
Karte, odnosno omoti kao jedinice obima jednog predmeta mogu sadravati jedan
ili vie dokumenata. Obim te jedinice ovisi od sadraja popisne jedinice. Jo vie
problema predstavljaju jedinice obima rolne ili namjenskog oblika tehnike opreme.
One u pravilu nisu unaprijed definisanih dimenzija, ali sa pojavnim oblikom i
namjeni tehnike opreme, ne mogu se utvrditi relevantni odnosi izmeu koliine i
volumena.

Problem mjerenja koliine u praksi dobiva i druge dimenzije. esto se
deava da se gradivo u obliku knjige s brojem stranica i veliine koje zadovoljavaju
definiciju knjiga, arhivisti mogu ulagati u odgovarajue arhivske kutije. U ovom
sluaju, nivo arhivskih jedinica s mijenja, broj arhivskih kutija se poveava, smanjuje
se broj knjiga kao broj tehnikih jedinica. S tim se mijenja percepija stvarnih pojavnih
oblika gradiva.

Pravilno i precizno izmjerena koliina arhivskog gradiva se moe koristiti
za razumijevanje rasta i oekivanog prirasta arhivskog gradiva u prostoru na dugi
vijek trajanja. Primjer Pokrajinskog arhiva Maribor pokazuje da je, na primjer, u
posljednjih 150 godina naraslo 30 puta vie arhivskog gradiva nego to je stvoreno u
650 godina od poetka do sredine 19. vjeka (slika 1). To znai, da se od 1850. godine
u prosjeku svakih 5 godina povea obim za cjelokupnu koliinu nastalog gradiva do
1850. godine.

Na osnovu analize ovih podataka moemo izvesti razne projekcije, ne
samo u oblasti ouvanja arhivskog gradiva, nego i na drugim podrujima, npr. opti
drutveni odnos prema arhivskom gradivu.
22 Primjer: S. Hari, Kriteriji za utvrivanje svojstva knjige kao kulturnog dobra. Pridobljeno 1. 6.
2016. s spletne strani: hrcak.srce.hr/file/16481.
153
Slika 1: Poveanje koliine nastalog i

ouvanog arhivskog gradiva u Pokrajinskom arhivu Maribor

U prolosti arhivske teorije i prakse s pojavom mikrofilma usporedba
izmjerenih koliina i obima arhivskog gradiva se dodatno relativizira. Jedinica
zapremine, odgovara koliini snimljenog mikrofilmskog snimka, koji moe biti
microfich, mikrofilm u bar dva formata i na blend karticama. Odgovori na arhivsko
struno pitanje, da li moemo broj snimaka upotrijebiti kao generiki pojam, koji
definie koliinu gradiva i da li tip ili pojavni oblik odreuje obim mikrofilmovanih
materijala, brzo ostanu na vrlo naelnom nivou.

Analiza pojavnih oblika popisnih jedinica na medijima pokazuju da je broj
zapisa na blende karticama uglavnom jednak broju blende kartica. To se nikako ne
moe rei za mikrofiove i mikrofilmove. U tim sluajevima se na medijima pojavljuje
u pravilu 1 ili vie snimaka, koji definiu jedan ili vie problema. Na snimku moemo
nai jedan ili vie dokumenata, koji su sastavni dio jednog ili vie predmeta. Kada
postavite oblike arhive formata mikrofilma i metoda za identifikaciju koliine i
volumena u odnosu na papirni oblik dokumentacije, dolazimo do metodoloki
neodreene i neuporedive relacije izmeu koliine i obima arhivskog gradiva.

S razvojem informatike podrke poslovanje i nastanak razliitih oblika
elektronske dokumentacije, gore ve izloene metode mjerenja fizikog arhivskog
gradiva, pojavljuju se potpuno nove dimenzije koje definiu obim i pripadajue
koliine s tim povezanog elektronskog arhivskog gradiva. Osnovna pretpostavku
ovog dijela istraivanja predstavlja injenicu da arhivski strunjaci u skladu sa
proaktivnom funkcijom nisu ogranieni samo na prolost, nego i sadanjost i na neki
nain se moraju mnogo baviti budunou.23

Drugi uporedivi rezultat proizilazi iz trenutne definicije arhivskog gradiva, po
kojoj se pojam arhivsko gradivo ne moe ograniiti samo na njegove fizike pojavne
23 Primjer: Elektronski dokumenti: prironik za arhiviste, Arhiv Republike Slovenije, Ljubljana
2006. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/ELEKTRONSKI_DOKUMENTI_STUDIJA_16.pdf.
154
oblike.24 Nasuprot tome, vrijedno je definisati njihove elektronske ekvivalente ili

pohvale. Ve s informacionog stanovita e arhivska struka morati izmjeriti koliinu
i obim elektronskog gradiva. Steene vrednosti treba zabljeiti u meta-podatkovnim
arhivsko-informacionim sistemima. U tom kontekstu se pojvaljuje pitanje, koje su
vrijednosti koliine i obima i u kojem mjernom sistemu ih treba obuhvatiti. Poznato
je da teorijski zahtjevi mjerenja obima i koliine elektronskog arhivskog gradiva, s
tehnolokog stanovita, ne predstavlja vei problem.25

U sluaju da arhivske struke usvoje tehnoloke naine mjerenja obima
elektronskih dokumenata, moraju ih znati postaviti u odnosu na fiziku arhivu.
Opasnost pri tome je da se npr. s obimom (duni metri) elektronskog gradiva mogu
izraziti u neodgovarajuoj vrijednosti. Zato one predstavljaju izmeu ostalog i duine
medija, na kojima je zapisano e-arhivsko gradivo. S arhivskog stanovita u tom
sluaju nije jasno, radi li se o duini npr. raunarske trake kao nosioca podataka,26
ili je rije o duini, tj prostoru, koji je za arhiv, arhivski sistem potreban za uvanje
tih medija. Bez dileme je u tom kontekstu mnogo vanija ta koliina, koja jasnije
odreuje potreban prostor na mediju i format zapisanog sadraja.

Mjerenja obima i koliine arhivskog gradiva u elektronskoj formi e ubrzo
postati veliki problem. Istraivanja iz oblasti odgovarajue informacijske tehnologije,
koja obavlja IDC,27 ukazuju na veliki prirast podataka u digitalnom obliku. Pri emu
moemo primjetiti (slika 2), da se u periodu od 2012. do 2020. godine koliina
podataka poveava za duplo i to za svake dvije godine. To znai ako bi bile 2012.
proizvedene 3 jedinice podataka, one su u 2014. godini narasle na 5 i u 2016. godini
na 9, u godini 2018. moemo oekivati 19 jedinica i 2020. godine ve 40 jedinica
podataka, mjerenih u deset hiljada exabayta.28 Ti podaci mnogo govore o oekivanim
i potrebnim kapacitetima procesora, o potrebnim medijima, o predvienoj potrebi
energije itd. Nita ne kau o sadraju, koji su na taj nain zapisani ili o njihovom
statusu. Moemo pretpostaviti, da dio te ogromne koliine predstavlja ve nastalo
e-arhivsko gradivo, koje je ouvano kod stvaralaca, a istovremeno je tu uraunato
arhivsko gradivo koje e tek nastati u naredim godinama.
24 Po definiciji je arhivsko gradivo dokumentarno gradivo, ki ima trajen pomen za zgodovino,
druge znanosti in kulturo ali trajen pomen za pravni interes pravnih in fizinih oseb; arhivsko gradivo
je kulturni spomenik; dokumentarno gradivo pa je opredeljeno kot vse vrste in oblike zapisov,
ki so nastali ali bili prejeti pri poslovanju pravnih in fizinih oseb. Primjer: 2. len Zakona varstvu
dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih. Pridobljeno 1. 6. 2016. s spletne strani: http://www.
pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id= ZAKO4284#.
25 Primjer: SI_PAM/1798/005 Digitalne fotografije groba Otta Gariboldija in genealoka tudija
druine Gariboldi, avtor dr. Elmar Schneider, 2014. 11. 22 (Serija). Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne
strani: http://www.siranet.si/detail.aspx?ID=683346.
26 Noveji raunalniki trakovi kot npr. DLT so dolgi med 355 in 365 metri, pri DLT6 pa 557 metov.
Prim.: Index of Ecma Standards. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: http://www.ecma-international.
org/publications/standards/Stnindex.htm.
27 About International Data Corporation (IDC). Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: https://www.
idc.com/about/about.jsp.
28 1 Exabyte je enako: 1024 Petabytov ali 1.048.575 Terabytov ali 1.073.741.824 Gigabytov ali
1.099.511.627.776 Megabytov. What does a petabyte look like? Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.computerweekly.com/feature/What-does-a-petabyte-look-like.
155
Slika 2: Oekivano poveanje koliine podataka u

digitalnoj formi za period 2012. do 2020.29

Pronalaenje zajednikog imenitelja za mjerenje fizikih i elektronskih
formi arhivskog gradiva vodi do spoznaje, da izmeu dva svijeta postoje odreene
slinosti, ali i mnoge razlike. Slinosti se mogu nai u informativnim i korisnikim
kontekstima mjerenja arhivskog gradiva, a moda ak i vie razlika. U tom kontekstu
treba naglasiti poreenje mikrofilmskih snimaka i digitalizata i njihovih fizikih
ekvivalenata. To ukazuje da je jedinicu za mjerenje arhivskog gradiva potrebno
odrediti kao loginu, a ne fiziku jedinicu. Iz ega moemo izvesti prijedlog, po
kojem bi bila jedinica za ogranienje koliine arhive stvarna popisna jedinica u
odnosu na nivo zaliha od nivoa popisa.

Za uspostavljanje neposrednih relacija meu mjerenjem fizikih i
elektoronskih oblika arhivskog gradiva trebalo bi odrediti jednaka pravila za
oblikovanje jednica mjerenja. Jedno od tih bi moglo biti, da se u jednom digitalizatu
nalazi samo jedna fizika strana dokumenta, a ne vie. Tako da bi jedan snimak bio i
jedan ekvivalent jedne fizike strane sadraja arhivskog gradiva. Ona bi morala biti
odreena kao najnii nivo popisivanja arhivskog gradiva, a s tim takoer i osnovna
jedinica koliine arhivskog gradiva.

U nastavku ovog lanka o granicama arhivskog gradiva u elektronskoj
formi potrebno je posvetiti se savladavanju veliine i formata datoteka, koje ine
zakljuenu cjelinu arhivskog gradiva, pri emu vai da se obim osnovne elektronski
sadrajno zakljuene jednice odreuje kao odnos izmeu broja, formata i veliine
datoteke.30 Potrebne kombinacije uzoraka iz te oblasti potrebno je jo razvijati. Kao
osnovu, koja odreuje takvu cjelinu, moe posluiti slijedei uzorak:
29 Reshaping digital preservation. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani: http://www.piql.

com/#digitalpreservation.
30 SI_PAM/1949/006/004 Digitalizati albuma tevila IV. o gradbenem razvoju Maribora od 1930. do
1940, ki se nahaja v Fototeki Zavoda za urbanizem Maribor, 2013. (Podserija). Pridobljeno 5. 6. 2016.
s spletne strani: http://www.siranet.si/detail.aspx?ID=956767.
156
[broj datoteka] [tip datoteka], [veliina datoteke u bytima]

Primjer: 1 datoteka u formatu PDF, 1.015 B

Poznato je da se u digitalnom okruenju pojavljuju razliiti formati datoteka,
koji imaju za posljedicu, takoer razne tehnike zakonitosti. Tako na slici br. 3
vidimo potpuno iste sadraje, takoer imena datoteka su ista, razlikuju se samo po
tipovima datoteka.

Analiza veliine pojedinanih datoteka pokazuje veliku razliku (slika 4), to
znai, da veliine datoteka mogu s arhivskog strunog stanovita predstavljati:
informacije o potrebnom prostoru na mediju za snimanje odreenih sadraja
u odreenom formatu, odnosno
informacije o izraunatom priblinom vremenu prenosa podataka, za prenos
datoteka preko mree (internet),
element za izraunavanje sume pojedinanih datoteka, kao i agregata takvog
sadraja npr. prijemnih, arhivskih ili korisnikih paketa po OAIS modelu.
Slika 3: Primjer datoteke s istim sadrajem, koji je

zapisan u etiri razliita grafika formata
Slika 4: Primjer datoteke s istim sadrajem, koji je zapisan u etiri razliita grafika
formata

Primjer izraunatih kontrolnih suma tretiranih istih digitalnih sadraja u
razliitim datotekama, pokazuje da su s tehnolokog gledita to potpuno razliiti
157
entiteti. Dokaz za to predstavlja izraunata kontrolna suma npr. po MD31, koji je za

svaku od tretiranih datoteka potpuo drugaiji (slika 5).
Slika 5: Primjer izraunavanja kontrolne sume razliitih

formata grafikih datoteka s istim sadrajem

Ova spoznaja je veoma bitna, poto koliina, odnosno obim arhivskog
gradiva u elektronskom okruenju imaju direktan utjecaj na formiranje ne samo
tehnikih meta struktura opisa podataka, nego u sluaju implementacije kontrolne
sume podataka, kao i na formiranje javnog povjerenja u elektronske oblike arhivskog
gradiva. To vam daje varijablu koliina i obim kao jo etvrti aspekt, to je
dimenzija elementa za obezbjeenje javnog povjerenja arhivskog gradiva.

Kada je u pitanju elelktronsko arhivsko gradivo, na kojem je izraunata
kontrolna suma, mora ovaj sistem napisati referencu, potvrdu u obliku zapisnika
meta-podataka, definisanog vremena, obima datoteke, formata itd.32 Sa promjenom
formata, sadraja datoteke, obima, promijeni se i njegova kontorolna suma. Iz toga
proizilazi saznanje, da postoji manipulirana cjelina arhivskog gradiva, iako je samo
neznatna izmjena u jednoj datoteci, kontrolna suma se promijenila i kao takvu treba
je interpretirati kao potencijalno nevjerodostojnu.

U praksi, problem moe biti jo sloeniji. Softverski alati za izradu SIP-a
formiraju kontrolne sume (cheksum) ne samo za cjelokupne prijemne pakete, nego i
za svaku datoteku unutar paketa. Vanost podataka kao to su obim i koliina e-gradiva
dobiva tako novu dimenziju. Iz ovoga prizilazi arhivsko struno saznanje, da slijed
konteksta (princip porijekla i originalnih aranmana) u fizikom arhivskom gradivu
predstavlja rezultat javnog povjerenja (vjerovatnoe) fizike forme dokumentacije u
elektronskom okruenju, tako se moe postii sistem kontrolnih suma (cheksum) i
srodnih kompleksnim meta-podatkovnim informacionim sistemom.
31 Primer oroa za izraun kontrolne vsote je MultiHasher. Pridobljeno 5. 6. 2016. s spletne strani:
http://www.abelhadigital.com/multihasher.
32 Primjer: PREMIS Data Dictionary for Preservation Metadata, Version 3.0. (2015). Pridobljeno 5.
6. 2016. s spletne strani: http://www.loc.gov/standards/premis/v3/.
158
Zakljuak

U arhivskim strunim, upravnim, administrativnim i drugim procesima,
nalaze se podaci o koliini i obimu arhivskog gradiva vani kako bi postigli razliite
ciljeve. U sluaju fizikog arhiva, gdje arhivisti gradivo sakupljaju radi njihove
informativne funkcije, koja se ogleda u segmentima preuzimanja, ouvanja i
koritenja, te materijalne sigurnosti.

Snimanje podataka o obimu i koliini, u praksi se obavlja na razliite
naine. U fiziki formaliziranim arhivskim informacionim sistemima su ti podaci
esto prikazani samo sumarno, ali ako doe do njihove analitike forme, one nisu
dosljedno primjenjene. Tako da je ovdje potrebno posebno ukazati na problem
koritenja razliitih sistema mjerenja, koji se meusobno nejasno prepliu.

U kompleksnim arhivskim sistemima mjerenja ouvani dokumenti dobivaju
dodatne dimenzije. To ukljuuje podatke o materijalno-tehnikim i informacionim
vrijednostima, koji su dobili ak i takozvane relevantne vrijednosti. One garantuju
javnu vjerodostojnost podataka obuhvaenih u meta-podatkovnim arhivskim
informacionim sistemima. Meutim, za postizanje tog cilja nije dovoljno izvriti
samo obuhvat, treba precizno izmjeriti i izraziti obim tj. koliinu arhivskog gradiva.
Samo na taj nain, podaci o koliini i obimu su korisni u mnogim svrhama, obimu
i oblicima, izvedbi skladinog poslovanja, arhivskog ureivakog posla, prorauna
poveanja i oekivanog prirasta arhivskog gradiva, kao potencijalnu potrebu
iznajmljivanja ili njegove reprodukcije i slino.

U elektronskom okruenju, dobivaju se informacije o obimu i koliini
e-arhivskog gradiva, sa informacijskog i referentnog aspekta dalje upotrebljivosti. Na
osnovu izraunatih vrijednosti razliitih kontrola i na taj nain definisanja elementa
javne vjerodostojnosti u primarnom arhivskom informacionom sistemu, je na nivou
elektronskih dokumenata u e-arhivskim skladitima.

Snimanje podataka o koliini i obimu arhivskih informacija u sistemima
mora biti dizajnirano tako, da budu direktno primjenjivi u okviru ovog sistema i ire.
U isto vrijeme podaci ovog elementa, zajedno s drugim elementima obezbjeuju
javnu vjerodostojnost informacija kako u primarnim, tako i u meta-podatkovnim
informacionim sistemima. Da bi se postigli ovi ciljevi, potrebno je jasno definisati
jedinice sistema mjerenja i mjerenja na svim nivoima kako fizikog, tako i
elektronskog gradiva. U isto vrijeme, treba razviti i standardizirati mjerni sistem za
odreivanje cjeline sauvanog arhivskog gradiva, koje se zbog svoje prirode mora
zasnivati na loginim, a ne fizikim entitetima mjerenja.
159
Summary

Measurement of archival material and with this associated data capturing
belong to those elements of archival description, which are more and more important.
The current practice in this area is very different, not only at national level but also
within particular archival institutions.

Data about quantity and extent have different material-informational values.
Archivists use these data in all important segments of archival activities: at the
ingesting of archival material, at repository management, by archival description,
material protection, use of archival material etc.

In complex archival information systems these data receive additional value.
We call it a reference value. It provides a basic public faith of the contents metadata
archival information systems. Archivists realize this value in such a way that the data
quantity and extent are captured from at least two different trusted sources.

In the field of preservation of electronic documents, these data become an
integral part of the checksums and thus the element of public faith of the electronic
archives.

Data capturing about quantity and extent into the archival information
systems must be designed so that they can be directly applicable not only as part
of source system, but also in different target systems. At the same time, the data
from this description element must serve together with other elements as entity of
the public faith of the metadata archival information system as well as in primary
archival system.

To achieve these objectives, it is necessary to clearly define the units of
measurement and measurement systems at all levels, for both physical as well
as electronic archival material. At the same time, it is necessary to develop and
standardize measurement system for measuring the completely preserved archival
material. This solution must be based on logic and not on physical entities of
measurement.
160
arko TRUMBL
mag. Gaper MID
Arhiv Republike Slovenije
struni rad
UPOTREBA ARHIVSKOG GRADIVA S OSJETLJIVIM

PODACIMA U REPUBLICI SLOVENIJI I NEKIM DRAVAMA
EVROPSKE UNIJE

Apstrakt: Autori su pokuali u ovom lanku predstaviti uvanje osjetljivih
podataka, koji se nalaze u arhivskom gradivu, bavili su se vrstom osjetljivih
dokumenata s rokovima uvanja, pravnim osnovama za njihovo uvanje i slinom
problematikom. Osnovna nit njihovog rada je prikaz pravne osnove u pogledu
uvanja i pristupanosti tih podataka u Sloveniji kao i koritenje gradiva nekadanjih
tajnih slubi i organizacija u nekim bivim socijalistikim, kao i jo u nekim drugim
dravama Evropske unije.

Kljune rijei: Upotreba arhivskog gradiva, osjetljivi podaci, rokovi
dostupnosti, lini podaci, javna upotreba gradiva, vanredno skraivanje ili
produavanje rokova, gradivo politikih organizacija i tajnih slubi.
USE OF ARCHIVAL MATERIAL WITH SENSITIVE DATA IN THE
REPUBLIC OF SLOVENIA AND SOME STATES OF THE EUROPEAN
UNION
Abstract: The authors have tried in this article to present the storage of
sensitive data, which are based in archival materials, dealt with the kind of sensitive
documents with deadlines and legal basis for their preservation and similar issues.
The main thread of their work is to show the legal basis in terms of preservation and
accessibility of these data in Slovenia as well as the use of the records of the former
secret services and organizations in some former communist countries, and even in
some other countries of the European Union.
Keywords: Use of archival material, sensitive data, terms of availability,
personal data, public use of materials, emergency shortening or extension of
deadlines, documents of political organizations and secret services.
161
arko TRUMBL, mag. Gaper MID
Uvod

Arhivi su dio kulturnog naslijea i u njima se uva historija naroda.
Prouavanje arhivske grae nije vie privilegija, kao to je to bilo u drugoj polovini
19. vijeka, nego pravo koje odreuje i jedno od stanovita Savjeta Evrope jer
smatra1 da u odreenoj dravi ne vlada demokratinost, ako svi dravljani nemaju
mogunost na objektivan nain upoznati svoju historiju. Uvidi u historiju su stvorili
arhivsko gradivo, koje uvaju javni arhivi, koji ovise o razliitim kulturama,
historijskim, pravnim i politikim okolnostima. Zato postoje zakoni, koji ureuju
pristup informacijama javne vanosti, prema uvanju linih podataka i same tajnosti
podataka. Nekadanje socijalistike drave su u posebnom poloaju, jer su u njima
djelovale razliite javne i tajne slube, kao i politike organizacije, a opti arhivi su
bili primorani preuzeti njihovo gradivo, kao i preliminarni materijal, koje su uvali
u takozvanim specijalnim arhivima.

U ovom radu predstavljamo uporedni pregled, kako su pojedinane drave
Evropske unije uredile koritenje arhivske grae, koje su granice dostupnosti i koje
vrste dokumenata, za koje je pristup ogranien. Podaci su preuzimani iz online
(internet) nacionalnih arhivskih zakona i odreenih publikacija.
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji

Ve je Zakon o uvanju dokumentarnog i arhivskog gradiva, te arhiva2 iz
2006. godine u lanu 63. odredio da je javno arhivsko gradivo u arhivima na osnovu
pismenog zahtjeva za upotrebu, ili preko objave na www (internet) dostupno svakome.
Zahtjev za koritenje mora sadrati karakteristine line podatke i njegovu slubenu
oznaku, namjenu za upotrebu gradiva, kao i druge podatke, koji su uslov za pristup
gradivu. Isti lan, takoer, odreuje da korisnik, koji upotrebljava arhivsko gradivo
s ogranienim pristupom, mora prije pristupa arhivskom gradivu potpisati izjavu
da je upoznat sa injenicom da se zloupotreba tajnih i linih podataka sankcionira
u kaznenom zakonu i drugim propisima, te da e ih koristiti samo u zakonske
namjene.

Kako postojei Zakon nije vie zadovoljavao evropske standarde, Narodna
skuptina Republike Slovenije na sjednici 28. januara 2014. godine usvojila je Zakon
o izmjenama i dopunama zakona o uvanju dokumentarnog i arhivskog gradiva, te
arhiva (ZVDAGA-A)3. Posebna panja je posveena 65. lanu, u kojem je objanjen
pristup arhivskom gradivu i uslovima za njegovo koritenje, jer Zakon ne odreuje
1 Recommendation No R (2000) 13 of the Committee of Ministers to member states on a European
policy on access to archives.
2 Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih, Uradni list RS, t. 30/2006.
3 Republika Slovenija, Dravni zbor, Zakonodajno-pravna sluba, t. 612-02/13-2, 28. 1. 2014.
Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih ZVDAGA, Uradni list RS, t.
30/06 z dne 23. 3. 2006, Zakon o spremembah in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in
arhivskega gradiva ter arhivih ZVDAGA-A, Uradni list RS, t. 51/14 z dne 7. 7. 2014..
162
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima u Republici Sloveniji i nekim dravama EU
rokove nedostupnosti, poto proizilazi iz naela da je javno arhivsko gradivo

dostupno svakome.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, koje sadri tajne podatke prema
zakonu koji ureuje tajne podatke, ili poreske tajne ije otkrivanje neprofesionalnoj
osobi bi moglo izazvati tetne posljedice za sigurnost drave i drugih lica, kao i
za njihove pravne interese, postaje dostupno za koritenje u pravilu 40 godina od
nastanka, ako je od strane izruitelja arhivskog gradiva oznaeno kao nedostupno u
skladu sa 40. lanom tog zakona.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, koje sadri line podatke, a koje
se odnose na:
zdravstveno stanje,
spolni ivot,
rtvu kanjivih radnji protiv spolne nedodirljivosti, brana veza, porodica i
djeca,
prekrioca i inioca kaznenih radnji i prekraja, osim kaznenih radnji i
prekrilaca, protiv kojih je voen postupak zbog suprostavljanja nekadanjem
jednopartijskom reimu,
vjerska ubjeenja i
etiku pripadnost,
ostaj za javnu upotrebu 75 godina nakon nastanka gradiva ili 10 godina nakon smrti
pojedinca, na kojeg se podaci odonose, ako je datum smrti poznat, pod uslovom da
ni sa drugim propisima nije drugaije odreeno.

Javno arhivsko gradivo u javnim arhivima, nastalo prije konstituisanja
Skuptine Republike Slovenije 17. maja 1990, je dostupno bez ogranienja, osim s
ogranienjima iz prethodnog stava.

Prilikom dostupa javnom arhivskom gradivu nakon prvog ili drugog stava
ovog lana, kao nedostupni se odvajaju samo pojedinani dokumenti, koji sadre
podatke, zatiene rokovima nedostupnosti, to se ne odnosi na ire jedinice gradiva.
Kada pojedinani dokumenti sadre podatke, koje uvaju (obezbjeuju) rokovi
nedostupnosti, pored njih i podatke, do kojih bi dostup bio mogu, tada se za pristup,
napravi anonimizirana kopija dokumenta, na kojoj se podaci zatieni rokovima
nedostupnosti, prekrivaju na nain da neposredni ili posredan uvid nije mogu u te
podatke.

Ako se korisnik ne slae sa ogranienjem pristupa, moe uloiti prigovor,
koji rjeava Arhivska komisija u upravnom postupku, odnosno u sluajevima prvog
stava ovog lana Vlada Republike Slovenije.

Do izruenja javnog arhivskog gradiva nadlenom arhivu se u pogledu
pristupa i koritenja arhivskog gradiva, bez obzira na vrijeme nastanka gradiva,
primjenjuju propisi koji ureuju pristup informacijama od javne vanosti, zatita
tajnih podataka, poslovnih i poreznih kao i drugih propisa, osim za arhivsko gradivo
javno-pravnih lica, koji u skladu s 62. lanom same garantuju vlastito uvanje i
koritenje arhivskog gradiva.
163

Zakon u 66. lanu ZVDAG-a odreuje, takoer, vanredne rokove
nedostupnosti. Vlada Republike Slovenije moe nauno-istraivakoj organizaciji,
istraivau ili novinaru, na osnovu miljenja Arhivske komisije odobriti vanredni
(izuzetni) pristup, ako je upotreba arhivskog gradiva, koji sadri nedostupne podatke
u skladu sa lanom 65. toga Zakona, ili porezne tajnosti neizbjeno potrebna za
dostizanje predvienog naunog cilja, te javni interes za razotkrivanje prevlauje
nad javnim interesom za nedostupnost tih podataka. U sluaju, da gradivo, o kojem
odluuje Vlada Republike Slovenije, sadri i line podatke o vanrednom (izuzetnom)
pristupu cjelokupnom gradivu, odluuje Vlada Republike Slovenije na osnovu
prethodnog miljenja Arhivske komisije.

Arhivska komisija moe nauno-istraivakoj organizaciji, istraivau ili
novinaru s upravnom odlukom odobriti vanredni pristup javnom arhivskom gradivu,
koje sadri line podatke, ako taj dokae da uinkovite ocjene gradiva ili provoenje
istraivanja, odnosno njegove namjene nije mogue ostvariti bez obrade spomenutih
podataka, ili da bi to bilo povezano s nesrazmjernim naporima ili trokovima.

Korisnik Arhivskoj komisiji prilae prijedlog istraivakog pitanja, koji
mora sadravati:
naziv istraivanja,
nosioca istraivanja (pravno lice ili istraiva),
neposredni izvoa istraivanja (lino ime, naziv, adresa, odnos prema
nosiocu istraivanja i mogui mentor),
istraivako podruje (opisno),
namjena, odnosno cilj istraivanja i
struni osnov o ispunjavanju uslova iz prvog ili drugog stava ovog lana.

Korisnik, kojem je odobren vanredni prisutup podacima pred isticanjem
roka nedostupnosti prema tom Zakonu ne smije ih upotrijebiti u namjenu izvan
istraivanja ili ih otkriti osobama koje nisu izvoai istraivanja u skladu s
predstavljenim elaboratom. Tu obavezu korisnik potvruje u pisanoj formi prije
upoznavanja s podacima.

Zakonodavac je predvidio jo iznimno produenje roka nedostupnosti4
i dodao 66a lan ZVDAGA-a. Rokovi nedostupnosti arhivskog gradiva, koji su
odreeni u 65. lanu toga Zakona, se s tim dodanim lanom na prijedlog javnopravnog lica koje je izruilo arhivsko gradivo, moe izuzetno produiti, ali ne vie
od 10 godina. Javno-pravno lice, koje predlae produenje roka nedostupnosti, mora
uz prijedlog priloiti pismenu ocjenu tetnih posljedica, koje bi mogle nastati, ako
bi gradivo bilo dostupno javnosti. O vanrednom produenju roka nedostupnosti
odreuje Vlada na osnovu miljenja Arhivske komisije.
4 66a. len ZVDAGA (28. len ZVDAGA-a). Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega
gradiva ter arhivih ZVDAGA, Uradni list RS, t. 30/06 z dne 23. 3. 2006, Zakon o spremembah
in dopolnitvah Zakona o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih ZVDAGA-a,
Uradni list RS, t. 51/14 z dne 7. 7. 2014.
164

Zakonodavac je u 67. lanu predvidio formiranje Arhivske komisije, koju
imenuje Vlada Republike Slovenije meu strunjacima iz oblasti dravne uprave,
historije i arhivistike. Njeni zadaci su:
daje obavezujua miljenja o spornim sluajevima rokova nedostupnosti
arhivskog gradiva iz 66. i 66a. lana tog Zakona,
daje miljenje o vanrednom skraenju i produenju rokova dostupnosti,
odnosno nedostupnosti,
odluuje u sluaju dileme o ogranienjima dostupnosti,
odluuje o izuzetnom dostupu javnom arhivskom gradivu.

Dostupnost arhivskom gradivu za potrebe slubenih postupaka, odreen je u
68. lanu ZVDAGA-a, koji odreuje:
da lica, koja su stranke u postupcima ili iskau svoj pravni interes za
uvoenje ili uee u postupcima, imaju pravo na uvid u arhivsko gradivo,
ogranienja dostupnosti arhivskog gradiva iz 65. lana Zakona ne vae za
upotrebu pojedinanih dokumenata i predmeta, ako se radi o postupcima,
koje vode dravni organi, organi samoupravnih lokalnih zajednica, nosioci
javnih ovlatenja i druga lica javnog prava,
prema definiciji Zakona uvid obuhvata pregled, ispis, prepis ili kopiranje
gradiva, te upotrebu tako dobivenih podataka u slubenim postupcima,
ako u arhivskoj ustanovi, nisu ispunjeni uslovi, tada moe pristup s odlukom
i odbiti,
originalno arhivsko gradivo, koje bi se zbog upotrebe moglo otetiti,
nadomjeta se s vjernom kopijom,
dokumente, koji su ve u arhivu, a koje dravni organi, organi lokalnih
samoupravnih zajednica ili nosioci javnih ovlatenja trebaju za svoj rad,
odnosno lica trebaju za ostvarenje svojih prava, uruuje arhiv na koritenje,
po pravilu u obliku ovjerene kopije,
u izuzetnim sluajevima, kada je za rjeenje predmeta nuno potrebna
upotreba izvornog dokumenta, moe se organu za odreeno vrijeme i na
osnovu pismene odluke posuditi izvorno arhivsko gradivo, s tim da se na
trokove organa izradi sigurnosna kopija.
Upotreba arhivskog gradiva s osjetljivim podacima i nekim dravama
Evropske unije
Republika eka (Czechia)

U ekoj su svi dravni arhivi u nadlenosti Ministarstva za unutranje
poslove i imaju razvijen sistem dravnog, regionalnih i pokrajinskih arhiva. Pored
toga, imaju jo specijalne arhive kao npr. Archiv Kancelare prezidenta republiky
165
u Pragu, Archiv Prakeho hradu u Pragu, Archiv Poslanecke snemovny u Pragu,

Archiv Cenatu u Pragu, Vojensky historicky arhiv u Pragu itd. Takoer imaju privatne
arhive, kao Arhiv sindikata, Arhiv jevrejskog muzeja.5 eki Zakon o arhiviranju i
rukovanju s gradivima (Act on Archiving and Records management)6 u 37. lanu
ureuje dostupnost gradiva nakon 30 godina od nastanka.

U sluaju da se osjetljivi podaci odnose jo na ive dravljane, po
spomenutom Zakonu se moe koristiti arhivsko gradivo te vrste, samo pod uslovom
ako se saglasila osoba na koju se odnose. Nadleni arhiv mora pismeno obavijestiti
konkretnu osobu i javiti joj, ko eli prouavati gradivo i za koje vrijeme. Lice moe
da se usprotivi uvidu u gradivo, ako u roku od 30 dana ne odgovori, podrazumijeva
se da odobrava uvid u gradivo te vrste. Spomenuti Zakon, takoer, odreuje uvide u
razne registre stanovnitva. Zakon jasno kae, da 30-godinji rok ne vai za gradivo,
koje je nastalo prije 1. 1. 1990. kao rezultat javnih organa, to vai npr. za gradivo
vojnih sudova i dravnih tuilatva. Taj zakon istovremeno ne vai za gradivo, koje
je ve bilo javno dostupno.

U ekoj su osnovali i poseban Institut za prouavanje totalitarnih reima
(USTR) i specijalni Arhiv obavjetajnih (sigurnosnih) slubi (ABS), koji djeluje u
okviru spomenutog Instituta u Pragu. Spomenuti Institut je poeo sa radom jo od
1948. do 1989. Na susretima 2. i 3. jula 2011. god u Ljubljani sa Studijskim centrom za
nacionalno pomirenje7 je dr. Pavel aek, nekadanji studentski aktivist barunaste
revolucije 1989. godine na predavanju s naslovom The Czech experience: Dont
hide the truth govorio o dostuposti arhivskim dokumenatima u ekoj. eka je
nakon 2008. godine otvorila skoro sve arhive nekadanje politike policije i zato
vai za jednu od najliberalnijih postkomunistikih drava u pogledu dostupnosti
dokumentima tajne policije. Za gradivo, koje je nastalo prije 1990. godine ve je
reeno da nema nikakvih ogranienja. Gradivu bez ogranienja mogu pristupiti
fizika lica, studenti, istraivai, historiari, bez obzira da li je rije o istraivau ili
rtvi.
Gradivo je u cjelosti dostupno bez anonimizacije kod uvaavanja Zakona o
sigurnosti linih podataka. Arhiv moe odbiti pristup informacijama, ako one poseu
u sigurnost ustavnog sistema, u privredne interese i odbranu drave. O pritubama
odluuje direktor u skladu sa 15. lanom Zakona o institutu za prouavanje tolitarnih
reima i o Arhivu sigurnosnih slubi8. Zakon o arhiviranju i ponaanju s gradivima9
5 Povzeto po spletni strani Ministrstva za notranje zadeve Republike eke.
6 The prime Minister of the Czech Republic hereby approves of the publication of the final
and conclusive text of Act No. 499/2004 Coll. on Archiving and Records Management and on the
Amendment of Selected Acts, as derived from amendments implemented by Act No. 413/2005 Coll.,
Act No. 444/2005 Coll., Act No. 112/2006 Coll., Act No. 181/2007 Coll., Act No. 296/2007 Coll., Act
No. 32/2008 Coll., and Act No. 190/2009 Coll., Act No. 227/2009 Coll., Act No. 424/2010 Coll., and
Act No. 167/2012 Coll.
7 Ki naj bi se ukvarjal s podobno tematiko, al pa naslov institucije ne ustreza dejavnosti.
8 5 Act of 8 June 2007 on the Institute for the Study of Totalitarian Regimes and the Security Services
Archive, and on Amendments of some Acts.
9 Gl. opomba 6.
166
takoer odreuje, da e s 1. januarom 2030. godine Arhiv sigurnosnih slubi, postati

dio Nacionalnog dravnog arhiva.
Republika Francuska (Republique Franaise)

Francuski Zakon o arhivima iz 2008. godine je ukljuen u Zakonik o
nacionalnom nasljedstvu (Code du patromoine)10. Dostupnost i upotreba arhivskih
dokumenata je ureena u lanovima od L213-1 do L213-8. Dostupnost arhivskom
gradivu u javnim arhivima je u naelu slobodan. U lanu L213-2 su detaljno opisani
primjeri kada je dostup arhivskom gradivu ogranien. Ogranienja dostupnosti
arhivskom gradivu su slijedea:
Arhivsko gradivo nije dostupno za upotrebu 25 godina od nastanka,
odnosno ulaganja zadnjeg dokumena u dosije, posebno ako je povezano s
odlukama vlade, odnosno drugih organa izvrne vlasti, u vezi s vanjskom
politikom, javnim finansijama i javnim dugom. A takoer ako se odnosi na
djelovanje Dravnog savjeta, upravih sudova, Revizorskog suda, ako se radi
o medicinskoj dokumentaciji, gdje mora protei 25 godina od smrti osobe,
a ako datum smrti nije poznat tek nakon, 120 godina od roenja te osobe na
koju se odnosi.
50 godina od nastanka dokumenta, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta u
dosije, ako bi otkrivanje ugrozilo odbranu drave, njenih vanjskopolitikih
interesa, javne sigurnosti.
75 godina od nastanka dokumenta, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta u
dosije, odnosno 25 godina od smrti osobe ako se radi o dokumentima, koje
je za vrijeme istraivanja izradila pravosudna policija, dokumente, koji se
odnose na predmete pred sudovima za izvravanje kazni, registre roenja i
vjenanja, pri emu rok pone da tee od njihovog zatvaranja.
100 godina od nastanka dokumenata, odnosno ulaganja zadnjeg dokumenta
u dosije, tj. 20 godina od smrti predmetne osobe u sluaju, da je to za nju
povoljnije, jer je na snazi ogranienje 75 godina, koje se odnosi na maloljetna
lica. 100 godina od nastanka dokumenta vai i za dokumente koji su bili
oznaeni sa odreenim stepenom tajnosti u vezi s odbranom drave i ije
otkrivanje bi moglo ugroziti tajnost podataka o spolnom ivotu pojedinaca.

Ne smije se pristupati arhivskim dokumentima koji bi mogli rairiti
informacije o izradi nuklearnog, hemijskog ili kakvog drugog oruja. Spomenuti
Zakon11 odreuje, da se moe izdati dozvola za uvid arhivskog gradiva i prije isticanja
roka, ako podnosilac zahtjeva ne predstavlja opasnost za ugroavanje interesa, koje
zakon titi. Arhiv mora na svaku takvu molbu odgovoriti u roku od 2 mjeseca. Na
molbu moe takoer prijevremeno odgovoriti ako dobije saglasnost organa kojem je
to gradivo izruio.
10 Code du patrimoine -Version consolide au 6 fvrier 2016.
11 len L213-3.
167

Zakon odreuje jo uslove12, koje je potvrdio Dravni savjet, pod kakvim
uslovima se izdaju ovjereni prepisi iz arhivskog gradiva kao i uslove plaanja.
Republika Litvanija (Lietuvos Republika)

U toj sjevernoevropskoj lanici Evropske unije, ovo podruje ureuje
Zakon o dokumentima i arhivima,13 a koji ne odreuje rokove zatvaranja arhivskog
gradiva. Odreuje samo ogranienja, da se moe Zakonom moe ograniiti pristup
u sluajevima kada se uvaju: nacionalna sigurnost, odbrana, meunarodni odnosi,
javna sigurnost, pojedinani i drugi opravdani interesi, podaci o spreavanju, istrazi
i progonu kanjivih radnji, jednakopravnosti stranaka u sudskim postupcima,
ekonomskoj, monetarnoj i kursnoj politici drave i njenim trgovakim interesima.

Arhivsko gradivo s linim podacima postaje dostupno 30 godina nakon
poznatog datuma smrti ili 100 godina nakon roenja, ako datum smrti nije poznat.
U sluaju da se ne ustanovi niti datum roenja, niti datum smrti odreene osobe,
gradivo ostaje nedostupno 70 godina od njegovog nastaka.

Ogranienje dostupnosti ne vai za gradivo Komunisitike partije Litve, te
KGB (Komiteta za dravnu sigurnost SSSR), kao i brojnih obavjetajno-sigurnosnih
slubi iz razliitih vremenskih perioda. Spomenuto gradivo se uva u Specijalnom
arhivu (Lithuanian Special Archives), koji je dio centralizovane arhivske mree.
Dokumente bivih tajnih odjeljenja ustanova uvaju i drugi dravni arhivi.

Izuzetak odreuje 20. lan Zakona14, koji govori o saradnicima obavjetajne
slube SSSR-a, i o osobama, rtvama tih slubi, za koje su istraivai i srodnici
izrazili elju za pristup podacima o njihovoj smrti. Do upotrebe takozvanih
zatvorenih dokumenata se moe doi samo na osnovu pismene dozvole Istraivakog
centra Litvanije za genocid i otpor (Genocide and Resistance Research Centre of
Lithuania), dok je za upravno poslovne namjene i za revizije pravosudnih organa
pristup neogranien.
Savezna Republika Njemaka (Bundesrepublik Deutschland)

Njemaka je sastavljena iz 16 saveznih drava i svaka savezna drava ima svoj
zakon o arhivima, a onda jo i Savezni zakon o saveznom arhivu (Bundesarchivgesetz
BArchG)15 kojeg nadograuje Uredba o upotrebi arhivskog gradiva u saveznom
arhivu (Bundesarchiv-Benutzungsverordnung BArchBV)16. Slubeni naziv
12 len L213-8 omenjenega Zakona.
13 Zakon o dokumentih in arhivih. Dokument ir archyv statymas (Law on Documents and
Archives), 5 december 1995 No. I-1115, s spremembami in dopolnitvami.
14 Isto.
15 https://www.bundesarchiv.de/bundesarchiv/rechtsgrundlagen/bundesarchivgesetz/index.html.de.
16 https://www.bundesarchiv.de/bundesarchiv/rechtsgrundlagen/benutzungsverordnung/index.html.de.
168
saveznog arhivskog zakona je: Zakon o ouvanju i upotrebi arhivskog gradiva

federacije (Gesetz ber die Sicherung und Nutzung von Arhivgut des Bundes),
skraenica BAG. Usvojen je 6. januara 1988. (BGBI. I S.62) i dopunjen 7. avgusta
2013. godine (BGBI. I. S 3154). Zakon je kratak i sadrajan, u samo 13 lanova
odreuje dunosti saveznih organa, da arhivu ponude sve dokumente na razliitim
nosiocima (papir, filmovi,.. itd.) a koje za obavljanje svojih zadataka vie ne trebaju.
Zakon, takoer, odreuje zadatke Saveznog arhiva, koji mora osigurati arhivsko
gradivo federacije i pobrinuti se da sva pravna lica federacije, odnosno javnog prava
predaju gradivo u skladu sa Zakonom Saveznom ili pokrajinskom arhivu. Saveznom
arhivu se predaje iskljuivo gradivo za koje vae savezni propisi o uvanju tajnosti
pismonosne, potanske ili telefonske komunikacije. Nakon preuzimanja, arhiv mora
potovati propise u pogledu obrade spomenutog gradiva i uvanja, koji su vaili jo
za vrijeme dostavljaa (izruioca) gradiva.

Svako arhivsko gradivo je dostupno 30 godina od nastanka, ukoliko drugi
zakoni ne odreuju drugaije. Gradivo s linim podacima je dostupno 30 godina
nakon smrti osobe, odnosno 110 godina po roenju ako nije poznat datum smrti, 60
godinji rok dostupnosti gradiva od nastanka vai za pravna lica, pri emu je ve
prilikom usvajanja zakona vailo, da je gradivo nastalo prije slubenog osnivanja
ZRN 1949. godine, kada je bilo javno dostupno za potrebe nauno-istraivakog
rada ili za zatitu zakonitih interesa. 60 godinji rok dostupnosti od nastanka vai
za porezne i bankarske podatke. Svi ti rokovi ne vae za gradivo koje je bilo, ve
prilikom nastanka ili u toku prenosa u Savezni arhiv ili pokrajinske arhive, dostupno
javnosti.

Na osnovu Zakona o pristupu informacijama od javnog informisanja17
30-godinji rok ne vai za gradivo, koje je bilo ve kod samog nastanka namijenjeno
javnosti. Rokovi dostupnosti se mogu skratiti, ako se s tim slau oni na koje se to
gradivo odnosi. U sluaju da konkretna osoba ne da saglasnost za skraenje roka
pristupa, a to gradivo je hitno potrebno za nauno-istraivake namjene, odreeni
podaci se moraju anonimizirati. Takoer je mogue produiti za najvie 30 godina
dostupnost za arhivsko gradivo saveznih institucija, ako bi bili ugroeni interesi
drave i njenih zemalja, kada bi bila krena dunost obezbjeenja tajnosti po
njemakom kaznenom zakoniku ili kakvom drugom saveznom propisu, ako bi bilo
ugroeno stanje odnosno ouvanje gradiva, ugroeno prvobitno ureenje arhivskog
gradiva, zatita linih podataka treih lica i ako bi s njom nastali neopravdani trokovi.
Uredba o upotrebi arhivskog gradiva u saveznom arhivu, odreuje i nain koritenja,
kako se gradivo upotrebljava, u originalu ili u kopiji, ili da se samo da informacija
o njegovom sadraju. Na osnovu zahtjeva, koji mora detaljno predstaviti temu i
namjenu istraivanja, arhiv izdaje dozvolu i odreuje nain i uslove koritenja, te
upozorava jo na dodatne uslove, kao to su potovanje autorskih prava, legitimnih
interesa treih lica i da za mogue prekraje arhiv nije odgovoran, nego korisnik, koji
odreena prava nije uzeo u obzir.
17 Zakon o dostopu do informacij javnega znaaja iz leta 2005, veljati je zael 1. 1. 2006.
169

Ovdje bi posebno predstavili jo gradivo bive Njemake Demokratske
Republike DDR (Deutsche Demokratische Republik DDR), njenih stranaka i
masovnih organizacija.

Sa sporazumom o ujedinjenju dvije Njemake (das Einigungsvertragsgesetz)
masovne organizacije su se u DDR-u raspale i brigu za gradivo dravnih organa
nekadanje DDR je preuzeo je Savezni arhiv u Koblenzu. Problem je nastao s gradivom
SED (Sozialistische Einheitspartei Deutschlands)18, koji je, u stvari, gradivo stranke,
a s druge strane je svakako i od dravne vanosti. Zato su 1992. godine dopunili Zakon
o Saveznom arhivu i u okviru toga uspostavili jo nesamostalnu ustanovu javnog
prava (Unselbsndige Stiftung des ffentlichem Rechts)19, koja je preuzela gradivo
nekadanjih stranaka, koje nije dostupno 30 godina od svog nastanka. Usvojili su
jo posebnu Uredbu20, koja uvaava iste zakonske rokove, 30 godina nakon smrti,
odnosno 110 godina nakon roenja za fizika lica, pravila o skraivanju, odnosno
produivanju opih rokova i zatite interesa fizikih lica.

Jo vie istaknuto je gradivo sigurnosno-obavjetajnih slubi bive DDRgradivo STASI-ja. Za gradivo Slube za dravnu bezbjednost nekadanje DDR
(Bundesbeauftragte fr die unterlagen des Staatsicherheitsdienster der ehemaligen
DDR-BStU)21 sada brine poseban savezni ovlatenik sa sjeditem u Berlinu i sa
12 odjeljenja po Istonoj Njemakoj. Koliinski obuhvata 111 tv.com22 gradiva
i ima (prema stanju 1.-1.2014.) cca 1600 zaposlenih, u 90-tim godinama je s tim
gradivom operiralo ak 3.200 zaposlenih. Dostupnost tome gradivu je vrlo oteana,
jer je dostupno po strogim pravilima po pitanju zatite linih podataka i samo za
odreene namjene. Ako dokument sadri podatke o treoj osobi, samo se ti podaci
anonimiziraju. Spomenuti Zakon je sluio i kao model za zakonodavstvo grai
nekadanjih obavjetajnih slubi.

Bitne karakteristike Zakona o gradivu STASI-ja23 su: da i svaki pojedinac
ima pravo na informacije, ako postoji gradivo o njemu i samo to moe da vidi, tako
da moe doi samo do podataka koji se njega tiu, a ne nekog drugog. Ti podaci
se tada prekriju. Zatieni nisu interesi strunih saradnika, odnosno neformalnih
informatiara STASI-ja. Svako ima pravo, da sazna ime osobe koja je o njemu
izvjetavala. Podnosilac molbe ne treba navesti razlog zato podnosi zahtjev.

Podaci o umrlim i nestalim osobama u pravilu nisu dostupni osim za ue
srodnike, a ako njih nema, pravo imaju srodnici do treeg koljena. Ti podaci se
mogu traiti samo u sluaju pravnog interesa, kao zbog razloga naslijea bogatstva,
istraivakog porijekla, odteta i sl.
18 Socialistina stranka Nemije.
19 Odvisna ustanova javnega prava.
20 Gl. Erlass des Bundesministers des Innern ber die Errichtung einer Stiftung Archiv der Parteien
und Massenorganisationen der DDR vom 6. 4. 1992.
http://www.bundesarchiv.de/imperia/md/content/bundesarchiv_de/fachinformation/stiftungserlass.pdf.
21 Zvezni komisar za dokumente Slube dravne varnosti nekdanje NDR BstU.
22 Po njihovi spletni strani ima 111 km gradiva, po drugih neuradnih podatkih pa celo 180 km gradiva.
23 Gesetz ber die Unterlagen des Staatssicherheitsdienstes der ehemaligen Deutschen
Demokratischen Republik -StUG. Zakon je bil osemkrat noveliran, nazadnje 2011. http://www.gesetzeim-internet.de/stug/BJNR022720991.html.
170

Javna i pravna lica se mogu provjeravati, ko je saraivao sa STASI-jem do
31. 12. 2019. Za neke funkcionere (npr. za saveznog opunomoenika za gradivo
STASI-ja, za njegove zaposlene i one koji se bave sa zahtjevima za rehabilitaciju)
rok uopte ne postoji. Nema ga.

Istraivanje posebno odreuje spomenuti Zakon, koji treba predloiti
dokaze o zahtjevu i projekat mora biti tano odreen. Novinari moraju priloiti
kopiju novinarske iskaznice, podatke o projektu i dopis urednike ustanove. Line
podatke fizikih lica se moglo dobiti samo s njihovom dozvolom na osnovu
namjene istraivanja, a gradivo historijskih lica i nosilaca politikih funkcija,
korisnik dobiva na rasplaganje bez njihove dozvole, ali ih se ipak mora o tome
obavijestiti. Takoer tu mora prevladati istraivaki interes, nad interesom zatite
linih podataka. Pod takvim uslovima se stavlja na raspolaganje i gradivo sa linim
podacima saradnika.

Podaci umrlih fizikih lica su dostupni 30 godina nakon smrti, odnosno 110
godina nakon roenja sa zadnjim amandmanom Zakona. Podaci mogu biti dostupni
10 godina nakon smrti, ako je rije o nauno-istraivakom projektu ili ako se radi o
pravnom interesu.
Republika Poljska (Rzeczpospolita Polska)

U toj lanici Evropske unije, gradivo je dostupno 30 godina od nastanka,
osim ako se radi o interesu drave, dravnih organa ili za zatitu tajnosti. O tome
govori 71. lan Zakona o nacionalnim i dravnim arhivima24. Nadleni ministar za
kulturu moe s posebnom uredbom skratiti rok dostupnosti arhivskog gradiva, ako je
to u interesu drave, nauke ili kulture. Odgovarajua pravila vae za gradivo, nastalo
prije 1989. godine, koje je dostupno odmah nakon evidentiranja u arhivu, ako je rije
o upotrebi u nauno istraivake namjene.

Poljska ima pored nacionalnog arhiva i rairene mree dravnih arhiva,
jo specijalne arhive, koji djeluju npr. pri parlamentu, senatu, savjetu ministara,
na pojedinanim ministarstvima itd. To gradivo ima, radi dravnih interesa, vrlo
ogranien pristup. Ipak je odreeno da moraju i ti arhivi predati gradivo nacionalnom
arhivu, kada ga vie ne budu trebali za poslovanje, to znai da nema vie razloga
da bi bilo u posebnom arhivu i zato ga moraju izruiti najkasnije 50 godina nakon
nastanka.

Spomenuli bi jo posebno gradivo Instituta narodnog sjeanja Komisije za
istraivanje zloina prema poljskom narodu. Osnovan je 1998. godine (Act on the
Institue of National Remembrance) u Varavi, a slubeno je poeo sa radom u 2000.
godini. Njegov arhiv je najvei u Poljskoj s oko 87 tv.com gradiva, od 1994. do 1990.
Pravila dostupnosti, upotrebe su se vie puta mijenjala (od sve moguih uvjerenja,
potvrda, dokaza, provjera itd.). Godine 2010. su usvojili zadnje izmjene, koje
omoguavaju slobodan pristup dokumentima. Bitne karakteristike tih izmjena su, da
24 Act on the National Archival Resource and State Archives.
171
svako ima pravo pristupa dokumentima, koji se odnose na njega, pravo informacija
o zaposlenima tajne slube ili drugih lica, koje su o njemu posredovale informacije
tajnoj slubi. Pristup dokumentima je mogu i istraivaima za nauna istraivanja,
odnosno publicistike objave. Fiziko lice moe zabraniti pristup linim podacima,
koji su dobiveni u sklopu obavjetajne djelatnosti za 50 godina od njihovog nastanka.
Dozvoljen je pristup sudovima i dravnom tuilatvu.

Za pojedinane dokumente ef Slube unutranje bezbjednosti (Internal
Security Agency) i Obavjetajne slube (Intelligence Agency), te ministar za odbranu
moe odrediti, da su neki dokumenti jo uvijek nedostupni za koritenje, u sluaju
dravne sigurnosti.
Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (United Kingdom of
Great Britain and Northern Ireland - U. K. )25
Prema Zakonu o javnim dokumentima (Public Record Act) iz godine 1958.26
i iz 1967.27 zainteresirana lica mogu zahtijevati pristup dokumentima javnih ustanova
odmah po nastanku, osim posebno odreenih izuzetaka u vezi sa sigurnosnim i
obavjetajnim predmetima, s nacionalnom sigurnou, odbranom, meunarodnim
odnosima itd.

Opi rok dostupnosti je 30 godina od nastanka. Postoji jo 60-godinje i
100-godinje ogranienje. Sama pristupanost za upotrebu je ureena u nekim
drugim zakonima. Uvid u gradivo moe arhiv odbiti, prlikom ega zamoli prethodno
miljenje pravosudnog ministra ili onog organa, koji mu je predao odreeno gradivo.
Odbijena stranka se moe aliti posebnom Informacionom tribunalu (Information
Tribunal).

Za samo traenje podataka u zatvorenim gradivima treba novac uplatiti
unaprijed. Fotokopiranje se posebno plaa. Takoer postoji besplatni uvid u predmete
u prostorima britanskih arhiva. Arhiv mora odgovoriti na zahtjev u roku od 20 dana,
ukoliko se radi o zatvorenom dokumentu postupak traje neto due.
Zakljuak

Arhivi su dio nacionalnog naslijea. U njima se uva historija naroda. Jo
u 16. vijeku trebalo je imati posebnu dozvolu za pristup arhivskom gradivu jer su
pisano naslijee oito vie cijenili. U drugoj polovici 20. stoljea je veina drava to
napustila.
25 Britanski arhiv (The National Archives): http://www.nationalarchives.gov.uk/ (februar 2014).
Wikipedia: The National Archives (United Kingdom): http://en.wikipedia.org/wiki/The_National_
Archives_(United_Kingdom) (februar 2014).
Zakon o svobodi informacij (Freedom Of Information Act - FOIA):
http://www.legislation.gov.uk/ukpga/2000/36/contents (februar 2014).
26 https://en.wikipedia.org/wiki/Public_Records_Act_1958.
27 http://www.legislation.gov.uk/ukpga/1967/44.
172

Danas je pristup arhivima pravo, a ne vie privilegija. Savjet Evrope je
usvojio stav28, da drava nema demokracije, ako svi njeni stanovnici nemaju pravo
da se na objektivan nain upoznaju sa svojom historijom. Takoer, drave koje
potuju i propagiraju otvorenost arhiva su po drugom osnovu obavezne da uvaju
line podatke i razliite tajnosti. Tu oblast ureuju zakoni i podzakonski akti o
pristupu informacijama javne vanosti, o zatiti linih i tajnih podataka itd. Zanimljiv
je poloaj u nekadanjim istono evropskim dravama, gdje su djelovale slube,
koje su na razliite naine sakupljale podatke o dravljanima. S raspadom njihovog
politikog sistema su nastali brojni specijalni arhivi, koji su preuzeli gradivo bivih
organizacija i tajnih slubi.

U ovom lanku smo pokazali kako je u Republici Sloveniji i jo nekim
drugim dravama Evropske unije ureen pristup arhivskom gradivu, kakvi su rokovi
dostupnosti, vrste dokumenata, do kojih je pristup ogranien i kada e gradivo biti
na raspolaganju. Podaci su dobiveni sa sajtova nacionalnih arhiva i zakonodavstava
pojedinanih drava, te nekoliko strunih publikacija.
Summary
The archives are part of the national heritage. They hold the nations history.
Even in the 16th century had to have special permission to access archival material
because the written heritage was obviously more appreciated. In the second half of
the 20th century most of the country abandoned that.
Today, access to the archives is right, not privilege. The Council of Europe
has adopted the position that the country has no democracy, if all its inhabitants
not have the right to get objectively familiar with its history. Also, countries which
respect and promote the openness of the archives are on other grounds required to
protect personal data and the various secrets. The area is governed by the laws and
by-laws on access to information of public importance, the protection of personal and
confidential data and so on. An interesting situation is in the former east European
countries, where operated services, which in various ways rounded up data on
citizens. With the collapse of its political system resulted making many specialized
archives, who took material from former organizations and secret services.
In this article, we showed how the Republic of Slovenia and some other
countries of the European Union regulated access to archival material, such as
periods of availability, types of documents, to which access is restricted and when
the material will be available. Data were obtained from sites of national archives and
the laws of individual states, and several professional publications.
28 Recommendation No. R (2000) 13 of the Committee of Ministers to member states on a European

policy on access to archives.
173
Mr. Jasmin JAJEVI

nauni rad
ZNAAJ I KORITENJE ARHIVSKIH ZBIRKI I NJIHOVA

TEHNIKO TEHNOLOKA ZATITA
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona
Apstrakt: Arhivske zbirke ine vjetaki zdrueni dokumenti, koji su
sakupljeni na osnovu nekih zajednikih osobina, bez obzira na njihovu provenijenciju.
Autor nas upoznaje sa arhivskim zbirkama razliite provinijencije, pohranjenim u
Arhivu Tuzlanskog kantona. U radu se pored opih zbirki, istiu i line i porodine
zbirke koje predstavljaju vano i znaajno historijsko svjedoanstvo za izuavanje
lokalne i regionalne historije i istaknutih linosti javnog, kulturnog i drutvenopolitikog ivota neke sredine. Arhivske zbirke predstavljaju znaajnu arhivsku
grau koja je vaan izvor informacija i od koje zavisi ouvanje pamenja drutva
i zajednice. Iz tih razloga, u ovom radu nastoji se ukazati na znaaj i koritenje
istih u Arhivu Tuzlanskog kantona, te na njihovu tehniko-tehnoloku zatitu i to
prevashodno na iskustva koja su proizala iz samog procesa digitaliziranja i kasnijeg
koritenja istih uz navoenje nekih prednosti i nedostataka.

Kljune rijei: Arhivske zbirke, line i porodine zbirke, znaaj, koritenje,
tehniko-tehnoloka zatita, digitalizacija, Arhiv Tuzlanskog kantona.
THE IMPORTANCE AND USE OF ARCHIVAL COLLECTIONS AND
THEIR TECHNICAL - TECHNOLOGICAL PROTECTION
- Experience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: The archival collection consists of artificially merged documents,
which were collected on the basis of certain common characteristics, regardless of
their provenance. The author introduces us to collections of different provenance,
stored in the Archives of Tuzla Canton. The work is in addition to general collections,
highlight and personal and family collections that represent important and significant
historical testimony for the study of local and regional history and prominent public
figures, cultural and socio-political life. Archival collections represent an important
archive material, which is an important source of information and of which depends
on the preservation of memory of society and community. For these reasons, this
paper aims to highlight the importance and use of the same in the Archives of Tuzla
Canton, as well as their technical and technological protection, primarily on the
174
Znaaj i koritenje arhivskih zbirki i njihova tehniko-tehnoloka zatita
experiences arising from the process of digitizing and later use them citing some
advantages and disadvantages.
Keywords: Archive collections, personal and family collections, importance,
usage, technical - technological protection, digitization, Archives of Tuzla Canton.
Uvodne napomene
Na odreenim prostorima u radu pojedinaca nastaje vrijedno pisano blago
koje ima vrijednost za arhivsku djelatnost, a koje se nakon prestanka operativne
funkcije predaje arhivu na dalje uvanje. Tako nastaju posebne arhivske zbirke ije
se porijeklo razlikuje od drugih arhivalija. U zbirke se mogu ubrojati svi arhivski
predmeti koji se na osnovu razliitosti - vanjskih karakteristika i njihovog formata
ne ubrajaju u klasina arhivska dobra.1 Arhivska graa2 u koju spadaju i arhivske
zbirke dio su pisane kulturne batine koje su vaan izvor informacija i od kojih zavisi
pamenje drutva i zajednice. Prema meunarodnoj definiciji fond ini cjelina
zapisa, bez obzira na njihov oblik ili nosa, koji je organski stvorio i/ili primio i
koristio neki pojedinac, obitelj ili pravna osoba u obavljanju svoje djelatnosti, a
arhivsku zbirku sainjava umjetno zdruivanje dokumenata, skupljenih na temelju
nekih zajednikih znaajki (kao to su sadraj ili nosa), bez obzira na njihovu
provenijenciju.3 Osnovna karakteristika fonda je meusobna organska povezanost
svih njegovih dijelova, meutim kod arhivske zbirke te povezanosti nema. Ona je
umjetno proizvoljno stvoren skup dokumenata najrazliitije provinijencije, nastao
prema interesima kolekcionara kao njezina stvaraoca. Meutim, ona moe biti
oblikovana i u samom arhivu od raznih dokumenata izdvojenih iz nekih odreenih
organskih cjelina. Takve arhivske zbirke iz starijeg perioda poznate su pod imenom
miscellanea, selecta. Danas se u arhivima stvaraju zbirke arhivalija radi dopune
postojeih arhivskih fondova.4 U novije vrijeme u arhivima se formiraju i zbirke
memoarske grae koje ine zasebnu vrstu dokumenata. Inae, u arhivima se najee
susreu zbirke razliitih vrsta materijala pod nazivom varia.5
1 Peter Wiesflecker, Arhivske zbirke pregled posebnih zbirki tajerskoga Zemaljskog arhiva u
Gracu, Arhivska praksa, br. 9, Tuzla 2006, 138.
2 Pod arhivskom graom podrazumjevamo dokumente nastale u slubenoj, odnosno poslovnoj
djelatnosti ustanova u najirem smislu rijei, dokumente o javno-pravnim i privatno-pravnim, sudskim,
upravnim, politikim i ostalim pravnim poslovima, dokumente koji redovito vie ne slue tekuem
poslovanju, ali zasluuju da se trajno uvaju zbog svoje historijske i dokazne vrijednosti. Arhivska
graa isto tako obuhvaa i dokumente nastale radom i djelatnou pojedinih porodica i linosti, ukoliko
su one u javnom ivotu igrale znaajnu ulogu. Vie vidi: Kreimir Nemeth, Arhivska graa, u: Savez
drutava arhivskih radnika Jugoslavije, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1977, 25, (dalje: K. Nemeth,
Arhivska graa).
3 ISAD (G), Opa meunarodna norma za opis arhivskog gradiva, II izdanje, Zagreb 2001, prevod:
M. Hurem, J. Kolanovi, S. Zgorelec, 14-15; Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga prva,
Tuzla 1995, 15. Azem Koar, Ivan Balta, Pomone historijske znanosti i arhivistika, Tuzla 2004, 168169. (dalje: A. Koar, I. Balta, Pomone historijske znanosti i arhivistika).
4 K. Nemeth, Arhivska graa, 29.
5 A. Koar, I. Balta, Pomone historijske znanosti i arhivistika, 169.
175
Mr. Jasmin JAJEVI
Prema dr. Ivanu Beucu, arhivska zbirka je skup dokumenata koji je nastao
izborom ili sluajno i koji po svojoj prirodi nisu bili odreeni da se uvaju grupisani.
Arhivske zbirke obuhvataju grau razliite provenijencije iju unutranju strukturu
odreuje kolekcionar prema vlastitim kriterijima ili arhivist po arhivskim naelima.
Prema tome, arhivske zbirke ne predstavljaju registarturno sreenu grau, pa se ne
mogu primjeniti na tu grau ni naela za grau koja je nastala u registraturama.6
Tektonika arhivske zbirke zavisit e o kriterijima koji e davati vanost i teite
na vrijednost grae arhivske zbirke kao historijskih izvora i to onu vrijednost koja
preteno ili iskljuivo izvire iz te zbirke.
Arhivske zbirke mogu se komponirati:
1. Prema osobi adresanta odnosno autora ako vrijednost grae kao izvora
proistie iz te osobe (zbirka autografa);
2. Prema predmetnom sadraju, ako se graa kao izvor odreuje prema tom
kriterijumu (tematske zbirke);
3. Prema specijalnoj vrsti ili formi grae odreene zbirke ako se odreuje
vrijednost grae kao izvora prema karakteristikama ili formi (zbirka plakata,
pozivnica, fotografija, kalendara i dr).7
Znaajno je istai da odreen broj arhivskih zbirki nastaje putem otkupa
dokumenata, poklonima, prikupljanjem i fotokopiranjem prepisa i originala kao
i zavjetanjem.8 Meutim, jedan broj zbirki nastaje izdvajanjem grae iz raznih
fondova, prilikom obrade, te otkupom i poklonima tako da se ona i dalje nadopunjuje.
Pored navedenog, jedan broj zbirki nastaje i kao dio arhivske grae odreenog fonda
i zbirke.9
Stanje arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona
Arhiv Tuzlanskog kantona je ustanova koja je zaduena za nadzor i zatitu
arhivke grae nad registraturama na prostoru Tuzlanskog kantona. Tokom vie od
60 godina svog postojanja ova ustanova je preuzela arhivsku grau stariju od 30
godina sa prostora svih opina Tuzlanskog kantona.10 Ta graa je veoma znaajna
sa nauno-istraivakog aspekta, ali ista ima vanu ulogu i prilikom rjeavanja
6 Dr. Ivan Beuc, Arhivistika, Predavanja dr. Ivana Beuca na arhivistikom teaju u Zagrebu 1968.
godine, Izdanje Arhiva Hrvatske, Zagreb, Zagreb 1968, 53. (dalje: Dr. I. Beuc, Arhivistika).
7 Dr. I. Beuc, Arhivistika, 53-54.
8 Zakon o arhivskoj djelatnosti, Slubene novine Tuzlanskog kantona, br. 15/2000, l. 17.
9 Rije je o zbirci Mikroteka Arhiva koja predstavlja dio grae Radnikog pokreta i NOB, a ine
je mikrofilmovani dokumenti Vojnoistorijskog instituta Beograd koji se odnosi na teritoriju Tuzle i
okoline iz vremena Drugog svjetskog rata.
10 Jedan broj arhivskih fondova preuzet je u Arhiv i sa podruja nekadanje regije sjeveroistona
Bosna, koja je pokrivala ukupno 27 opina.
176
imovinsko-pravnih odnosa, raznih nesporazuma vezanih za kupovinu i naslijeivanje

nepokretnih dobara, povrat imovine oduzete u socijalistikom periodu, rjeavanju
statusnih pitanja, pitanje penzionisanja, potvrivanja o zavrenim obrazovnim
procesima i sl.11 Po zadnjim zvaninim podacima Arhiv ima vie od 400 arhivskih
fondova i zbirki. Znaajan dio arhivske grae ine i arhivske zbirke kojih prema
podacima iz sredine 2015. godine ima ukupno 77.12
U narednoj tabeli donosimo stanje sreenosti arhivskih zbirki u Arhivu
Tuzlanskog kantona.13
Arhivske zbirke u Arhivu Tuzlanskog kantona
Arhivistiki
sreene zbirke
Registraturno
sreene zbirke
Broj
Broj
Broj
Broj
Zbirke
44
29
65,90
14
31,82
2,27
Line i
porodine
zbirke
33
15
45,45
18
54,54
Ukupno
77
44
57,14
32
41,55
1,29
Oblasti
Broj
zbirki
Nesreene
zbirke
Iz tabele se vidi da je 57,14% arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona

arhivistiki sreeno, registraturno sreeno je 41,55%, to je veoma zadovoljavajue.
Meutim, bitno je napomenuti da je u grupi od 41,55% registraturno sreenih
arhivskih zbirki razliit stepen njihove sreenosti. Nesreenost arhivskih zbirki je
na vrlo niskom nivou i iznosi 1,29%, to ovu vrstu arhivske grae svrstava u grupu
bolje sreene arhivske grae.
Arhiv Tuzlanskog kantona posjeduje razliite vrste arhivskih zbirki. Osnovna
podjela arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona je na: Zbirke kojih ima 44 i
line i porodine zbirke kojih ima 33. U prvu grupu pod nazivom Zbirke spadaju:
Orijentalna zbirka, Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj
Bosni, SKOJ Tuzle i sjeveroistone Bosne, Oblasni NOO za istonu Bosnu, Gradsko
11 Selma Isi, Sreenost i cjelovitost arhivskih fondova i njihov utjecaj na koritenje arhivskog
gradiva (iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona), Radovi, 47. savjetovanje hrvatskih arhivista pod
nazivom Dostupnost arhivskog gradiva, Hrvatsko arhivistiko drutvo (HAD), Vinkovci, 22-24.
listopad 2014, 254.
12 Hatida Fetahagi, Selma Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe, Glasnik
arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo 2015, 19. (dalje: H.
Fetahagi, S. Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe). Danas je taj broj vei,
uvean preuzimanjem ili poklonom tokom druge polovine 2015. godine i u prva etiri mjeseca 2016.
godine.
13 Tabela sreenosti arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona uraena je na osnovu Vodia kroz
arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona (autora: Izet aboti, Nermana Hodi i Selma
Isi), Tuzla 2012. i evidencija koje se vode u Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli.
177
Mr. Jasmin JAJEVI
poglavarstvo Brko, Kotarski ured Gradaac, Narodno vijee Tuzla, Ispis iz

povjerljivih arhiva Okrune oblasti u Tuzli 1879-1908. Zbirka prevoda, Domovnica
Imamata demata Baigovci, Ljetopis Katolikog samostana Tuzla, Ljetopis Javne
ustanove Osnovna Muzika kola Tuzla, Gajret kulturno-prosvjetno drutvo u
Tuzli, Mikroteka, Fotografije, Stara tampa i Plakati, Dionice, obveznice i police
osiguranja, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine-generalni trajk rudara Bosne i
Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, Omladinska pruga Brko-Banovii,
Odbor za izradu Monografije Tuzlanski partizanski odred, Odbor za izdavanje
Zbornika sjeanja 15. majevika NOU brigada, Odbor za izdavanje Edicije 16.
muslimanska NOU brigada, Optinski odbor za izdavanje Monografije 18. hrvatska
NOU brigada 38. NOU divizija, Odbor za izdavanje Edicije Tuzla u radnikom
pokretu i revoluciji Knjiga 1, Zbirka Dokumenata Slube Dravne bezbijednostiCazinska buna, Zloin u Srebrenici 1943. godine, Masovne grobnice na prostoru
sjeveroistone Bosne, Tuzlanska kapija, Press centar Lukavac, Zbirka projekata,
Zbirka grae banaka, estitke, Kalendari, Katalozi, Plakati, Pozivnice,
Programi, Razglednice, Memorandumi, Malia list uenika osnovnih kola
Tuzlanske optine, Bosniai Hirek, Radio-Tuzla i Numizmatika zbirka.14

Treba istai da najstarija graa u Arhivu potie iz vremena osmanske
uprave u Bosni i Hercegovini, tanije iz prve polovine 17. stoljea. Ista je svrstana
u Orijentalnoj zbirci,15 dobro je ouvana i djelimino je arhivistiki obraena, a
sadri vrijedne dokumente pisane osmansko-turskim i arapskim pismom. U sastavu
Orijentalne zbirke nalazi se jedan broj vrijednih rukopisa, a najstariji potie iz sredine
16. stoljea. Osim Orijentalne zbirke Arhiv posjeduje desetine vrijednih arhivskih
fondova i zbirki iz perioda austrougarske uprave (18781918), pisanih na bosanskom
i njemakom jeziku, kao i nekoliko vrijednih fondova i zbirki meuratnog perioda
i vremena Drugog svjetskog rata, koji se odnose na rad organa uprave, sudstava,
privrede, kolstva i kulture, Najbrojnije i najkompletnije arhivske zbirke potiu
iz socijalistike izgradnje (19451990).16 Arhiv je preuzeo arhivsku grau koja se
odnosi na period agresije na Bosnu i Hercegovinu, a vezana je za rad organa vlasti,
ratnih predsjednitava opina koje su egzistirale na podruju Tuzlanskog okruga u
ovom periodu itd. Od posebnog znaaja je Zbirka memoarske grae prognanika,
logora i drugih stradalnika sa prostorra Podrinja i Posavine. Veoma vrijedna je
14 Izet aboti, Nermana Hodi, Selma Isi, Vodi kroz fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona,
Tuzla 2012, 333-362. (dalje: I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK).
15 Orijentalna zbirka (15781911) je nastala otkupom dokumenata, poklonima i fotokopiranjem
originala iz Orijentalnog instituta Sarajevo i Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, koji
su skupljani i obraeni u Arhivu. Najstariji rukopis datira iz 1578. godine, a dokumenat iz 1645. godine,
i odnose se na podruje sjeveroistone Bosne. Zbirka sadri preko 2.500 raznovrsnih dokumenata, a
sainjena je od berata, fermana, tapija, ugovora, sidila, deftera, vakufnama, rjeenja erijatskih sudova,
bujruldija, pisama, broura, tampanih knjiga i dr. I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK, 333-334;
Katalog izlobe, Bogastvo Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalno blago Bosne i Hercegovine, Tuzla
2014, 5.
16 Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954-2004, Tuzla 2005, 42. (dalje: G. autora, Pedeset
godina Arhiva); I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK, 11.
178
i Fotografska zbirka17 koja broji vie od 60.000 fotografija, ista se svakodnevno

dopunjuje. Fotografije datiranju s kraja osmanske uprave u Bosni pa sve do dananjih
dana.18

Arhiv u Tuzli je od samog poetka postojanja vanu panju posveivao linim
i porodinim zbirkama, ali se ista ogledala u praenju stanja na terenu. Ta se praksa
naalost pokazala nedovoljnom, jer vani dokumenti i podaci zavravaju uglavnom
u linim zbirkama pojedinaca, a drutvo nema informaciju ni da isti postoje, a jo
manje se ti historijski izvori koriste u pisanju novih publikacija, to bi im trebao biti
cilj. Porodine i line zbirke su privatna arhivska graa, a pod tim pojmom se smatra
arhivska graa u privatnom vlasnitvu nastala djelovanjem pravnih i fizikih lica.
Trenutno vaee zakonodavstvo na sva tri dravna nivoa tretira na isti nain privatnu
arhivsku grau, definiui je kao grau nastalu radom privatnih pravnih i fizikih lica
i koja je njihova privatna svojina.
Od linih i porodinih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona najznaajnije su:
Trgovaka kola Nikole Pavlovia Brko (18401865)19, Jovan R. uki Dolnja
Tuzla (18901892), Porodica Vukovaki (19161952), Porodica Zaimovi (1909
1955), Porodica Begi (19451971), dr. Stevo Milii (19451947), Cvijetin
Mijatovi-Mijo (19311988), Jusuf Kaletovi (19921993), Fikret Ibri (1932
1946), Sadik ehi, Ismail Hadiahmetovi, Zejnil Belagi (1918, 1934/1992),
Novica Stevanovi (1970/1981), Zejnil Latifovi iz Sapne, Salih Kulenovi iz Tuzle
(1892; 1926; 1930; 1934; 1941; 1941; 1942; 1944; 1945), Faruk Ibrahimovi iz
Tuzle (19781984; 19921996), Ibrahim Mui iz Kalesije (19921994), Sejfulah
Imamovi (19121963), Atah Mahi iz Brkog (18842007), Dervi Sui (1959
2002), Hamdija Sivevi, prof. iz Tuzle, Fikret Jahi-Vranin, Hasib Dindo iz Tuzle,
Nuraga Softi iz Banovia, Franjo Leder, Fadil oki iz Tuzle, Zlatko Duki iz
Tuzle, Hf. Moranki-amdi Sajda i Divanefendi Jasmin.20 Sve nabrojane zbirke
predstavljaju vano i znaajno historijsko svjedoanstvo za izuavanje lokalne i
regionalne historije i istaknutih linosti javnog, kulturnog i drutveno-politikog
ivota neke sredine.
Vano je istai da je Dravna komisija za nacionalne spomenike Bosne i
Hercegovine na sjednici od 7. decembra 2009. godine proglasila 34 fonda i zbirke, te
173 raritetna rukopisa i knjige Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalnim spomenicima
Bosne i Hercegovine.21 Od 34 fonda i zbirke za kvantitativnu stranu ovog pitanja je
injenica da je 12 arhivskih zbirki proglaeno nacionalnim spomenicima Bosne i
17 Zbirka fotografija (18731995) sadri fotografije na kojima je predstavljen razvoj Tuzlanskog
bazena, te tako imamo fotografije koje prikazuju politike manifestacije, radniku i drutvenu
samoupravu, industriju, poljoprivredu, kulturu, kolstvo i narodno prosvjeivanje, graevinarstvo,
zanatstvo, prirodne ljepote, borce NOR-a itd.
18 I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK, 12.
19 Trgovaka kua Pavlovia (18401865) je jedna od najstarijih u sjevernoistonoj Bosni. Egzistirala
je u 19. stoljeu, a iz nje potie i poznati trgovac Nikola Pavlovi. U njoj se nalaze zanimljivi podaci o
poslovanju i dobavljanju robe, te o nekim karakteristikama pojedinih kupaca.
20 I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK , 363-378.
21 Odluka o proglaenju fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalnim spomenicima
kulture, br. 04.2-2-40/2009-62 od 2. 2. 2012. godine, Slubeni glasnik BiH, br. 28/2010.
179
Mr. Jasmin JAJEVI
Hercegovine, i to devet opih zbirki, i to: Orijentalna zbirka (15781936), Radniki

pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni (19201945), Mikroteka
(19411945), Zloin u Srebrenici 1943. godine (19431947), Gradsko poglavarstvo
Tuzla (19411944), Gradsko poglavarstvo Brko (18781945), Fotografije (1873
1995), Stara tampa, Plakati, Dionice i obveznice (19121983) i Generalni trajk
rudara Bosne i Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, i tri privatne zbirke tj.
line i porodine zbirke: Trgovaka kua Nikole Pavlovia Brko (18401865),
Jovan R. Duki (18901892) i Porodica Vukovaki (19161952).22
Tehniko-tehnoloka zatita arhivskih zbirki iskustva Arhiva Tuzlanskog
kantona
Arhiv Tuzlanskog kantona, vidnu panju poklanja i pitanju tehniko-tehnoloke
zatite arhivske grae. Osim redovne deratizacije provode se i druge zatitne mjere
poput svakodnevnog provjetravanja arhivskih depoa, stavljanja u funkciju maine za
opraivanje arhivske grae i isuivaa zraka, te odravanja z propisane temperature
i vlanosti u arhivskim prostorijama.23 No, svakako najvaniji posao na planu
tehniko-tehnoloke zatite je mikrofilmovanje i digitalizacija arhivskih zbirki, to
pored bolje zatite doprinosi i efikasnijem koritenju arhivskih zbirki u naune i
kulturne svrhe.
Danas je prisutan progresivan rast broja informacija, a samim tim i poveana
brzina njihove distribucije, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. Pri tome
posebno pitanje postaje izbor i nain trajnog uvanja onog dijela grae i informacija
koji su trajnog karaktera, ali i na koji nain omoguiti to jednostavnije i efikasnije
pronalaenje i koritenje iste. U rjeavanju ovog problema informacijske tehnologije
imaju posebnu ulogu. Postojanje modernih arhiva, u savremenom drutvu,
bez upotrebe savremenih informacijskih tehnologija je nezamislivo i bukvalno
nemogue. Tenja ka modernizaciji i osavremenjivanju arhivske djelatnosti u svijetu
kree se u pravcu prilagoavanja ove djelatnosti potrebama savremenog drutva. U
tom procesu primjena informacijskih tehnologija ima posebno znaajnu ulogu. Kao
vaan segment te primjene istie se pitanje digitalizacije kao jedne od primjenjujuih
tehnika zatite arhivske grae u ovom sluaju arhivskih zbirki. Digitalizacija donosi
ogromne prednosti u svakodnevnom koritenju arhivskih zbirki, ali i otvara polemiku
oko adekvatnosti iste za memorisanje i dugotrajno uvanje, dok je mikrofilmovanje
bilo i ostalo za sada najsigurniji oblik zatite arhivskih zbirki.24 Meutim, jedan
22 I. aboti, N. Hodi, S. Isi, Vodi A TK, 333-335, 337-339, 342-346, 352, 363-364; Katalog
izlobe, Bogatstvo Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalno blago Bosne i Hercegovine, Tuzla 2014, 4.
23 Vidi vie: Saneta Adrovi, Neka pitanja preventivne zatite arhivske grae, Arhivska praksa,
br. 10, Tuzla 2007, 268-276; Mina Kujovi, Tehniko-tehnoloka zatita arhivske grae u arhivskim
depoima, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. XXXI/1991, Sarajevo
1991, 67-70.
24 Izet aboti, Selma Isi, Savremeno drutvo i arhivi, te hibridno arhiviranje: prednost, znaaj,
zatita, Atlanti, br. 21, Trst 2011, 403-404. (dalje. I. aboti, S. Isi, Savremeno drutvo i arhivi, te
180
od preduslova da arhivska zbirka bude digitalizovana i mikrofilmovana je njihova

sreenost.
Mikrofilmovanje je u prolosti bilo najznaajniji oblik zatitnog snimanja
i reprodukovanja arhivskih zbirki. To je postupak kojim se uz upotrebu optikih
sredstava na fotoosjetljivu filmsku podlogu biljei slika neke predloke uz redukciju
njegove veliine.25 Prema tome mikrofilmovana informacija je nita drugo nego
umanjena reprodukcija originala na filmu kao nosiocu informacija. Mikrofilmovanje,
kao stara tehnologija uvanja u upotrebi je preko 170 godna, a predstavlja jedinu
standardiziranu tehnologiju uvanja podataka. Kao i svaka druga tehnologija i
mikrofilmovanje ima svoje prednosti i mane.26
Kada je u pitanju digitalizacija, pod digitalizacijom podrazumijevamo
proces kreiranja sigurne kopije originalnog dokumenta u nekom od digitaliziranih
formata koritenjem savremenih informacijskih sredstava kompjutera, digitalnih
kamera, skenera.27 Ili jednostavnije konverziju, odnosno prebacivanje dokumenata
sa analognog u digitalni oblik prepoznatljiv raunaru, to ima velike prednosti u
svakodnevnom koritenju grae. Rije je o savremenoj metodi pohranjivanja arhivske
grae, gdje se putem savremenih skener aparata arhivski dokumenti pretvaraju u
elektronski oblik, koji se potom prenosi na servere, CD, DVD ili USB stik te pomou
kompjutera daje na koritenje korisnicima usluga.28 esto se pojam digitalizacije
poistovjeuje sa procesom skeniranja koji je samo jedan dio procesa digitalizacije.
Digitalizacija podrazumjeva vie poslova, vie koraka, razliite prirode, razliitog
trajanja i logikog mjesta u proizvodnom procesu ija e zajednika realizacija
dovesti do digitalnog dokumenta kao finalnog, ali ne i zauvijek formiranog produkta.29
Prednosti digitalizacije su:
digitalizacijom se lake moe ouvati rijetka i osjetljiva graa i istodobno
osigurati pistup informacijskom sadraju koji ona prenosi;
pojednostavljen je pristup, jer kada jednom digitaliziran dokument stavite
na mreu, vie osoba ga moe koristiti istovremeno, bez obzira na mjesto
gdje se nalazi;
hibridno arhiviranje: prednost, znaaj, zatita).
25 Zvonimir Barievi, Prikaz sustava hibridne reprografije stanje i mogunosti, Arhivski vjesnik,
God. 44, Zagreb 2001, 145. (dalje: Z. Barievi, Prikaz sustava hibridne reprografije stanje i
mogunosti).
26 Vidi vie: Z. Barievi, Prikaz sustava hibridne reprografije stanje i mogunosti, 146.; Izet
aboti, Digitalno-mikrofilmska (hibridno arhiviranje) zatita nacionalnih spomenika kulture u
Arhivu Tuzlanskog kantona, Zbornik radova sa 2. meunarodnog simpozija digitalizacija kulturne
batine Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010, 128. (dalje: I aboti, Digitalno-mikrofilmska (hibridno
arhiviranje) zatita nacionalnih spomenika kulture u Arhivu Tuzlanskog kantona).
27 Mustafa Dervievi, Integracija digitalne dokumentacije u radno okruenje, Arhivska praksa, br. 8,
Tuzla 2005, 210-211.
28 Hatida Fetahagi, Znaaj digitalnih arhivskih i bibliotekih fondova i zbirki, Arhivska praksa, br.
13, Tuzla 2010, 267; Izet aboti, Hibridno arhiviranje i korisnika funkcija arhivske grae, Arhivski
zapisi, br. 1, God. XXI/2014, Dravni arhiv Crne Gore, Cetinje 2015, 129.
29 Olivera Poburovi-Vidovi, Digitalizacija-izazov dananjice, potreba budunosti, Arhiv, asopis
Arhiva Jugoslavije, God. II, br. 2, Beograd 2001, 51.
181
Mr. Jasmin JAJEVI
uteda prostora i do 90%, jer digitalizirana graa zauzima milimetre na disku

umjesto metre na policama;
uteda arhivske opreme;
vea sigurnost uvanja, odlaganja u vatrostalne ormare;
neograniena mogunost kopiranja pri emu se ne gubi kvaliteta kopija.30
Digitalizacija u sebi sadri sve pozitivne karakteristike mikrofilmovanja
dodatno unaprijeene i poboljane. Izrada kopija je jednostavna, a kopije se mogu
uvati na vie lokacija. Pravo vrenja izmjena je ogranieno i mogu ga vriti samo
ovlatene osobe, a svaka izmjena se mora evidentirati.31
Prednosti digitalizacije je prepoznala i Europska komisija koja je ve 2006.
godine objavila Preporuku o digitalizaciji i internet dostupnosti kulturne grae i
digitalnom arhiviranju.32 Dananji projekti digitalizacije idu u pravcu integrisanja
postojeeg i nadolazeeg digitalnog gradiva u jedinstven arhiv, koji e korisnicima
omoguiti ravnomjernu upotrebu cijelog fonda. Na taj nain kao vanu injenicu
u sistemu koritenja arhivske grae imat emo digitalni arhiv, koji osigurava
arhivski kontekst gradiva i ouvanju njegove vrijednosti za korisnike. Dananji
arhivski informacijski sistemi objedinjuju razliite baze podataka, rade na razliitim
platformama i koriste razliite operativne sisteme. Sistemi su najee prilagoeni
razliitim ISO i drugim standardima, poput OAIS referentnog modela i Moreq
modela.33
Pored prednosti, proces digitalizacije ima i svojih nedostataka. Osnovni
nedostatak digitalizirane arhivske informacije vezan je za smanjenje ouvanosti
njegove izvornosti, te u neophodnosti konstantnog praenja razvoja informacijskih
tehnologija. Pri tome visok je stepen rizika ouvanja informacija pohranjenih na
digitalnim tehnologijam, zbog brzog zastarijevanja hardvera i softvera.34
Iako su informacije u digitalnoj formi teoretski neosjetljive na protok
vremena, fiziki medij na kojima se uvaju daleko su od besmrtnosti. Svaki magnetni
zapis moe se lako otetiti kratkotrajnim djelovanjem magnetnog polja, oksidacijom
ili fizikim propadanjem.35 U vremenu konstantnog razvoja i napretka tehnologije
30 Hrvoje Stani, Digitalizacija grae, Zbornik radova 2. i 3. seminar - Arhivi, knjinice, muzeji,
Zagreb 2000, 64; I. aboti, S. Isi, Savremeno drutvo i arhivi, te hibridno arhiviranje: prednost,
znaaj, zatita, 405; I. aboti, Digitalno-mikrofilmska (hibridno arhiviranje), 128-129.
31 Dragan Krsmanovi, Digitalizacija arhivske grae kao oblik njene zatite primjer digitalizacije
arhivske grae iz perioda NATO napada na SRJ (mart- juni 1999. godine), Arhivska praksa, br. 14,
Tuzla 2001, 259.
32 O ovome vie vidjeti lanak: Nada ibej, Digitalizacija arhivske grae zato i kako?, Arhivska
praksa, br. 13, Tuzla 2010, 208-223.
33 Hrvoje Stani, Arian Rajh, Integracija digitaliziranog i digitalnog gradiva u jedinstveni arhiv
elektonikih zapisa, Zbornik radova 12. seminar Arhivi, knjinice, muzeji: mogunosti suradnje u
okruenju globalne informacijske infrastrukture, Zagreb 2009, 59.
34 Izet aboti, Prednosti i nedostaci digitalizirane arhivske grae kao pisanog kulturnog naslijea,
Zbornik radova sa 1. meunarodnog simpozija Digitalizacija kulturne batine BiH, Sarajevo 2008,
76.
35 Sinia Domazet, Izazovi digitalne prezervacije, Arhivska praksa , br. 15, Tuzla 2012, 288.
182
nosai zapisa postaju neupotrebljivi uslijed pojave novih, boljih ali nekompatibilnih
formata. Posljedice toga su ve osjetne. Dovoljno je pokuati proitati digitalni zapis
od prije dvadesetak godina, to je praktino nemogue. U tim sluajevima potrebno
je stvoriti isto okruenje u kojem su dokumenti nastali za njihovo ponovno koritenje
ili obezbijediti pravovaljanu migraciju, tj. konverziju digitalnih dokumenta iz jednog
formata u drugi. Na taj nain osigurava se pristupanost digitalnim dokumentima i
nakon to softver o kojem ovise zastari.
Arhiv Tuzlanskoga kantona je ustanova koja je u svom ezdesetogodinjem
radu posebnu panju posvetila zatiti zbirki koje posjeduje, jer isti predstavljaju
pravu riznicu pisanog kulturnog naslijea, koje datira iz druge polovine 16. stoljea
pa sve do danas. Digitalizacijom i mikrofilmovanjem jednog dijela ove grae
zapoet je proces kojim se pokuao napraviti iskorak i modernizovati sistem zatite,
ali svakako i na jedan moderan i savremen nain pojednostaviti koritenje iste.
Aktivnosti na planu digitalizacije i mikrofilmovanja, pokrenute su 2008. godine kao
osnovni zadatak imale obezbijediti adekvatnu zatitu i nesmetan pristup vrijednim
fondovima i zbirkama, koje Arhiv uva.36 Do sada su provedena tri ciklusa ovog
procesa pri emu je kroz mikrofilmsku i digitalnu formu zatieno i stavljeno u
funkciju desetak fondova i zbirki proglaenih nacionalnim kulturnim naslijeem.
Tokom prvog ciklusa digitalizacije digitalizirani su dijelovi zbirke Radniki
pokret i NOB i dijelovi Orijentalne zbirke. Razlog ove raznovrsnosti lei u namjeri
da se to bolje prezentuje sam proces digitalizacije, uzimanjem za primjer razliitih
vrsta dokumenata i razliitih formata (fermani, berati raznih veliina i oblika, te
knjige sidila, dokumenti A4, A3 formata, kao i dvolisnice). Tokom prvog dijela
projekta digitalizovane su 4 organizacione jedinice zbirke Radniki pokret i NOB i
jedna serija Orijentalne zbirke (serija sidila).37 Prilikom prvog ciklusa za promociju
bila su koritena dva skenera potpuno razliitih karakteristika. Jedan je bio protoni
skener za klasine papirne dokumente A4 formata, dok je drugi bio ravni flat, tzv.
hladni skener koji se uglavnom koristi za vrlo vrijednu arhivsku grau velikih
formata ili oteenu grau, ali je istovremeno pogodan i za skeniranje knjiga. U ovoj
etapi digitalizirano je i mikrofilmovano vie od 45.000 dokumenata.
Tokom drugog ciklusa38 digitalizacije zavrena je digitalizacije ranije
zapoete zbirke Radniki pokret i NOB i digitalizovani dijelovi zbirke fotografija.
Tokom drugog ciklusa ve su bili primjetni prvi problemi tokom samog skeniranja
dokumenata. Bilo je to prvo pravo iskustvo zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona
36 U okviru projekta u martu 2008. godine, u prostorijama Arhiva u saradnji sa firmom Mikrografija
iz Novog Mesta, Republika Slovenija, koja je obezbijedila opremu premijerno je prikazan proces
digitalnog i mikrofilmskog arhiviranja. Tom prilikom prisutnima je pokazan nain skeniranja i
prebacivanje u digitalni oblik razliite arhivske grae, te nain na koji ona izgleda i kako se koristi u
digitalnom obliku.
37 Vie vidi: Esaf Levi, Digitalizacija u Arhivu Tuzlanskog kantona, Arhivska praksa, br. 11, Tuzla
2008, 217-221.
38 Drugi ciklus je zapoeo tokom 2009. godine sa ve navedenom informatikom kuom Mikrografija
iz Novog Mesta, koja je obezbijedila protoni skener za realizaciju projekta i odgovarajui kadar koji
je vrio skeniranje.
183
Mr. Jasmin JAJEVI
sa digitalizacijom kao procesom umnoavanja i pravljenja sigurnosnih kopija

dokumenata. Nakon samog izbora grae za digitalizaciju, arhivisti iz Arhiva su
pripremali grau za skeniranje. Budui da je za to izabrana zbirka Radniki pokret
i NOB pristupilo se pregledu i pripremi dokumenta. Kod digitalizacije grae
Orijentalne zbirke pojavili su se odreeni problemi. Potekoe nisu nastupile zbog
analitikog inventara, tj. neadekvatne obrade zbirke ve zbog formata dokumentacije
koja se skenirala. Mnogi berati, fermani i drugi dokumenti prelazili su dimenzije
formata za dananje ustaljene standarde, tj., bili su znatno vei od povrina koje
prihvataju protoni i flat skeneri. Pored toga problem su bile i knjige deftera iji
formati i takoer, nisu bili pogodni za skeniranje na protonom skeneru koji je
bio odabran za taj drugi ciklus digitalizacije. Sline potekoe su se pojavile i kod
skeniranja grae fonda Radniki pokret i NOB zbog veih formata, i sastavljenih
(lijepljenih) listova, starih novina i dokumenata uvezanih u knjige i sveske koje je
bilo nemogue skenirati na skener koji se koristio u projektu. Iz tog razloga veliki
dio tih dokumenta je ostao neskeniran, uz naznake i biljeke koje bi bile od koristi
prilikom koritenja grae. U ovoj etapi digitalizirano je blizu 300.000 dokumenata.
Iz tog razloga tokom treeg ciklusa digitalizacije 2010. godine posebna
panja je usmjerena na detaljan pregled dokumenata i tano utvrivanje stanja grae
koja e biti predmet digitalizacije, ali i kod samog odabira opreme koja e se koristiti u
samom procesu digitalizacije, te je traeno da informatika kua sa kojom je sklopljen
ugovor za digitalizaciju ima obavezu da obezbijedi i protoni i flet skener. U tom
sluaju nije bilo smetnji da se digitalizuju i dokumenti veih formata. Tu injenicu
i nabavku flat skenera iskoristili smo da zavrimo sa digitalizovanjem dviju ranije
zapoete zbirke (Orijentalna zbirka i zbirka Radniki pokret i NOB). Ipak glavni
predmet digitalizacije u treem ciklusu bila je zbirka Gradsko poglavarstvo Brko.
Ono to je posebno bitno istai je da tokom procesa digitalizacije u sva tri ciklusa
graa koja je bila predmet projekta tokom samog skeniranja automatski je skenirana
u dva oblika: jedan crno bijeli koji je kasnije koriten za pravljenje mikrofilmskog
oblika i drugi u originalnoj boji dokumenta koji se danas kao digitalna kopija koristi
u Arhivu. Zaposlenici Arhiva su samostalno digitalizirali i dio zbirke Fotografija pri
emu je skenirano vie od 2.509 fotografija i oko 1.201 fotografija iz line zbirke
Nurage Softia, poznatog fotografa iz Banovia, koji se fotografijom bavio vie od
60 godina.
Tendencija samostalnog digitaliziranja (skeniranja) arhivski zbirki u Arhivu
Tuzlanskog kantona je i dalje nastavljena. Vlastitim sredstvima Arhiv je uspio
nabaviti odgovarajue raunare, zatim skener i nekoliko eksternih hard diskova.
Usljed nedostatka strunog kadra koji bi bili odreeni za poslove digitalizacije,
zadnjih godina poslove skeniranja arhivskih zbirki veinom su radili pripravnici koji
nakon to steknu osnovna znanje pri obradi i sreivanju arhivskih zbirki, postepeno
prelaze na proces skeniranja istih. Prednosti ovakvog vida skeniranja za pripravnike
je stjecanje novih znanja savremene zatite arhivske grae, kako bre i lake pristupiti
arhivskim dokumentima, uteda prostora i dr.
184
Kada je u pitanju dilema da li dokumentaciju digitalizirati na licu mjesta ili

je prevoziti do informatike kue koja radi skeniranje, miljenja sam da je za arhive
povoljnije skeniranje na licu mjesta, jer se radi o dokumentaciji nastaloj u razliitim
historijskim periodima i na razliitim formatima (razliitih dimenzija i debljine
papira), koja se znatno razlikuje od dokumentacije koja se danas proizvodi. Poto je
pri digitalizaciji neophodna struna pomo i miljenje arhivista, kao i kontinuirani
nadzor, a radi se takoer, i o vrlo vrijednoj dokumentaciji koja je obino velikog
obima, najbolje rjeenje za digitalizaciju je nai prostor i obezbijediti uslove u okviru
arhivskog objekta. Vano je istai da veina arhivski zbirki u Arhivu Tuzlanskog
kantona je digitalizovano i mikrofilmovana. Zbirka Ljetopis Javne ustanove Osnovna
muzika kola Tuzla je preuzeta u digitalnom obliku. Pored spomenutih zbirki koje
su digitalizovane u novije vrijeme radilo se na skeniranju linih zbirki ili bar jednog
dijela zbirki koje su preuzete u 2015. i 2016 godini. Rije je o linoj zbirci Mumina
Trumia iz ivinica39 i linoj zbirci dr. Ahmedbega Resulbegovia Defterdarevia,
kotarskog predstojnika I (prvog) razreda (19231924)40.
Proces digitalizacije (skeniranja) ovih linih zbirki je uraen u skladu sa
utvrenim arhivskim normama i standardima, s ciljem da se ova vrijedna graa
sauva, uini izvjesnom i pristupanijom za koritenje. Na ovaj nain obezbijeena
je vea sigurnost zatite vrijednih arhivskih zbirki i jednostavniji pristup. Za vee i
bolje rezultate, to je i neophodno, kako bi se ovo vrijedno kulturno naslijee sauvalo
i valjano prezentovalo, potrebna su i vea finansijska sredstva i bolja podrka, kako
drave, tako i Tuzlanskog kantona, to je i obaveza. Digitalizacijom e se postii
najvea sigurnost i dugovjenost zatitnog snimka, te pojednostaviti predstavljanje
i stavljanje u funkciju ove vrijedne arhivske grae, to je interes kulture, drave,
struke i drutva u cjelini. Ovaj proces je u buduim planovima Arhiva Tuzlanskog
kantona jedan od prioriteta a sa ciljem da se fundus od 12 arhivskih zbirki koje su
proglaene nacionalnim blagom zatite po meunarodnim standardama i normama.
Bilo bi dobro da Arhiv Tuzlanskog kantona, otvori oranizacionu jedinicu (odjel) za
tehniko-tehnoloku zatitu.
39 Zbirka je preuzeta novembra 2015. godine iz Etno avlije Makovac-Banovii. Navedenu zbirku
Arhiv Tuzlanskog kantona je valorizirao, arhivistiki sredio, analitiki popisao, te skenirao. U
zbirci prednjae hronike (voene 56 godina), ali ima i autobiografskih zapisa, memoarskih zapisa,
usmene predaje, pjesama, lanaka vezanih za historiju. Iste su bitne i za prouavanje genealokih,
demografskih, socijalnih, zdravstvenih, politikih, drutvenih, privrednih prilika, kao i upoznavanje sa
starim obiajima i tradicijom.
40 Ovu linu zbirku predala je Alida Hrustanbegovi iz Tuzle februara 2016. godine. Navedenu
zbirku Arhiv je analitiki sredio, popisao i skenirao. Zbirka se sastoji od tri dokumenta i 15 fotografija.
Takoer u zbirci se nalazi i jedan dokument iz osmanskog perioda.
185
Mr. Jasmin JAJEVI
Znaaj i koritenje arhivskih zbirki

U prouavanju nae prolosti, kako bi doli do to pouzdanijih saznanja
koristimo raznovrsne historijske izvore od onih graditeljsko-materijalnih za
ranije historijske periode, usmenih predanja, do pisanih historijskih izvora koji su
posebno vezani za izuavanje novijih historijskih vremenskih razdoblja. Kako bi se
obezbijedili validni historijski izvori njih uvaju i o njima brinu razliite strunonaune ustanove: arhivi, muzeji, biblioteke, zavodi, instituti. Upravo od ovih
ustanova veoma esto zavisi i validnost nae prolosti. U njima se provodi naunoistraivaki postupak konsultovanja historijskih izvora na osnovu kojih bi trebala da
se stvori vjerodostojnija i jasnija slika nae prolosti. No, veoma esto usljed raznih
okolnosti u nauno-istraivakom postupku istraivai e se susresti sa nedostatkom
validnih historijskih izvora. Kako su arhivi riznice pisanog kulturno-historijskog
naslijea, naunik-historaar je najee usmjeren u svom naunom istraivakom
radu na fondove i zbirke arhiva. I naravno tu se nalaze najopsenije i najznaajnije
historijske injenice neophodne za sklapanje mozaika historijske prolosti. Meutim,
veoma esto osjea se potreba za nadopunu arhivskih historijskih izvora. Ovo se
posebno odnosi na izuavanje regionalne i lokalne prolosti. Naime, praksa je
pokazala da se dobar dio vanih historijskih dokaza ne predaje nadlenim strunim
ustanovama, ve ostaje kod pojedinaca, ili bolje reeno putem razliitih okolnosti
dospije kod pojedinaca koji su, u odreenom vremenskom periodu, obnaali vane
javne funkcije. Osim toga ovjek ili pak porodice u svom ivotu stvaraju i ostavljaju
blie pisane tragove. Ti tragovi su dio prolosti, dio ovjekove veze sa prolou.
Njihov neki sistematski red i oblikovanje u neku cjelinu ine linu ili porodinu
zbirku.
U svom ivotnom vijeku ovjek stvori, ili putem razliitog sakupljanja doe
do raznovrsne i znaajne dokumentacije arhivske grae. Nekad to radi stihijski
i neorganizovano, neslutei da pri tome uva i vodi brigu o vanim historijskim
izvorima, izvorima na osnovu kojih je mogue da saznamo o vanim dogaajima iz
prolosti. Tako sakupljen i objedinjen broj historijskih izvora ini jednu arhivistiku
cjelinu nazvanih arhivskom zbirkom, u ovom sluaju linom ili porodinom.
Jedan broj ovih arhivistikih cjelina doe u posjed arhiva i tako ine sastavni dio
ukupnog fundusa arhiva. Na taj nain arhivske, posebno line i porodine arhivske
zbirke postaju jednostavnije i pristupanije korisnicima naunicima u procesu
rekonstrukcije prolosti.
Line i porodine zbirke tako postaju vanim faktorom nauno-istraivakog
rada historiara. Mora se priznati da brojne historijske teme nije mogue u potpunosti
istraiti bez koritenja historijskih ijenica iz linih i porodinih zbirki. Ovdje se,
prije svega, misli na historijske teme regionalnog i lokalnog karaktera, ili rodoslove.
U ovim zbirkama pored toga to se nalazi dokumentacija line provenijencije, nalazi
se i dokumentacija javnog karaktera, koja sa sobom nosi vane historijske injenice
ak i one kumulativnog karaktera. Sve nam to moe posluiti da bolje definiemo ili
186
spoznamo nau prolost. Ove injenice mogu pomoi za proirenje historijske istine
ali i za potvrdu historijske istine. Nekada ovi izvori su jedini u rekonstrukciji nekih
pitanja, posebno onih vezanih za lokalnu prolost. Historijski podaci iz arhivski
zbirki posebno su vani za izradu monografija mjesta, ustanova ili institucija, ili
izradu rodoslovnih monografija. Ova vrsta historijske grae je osnova za izradu
historijskih djela. Na osnovu njih utvrujemo neke osnovne politike, demografske,
privredne, obrazovne, socijalne karakteristike na osnovu kojih se stvara slika
o prolosti mjesta. Vano je istai da se u arhivskim zbirkama, posebno linim i
porodinim mogu nai dokumenti kojih nema u arhivima, to su dokumenti koji su
tajne provenijencije, a koji svojim sadrajem objektivno oslikavaju nau prolost.
Dokumenti i fotografije iz arhivskih zbirki imaju svoju posebnost koja je sadrana
u injenici da takve izvore ne moemo nai na drugom mjestu, da oni osnauju
historijsku istinu. Mnogo je primjera u historiografiji, posebno u novije vrijeme gdje
su izvori iz arhivskih zbirki, osobito iz linih zbirki bili krucijalni u nastanku veoma
zanimljivih historijskih publikacija. Oni su pomogli da se rasvijetle vani dogaaji
iz lokalne i regionalne historije, koji su bili obavijeni velom tajni, ije historijsko
prezentovanje u prethodnom sistemu nije bilo mogue ili nije bilo dozvoljeno. Na
ovaj nain spoznata je vana historijska istina i popunjena historijska praznina
vezana za izuavanje lokalne i regionalne historije.
Zbog posebnog znaaja historijske grae ove provenijencije za nauku i
historiju posebno, istoj treba posvetiti veu panju u cilju da se ista sauva putem
educiranja posjednika iste. Takoer je neophodno poduzeti mjere zatite kako line,
tako i institucionalne, jer u ovoj vrsti fondova i zbirki nalaze se vane historijske
injenice neophodne za rekonstrukciju i bolju i objektivniju spoznaju nae prolosti.
Uvidom u arhivske zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona moemo doi
do podataka koji predstavljaju vrijedan izvor u prouavanju, istraivanju i
razumijevanju historije tuzlanskog kraja u vrijeme osmanske uprave, austro-ugarske
uprave, perioda izmeu dva svjetska rata, perioda socijalistike izgradnje. U okviru
arhivski zbirki moemo doi do podataka vezanim za politika, drutvena, kulturna
i druga drutvena pitanja. Arhivske zbirke predstavljaju znaajne historijske izvore
za prouavanje najveim dijelom lokalne historije, te genealokih, demografskih,
socijalnih, zdravstvenih, politikih, drutvenih, privrednih prilika, kao i upoznavanje
sa obiajima i tradicijom.
Arhivske zbirke, posebno line i porodine zbirke predstavljaju znaajan
segment kulturnog naslijea kojeg batini Arhiv Tuzlanskog kantona. Zbog vrijednih
informacija zanimljivih za iru javnost, a u skladu sa programskim opredjeljenjima
rada Arhiva, posebna se panja pridaje njihovoj prezentaciji i objavljivanju. To se, u
najveoj mjeri, radi kroz izradu arhivskih izlobi, saradnjom sa TV i radio kuama,
te objavljivanjem sadraja u strunim i naunim publikacijama.41 Jedan dio sadraja
se prezentuje i putem internet stranice Arhiv Tuzlanskog kantona.42
41 Grupa autora, Pedeset godina Arhiva, 56.
42 Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla, www.arhivtk.com.ba.
187
Mr. Jasmin JAJEVI
Kada je u pitanju koritenje arhivskih zbirki, Arhiv Tuzlanskog kantona batini

znaajne arhivske zbirke, koje predstavljaju vaan historijski izvor za istraivae
kako inostrane, tako i domae. Najvei broj istaivaa su historiari, ali ima i drugih
istraivaa koji istrauju za svoje potrebe.
U periodu od 2010. do 2015. godine Arhiv Tuzlanskog kantona posjetila su
232 istraivaa.43 Najvei broj istraivanja se odnosi na potrebu izrade doktorskih,
magistarskih i master radova, zatim za izdavanje publikacija, monografija, pisanje
lanaka. Tu su svakako i istraivai koji su na osnovu arhivske grae izradili
istraivanja za pisanje maturskih radova, realizaciju razliitih naunih i drutvenih
projekata, kao i genealoka istraivanja vlastitih porodica.44
U narednoj tabeli donose se podaci o istraivaima i koritenju arhivskih
zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona u periodu 20102015.45
Godina
Ukupno istraivaa
Koriteno arhivskih
zbirki
2010.
43
18,60
2011.
45
15
33,33
2012.
34
23,52
2013.
40
15
37,50
2014.
43
14
32,55
2015.
27
33,33
Ukupno
232
69
29,74
Iz tabele se vidi da je u periodu od 2010. do 2015. godine koriteno ukupno

69 arhivskih zbirki, odnosno u ovom periodu 29,74% istraivaa koristilo grau iz
arhivskih zbirki. Najvei broj arhivskih zbirki 15 koriteno je 2013. godine kada je
u Arhivu Tuzlanskog kantona bilo 40 istraivaa, a procenat koritenja je iznosio
37,50%, zatim 2011. godine takoer je koriteno 15 zbirki, ali je broj istraivaa
bio vei i iznosio je 45, dok je procenat koritenja bio 33,33%. Najmanje arhivskih
zbirki koriteno je 2010. godine 8, ali je broj istraivaa iznosio 43. Godine 2012.
koriteno je takoer 8 arhivskih zbirki, kao i 2015. godine kada je koriteno 9
arhivskih zbirki, to se moe i uvidjeti da je tih godina i bilo najmanje istraivaa u
Arhivu Tuzlanskog kantona.
Najvie su se koristile: Orijentalna zbirka, zbirka Radniki pokret i
narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni i zbirka Fotografija, dok je od
linih i porodinih zbirki najvie koritena zbirka Cvijetin Mijatovi-Majo.46
43 Podaci preuzeti iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
44 Vidi vie: H. Fetahagi, S. Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe, 20-24.
45 Podaci preuzeti iz Evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
46 Pored pomenutih koritene su: Mikroteka, SKOJ Tuzle i sjeveroistone Bosne, Gradsko
poglavarstvo Brko, Stara tampa, Plakati, Dionice i obveznice, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine
Generalni trajk rudara Bosne i Hercegovine i Husinska buna 1920. godine, Omladinska pruga BrkoBanovii, Narodno vijee Tuzla, Press centar Lukavac, Kulturno-prosvjetno drutvo Gajret u Tuzli,
188
Sve ove naznake govore da arhivske zbirke zauzimaju posebno mjesto kod
historiara u njihovim istraivanjima historije Bosne i Hercegovine, osobito kad
se zna da najstarija graa upravo potie iz arhivskih zbirki, u ovom sluaju to je
Orijentalna zbirka, ija graa potie iz sredine 16. stoljea.
Svaki istraiva koji se obrati Arhivu i podnese zahtjev za istraivanje je
drugaiji tj. sa drugaijim interesom od ostalih. Svaki istrauje odreenu temu, za
odreene potrebe. Uspjenost njihovih istraivanja je sreenost arhivskih zbriki i
arhivist koji radi u itaonici sa istraivaima. U radu sa istraivaima i uopteno sa
korisnicima arhivskih zbirki u Arhivu Tuzlanskog kantona, veliku pomo nam daju
i kvalitetno ureena obavjetajna pomagala, posebno kod grae velikih zbirki, kao
to je zbirka Radniki pokret i NOB sjeveroistone Bosne. Potekoe pri koritenju
ove zbirke je bila zbog kompleksnog obavjetajnog pomagala, jer je graa iz ove
zbirke preuzimana od nekoliko razliitih institucija i popisivana kako je stizala u
Arhiv.47 Meutim, proces je pojednostavljen kada je izvren proces digitalizacije
kada su fiziki odvojene oganizacione jedinice u zasebne kutije, te je napravljen
dodatni popis.
Zakljuak
Arhivske zbirke predstavljaju vano i znaajno historijsko svjedoanstvo za
izuavanje lokalne i regionalne historije i istaknutih linosti javnog, kulturnog i
drutveno-politikog ivota neke sredine. Arhivske zbirke sadre znaajnu arhivsku
grau koja je vaan izvor informacija i od koje zavisi ouvanje pamenja drutva
i zajednice. Znaaj se ogleda u injenici da arhivske zbirke daju informacije o
obinom ovjeku, njegovoj svakodnevnici, zatim o zanimljivostima koje se deavaju
na lokalnom i regionalnom nivou, a i drugim injenicama koje je nemogue dobiti
iz zvaninih dokumenata. Arhivske zbirke, prevashodno line i porodine zbirke
predstavljaju znaajan izvor za istraivanje i razumjevanje procesa prevashodno na
lokalnom, ali i irem podruju.
Zbog posebnog znaaja historijske grae ove provenijencije za nauku i
historiju posebno, istoj treba posvetiti veu panju u cilju da se ista sauva putem
educiranja posjednika iste, te poduzimanja neophodnih mjera zatite kako line,
tako i institucionalne, jer u arhivskim zbirkama nalaze se vane historijske injenice
neophodne za rekonstrukciju i bolju i objektivniju spoznaju nae prolosti. U
Arhivu Tuzlanskog kantona sve vie istraivaa trai grau arhivskih zbirki, jer iz
njenih sadraja crpe vane informacije koje su bitne i za prouavanje genealokih,
demografskih, socijalnih, zdravstvenih, politikih, drutvenih, privrednih prilika,
kao i upoznavanje sa starim obiajima i tradicijom.
Tuzlanska kapija, a od linih i porodinih zbirki to su: Trgovaka kua Nikole Pavlovia Brko,
Jovan R. uki Dolnja Tuzla, Porodica Zaimovi, Ismail Hadiahmetovi, Hasib Dindo, Dervi Sui,
Atah Mahi i dr.
47 H. Fetahagi, S. Isi, Vanost obrade arhivskih fondova u istraivake svrhe, 26-27.
189
Mr. Jasmin JAJEVI
Sve navedeno nas upuuje da se ubudue mora posvetiti vie panje na

zatiti ove vrste arhivske grae koja predstavlja pisano kulturno naslijee od
znaaja za Tuzlanski kanton. To se prvenstveno odnosi na digitalizaciju arhivskih
zbirki, jer ovim procesom osigurava se validna zatita i sigurnost informacije, te
jednostavnije rukovanje i predstavljanje i koritenje ovih kulturnih dragulja iroj
naunoj i kulturnoj javnosti. Za vee i bolje rezultate, to je i neophodno, kako bi se
ovo vrijedno kulturno naslijee sauvalo i valjano prezentovalo, potrebna su i vea
finansijska sredstva i bolja podrka kako drave, tako i Tuzlanskog kantona, to je
i njihova obaveza. Digitalizacijom e se postii najvea sigurnost i dugovjenost
zatitnog snimka, te pojednostaviti predstavljanje i stavljanje u funkciju ove vrijedne
arhivske grae, to je interes kulture, drave, struke i drutva u cjelini.
Summary
Archival collections represent important and significant historical testimony
for the study of local and regional history and prominent public figures, cultural and
socio-political life of a community. Archival collections contain important archival
material that is an important source of information and of which depends on the
preservation of memory of society and community. The importance is reflected in the
fact that archival collections provide information on the common man, his lifestyle,
then the interesting things are happening at local and regional level and other
facts that are impossible to obtain from official documents. Archival collections,
primarily personal and family collections represent a significant source of research
and understanding of the process primarily on the local and wider area.
Because of the special importance of this historical material provenance
of science and history in particular, the same should be given greater attention in
order to preserve the same by educating holders of the same, and take the necessary
measures to protect both personal and institutional. Because the archive contains
important historical facts necessary for reconstruction and a better and more objective
knowledge of our past. In the Archives of Tuzla Canton increasingly researchers
are looking for archive material, because of its content that they obtain important
information that are important for the study of genealogical, demographic, social,
health, political, social, economic opportunity, as well as getting to know the old
customs and traditions.
All this indicates that in the future should pay more attention to the protection
of these types of archives that represents the written cultural heritage of importance
to the Tuzla Canton. This is primarily related to the digitization of archival
collections, because this process ensures the valid safety and security information,
and easier handling and presentation and use of these cultural gems wider scientific
and cultural circles. For bigger and better, which is necessary to bring this valuable
cultural heritage preserved and properly presented, are needed and greater financial
190
resources and better support of the country, and the Tuzla Canton, as they are obliged.
Digitalization will achieve maximum safety and longevity of the protective tape
and to simplify the presentation and putting into operation of this valuable archive
material, in the interest of culture, the state of the profession and society in general.
191
Nina GOSTENNIK
struni rad
OBRADA ARHIVSKOG GRADIVA NESREENIH FONDOVA

Apstrakt: lanak se bavi problematikom obrade arhivskog gradiva, koje je
preuzeto u arhiv u velikim koliinama u nesreenom, ili ak rasutom stanju. To pri
arhivistikom sreivanju i popisivanju gradiva predstavlja prilian izazov i tekoe.

Glavna tema lanka je obrada spomenutih fondova uz pomo programske
opreme scopeArchiv. Prikazana su dva pristupa popisivanju: ponovno uspostavljanje
prvobitnog ureenja dokumentacije, te sadrajno popisivanje, odnosno virtualno
ureenje arhivskog gradiva, bez fizikog preureivanja gradiva.

Kljune rijei: Popisivanje, obrada, ureivanje, upotreba, scopeArchiv.

PROCESSING ARCHIVAL RECORDS OF DISARRAYED FUNDS
Abstract: This article deals with the issue of treatment of archival material,
which is transferred to the archive in large quantities in a disorderly, or even bulk.
This in archival arrangement and materials represent a significant challenge and
difficulty.
The main theme of the article is the processing of these funds with the
help of software scopeArchiv. Displayed are two approaches to cataloging: the reestablishment of the original design documentation, and content inventory, or virtual
arrangement of archives, without physically rearranging the material.
Keywords: Enumeration, processing, editing, use, scopeArchiv.
Uvod

Meunarodni arhivski savjet je 2012. godine objavio publikaciju pod
naslovom Principi pristupa arhivskom gradivu. Kao prvi princip pristupa arhivskom
gradivu je navedeno, da javnost ima pravo pristupa arhivskom gradivu javno
pravnih lica. Drugi princip obavezuje arhivske ustanove, da obavjetavaju javnost
o postojanju arhivskog gradiva tako, da su popisi arhivskog gradiva, koje uvaju,
dostupni i aurirani, precizni i u skladu s meunarodnim standardima popisivanja1.
1
192
Principles of Access to Archives, International Council on Archives, 2012, 8.
Obrada arhivskog gradiva nesreenih fondova
Arhivsko zakonodavstvo svim arhivima (u Sloveniji) u okviru javne slube nalae

zadatke strune obrade javnog i privatnog arhivskog gradiva, koje je u arhivima,
izrade popisa, inventara, vodia i drugih pomagala za koritenje arhivskog gradiva2.
Struna obrada arhivskog gradiva, koja je jedan od primarnih zadataka arhivista, te
objava podataka o arhivskom gradivu korisnicima omoguava, da budu upoznati
s gradivom, koje javni arhivi uvaju u svojim depoima. U vrijeme napredne
informatike tehnologije, odgovarajua programska oprema za strunu obradu
arhivskog gradiva nam omoguava, da podaci koje mi kao arhivisti unosimo budu
(skoro) odmah dostupni korisnicima preko interneta na web stranicama.

Struna obrada arhivskog gradiva u arhivima se odvija u pravilu na sreenom
arhivskom gradivu. Zakon o zatiti dokumentarnog i arhivskog gradiva, odnosno
arhiva odreuje da stvaralac arhivskog gradiva, mora arhivskoj ustanovi predati
izvorno arhivsko gradivo, koje je sreeno, popisano u zaokruenim i kompletnim
cjelinama, kao i tehniki opremljeno prema uputstvima nadlenog arhiva.3 Arhivsko
gradivo bi se trebalo u arhivskoj ustanovi preuzeti sreeno, sa takvim sistemom
ureenja koji je koristio stvaralac kod kojeg je arhivsko gradivo i nastalo. Prvobitno
ureenje gradiva (original order, respect for original order) je osnovni princip
arhivske nauke i zahtijeva ouvanje prvobitnog ureenja gradiva, kako je bilo
uspostavljeno kod stvaraoca arhivskog gradiva. Isto slui za dvije namjene. Kao
prvo, ouvanje postojeeg odnosa i dokazne vanosti, koja se moe razaznati iz
konteksta dokumenata, a kao drugo je da omoguava koritenje evidencija stvaralaca
za traenje i dostup ouvanog gradiva. Tako da onda izrada novih pomagala nije
potrebna.4

Upotreba nesreene dokumentacije, bez informativnih pomagala, je u arhivu
skoro nemogua, poto korisnici za istraivake namjene zahtijevaju dokumente,
koje je potrebno brzo nai. Takoer iz tog razloga stvaraoci arhivskog gradiva, bi
trebali predavati sreeno i popisano arhivsko gradivo, arhivskim ustanovama.

Prvobitno ureenje svakako ne znai isto kao ureenje u kojem su dokumenti
bili preuzeti. Dokumente, koji su bili oito pogreno odloeni, mogue je premjestiti
na njihovu odgovarajuu lokaciju i tako uspostaviti prvobitno ureenje. esto se
radi koritenja gradiva kod stvaraoca prvobitno ureenje uniti jo prije nego to
je gradivo predato u arhiv. Fond isto tako ne moe imati smisleno ureenje, ako je
stvaralac povrno ili nije nikako brinuo za gradivo. U takvim sluajevima moramo
mi kao arhivisti uspostaviti nekakav red, da se gradivo moe urediti i popisati.
Potovanje principa prvobitnog ureenja ne znai i da moramo potovati prvobitni
haos.5
2 Zakon o varstvu dokumentarnega in arhivskega gradiva ter arhivih, Uradni list Republike
Slovenije, 51/14, len 53.
3 Prav tam, len 40.
4 Richard Pearce-Moses, A Glossary of Archival and Records Terminology. The Society of American
Archivists, Chicago 2005, 281.
5 Isto.
193
Nina GOSTENNIK

Kod sreivanja arhivskog gradiva u arhivu, mi arhivisti uvaavamo prvobitno
ureenje, ali ukoliko ono ne postoji, potrebno je uspostaviti takvo ureenje, koje je
smisleno i omoguava laku upotrebu i upravljanje s gradivom.
Sreivanje i obrada nesreenog gradiva

Centralna tema lanka je struna obrada arhivskog gradiva, koje je preuzeto
u arhiv u nesreenom stanju s akcentom na gradivo iz oblasti privrede, gdje se
kod stvaralaca jo danas susreemo s manje ili vie nesreenim kancelarijskim
poslovanjem.

Do nepotovanja zakonske naredbe o predaji sreene i popisane dokumentacije
moe doi zbog razliitih faktora. U vrijeme tranzicije (prelaska) smo se suoavali s
velikim propadanjem privrede, a to je dovelo do steaja mnogih velikih preduzea.
Arhivi su se u to vrijeme pored enormnih koliina arhivskog gradiva, morali suoiti
i sa novim strunim problemima, novim kategorijama arhivskog gradiva, novim
nainom vrednovanja itd.6

U vrijeme tranzicije (dravne), pri brojnim steajevima, koji su se u poetku
odvijali vrlo brzo, u arhiv su preuzeti arhivski fondovi koji nisu bili sreeni ni
popisani, ak ta vie, gradivo nije bilo odgovarajue tehniki opremljeno. Zajedno
s arhivskim gradivom tada je bilo preuzeto puno dokumentarnog gradiva. Skoro
decenija je bila potrebna da smo mi arhivari, mogli da vrednujemo to gradivo i
razdvojimo arhivsko od dokumentarnog gradiva, te da ga odgovarajue opremimo
s tehnikom opremom. Od cjelokupne preuzete dokumentacije jednog preduzea
je npr. u sluaju Metalne Maribor, ostalo samo 2.223 arhivske kutije arhivskog
gradiva.7 Takvih velikih fondova, ije arhivsko gradivo je tehniki opremljeno i
popisano samo na nivou tehnikih jedinica je nekih deset, u Regionalnom arhivu
Maribor.

Savladavanje tako velikih koliina arhivskog gradiva jednog stvaraoca
s uspostavljanjem fizikog prvobitnog ureivanja je svakako nemogue. Manji
fondovi su lake savladivi, jer je tamo mogue uspostaviti bar priblinu verziju
originalne sheme.
Ureivanje i popisivanje manjih fondova uspostavljanje razumnog ureenja

Nesreeno arhivsko gradivo stvaraoca, koje ne predstavlja velike koliine
arhivskih kutija, je mogue urediti sa smislom, prije strune arhivske obrade, to
znai laku upotrebu gradiva kako arhivistima, tako i korisnicima. Treba istai da
takav nain rada zahtijeva mnogo vremena i truda, arhivist mora imati odgovarajue
6 Jure Maek, Metalna Maribor, Sledovi mariborskega gospodarstva v arhivskem gradivu
Pokrajinskega arhiva Maribor, Maribor 2006, 3.
7 Dostopno na: http://www.siranet.si/detail.aspx?id=43244.
194
prostorne uslove za ureivanje gradiva, a prije svega za takav posao arhivist se mora
dobro pripremiti.

Za prikaz ureivanja i uspostavljanja smislenog ureenja rasutog arhivskog
gradiva biti e prikazan primjer fonda preduzea Mariborski sajam, koje je preuzeto
u Regionalni arhiv Maribor 2002. godine u nesreenom stanju i u neodgovarajuoj
tehnikoj opremi. Nakon preuzimanja, gradivo je bilo premjeteno u arhivske kutije.
Slika 1. prikazuje spisak arhivskog gradiva, koji je napravio stvaraoc, a na koji su
bile kasnije dodate oznake arhivskih kutija.8

Popis arhivskog gradiva tog fonda je bio tako napravljen na osnovu podataka,
koje je Arhiv dobio od stvaraoca. U tadanjoj informatikoj bazi bio je napravljen
popis arhivskog gradiva po tehnikim jedinicama. Zapisani su bili dakle sadraji
arhivskih kutija kako je prikazano na slici br. 2.
Slika 1: Spisak preuzimanja9
8
9
Dosije fonda Mariborski sajam, Pokrajinski arhiv Maribor.

Dosije fonda Mariborski sajam, Pokrajinski arhiv Maribor.
195
Nina GOSTENNIK
Slika 2: Popis arhivskog gradiva prema tehnikim jedinicama10

Korisnici arhivskog gradiva, koji su eljeli dobiti informacije iz ouvanog
gradiva preduzea Mariborski sajam, su popis tehnikih jedinica dobili na uvid u
itaonici Arhiva, gdje su izabrali tehnike jedinice, koje su im bile zanimljive i dobili
su uvid u gradivo.

Struna obrada fonda Mariborski sajam, koji je obuhvatao 28 arhivskih
kutija, arhivskog gradiva je obuhvatao slijedee korake:
- pregled popisa tehnikih jedinica,
- skica, odnosno pregledni nacrt kategorija arhivskog gradiva,
- stvaranje nivoa popisa na osnovu popisa tehnikih jedinica,
- fiziko ureenje arhivskog gradiva, koje je obuhvatalo pranjenje svih
arhivskih kutija i odlaganje gradiva prema podrujima sadraja (koje
obuhvataju),
- razvrstavanje dokumenata prema poretku,
- svrstavanje arhivskog gradiva u kategorije (nivoe), te popisivanje.

Na poetku sreivanja i popisivanja arhivskog gradiva dotinog fonda u
skladu sa standardom ISAD(G)-2, prvo se obavljalo fiziko sreivanje arhivskog
10 Isto.
196
gradiva. Istovremeno je iz gradiva odstranjeno, dokumentarno gradivo, koje nije

imalo karakteristike arhivskog gradiva. Prva faza pristupa ureivanju i popisivanju
arhivskog gradva je bio pregled popisa tehnikih jedinica, iz kojeg je bilo mogue
zakljuiti koje grupe dokumenata su u fondu pohranjene. Tako je izvren prvi popis,
koji je prikazan na slici 3.
Slika 3: Shema popisa fonda Mariborski sajam11

Fiziko ureivanje arhivskog gradiva, koje se nalazilo u 28 arhivskih kutija
je trajalo dosta dugo. Prije svega je trebalo imati dovoljno prostora, na koji se
gradivo moglo odlagati po sadrajnim grupama. Trebalo je znai isprazniti svih 28
arhivskih kutija i gradivo rasporediti najprije po serijama, a onda jo unutar serija po
sadrajnim setovima (grupacijama) po podserijama i moguim niim nivoima.

11 Delovna dokumentacija arhivista (Nina Gostennik). SHEMA POPISA Mariborski sajam:
Serija 1 - ORGANIZACIONI I POSLOVNI DOKUMENTI PREDUZEA
Podserija 1 Opti i drugi pravni akti preduzea
ZD 1: Statuti preduzea
ZD 2: Registracijska dokumentacija preduzea
ZD 3: Kartoni deponovanih potpisa
ZD 4: Pravilnici, poslovnici i interna uputstva
ZD 5: Samoupravni sporazumi
ZD 6: Cirkularna pisma preduzea
Podserija 2: Zapisnici samoupravnih organa u preduzeu
Podserija 3: Unutranja organizacija i poslovanje, korspondencija
Podserija 4: Obavijesti Zavoda za statistiku o razvrstavanju preduzea prema djelatnosti.
197
Nina GOSTENNIK
Kada je gradivo bilo grubo sreeno po najviim sadrajnim grupama, poelo

se s sreivanjem dalje na nie nivoe. Razvrstavanje se odvijalo, ovisno o vrsti
gradiva. Dokumenti su mogli biti razvrstani prema tematici, po abecedi ili vremenu
nastanka. Istovremeno s popisivanjem, sprovodilo se i ienje gradiva i izdvajanje
dokumentarnog gradiva. Gradivo fonda je u Arhiv preuzeto takvo, kako je nastajalo
kod stvaraoca, zajedno sa plastinim i metalnim dijelovima.

Nakon zavrenog sreivanja i popisivanja uz pomo programske opreme
scopeArchiv, nastao je popis arhivskog gradiva po sadrajnim grupama u skladu
sa standardom ISAD(G) (slika 4). Pri takvom ureivanju je gradivo popisano po
sadrajnim grupama kao i fiziki sreeno u arhivskim kutijama. Korisnici mogu lako
pristupiti arhivskom gradivu u itaonici Arhiva, a isto tako i od kue preko internet
pretraivaa (slika 5), gdje mogu naruiti tano odreeni dokument ili reprodukciju
na uvid.
Slika 4: Popis gradiva u programu scopeArchiv12
12 Izsek iz baze scopeArchiv, Pokrajinski arhiv Maribor.
198
Slika 5: Pristup popisu preko interneta (online) 13
Ureivanje i popisivanje veih nesreenih fondova

Prilikom strune obrade veih nesreenih fondova, fiziko sreivanje
gradiva ne moe nikako doi u obzir. Umjesto toga je bio implementiran sistem
virtualnog ureenja fonda, gdje je gradivo nakon obavljene valorizacije ostalo u
arhivskim kutijama, a popis je napravljen u okviru sadrajnih grupa.

Kao primjer navodim strunu obradu fonda Opekarna Maribor Radvanje
(Ciglana), koji je bio predat u Arhiv 1986. godine. Prije poetka obrade dokumenti
su ve bili odloeni po nekom neodreenom redu, oito uzeti sa polica i poslagani u
arhivske kutije bez stvaranja nekog sistema.
13 Popis fonda Mariborski sejem je dosegljiv na naslednji povezavi: http://www.siranet.si/detail.

aspx?ID=43234.
199
Nina GOSTENNIK
Slika 6: Popis tehnikih jedinica fonda Opekarna (Ciglana) Maribor Radvanje14

Struna obrada fonda Opekarna Maribor Radvanje, koji je obuhvatao 67
arhivskih kutija arhivskog gradiva, obuhvatala je slijedee korake:
-
-
-
-
-
pregled popisa tehnikih jedinica,

skica, odnosno pregledni nacrt kategorija arhivskog gradiva,
stvaranje nivoa popisa na osnovu popisa tehnikih jedinica,
pregledanje arhivskog gradiva u arhivskim kutijama (od 1 do 67),
uvrtavanje arhivskog gradiva u kategorije (nivoe), te popisivanje.

Prilikom takvog popisivanja nivoi popisa su se neprestao dopunjavali.
Na poetku popisa je bilo formirano prvo nekoliko osnovnih nivoa, koje u naelu
upotrebljavamo za sve privredne (ekonomske) fondove. Ukoliko se iz popisa
tehnikih jednica moe zakljuiti da neka od osnovnih kategorija meu arhivskim
gradivom nije zastupljena, mogue ju je i ispustiti.
14 Dosije fonda Opekarna Maribor-Radvanje, Pokrajinski arhiv Maribor.
200
Slika 7: Primjer gornjeg fonda u virtualnom ureenju osnovne kategorije
Slika 8: Primjer gornjeg fonda u virtualnom ureenju rairenost prve osnovne kategorije

Virtualno su dakle sauvani svi pravilnici preduzea Opekarna Maribor
Radvanje u jednoj sadrajnoj grupi i moe ih se s lakoom pregledati, te izabrati koji
dokument bi eljeli naruiti u itaonicu i pregledati. Fiziko ureenje samog gradiva
u skladitu je sasvim drugaije. Iz slike br. 9 i 10 moe se vidjeti u kojim arhivskim
201
Nina GOSTENNIK
kutijama je mogue nai razliite pravilnike preduzea. Nalaze se dakle u arhivskim

kutijama br: 6, 8, 18, 22, 4, 5 i16.
Slika 9: Tehnike jedinice u kojim se nalaze svi pravilnici preduzea
Slika 10: Spisak pravilnika preduzea s podacima o lokaciji tehnike jedinice

Program nam omoguava, takoer, pregled popisanih jedinica po arhivskim
kutijama, to nam daje uvid u raznovrsnost arhivskog gradiva, koje se nalazi u jednoj
arhivskoj kutiji. Slika 11 prikazuje koje kategorije arhivskog gradiva se na primjer
nalaze u arhivskoj kutiji broj 4. Vidimo da u njoj moemo nai pravilnike preduzea,
samoupravni sporazum, investicioni program, te neto projektne dokumentacije. Svi
ti dokumenti su u hijerarhiji rasporeeni u svoju grupu prema sadraju i popisani su
na odreenom nivou, iako se nalaze u istoj arhivskoj kutiji.
202
Slika 11: Sadraj arhivske kutije br. 4

Takoer popis arhivskog gradiva, koji se nalazi u fondu Opekarna Maribor
Radvanje je dostupan preko interneta (online)15. Korisnici mogu naruivati
pojedinane dokumente, koji se mogu nalaziti u razliitim arhivskim kutijama.
Takav sistem je za pripremu arhivskog gradiva moda tei, poto se moe dogoditi da
nekada za 6 pravilnika treba otvoriti 6 arhivskih kutija, koji bi kod sistema fizikog
ureivanja bili svi u uzastopnim tehnikim jedinicama.
Zakljuak

Struna obrada fondova arhivskog gradiva, koji su preuzeti u arhive u
nesreenom, odnosno rasutom stanju od arhivista zahtijeva prije svega prilagoavanje
datoj situaciji. Vremena kada su popisi gradiva po tehnikim jedinicama bili dovoljni
kako za arhiviste, tako i za korisnike, su prola. Nastojimo imati arhivsko gradivo
popisano i da su korisniku na raspolaganju kvalitetni popisi iz kojih bi dobio prve
informacije o gradivu, koje arhivi uvaju.
15 Dosegljivo na povezavi: http://www.siranet.si/detail.aspx?id=43310.
203
Nina GOSTENNIK

Popisivanje po nivoima zahtijeva, bar na podruju privrednih (ekonomskih)
fondova, nove pristupe i snalaljivost. Prema iskustvima je fiziko ureivanje
arhivskog gradiva, dakle ponovno fiziko uspostavljanje (prvobitnog) ureenja
arhivskog gradiva, mogue samo u sluajevima, kada fond preuzetog gradiva ne
obuhvata vie od 50 arhivskih kutija gradiva. To je svakako ovisno od raspoloivog
prostora u kojem arhivist fiziki ureuje gradivo. Naa skladita su pretijesna i prepuna
za takav posao, kancelarije su premale za razvrstavanje gradiva po kategorijama.

Virtualno uspostavljanje (prvobitnog) ureenja je idealno rjeenje za
popisivanje veih nesreenih fondova, koji garantuju uspjeno pregledanje popisa
arhivskog gradiva, koje je smisleno ureeno. Korisnici tako rasuto gradivo vide u
sreenome stanju.
Summary
Expert processing of archival funds, which were taken in the archives in
disorderly state, forces an archivist to adjust to the situation. The times when the
descriptions of material by the technical units would be sufficient to archivists, and
users, are gone. We try to have archival materials listed and are available to the
user quality lists from which to obtain the first information about the material, that
archives are kept.
Listing of the levels is required, at least in the field of business (economic)
funds, new approaches and resourcefulness. According to the experience of the
physical editing of archives, thus re-establishing physical (original) planning of
archives, possible only in cases where the fund taken over material does not include
more than 50 archival boxes of materials. This is certainly depending on the space
available in which archivist physically regulating material. Our warehouses are too
small and crowded for such a job, offices are too small for sorting materials by
categories.
The virtual establishment (original) of plan is an ideal solution for cataloging
large unregulated funds, which guarantee a successful review of the list of archives,
which is meaningfully regulated. Users see this dispersed material as proccessed
one.
204
Sneana PETROV
Arhiv Srbije
struni rad
STANJE PREVENTIVNE ZATITE ARHIVSKE I

REGISTRATURNE GRAE U SRBIJI
Apstrakt: Stanje preventivne zatite, arhivske grae i registraturskog
materijala veoma se razlikuje od arhiva do arhiva, kao i od registrature do registarture.
U registraturama se mogu videti gotovo idealni uslovi u depoima i dobro ouvana
graa, ali i potpuno neadekvatni naini uvanja i, shodno tome, veoma oteena
graa. U ovom radu e biti opisani osnovni problemi u sprovoenju preventivne
mera, i, na osnovu toga, stanje preventivne zatite arhivske grae i registraturskog
materijala u arhivima i registraturama u Srbiji.
Kljune rei: Registrature, arhivi, arhivska graa, registraturski materijal,
oteena dokumentacija, preventivna zatita, vanredna situacija, plan zatite,
poplave.
PREVENTIVE CARE STATE IN ARCHIVES AND REGISTERS IN SERBIA
Abstract: The condition of preventive care, archives and current records
differs significantly between archives and registers. Ideal conditions and wellpreserved archives in depots, as well as completely inadequate ways of preservation
which, therefore, lead to significant damage of the archives, can be seen in the field.
This paper describes basic problems in prevention process and, based on that, the
state of preventive care, archives and current records in the archives and registers
in Serbia.
Keywords: Registries, archives, archival material, registry material,
damaged documentation, preventive care, emergency situation, protection plan,
floods.
Uvod
Preventivna zatita obuhvata niz mera i postupaka kojima se usporava
prirodno propadanje i spreava oteenje arhivske grae dejstvom fizikih, hemijskih
i biolokih uzronika, prirodnih sila (poplave, zemljotresa, jakih vetrova), poara
i eksplozija, kvarova na instalacijama, usled nepravilnog transporta, vandalizma i
205
Sneana PETROV
neadekvatnog obezbeenja od krae1. U praktinom smislu preventivna zatita se

svodi na bezbedno uvanje grae, odnosno pravilno pakovanje grae u odgovarajue
zatitne omote i njen smetaj u adekvatno opremljene arhivske depoe, zatim kontrola
stanja i odravanje uslova u depoima, kao i bezbedno sreivanje i obrada, korienje,
izlaganje i transport grae. Pored toga preventivna zatita se odnosi i na sve one
mere kojima se eliminie ili bar umanjuje mogunost stradanja grae u vanrednim
situacijama (poplavama, poarima, oruanim sukobima), ali i one kojima se olakava
proces spasavanja grae i sanacije oteenja tokom i posle nesree. Preventivna
zatita arhivske grae poinje jo od trenutka njenog nastanka, u registraturama, da
bi se kasnije nastavila u nadlenim arhivima. Jedino njeno bezuslovno potovanje i
sprovoenje obezbeuje ouvanost i dugovenost grae.
Sprovoenje mera preventivne zatite je veoma kompleksno i obuhvata
postojanje odreenih zakona i podzakonskih akata, izradu strunih uputstava,
edukaciju i osposobljavanje zaposlenih na poslovima zatite grae, redovne
kontrole od strane strunjaka (konzervatora, arhivista) i davanje strunih procena,
saveta, preporuka i naloga za unapreenje rada i otklanjanje utvrenih nedostataka.
Taj sistem u Srbiji jo uvek nije u potpunosti zaokruen, zbog ega se na terenu
sreu najrazliitija oteenja grae usled neadekvatnih uslova uvanja ili vanrednih
situacija. Pored neodgovarajueg sprovoenja preventivnih mera, problem predstavlja
i finansijska nemogunost da se uoene nepravilnosti i oteenja grae saniraju.
U takvoj situaciji sudbina grae u najveoj meri zavisi od oseaja odgovornosti,
entuzijazma i sposobnosti pojedinaca.
Zakonska regulativa

Osnovni problem u sistemu preventivne zatite u Srbiji predstavlja
nepostojanje adekvatne zakonske regulative u ovoj oblasti. Najvei propust svakako
predstavlja nepostojanje podzakonskog akta - pravilnika o preventivnoj zatiti
arhivske grae. Na osnovu Zakona o kulturnim dobrima2, godine 1997. napisan je
Predlog pravilnika o posebnoj zatiti stare i retke knjige, arhivske i filmske grae od
izuzetnog znaaja, koji iz nepoznatih razloga, nikad nije stupio na snagu, tako da je
i dalje u upotrebi Pravilnik o tehnikoj zatiti arhivske i filmske grae u arhivima
Srbije3, koji je zastareo i umnogome prevazien i koji je, iznad svega, napisan u
skladu sa sada nevaeim Zakonom o zatiti kulturnih dobara iz 1977. i 1981. godine.
U planu je izrada novog pravilnika koji bi trebao znaajno da utie na poboljanje
stanja preventivne zatite u arhivima i u registraturama.
1 Ministarstvo kulture i informisanja, Nacrt zakona o arhivskoj grai i arhivskoj slubi, (14. 1.
2015). http://www.kultura.gov.rs/cyr/dokumenti/nacrt-zakona-o-arhivskoj-gradji-i-arhivskoj-sluzbisa-izmenama, l. 46. st. 1 (18. 5. 2016).
2 Zakon o kulturnim dobrima, Slubeni glasnik RS, br. 71/94, lan 5, 9, 54, 65, 87, 111. i 130.
3 Pravilnik o tehnikoj zatiti arhivske i filmske grae u arhivima Srbije, Arhivski pregled, br. 1-2,
1982, Beograd.
206
Stanje preventivne zatite arhivske i registraturne grae u Srbiji

Takoe, znaajan problem predstavlja injenica da, iako je Zakon o vanrednim
situacijama4 stupio na snagu 2009. godine, ustanove jo uvek nisu poele sa izradom
Plana zatite u vanrednim situacijama. Kako su poplave postale naa svakodnevnica,
koliina grae stradale od vodene stihije iz godine u godinu se poveava. Zbog loe
materijalne situacije veine ustanova i manjka zaposlenih, graa uglavnom biva
ostavljena na milost i nemilost razliitih faktora koji razorno deluju na istu, dovodei
do njenog potpunog propadanja, nakon ega biva unitena.

Jo jedan u nizu problema jeste i status quo Nacrta zakona o arhivskoj grai
i arhivskoj delatnosti5, koji jo od 2009. eka na skuptinsku proceduru.
Edukacija arhivskog osoblja

Edukacija arhivskih radnika u Srbiji iz oblasti preventivne zatite obavlja
se u okviru Strunog ispita u arhivskoj delatnosti, koji su svi arhivski radnici duni
da polau posle isteka pripravnikog staa.6 Naime, polaznicima strunog ispita
prezentuju se mere preventivne zatite, njihov znaaj, svrha i posledice njihovog
neprovoenja. Meutim, kako se u praksi pokazalo, jedno predavanje, prezentacija
i demonstracija praktinog rada Laboratorije za konzervaciju i restauraciju Arhiva
Srbije u trajanju od oko sat i po vremena i priprema ispita nisu dovoljni za potpuno
razumevanje i usvajanje ove veoma iroke oblasti od strane zaposlenih u arhivima,
kao ni za njihovo osposobljavanje za sprovoenje mera preventivne zatite u svojim
matinim kuama. Pored toga, veliki broj zaposlenih nije polagao struni ispit, iako
ve dui niz godina rade u arhivu. Kako veina arhiva u svojoj organizacionoj strukturi
nema slubu niti struno lice koje je obueno za sprovoenje mera preventivne
zatite i kome je to osnovni posao, preventiva kao veoma vaan vid zatite grae u
arhivima nije na zavidnom nivou. To rezultira propustima ili ak odsustvu praktine
primene preventivnih mera i, shodno tome, estim problemima, neadekvatnoj
zatiti, ali i oteenjima grae. Najea obraanja arhivskih radnika Laboratorije za
konzervaciju i restauraciju Arhiva Srbije, kao centralnoj ustanovi i jednoj od retkih
koja zapoljava konzervatora, odnose se upravo na traenje pomoi u sprovoenju
preventivnih mera ili sanaciji nastalih oteenja zbog neadekvatnog sprovoenja
preventivne zatite, to je jasan pokazatelj nivoa poznavanja i razumevanja ove
oblasti. U planu je organizovanje ciklusa radionica za zaposlene u arhivima koje e
se prvenstveno baviti problemom preventivne zatite i njenim sprovoenjem, kao
i drugim aktuelnim temama na polju zatite, sa ciljem edukacije i osposobljavanja
zaposlenih.

4 Zakon o vanrednim situacijama, Sl. glasnik RS, br. 111/09, 92/11, 93/12.
5 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona.
6 Pripravniki sta zavisno od strune spreme traje pola godine (srednja struna sprema) ili godinu
dana (visoka struna sprema).
207
Sneana PETROV

S obzirom da graa nastaje u registraturama i da se, prema Zakonu o
kulturnim dobrima, predaje na uvanje nadlenom arhivu posle 30 godina ili due7,
jasno je da mere preventivne zatite moraju da budu ispotovane i u depoima u
registraturama. U arhivskim depoima registratura rade arhivari za koje Zakon nije
predvideo obuku niti polaganje ispita iz oblasti arhiviranja i preventivne zatite
dokumentacije. Njihovo poznavanje ovih oblasti i kvalitet obavljanja poslova zavisi
od umea, znanja, ali i elje prethodnika da prenese svoje znanje, kao i od zaposlenih
u arhivima na poslovima zatite arhivske grae van arhiva (spoljna sluba), ija
je zakonska obaveza struni nadzor registratura8. Kako se redovan nadzor jedne
registrature obavlja jednom u nekoliko godina, deava se da o dokumentaciji brinu
zaposleni koji nemaju nikakvo znanje iz arhivistike i preventivne zatite, koje
obavljaju prema svom nahoenju, to rezultira manjim ili veim posledicama po
grau. U poslednjih nekoliko godina Arhiv Srbije organizuje Letnju kolu arhivistike
(Seminar iz kancelarijskog i arhivskog poslovanja) koja je namenjena arhivarima
iz registratura. Deo seminara odnosi se na preventivnu zatitu dokumentacije.
Dosadanji uesnici pokazuju veliko zadovoljstvo celokupnim seminarom i pruenim
informacijama, a interesovanje registratura za ovakvu vrstu edukacije iz godine u
godinu raste. Rezultati bi trebalo da se vide ve kroz koju godinu. Prema Nacrtu
zakona o arhivskoj grai stvaralac i imalac javne arhivske grae i dokumentarnog
materijala duan je da obezbedi struno osposobljavanje i usavravanje, kao i
proveru strune osposobljenosti zaposlenih koji upravljaju dokumentima9. Ovakav
pristup trebalo bi, nakon stupanja na snagu Zakona, da rei problem na globalnom
nivou.
Struni nadzor

Na osnovu Zakona o kulturnim dobrima Arhiv Srbije u okviru matine
funkcije10 obavlja struni nadzor nad radom arhiva u Srbiji. Struni nadzor vri
Komisija (struni tim) Arhiva Srbije, iji je jedan od stalnih lanova konzervator.
Konzervator na osnovu neposrednog uvida, u usmenoj i pismenoj formi, konstatuje
stanje preventivne zatite i arhivske grae, zatim daje strune procene i savete,
predloge i preporuke za ouvanje grae i unapreenje preventivnih mera i nalae
mere za saniranje oteenja na grai i otklanjanje utvrenih nepravilnosti na polju
preventivne zatite.

Kao to je ve reeno, na osnovu Zakona o kulturnim dobrima struni
nadzor nad radom registratura obavlja sluba za zatitu arhivske grae van arhiva11
koja postoji pri svakom matinom ili meuoptinskom arhivu. Ona zatim u pismenoj
7 Zakon o kulturnim dobrima, Slubeni glasnik RS, br. 71/94, lan 39.
8 Isto, lan 76, stav 1, taka 1 i 2.
9 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, lan 15, stav 3.
11 Isto, lan 76, stav 1, taka 1 i 2.
208
formi nalae mere registraturama za otklanjanje utvrenih nepravilnosti u pogledu

arhiviranja i bezbednog uvanja dokumentacije.

Nacrt zakona o arhivskoj grai takoe predvia struni nadzor nadlenih
arhiva nad radom registratura12 i struni nadzor matinih arhiva nad radom
meuoptinskih arhiva13.

U sluaju oteenja grae usled neodgovarajuih uslova uvanja ili vanrednih
situacija ili, pak, u sluaju drastinih odstupanja od adekvatnih uslova uvanja koja
mogu ili ve jesu dovela do oteenja dokumentacije, obavlja se vanredni nadzor
arhiva i registratura. Vanredni nadzor obavlja konzervator sa ili bez arhiviste, da
bi zatim na osnovu utvrenog stanja naloio mere za saniranje oteene grae i
otklanjanje nepravilnosti u sprovoenju preventivnih mera.

Ovakav sistem prilino dobro funkcionie i daje rezultate. Arhiv Srbije
generalno ima pregled i jasnu sliku stanja grae i preventivne zatite u arhivima
i registraturama u Srbiji. Problem jedino nastaje usled finansijske nemogunosti
ustanova da naloene mere sprovedu i iz razloga ogranienim mogunostima
arhiva prilikom kanjavanja i neodgovarajuih kaznenih mera prema nesavesnim
stvaraocima i imaocima grae14. Jednom reju arhivi nemaju izvrna i naredbodavna
ovlaenja.
Stanje preventivne zatite u arhivima u Srbiji

Arhivska mrea Srbije broji 36 arhiva, matinih i meuoptinskih. Osniva
matinih arhiva je Republika, odnosno autonomne pokrajine, a meuoptinskih,
jedinice lokalne samouprave. U Srbiji postoji jo 6 specijalnih arhiva iji je osniva
drava. Prema zakonu osnivai su duni da obezbede sredstva u svom budetu15 za
finansiranje arhiva, u ta se ubraja i finansiranje preventivne zatite u arhivima16.
Zavisno od osnivaa i njegove finansijske podrke, stanje preventivne zatite u
arhivima je veoma razliito, od gotovo idealnih uslova uvanja grae do potpuno
neuslovnih depoa. Budui da je re o arhivima, nepoznavanje pravila preventivne
zatite, bar onih osnovnih, ne igra tako bitnu ulogu u sprovoenju preventivnih mera.
Na kraju krajeva, i zakon nalae ispunjenost osnovnih naela preventivne zatite
pre osnivanja arhiva17 (obezbeivanje odgovarajueg smetajnog prostora: kapacitet,
nosivost podne konstrukcije; opreme: metalne police, ormari, manipulantski stolovi
i drugo)18.

12 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, lan 35 i 37.
13 Isto, lan 78, stav 2, taka 2.
15 Ministarstvo kulture, Nacrt zakona, lan 64.
16 Isto, lan 64, stav 1, taka 5.
17 Isto, lan 66.
18 Pravilnik o bliim uslovima za poetak rada i obavljanje delatnosti ustanova zatite kulturnih
dobara, Slubeni glasnik RS, br. 21/95, lan 4.
209
Sneana PETROV

Pozitivan primer predstavlja Arhiv Srbije koji ima obezbeen adekvatan
smetajni prostor (odgovarajua povrina, depo podeljen na vie manjih jedinica,
adekvatni ambijentalni uslovi, redovna kontrola stanja i odravanje, protivpoarni
alarmni sistem sa automatskim gaenjem i drugo), odgovarajuu opremu (metalne
police, specijalni ormari, termohigrometri i ostalo) i pravilan smetaj grae (graa je
u arhivskim kutijama, smetena na metalne police, nije previe zbijena i tako dalje).
Arhiv koji trenutno ima najveih problema na polju preventivne zatite jeste
Istorijski arhiv Srednje Pomoravlje Jagodina. Osnovni problem ovog arhiva je
smetajni prostor. Naime, Arhiv nema obezbeen smetajni prostor, ve svoju grau
uva u prostorijama nekadanje Uiteljske kole u vlasnitvu Pedagokog fakulteta,
koja se nalazi u neposrednoj blizini Arhiva. Pitanje je dana i trenutka kada e Arhiv
morati da izae iz pomenutih prostorija. Uz to, prostorije su potpuno neuslovne,
budui da se nalaze u staroj i oronuloj zgradi, gde se u nekoliko prostorija ve
obruio plafon (prilog: slika br. 1). Prilikom ulaska u zgradu obavezno je noenje
lema. Napajanje elektrinom energijom je iz bezbednosnih razloga iskljueno, zbog
ega je veoma teko ili ak nemogue raditi. Prostor jednostavno nije bezbedan ni za
grau ni za ljude. Ulaganje u renoviranje i adaptaciju ovog prostora je besmisleno,
budui da zgrada nije vlasnitvo Arhiva. Ve due vreme se ulau veliki napori u
iznalaenje reenja i nadamo se da e uskoro uroditi plodom.
U ostalim arhivima problemi se uglavnom odnose na manjak smetajnog
prostora ili na probleme u regulisanju ambijentalnih uslova. Problem nedovoljnog
smetajnog prostora uglavnom rezultira pretrpavanjem polica ili postavljanjem
polica na manju udaljenost od propisane, usled ega je kretanje zaposlenih
oteano, a cirkulacija vazduha u prostoriji i izmeu polica ograniena i nedovoljna.
Ambijentalni uslovi, odnosno temperatura i relativna vlanost vazduha, u nekim
arhivima odstupaju od preporuenih. Najea odstupanja odnose se na pojavu
poviene vlanosti usled kapilarne vlage u zidovima objekta ili zbog suterenskog
poloaja depoa. Ree se deava da je relativna vlanost nia od dozvoljene i ako
jeste, uglavnom se javlja u zimskom periodu u depoima sa centralnim grejanjem ili
za vreme dugotrajnih letnjih vruina, koje su praene i povienom temperaturom u
depou. Od problema prisutni su jo neadekvatno upakovan ili neupakovan obino
manji deo grae, kao i neredovno i neadekvatno sprovoenje higijenskih mera, zbog
manjka osoblja na odravanju higijene i ne razumevanja znaaja sprovoenja istih.
Zanimljivo je pomenuti da je Istorijski arhiv umadije Kragujevac,
meuoptinski arhiv u kome je preventivna zatita na najviem nivou u odnosu na
arhive istog ranga, iz razloga to je Arhiv iz Kragujevca jedno vreme zapoljavao
konzervatora. Konzervator je za vreme svog rada u Arhivu uspeo da podigne nivo
svesti zaposlenih o znaaju preventivne zatite, zatim da doprinese razumevanju
svrhe sprovoenja iste, kao i da jednostavnim, ali delotvornim reenima otkloni
postojee nepravilnosti. Finansijska sredstva su se ulagala u adekvatne arhivske
police i arhivske kutije, koje su i najbolja zatita grae od raznih faktora (prilog:
slika br. 2), umesto u skupu opremu, a relativna vlanost se regulisala pravilnim
210
provetravanjem depoa, smanjenjem temperature centralnog grejanja u zimskom

periodu i ovlaivanjem vazduha estim brisanjem poda slabo isceenom krpom i
postavljanjem sudova sa vodom (regulacija niske vlanosti) i slino.
Jo jedan kreativan, a ne tako skup primer reavanja problema daje nam
Istorijski arhiv Zrenjanin, koji je problem nedovoljnog smetajnog prostora reio
montiranjem veoma visokih polica i izmeu njih metalnih galerija po kojima se
zaposleni kreu prilikom uzimanja i vraanja grae. Arhiv je iskoristio visoke tavanice
i veliku nosivost podova jednog od depoa i na ovaj nain udvostruio smetajni
kapacitet datog prostora, na mnogo ekonominiji i jednostavniji nain nego to je
to iznalaenje novog dodatnog prostora i verovatno renoviranje i adaptacija istog.
Stanje preventivne zatite u registraturama u Srbiji

Razlike u stanju preventivne zatite u registraturama u Srbiji jo su vie
izraene nego u arhivima. Razlog tome su velike razlike u nainu finansiranja
i finansijskoj moi samih registratura, zatim razliito razumevanje znaaja
dokumentacije i njenog ouvanja od strane elnih ljudi registratura, ali i razlike
u nivoima poznavanja oblasti preventivne zatite od strane arhivara zaduenih za
voenje arhiva u registraturama.

Neke od registratura imaju tako ureene depoe da bi im i arhivi mogli
pozavideti. Najbolji primer je arhiva Agencije za privredne registre. Arhivu Agencije
vodi osoba koja je ranije bila zaposlena u Arhivu Srbije i koja je, prema tome,
vrhunski strunjak u poznavanju ove oblasti. U pogledu znanja i strunosti moglo bi
se rei da su arhivi i Agencija na slinim nivoima, ali ono to arhivu Agencije izdvaja
od ostalih arhiva u Srbiji jeste velika finansijska mo. Arhiva Agencije je ureena
prema najviim svetskim standardima. Kapacitet smetajnog prostora zadovoljava
trenutne potrebe Agencije, a ostavljeno je i dovoljno prostora za dokumentaciju
iji se priliv oekuje narednih godina. Sva dokumentacija je pravilno upakovana
u arhivske kutije i adekvatno smetena u metalne police, pokretne ili stacionarne
(prilog: slika br. 3). Ceo objekat je klimatizovan i podeljen na vei broj manjih
jedinica (prostorija). Ugraen je alarmni sistem za protivpoarnu zatitu. U razvoju
je i Centar za digitalizaciju u kome je proces digitalizacije ve otpoeo. U planu je
digitalizacija celokupnog fonda Agencije. Digitalizovana dokumentacija se izdaje
korisnicima u digitalnoj formi umesto originala koji su na ovaj nain dodatno
zatieni i obezbeeni od mogunosti oteenja prilikom izdavanja i korienja.

Osnovni problem u preventivnoj zatiti dokumentacije registratura jeste
to to u aktima o osnivanju registratura nisu dovoljno precizno definisani uslovi
za uvanje dokumentacije i karakteristike arhivskih depoa. To obino rezultira
planiranju prostorije za arhivu koja je nedovoljnog kapaciteta za prijem i uvanje
dokumentacije koju registratura tokom svog rada stvara. Registratura postaje
svesna problema tek kada pone sa radom. Kako bi se taj problem reio, arhivi se
211
Sneana PETROV
dodeljuju slobodne prostorije koje se obino nalaze u suterenu ili potkrovlju objekta.
Ti prostori sami po sebi ne mogu da zadovolje uslove za bezbedno uvanje grae.
Suterenske prostorije su obino veoma vlane, a i sklone su poplavama, dok je
karakteristika prostorija u potkrovlju niska vlanost i visoka temperatura. Problem
suterenskih prostorija doao je do izraaja 2014. godine, kada je dolo do izlivanja
reka u maju i obilnih padavina u julu iste godine. Veliki broj registratura je stradao, a
sa njima i njihove arhive. I pored organizovanih obilazaka poplavljenih registratura
i davanja preporuka arhivista i konzervatora, malo registratura je uspelo da obezbedi
novi bezbedniji prostor za dokumentaciju ili rekonstrukciju koja bi ve postojei
prostor uinila bezbednijim. Pomenuemo neke od registratura koje su stradale u
poplavama.
Sluba za katastar nepokretnosti Obrenovac i Poreska uprava Filijala
Obrenovac su stradale u poplavama izazvanim izlivanjem reke u maju 2014. godine.
Prostorije depoa su posle poplave renovirane bez bilo kakve rekonstrukcije i planira
se da se i ubudue koriste za odlaganje i uvanje dokumentacije.
Arhiva Vieg suda u Poarevcu bila je poplavljena nakon izlivanja gradske
kanalizacije usled obilnih padavina u julu 2014. godine. Osnovni problemi koji su
doveli do poplave depoa Vieg suda bili su neodravanje gradske kanalizacije, zatim
kanalizacione ahte u prostorijama depoa Suda i nivo kanalizacije zgrade Suda koji
se nalazio ispod nivoa gradske kanalizacije. Posle poplave gradska kanalizacija je
oiena, ahte u zgradi Suda su zatvorene, nivo kanalizacionog sistema zgrade
je podignut u odnosu na gradski, a prostorije arhive su renovirane. Zbog trenutne
nemogunosti iznalaenja drugog boljeg prostora za arhivu Suda, dokumentacija je
vraena u depoe u suterenu, ali osnovni problemi koji su doveli do poplave su reeni.
Depo Doma zdravlja u Petrovcu na Mlavi bio je poplavljen usled izlivanja
reke 2014. godine. Prostorije depoa su suterenske, bez mogunosti prirodne ventilacije
i samim tim neuslovne. Posle poplave Dom zdravlja izdvojio je prostoriju na prvom
spratu u adaptirao je za potrebe uvanja dokumentacije. U korist Doma zdravlja ide
injenica da registrature takvog tipa ne stvaraju veliku koliinu dokumentacije, te
je, shodno tome, za arhivski depo dovoljna relativno mala prostorija, to olakava
obezbeivanje iste.
Pored neadekvatnog poloaja arhive, vanu ulogu u obezbeivanju adekvatnih
uslova uvanja i sprovoenju mera preventivne zatite, igraju i elni ljudi registratura.
U primeru Katastra i Poreske uprave u Obrenovcu vidimo nezainteresovanost
elnih ljudi da neto sutinski promene u nainu zatite dokumentacije. Finansijska
sredstva za sanaciju posledica vanrednih situacija zakonski sleduju svim pogoenim
ustanovama, te renoviranje nije rezultat neijeg angamana, ve prirodni sled
dogaaja. Za razliku od toga predsednik Vieg suda u Poarevcu i direktor Doma
zdravlja u Petrovcu pokazali su veliku volju i uloili napor i trud da se problem zaista
rei i ovakav pristup dao je zadovoljavajue rezultate.
Problem u arhivama registratura esto predstavlja neznanje i neobavetenost
arhivara i osoba zaduenih za arhivu. Prema Zakonu o kulturnim dobrima registrature
212
su dune da o svim fizikim promenama nastalim u vezi sa dokumentacijom

neodlono obaveste nadleni arhiv19. Meutim, neretko se deava da arhiv za oteenje
dokumentacije sazna tek nakon redovnog nadzora slube za zatitu grae van arhiva.
Razlog je uvek isti: odgovorne osobe nisu znale da oteenje dokumentacije treba da
prijave nadlenom arhivu. Uzroci oteenja najee su neadekvatni uslovi uvanja,
odnosno poviena vlanost vazduha, zatim havarije (kvarovi) na vodovodnim ili
elektroinstalacijama, a u poslednje vreme sve su ee i vanredne situacije.
U suterenskom depou Ginekoloko-akuerske klinike Klinikog centra
Srbije, godine 1989. velika koliina dokumentacije je stradala u poplavi. I
pored preporuka konzervatora Arhiva Srbije za sanaciju nastalih oteenja, deo
dokumentacije nije mogao da se spasi. Ta dokumentacija se odnosila na mrtvoroenu
decu, za koje se kasnije ispostavilo nisu mrtvoroena, ve ukradena. Da je sauvana,
ova dokumentacija bi bila od velike koristi u rasvetljavanju sluaja. I danas se
dokumentacija uva u istom prostoru. Poplava vie nije bilo to ne znai da ih nee
biti, a uslovi uvanja su veoma loi. Vlanost vazduha je veoma visoka. Zidovi su
vlani i nabrekli (prilog: slika br. 4). Sa njih otpadaju boja i malter u velikoj koliini
i taloe se na podu, to oteava kretanje pored zidova. Vlaga je prisutna i na podu i
pojavljuje se u vidu mestimine tamnije obojenosti poda. Uz to, zbog nedovoljnog
smetajnog prostora police su pretrpane, a dokumentacija je u njima gusto zbijena.
Deo dokumentacije uva se na podu. Prostorija se veoma retko ili nikako ne isti. Na
policama i dokumentaciji prisutan je sloj praine, a po zidovima pauina.
Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta svoju dokumentaciju uva
u prostorijama stare kotlarnice, koju karakterie konstantno poviena relativna
vlanost i manjak smetajnog prostora. Osnovni problem predstavlja zid kotlarnice
kroz koji prolaze cevi grejanja i vodovoda, a na koji je naslonjena jedna od polica
sa dokumentacijom. Cevi grejanja su vie puta pucale, a voda iz istih je otetila
police i dokumentaciju koje su se nalazile u neposrednoj blizini dogaaja. Arhiv je
za ovo saznao tek nakon redovnog nadzora. Odgovorne osobe nisu znale da sluaj
treba da prijave nadlenom arhivu. Posle uviaja konzervatora i na osnovu njegovih
preporuka, dokumentacija sa police do zida je premetena, ali samo ona koja je bila
smetena tik uz mesto nezgode. Razlog je nedostatak smetajnog prostora na koje
bi se predmetna dokumentacija premestila. Nedugo posle toga dolo je do pucanja
vodovodne cevi na drugom kraju istog zida i do oteenja dokumentacije koja nije
premetena, ve je ostala na polici. Tek tada se shvatila ozbiljnost problema i znaaj
preventive u zatiti dokumentacije. Uslovi u arhivi Instituta nisu adekvatni, dodatni
prostor za arhivu trenutno ne postoji, ali zaposleni zadueni za arhivu su spremni da
ue, da prihvate savete i sugestije i imaju volju da ree postojee probleme i istrajni
su u tome. Uprava je obavetena o problemu i u planu je renoviranje prostora. To je
samo poetak jednog velikog posla.
Dokumentacija Instituta za noviju istoriju oteena je u poplavi izazvanoj
kvarom na vodovodnoj instalaciji. Arhivar Instituta je u najkraem moguem roku
19 Zakon o kulturnim dobrima, Slubeni glasnik RS, br. 71/94, lan 31, stav 1, taka 2.
213
Sneana PETROV
obavestio arhiv koji je odmah reagovao i izvrio uviaj. Na osnovu preporuka

konzervatora zaposleni su odmah prionuli na posao i otpoeli proces suenja
dokumentacije. S obzirom da je stradala mala koliina dokumentacije i da zbog brzine
reagovanja nije dolo do razvoja mikroorganizama i teih oteenja dokumentacije,
posao je brzo zavren bez veih problema i posledica.
Stanje arhivske i registraturne grae u arhivima i registraturama u Srbiji

S obzirom na veliku raznolikost u uslovima uvanja arhivske grae i
registraturskog materijala, za oekivati je da se i stanje grae veoma razlikuje od
arhiva do arhiva i od registrature do registrature. Generalno, graa u arhivima je u
boljem stanju u odnosu na onu u registraturama, mada i tu postoje izuzeci. Kako bismo
detaljnije prikazali stanje grae u Srbiji i istakli njegovu vezu sa uslovima uvanja,
opisaemo arhivsku grau i registraturski materijal u arhivima i registraturama koji
su ranije pomenuti u kontekstu preventivne zatite.
1. Arhiv Srbije: Graa je u relativno dobrom stanju. Kaemo relativno, zato
to oteenja ipak postoje, ali se ona odnose na grau koja je kao takva
primljena u Arhiv, to iz registratura, to kao graa Arhiva koja je odneta
za vreme ratova, pa kasnije vraena. U depou Arhiva nema pojave novih
oteenja. Arhiv Srbije u svom sastavu ima Laboratoriju za konzervaciju i
restauraciju koja, izmeu ostalog, radi na restauraciji oteene grae Arhiva.
2. Istorijski arhiv Srednje Pomoravlje Jagodina: Na grai su prisutna oteenja
od praine i prljavtine i mehanika oteenja marginalnih delova listova
koji su izloeni dejstvu nepovoljnih faktora usled neadekvatnog pakovanja,
odnosno uvanja u fasciklama. Prisutna je i deformacija listova grae koja je
posledica neodgovarajueg smetaja u policama. I pored velikog problema
sa smetajnim prostorom, prisutna oteenja nisu teka niti su progresivna i
ne predstavljaju pretnju po grau.
3. Ostali arhivi: Kod arhiva sa nedostatkom smetajnog prostora dolazi do
pojave mikrobiolokih oteenja na gusto zbijenoj grai i do oteenja
grae od vlage, a potom i od mikroorganizama, usled kondenzacije izazvane
ogranienom cirkulacijom vazduha. Poviena relativna vlanost vazduha
moe da izazove deformaciju, slepljivanje i slabljenje strukture listova,
razlivanje mastila i, na kraju, mikrobioloka oteenja grae. Niska relativna
vlanost u duem vremenskom periodu dovodi do isuivanja papira posle
ega on postaje krt, lomljiv i oteuje se i pri najmanjem dodiru. Oteenja
grae nastala usled neadekvatnog pakovanja i neredovnog sprovoenja
higijene u depou opisani su na primeru Istorijskog arhiva Srednje
Pomoravlje Jagodina.
4. Istorijski arhiv umadije Kragujevac: Arhivska graa je u dobrom stanju.
5. Istorijski arhiv Zrenjanin: Arhivska graa je u dobrom stanju.
214
6. Agencija za privredne registre: Dokumentacija je u odlinom stanju.

7. Sluba za katastar nepokretnosti Obrenovac i Poreska uprava Filijala
Obrenovac: U poplavama 2014. godine stradala je velika koliina
dokumentacije Katastra i Poreske uprave, zbog ega je sanacija nastalih
oteenja, na osnovu preporuka strunjaka, iziskivala obezbeivanje
znaajnih finansijskih sredstava i angaovanje dodatnog broja ljudi. Nijedan
dokument nije sauvan, nijedna od preporuka nije realizovana. Prvobitno je
dokumentacija ostavljena u depoima koji su stradali u poplavi, da bi kasnije
bila prebaena u magacin van zgrade, kako zbog irenja neprijatnih mirisa u
zgradi nastalih usled razvoja mikroorganizama i raspadanja dokumentacije,
tako i zbog potencijalne opasnosti po ljudsko zdravlje. Dokumentacija je
ostavljena u magacinu da dalje propada. Prema poslednjim informacijama
dokumentacija je u potpunosti prekrivena mikroorganizmima i nemogue je
identifikovati je.
8. Vii sud u Poarevcu: U julu 2014. godine velika koliina dokumentacije
Vieg suda je oteena u poplavi. Na osnovu preporuka nadlenog arhiva i
konzervatora Arhiva Srbije, deo najvrednije dokumentacije je spasen. Jedina
vidljiva oteenja na ovoj dokumentaciji su blaga deformacija i slepljenost
listova, mestimino razliveno mastilo i ra na mestu metalnih spajalica.
Naalost, deo dokumentacije nije mogao da se sauva zbog prevelike
koliine oteene dokumentacije, ogranienih prostornih i finansijskih
mogunosti, kao i nedostatka ljudstva koje bi radilo na saniranju oteenja.
Srena okolnost je to je veliki deo dokumentacije koja nije uspela da se
sauva, pripadao kategorijama sa ogranienim rokom uvanja.
9. Dom zdravlja, Petrovac na Mlavi: Na osnovu preporuka nadlenog arhiva
i konzervatora Arhiva Srbije, dokumentacija trajnog karaktera koja je
stradala u poplavama, osuena je, dezinfikovana i smetena u novi depo,
dokumentacija kojoj je istakao rok uvanja je unitena, dok je dokumentacija
koja nije predviena za trajno uvanje i koja je u roku uvanja, ostavljena u
starom depou do isteka roka. Ovakva odluka je doneta zbog velike koliine
oteene dokumentacije i prema tome nemogunosti da se celokupna
dokumentacija sauva, zatim zbog utede vremena, ljudstva i finansijskih
sredstava, zatite najvrednije dokumentacije kao prioriteta tokom spasavanja
i, na kraju, potovanja zakonskih odredbi.
10. Ginekoloko-akuerska klinika Klinikog centra Srbije: Na marginalnim
delovima listova dokumentacije na policama, vide se mehanika oteenja
i oteenja od praine i prljavtina, koja su posledica uvanja u fasciklama.
Ova oteenja nisu progresivna i ne predstavljaju veliku opasnost po
dokumentaciju. Meutim, usled poviene vlanosti vazduha i gusto zbijenih
fascikli u policama, listovi su vlani, deformisani i oslabljeni, fascikle su
nabrekle, te je uzimanje istih iz polica oteano i mogue samo uz upotrebu sile,
a svako uzimanje predstavlja potencijalnu opasnost od nastanka mehanikih
215
Sneana PETROV
oteenja. Stanje dokumentacije na podu je razliito zavisno od njene

udaljenosti od poda (prilog: slika br. 5). Dokumentacija koja se nalazi tik uz
pod, veoma je vlana i oslabljena i vrlo teko oteena od mikroorganizama,
trula je i raspada se. Kako se udaljava od poda, dokumentacija je u sve
boljem stanju, a oteenja su sve laka. Na vrhu gomile jedina oteenja
dokumentacije su ona izazvana povienom vlagom i prainom.
11. Institut za zdravstvenu zatitu majke i deteta: Vei deo dokumentacije
oteene usled viestrukog pucanja cevi nije bio predvien za trajno uvanje,
a rok uvanja mu je ve istekao, te je iz tog razloga ta dokumentacija unitena.
Manji deo oteene dokumentacije je trajnog karaktera, ali zbog nedostatka
prostora i ljudstva jo uvek nije osuena cela koliina iste.
12. Instituta za noviju istoriju: Zahvaljujui brzoj i adekvatnoj reakciji
odgovornih ljudi Instituta, celokupna oteena dokumentacija je sauvana.
Jedina oteena koja svedoe o nekadanjoj poplavi su deformacija listova i
mestimino razliveno mastilo (prilog: slika br. 6).
Zakljuak
Preventivna zatita iziskuje odreena finansijska sredstva, ali ona ne
moraju nuno da budu ogromna. Ne moemo svi, ali i ne moramo da obezbedimo
idealne uslove za uvanje arhivske grae i registraturskog materijala. Dovoljno
je da obezbedimo minimum u koji se ubrajaju dovoljan kapacitet smetajnog
prostora, odgovarajui ambijentalni uslovi, metalne police i arhivske kutije. Uz
meuinstitucionalnu saradnju, razmenu iskustava, preporuke i savete strunjaka i
kreativne ideje, to se esto moe postii uz mnogo manje truda i ulaganja nego to se
obino misli. Za poetak je dovoljna volja da se problem rei i hrabrost da se napravi
prvi korak. Nije nuno da problem bude reen odjednom, ve se moe reavati
postepeno: kvadratni metar po kvadratni metar, polica po polica, kutija po kutija.
Vani su upornost i istrajnost, a rezultati su ogromni: umesto pretrpanih i memljivih
podruma punih oteene grae koja e na kraju morati da bude unitena, moemo
imati skromno, ali propisno ureen depo sa adekvatno smetenom i zdravom graom.
Zakonski okvir u sistemu preventivne zatite postoji, ali je nepotpun.
Edukacija zaposlenih u arhivima i registraturama o sprovoenju preventivnih mera
redovno se sprovodi, ali jo uvek ne u dovoljnom obimu. Struni nadzor arhiva
i registratura je dobro osmiljen, funkcionie i daje rezultate, i jedini problem
predstavlja odsustvo naredbodavnih naloga koji su neophodni u sluaju nesavesnih
stvaralaca. Iz godine u godinu ovaj sistem se upotpunjava, ali proi e jo dosta
vremena dok se ne zaokrui u potpunosti. Do tada preventivna zatita i sudbina
dokumentacije zavisi od nas samih, od arhivskih radnika i arhivara u registraturama,
od osoba angaovanih na ouvanju i zatiti arhivske grae i registraturskog materijala.
216
Summary
Preventive care demands certain finances, but they do not necessarily have
to be vast. Not everyone can, and not everyone has to provide ideal conditions for
the preservation of archives and current records. It is enough to provide a minimum
which encompasses adequate storage capacity, ambient conditions, metal shelves and
archive boxes. Along with collaboration between institutions, experience exchange,
recommendations, expert advice and creative ideas this can often be met with much
less effort and investment than normally imagined. The will for the problem to be
solved is enough for a start, as well as the courage to make the first move. It is not
necessary for the problem to be solved immediately, at once, it can be solved step
by step: square meter per square meter, shelf by shelf, box by box. Persistence and
endurance is what matters. And the results are big: instead of crammed and damp
basements full of damaged archives which will eventually have to be destroyed, we
can have a modest but properly arranged depot with adequately stored and healthy
archives.

The legal frame in the preventive care system exists but it is incomplete.
Education of employees in archives and registers on the subject of carrying out
the preventive measures is regularly being done, but still in an inadequate amount.
Expert supervision of archives and registers is well thought of, it functions and it
shows results, and the only problem is the absence of directions which are necessary
in case of unconscientious actors. This system is being updated each year but a lot of
time will pass by until it is completed. Until then, the preventive care and the destiny
of the documentation depends solely on us, the archive employees and the archive
employees in registers, on the people engaged in the preservation and protection of
archives and current records.
217

, ,
:
1996. a.
.

.

, .
,
, .
: E , , , ,
.
THE CODE OF ETHICS FOR ARCHIVISTS IN SERBIA
Knowledge, Problems, Application
Abstract: In this work the Code of Ethics for Archivist that was instituted
at the International Congress of Archivists in 1996 is being considered. Some of the
ethical dilemmas that can occur in connection to the archival profession are stated. In
this work the results of the questionnaire conducted to the archivists in Serbia about
their knowledge of the Code of Ethics for Archivists and its articles are presented and
based on that questionnaire the conclusions are made. Through the consideration
of the relation towards the Code of Ethics for Archivists it is also considered the
position of the archivists in the society in transition and the challenges the archivists
face in their everyday work, so as the relation towards ethical dilemmas that can
occur in their work. This work does not intend to be scientific and to assert scientific
truths, nor does it intend to criticize the profession, above all it a conversation with
the profession and with oneself.
Keywords: The Code of Ethics, archives, archival ethics, archivists, archival
profession.
218
- , ,
, ,
, , , ,
,
,
, , .
.
1 , , ,
, ?
, , ,
? , ,
?
, , , ,
, ? ,

? ? ,
, ?2
? ?
?
?
, ,
, ? ,
? 1984.
, ,
, , , ,
.
. ,
, ,
,
.

,
, , ,
1 , , ,
. ,
,
.
.
2 Tomislav krbi, O ethosu arhivista, Arhivski vjesnik, 52 (2009), 9-24.
219
, , , ,
, ....
,
,
,
.
, , , .
,
,
, ,
,
,
?
, ,
.
,
, .3
. 1. . : .
, ,
,

,
, ,
3 https://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0#cite_note-1 (20. 5.
2016).
220
- , ,
a a
, , .
:
,
. ,
.
;
30
, , ,

30 ;
;
;
, ;
;

;

;

, ;

; ;
,
(,
, )...

.
,
. ,
.
,
.4
,
.
4 (),
, , .
: ivana Hebeli, Arhivi i etika, Zbornik referatov z dopolnilnega izobraevanja Tehnini in
vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja, br. 7/2008, Maribor 2008, 125-132.
221
-
5
,
( ,
), . ,
.
, .6

,
, ,
, , .

(). ,

, ,
.
,
, . .7
, o, , ,
, ,
, , .8

.9 .

,
.10

, .

, ,
.11
5 , , , 1991.
6 , ,
, XLIII/2013, 2013, 23.
7 https://nastavapreduzetnistva.wordpress.com/2012/03/01/moral-etika-i-poslovna-etika/ (20. 5.
2016.).
8 Josip Kolanovi, Identitet arhivista: od zanimanja do profesije, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb
1997, 13.
9 , . , 24.
10 .
11 Theo Thomassen, Archivists between knowledge and power. On the independance and autonomy
of archival science and the archival profession, Arhivski vjesnik, 42 (1999), 146-167. :
http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).
222
- , ,
. .
, ,
.12

1955.
.
, , , ,
, .13
,
, 1992. 14.

15 , 6.
1996. .
23 , .16

-17 2006.
e e
. je
je .
2008. ,
- 18
.19
150 , 66%
20, . 150, 120
,
-.
,
, ,
12 Mag. Zdenka Semli Rajh, Arhivi i etika: zato nam ona treba vie nego ikad?, Glasnik arhiva i
Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, XLIII/2013, Sarajevo 2013, 15.
13 , , 25-26.
14 Theo Thomassen, Archivists between knowledge and power. On the independance and autonomy
of archival science and the archival profession, Arhivski vjesnik, 42 (1999), 146-167. :
http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).
15 International Council on Archives (ICA).
16 http://www.ica.org/en/ica-code-ethics (20. 5. 2016.).
17 International Conference of the Round
Table on Archives http://ica.org/en/about-citra (20. 5. 2016.).
18 Section of Records Management and Archives Associations.
19 http://www.ica.org/en/questionnaire-ica-code-ethics-results-and-recommendations-0 (20. 5.
2016).
20 -.
223
.
- .
10
.

.21 ,
, ,
, ,
, ,
,
, ,
,
, ,
.
.

,
, ,
, ,
,
, ,
,
, ,
,
,
,
.

.

1996. .22
, ,
.
21 Mag. Zdenka Semli Rajh, nav. delo, 17.

22 http://www.arhiv.gov.mk/materijali/mk-4-4-1_kodeks_na_arhivisti.pdf (20. 5. 2016).
224
- , ,
.
1997. .23
,
.

, 2003.

.
,24 . 16.
2. , o a ,
,
, . 40.

.
, .
. ,
.

, 22. 2013,
.25
.
: , ,
, ,
, ,
, , ,
.
,
.
, .
, , .

, .

. , ,
,
.
.
23 http://www.arhiv.gov.si/fileadmin/arhiv.gov.si/pageuploads/zakonodaja/kodeks.pdf (20. 5. 2016);
Kodeks etike, Arhivi, , 1997, 14-17, prevod Marija Vera-Erjavec.
24
01.12.2004. . 19. 3. 2009.
. http://www.arhubih.ba/statut/ (20. 5. 2016).
25 http://www.arhiv.hr/arhiv2/Onama/Adresari/Etickopovjerenstvo/WEB2HDARHIVLOC024403
(20. 5. 2016).
225

, ,
, ,

.
, , 26,
27, 28
.29

, ,
, ,
,30
.
,
, .

. ,
,
. 45
, 32 (, ,
, ), 3 (
) 10
( ).
9 . ,
, .
:

, 34 (75,5%) , 11 (24,5%)
.
26 http://www.arhivvojvodine.org.rs/pdf/eticki%20cir.pdf (20. 5. 2016).

27 http://www.arhiv-beograda.org/index.php/rs/fondovi-i-zbirke/standardi/19-2013-11-28-09-3703/2013-11-28-09-54-36/120-eticki-kodeks (20. 5. 2016).
28 http://www.darv.org.rs/cir/eticki-kodeks.html (20. 5. 2016).
29 http://www.arhivistika.edu.rs/images/eticki_kodeks_arhivista1.pdf (20. 5. 2016).
30 http://www.parlament.gov.rs/upload/archive/files/cir/pdf/predlozi_zakona/3184-12.pdf (20. 5.
2016) ,
, . 71/94.
226
- , ,
24,50%
75,50%
(
, ), 8 (17,8%)
(, , ), 25 (55,6%)
(, ), 10 (22,2%)
, (4,4%)
.

55,60%
17,80%
22,20%
4,40%
, 24
(53%) , 21 (47%) .
227
47%
53%

, . 13 (29%)
, 28 (62,2%) , 2 (4,4%)
.
,
.

62,20%
29%
( )

4,40% 2,20% 2,20%

8 , 1 ,
- 9, ( ,
) - 11,
(
,
),

. .
228
- , ,
:
, 11 , 10 ,
8 , 10 , 16
.
.
.

42 (93,3%) ,
3 (6,7%) .
6,70%
93,30%

31 (69%) , 14 (31%)
.
31%
69%
,
.
: ( 14 ),
( 4 ), o
( 7), ( 23 ),
229
(5 ), (7
) , ,
24, .31
1: -
32*
1.
?
a

2. , ?
(, ,
)
/ (, )

3. ?

4.
?

5. ,
?
-
-
-
- (,
)
- _______________________________________________
31 ,
11. 2016.
. : http://www.
dks.org.rs/skup_dks.html (29. 5. 2016).
32 , 1996. .
230
- , ,
6. ?
-
-
-
-
-
7.
?
-
-
8.
?
-
-
9. ?
-
-
-
-
-
-
- ,
: __________________________
: ________________________

,
, , .

.
, (
),
, , ,
.
231

, ,
, .
.
,
(
, ,
).
, ,
,
(
),
. (
).
, ,

.

.
.
, ,
, ,
,
.33

.

.

,

.
.
,
.
33 ,
, ,
. , , .
,
.

. Theo Thomassen, . , , : Arhivski vjesnik, 42 (1999),
146-167. : http://hrcak.srce.hr/10590 (21. 5. 2016).
232
- , ,
,
, ,
,
,
.

.
, .
, , ,
, ,
, ,

, .
.

.

,
oj
.
,
.
.
Summary

The ethics is an integral part of every profession, so as the archival
profession. The societies in transition, especially after the disintegration of SFRY,
after armed conflict, political turmoil, because of the lack of legislation or because
the legislation was outdated or imprecise, because of the general economic condition
and other reasons, are a fertile ground for numerous ethical dilemmas and, in the
worst case, for the occurrences of the violation of the ethics in every profession, so
as in the archival profession. Unevenly regulated question of ethics and the Code
of Ethics for Archivists is also present in the archival profession in the surrounding
countries. In Serbia the question of ethics among the archivists and the Code of
Ethics for Archivist are not emphasized enough. By conducting the questionnaire to
the archivists in Serbia we have obtained illustrative data that the archivists consider
233
important that the Code of Ethics for Archivists be emphasized transparently, also,
they consider that a special agency should be established that will deal with ethical
issues and the violations of the archival ethics. At the end, it should be stressed that
Serbian archivists value highly loyalty to their profession and to the truth, which
speaks for itself about professionally inherent ethics among the archival professionals
in Serbia. Being an archivist is not only a profession or occupation but above all it
means orientation to the truth.
234
Mr. sc. Omer ZULI

struni rad
ZAKONSKI ASPEKTI PREUZIMANJA ARHIVALIJA OD

FIZIKIH LICA I NJIHOV ZNAAJ ZA KORITENJE
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: Arhivalije sadrane u linim i porodinim zbirkama predstavljaju
znaajne izvore, neophodne za sagledavanje i prouavanje historijskih procesa,
pojava, dogaaja, istaknutih linosti javnog, kulturnog, te drutveno-politikog
ivota neke sredine, na uem ili irem podruju. Postojei arhivski propisi su sasvim
jasno definisali znaaj navedenih arhivalija, te potrebu njihove institucionalne
zatite, zbrinjavanja, odnosno obavezu primopredaje u nadlene arhive. Budui
da su u praksi prisutni primjeri da se i druge ustanove kulture u odreenoj mjeri
bave preuzimanjem arhivalija, to je u suprotnosti sa vaeim propisima, ukazala
se potreba da se navedeno pitanje struno analizira i elaborira kroz predmetni
rad. Stoga ovaj rad ima za cilj da ukae na pravne okvire i aspekte preuzimanja
arhivalija od fizikih lica, nadlenosti arhiva u pogledu nadzora, praenja, zatite
i preuzimanja, te da kroz iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona, ukae na znaaj iste
za koritenje.
Kljune rijei: Arhivski propisi, line i porodine zbirke, preuzimanje
arhivalija, fizika lica, znaaj arhivalija, Arhiv Tuzlanskog kantona.
LEGAL ASPECTS OF TAKING ARCHIVAL OF INDIVIDUALS AND
THEIR IMPORTANCE FOR USE
- The experience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: Archival materials contained in the personal and family collections
represent significant sources, necessary for the consideration and study of historical
processes, phenomena, events, prominent public figures, cultural, and socio-political
life of a region, on the narrower or wider area. The current archive regulations
are clearly defined the significance of these archival materials, and the need to
institutional care, care or obligation of the handover to the relevant archives. Since,
in practice, been examples of that and other cultural institutions to some extent deal
with the downloading of archive, which is contrary to the current regulations, there
is a need to question the expert stated analyzes and elaborates on the subject work.
Therefore, this paper aims to point out the legal framework and aspects of taking
235
Mr. sc. Omer ZULI
over archival of physical persons, jurisdiction archives concerning the control,

monitoring, protection and acquisitions, and through the experience of the Archives
of Tuzla Canton, highlight the importance of the same for use.
Keywords: Archival regulations, personal and family collections, download
archival and individuals, the importance of archival, Archives of Tuzla Canton.
Uvodne napomene
injenica je da pored javno-pravnih, veliki broj fizikih lica i graana
posjeduje vrijedne line i porodine zbirke. Iste se u najveoj mjeri sastoje od
fotografija, dokumenata, rukopisa, knjiga, audio zapisa, dnevnika, hronika. Navedene
arhivalije predstavljaju znaajne i vrijedne historijske izvore. Isti su prevashodno
znaajni za prouavanje datih linosti, njihovih porodica, a nerijetko sadre i druge
dokumente neophodne za izuavanje lokalne, pa i ire historije. To je uslovljeno
samom funkcijom koju je dotina osoba obavljala. Naime, ukoliko je rije o osobi
koja je obavljala znaajne funkcije u javnom, politikom, drutvenom i privrednom
ivotu na odreenom administrativnom nivou i sadraj informacija u zbirci e biti
shodno tome raznolikiji.
Navedene arhivalije u znatnom broju sluajeva nisu na pravi nain zatiene,
a esto su podlone i oteenjima i unitavanju kao posljedica nepravilnog rukovanja
i uvanja istih. Stoga je neophodno kroz odreene projekte raditi na animiranju
graana, kako bi arhivalije bile preuzete, te zbrinute i zatiene na adekvatan i
zakonom propisan nain. U cilju zatite istih, neophodno je iste struno, arhivistiki
srediti i obraditi, valorizirati, te provesti tehniko-tehnoloku zatitu istih,
prvenstveno digitalizaciju i mikrofilmovanje, kako bi navedene znaajne arhivalije
bile dugorono zatiene, a samim time dostupne kako naunoj tako i iroj javnosti.
Stoga je neophodno da se ira drutvena zajednica i graani upoznaju sa znaajem
navedenih arhivalija, o neophodnosti adekvatnog zbrinjavanja i zatite, stavljanja
pod institucionalni okvir, na koji nain bi sudbina iste bila izvjesna, a navedena
graa bila dostupna svima.
U nedostatku ili manjkavosti zvaninih historijskih izvora, naroito u dijelu
izuavanja historijskih procesa na lokalnom nivou, isti predstavljaju bitne izvore za
razumijevanje historijskih procesa i zbivanja. Isti se moraju podvrgavati historijskoj
kritici i kompariranju, to je uostalom odlika i svih ostalih historijskih izvora. Stoga
ovaj rad ima za cilj da ukae na znaaj ove vrste historijskih izvora, razvijanju
svijesti kod ire javnosti o znaaju kulturnog naslijea (dokumenti, fotografije,
dnevnici, filmska, memoarska graa) koju isti posjeduju, odnosno koja je dio
porodine, ali i opedrutvene batine, te o potrebi adekvatne zatite iste i stavljanje
pod institucionalni nadzor.
Predmetna arhivska graa moe biti struno zatiena, obraena i stavljena
u funkciju, samo u okvirima nadlenih strunih ustanova, odnosno arhiva. Stoga je
236
Zakonski aspekti preuzimanja arhivalija od fizikih lica i njihov znaaj za koritenje
neophodno jasno i nedvosmisleno naglasiti da je u skladu sa vaeim propisima,

pitanje zatite i preuzimanja arhivalija od fizikih lica u iskljuivoj nadlenosti
arhivskih ustanova. Svako drugaije postupanje sa graom predstavlja grubo krenje
propisa. Istovremeno, arhivi moraju uiniti dodatne, maksimalne napore, kako bi
odgovorili datom zadatku, te iznali kadrovske i tehniko-tehnoloke kapacitete
da se angairaju na planu valorizacije, zatite i preuzimanja arhivalija od fizikih
lica.
Zakonski aspekti zatite i preuzimanja arhivalija od fizikih lica

Znaajna i raznovrsna arhivska graa nastaje radom i djelovanjem pojedinaca,
kao i porodica. Raznovrsnost arhivalija se moe posmatrati sa vie aspekata: sa
aspekta znaaja istih za uu ili iru drutvenu zajednicu, sa aspekta znaaja za kulturu,
historiju, etnologiju, sa aspekta vrste medija na kojem se zapisi uvaju, odnosno da li
se radi o zapisima na konvencionalnim ili nekonvencionalnim nosaima. Dakle, radi
se o raznovrsnim formama, vrstama grae, nosaima informacija, u skladu sa im e
se izvriti kategorizacija i valorizacija istih.
U vaeim arhivskim propisima definisan je status arhivalija fizikih
lica, u kojem se izmeu ostalog navodi: registraturski materijal obuhvata crtani,
pisani, tampani, fotografisani, fonografisani, filmovani i na drugi nain zabiljeen
dokumentacioni materijal, nastao kako djelovanjem javnih, tako i ostalih pravnih i
fizikih lica.1 U radu emo se referirati iskljuivo na arhivsku grau fizikih lica i
porodica.
Arhivalije koje stvaraju graani mogu biti raznolike, od dokumenata (zapisa
na papiru), do raznih drugih medija na kojima je zabiljeen odreeni zapis. Pa ipak
u linim, ali i porodinim fondovima preovladavaju fotografije, ali i dokumenti koji
se odnose na samu osobu koja je formirala linu ili pak porodinu zbirku. esto se
u navedenim zbirkama mogu pronai znaajni dnevnici, hronike, memoarski zapisi i
sjeanja, koji predstavljaju znaajne izvore za istraivanje i razumijevanje odreenih
pojava i procesa u blioj i daljoj prolosti.

Privatnom arhivskom graom smatra se graa fizikih lica, ukoliko nije
nastala u obavljanju javnih ovlatenja ili javne slube.2 U kolikoj mjeri je privatna
arhivska graa znaajna, najbolje govori i potvruje injenica, da je zatita i uvanje
iste definisana pomenutim Zakonom o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona,
ostalim kantonalnim zakonima, ali i arhivskim propisima, na nivou entiteta, odnosno
drave Bosne i Hercegovine.3
1 lan 4. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, Slubene novine TK, br. 15/00.
3 Zakon o arhivskoj grai i arhivu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine,
br. 16/01. (lanovi 21-29); Zakon o arhivskoj grai Federacije Bosne i Hercegovine, neto reduciranije
propisuje status privatne arhivske grae u lanovima 26-28 Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, br. 45/02; Zakon o arhivskoj djelatnosti Slubeni glasnik Republike Srpske, br.
119/08, l. 50-59.
237
Mr. sc. Omer ZULI

Neophodno je naglasiti da je navedena graa fizikih lica u iskljuivoj
nadlenosti javnih arhiva, odnosno matinih arhiva za odreeno podruje. Naime,
nadleni arhivi u skladu sa vaeim propisima imaju nadlenost za struni nadzor
nad privatnom arhivskom graom, kako pravnih, tako i fizikih lica.4 U postupku
nadzora arhivi imaju zakonsku nadlenost da utvrde koji dio grae se odnosi na
arhivske dokumente trajne vrijednosti, koji u tom sluaju podlijeu obavezi predaje
u nadleni arhiv.5 Na stvaraoce i imaoce privatne arhivske grae ili pojedinanih
dokumenata trajne vrijednosti, primjenjuju se odredbe Zakona o javnoj arhivskoj
grai.6 Iz ovoga je vidljivo da bez obzira na stvaraoca i provenijenciju, dokument
koji je vrednovan kao arhivski mora biti institucionalno zbrinut i sauvan, kao i
svaki drugi arhivski dokument javne provenijencije. Dakle, zakonska regulativa je
u navedenom sluaju decidna i jasna, tako da u dijelu nadlenosti nema nikakvih
nejasnoa.
Ovo je bitno navesti iz razloga to se pojedine druge ustanove, kao to su
muzeji, ali i biblioteke bave prikupljanjem arhivalija od graana. Takva praksa je
protivzakonita i neprihvatljiva, iz vie kako formalno-pravnih, tako i sutinskih
razloga. Naime, kada su u pitanju formalni razlozi, tu se prije svega misli na
zakonsku regulativu, po kojoj matine poslove arhivske djelatnosti mogu obavljati
samo nadleni arhivi. Zakon o arhivskoj djelatnosti je po tom pitanju jasan. S
druge sutinske strane, to je bitno, jer je nakon preuzimanja arhivalija bitno struno
i profesionalno postupanje i upravljanje preuzetim arhivalijama. To se odnosi na
arhivistiku obradu, dodatnu tehniko-tehnoloku zatitu, ali i stavljanje u funkciju
iste. Naime, svjedoci smo injenice da su u proteklom periodu odreene koliine
arhivalija preuzete od strane drugih ustanova kulture. Takva graa, preuzeta od
nenadlenih ustanova i pojedinaca, niti je bila predmet strune valorizacije, obrade,
tehniko-tehnoloke zatite, niti je ista stavljena u funkciju istraivaima i graanima.
Zato je sutinski bitno da se preuzimanjem iste bave zakonom odreene ustanove
koje su za to struno osposobljene.
Stoga saradnja i koordinacija ustanova kulture treba i mora biti bolja. Isto
se izmeu ostalog odnosi i na realizaciju zajednikih sadraja i projekata, kako
bi graani bili upoznati sa radom istih, ali i njihovim razliitostima u pogledu
nadlenosti. Ovo je bitno naglasiti zbog injenice da se pojedini graani zbog
nepoznavanja nadlenosti grekom obraaju pojedinim ustanovama kulture kako bi
primjerice donirali knjige, muzejski eksponat ili pak arhivski dokument. U takvim
okolnostima, struni zaposlenici ustanova kojima se jave graani, moraju biti
profesionalci i uputiti osobu na pravu adresu, odnosno ustanovu koja je nadlena za
preuzimanje i uvanje odreenog kulturnog naslijea.
U skladu sa odredbama arhivskog zakonodavstva imalac privatne arhivske
grae ima obavezu da istu sredi, izradi popis iste, poduzima mjere za njeno sigurno
4 lan 10. stav 4. Zakona o arhivskoj djelatnosti TK, Slubene novine TK, br. 15/00.
6 lan 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona,
Slubene novine TK, br. 13/11.
238
uvanje i zatitu. Imalac privatne arhivske grae, koji po bilo kom osnovu uva
arhivsku grau ili pojedinane dokumente trajne vrijednosti, obavezan je u skladu sa
vaeim propisima slijedee:
- obavijestiti Arhiv o posjedovanju arhivske grae;
- srediti arhivsku grau i izraditi popis arhivske grae;
- uvati arhivsku grau i preduzimati mjere potrebne za njeno sigurno
uvanje i zatitu;
- dopustiti ovlatenom licu Arhiva da pregleda arhivsku grau i po potrebi
provede sigurnosno snimanje;
- obavijestiti Arhiv o svim promjenama u vezi sa arhivskom graom;
- izvriti i sve druge obaveze utvrene odredbama ovog Zakona.
Ukoliko imalac privatne arhivske grae nije u mogunosti srediti arhivsku
grau i izraditi popis arhivske grae, duan je dopustiti Arhivu da to uini o troku
imaoca arhivske grae.7 Iz navedenog je vidljivo da imaoci i stvaraoci privatne
arhivske grae, trajne vrijednosti, imaju apsolutno iste obaveze prema arhivima, kao
i stvaraoci i imaoci javne arhivske grae.

-
-
-
Arhivska graa fizikih lica, moe se preuzeti u Arhiv na vie naina i to:
darovanjem arhivske grae arhivu,
prodajom arhivske grae arhivu,
deponovanjem arhivske grae (depozit).8
Darovanje arhivske grae arhivu do sada je najei oblik prikupljanja

arhivske grae u arhivu. Rezultat istoga su desetine preuzetih, vrijednih linih i
porodinih zbirki u Arhiv Tuzlanskog kantona.9 U kolikoj mjeri su iste znaajne kao
kulturno naslijee, ali i historijski izvor, dokaz je da su tri line i porodine zbirke
proglaene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.10 Broj preuzetih linih
i porodinih zbirki u Arhiv Tuzlanskog kantona rezultat je prije svega znaajnog
angairanja zaposlenika Arhiva na animiranju graana da svoje line i porodine
zbirke predaju na daljnje uvanje u navedenu strunu ustanovu.
Od sutinske je vanosti da graani imaju pravovremene informacije
o procedurama i znaaju predaje vrijednih arhivalija u arhiv. U cilju uspostave
validnog sistema u dijelu nadzora i preuzimanja arhivalija od fizikih lica i porodica,
7 lan 33. Zakona o arhivskoj djelatnosti, Slubene novine TK, br. 15/00.
9 Arhiv Tuzlanskog kanona zakljuno sa 2015. godinom preuzeo je ukupno 37 linih i porodinih
zbirki. Vidi: Izet aboti, Nermana Hodi, Selma Isi Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva
Tuzlanskog kantona, Tuzla 2012. Isti je objavljen na veb portalu Arhiva Tuzlanskog kantona.
10 To su slijedee zbirke: Trgovaka kua Nikole Pavlovia Brko (18401865), zbirka Jovan R.
uki (18901891), Porodica Vukovaki (19161952). Osim navedenih linih zbirki, Odlukom je
obuhvaen jo i 31 arhivski fond i zbirke. Kompletan tekst Odluke moete pogledati na veb portalu
Arhiva Tuzlanskog kantona, na linku Nacionalni spomenici. Znaajne line i porodine zbirke
posjeduje i Arhiv Bosne i Hercegovine (16 zbirki), Arhiv Republike Srpske Banja Luka (2 zbirke),
PJ Doboj (2), PJ Trebinje (2). Historijski arhiv Sarajevo ima brojnu i vrijednu zbirku, sa ukupno 50
preuzetih linih i porodinih zbirki.
239
Mr. sc. Omer ZULI
neophodan je jai i strategijski osmiljen pristup arhivske slube. Naime, graani

moraju biti adekvatno informisani o postojanju i djelovanju arhiva, te o njihovim
nadlenostima. U isto vrijeme arhivi se moraju nametnuti javnosti, kroz konkretne
programe i projekte, na koji nain e dokazati svoj struni, profesionalni i nadasve
drutveno-odgovoran odnos prema ovoj vrsti arhivalija. U tom smislu, iskustva
Arhiva Tuzlanskog kantona su jako bogata. Od organiziranja skupova, do izlobi na
koji nain se prezentuje arhivska graa, koju su graani pohranili u Arhiv, njen znaaj,
te neophodnost institucionalnog zbrinjavanja i preuzimanja iste.11 Organizovani su i
brojni skupovi na kojima je ukazano na znaaj arhivalija koju posjeduju graani.12 U
realizaciji istih esto su ukljuivani i sami graani koji su poklonili svoje arhivalije
Arhivu Tuzlanskog kantona. Svi navedeni projekti uticali su na jaanje svijesti
graana o neophodnosti institucionalne zatite arhivalija koje posjeduju.
U praksi su esti sluajevi da su graani svjesni znaaja institucionalne
zatite arhivalija, ali da se usljed emotivne i sentimentalne vezanosti sa istom nisu
spremni odvojiti. U takvim sluajevima Arhiv Tuzlanskog kantona je naao jedno
praktino rjeenje za stvaraoce i imaoce arhivalija. Naime, njihove arhivalije se
skeniraju i u toj formi pohranjuju u Arhiv TK, a izvorne arhivalije vraaju vlasniku,
uz dogovor da u budunosti i originali budu arhivirani u Arhiv. Na taj nain znaajne
informacije bivaju zatiene i pohranjene u Arhivu, te dostupne javnosti, a u isto
vrijeme su i graani zadovoljni jer izvornike imaju kod sebe.
Osim aktuelnih tema vezanih za znaaj, zatitu i preuzimanje linih i
porodinih zbirki, zatim tema koje su se odnosile za fotografsku grau, Arhiv
Tuzlanskog kantona je aktuelizirao i pitanje zatite i uvanja memoarske grae,
te njenog znaaja za nauna istraivanja. Naime, memoarska graa predstavlja
znaajnu nadopunu historijskih izvora zvanine provenijencije. Navedeni izvori
daju jednu povezanu sliku odreenih historijskih procesa, dogaaja, ljudi i pojava na
odreenom podruju. esto govore o procesima i iznose injenice koje se ne mogu
dobiti iz drugih, zvaninih dokumenata. U tom dijelu su bitne sve vrste memoarskih
zapisa (dnevnika, hronika), ali su svakako bitna i sjeanja aktera odreenih dogaaja,
a koja nisu prenijeta na papir ili neki drugi medij, odnosno koja tek treba zabiljeiti
intervjuisanjem graana. U tom smislu Arhiv Tuzlanskog kantona se dodatno
angairao, kako bi intervjuiui aktere odreenih znaajnih dogaaja omoguio da
se za budue generacije i istraivanja sauvaju i zabiljee od zaborava sve znaajne
injenice. Pri tome se sjeanje obavezno biljei i uva u digitalnoj formi, ali se i vri
transkript istog, koji se uva na papiru.13
11 Tako je Arhiv Tuzlanskog kantona realizovao nekoliko izlobi iz linih zbirki Nurage Softia
iz Banovia, Ataha Mahia iz Brkog, Raifa ehajia iz Sarajeva i drugih. Na taj nain se podstiu
graani da svoje line zbirke deponuju u arhive.
12 Realizovani su brojni okrugli stolovi na zanimljive i aktuelne teme koje se odnose na znaaj
arhivalija u posjedu graana i porodica, kao to su: Fotografska graa-historiografska i umjetnika
vrijednost (Tuzla 2009), Zatita i znaaj porodinih i linih arhivskih fondova i zbirki (Tuzla 2011),
Genealoka batina sehara nae prolosti (Tuzla 2012), Memoarska graa i usmena predaja znaaj
za nauna istraivanja (Tuzla 2015).
13 Arhiv Tuzlanskog kantona je zabiljeio u digitalnoj formi, transkribovao na papir i na taj nain
dugorono sauvao memoarska sjeanja Abdulaha ef. Budimlije, Hasiba Dinde, Safeta Okanovia.
240
Struni zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona kontinuirano vre

prikupljanje informacija na terenu o svim imaocima i stvaraocima privatne arhivske
grae ili pak pojedinanih dokumenata trajne vrijednosti, te se vri utvrivanje
prioriteta djelovanja i prikupljanja, preuzimanja ili otkupa znaajnih arhivalija.
Drugi nain koji se odnosi na otkup arhivalija od strane graana, je prisutan
u praksi u manjoj mjeri, iz razloga to ne postoje sredstva planirana budetom za
tu namjenu. Arhiv Tuzlanskog kantona je uprkos finansijskoj krizi, ovom pitanju
posvetio znaajnu panju. Tako se zadnjih godina budetom Arhiva redovno planiraju
i sredstva za otkup arhivalija. Treba naglasiti da nisu u pitanju budetska sredstva,
nego vlastita sredstva koja Arhiv Tuzlanskog kantona ostvaruje intelektualnim
radom strunih zaposlenika. Iako se radi o simbolinim sredstvima, ista su vrlo bitna
za otkup najvrijednijih zbirki. Budui da su sredstva ograniena, Arhiv Tuzlanskog
kantona utvruje strategiju i prioritete otkupa, kako bi na taj nain prevashodno bile
preuzete najvrijednije zbirke. Primjera radi, na ovaj nain je samo u posljednje dvije
godine otkupljeno preko 10.000 izuzetno znaajnih dokumenata koji se odnose na
Bosnu i Hercegovinu u XIX stoljeu. Arhiv Tuzlanskog kantona je otkupio vrijedne
dokumentarne fotografije, te razglednice koje potjeu iz XIX i XX stoljea. Ukupan
broj fotografija koji je otkupljen iznosi preko 1300 fotografija.
Neophodno je naglasiti da arhivi u Bosni i Hercegovini nemaju mogunost
sistemskog planiranja otkupa arhivalija, prije svega to sredstva za otkup istih ne
mogu dobiti iz budeta. Stoga ovaj vid preuzimanja arhivalija, ne moe dati znatnije
rezultate. Zato je neophodno maksimalno raditi na animiranju graana da line i
porodine arhivalije od trajne vrijednosti i znaaja za drutvo poklone nadlenom
arhivu. Ukoliko se pak odreeno lice odlui za prodaju neophodno je naglasiti da
nadleni arhiv ima pravo pree kupovine.
Procedura otkupa arhivalija definisana je vaeim arhivskim propisima. U
skladu sa odredbama Zakona o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, nadleni
arhiv ima pravo pree kupovine, u odnosu na druge zainteresirane strane. Ukoliko
nadleni arhiv iz objektivnih ili drugih razloga ne prihvati ponudu u roku od mjesec
dana, ponua moe samo u tom sluaju ponuditi drugoj zainteresiranoj strani
arhivalije na otkup. Pri tome treba naglasiti da ta ponuda ne smije biti povoljnija
u odnosu na uslove koji su ponueni arhivu. U protivnom arhiv moe pokrenuti
postupak i tubu protiv vlasnika i kupca u roku od pet godina od dana potpisivanja
ugovora.14 Ovaj nain otkupa se odnosi samo na onaj dio grae koji od strane
nadlenog arhiva nije valorizovan kao arhivska graa od znaaja za drutvo i dravu
u cjelini. Ukoliko je pak nadleni arhiv utvrdio i vrednovao arhivalije i kategorizirao
ih, u tom sluaju imalac nema zakonsko pravo da iste ponudi za prodaju, nego
iskljuivo samo nadlenom arhivu.
Trei nain preuzimanja arhivske grae jeste sistem depozita. Isti se
razlikuje od gore navedenih naina, po tome to kod preuzimanja ne prestaju
vlasnika, odnosno posjednika prava graana koji predaju arhivsku grau. Ovaj
241
Mr. sc. Omer ZULI
nain deponovanja arhivske grae se primjenjuje kod graana koji su svjesni

potrebe institucionalne zatite arhivalija, ali su u isto vrijeme emotivno i na drugi
nain vezani za grau. Stoga se oni odluuju za sistem depozita, u kojima oni i dalje
imaju vlasnika prava nad arhivalijama, a arhivalije su fiziki smjetene u arhiv.
Isti je malo zastupljen u praksi, jer se graani uglavnom opredjeljuju da arhivalije
poklone Arhivu, a u rijetkim sluajevima se odlue i za prodaju arhivalija, budui da
su mogunosti otkupa jako male.
Sutinska korist za imaoca i stvaraoca privatne arhivske grae, na taj nain
je viestruka. Ogleda se u institucionalnoj zatiti, sreivanju, obradi, tehnikotehnolokoj zatiti arhivalija, prezentovanju iste putem odreenih kulturnoobrazovnih projekata (izlobe, katalozi) ili izdavakih projekata (vodii, inventari).

Sam postupak preuzimanja arhivske grae u svim navedenim sluajevima
prati obavezno zapisnik o primopredaji arhivske grae, gdje se izmeu ostalog
definie i dostupnost grae treim licima, nain njenog koritenja, itd. Ovo pravilo
se ne primjenjuje ukoliko je nadleni arhiv otkupio arhivalije od fizikog lica.
Osim navedenih, bitan razloga preuzimanja arhivalija od graana (zatita,
sreivanje, obrada, tehniko-tehnoloka zatita) ogleda se u potrebi prezentacije
istih u svrhu koritenja za nauno-istraivake projekte, kulturno-obrazovne projekte
(izlobe, katalozi, prezentacije dokumenata). Svaki historijski izvor, koji ne ostvari
svoj krajnji cilj, a to je prezentacija i koritenje i stavljanje u funkciju nauci, kulturi,
struci, ali i iroj javnosti, u sutini, kao da i ne postoji. Kod vlasnika iste, navedene
arhivalije imaju samo sentimentalnu vrijednost. U arhivima se vrijednosti arhivalija
viestruko uveavaju, u segmentu koritenja za historijske, naune, kulturne i druge
svrhe.
Privatna arhivska graa na nekonvencionalnim nosaima

U novije vrijeme, napredak informacijskih tehnologija utie na stvaranje sve
veeg broja zapisa u elektronskom obliku, ak i u dijelu linih i porodinih zbirki.
To se najveim dijelom odnosi na fotografije, koje u ogromnom broju nastaju,
zahvaljujui dostupnim i relativno jeftinim ureajima za slikanje (foto aparati,
telefoni). Meutim, evidentno je da se veina digitalnih fotografija uva samo u
elektronskom obliku. Za dugoronu zatitu tu je neophodno postaviti pitanje izbora
i kontrole nosilaca informacija, te da li e navedene fotografije i njihova zatita
i dostupnost biti izvjesna u daljoj budunosti. Naravno da nee, ukoliko se ne
primijene odgovarajue tehnike i preporuke za stalnu kontrolu i migriranje zapisa
na nove nosioce informacija. Osim, toga, preporuka je da se bar odreeni broj
reprezentativnih fotografija izradi i uva na konvencionalnom nosau informacija
(papiru), kako bi smo i na taj nain preduprijedili i zatitu uinili izvjesnom.
Ovo se posebno odnosi na graane i drutvene grupe koje prate sve znaajne
dogaaje i pojave, te iste fotografiu. Znaajan broj graana je fotografijom propratio
242
sva krucijalna drutvena deavanja, od agresije, do tranzicijskih promjena u drutvu,

te svakidanjih kulturnih, sportskih, drutvenih, privrednih, politikih i drugih
deavanja. U tom smislu njihova lina fotografska zbirka predstavlja znaajan izvor
za prouavanje znaajnih historijskih procesa u drutvu, ljudi, dogaaja i pojava.
Meutim, fotografske zbirke e dugorono imati znaaj samo ukoliko su iste
sauvane u skladu sa preporukama, te u konanici stavljene u institucionalne okvire
uvanja, odnosno u nadlene arhive.
Stoga je neophodno, u cilju adekvatne, dugorone zatite istih obratiti panju
na nekoliko znaajnih elemenata i to:
- koritena oprema,
- koriteni oblici i nosai zapisa,
- nain obezbjeenja trajne dostupnosti podataka,
- planirano i izvedeno pretvaranje u druge oblike zapisa ili prenoenje na
druge nosae zapisa i
- nain obezbjeenja cjelovitosti, autentinosti i upotrebljivosti arhivske
grae.15
Stoga je neophodna institucionalna, struna pomo u adekvatnom
zbrinjavanju i zatiti istih, kako bi navedeni zapisi bili sauvani. Naime, u cilju
dugorone zatite, neophodno je primijeniti strune metode zatite, a to je obavezna
migracija na nove medije, a u skladu sa razvojem tehnike, stvaranje arhivske kopije,
te na kraju svakako i neizbjena izrada u konvencionalnom obliku, bar odreenog
broja reprezentativnih fotografija, odnosno drugih oblika arhivalija.
Veliki broj graana posjeduje znaajne zapise na filmskoj traci, odnosno
ranijim VHS kasetama. Neophodno je naglasiti da je ivotni vijek istih i u
najoptimalnijim uslovima ogranien, zbog ega je neophodno navedene zapise
prebacivati na nove nosioce informacija u digitalnom obliku. ak i nakon prenosa
zapisa u digitalnu formu mora se konstantno pratiti postojanost i itljivost zapisa,
te migriranje istih na nove, savremenije nosioce, te obezbjeivanje optimalnih
mikroklimatskih uslova. Zato je bitno stalno praenje i ukljuivanje strunih
ustanova, odnosno arhiva, kako bi navedeni zapisi bili dugorono zatieni. Arhiv
Tuzlanskog kantona do sada je preuzeo i dodatno tehniko-tehnoloki, dugorono
zatitio znaajan broj zapisa na nekonvencionalnim nosaima.16
U skladu sa elaboriranim, namee se konstatacija po kojoj arhivi moraju
napraviti dodatni angaman, na planu aktueliziranja predmetnog pitanja, utvrivanja
prioriteta djelovanja, kako bi arhivisti, a u skladu sa vaeim propisima, odgovorili
zadatku. Prioriteti se odnose na praenje, zatitu, preuzimanje, kako konvencionalnih,
tako i nekonvencionalnih zapisa, te obrada i davanje na koritenje arhivske grae
fizikih lica i porodica korisnicima.
15 lan 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskoj djelatnosti, Slubene novine TK,
br. 13/11.
16 Preuzeto je 27 VHS kaseta od Zlatka Dukia iz Tuzle, koje su konvertovane u digitalnu formu,
zatim 23 CD-a od Ataha Mahia iz Brkog sa velikim brojem fotografija, razglednica i dokumenata,
Jusufa Kaletovia, Mee Bajria iz Tuzle, itd.
243
Mr. sc. Omer ZULI
Znaaj arhivske grae graanskih lica za koritenje

Znaajan, ali i najei oblik arhivalija koje posjeduju graanska lica
jesu fotografije, koje predstavljaju znaajne historijske izvore. Neophodno je
istai da je fotografija kao kulturno naslijee, odnosno historijski izvor tretirana i
meunarodnim pravnim aktima zatite kulturnih dobara. Tako se izmeu ostalog
u Parikoj konvenciji o mjerama za zabranu i spreavanje nedozvoljenog uvoza,
izvoza i prijenosa svojine kulturnih dobara17, navodi da kulturnoj batini prema
lanu 1. stav j. pripadaju izmeu ostalog i ,,arhivi, ukljuujui zvune, fotografske,
kinematografske arhive, to je takoe potvrda znaaja i vrijednosti fotografije kao
historijskog izvora. Ovo je i potvrda odredaba nacionalnog zakonodavstva po kojem
je fotografija arhivska graa, koja je shodno tome u iskljuivoj strunoj nadlenosti
arhiva.
Ovdje se prije svega misli na dokumentarnu fotografiju, koja s obzirom na
vrstu i elemente zapisa na istoj u pravom smislu rijei predstavlja historijski izvor.
Ista prua obilje historijskih injenica vezanih za istraivanje i prouavanje tradicije,
obiaja, arhitekture, nonje, kulturnih, etnolokih, drutvenih, privrednih, politikih
i drugih procesa u drutvu. Vrijednost fotografije, kao historijskog izvora je utoliko
vea, ukoliko su elementi opisa detaljniji. Dakle, elementi koji nam govore vie
detalja o fotografiji, godini nastanka, prikazanim ljudima, dogaajima, osobi koja je
snimila fotografiju, to sve zajedno uveliko utie na vrijednost i znaaj iste.
Fotografija danas postaje sve vie primarni historijski izvor, a ne samo
ilustracija, koja ima vizuelni i estetski doivljaj. U proteklom periodu fotografija
je postala univerzalni oblik komunikacije koju svi razumiju. Koliki je znaaj
fotografije moda najbolje ilustruje injenica da dananji ivot ne moemo zamisliti
bez fotografije (lini dokumenti, tampa, kalendari, broure, i sl.). Meutim,
injenica je da jo uvijek nismo u dovoljnoj mjeri svjesni koliki je znaaj fotografije
kao historijskog izvora. To stanje se mijenja i jo vie e se mijenjati u budunosti,
a nosioci novog promiljanja i odnosa prema fotografijama, osim historiara,
publicista, moraju biti arhivi i arhivisti.
Danas, Arhiv Tuzlanskog kantona kroz razliite oblike kulturno-obrazovnih
aktivnosti nastoji valorizovati fotografiju u skladu sa njenim znaajem. U proteklom
periodu uraeno je mnogo izlobi u kojima su koritene fotografije kao historijski
izvori i koje su esto budile veu panju i interes graana i posjetilaca od drugih
izloenih arhivalija. U kolikoj mjeri se uspjelo u nakani prezentacije fotografije kao
historijskog izvora najbolje govori injenica da istraivai sve vie i ee koriste
fotografije u svojim strunim i naunim radovima, ne samo kao ilustracije, ve kao
historijski izvor i potvrdu injenica i tvrdnji iznijetih u tekstu.
17 Generalna konferencija Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu, na
svom XVI zasjedanju odranom u Parizu od 12-14. novembra 1970. godine, usvojila je 14. novembra
1970. godine navedenu Konvenciju. Konvencija je sainjena u Parizu 17. novembra 1970. godine, u
dva autentina primjerka koje su potpisali predsjednik Generalne konferencije na XVI zasjedanju i
generalni direktor Organizacije ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu.
244
Osim fotografija, fizika lica posjeduju znaajne dokumente, zatim

dnevnike, hronike, te memoarske zapise i sjeanja, koja predstavljaju znaajne
izvore za istraivanje i razumijevanje odreenih historijskih procesa, pojava i
dogaaja. Ukoliko su posjednici arhivalija obnaali znaajne funkcije u drutvu
(kulturne, sportske, drutvene, politike) onda su svakako njihove arhivalije
obogaene znaajnim dokumentima i informacija iz tih domena ivota. Naime,
radi se o dokumentima koje su isti dobijali lino, a zbog njihovog uea u radu
odreenih tijela, komisija, upravljakih organa, te se u tom smislu radi o njihovoj
linoj dokumentaciji. Ukoliko je sauvana, ista moe znaajno posluiti kao dopuna,
postojeim, raspoloivim, zvaninim historijskim izvorima, javne provenijencije.
Zakljuak

Arhivska graa i pojedinani dokumenti trajne vrijednosti, koju stvaraju
graani i porodice, s obzirom na znaaj istih, zauzimaju znaajno mjesto u ukupnoj
arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine. O tome svjedoe desetine izuzetno
vrijednih i znaajnih, ali i esto koritenih linih i porodinih zbirki, preuzetih i
pohranjenih u arhivima u Bosni i Hercegovini. Isti predstavljaju znaajne historijske
izvore, bitne za istraivanje i razumijevanje odreenih historijskih procesa, dogaaja,
ljudi i pojava, na uem ili irem podruju. Meutim, da bi navedene zbirke bile
stavljene u funkciju, predmetne arhivalije prevashodno trebaju biti valorizirane,
zatiene, struno obraene u arhivima, da bi na kraju bile stavljene na raspolaganje
istraivaima i korisnicima. To nije tek formalno provoenje propisa, ve sutinsko
djelovanje struke u dijelu zakonskih nadlenosti.
Stoga arhivska sluba Bosne i Hercegovine mora jasno i nedvosmisleno
istai navedenu injenicu, te utvrditi strategiju djelovanja, kako bi se onemoguile
aktivnosti drugih ustanova i pojedinaca, koji protivno zakonskim odredbama vre
preuzimanje arhivalija. Stoga se arhivi i arhivisti moraju dodatno angairati kako
bi se preuzimanje arhivalija fizikih lica i porodica vrilo u zakonskim okvirima,
odnosno od strane arhiva. Samo na taj nain e predmetne arhivalije biti struno i
profesionalno zbrinute, struno obraene i tehniko-tehnoloki zatiene. Tako e se
osigurati njihova dugotrajna zatita, ali i njihovo stavljanje u funkciju korisnicima,
to je krajnji cilj svakog arhiva.
Summary
Archives and single documents of permanent value, created by citizens and
families, given the importance of them, occupy an important place in the overall
archives of Bosnia and Herzegovina. This is evidenced by dozens of extremely
valuable and important, but also frequently used personal and family collections,
245
Mr. sc. Omer ZULI
downloaded and stored in archives in Bosnia and Herzegovina. Same represent

significant historical sources, essential for research and understanding of certain
historical processes, events, people and phenomena, the narrower or wider area.
However, in order that those collections were made functional, concerned primarily
archival should be valorized, protected, expertly handled in the archives, it would
eventually be made available to researchers and users. It is not only formal
enforcement, more substantial action in the profession of legal jurisdiction.
Therefore archival service of Bosnia and Herzegovina must clearly and
unambiguously point out these facts, and determine a strategy of action, in order to
thwart the activities of other institutions and individuals, who under the law, perform
obtain of archival. Therefore, archives and archivists must further engage in order to
obtain archival of individuals and families within the law, or by the archives. Only
in this way will be subject archival expertly and professionally cared for, handled
professionally and technologically protected. This will ensure their long-term
protection, but also putting them into operation for customers, which is the ultimate
goal of every archive.
246
Dr. sc. Aco ANGELOVSKI

Dravni arhiv Republike Makedonije
struni rad
OSVRT NA NEKA PITANJA ODRAZA PRAVNE REGULATIVE

NA STANJE ARHIVSKE I REGISTRATURNE GRAE U
REPUBLICI MAKEDONIJI

Apstrakt: U tekstu su data odreena stanja kod zatite i uvanje arhivske
i registraturne grae kod imaoca i u arhivima. injenica je da se odreeni propusti
i nedoreenosti provlae ve due vrijeme u radu. Razlozi su subjektivnog, kao i
objektivnog karaktera. Nepotovanje pravne regulative ili tumaenje propisa za
dnevnu upotrebu i nesankcionisanje imaoca i arhiva ima za posljedicu odreena
nepovoljna stanja.

Za neizvravanje odreenih obaveza i nadlenosti krivicu traimo kod
nekog drugog. Uvijek nam nedostaju finansijska sredstva za realizaciju predvienih
aktivnosti. Uostalom, dokumentacija nam je u takvom stanju kao to je odnos drave
prema njoj.

Kljune rijei: Pravna regulativa, arhivska graa, registraturna graa,
stanje grae, imaoci, arhivi.
REVIEW OF SOME QUESTIONS OF LEGISLATION ON CONDITION OF
ARCHIVAL AND REGISTRY MATERIAL IN MACEDONIA
Abstract: The text gives certain conditions in the protection and preservation
of archival material and current records with the holder and in the archives. The
fact is that certain omissions and ambiguities permeate for a long time to work.
The reasons are subjective and objective character. Failure to comply with legal
regulations or the interpretation of the regulations for daily use and non-punishment
of the holder and archive results in certain unfavorable conditions.
For non-performance of certain obligations and responsibilities guilt ask
somebody else. Always we lack financial resources for implementation of planned
activities. After all, the documentations state and condition reflects the interest of
the country towards it..
Keywords: Legal regulations, archival material, registry material, state
structure, holders, archives.
247
Uvod

Zatita i uvanje dokumentacije kod imaoca i u arhivima jeste jedan od
vanijih zadataka svake drave. Sistem zatite i uvanja arhivske grae i njeno
stvaranje kod imalaca, pa sve do njene predaje nadlenom arhivu, ne moe se
realizovati bez odreenih i utvrenih prava, obaveza i nadlenosti, kako za imaoce,
tako i za arhive.
Odredbe o znaaju i vanosti arhivske i registraturne grae sadravali su svi
dosadanji zakonski i podzakonski akti, a arhivska graa od posebnog kulturnog i
historijskog znaaja zatiena je i propisima o zatiti kulturnog naslijea.
Da bi se zatitilo ovo kulturno bogatstvo treba da zajedniki (imaoci i arhivi)
potuju pravnu regulativu koja definie ovu djelatnost. Potivanjem prava i obaveza
imaoca, kao i nadlenosti Dravnog arhiva Republike Makedonije stvorit e se
maksimalni uslovi za njenu zatitu i koritenje.
Za prevazilaenje odreenih nedoreenosti u pravnoj regulativi treba da se
iznau odgovarajua rjeenja i to u: usaglaavanju rada imalaca i arhiva, poboljanju
kancelarijskog i arhivskog poslovanja, potivanju rokova za izvrenje obaveza, a pri
tom da propisi vae podjednako za sve.
Samo potivanjem pravne regulative, stvorit e se mogunost da ostanu
podaci i tragovi rada institucija i pojedinaca za dolazee generacije. Briga o zatiti i
uvanju arhivskog bogatstva predstavlja nezamjenjiv i prioritetan zadatak za svako
drutvo i za svakog imaoca. Ovo utoliko vie to je arhivska graa kao dobro od
posebnog interesa i od posebnog kulturno-historijskog znaaja, zatiena i propisima
o zatiti kulturnog naslijea.
Arhivska i registraturna graa, prema Zakonu o arhivskoj grai1, titi se
neovisno od vremena, mjesta i naina njenog stvaranja, vlasnitva i njene evidencije
(l. 4).
Arhivska graa jeste graa trajne vrijednosti i ista je od znaaja za
Republiku, nauku, kulturu, imaoce i za druge potrebe, neovisno je li ispisana na
papiru (konvencionalan) ili je pohranjena na poseban medij (nekonvencionalan).
Za razliku od arhivske, registraturna graa, koja je nastala u radu imalaca
znaajana je sve dok se iz nje ne izdvoji arhivska graa.
Registraturna graa iz koje nije izvren odabir arhivske grae, bez obzira ko
je stvorio i gdje se nalazi, uva se kao cjelina i iz nje se ne smiju izdvajati dijelovi
(l. 5).
Arhivska graa nastala u elektronskoj, digitalnoj, optikoj i drugoj formi
(zapisi), arhivira se u izvornoj formi u kojoj je nastala. Ukoliko nije mogue da se
arhivira u elektronskoj, digitalnoj, optikoj ili u drugoj formi (zapis), prenosi se na
paprnu formu (l. 6).
U skladu sa Zakonom o arhivskoj grai, prema l. 2 zatita, uvanje, obrada
i koritenje arhivske grae jeste od javnog interesa.
1 Zakon o arhivskoj grai, Sl. novine RM , br. 95/2012, 41/2014, 75/2015, 148/2015, 169/2015 i
53/2016.
248
Osvrt na neka pitanja odraza pravne regulative na stanje arhivske i registraturne grae u Republici Makedoniji
Dravni arhiv Republike Makedonije utvruje popis imaoca javne arhivske

i registraturne grae i isti su obavezni da svoje osnivanje, statusne promjene,
nadlenosti i prestanak sa radom izvijeste Arhiv (l. 16).
Javna arhivska graa jeste vlasnitvo Republike Makedonije. Javna arhivska
i registraturna graa je neotuiva. Zato privatna pravna i fizika lica ne smiju da
prikupljaju, stiu, uvaju i posjeduju javnu arhivsku i registraturnu grau (l. 17).
Prema Zakonu o arhivskoj grai, jedan od sutinskih ciljeva Dravnog
arhiva Republike Makedonije, jeste da preuzme i trajno uva javnu arhivsku grau
i da stvori uslove za nesmetano koritenje za javnost. Pravo koritenja imaju sva
pravna i fizika lica pod jednakim uslovima. Osim ostvarivanja funkcije dravnih
organa i javnih institucija, javna arhivska graa daje se na koritenje za: nauna
istraivanja, potrebe publikacije, potrebe obrazovanja, izlobe i objavljivanje, kao i
za ostvarivanje i zatitu slobode i prava graana (l. 42).

Prava i obaveze imaoca
Imaoci arhivske i registraturne grae imaju pravo koritenja grae.
Ostvarivanje ovog zadatka nadleni arhiv, kao organ uprave, ima prava i obavezu da
kod imaoca obezbijedi struan nadzor i da daje strunu pomo za uvanje, zatitu,
evidentiranje, sreenost, odabir arhivske grae iz registraturne grae, unitenje
bezvrijedne registraturne grae sa isteklim rokovima uvanja, predaju arhivske
grae nadlenom arhivu i sl (l. 18).
Imaoci u ijem je vlasnitvu dokumentacija, imaju obavezu da obezbijede
uslove u kojim e se nesmetano obavljati poslovi kancelarijskog i arhivskog
poslovanja, kao i obaveze, pravo i nadlenost da evidentiraju i zatite dokumentaciju
od oteenja, nestanka i unitenja.
Prema lanu 19 Zakona o arhivskoj grai, imalac arhivske i registraturne
grae duan je da: zatiti, uva i odrava grau u izvornom i sigurnom stanju; koristi,
u skladu sa Zakonom i drugim propisima; vodi evidenciju; daje podatke i informacije
o arhivskoj i registraturnoj grai Dravnom arhivu; obezbijedi dostupnost arhivske
i registraturne grae za javnost (istraivanje, prouavanje, snimanje, koritenje);
obezbijedi uslove smjetaja i sigurnost grae; vri i odreuje nain prijema, predaju
i sreivanje arhivske i registraturne grae; vri obiljeavanje, datira i vodi osnovnu
evidenciju za istu i vri njegovu administrativno-tehniku obradu; obezbijedi vraanje
rijeenih predmeta na vrijeme; vri redovno odabir arhivske grae iz registraturne
grae; izdvaja i popisuje registraturnu grau za unitenje; vodi evidenciju (popis
i opis) arhivske grae; obiljeava i uva arhivski primjerak; obezbjeuje prostor,
standardnu opremu i tehniko-tehnoloka sredstva za uvanje, zatitu i obezbjeenje
arhivske grae i registraturne grae; imaoc, isto tako, obavezan je da preda arhivsku
grau Dravnom arhivu u stanju i rokovima utvrenim Zakonom.
Cjelokupno kancelarijsko i arhivsko poslovanje u mnogo emu zavisi
od ispravnog voenja i popunjavanja evidencija. Iako su evidencije jedan mali
249
segment u kancelarijskom i arhivskom poslovanju, vrlo su znaajne kod oblikovanja

dokumenata i predmeta.
Druga obaveza imaoca data je u l. 20 u kojem se kae da je imalac javne
arhivske i dokumentarne grae obavezan da preuzme posebne mjere zatite arhivske
grae za vrijeme rata ili vanrednog stanja.
Odabir arhivske iz registraturne grae, nastale kod imaoca do 31. decembra
1946. godine, moe da vri samo Dravni arhiv. Zakonom o arhivskoj grai (l. 22),
po prvi put, Dravnom arhivu je dato ekskluzivno pravo, osim imaocu, da moe
da vri odabir i sreivanje javne arhivske i registraturne grae. Trokovi nastali
tom prilikom u vezi sa odabirom, evidentiranjem, sreivanjem i predajom arhivske
grae, snosi imalac arhivske i registraturne grae.
Ukoliko imalac javne arhivske i registraturne grae prestane sa radom,
njegova graa u izvornom stanju, kompletna, odabrana, sreena i evidentirana
predaje se imaocu koji preuzima njegova prava i obaveze. Ukoliko imalac nema
pravnog sljednika, u tom sluaju, javna arhivska i registraturna graa (kojoj nije
izmijenjen rok uvanja) se predaje odabrana, sreena i evidentirana Dravnom
arhivu (l. 26).
Konvencionalna arhivska graa predaje se Dravnom arhivu, tako to se
sainjava zapisnik, u izvornom obliku. Kompletna, odabrana i sreena graa,
sa popisom i opisom, odloena u arhivskim kutijama sa utvrenim rokovima
sporazumno se predaje u Dravni arhiv. Rok za predaju javne konvencionalne i
nekonvencionalne arhivske grae ne moe biti dui od 20 godina od njenog nastanka
(l. 27).
U sluaju, kada imalac privatne arhivske grae prestane sa radom obavezan
je da preda grau njegovom pravnom sljedniku, a ukoliko ga nema, predat e je
Dravnom arhivu, u roku od 15 dana (l. 32).
Uposleni kod imaoca i u Dravnom arhivu ne smiju sakupljati javnu arhivsku
i registraturnu grau za sebe ili za druga lica (l. 29).
Kancelarijsko i arhivsko poslovanje predstavlja osnovu za zakonito i
kontrolisano poslovanje sa dokumentacijom, a potovanje zakonskih i podzakonskih
akata kojima se ureuje ovaj znaajan segment u radu imaoca javne arhivske i
registraturne grae, jeste preduslov za nepristrasno i objektivno informisanje javnosti
o funkcionisanju drutva u cjelini. Ovo isto vai i za privatna pravna i fizika lica
koji obavljaju djelatnost, usluge ili slobodna zanimanja.
Nadlenost Dravnog arhiva Republike Makedonije
Razvojni put arhivske djelatnosti u Republici Makedoniji, u viedecenijskom
postojanju, tijesno je vezano za protekle drutvene promjene. U 1951.2 godini,
napravljeni su prvi koraci u razvoju arhivskog djelovanja. Osnivanje Dravnog
2
250
Zakon o dravnom arhivu, Sl. novine NRM br. 1/1951.
arhiva NRM i devet historijskih arhiva predstavljalo je zaokruivanje arhivske

mree u Republici Makedoniji. Zakonom o arhivskoj grai i arhivima3, Zakonom o
arhivskoj djelatnosti4, Zakonom o arhivskoj grai5, i sl, definisani su mjesto i uloga
arhiva. Time je regulisano vie pitanja koja su mala cilj da zatite arhivsku grau,
bez razlike ko ju je stvarao i kod koga se nalazi.
Dravni arhiv Republike Makedonije, prema l. 36 Zakona o arhivskoj
grai, nadlean je obavlja sljedee poslove: preuzima javnu arhivsku grau na trajno
uvanje; preuzima privatnu arhivsku grau putem poklona, otkup ukoliko procijeni
da je isti od interesa za Dravu; vri inspekcijski nadzor nad radom imalaca;
obavlja sigurno i zatitno snimanje arhivske grae; vodi evidenciju imalaca javne
i private arhivske i registraturne grae, evidenciju o istraenoj i snimljenoj grai u
inostranstvu, evidenciju o domaim i stranim istraivaima, daje podatke, kopije
dokumenata, izvode i ovjerene prepise dokumenata na zahtjev korisnika; prati i
prouava pitanja vezana za zatitu, uvanje i koritenje arhivske i registraturne grae,
kako kod imaoca, tako i u Dravnom arhivu; obavlja struni nadzor i daje strunu
pomo imaocima javne arhivske i registraturne grae; vri reviziju o sreenosti i
kategorizaciji arhivske grae; uva, struno odrava i poduzima tehniko-tehnoloke
i sigurnosne mjere zatite arhivske grae (kopira, digitalizira, mikrofilmuje,
konzervira, restaurira i dr.); ima organizovanu slubu za informisanje, dostupnost i
koritenje arhivske grae, objavljuje arhivsku grau, nauno-informativna sredstva i
druge publikacije, organizira predavanja, izlobe i druge oblike kulturno-obrazovne
i naune djelatnosti; organizira struno usavravanje i osposobljavanje radnika
koji rade na kancelarijskim i arhivskim poslovima, kod imaoca, za ta naplauje
nadoknadu od imaoca6; daje konsultantske usluge imaocima kod odabira, sreivanja,
evidentiranja, zatite, uvanja, koritenja, automatske obrade podataka i sl, arhivske
i registraturne grae, za ta, isto tako, naplauje nadoknadu od imaoca; odabire,
sreuje, obrauje i izrauje analitiki ili sumarni opis i popis javne i privatne
arhivske grae, izdvaja registraturnu grau za unitenje i vri druge usluge, za ta
vri naplatu nadoknade od imaoca; vri nauno-istraivake poslove; vodi registar
arhivskih fondova i zbirki Republike Makedonije; vodi evidenciju vlasnika private
arhivske grae.

Za realizaciju dijela nadlenosti Arhiva to se tie rada van Arhiva, u vezi
sa zatitom i uvanjem arhivske i registraturne grae kod imaoca, kao i za mnogo
drugih obaveza koje nastaju kod kancelarijskog i arhivskog poslovanja, zadueni
su zaposleni u Odjelu za inspekcijki nadzor i zatitu arhivske grae kod imaoca
Dravnog arhiva RM. Dravni arhiv RM ima status upravne organizacije, u okviru
dravne uprave RM i funkcionie kao jedinstvena organizacija u dravi u iji sastav
ulazi devet odjeljenja. Uposleni u Odjelu vode brigu o imaocima, u okviru svojih
3 Sl. novine SRM, br. 16/65.
4 Sl. novine SRM, br. 47/73.
5 Sl. novine SRM, br. 36/90 i Sl. novine RM, br. 36/95 i 86/2008.
6 Cjenovnik o visini nadoknade koje naplauje Dravni arhiv Republike Makedonije, Sl. novine
RM, br. 172/2015.
251
nadlenosti i ingerencija, s ciljem da ispune obaveze i zaduenja koje proizilaze iz

normativnih akata. Istovremeno, oni im daju strunu pomo kako bi mogli kvalitetnije
da izvre postavljene zadatke. Paralelno sa ovim aktivnostima, dio zaposlenih u
Odjelu, vre nadzor i kontrolu nad radom imaoca, s ciljem da se otklone odreeni
nedostaci i nepravilnosti koji proizilaze iz upravne regulative.

U sluaju nepotovanja i neizvravanja obaveza od strane imaoca utvrene su
sankcije. Sankcije zavise od vrste i sloenosti prekraja. Nakon ega slijedi postupak
poravnanja prije podnoenja zahtjeva za prekrajni postupak u iznosu od 1.000
2.000 eura u protuvrijednost za denare, za imaoce javne arhivske i registraturne grae
(l. 64), i kazna u iznosu od 30% od odreene kazne za pravno lice i za odgovorno
lice u pravnom licu, za imaoce privatne arhivske i registraturne grae (l. 65 i 65a)
Zakona o arhivskoj grai.

Stanje arhivske i registraturne grae kod imaoca i arhiva

U prethodnom period u Republici Makedoniji doneseno je vie zakonskih i
podzakonskih akata koji reguliu kancelarijsko i arhivsko poslovanje. U zavisnosti
od organizacione strukture i ureenosti mijenjali su se termini i pojmovi, znaenje
i nazivi, sastav i nain rada, no, cilj je manje ili vie ostajao uvijek isti, da se
maksimalno sauva i zatiti dokumentacija koja se stvara kod imaoca, odnosno da
se arhivska graa preda nadlenom arhivu. Preuzeta arhivska graa, u skladu sa
propisima za koritenje, da se stavi u funkciju svim pravnim i fizikim licima, koji
po raznim osnovama ostvaruju svoja prava i obaveze.

I pored toga, u dosadanjim aktima bio je definisan prostor, odnosno arhiva u
kojoj se uva arhivska i registraturna graa. U najnovijim propisima (l. 45 Uredbe7
i l. 34 Uputstva8), uvanje i zatita arhivske i registraturne grae regulisano na
sljedei nain: konvencionalna i nekonvencionalna arhivska i registraturna graa
u ovisnosti od obima i oblika uva se i titi u odgovarajuem prostoru i opremi,
zatiena od vlage, neodgovarajae temperature, neposredne sunane svjetlosti i od
drugih vidova oteenja.

Prostor i oprema za uvanje i zatitu grae trebaju ispunjavati standard i to:
konstrukcija i statika objekta; alarmni sistemi za otkrivanje i dojavu za neovlaten
pristup; vatrootporan i zatien od poara; sistem mikroklimatske zatite.

U ovisnosti od obima i oblika (konvencionalne i nekonvencionalne), odabir
i zatita, arhivske i registraturne grae uva se u:
a) ormaru za dokumentaciju,
b) prostoriji za dokumentaciju (pisarnica),
c) arhivi,
d) arhivskom sefu,
7 Uredba
8 Uputstvo o nainu i tehnika postupanja sa arhivskom i registraturnom graom kod kancelarijskog
i arhivskog poslovanja, Sl. novine RM, br. 99/2014.
252
e) prostoriji za server,
f) centru za dokumentaciju.

Prostor u kojem se uva i titi arhivska i registraturna graa zakljuava se i
obezbjeuje, a pristup i dozvolu za koritenje imaju samo ovlatena lica. O tome su
date konkretne upute, kao npr. prostorija za dokumentaciju (pisarnica) mora da ima
50 m2, a arhiva iznad 50 m2, temperature da bude od 16 do 20 stepeni celziusovih,
relativna vlanost od 30% - 50%, statika konstrukcije objekta/depoa od 9 + prema
evropskoj seizmikoj skali itd.

Naalost, arhive kod imaoca najee su smjetene u neodgovarajuim
prostorima (podrumski ili tavanski), a u svima prolaze sve mogue instalacije:
vodovodne, toplinske, kanalizacijske i kod najmanje havarije moe mnogo lako
da otete dokumentaciju. Dosta esto nedostaju stalae, pa je dokumentacija
smjetena na podu, a ima primjera, kada u ovim prostorijama nema ni minimalno
elektrino osvjetljnje, vrata koja se ne zakljuavaju i slomljeni prozori. Prostorije
namijenjene za uvanje dokumentacije, istovremeno im slue i kao magacini za: stari
kancelarijski namjetaj, pokvarene kompjutere, raznu drugu kancelarijsku opremu i
dr. Osim u podrumima i tavanima, dokumentacija se uva i po hodnicima, holovima,
magacinima i garaama. U nedostatku prostora, ponekad, kod imaoca dokumentacija
se dislocira i u druge objekte. Nerijetko, imamo primjere kada se dokumentacija
neprofesionalno i neodgovorno uva u kancelarijama, u plakarima, umjesto da se
odnose u namjenske prostorije u arhivi. I sve tako, dok se ne promijeni status
uposlenika ili doe novi uposlenik u kancelariju, pa tek onda dokumentacija bez
ikakve evidencije se nosi (rasipa se) u arhivi.

Drastiniji primjer je kada je neki pravni subjekt u steaju ili likvidaciji,
odnosno u transformaciji ili se privatizira, pa je dokumentacija ostala zaboravljena
u kancelarijama i objektima, prenosi se iz jednog u drugu prostoriju ili se nosi i
baca negdje, s ciljem da se oslobode prostorije i objekti za prodaju. Nesavjestan
odnos, izostanak koordinacije i netumaenje propisa za dnevnu upotrebu, dovodi
do sluajeva kada se obimnoj dokumentaciji gubi svaki trag, a da zbog toga niko ne
odgovara, a sve u okvirima pravne regulative.

Problem sa smjetajnim prostorom oduvijek je prisutan kod najveeg dijela
imaoca. Nedovoljan prostor predstavlja veliku prepreku i za arhive jer ne mogu da
vre svoju zakonsku obavezu preuzimanja sreene i evidentirane arhivske grae
starije od 20 godina.

Neodgovarajui uslovi za uvanje, kao i nepredavanje arhivske grae na
vrijeme nadlenom arhivu imaju negativan uticaj na zatitu i koritenje arhivske
grae.

Koritenje javne arhivske grae u arhivima regulisano je Zakonom o
arhivskoj grai (l. 42 i 54) i podzakonskim aktima, no ima imaoca koji izdaju
dokumenta na ruke bez odgovarajue evidencije predviene propisima.
253

Iako se arhivska graa moe predati sporazumno izmeu imaoca i arhiva
prije 20 godina od njenog nastanka, imamo primjere da dokumentacija nije predata
od 1945/46. godine.

Nedostatak prostora u arhivima, izmeu ostalog, se odraava i na preuzimanje
od pravnih subjekata koji su u steaju ili likvidaciji i to najvie arhivske grae sa
duim rokovima uvanja (dosijea uposlenih, platne liste, EVT 2 kartoni, obrasci M
4, prijave i odjave uposlenih i sl.).

Neodgovoran odnos i pristup prema arhivskoj i registraturnoj grai, radi
nedovoljne strune obuenosti ili radi neinformiranosti, kako kod imaoca, isto tako
i u arhivima, to moe da dovede do unitenja, nestanka i otuenja mnogobrojnih
podataka iz blie i dalje prolosti.
Neki aspekti o strukturi arhivske i registraturne grae kod imaoca i u arhiva

Kod imalaca arhivske i registraturne grae u Republici Makedoniji, u
ovisnosti od djelatnosti imaoca, uvaju se razliiti vidovi dokumentacije. Najee,
arhivska i registraturna graa uvaju se zajedno, a u rijeim sluajevima u arhivama
se uva samo arhivska graa. estim promjenama u rukovodnim strukturama,
starija dokumentacija jednostavno nestaje i niko nezna gdje je odnesena, odnosno
ta se dogodilo sa istom. Odgovor je uvijek da oni nisu mogli znati ta se dogodilo
u ranijim godinama. Vei dio dokumentacije uva se u kancelarijama, odjeljenjima
i slubama. Ima arhivske i registraturne grae koja se nalazi kod pojedinaca:
sekretara, rukovodioca odjeljenja i slubi, direktora, zamjenika, dravnih sekretara,
ministara i td. Obino se uvaju imovinsko-pravni dokumenti, razni ugovori,
dosijea, programi i izvjetaji o radu, finansijska dokumenta. Najee, finansijska
dokumentacija se uva u raunovodsvu, a tenderi i javne nabavke kod odgovarajuih
komisija. Pojedini imaoci ljubomorno uvaju registraturnu grau, iako joj je istekao
rok uvanja, to je najee finansijska dokumentacija iz: radnog odnosa, tenderi,
javne nabavke i sl. Na ovaj nain, svjesno ili ne, ne oslobaamo se registraturne
grae i dolazimo u apsurdnu situaciju da nemamo odgovarajui prostor za arhivsku
grau. Ako, pak, arhivsku grau redovno predajemo nadlenom arhivu, u skladu sa
pravnom regulativom, svakako da bi rijeili mnoge dileme oko prostora, uvanja i
zatite arhivske i registraturne grae.

U objektima Dravnog arhiva RM i njegovih devet odjeljenja depoi su veim
dijelom popunjeni. Mogue da jedan od razloga to se intenzivnije ne preuzima
arhivska graa jeste nedosatak dovoljno prostora. Svakako da svoj udjel i uticaj ima
i preuzimanje registraturne grae sa duim rokovima uvanja iz radnih odnosa. Kao
podatak, da se istakne da imamo preuzeto 718 fondova u kojima ima dokumentacije
iz radnih odnosa (meu kojima steaj i likvidacije) i to od 1970. godine (dosijea,
matine knjige, platne liste, kartoni plata EVT 2, obrasci M 4, prijave i odjave).
Ukupno 13.962 arhivske kutije, 663 matine knjige (nekompletne), 5582 ukorienih
254
EVT 2 kniga i 814 registratora, fascikli i poveza (385 registratora, 251 fascikle i 178
poveza)9.

U Dravnom arhivu RM (od njegovog osnivanja 1951) i u odjeljenjima
preuzeto je oko 8.000 fondova, sa preko 100 zbirki i sa vise od 12.000 m1,
dokumentacije.

Ima djelatnosti od koje je preuzeto malo dokumentacije ili uopte nije
preuzeta kao to su: sudstvo, obrazovanje, (osnovno, srednje, visoko), zdravstvo,
nauka, kultura itd. Ima imalaca od kojih uopte nije preuzet niti jedan dokumenat od
njihovog formiranja, a ima i necjelovitih, fragmentarnih preuzimanja.

Kao primjer da navedemo da vise od 100 jedinica lokalne samouprave
(opine) od kojih jedne su ukinute ili pripojene drugim, preuzeta je dokumentacija
od 60 opina (sa 9.230 arhivskih kutija i 1.127 knjiga). Ili npr. od 35 JU Centara
za socijalni rad, djeijih domova i zavoda preuzeta je dokumentacija samo od 14
Centara i to iskljuivo dokumentacija o posvajanju.

Iako se prvo stie utisak da se radi o ogromnim koliinama preuzete
dokumentacije: arhivske, kao i registraturne grae, injenica je da se jednom dijelu
dokumentacije gubi svaki trag i nada da e nekada biti preuzeta i zatiena, odnosno
stavljena u funkciju za koritenje.
Nedosljednosti u primjeni pravne regulative

Nepotovanje pravne regulative uzrokuje da se trae naini za drugaije,
vlastito rjeavanje postavljenih zadataka, obaveza i nadlenosti. Vaei propisi treba
da budu obavezni za sve imaoce, kao i za arhive. Njihova obaveza je pravilna primjena
normativnih akata u svim segmentima kancelarijskog i arhivkog poslovanja.
Kao karektaristine bi izdvojio sljedee nedosljednosti u primjeni pravne
regulative, a koji bi treblo da budu obavezujui zadaci imaoca:
- Nedosljednosti i propusti u dijelu kancelarijskog poslovanja: voenje
osnovne evidencije, nain evidentiranja, upotreba peata i tambilja kao i
postupak za rjeavanje i vraanje rijeenih predmeta. Za ove propuste svoj
udjel imaju ne samo imaoci, no i Arhiv. Uposleni kod imaoca esto puta
van regulative, a po naredbi odgovornih pojedinaca tumae propise na svoj
nain: Radi kako ti ja kaem. Odgovornost Arhiva je ta to godinama
lica zaduena za strunu pomo nisu odlazili kod imaoca, a moda jo
vanije to Arhiv skoro 20 godina nema organizirano sa imaocima nikakvo
savjetovanje, seminare ni obuke za nadogradnju znanja uposlenih.
- Nedosljednosti i propusti u dijelu arhivskog poslovanja: nedostatak
osnovnih elementarnih uslova za uvanje i zatitu arhivske i registraturne
grae; nebriga rukovodnih struktura da iznau (obezbijede) makar jednu
prostoriju u kojoj e adekvatno biti zatiena ova dokumentacija. Naalost,
9 Podaci, kao i drugi podaci u nastavku teksta, dobiveni su od rukovodilaca slubi, odjeljenja i
odgovornih lica u depoima.
255
-
-
ak i u novoizgraenim objektima nekih institucija nije se vodilo rauna

za odgovarajui prostor. Nepostojanje odekvatnog prostora dovest e do
nestanka odreene dokumentacije.
Nepotovanje rokova za unitenje registraturne grae sa isteklim rokovima
uvanja i nepredavanje arhivske grae sa rokovima utvrenim Zakonom o
arhivskoj grai.
I svakako, ne manje vano pitanje za uposlene u pisarnicama i arhivama
kod imalaca, zato to je tretman i status ostao nepromijenjen godinama. U
sutini, nikada nije bio dovoljno cijenjen i vrednovan.
Prije svega, za Arhiv ima nedosljednosti u tolerisanju i nepreduzimanju
odgovarajuih mjera u dijelu odabira arhivske iz registraturne grae,
evidentiranja arhivske grae, unitenja registraturne grae, uslova uvanja i
zatite kod imaoca.
Prema meni, najvaniji problem je: nepreuzimanje arhivske grae starije od
20 godina od njenog nastanka; selektivan pristup preuzimanja; preuzimanje
arhivske grae sa duim rokovima uvanja; preuzimanje grae u fasciklama,
registratorima, povezima itd, umjesto u kutijama.
Nedostatak prostora u arhivima predstavlja velik problem to se odraava na
osnovnu arhivsku djelatnost: zatitu, uvanje, obradu i koritenje arhivske
grae. Stog aspekta, drava Republika Makedonija treba da iznae sredstva
za obezbjeenje odgovarajueg prostora depoa.
Zakljuak
U Republici Makedoniji, u viedecenijskoj arhivskoj djelatnosti, doneseno
je vie zakonskih i podzakonskih akata koji su imali za cilj da poboljaju odnos sa
pojedincima i institucijama za zatitu, uvanje i koritenje dokumentacije, odnosno
arhivske i registraturne grae.

U tome je bilo odreenih lutanja i nedoreenosti u pravnoj regulativi, a
nepotovanje odreenih pravila imalo je svakako za posljedicu negativan uticaj na
cjelokupnost dokumentacije.

Kako bi otklonili postojee propuste i slabosti potrebno je da djeluju
zajedniki registrature i arhivi i da ne dozvole da nestane niti jedan dio arhivske i
registraturne grae. Uostalom, nedosljednosti u provoenju propisa imaju svoj uticaj
i na stanje i zatitu dokumentacije.

U proteklom periodu u depoima Arhiva Makedonije preuzeta je ogromna
dokumentacija koja je stavljena u funkciju za sve korisnike, pravna i fizika lica. Da
nebi bilo iluzije, da sve to je trebalo da se preuzme od imaoca je i preuzeto. Dok ima
vremena, barem za ono to jo postoji, da se to prije preuzme u Arhiv, jer arhivi su
objekti, mjesto i prostor, odnosno sef u kojem se uva arhivsko bogatstvo od znaaja
za svaki narod i dravu.
256
Summary
In the Republic of Macedonia, in the decades-long archival practice we
adopted a number of laws and regulations which were intended to improve the
relationship with individuals and institutions for the protection, preservation and use
of documentation and archives and current records.
There were inaccuracies and ambiguities in the legislation, a violation of certain rules
had certainly result in a negative impact on the completeness of the documentation.
To eliminate the existing gaps and weaknesses need to bring registries and
archives together to preserve all parts of the archives and current records. After all,
the inconsistencies in the implementation of regulations have its impact on the state
and protection of documentation.
In the previous period in the depots of the Archives of Macedonia has
taken a huge documentation that is put into operation for all users, legal entities
and individuals. That would be an illusion, that everything should be obtained from
the holder. While there is time, at least for what else there is to take over as soon as
possible in the archive, because the archives are objects, place and space, and safe
which keeps the archival wealth of importance to each nation and state.
257
Prof. dr. Azem KOAR

Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona
nauni rad
KAZNENE ODREDBE U ARHIVSKOM ZAKONODAVSTVU

BOSNE I HERCEGOVINE
Apstrakt: Arhivskim i drugim propisima svih administrativnih nivoa i
nadlenosti (kantonalni, entitetski, dravni), utvrene su sankcije za nesavjesno
ophoenje sa registraturnom i arhivskom graom, kako u registraturama tako i u
arhivima. Dosljedna primjena kaznenih odredbi treba da bude u funkciji poboljanja
postojeega stanja da podstie pozitivne tokove i onemoguava deformacije i
opstrukcije adekvatnog ophoenja sa registraturnom i arhivskom graom. Meutim,
iako se znaajan broj registratura i arhiva ne pridrava zakonskih odreenja, u
praksi se veoma rijetko sankcioniu takva postupanja, tako da te zakonske odredbe
ostaju mrtvo slovo na papiru.
ta su uzroci takvoga stanja, ta ga sve generira, u kojoj je mjeri kaznena
politika sistema odgovarajua, ta sve treba mijenjati i kaznene odredbe uiniti
podsticajnom polugom uinkovitog ophoenja sa registraturnom i arhivskom
graom, neka su od pitanja na koja autor traga za adekvatnim odgovorima.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, arhivi, registrature, kaznene odredbe,
prekrajna odgovornost, arhivska graa, registraturna graa.
PENALTY PROVISIONS FOR ARCHIVAL LEGISLATION OF BOSNIA
AND HERZEGOVINA
Abstract: Archival and regulations of all administrative levels and
competencies (cantonal, entity, state), established penalties for negligent behavior
with the registry and archival material, both in registry offices and archives.
Consistent application of penal provisions should be in order to improve the existing
situation - to encourage positive flows and prevents deformation and obstruction
adequately dealing with the registry and archival material. However, although a
significant number of registry and archives fails to comply with the legal definition,
in practice, rarely sanctioned such actions, so that these legal provisions remain
unused.
What are the causes of this situation, what it all generates, the extent to
which criminal policy system is appropriate, what should be changed and penalty
provisions do stimulating leverage effectively dealing with the registry and archival
material are some of the questions that the author searches for in this paper.
258
Kaznene odredbe u arhivskom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine
Keywords: Bosnia and Herzegovina, archives, filing criminal provisions,

misdemeanor liability, archival material, registry material.
Ope napomene
Pravni i civilizacijski okvir vrednovanja kulturnih dobara openito, a u
okviru pokretnih i arhivske grae, ine meunarodna pravna i drutvena akta. Po
njima je arhivska graa svake zemlje dio svjetske kulturne batine. Zemlje lanice
Ujedinjenih naroda su potpisnice i meunarodnih pravnih akata, te su pravno
obavezne da ih se pridravaju, u suprotnom predviene su sankcije. Potpisnice
meunarodnih drutvenih akata su takoer dune da ih provode, a za nepridravanje
povlae moralnu odgovornost.1 Dakle, na meunarodnoj (svjetskoj) razini pravno
je ureen sistem civilizacijske brige o zatiti i uvanju kulturnih dobara. To je
vrh pravne piramide vrednovanja kulturnih dobara, koji su dune da nominalno i
pragmatino primjenjuju zemlje lanice na svojoj dravnoj teritoriji.
Te odredbe se konkretiziraju u drutvenom i pravnom sistemu svake zemlje,
kroz strategiju razvoja kulturne politike, ustav, ope i posebne zakone i podzakonska
akta. To je nominalno uraeno i u propisima Bosne i Hercegovine. Meutim, sutinski
(teoretski i pragmatino) taj sistem nije na zadovoljavajuoj razini, posebno kada se
radi o aspektu njegove primjene. Dakle, i takav kakav je, nedostatan i necjelovit,
sistem zatite arhivske grae Bosne i Hercegovine se, posebno na planu primjene
arhivskim zakonima utvrenih kaznenih odredbi, ne primjenjuje u praksi. Razloga za
to je vie: jedni su sadrani u karakteru tranzicijskih procesa drutveno-ekonomskog
i politikog sistema, a drugi u neprofesionalnosti same arhivske zajednice Bosne i
Hercegovine.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima na nivou Bosne i Hercegovine

U svim arhivskim propisima socijalistike Jugoslavije, do decentralizacije
sistema i donoenja arhivskih propisa na nivou njenih federalnih jedinica, utvrivane
su kaznene odredbe za prekrioce: sve vrste i nivoe arhivskih ustanova i sve vrste
imalaca i stvaralaca registraturne grae.2 Tako je na cijelom dravnom prostoru bio
ujednaen sistem kaznenih odredbi. Meutim, sistemskim promjenama sedamdesetih
godina prologa vijeka, svaka federalna jedinica SFR Jugoslavije dobila je nadlenosti
i u sferi kulture, odnosno zatite kulturnih dobara meu kojima i arhivske grae
kao pokretnog kulturnog dobra. Pravno se ta nadlenost oitovala u donoenju
1 Vie o tome vidi: Azem Koar, Meunarodni i nacionalni sistem zatite kulturnih dobara u ratnim
okolnostima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, Tuzla 1997, 13-36; Isti, Arhivska graa u
meunarodnim pravnim i drutvenim aktima, Arhivska praksa, broj 1, Tuzla 1998, 25-31.
2 Vie vidi: Jovan Popovi (priredio), Zbirka pravnih propisa u arhivskoj djelatnosti SFRJ, Beograd,
1987.
259
Prof. dr. Azem KOAR
republikih zakona o kulturno-historijskom i kulturnom naslijeu kao okvira za sve

posebne kulturne djelatnosti pa i arhivsku. Prvi arhivski zakon na nivou Bosne
i Hercegovine doneen je 1974. godine3, a posljednji i ujedno najkonzistetnijim u
socijalistikoj etapi 1987. godine.4 Dejtonskim ustavom BiH iz 1995. godine, arhivske
nadlenosti su, u skladu sa decentralizacijom i administrativnim preureenjem
drave na tri nivoa (drava, dva entiteta, deset kantona u Federaciji BiH i Brko
distrikt BiH), podijeljene na tri razine, tako da umjesto jednog treba postojati 14
arhivskih zakona.Ovdje emo se baviti komparacijom kaznenih odredbi iz Zakona
o arhivskoj djelatnosti BiH iz 1987. sa novonastalim arhivskim propisima: na nivou
drave, entiteta i kantona.
U naznaenom Zakonu o arhivskoj djelatnosti BiH iz 1987. godine kaznene
odredbe su ureene u poglavlju IV, lanovima 52-55. Njima su kaznene mjere
utvrene za arhive (u Zakonu: arhivi i Arhiv BiH), za imaoce/stvaraoce (u Zakonu
su to: drutveno-politike organizacije i njeni organi, organizacije udruenoga rada,
druge samoupravne organizacije i zajednice i drutvene organizacije), odnosno za
graansko-pravna lica u koja su svrstavane vjerske zajednice i sl. Za sve od tri
naznaene vrste pravnih subjekata, utvrene su zasebno kaznene mjere za pravnog
subjekta imaoca, i za odgovorno lice u pravnom licu. U najkraem, radi se o
sljedeem:
U l. 52 Zakona je utvreno Novanom kaznom od 50.000 do 250.000
dinara kaznie se za prekraj arhiv, odnosno Arhiv BiH, ako:
1. ne uini dostupnim korisnicima arhivske grae uslove i nain koritenja te
grae (lan 25, stav 4),
2. bez prethodne saglasnosti nadlenog organa (u Zakonu: Republiki komitet)
iznese u inostranstvo arhivsku grau od posebnog znaaja za Republiku
(lan 30, stav 2),
3. vri razmjenu originalne arhivske grae sa inostranstvom bez odobrenja
nadlenog organa (lan 31, stav 2),
4. otpone rad, odnosno obavlja arhivsku djelatnost, a da nadleni organ nije
utvrdio da su ispunjeni uslovi za poetak rada arhiva odnosno za vrenje
arhivske djelatnosti (lan 35, stav 1).
Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u arhivu,
odnosno, Arhivu BiH novanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara.
U l. 53. Zakona utvreno je sljedee: Novanom kaznom od 30.000 do
250.000 dinara kaznie se za prekraj imalac, ako:
1. ne vodi evidenciju registraturskog materijala sa rokovima uvanja i ne
pribavi saglasnost nadlenog arhiva (lan 12, alineja 2),
2. ne utvrdi listu kategorija registraturskog materijala sa rokovima uvanja i ne
pribavi saglasnost nadlenog arhiva (lan 12, alineja 2),
3. ne vri godinje odabiranje arhivske grae (lan 12, alineja 3).
3
4
260
Slubeni list SR BiH, br. 9/74.

Slubeni list SR BiH, br. 21/87.
Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice imaoca

novanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara.
lan 54 Zakona utvruje: Novanom kaznom od 20.000 do 50.000 dinara
kaznie se za prekraj imalac, ako:
1. otui registraturski materijal i arhivsku grau u drutvenoj svojini
graanskom pravnom i fizikom licu (lan 7, stav 4),
2. ne planira i ne provodi mjere zatite registraturskog materijala i arhivske
grae u sluaju vanrednih prilika, rata ili neposredne ratne opasnosti (lan
12, alineja 4 i lan 17 alineja 3),
3. ne dostavi nadlenom arhivu potrebne podatke za evidencije koje arhiv vodi
(lan 12, alineja 5 i lan 17 alineja 4),
4. ne uva i ne odrava arhivsku grau u bezbjednom stanju (lan 17, alineja
1),
5. ne omogui nadlenom arhivu pregled arhivske grae i preduzimanje mjera
zatite arhivske grae, kao i strunu obradu i kopiranje ove grae (lan 17,
alineja 2),
6. bez odobrenja Arhiva BiH privremeno iznese u inostranstvo arhivsku grau,
odnosno, u odreenom roku tu grau ne vrati u zemlju (lan 30, stav 1 i 3),
7. u utvrenom roku ne preda nadlenom arhivu registraturski materijal i
arhivsku grau koji su nastali do 15. maja 1945. godine (lan 30 i 57).
Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice imaoca
novanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara.
U lanu 55 Zakona utvreno je: Novanom kaznom od 10.000 do 100.000
kaznie se za prekraj graansko-pravno lice, ako:
1. ne prijavi nadlenom arhivu grau i ne dostavi mu potrebne podatke za
evidenciju (lan 27, stav 1),
2. proda arhivsku grau u privatnoj svojini stranom dravljaninu (lan 28, stav
3),
3. ne ponudi arhivsku grau koju namjerava da proda (lan 29, stav 1).
Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se odgovorno u graansko-pravno
licu novanom kaznom od 3.000 do 30.000 dinara.
Za prekraj iz stava 1 ovog lana kaznie se i fiziko lice novanom kaznom
od 3.000 do 30.000 dinara.
U aktuelnom Zakonu o arhivskoj grai i Arhivu Bosne i Hercegovine5
znaajno su reducirane kaznene odredbe. Naime, jedino su u lanu 45 i lanu 46
utvrene kazne za neizvravanje obaveza imalaca javne i privatne arhivske grae i
to:
1. u lanu 45 je utvreno: Za prekraj iz lana 7. ovog zakona novanom
kaznom od 500 do 2.000 KM kaznit e se imalac javne arhivske grae iz
nadlenosti Arhiva BiH,
2. u lanu 46 je konstatovano: Za prekraj iz lana 25. ovog zakona novanom
kaznom od 200 do 800 KM kaznit e se imaoci grae.
5 Zakon je objavljen u Slubenom glasniku BiH, br. 16/2001.
261
Prof. dr. Azem KOAR
Dakle, ovim Zakonom su utvrene kaznene mjere samo za imaoce javne i

privatne grae u nadlenosti Arhiva Bosne i Hercegovine, a nisu utvrene kaznene
mjere za odgovorna lica u njima. U komparaciji sa kaznenim odredbama iz Zakona
o arhivskoj djelatnosti iz 1987. godine (lanovi 53, 54 i 55), evidentno je da su
kaznene mjere znaajno reducirane, kako po vrsti prekraja tako i po strukturi jer
nisu predviene sankcije za odgovorna lica u pravnim licima (tj. imaocima javne
i privatne arhivske grae). Posebna reduciranost kaznenih odredbi u aktuelnom
Zakonu je u tome to uope nisu predviene sankcije za Arhiv BiH i odgovorno lice
u njemu (tj. ono to je bilo sadrano u lanu 52 Zakona iz 1987). Zbog svega toga je
oevidno da su kaznene odredbe u aktuelnom Zakonu o arhivskoj grai i Arhivu BiH,
znatno povrnije, neodreenije i neadekvatnije, u odnosu na odredbe Zakona iz 1987.
godine. injenica da je Arhiv BiH aktuelnim arhivskim zakonodavstvom izgubio
mnoge prijeratne ingerencije matine arhivske ustanove u Bosni i Hercegovini, ne
moe biti alibi, kako se to nerijetko nastoji predstaviti, za nedoreenosti i povrnosti
na planu kaznenih odredbi.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima entiteta i
Brko distrikta Bosne i Hercegovine
Prvi entitetski zakon donijela je Republika Srpska,6 potom Federacija BiH,7
te Brko distrikt BiH.8
Kaznene odredbe u Zakonu o arhivskoj djelatnosti RS, naznaene su u
poglavlju IV, u lanovima 52-55. Iste su apsolutno identine zakonskim odreenjima
iz 1987. godine, samo to se odnose na Arhiv RS (umjesto arhivi i Arhiv BiH),
odnosno na imaoce i stvaraoce (umjesto ranije definicije imaoca i stvaraoca), te na
graansko-pravna lica kao i u zakonu iz 1987. godine. Sankcije su predviene i
za pravna lica i za odgovorne osobe u njima. Jedina razlika je u tome to su kazne
iskazane u KM i iznose: za Arhiv RS 1.500 KM do 15.000 KM, a za odgovorno lice u
Arhivu RS 200 KM do 1.500 KM (lan 52), za imaoce i stvaraoce (za neizvravanje
obaveza iz lana 12) 1.000 do 10.000 KM dok za ove prekraje nisu pedviene
sankcije za odgovorno lice (lan 53), za imaoce i stvaraoce (za neizvravanje
obaveza iz lana 13, 17, 30 i 55) 200 KM do 10.000 KM, a za odgovorno lice 200
KM do 1.500 KM (lan 54), te za graansko-pravna lica (za prekraje iz lana 27,
28 i 29) 200 do 15.000 KM, a za odgovorno lice 500 KM do 3.000 KM (lan 55). Za
prekraje iz lana 54 predviena je kazna za fiziko lice od 200 KM do 3.000 KM.
Kaznene odredbe u Zakonu o arhivskoj grai Federacije BiH, utvrene su u
poglavlju V, lanovi 43-45. Predviaju sankcije za irok dijapazon prekraja, slino
prekrajim predvienih u Zakonu iz 1987. godine. Kazne su predviene za stvaraoce
i imaoce i za odgovorna lica u njima. Posebnim lanom, lan 45, predviene su kazne
6
7
8
262
Zakon o arhivskoj djelatnosti, Slubeni glasnik RS, br. 35/99.

Zakon o arhivskoj grai Federacije BiH, Slubene novine Federacije BiH, br. 45 /02.
Zakon o arhivskoj djelatnosti, Slubeni glasnik Brko distrikta BiH, br. 44/04.
i za fizika lica. U svemu tome su ove odredbe sline i sa kaznenim odredbama iz

Zakona o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske. Od ta dva propisa ovaj Zakon se
razlikuje po tome to nije predvidio sankcije za Arhiv Federacije BiH i za odgovorno
lice u njemu, u emu je kompatibilan sa aktuelnim Zakonom o arhivskoj grai i
Arhivu BiH. Raspon i visina kazni se u nekim sluajevima znaajno razlikuju. U
cjelini uzevi najstroije kaznene mjere predvia Zakon RS a najblae Zakon BiH.
Zakon o arhivskoj djelatnost Brko distrikta BiH, takoer sadri kaznene
odredbe (poglavlje VI, lanovi 36 i 37). U njima je krajnje pojednostavljen pristup
ovoj problematici, na nain da su u lanu 36 predviene sankcije za imaoce javne
arhivske grae u istom iznosu bez obzira na vrstu prekraja, a u lanu 37 za imaoce
privatne arhivske grae po istom kriteriju. Nisu predviene sankcije za odgovorne
osobe u pravnim licima. Po svemu to sadre ove kaznene odredbe su apsolutno
kompatibilne sa odredbama Zakona o arhivskoj grai i Arhivu BiH.
Kaznene odredbe u arhivskim zakonima kantona
Arhivska djelatnost je na podruju Federacije BiH data u nadlenost
kantona. U osam od deset kantona doneseni su arhivski zakoni, u razdoblju od
1999. godine (Unsko-sanski kanton) do 2006. godine (Zeniko-dobojski kanton).9 U
Livanjskom i Posavskom kantonu jo uvijek nisu doneseni arhivski propisi. U svima
su utvrene kaznene odredbe u jednom (USK), tri (Hercegovako-neretvanskom,
Srednjobosanskom i Bosansko-podrinjskom), i etiri lana (Sarajevski, Zapadnohercegovaki, Tuzlanski i Zeniko-dobojski). U svima su predviene prekrajne
mjere za imaoce arhivske i registraturne grae, kao i za odgovorne osobe u njima.
Meutim, prekrajne mjere za arhiv su predviene u Zakonu USK, Kantona
Sarajevo, Tuzlanskog i Zeniko-dobojskog kantona, dok su za odgovorno lice
u arhivu predviene sankcije samo u zakonima Tuzlanskog i Zeniko-dobojskog
kantona. Izuzetak ine odredbe Zakona USK (lan 48, alineja 3) u kojem stoji:
Tijelo koje donese odluku o prestanku rada stvaraoca ili imaoca javne arhivske
i registraturne grae, ili grae kojoj je utvreno svojstvo kulturnog dobra, a ne
provede mjere propisane lanom 10. ovog zakona. Ovdje se radi o tome da Organ
koji donese odluku o prestanku rada stvaraoca, odnosno posjednika javne arhivske i
registraturne grae, duan je odrediti novu pravnu osobu kao i posjednika te grae,
ili donijeti odluku o predaji te grae nadlenom arhivu. Ova odredba je osobena
9 Zakon o arhivskoj djelatnosti Unsko-sanskog kantona, Sl. glasnik USK, br. 6/99, Zakon o
arhivskoj grai Zapadnohercegovake upanije, Narodne novine Zapadnohercegovake upanije,
br. 18/99, Zakon o arhivskoj djelatnosti Kantona Sarajevo, Sl. novine Kantona Sarajevo, br. 2/00,
Zakon o arhivskoj djelatnosti Tuzlanskog kantona, Sl. novine Tuzlanskog kantona, br. 15/00, Zakon o
arhivskoj djelatnosti u Srednjebosanskom kantonu, Sl. novine Srednjebosanskog kantona, br. 10/01,
Zakon o arhivskoj grai Bosansko-podrinjskog kantona Gorade, Sl. novine Bosansko-podrinjskog
kantona Gorade, br. 11/03, Zakon o arhivskoj grai Hercegovako-neretvanskog kantona, Sl. novine
Hercegovako-neretvanskog kantona, br. 7/04, Zakon o arhivskoj grai Zeniko-dobojskog kantona,
Sl. novine Zeniko-dobojskog kantona, br. 4/06.
263
Prof. dr. Azem KOAR
u arhivskom zakonodavstvu, kako po sadraju tako i po terminologiji, ali veoma

potrebna, pa i neophodna, ba zbog toga to ne ostavlja mogunost stvaranja neke
pravne neodreenosti i/ili pravnog vakuma u rjeavanju ovih pitanja. Meutim, sa
aspekta mogunosti njene primjene ona je veoma problematina, pa i neizvodljiva.
Naime, to tijelo je uglavnom izvrni organ opine ili kantona, pa je nesprovodivo
da registrature, makar to bio i Arhiv, pokree postupak za sankcije svoga osnivaa,
jer i nadleni sud koji treba da utvrdi odgovarajuu sankciju je opinski sud za
prekraje, iji je osniva opet to tijelo.
Takoer je vano istai injenicu da svi kantonalni arhivski propisi utvruju
prekrajne sankcije i za fiziko lice (graanin) u emu najvei omjer odgovornosti
utvruje Zakon Tuzlanskog kantona.
U cjelini uzevi kaznene odredbe u kantonalnim arhivskim propisima
odraavaju percepciju arhivske problematike na viim razinama, svakako uz brojne
istovjetnosti, slinosti i razlike. Istovjetnosti se ogledaju u istovjetnostima gotovo
cjelokupnog teksta nekih kantonalnih zakona (primjer zakona Srednjebosanskog i
Bosansko-podrinjskog kantona), slinosti se sadre u percepciji problema i koritenoj
terminologiji (primjer zakona Sarajevskog, Tuzlanskog i Zeniko-dobojskog
kantona), a razlike se odnose na to da pojedini arhivski propisi uope ne tretiraju
odreena pitanja, ili da ih razliito tretiraju. Primjera za to ima vie. Naprimjer:
Zakon o arhivskoj grai i Arhivu Bosne i Hercegovine uope ne predvia odgovornost
Arhiva i odgovornog lica u Arhivu. Arhivski propisi niih administrativnih razina
(entiteti, Brko distrikt, kantoni) se u pristupu ovom pitanju znaajno razlikuju.
Zakoni entiteta Federacija BiH, Brko distrikta BiH i tri kantona (Hercegovakoneretvanski, Srednjobosanski i Bosansko-podrinjski) su kompatibilni sa Zakonom
BiH, iako su sa aspekta prava i posebno interesa struke ove odredbe neodgovarajue
jer ine negaciju ve dostignutog nivoa percepcije odgovornosti arhiva i arhivista.
Zakoni entiteta Rapublika Srpska i pet kantona (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zenikodobojski, Sarajevski i Zapadnohercegovaki) predviaju sankcije za arhive i
odgovorna lica u njima, to je na liniji nastavka kontinuiteta u promiljanjima o
ovom pitanju.
Razlike su ogromne i po osnovu tretmana pitanja grae graansko-pravnih
lica. Vlasniki status ove grae je razliito ureen ili nije ni dotican: u nekim
propisima ova graa se smatra javnom,10 u drugima privatnom, a u treima nije
posebno tretirana. Ni jedan arhivski propis nije utvrdio obaveze i odgovornosti
graansko-pravnih lica, osim Zakona o arhivskoj djelatnosti RS. U lanovima 26 do
30 ovog Zakona utvrene su obaveze graansko-pravnih (i fizikih) lica, a lanom
55 utvrene su kaznene mjere za njihovo neprovoenje. Kazne su predviene za
graansko-pravna lica i za odgovorna lica u njima. Tako se na neki nain stvorio
svojevrstan vakum pravni i struni u vezi sa ovom graom na prostoru Federacije
i Brko distrikta Bosne i Hercegovine. Ta graa kao da je nestala, da je vie nema
osim u RS. To zasigurno nije pravilan pristup u rjeavanju konane sudbine ove vrste
10 lanom 11 Zakona o arhivskoj djelatnosti TK utvreno je da se javnom graom, izmeu ostaloga
smatra i graa bivih graansko-pravnih lica.
264
veoma znaajne grae. Postoje shvatanja da npr. graa vjerskih zajednica, koja spada
u grau graansko-pravnih lica, pripada specijalnim arhivima vjerskih zajednica, to
je zaista jedno od najuinkovitijih rjeenja. Meutim, dok se ti arhivi ne osnuju i ne
profunkcioniraju, ova graa je u punoj nadlenosti javnih arhiva (arhiva opeg tipa).
Za predmet ovoga rada od posebnog je znaaja primjena zakonima utvrenih
kaznenih odredbi. Poto u arhivskoj literaturi o tome nema objavljenih iskustava
pojedinih arhiva, ostala nam je mogunost da putem anketnog upitnika utvrdimo
injenino stanje. Meutim, tu provjeru nismo konzinstentno uspjeli provesti.
Iz odgovora nekih arhiva je vidljivo da nisu ni podnoeni zahtjevi za utvrivanje
prekrajne odgovornosti nesavjesnih imalaca i stvaralaca arhivske grae i da to
nikada nije bila njihova praksa, veina arhiva i nije dostavila bilo kakve odgovore,
a neki arhivi su u usmenom razgovoru pruili informacije o aktivnostima koje
na ovom planu provode u duem vremenskom razdoblju. Meu njima je najvie
aktivnosti ispoljio Arhiv TK, na nain da su prijave podnoene i da su pojedine
registrature i sankcionirane. Iako potpune podatke o tome nismo uspjeli dobiti u
pisanoj formi, ipak ostaje konstatacija da su iskustva Arhiva TK na ovom planu
pozitivna i ilustrativna i da ih treba slijediti.11
Komparacija kaznenih odredbi sa arhivskim zakonom Republike Hrvatske
Nakon disolucije eks Jugoslavije i formiranja zasebnih drava, prva je novi
arhivski zakon donijela Republika Hrvatska.12 Ovaj Zakon je uspostavio kontinuitet
sa prijeratnim arhivskim propisima, a istovremeno je apsorbovao i svu novonastalu
problematiku koju je sa sobom donio rat i tranzicija drutva, posebno na planu
tranzicije vlasnitva. Isti je koriten pri izradi prijedloga vie arhivskih zakona u
Bosni i Hercegovini.
Kaznene odredbe ovoga Zakona svrstane su u odjeljak VII u lanovima
65 i 66. U lanu 65 Zakona stoji: Tko uniti, prikriva ili uini neupotrebljivim
arhivsko gradivo, ili ga iznese u inozemstvo bez odobrenja nadlenog dravnog
tijela, kaznit e se zatvorom do pet godina. Ovdje se radi o odredbama koje po
svom karakteru predstavljaju krivino djelo, a ne prekraj, Takve odredbe sadre
bosanskohercegovaki arhivski zakoni, ve su one ugraene u krivine zakone
drave i entiteta.
Prekrajna odgovornost utvrena je u lanu 66 Zakona. U njemu su prekraji
svrstani u dvije kategorije naznaene u dva stava ovoga lana, a sa dvije razine
sankcija: za tee prekraje kazna za imaoca, stvaraoca, tijelo koje donese odluku,
za arhiv, za ravnatelja arhiva i sl., iznosi 5.000 do 20.000 kuna, a za neto lake
prekraje od 3.000 do 12.000 kuna. Za obje vrste prekraja predvienja je i kazna
za odgovornu osobu stvaratelja i imatelja arhivskog i registraturskog gradiva ili
ustanove u iznosu od 2.000 do 8.000 kuna.
11 Anketni upitnik upuen putem maila arhivima u Bosni i Hercegovini jula 2016.
12 Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, Narodne novine, br. 105/97, a kasnije dopunjavan dva
puta: 2000 godine (NN, br. 64/00) i 2009. godine (NN, br. 65/09).
265
Prof. dr. Azem KOAR
Komparacijom kaznenih odredaba Zakona o arhivskom gradivu i arhivima Republike

Hrvatske i Zakona o arhivskoj grai i Arhivu BiH, dolazimo do sljedeih konstatacija:
- hrvatski zakon sadri odredbe o onome to se u bosanskohercegovakom
zakonu smatra krivinim djelom te zbog toga nije utvreno arhivskim ve
krivinim zakonima drave i entiteta,
- opseg i vrsta prekraja su znatno odreenije naznaeni u hrvatskom
arhivskom zakonu,
- hrvatski zakon sankcionie i arhiv, ravnatelja arhiva i odgovornu osobu u
arhivu, dok to bosanskohercegovaki zakon ne predvia,
- hrvatski zakon predvia sankcije i za odgovorne osobe imalaca i stvaralaca,
dok to bosanskohercegovaki zakon ne predvia,
- visina novanih kazni je dva do tri puta vea u hrvatskom nego u
bosanskohercegovakom zakonu.
Dakle, oevidno je da se aktuelni bosanskohercegovaki arhivski zakon,
u sferi kaznenih odredbi, znaajno razlikuje od aktuelnog hrvatskoga zakona. Ta
odreena konzervativnost i nedoreenost bosanskohercegovakog zakona bila je
jasna i predlagau i donosiocu, ali je to u dejtonskoj Bosni i Hercegovini bilo u tom
trenutku mogue rjeenje, te je sa te strane gledano bilo neobino vano njegovo
usvajanje. Meutim, u entitetskim i kantonalnim zakonima su uinjena izvjesna
poboljanja tako da veina aktuelnih arhivskih propisa u Bosni i Hercegovini, u veoj
ili manjoj mjeri apsorbuje zakonska rjeenja utkana u Zakon o arhivskom gradivu i
arhivima Republike Hrvatske.
Zakljuak
Kaznena politika svake zemlje predstavlja neku vrstu barometra vrijednosti
problematike na koju se odnosi. Meutim, u sluaju arhivske djelatnosti Bosne i
Hercegovine to nije sluaj. Naime, s jedne strane se u propisima o kulturnim
dobrima i o arhivskoj djelatnosti konstatira da je arhivska djelatnost od posebnog
drutvenog interesa, a to znai od posebnog znaaja, dok se s druge strane vrstom
prekraja i visinom sankcija te odredbe marginaliziraju. Jo znaajnije je to to se
zakonske odredbe ne primjenjuju, osim u malom broju sluajeva, ime se stvara
nepovoljna drutvena klima o vanosti arhivske grae i arhivske djelatnosti uope,
koju ponajvie, svjesno ili nesvjesno, generiraju sami arhivi. U lepezi pitanja kojima
se bave organi vlasti svih vrsta i nivoa, stvaraoci i imaoci arhivske grae svih vrsta
i dr., arhivska djelatnost je na posljednjem mjestu. Uzroci takvoga stanja su izmeu
ostaloga i u neodgovarajuoj kaznenoj politici iskazanoj kroz formu kaznenih
odredbi koje sadri svaki arhivski zakon na podruju Bosne i Hercegovine.
Meu brojnim njenim nedostatnostima su:
- neujednaenost poslova i postupaka ije neizvravanje podlijee prekrajnoj
odgovornosti,
- neujednaenost subjekata (registratura) koji podlijeu prekrajnoj
266
-
-
-
-
-
-
odgovornosti (negdje su to stvaraoci i imaoci, negdje samo stvaraoci ili

samo imaoci),
neujednaenost kod utvrivanja prekrajne odgovornosti za ovlatene osobe
(u nekim zakonima je utvrena i njihova odgovornost, mada za razliite
poslove, a u nekima nije),
neujednaenost stajalita o odgovornosti arhiva i odgovornih lica u arhivima
(neki zakoni ne predviaju odgovornost ni jednih ni drugih, neki samo
arhiva, a neki i arhiva i odgovornih lica),
neujednaenost kod pristupa sankcioniranju prekrilaca imalaca privatne
arhivske grae (neki zakoni ne prave razliku u sankcioniranju prekraja u
ophoenju sa javnom i privatnom graom, a neki preferiraju odnos prema
prekriocima javne arhivske grae),
neujednaenost visine novane kazne po pojedinim prekrajima (razlike se u
novanim iznosima kreu u dvostrukim i trostrukim iznosima),
neujednaen tretman odgovornosti graansko-pravnih lica,
neujednaen tretman odgovornosti fizikih lica.
Najpovrnijim se doima pristup u kaznenim odredbama Zakona o arhivskoj

grai i Arhivu BiH, to zorno pokazuje komparacija sa Zakonom o arhivskom gradivu
i arhivima Republike Hrvatske, ali i komparacije sa ostalim arhivskim zakonima
unutar zemlje. Najkonzistentnijim se doimaju kaznene odredbe Zakona o arhivskoj
djelatnosti RS, naroito po visini novanih kazni. I neki kantonalni zakoni su prilino
obuhvatno utvrdili vrstu postupaka koji se sankcioniu, prekrioce i novane kazne,
mada su i u njima neophodna odreena usklaivanja i poboljanja.
I pored naznaenih brojnih slabosti u sferi kaznenih odredbi u arhivskim
propisima Bosne i Hercegovine, pragmatina strana je kudikamo slabija.
Zanemarljivo je mali broj pokrenutih prekrajnih prijava kod nadlenih sudova
od strane arhiva. Samo neki arhivi pokreu utvrivanje prekrajne odgovornosti
registratura, dok ogromna veina arhiva to ne prakticira. To prije svega znai da
arhivi ne obavljaju svoju djelatnost dosljedno u skladu sa zakonom. Izmeu ostaloga
to je zbog toga to arhivi ne pridaju odgovarajui znaaj arhivskoj grai u nastajanju,
pa su nedovoljno prisutni na terenu. Ne prate vlasnike promjene i ne preuzimaju
u potrebnoj mjeri arhivsku grau privatiziranih i ugaenih registratura, pa ni onu
stariju od 30 godina. Kod nekih arhiva je problem u nedostatku kadrova, kod
drugih u nedostatku spreminog arhivskog prostora i opreme, a kod veine i jedno
i drugo. Zbog svega toga, sve inicijative na planu promjene odnosa drutva prema
arhivima i arhivskoj grai, pa i u sferi kaznene politike, treba da krenu od arhiva,
ponajbolje preko izuenih i usaglaenih prijedloga u arhivskim asocijacijama, koje
bi potom svaki arhiv pokrenuo prema svome osnivau. Tako bi se bar jedinstveno
i organizirano krenulo u promjene, mada je sasvim jasno da e njihova dinamika i
kvalitet umnogome zavisiti od profesionalnosti arhiva i arhivista. Naravno, legalan
je i poeljan postupak koji drutvo preko svojih instrumenata pokree prije svega
prema arhivima zbog neizvravanja zakonskih odredbi, tj. zbog nepoduzimanja
aktivnosti da se stanje zatite, uvanja i koritenja arhivske grae dovede na zakonom
267
Prof. dr. Azem KOAR
utvrenu razinu. Ipak, takve mjere je iluzorno oekivati, jer to drutvo u cjelini
uzevi, olieno u osnivaima arhiva, dobro zna da je svojim stavovima doprinijelo
nezadovoljavajuem stanju. Zbog svega toga znatno je realnije inicijative oekivati
od profesionalaca (arhiva i arhivista) nego od korumpiranih i otuenih centara moi.
Summary
Penal policy of each country represents a kind of barometer of the value
of the problem to which it relates. However, in the case of archival service of Bosnia
and Herzegovina is not the case. Namely, on the one hand in the regulations on
cultural heritage and the archives notes that the archive activity is of public interest,
and that means of special importance, while on the other hand the type of offense and
the height of sanctions and provisions are marginalized. Even more remarkable is that
the legal provisions do not apply, except in a few cases, thus creating unfavorable
social climate of the importance of archives and archival activities at all, which most
of all, consciously or unconsciously, generate their own archives. The range of issues
dealt with by the authorities of all kinds and levels, creators and owners of archival
material of all types, etc., archival activity is in last place. The causes of this situation
are, among others, in a non penal policy expressed in the form of punitive provisions
contained in each archive law in Bosnia and Herzegovina.
Among many of its insufficiencies are:

268
Unevenness of affairs and procedures which absence is subject to

misdemeanor liability,
Unevenness of subjects (registry) that are subject to misdemeanor liability
(somewhere are creators and owners, somewhere only creators or holders
only)
Imbalances in the determination of infringement liability for the authorized
person (in some laws is established and their responsibility, although for
different jobs, and in some not)
Disparity of views on the responsibilities of the archive and the responsible
persons in the archives (some laws do not provide for the responsibility not
to each other is not, some just archives, and some archives and responsible
persons)
Imbalances in access sanctioning violators holders of private archives (some
laws do not discriminate in sanctioning violations in dealing with the public
and private structures, and some prefer the attitude toward violators of
archives)
Unevenness of the amount of fine per individual violations (the difference in
the amounts of money moving in double or triple amounts)
Unequal treatment of civil liability of legal persons,
Unequal treatment responsibilities of individuals.
Most superficial looks access to the criminal provisions of the Archive of

Bosnia and Herzegovina, which clearly shows the comparison with the Law on
Archives and the archives of the Republic of Croatia, as well as comparisons with
other archival laws within the country. The most consistent are punitive provisions
of the archives of the RS, in particular the amount of fines. And some cantonal laws
are fairly comprehensively determine the type of procedures that sanction, violators
and fines, although they are in their required certain adjustments and improvements.
Despite the indicated number of weaknesses in the sphere of penal
provisions in archival regulations of Bosnia and Herzegovina, pragmatic side is
much weaker. Negligibly small number of initiated misdemeanor charges with the
competent court by the archives. Only some archives run of penal responsibility
registry, while the vast majority of the archive it is not practiced. This primarily
means that the archives do not carry out their work in a way consistent with the law.
Among other things, this is because the archives do not attach adequate importance
to archival materials in the making, but are not sufficiently present in the field. Not
following the ownership change and do not take the necessary measures archival
materials privatized and terminated registry, but no one older than 30 years. In some
archives there is a problem in the lack of personnel, in others the lack of archival
storage space and equipment, and the majority of both. Consequently, all initiatives
in the area of change in the attitude of society towards archives and archives, as
well as in the field of criminal policy, they should move out of the archive, the best
trained and orchestrated over the proposal in archival associations, which would
then each archive launched under its founder. That would bar single and organized
went to change, although it is clear that the pace and quality depend heavily on the
professionalism of archives and archivists. Of course, is legal and desirable process
that the company, through its instruments runs primarily to the archives because
of failure to meet the legal provisions, ie. For failing to take action to bring the
situation of protection, preservation and use of archive materials brought to the law
determined level. However, such a measure is illusory to expect, because this society
in whole, embodied the founders archive, knows that their attitudes contributed to
the unsatisfactory condition. Because of all this is much more realistic to expect
initiatives from professionals (archives and archivists) than from the corrupt and
alienated centers of power.
269
Devleta FILIPOVI
Kinoteka Bosne i Hercegovine
struni rad
FILMSKI ARHIV
STANJE I PERSPEKTIVE ZATITE AUDIOVIZUELNE
BATINE BOSNE I HERCEGOVINE
Apstrakt: U radu se govori o stanju i zatiti audovizuelne batine Bosne i
Hercegovine, pri emu su dati opi pokazatelji o stanju iste, te je istaknuto da se u
Bosni i Hercegovini ne poklanja potrebna panja ovoj vrijednoj kulturnoj batini.
Audovizuelna batina se nalazi u posjedu vie imalaca i stvaralaca. Najznaajnije
zbirke filmskog materijala i grae od filmova nalaze se u JU Kinoteka Bosne
i Hercegovine. U navedenoj ustanovi nisu stvoreni adekvatni uslovi za zatitu
navedene grae, tako da je graa izloena stalnom propadanju. Zaposlenici JU
Kinoteka Bosne i Hercegovine ine sve to je u njihovoj moi kako bi posljedice
bile neznatne. Tako je jedan dio ove vrijedne filmske batine restauriran, a dio
digitaliziran i tako spaen od daljeg propadanja. Stanje audovizuelne batine
koja se nalazi kod pravnih i fizikih lica je neizvjesno. Kako bi se audovizuelna
batina u Bosni i Hercegovini uinila izvjesnom, neophodno je poduzeti nekoliko
konkretnih aktivnosti, a prije svih: rijeiti status JU Kinoteka Bosne i Hercegovine,
kadrovski ojaati ustanovu, donijeti relevantnu legislativu, posvetiti posebnu panju
procesu sukcesije audovizuelne batine ex Jugoslavije, te nastaviti rad na procesu
restauracije i digitalizacije audovizuelne batine Bosne i Hercegovine. Na taj nain
ovo vrijedno kulturno blago moe biti izvjesno.
Kljune rijei: Audovizuelna batina, JU Kinoteka Bosne i Hercegovine,
Bosna i Hercegovina, restauracija, digitalizacija.
FILM ARCHIVE
SITUATION AND PROSPECTS OF PROTECTION OF AUDIOVISUAL
HERITAGE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Abstract: This paper deals with the state and protection of audiovisual
heritage of Bosnia and Herzegovina, where they give general indications on the state
of the same, and it was pointed out that in Bosnia and Herzegovina has not paid due
attention to this valuable cultural heritage. Audiovisual heritage is in possession of
several owners and creators. The most significant collections of film material and
structure of the films are in the Film Archive of Bosnia and Herzegovina. In this
270
Filmski arhiv stanje i perspektive zatite audiovizuelne batine Bosne i Hercegovine
institution were not created adequate conditions for the protection of that material,
so that the material is exposed to constant decay. Employees of Film Archive of
Bosnia and Herzegovina are doing everything in their power to reduce consequence,
to have part of this valuable film heritage restored and part digitized and thus saved
from further deterioration. Condition of audiovisual heritage which is in legal and
physical persons is uncertain. To audiovisual heritage in Bosnia and Herzegovina
has to be safe, it is necessary to take some concrete actions, and above all: to resolve
the status of JU Film Archive of Bosnia and Herzegovina, add personnel to strengthen
the institution, to bring relevant legislation, pay particular attention to the process of
succession of audiovisual heritage of the former Yugoslavia, and continue work on
the restoration and digitization of audiovisual heritage of Bosnia and Herzegovina.
In this way, this valuable cultural treasures can be saved.
Keywords: Audiovisual heritage, PI Film Archive of Bosnia and
Herzegovina, Bosnia and Herzegovina, restoration, digitization.
Uvod
Godine 1994. osnovana je od strane Republike Bosne i Hercegovine Javna
ustanova Kinoteka BiH u kojoj su objedinjene arhivska i prikazivaka djelatnost
kao institucija od znaaja u oblasti kulture. Osnovana prije potpisivanja Dejtonskog
sporazuma, institucija nema rijeen status i finansiranje i nikada nije donesena odluka
o prestanku rada. Filmski fond Kinoteke BiH je kroz razliite etape, od nastanka u
prolom vijeku do danas, mijenjao mjesto uvanja i zatite grae.
Filmovi i filmska arhivska graa i materijali bosanskohercegovake
kinematografije koju sainjavaju domai igrani, dokumentarni, kratki igrani,
animirani i lutkarski filmovi predati su u Kinoteku pri Arhivu BiH od (tada jedinog)
producenta Sutjeska filma 1982. godine, gdje su ostali do osnivanja Nacionalnog
filmskog arhiva Javne ustanove Kinoteka BiH 1994. godine. Nakon obezbjeivanja
neophodnih uslova za smjetaj te filmske arhivske grae, 1998. godine predata je
ovoj instituciji.
Drugi dio filmskog fonda JU Kinoteka BiH sainjava zbirka inozemnih
filmova kojima je nakon prikazivanja u bosanskohercegovakim kinima istekla
licenca, pa su od distributera Kineme na osnovu Samoupravnog sporazuma sa
Kinotekom pri arhivu BiH predati na uvanje i zatitu 1982. godine, a potom iz
Arhiva Bosne i Hercegovine 1998. godine prebaeni u arhiv Javne ustanove Kinoteka
Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Filmske materijale i filmsku grau od historijskog, umjetnikog, kulturnog,
obrazovno-odgojnog, naunog znaaja, prije svega filmova koji sainjavaju
nacionalnu zbirku ali i znaajan fond inozemnog filma, uposlenici ove ustanove
istrauju, prikupljaju, arhivistiki obrauju, tite i uvaju, pod izuzetno oteanim
okolnostima sa stalnim nedostatkom sredstava za osnovnu djelatnost.
271
Devleta FILIPOVI
Zbirke filmskih materijala i grae od filmova u Kinoteci Bosne i Hercegovine

Filmski arhiv Kinoteke BiH sainjava nacionalna zbirka bh igranog i
dokumentarnog filma (koji je proglaen za pokretno nacionalno dobro od strane
Komisije za zatitu spomenika kulture BiH) i zbirka inozemnih filmova. Rije je
o originalnim materijalima filma na 35 mm ili 16 mm filmskoj traci: negativ slike,
negativ tona, dubl negativ i dubl pozitiv od 40 prvih igranih filmova snimljenih u BiH,
34 filmska urnala mjesenika i 16 dokumentarnih filmova iz ratnog perioda 1992
1995. Pored toga, nalazi se bogata zbirka 116 filmskih kopija (nijemog i zvunog)
domaeg igranog filma i 195 filmova kratkog igranog, dokumentarnog filma i urnala.
Tu je i fond pet velikih kartonskih kutija amaterskog bosanskohercegovakog
filma koji treba da se prebaci sa 8 mm filmske trake u digitalnu formu i arhivira.
Dio filmske grae sainjava 666 arhivskih jedinica pisanog filmskog materijala:
sinopsisi, scenariji, knjige snimanja, dijalog i titl liste, kratki sadraji od filmova,
potom, konkursna dokumentacija prijedloga scenarija za filmove Fondacije za
kinematografiju (491 komad), 274 kataloga muzeja filma, 493 kataloga festivala,
514 filmskih programa iz kinoteka cijelog svijeta. Jedna od najvrijednijih je zbirka
1.885 filmskih plakata domaeg igranog filma (kompletna zbirka sa originalnim
plakatom iz filma Bitka na Neretvi iji je autor slikar Pablo Pikaso), koja je
smjetena u plakatorijumu i digitalizirana je 2005. godine, te se dopunjava svake
godine sa plakatima od novih filmova. Pored plakata, fotosi iz filmova su bili jedan
od oblika komunikacije sa gledaocima, zatim slike glumaca i reisera, kao i radni
fotosi sa snimanja domaih filmova. Muzejska zbirka eksponata stare filmske tehnike
kamere, sadri projektore, magnetofone, fotoaparate koji se arhiviraju uz propratnu
dokumentaciju, prikupljaju se dostupni podaci i snimaju iz est razliitih pozicija sa
ciljem da se u narednom periodu otvori muzej filma.
Najvei dio filmskog fonda inozemnog filma od ukupno 1.030 kopija
smjeten je u loim uslovima, sa puno vlage, u depou uz poslovni dio i dvije male
kinosale u okviru ovog prostora. Veliki problem predstavlja dugogodinji nedostatak
novca za kupovinu filmskih kutija, jer je 26 filmova smjeteno u kartonske kutije
od banana u rinfuzi po pet ili est rola, a koje bi trebale biti odvojeno stavljene u
namjenske filmske kutije i arhivski obraene.
Filmski plakati inozemnog filma u ukupnom broju 60.377 smjeteni su pod
veoma skromnim uslovima. Koriste se po potrebi za reklamiranje filmskog programa
koji prikazujemo ili za pripremanje izlobi. Impozantan broj (15.577) press isjeaka
iz tampe prate aktuelnosti iz kinematografije u svim segmentima dugi niz godina
(od 1967.) i na usluzi su uenicima, studentima, magistrantima, doktorantima i
naunim istraivaima, kao i ostalim korisnicima. Tehnoloki prevazieni medijski
audiovizuelni nosa slike i zvuka VHS, zbog potrebe informativnog koritenja
filmova, zadran je u obimu od 2.138 filmova, dok je na DVD nosau ukupno 96
filmova.
272
Zatita filmskog fonda -restauracija i digitalizacija filmova

U saradnji izmeu UNESKO-a FIAF-a, Narodnog filmovog arhiva iz Praga
(eka) i JU Kinoteke Bosne i Hercegovine 2006. godine uraena je restauracija
dva igrana filma: Hanka (1955), u reiji Slavne Vorkapia i Mali vojnici (1956)
u reiji Bahrudina Bate engia. Taj skupi proces restauracije doprinio je da se dva
filma nastala na samim poecima bosanskohercegovake kinematografije sauvaju i
zatite od propadanja kvaliteta slike i tona.
Do pojave acetatne filmske trake, 1954. godine, kao sigurnosnog filma, na
nitratnoj zapaljivoj filmskoj traci nastaju filmski mjesenici od 1946. do 1949, na
kojima su zabiljeeni svi znaajniji radni uspjesi, kulturne i sportske manifestacije u
Bosni i Hercegovini. Od 1982. do 1992. u okviru tadanje Kinoteke BiH, odjela pri
Arhivu BiH, obavljeno je presnimavanje sa lako zapaljive na nezapaljivu (acetatnu)
traku. Time je ovaj fond, koji je dio proglaenog pokretnog nacionalnog dobra spaen
od propadanja. U ratnom periodu (19921996) svi filmski materijali na zapaljivoj
filmskoj traci su uniteni u posebno sagraenom i od poara zatienom bunkeru u
krugu producentske filmske kue Sutjeska film u Jagomiru, na prvoj liniji fronta,
pa je prava srea da su presnimljeni na nezapaljivu traku i sauvani u Arhivu BiH.
Bez sumnje rije je o historijskim filmskim dokumentima od izuzetne vrijednosti
i ukazala se potreba zatite od propadanja i bolje dostupnosti presnimavanjem u
digitalnu formu. Meutim, zbog oteenja materijala od stajanja u neodgovarajuim
uslovima, bilo je neophodno da se obavi i digitalna restauracija. Popravljeni
su pojedini nedostaci, pri emu se vodilo rauna da se previe ne preuredi slika
i ton, kako bi film ostao u kontekstu vremena. Prva faza digitalizacije i digitalne
restauracije ovih materijala (32 mjesenika /urnala) zapoela je 2009. godine. Nakon
toga se pristupilo digitalizaciji i po potrebi digitalnoj restauraciji 16 dokumentarnih
filmova koji pripadaju Sarajevskoj koli dokumentarnog filma nastalih ezdesetih i
sedamdesetih godina prolog vijeka.
Filmski materijali u posjedu drugih imalaca i stvaralaca u Bosni i Hercegovini
Prvi filmovi brae Lumiere prikazani su u Bosni i Hercegovini 27.
jula 1897. godine na Cirkuskom trgu u Sarajevu, koje je organizovao vlasnik
putujueg kinematografa, Tranin Angelo Curiel. Ova nova zabava je izazvala
ogromno zanimanje kod ljudi i veliku posjeenost kinopredstava i interesovanje za
snimanje filmova. Prvi filmski autor u Bosni i Hercegovini Antun Vali, pionir
kinematografije, snimio je filmove Sveano otvaranje Napretkova doma u Sarajevu
(1913), Ustolienje reis-ul-uleme (Demaludin efendije auevia) (1914),
Socijalistika proslava 1. maja 1914. u Sarajevu, koji se mogu smatrati prvim
domaim filmovima. U tom periodu nastali su neki od kadrova koji su historijski
filmski dokumenti Sarajevskog atentata na prijestolonasljenika Franca Ferdinanda
273
Devleta FILIPOVI
1914. godine. Kinoteci Bosne i Hercegovine taj filmski materijal poklonio je Filmski
arhiv iz Bea (Austrija) na VHS kaseti i to je najstarije filmsko gradivo koje se
uva u filmskom arhivu. Najstariji igrani film je na 35 mm filmskoj traci Kopa
blaga od Blagaja (Der Schatzgraber) nastao 1919. godine, snimljen u Mostaru i
okolini, iji je autor scenarija (moda i reiser) Robert Michel. Film je nekompletan,
a pronaen je Kinoteci vicarske 2005. godine, nakon to je restauriran doniran je
na 35 mm filmskoj traci od strane vicarske ambasade u Sarajevu Kinoteci Bosne i
Hercegovine.
Filmski materijal iz procesa sukcesije filmskih materijala i arhivske grae
bive Jugoslavije nema konaan spisak, pa je potrebno jo istraivati, a potom
nastojati vratiti taj materijal u BiH. Dosadanje aktivnosti su provoene u okviru
Arhiva BiH, odnosno Komisije za sukcesiju arhivske grae drava bive Jugoslavije
napravljen je spisak filmova koji se potrauju, ali se nisu preduzeli dalji koraci.
Gdje su bosanskohercegovaki filmovi?
Postoje filmovi u arhivu Jugoslavenske kinoteke u Beogradu koji su
deponovani i imaju status materijala koji se treba vratiti kada se plati smjetaj,
uvanje i zatita za godine od 1992. do 2016. po standardima FIAF-a (Svjetske
federacije filmskih arhiva). Drugi dio fonda su predati filmski materijali 60-tih
i 70-tih godina prolog vijeka, po tadanjim Zakonom propisanim uslovima. To
su filmovi nastali nakon Drugog svjetskog rata na podruju svih Republika bive
Jugoslavije, pa tako i Bosne i Hercegovine i predati su u Jugoslavensku kinoteku
u Beogradu. Tada su Republike u sastavu ex Jugoslavije solidarno uestvovale u
finansiranju Jugoslavenske kinoteke, dok nisu osamdesetih godina prolog vijeka
oformile svoje kinoteke ili filmske arhive. Za smjetaj, uvanje i zatitu originalnog
filmskog materijala koji su Jugoslavenskoj kinoteci predali producenti iz Bosne i
Hercegovine: Bosna film, Studio film, Sutjeska film i distributer Kinema,
Samoupravna interesna zajednica kulture SR BiH do 1992. godine plaala je godinju
naknadu.
Filmski materijal koji je bio smjeten u preduzeu Jadran film nakon
njegove privatizacije stigao je u Hrvatski filmski arhiv u Zagrebu. Fond filmova je
nastao prilikom razvijanja i izrade matrerijala od bosanskohercegovakih filmova, u
toku snimanja ili nakon izrade tonske kopije u laboratorijama Jadran filma. Spiskovi
filmova u Hrvatskoj su konani i tamo se nalaze originalni materijali od nekoliko
igranih filmova, uglavnom predratne (1992) produkcije i niz dokumentarnih, kratkih
igranih, animiranih filmova.
Postoje i drugi imaoci naih filmova, posebno originalnih materijala
od filma. Prije 1992. samo od jednog bosanskohercegovakog igranog filma je
originalni materijal bio pohranjen u Filmskom studiju Barandovo u ekoj. To je
film vedski aranman, u reiji Zorana Gospia, iz 1989. godine. U Francuskoj
se nalaze originalni materijali od tri bosanskohercegovaka igrana filma nastala u
periodu od 1994. do danas. U arhivi laboratorije Sincro iz Bea u Austriji nalaze
se originalni filmski materijali od etiri igrana filma iz Bosne i Hercegovine koji su
274
nastali od 2003. do 2006. godine. Filmovi novije bosanskohercegovake produkcije

raeni su u laboratoriji Magyar u Budimpeti u Maarskoj, gdje se nalaze negativi
od tri igrana filma. Koprodukcijski film, koji je ujedno i film bh produkcije Dobro
utimani mrtvaci svoje originalne materijale ima u Studiju Maja u Sloveniji.
Sutjeska film d.o.o. Sarajevo (sada Filmski centar Sarajevo) nekad najvei
producent u Bosni i Hercegovini do 1992. godine sa velikim fondom filmova, filmove
poetkom rata (1992) spaava grupa filmskih radnika i uposlenika u Sutjeska
film sa prve linije fronta. Preseljeni filmovi u tadanjoj Televiziji Sarajevo (BH
TV), ostali su do 1996. godine, nakon ega se ponovo vraaju u jedinu nerazruenu
zgradu filmskog studija u Jagomiru. Filmski materijali prelaze na brigu u ratu
registrovanog (privatnog preduzea) d.o.o. Sutjeska film, Sarajevo. Federacija
BiH putem Ministarstva za kulturu i sport osniva Filmski centar Sarajevo. Tu se
nalazi vei dio filmskog fonda bosanskohercegovake prijeratne produkcije, koji je
najveim dijelom neobraen i neidentifikovan.
Filmska radna zajednica Bosna, Sarajevo je privatno preduzee, iji je
vlasnik bio Bakir Tanovi, (reiser u arhivu o kome se brine njegova porodica),
posjeduje filmske materijale filmova koje je Tanovi producirao prije rata. To
se odnosi na film reditelja Nikole Stojanovia, Belle epok/ Posljednji valcer u
Sarajevu, kao i pripreme za snimanje filma o opsadi Sarajeva u reiji Veljka
Bulajia, za to su uloena velika sredstva nakon 1996. godine.
Forum iz Sarajeva je znaajan predratni producent (od 1986. godine
do poetka rata) i ima veliki fond bosanskohercegovakih kratkometranih i
dugometranih filmova. Vei dio filmskog materijala propao je u ratu zbog plavljenja
prostora gdje su bili smjeteni filmovi u ratnim uslovima, ali nije identifikovano ta
je tada uniteno. Trenutno u svom depou ima pohranjene negative slike i tona filma
Gluvi barut, koji je reirao Bahrudin Bato engi, te neke inozemne filmove.
Kinema, Sarajevo je veliki predratni distributer i producent, a sada
privatna firma koja je prestala postojati adminstrativno, ali se u prostorima ruevne
zgrade u Sarajevu nalaze smjeteni inozemni filmovi kojima je istekla licenca za
prikazivanje 1992. godine, kao i manji fond bh igranih filmova. Tu se nalaze i neki
bosanskohercegovaki dokumentarni filmovi, koji su se prikazivali prije igranih
filmova sedamdesetih godina. Ne postoji spisak filmova, ali su izloeni opasnosti da
propadnu, nezatieni, nepregledani i smjeteni u loim uslovima (prokinjavanje u
pojedinim dijelovima objekta i provaljeni strop, sruene stepenice).
Mebius film, Sarajevo je poslijeratni producent filmova Tunel i Mlijeni
put, iji se negativi nalaze pohranjeni u prostorima firme i smatraju se privatnim
vlasnitvom.
Profil Sarajevo, nekadanja producentska kua vlasnik je materijala
igranog filma Magaree godine i originalan materijal nalazi se u valasnitvu
porodice nekadanjeg direktora Refika Beirevia (umro 1998. godine).
Saga Sarajevo je producent kod koga se nalazi negativ filma Sasvim
lino, reisera Nedada Begovia.
275
Devleta FILIPOVI
Nestali arhivski filmski materijali u Bosni i Hercegovini su izgubljeni na

razliite naine od samih poetaka kinematografije u BiH. esto je to bilo zbog loih
uslova uvanja i zatite. Nakon plavljenja prostora podruma producenta Prosveta
film, kompletan fond edukativnih bosanskohercegovakih filmova uniten je
sedamdesetih godina prolog vijeka. Takoer je dio fonda dokumentarnih filmova
u tzv. Maloj Sutjesci osamdesetih godina uniten u poplavi prirunih podrumskih
prostorija. Pored ve pomenutih mjesenika, na zapaljivoj nitratnoj filmskoj traci
koji su nestali u ratnom vihoru na prvoj liniji fronta, nestali su i original negativi
i tonske kopije prvog bosanskohercegovakog igranog filma Major bauk, vie
dokumentarnih filmova, potom, zaplijenjeni profaistiki filmovi iz Drugog svjetskog
rata Hrvatski slikopisni tjednici, njemaki ratni urnali Die woche i italijanski
urnali pod nazivom Luce. U velikoj zgradi u Jagomiru izgorjela je kompletna
arhiva tonskog studija u kojoj su se nalazili: muzike, umovi, dijalozi, sinhronizacije,
IT (internacionalne trake) od velikog broja bh igranih i dokumentarnih, kratkih
igranih filmova, te cjelokupan fond plakata, fotosa, kataloga, albuma, pisane grae
od filmova: sinopsisa, scenarija, dijalog lista, knjiga snimanja. U ratnim dejstvima
unitena je neutvrena koliina filmske grae, koja je ostala u tzv. velikom bunkeru
Sutjeska filma, a takoer je iz atomskog sklonitu na Dobrinji nestao snimljen
arhivski filmski materijal o Sarajevu, koji je tu pohranio autor Sejfudin Tanovi,
Babo.
Filmski materijal kao privatno vlasnitvo autora sada je pojava koja je
postala uobiajena praksa, jer filmski radnici pored toga to vole da u svojim
privatnim arhivama u ostavama, podrumima ili na balkonima uvaju svoje
filmove, u novonastalim filmovima sa vie koproducenata ne smatraju da trebaju
filmove predati JU Kinoteka BiH, a filmovi vremenom propadaju.
Umjesto zakljuka

Iz prethodne analize uoljiva je potreba da se prevazilaenjem uoenih
problema unaprijedi i pobolja zatita i uvanje filmova. Znaajna drutvena sredstva
su uloena u nastanak bosanskohercegovakih filmova i oni predstavljaju kulturnu
batinu, te stoga treba da su na adekvatan nain zatieni u arhivu Javne ustanove
Kinoteka Bosne i Hercegovine. Da bi se to postiglio neophodno je:
-
-
-
276
Rijeiti status i finansiranje Javne ustanove Kinoteka BiH, kako bi u punom

kapacitetu mogla obavljati svoju funkciju nacionalnog filmskog arhiva.
Obezbijediti odgovarajue uslove, kadrove, prostorije i opremu za smjetaj,
zatitu i uvanje filmova u Kinoteci BiH po propisanim parametrima. To se
odnosi na educirane i plaene kadrove za rad sa filmovima, odgovarajue
klimatizirane filmske depoe sa propisnom temperaturom i vlagom,
kvalitetnom arhivskom opremom.
Zakonom regulisati (uz uslovljavanje isplate zadnje rate honorara i
trokova filma) i provoditi obavezu producenata/autora da predaju film na
-
-
-
profesionalnom medijskom nosau, zatim da predaju kompletnu grau od

filma i obavijeste gdje je smjeten originalan materijal i pod kojim uslovima.
Proces sukcesije arhivskih filmskih materijala iz drava bive Jugoslavije
dio koji se odnosi na BiH, unaprijediti planiranim izdvajanjem sredstava
za obezbjeivanje preduslova za preuzimanje filmova i grae iz Srbije i
Hrvatske, gdje se sada nalaze.
Nastaviti zapoete aktivnosti na restauraciji i digitalizaciji, te digitalnoj
restauraciji filmova.
Obezbijediti sredstva za savremeniju IT opremu i unaprijediti postojee
baze podataka.
Nastaviti saradnju sa FIAF-om (Svjetskom federacijom filmskih arhiva) i
kinotekama u regionu, Evropi i ire u cilju razmjene iskustava i poboljanju
radnih aktivnosti u nacionalnom filmskom arhivu Kinoteci Bosne i
Hercegovine.
Summary
The above analysis clearly shows need to overcome the problems, improve
and enhance the protection and preservation of films. Significant public funds are
invested in the development of Bosnian films and they identify a cultural heritage,
and therefore need to be adequately protected in the archives of the Public Institution
Cinematheque of Bosnia and H erzegovina. To this it is necessary to:
-
-
-
-
Solve the status and funding of the Public Institution Boemi, to the full
capacity to perform its function of national film archive.
Provide appropriate conditions, personnel, facilities and equipment for
accommodation, protection and preservation of films in the Cinematheque of
Bosnia and Herzegovina according to the prescribed parameters. This refers
to the trained and paid staff to work with the movies, the proper air film
depots with proper temperature and humidity, archival-quality equipment.
Act to regulate (subject to the condition of payment of the last installment
of fees and costs of the film) and implement the obligation of producers
/ authors to submit a film to the professional media carrier, then to hand
over the complete structure of the film and told where is located the original
material and under what conditions.
The process of succession of archival film material from the countries of
former Yugoslavia - the part that refers to BiH, improve the planned allocation
of funds to ensure the prerequisites for obtaining films and materials from
Serbia and Croatia, where they are now.
Continue activities on restoration and digitization and digital restoration of
films.
Provide resources to more modern IT equipment and improve existing
databases.
277
Devleta FILIPOVI
278
Continue cooperation with FIAF (World Federation of Film Archives)

and film archives in the region, Europe and beyond in order to exchange
experiences and improve working activities in the National Film Archive
Film Archive of Bosnia and Herzegovina.
Aleksander LAVRENI
RTV Slovenija
struni rad
ARHIVA TV SLOVENIJA I RAD NA PORTALU EUSCREENXL

Apstrakt: RTV Slovenija pridruila se projektu EUscreen, koji vri brigu
oko promocije i istraivanja bogate kulturne batine europskih televizijskih stanica.
Portal omoguava korisnicima slobodan pristup do video materijala, fotografija,
tekstova i zvunih zapisa. Portal omoguava istraivaima, nastavnicima i
svakodnevnim korisnicima jednostavan pristup do televizijske kulturne batine na
internetu.
Kljune rijei: Arhiva, audiovizuelna arhiva, Euscreen, RTV Slovenija.
EUscreenXL PORTAL AND THE ARCHIVES OF TELEVISION
SLOVENIJA
Abstract: RTV Slovenia joined the EUscreen project which aims to promote
the use of television content to explore Europes rich and diverse cultural history.
EUscreen offers free online access to videos, stills, texts and audio from European
broadcasters and audio-visual archives. It provides a platform which enables to the
common users to search through the television heritage and offers many opportunities
for discovering heritage online.
Keywords: Archives, audiovisual archives, Euscreen, RTV Slovenija.
Uvod
Direktor INDOK slube Hrvatske radiotelevizije dr. Branko Bubenik ve
je prije vie godina ukazivao na veliki arhivski paradoks, koji je posebno prisutan
u audivizuelnim arhivima.1 Arhivska graa, za koju se brinu audiovizelni arhivi
vie je osetljiva na svako koritenje ili upotrebu, jer se reprodukcija obino vri kod
visokih temperatura i velikom brzinom. Arhivska graa, koju uvaju avdiovizuelni
arhivi ponekad se i ee koristi od vie korisnika nego je to sluaj u klasinim
arhivima. Tako bi jedino rjeenje za uvanje grae bilo, da se ovaj materijal to
1 Branko Bubenik, Razvoj organizacijske strukture TV arhiva, Sodobni arhivi XXIII, Maribor 2001,
60-67.
279
Aleksander LAVRENI
manje koristi ili uope ne koristi. Ali ovde se postavlja kljuno pitanje arhivskog
paradoksa. Zato bi neto uvali i to sa velikom panjom i uz velike trokove, pa
onda ne bi upotrebljivali? Potrebno je bilo razmisliti, kako rijeiti problem, znai,
da koristimo grau, ali da ne unitimo odnosno degradiramo video dokumente.
Dr. Bubenik je tad na skupu arhivista u Radencima pravilno predvidio, da postoji
samo jedno rjeenje, a to je digitalizacija materijala. Ista e omoguiti odgovarajuu
zatitu analognih materijala odnosno izvornih dokumenata, a isto tako e omoguiti
i jednostavan prijenos digitalnih dokumenata svim korisnicima. Stoga emo vas u
ovome radu upoznati sa zajednikim europskim projektima Videoactive, EUscreen
i EUscreenXL, a fokusirati emo se na pitanje jednostavnog pristupa do video
materijala u niskoj rezoluciji, koje omoguava internet. Rijeenje, koje donosi
pristup do digitalnih kopija video materijala znai i rjeenje za efikasno i sigurno
uvanje arhivskih originala.
Projekt EUscreen i EUscreenXL

RTV Slovenija, odnosno arhivska sluba Televizije Slovenija, pridruila se
europskom projektu EUscreen 2009. godine. Primarni cilj projekta EUscreen bio je,
da se stvori svijest o vanosti i korisnosti arhive i dokumenata europskih emitera u
istraivanju bogate i raznovrsne europske televizijske kulturne batine. Saradnici u na
portalu i tvorci portala EUscreen su koritenjem odgovarajueg izbora dokumenata
i podatkovne opreme za opis sadraja uspjeli u povezivanju heterogenih kolekcija
europskih audiovizuelnih arhiva. Na taj nain stvorili su jedinstvenu bazu podataka i
pripremili ih za istraivanje kulturne povijesti i razvoja televizije u Europi. EUscreen
je takoer vaan dio Europeane, evropske digitalne biblioteke, koja prua pristup
digitaliziranoj grai europskih muzeja, biblioteka i arhiva. U projektu EUscreen je
uestovao 31 punopravni partner i 19 pridruenih partnera iz 22 europske zemlje.
Veina saradnika na projektu sastoji se od audiovizuelnih, istraivakih instituta,
fakulteta i firmi, koje vre kompjuterske usluge. Iz osnovnog projekta Videoactive
(20062009), EUscreen (20092014) prenosi batinu odreenih tema (na engleskom
topics): socijalna pitanja, umjetnost i kultura, politika, ekonomija, zdravstvo,
obrazovanje, rat i konflikti, katastrofe, rad, ekologija, povijest televizije i europstvo
(na engleskom beeing European). Projekt EUscreen od marta 2013. godine nastavlja
se u proirenom smislu kao projekt EuscreenXL (20132016). Svrha nastavka
projekta bila je, da se EUscreenXL razvije u pan-europski agregat audiovizuelnih
sadraja za Europeanu. U arhivi Televizije Slovenije, koji je u usporeivanju sa
zapadnoeuropskim arhivima loe opremljen (sa arhiviranjem digitalnih datoteka
smo poeli tek krajem 2013. godine). Saradnja na projektu je dokazala, da moemo
uspjeno saraivati i sa naprednim arhivima. Projekt EUscreen bio je po prvi put
predstavljen slovenakoj arhivskoj javnosti sa referatom nae saradnice Katje turm
na savjetovanju DOK_SIS 2011. godine u Kranjskoj Gori. Nakon prve prezentacije
280
Arhiva TV Slovenija i rad na portalu EUscreenXL
uslijedilo je nekoliko uspjenih prezentacija na meunarodnim skupovima u

Radencima i savjetovanjima drutva Media.doc.2 Izbor sadraja dokumenata, koji
su predstavljeni na portalu omoguava korisnicima da otkriju visoko kvalitetno
istraivanje, upotrebu i prikazivanje video zapisa, fotografija, dokumenata i sluanja
audio snimki. Veina arhivske grae, predstavljene na portalu, podijeljena je na
etrnaest povijesnih tema. Teme su se stalno aurirale do marta 2016. godine, kada
je projekt dodavanja dokumenata na portal bio zavren i bio izdat zavrni izvjetaj
(EUscreenXL, Zavrni izvjetaj, 2016).

Nove dimenzije projekta EUscreenXL, povezivanje sa Europeanom i paneuropska saradnja institucija iz dvadesetdvije zemlje u Europi omoguilo je pristup
materijalu, zapisu metapodataka i linkova na vie od 1.085.000 audiovizelnih
dokumenata, od kojih je 855.071 video jedinica. Na ovom mjestu trebamo
napomenuti, da je do 2013. godine, to jest prije poetka projekta EUscreenXL, na
Europeani bilo dostupno manje od 200.000 video dokumenata. Stoga je EUscreenXL
ak etiri puta poveao broj video sadraja za Europeanu. Ovi sadraji su sada
dostupni umjetnicima u kreativnim profesijama i zaposlenima u kreativnoj industriji,
istraivaima, nastavnicima i studentima, i na kraju svima onima, koji u slobodno
vrijeme uivaju u otkrivanjima novih horizonata. Iako je socio-ekonomski utjecaj
infrastrukture portala teko izraziti u brojkama, ne treba potcijeniti drutvenokulturni utjecaj projekta EUscreenXL. Portal projekta je poslije uspostavljanja nove
dinamike web stranice u oktobru 2014. godine privukao sve vie posjetitelja. U
posljednja dva mjeseca, u januaru i februaru 2016. godine, 35.000 pojedinanih
korisnika je obavilo vie od 46.000 posjeta stranici i odgledalo vie od 89.000
video snimaka dokumenata. Na stranicama portala korisnici mogu pronai i vijesti
te strune savjete, objavljeni su online magazini View sa doprinosima o povijesti i
razvoju televizije u Europi, korisnici mogu kreativno sudjelovati u blogu i drutvenim
mreama Facebook i Twitter. Uz pomo portala drutvenih umreavanja, EUscreen
je stvorio mreu vie od hiljadu zainteresovanih sljedbenika u Europi i izvan Europe.
2 Katja turm, EUscreen - Z avdiovizualnimi dokumenti do pomoi, DOK_SIS 2011 by Media.doc,

Posvetovanje z mednarodno udelebo Sistemi za upravljanje z dokumenti, Kranjska Gora 2011; in A
Lavreni, Litostroj od demokratizacije drube do demokratizacije arhivov, Pametno upravljanje
z dokumenti: 21. posvetovanje z mednarodno udelebo (ex DOK_SIS), 197-198; ter A. Lavreni,
EUscreenXL - Poivljenje z razigranostjo (Animation with Reanimation, V: Zbornik Smartdoc by
media.doc 2014, 23. Posvetovanje z mednarodno udelebo (ex DOK_SIS) Pametno upravljanje z
dokumenti, Ljubljana 2014, 60 65.
Informacije o projektu EUscreen in EUscreenXL nalaze se na web stranici projekta www.euscreen,
dodatne informacije nalaze se u zbornicima arhivskih savjetovanja: Katja turm, Teoretini vidik
projekta Evropski zaslon, Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega arhiviranja,
Zbornik referatov dopolnilnega izobraevanja s podroij arhivistike, dokumentalistike in informatike,
Maribor 2011, 515-522 i u doprinosu Katja turm, Evropski projekt EUscreen: kdo, kaj, kje, kdaj in
zakaj, Arhivi: glasilo Arhivskega drutva in arhivov Slovenije, Letn. 35, t. 2 (2012), 425-432.
281
Aleksander LAVRENI
Slika 1: Rasprostranjenost EUscreenXL

Na slici 1 vidi se rasprostranjenost EUscreenXL projekta, gdje su punopravni
lanovi projekta predstavljeni plavom, a pridrueni lanovi projekta zelenom
bojom. Kao punopravni lanovi u projektu EUscreenXL uestvovali su arhivi javnih
radiotelevizijskih stanica i arhivi nacionalnih audiovizuelnih instituta (20): ORF
Austrijska radiotelevizija, RTBF Belgijska radiotelevizija valonske zajednice,
CTV eka televizija, DR Danska radiotelevizija, INA Francuski nacionalni
audiovizuelni institut, DW Deutsche Welle, njemaka medijska kua, ERT
Grka radiotelevizija, FMS Grki glazbeni arhiv, NAVA Maarski nacionalni
audiovizuelni arhiv, RTE Irska radiotelevizija, LUCE Talijanski audiovizuelni
institut, LCSA Nacionalni arhiv Litve, NiNA Poljski nacionalni audiovizuelni
institut, RTP Radio-televizija Portugal, TVR Rumunjska radiotelevizija, RTV
Radiotelevizija Slovenija, TVC Televizija Katalonije, KB vedska nacionalna
biblioteka, SASE Screen Archive South East, Brighton, screen arhiva jugoistone
Engleske. Od akademskih partnera punopravni lanovi projekta su bili: Univerzitet
Utrecht, Royal Holloway univerzitet iz Londona, Univerzitet u Luksemburgu,
282
Belfastski univerzitet, NTUA Nacionalni tehniki univerzitet iz Atine, ETVE i

Univerzitet Aalto, Finska. Kao tehniki i obrazovni partneri u projektu su uestvovali:
Noterik BV, Atit, EBU i BUFVC Britansko akademsko vijee za film i video. Kao
pridrueni partneri u projektu su uestvovali: BBC, CNA Luksemburg Nacionalni
audovizuelni centar, Cork Regionalni digitalni filmski arhiv (Irska), East Anglian
Film Arhchive Filmski arhiv jugoistone Engleske, FIAT/IFTA (Mednarodni savez
televizijskih arhiva), HRT Hrvatska radiotelevizija, Latvijska dravna arhiva za
audiovizuelni materijal Latvijas Valsts kinofototonodokumentu arhivs), London
Screen Archives, Media Archive for Central England, Nacionalni audivizuelni arhiv
Finske, Norveka nacionalna biblioteka, RSI vicarska radiotelevizija za talijansku
zajednicu, RAI Radiotelevizija Italije, Islandski nacionalni radiotelevizijski servis,
RTVE Radiotelevizija panije, Malteki univerzitet i Kinoteka Yorkshire (VB).3
Budunost projekta EUscreenXL

Od marta 2016. godine EUscreen konzorcij djeluje pod pokroviteljstvom
EUscreen fondacije za ouvanje kulturne batine, koja ima u svom radu sljedee
ciljeve:
- irenje strunog znanja u podruju digitalne zatite i ouvanja online
audiovizuelne kulturne batine,
- organizaciju seminara i strunih radionica za obuavanje novih pristupnika
projektu,
- pruenje otvorenog pristupa politici arhiva,
- ureivanje pitanja intelektualnog vlasnitva,
- promoviranje koritenja zbirki European in EUscreena u sektoru obrazovanja
sa doprinosom u ouvanju audiovizuelne kulturne batine,
- istraivanje inovacija i poetak novih projekata u oblasti audiovizuelne
batine,
- voenje projektne grupe Europeane, nadlene za audiovizuelni materijal.

Naalost projekt EUscreen eka nesigurna budunost kao i sve zajednike
kulturne projekte u Europskoj uniji. Do marta 2016. projekt EUscreenXL bio je
vezan za redovan protok sredstava iz projekta Europskog fonda za digitalizaciju i
ouvanje kulturne batine. Projekt e tako sigurno funkcionisati do septembra 2017.
godine, a za to vrijeme trebaju partneri iskoristiti trini potencijal ovog projekta.
U svrhu odravanja sadanjeg nivoa rada i profesionalne efikasnosti, projekt e i
dalje trebati sigurne i tekue finansijske prilive. Meutim, budui, da se finansiranje
od strane Europske unije vie ne oekuje, konzorcijum razmilja o mogunostima
dobijanja finansijskih sredstava izvan okvira javnih institucija i pribliava se
3 EUscreenXL, Final Report, 16-19, Pridobljeno s spletne strani 22. 5. 2016. https://basecamp.
com/1936492/projects/844989/messages/56685377?enlarge=221952546#attachments_for_
message_56685377.
283
Aleksander LAVRENI
trinim modelima, koji stvaraju profit sa sopstvenim sadrajem.4 Trenutno se

nalazimo na vrlo osjetljivom poloaju. Projekt je bio od samog poetka voen kao
nekomercijalni, a u projektu su uestvovali subjekti javnih radiotelevizijskih stanica
i nacionalnih instituta. Naroito velike potekoe primjetne su oko reguliranja prava
intelektualnog vlasnitva. Svi ugovori sa autorima vezani su na nekomercijalnoj
osnovi. Fondacija projekta EUscreen tei za odravanjem portala i u budunosti sa
resursima neophodnim za njihovo odravanje i uvanje, te i dalje planira kontinuitet
ureivake politike, izbor sadraja na portalu i razvoj novih tehnolokih rjeenja.5
Summary

This paper presents work at the EUscreenXL project and its contribution to
the preservation of cultural heritage. EUscreen offers free online access to videos,
stills, texts and audio from European broadcasters and audio-visual archives. The
EUscreen portal enables educators, researches and media professionals to find audiovisual content. It provides a platform which enables the common users to search
through the television heritage and offers many opportunities for discovering.

Audiovisual content is of particular interest to all users of online platforms,
be it general users in their leisure time, teachers and students in the classroom or
professionals in the creative industries, in museums and other archival institutions.
EUscreenXL has managed in the past three years to make a critical mass of Europes
audivisual heritage findable on the portal of the European Digital Library Europeana
and accessible for use on the projects of the EU. It is the successor of two earlier
projects providing online access to Europes audivisual heritage: Videoactive and
EUscreen.
The new dimensions of EUscreenXL are the links to Europeana and extended
pan-European collaboration of 31 full partners and 19 associate partners from 22 EU
4 K. turm, Prihodnost projekta EUscreenXL bodoi poslovni modeli upravljanja avdiovizualne
vsebine. V: I. Fras [e tal.] (ur.), Tehnini in vsebinski problemi klasinega in elektronskega
arhiviranja, 14. zbornik referatov dopolnilnega izobraevanja s podroij arhivistike, dokumentalistike
in informatike v Radencih 15. 17. april 2015, 473.
5 Na portalu EUscreen nalazi se i 46 videosnimaka koje potjeu iz Bosne i Hercegovine i pet snimaka
iz Tuzle. Veina snimaka odnosi se na rat 19921995. i njegove posledice. Kao vrlo zanimljive moramo
istii video dokument vedske nacionalne biblioteke Sarajevo u godini 1937 u obrazovne namjere:

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_B9DEFFF3734A464C9E28342B71959C51 i dokumentarni
putopis SASE arhive iz 1971. godine iz putovanja po Jugoslaviji:

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_7A8AF7787538EF1DCE8B7458B978791A. RTV Slovenija
stavila je na portal dva turistika filma iz osamdesetih godina: foto safari u Hutovom blatu (16. 8. 1984):

http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_FB35739770173E0BD477EA08444CF652
i grad Poitelj kao turistiki biser (7. 8. 1984): http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_
BF1C1B15B5876A366538D9A0CFAF55F9.
Za graane Tuzle zanimljiv bi bio snimak utakmice enske koarke izmeu V Prag i Jedinstva,
objavljen u dnevnim vjestima (Televizni noviny) eke televizije 12. 1. 1989:
http://euscreen.eu/item.html?id=EUS_B8C5790FD82676D5DFD6F9E71CAFB44E .
284
member states, who together provided the users of Europeana with the metadata
records and links to more than 1.085.000 audiovisual objects 855.071 of these
being video material.
Since March 2016 the EUscreen consortium acts under the umbrella of the
EUscreen Foundation as the Expert Hub for Audivisual Heritage Curation. In the
future the Foundation will keep the portal and its operating infrastructure running not
only by maintaining it and keeping alive by secured hosting, but also by performing
continuous editorial work, content selection, developing innovative technological
solutions. The aggregation infrastructure that connects EUscreen to Europeana will
be maintained and modernised in the wider context in which Europeana operates.
285
Adnan TINJI
nauni rad
ZATITA AUDIO-VIZUELNE GRAE U VHS FORMATU

- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: Rad na primjeru audio-vizuelne grae u obliku VHS kaseta
(ali i drugih magnetnih kaseta/vrpci) eli pokazati nain na koji Arhiv Tuzlanskog
kantona provodi mjere osnovne zatite ove vrste nekonvencionalne grae. Prikazane
su karakteristike ovakvih medija kao nosaa informacija, te proces migriranja i
provjere kvaliteta grae koja je prenesena iz analognog u digitalni format.
Kljune rijei: Audio-vizuelna graa, VHS, analogni i digitalni format,
Arhiv Tuzlanskog kantona.
PROTECTION OF AUDIO-VISUAL MATERIAL IN VHS FORMAT
- The expirience of the Archives of Tuzla Canton Abstract: The paper uses the example of audio-visual material in the form
of VHS tapes (or other magnetic tapes / strips) to show the way the Archives of
Tuzla Canton implements measures of basic protection of this type of unconventional
materials. It presents characteristics of such media as carriers of information, the
process of migration and check of quality of material that is transferred from analog
to digital format.
Keywords: Audio-visual materials, VHS, analog and digital format,
Archives of Tuzla Canton.
Uvod
Razliiti tipovi audio1 i video kaseta kao nosai informacija doivjeli
su iroku upotrebu pred kraj dvadesetog stoljea.2 Danas je ovaj medij uveliko
1 Vie o zatiti i konverziji samih audio zapisa vidi: Sinia Domazet, Zatita i konverzija audio
zapisa u arhivima, Arhivska praksa, br. 17, Tuzla 2014, 291-305.
2 Video Home System (poznatiji po skraenici VHS, eng. za kuni video sistem) je standardizirani
format za snimanje i reprodukciju analognih video kaseta u kasetnom kuitu kojeg je razvila japanska
kompanija Victor Company of Japan (JVC). Sedamdesetih godina dvadesetog stoljea povoljno video
snimanje i reprodukcija (u domeni iroke potronje) postali su vaan dio televizijske industrije. Kao i
286
Zatita audio-vizuelne grae u VHS formatu iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona
prevazien i izaao je iz svakodnevne upotrebe, to arhiviste koji se bave ovom

nekonvencionalnom graom stavlja pred izazov kako sauvati informacije na ovim
medijima prije nego sam medij bude toliko oteen da je neupotrebljiv ili migracija/
emulacija postane gotovo nemogua zbog nedostatka pristupa opremi.
Audio-vizuelni materijal na VHS kasetama, kao i druge dokumente na
nekonvencionalnim medijima karakterizira niz varijabli: kulturna i historijska
vrijednost, programska vrijednost, trina vrijednost, nain registracije i reprodukcije,
trajnost, tip memorije (write/read only), hemijske i fizikalne karakteristike, veliina
i teina, uslovi uvanja, cijena nosaa informacija/medija i dr.3
Za razliku od novih isto digitalnih formata odnosno medija, VHS kaseta
se i danas mnogima moe uiniti pogodnom za uvanje: sadri odreen audio-video
materijal, to moe biti naznaeno i obiljeeno na njoj (natpisom na naljepnici i sl.),
moe biti postavljena na police, moemo je drati u ruci i staviti u video rekorder da
je pogledamo. Meutim, magnetne kasete nas stavljaju pred niz problema kad je u
pitanju zatita grae nad njima, te je migracija u digitalni format nuna, a ovisno o
vanosti grae i hitna.
Zatita se obavlja dvostruko:
1. fiziki medij, VHS kaseta, mora se zatititi kako bi mu se to due produio
ivotni vijek,
2. neophodno je to prije izvriti digitalizaciju zapisa sa kaseta.
Zatita VHS kaseta
Na skraivanje roka trajanja kaseta najvie utie visoka vlanost. Da bi se
umanjili rizici oteenja kasete, iste se moraju uvati u uslovima niske vlanosti (oko
25 %) te temperature nie od 22 C. Temperatura od oko 8 C bila bi najidealnija za
dugorono uvanje, ali ne treba ii ni nie od ove temperature.
Poeljno je i da se iste uvaju u prostorijama osiguranim od vatre (bez
drvenih ili kartonskih kutija i polica) ili vatrostalnim sefovima. Ni u kom sluaju ne
treba ih uvati na tlu, ve na policama gdje postoji cirkulacija zraka i niska vlanost.
Kasete treba zatititi i od praine te direktne suneve svjetlosti.
kod mnogih drugih tehnolokih inovacija, svaka od nekoliko kompanija koje su se probijale na trite
pokuavala je nametnuti svoj tehnoloki standard. Na vrhuncu nadmetanja video formata, dva su bila
najzapaenija u medijima: VHS i Betamax. U konanici je VHS prevagnuo, dominirajui tritem
kune elektronike do kraja ere video kaseta. Devedesetih godina, standardizirani formati optikih
diskova poeli su nuditi potroaima bolji kvalitet od video kasete. Najraniji od formata, Laserdisc, nije
bio nairoko prihvaen, ali je njegov nasljednik DVD (Digital Versatile Disc) postao globalno poznat i
koriten. Zamjenio je VHS postavi pretpostavljena metoda distribucije nakon 2000. godine. U 2006.
filmski studiji u Sjedinjenim Dravama su prestali izdavati nove filmove u VHS formatu; 2008. je bila
isporuena posljednja poiljka.
3 Branko Bubenik, Arhiviranje audiovizuelnih dokumenata i promjene televizijskih tehnologija,
Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 111-112.
287
Adnan TINJI
Prilikom rukovanja kasetom arhivista zaduen za njenu zatitu mora voditi

rauna o vie kriterija:
-
-
-
-
-
-
-
U kakvom se pakovanju,omotu, vreici ili kutiji uva (karton, jeftina

plastika, nema omota, itd.) i da li isti treba zamijeniti.
Provjeriti unutranjost pakovanja ili kutije da li ima tragova kontaminacije
(crne, smee i dr. mrlje ukazuju na prisustvo gljivica).
Odrediti format i brend kasete, ukoliko je nepoznat. U najveem broju
kod nas se radi o VHS kasetama, koje su standardiziranih dimenzija i sa
logotipom VHS-a na samoj kaseti ili njenom pakovanju.
Provjeriti da li su natpisi na kaseti jednaki sadraju zapisnika, popisu fonda
i natpisu na kutiji gdje se zbirka ili fond uva.
Provjeriti ima li fizikih oteenja na samoj kaseti i da li magnetna vrpca
izgleda uredno i neoteeno, te da li ima tragova kontaminacije na istoj, to
bi zahtijevalo profesionalnu restauraciju.
Prije poetka pregleda, kao i prije vaenja kasete iz video rekordera, potrebno
je kasetu u potpunosti premotati na jedan ili drugi kraj.
VHS rekorder potrebno je istiti i odravati barem jednom mjeseno, ovisno
o tome koliko se esto koristi.4
Ukoliko imamo na umu barem ove kriterije trebali bi donekle produiti

ivotni vijek kaseta, barem dok se ne kompletira njihova uspjena digitalizacija i
tako naini kopija za sluaj da original vremenom degradira5 i izgubi dio sadraja.
Naravno, sem digitalizacije, postoji i mogunost pravljenja kopija na dodatnim
VHS kasetama. Idealno, za vanu grau, trebale bi postojati barem master kopija
(glavna kopija) koja bi bila vjerna originalu i nalazila se na istom nosau informacija
VHS kaseti, ali s obzirom na to da je medij prestao da se proizvodi, nabavka
praznih kaseta bila bi neisplativa, kao i kopiranje na prevazien nosa informacija.
Arhivistima je svakako nunije analogni materijal prebaciti u digitalni, na to novije
i aktuelne nosae informacija, s obzirom na to koliko je kratak period zastarijevanja
nosaa svake generacije.6
4 Jim Wheeler, Videotape Preservation Handbook, 2002, str. 3, preuzeto sa: www.amianet.org/
(vebsajt Asocijacije filmskih arhivista, Kalifornija).
5 Branko Bubenik, Arhiviranje audiovizuelnih dokumenata i promjene televizijskih tehnologija,
Arhivska praksa, br. 2, Tuzla 1999, 115.
6 Peter Pavel Klasinc, Uticaj suvremenih informatikih tehnologija i novih nosilaca informacija na
koritenje arhiva, Arhivska praksa, br. 1, Tuzla 1998, 124.
288
Jedna od zbirki VHS kaseta u Arhivu Tuzlanskog kantona lina zbirka Jusufa Kaletovia,
arhivistiki sreena i prebaena i u digitalni format
Zatita audio-vizuelne grae na VHS kasetama

Rad na digitalizaciji nekonvencionalnih formata moemo jednostavno
podijeliti na nekoliko dijelova:
1. procjena stanja fonda ili zbirke nekonvencionalne grae,
2. priprema za analogni pregled i sama digitalizacija,
3. provjera kvaliteta i rezultata digitalizacije.
Procjena stanja fonda ili zbirke nekonvencionalne grae
Da bi se izvrila adekvatna procjena potrebno je da fond ili zbirka koji sadri
nekonvencionalnu grau ima odreen nivo registraturne ili arhivistike ureenosti.
Jasni natpisi o, na primjer, sadraju svake VHS kasete, njihovo brojno stanje,
hronoloka i dr. sreenost moraju biti uzeti u obzir prilikom procesa digitalizacije.
U sluaju da je na primjer, sadraj VHS kasete nepoznat, potrebno je napraviti uvid
u materijal prije poetka same digitalizacije, te procjeniti mjesto i znaaj materijala,
na osnovu ega se opet prioritizira znaaj i redoslijed pri digitalizaciji. Prioritet
je dakako, na primjer, na grai (snimcima) ratne provenijencije ili vanih javnih
dogaaja, a ne muziki spotovi ili strani filmski program koji je bio dio programa
regionalnih TV kua, a koji zavri dijelom i na VHS kasetama predanim u Arhiv.
Stanje samog snimka teko je procijeniti samim uvidom u fiziki medij. Iako
na samoj VHS kaseti nema vidljivih oteenja, sama vrpca je vjerovatno pretrpila tetu
s obzirom na dug vremenski period od snimanja materijala na istu do digitalizacije.
289
Adnan TINJI
Rok trajanja VHS kaseta je oko 4 godine7, a najvei broj VHS kaseta koje Arhiv
Tuzlanskog kantona uva stariji je od 15 godina! Dakle, potrebno je pogledati
snimak u rekorderu i ocijeniti njegovo stanje, te napraviti biljeku o sadraju, te
odrediti prioritet u odnosu na oba kriterija. Najee koristimo jednostavan sistem
ocjenjivanja, koji razlikuje tri nivoa kvaliteta audio-video zapisa: odlian, prihvatljiv,
lo. Odlina kvaliteta videa i audia na VHS kaseti najei je sluaj kod kaseta koje
su dobro uvane i zatiene od praine, vlage, toplote i dr, te nisu prole kroz vie
presnimavanja (nije pravljeno vie snimaka jednog preko drugog na istoj kaseti). U
nekim sluajevima desi se da je video zapis gotovo potpuno uniten, ali je audio tj.
zvukovni sadraj snimka sauvan, te se radi na njegovom spaavanju.
Naravno, procjena samog datuma nastanka snimka u nekim sluajevima zna
biti problem, ukoliko isti nije na natpisu ili dio zapisnika o preuzimanju. U tom
sluaju radi se procjena na osnovu sadraja (na snimcima npr. Dnevnika moe se
vidjeti datum, kao i na dijelu priloga i snimaka) kako bi se dobio priblian datum
nastanka video zapisa.
Radna stanica na kojoj se obavlja presnimavanje VHS kaseta iz analognog u digitalni

format u Arhivu Tuzlanskog kantona. Na slici se vidi dio digitaliziranog materijala iz vijesti
Televizije Sarajevo, iz ranih 90-tih godina
Analogni pregled i digitalizacija

Digitaliziranje video kasete zahtjeva mogunost da se pregleda kaseta u
svom nativnom formatu, kako bi se izvrila migracija. Minimum potrebne opreme
7
290
Sinia Domazet, Izazovi digitalne prezervacije, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 288.
je, to se hardvera tie, video rekorder sa mogunou prikazivanja i premotavanja

VHS kaseta, audio video konverter, te raunar sa odgovarajuim softverom. Postoje
mnoge komercijalne varijante (Final Cut Pro, Adobe Premiere, Sony Vegas Pro,
Pinnacle Studio, iMovie i dr.), ali s obzirom da Arhiv uvijek pokuava nai open
source ili ekvivalentnu varijantu, za ove potrebe koristimo VirtualDub8, te Windows
Movie Maker (koji je besplatan kao dio Windows operativnog sistema).
Sam proces podrazumjeva prikazivanje VHS kasete u video rekorderu, koji
je spojen putem audio-video konvertera (koji audio i video analogni signal preuzima
sa SCART izlaza i prenosi ga USB vezom) na raunar. Softver zatim preuzima i
snima prikazani sadraj na VHS-u na lokalni hard disk u skladu sa eljenim
podeavanjem. Duina trajanja presnimavanja duga je, samim time, koliko i sadraj
na kaseti. U naem sluaju to vrijeme se kree od sat do tri sata. Sreom, potreban
je minimalan nadzor u toku izvoenja same radnje, tako da zaposlenik koji obavlja
presnimavanje moe obavljati paralelno i druge zadatke, ali ne na istom raunaru
kontraproduktivno je oduzimati procesorsku i memorijsku mo na druge zadatke
jer, ovisno o konfiguraciji raunara, isto moe uticati na kvalitet snimka. Naravno,
potrebno je voditi rauna o tehnikim sitnicama: unaprijed mora biti dovoljno
slobodnog prostora na disku za tri sata video materijala (nekoliko gigabajta, ovisno
o podeenim opcijama kvaliteta), treba voditi rauna o prekidima pri presnimavanju,
dodavanju vodenog iga, ienju i ispravnosti video rekordera, premotavanju kaseta,
da li su u stanju gdje bi ih i premotavanje otetilo, voditi evidenciju i imenovanje
digitalnog materijala u skladu sa arhivistikom obradom i sl.
Provjera kvaliteta i rezultata digitalizacije
Nikako ne smijemo zaboraviti da je provjera rezultata digitalizacije njen
vaan dio. Idealno, provjera snimka moe se vriti dok samo presnimavanje tee,
ali bi za Arhiv, s obzirom na ogranien broj zaposlenika, bilo neracionalno izdvojiti
jednog da nekoliko sati nadgleda sam snimak i ne sudjeluje u drugim radnim
zadacima. Dakle, provjera se vri nakon to je presnimavanje gotovo i sauvano
je na hard disku. Presnimljeni sadraj potrebno je provjeriti to prije, kako bi se
izbjegli propusti i problemi. Sati i sati presnimljenog materijala mogu propasti ako
se kasno otkrije da podeavanja nisu dobra te da zvuk (audio) nije presnimljen, ili
da snimcima nedostaju frame-ovi (nepotpun snimak), u crnobijeloj tehnici i slino.
Takoer, tek tada se procjenjuje samo stanje materijala: da li je audio kompletan ili
postoji um, koliko je video materijal sauvan, ta sadri i da li odgovara natpisu na
kaseti odnosno zapisniku o grai? Ukoliko je samo sat vremena od tri sata audio/
video materijala, koliko je kaseta originalno sadravala, sauvan, onda je uniteni
dio potrebno odstraniti i obrisati kako ne bi uveavao veliinu digitalnog zapisa
(fajla) bez potrebe.
8 Za vie detalja o ovom open source softveru za snimanje i procesuiranje video zapisa pogledati:
http://www.virtualdub.org/
291
Adnan TINJI
Relativno esto, prilikom presnimavanja VHS kaseta iz perioda 19911996,

koji su stari dvadesetak godina, snimci su toliko oteeni da su samo parcijalno
sauvani. Ponekad je to samo audio materijal, dok se video gotovo nikako ne
moe spasiti. Takoer, evidentno je, posebno kod privatnih zbirki (snimaka) koji
su dio linih zbirki Arhiva, da su autori snimaka vie puta koristili kasete, snimali i
presnimavali sadraje na njih. Ova praksa bila je esta i meu lokalnim TV kuama.9
Takvi sadraji moraju se valorizirati kao i svaki drugi arhivistiki materijal. Da li
se u ovom sluaju drati principa izvornosti i kao jedan elektronski dokument (fajl)
uvati digitalni snimak VHS kasete koja sadri ratni dnevnik i izvjetaje sa frontova
za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini uz muzike spotove Hanke Paldum i Halida
Belia? Za sada je to praksa, ali biti e nuno i u ovom sluaju izvriti arhivsku
valorizaciju, a negdje i odstraniti potpuno nerelevantan materijal (na primjer, snimci
crtanih filmova prije navedenih Dnevnika). Dakle, samim presnimavanjem, posao
arhiviste nije gotov ve tek poinje.
Zakljuak
Migracija zapisa sa VHS kaseta koji se nalaze u arhivima Bosne i
Hercegovine, posebno onih sa vrijednim snimcima kljunih dogaaja lokalnog ili
regionalnog karaktera, snimaka gradova, porodinih i dr. snimaka (zapisa koji dakle
nisu iroko rasprostranjeni, nema ih mnogo i sl.) mora biti jedan od prioriteta u
prebacivanju sa analognog na digitalni medij. Migriranje VHS formata, idealno,
treba raditi u profesionalnim uslovima, sa posebnom opremom i osobljem obuenim
za isto. Ipak, situaciji u kojoj se nalaze arhivi u Bosni i Hercegovini, pa i Arhiv
Tuzlanskog kantona, takvo to je teko oekivati u skorije vrijeme, a snimci i kasete
propadaju. Stoga je nephodno da vlastitim snagama, koliko smo to u stanju,
spasimo i migriramo grau, posebno imajui na umu da je rok valjanosti ovih kaseta
tek 4-5 godina, a najvei dio snimaka nastao je 90-ih godina dvadesetog stoljea.
Krajnje je vrijeme da se spasi materijal sa ovih kaseta i pohrani na moderni nosa
informacija koji, i sam u procesu zastarijevanja, moe da snimke prenese i sauva
nekoliko narednih decenija. Do nove migracije.
Summary
Migration of VHS tapes that are kept in archives of Bosnia and Herzegovina,
especially those with valuable recordings of key events of the local or regional
character, recordings of cities and landscapes, family life and other recordings
(which are not widespread) must be priority in the transfer from analogue to digital
media. Migrating VHS tapes, ideally, should be done in professional conditions, with
9 Enver engi, Programski arhiv novih i malih televizija u Bosni i Heregovini, Arhivska praksa, br.
2, Tuzla 1999, 77.
292
special equipment and trained staff for the same. However, considering the situation
in which archives in Bosnia and Herzegovina operate, including the Archives of
Tuzla Canton it is difficult to expect such investment in the near future, but tapes do
not wait and are - decaying. Thus it was necessary to use our own means to preserve
and migrate these records, especially bearing in mind that the shelf life of these tapes
is only 4-5 years, and most of the recordings were made in 90ties. It is long due to
save the material from these tapes and store it in the modern carrier of information
that, itself in the process of obsolescence, can transfer recordings and preserve it for
the next few decades. Until the new migration.
293
Sinia DOMAZET
Arhiv Bosne i Hercegovine
struni rad
DIGITALNA FOTOGRAFIJA U ARHIVU BOSNE I

HERCEGOVINE PRISTUP U PRAKSI
Apstrakt: Prvo skeniranje arhivske grae, samim tim i fotografije u
Arhivu Bosne i Hercegovine vreno je za potrebe izlobi i po traenju korisnika,
bez razraenog plana za stvaranje funkcionalne baze, na neadekvatnoj opremi i
bez postavljenih standarda kontrole i kvaliteta. Svoju prvu profesionalnu opremu
Arhiv je dobio tek 2011. godine i ubrzo se pristupilo planskom skeniranju fotografske
grae. Nedostatak obuenog kadra, utvrenih standarda skeniranja, naina uvanja
i sline prakse u srodnim institucijama uvjetovali su da se ui na vlastitim grekama
i esto se tek nakon vie pokuaja dobijao eljeni rezultat.
Kraj ovog procesa je jo daleko, ali su se do danas iskristalizirale norme
kojih se treba pridravati, skraeno je vrijeme od odabira i pripreme materijala
do konanog rezultata i usavrena tehnika obrade fotografija razliitih formata i
materijala.
U ovom radu bit e prikazani osnovni standardi i koncepti digitalnog
snimanja u Arhivu Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: Fotografija, skener, karakteristike digitalne fotografije,
standardi i norme digitalizacije.
DIGITAL PHOTOGRAPHY IN THE ARCHIVES OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA - ACCESS IN PRACTICE
Abstract: The first scanning of archive material, and therefore photo
collections in the Archives of Bosnia and Herzegovina was carried out for the need
of exhibitions and at the request of users, without an elaborate plan for creating a
functional database, using inadequate equipment and without established standards
and quality control. Its first professional equipment Archives obtained no sooner
than around 2011, followed by scheduled scanning of photographic material. Lack
of trained staff, no established standards of scanning, unverified storing methods
and the absence of the similar practices in other institutions have forced employees
to learn from their own mistakes and often only after several attempts to got the
desired result.
The end of this process is still far away, but until today the standards to be
followed are established, the time from the selection and preparation of materials to
294
Digitalna fotografija u Arhivu Bosne i Hercegovine pristup u praksi
the final result is shortened and image processing techniques of different formats and
materials were improved.
This paper will introduce some of the fundamental standards and concepts
of digital imaging in the Archives of Bosnia and Herzegovina.
Keywords: Photography, scanner, digital photography features, standards
and norms of digitizing.
Uvod
Tehnikim jezikom reeno, fotografija je prizor preneen svjetlou,
fokusiran kroz leu i sauvan na fotosenzitivnoj povrini. U poetku su tu povrinu
inile staklene ploe premazane srebrnim jodidom, kasnije trake negativa, a
danas su to CCD ili CMOS ipovi. Ipak, fotografija je mnogo vie od toga. To je
sauvan trenutak prolazne i neponovljive stvarnosti i to je ono to je ini jednim od
najsnanijih medija za dokumentiranje ljudi, dogaaja i emocija od prvih desetljea
XIX stoljea do dananjeg dana.
Premda su fotografije izraivane razliitim postupcima i metodama, jedna
stvar im je zajednika, a to je da su veoma osjetljive na vanjske faktore i da se sa
njima mora postupati veoma oprezno. Fizika i kemijska oteenja na njima nastaju
veoma lako, kao posljedica nepravilnog rukovanja i skladitenja.
Zahvaljujui brzom razvoju tehnologije, danas je mogue izraditi kvalitetan
digitalni surogat svakog izvornog primjerka. Sve masovnija upotreba personalnih
raunara, njihova uvezanost u mreu koja je svakim danom sve vea i bra, smanjenje
cijene izrade i odravanja velikih baza podataka i dostupnost kvalitetnih skenera
uinili su da je preventivna digitalizacija arhivske grae, u koju spada i fotografija
postala obavezna praksa svakog arhiva.
Prednosti ovog postupka su mnogobrojne. Dostupnost grae je neuporedivo
bra i laka, izvornici su zatieni od habanja, pristup grai je mogu sa svake lokacije,
potreban je manji prostor za uvanje baze podataka, te je laka i efikasnija razmjena
materijala sa srodnim institucijama. Sa ekonomskog aspekta tu je jednostavnija
kontrola trokova upravljanja, a mogue je i ostvarivanje prihoda od pristupa grai i
izdavanja kopija. Isto tako, izlaskom na mreu, Arhiv lake izlazi u javnost.
Pristup digitalnoj fotografiji
to je u stvari digitalna fotografija? To je elektronska fotografija, stvorena
digitalnim aparatom ili je sken analognog izvornika. Kada se prebaci u digitalno,
fotografija je semplovana (uzorkovana) i mapirana kao koordinatna mrea toaka
ili piksela. Svaki piksel ima svoju tonalnu vrijednost, ovisno o razini svjetlosti
295
Sinia DOMAZET
reflektiranoj sa izvornika na elektronsko fotoosjetljivo integrirano kolo, nazvano

CCD ili CMOS1. Razina osvjetljenja, zatamnjenja i/ili boje je digitalno predstavljena
binarnim kodom (nule i/ili jedinice). Binarne jedinice ili biti za svaki piksel, raunar
uva u sekvencama ili ih reducira u matematiki oblik na hard disku. Kad se izda
komanda za prikaz digitalne fotografije na zaslonu, procesor bitove interpretira i ita
da bi reproducirao zapis za prikaz ili za printanje.
Digitalni prikaz slova H. Nule predstavljaju crni piksel, jedinice bijeli
Digitalna fotografija ima ogromne prednosti nad svojim analognim

duplikatom u smislu snimanja, dupliciranja, uvanja i prijenosa. Ona se moe snimiti
u visokoj rezoluciji sa svim informacijskim sadrajem izvornog dokumenta i sve
naredne kopije zadravaju jednak kvalitet. Jednostavno se prenose i istovremeno su
pristupane neogranienom broju korisnika. Manipulacija je iznimno laka mogu se
rotirati, zumirati i procesirati brojnim alatima za obradu.
Kao i svugdje, postoje i nedostaci, a to su rapidna promjena tehnoloke baze
koja sa sobom nosi opasnost od zastarijevanja i nemogunosti pristupa podacima.
Potrebno je ustanoviti prijelazni period u kome se proizvoa obavezuje da e pruiti
tehniku potporu i nakon prestanka proizvodnje odreenog hardvera. Zakonska
regulativa predstavlja velik problem. U digitalnom svijetu stvari je teko drati
pod kljuem i tu je pitanje legalnih ogranienja, privatnosti, vlasnitva, prava na
preuzimanje kopija, digitalnog potpisa i peata i sl.
Premda se ovi nedostaci ne mogu i ne smiju zanemariti, Arhiv Bosne i
Hercegovine je zapoeo sa programom digitalizacije fotografija, iji je cilj prije
svega zatita originala od oteenja prilikom prekomjerne upotrebe, vea dostupnosti
grae upotpunjavanje fondova i laka obrada i korienje u drugim medijima.
Cilj svakog projekta digitalizacije je da se snimi obiman informacijski
sadraj i konvertira u novi format. Da bi se pravilno upisali metapodaci, potrebno
je identificirati glavne karakteristike znaajne za sadraj fonda. Time se postie da
digitalni surogat u potpunosti reflektira sve atribute izvornika. Kvalitativna procjena
digitalnih prikaza se treba bazirati na direktnoj uporedbi sa izvornikom, a ne na nekom
neodreenom konceptu da je dovoljno dobro obavljeno. U protivnom, velike su
anse da e se u budunosti morati sve raditi iznova, pod uslovom da izvornici i
1 CCD - Charged Coupling Device, CMOS - Complimentary Metal Oxide Semiconductor. CCD troi
vie energije ali daje bolji rezultat, CMOS je novija tehnologija, ekonominiji ali za sada inferiorniji.
296
dalje postoje. Konkretan primjer bio bi npr. skenirana fotografija u rezoluciji od 150
dpi koja izgleda dobro na dananjim monitorima. Prilikom tiskanja ona ve gubi
vizualni kvalitet, a u skoroj budunosti mogla bi postati neupotrebljiva za pretragu
detalja u specijaliziranim programima za obradu.
Fotografija u obradi u Arhivu Bosne i Hercegovine
Prilikom skeniranja/digitaliziranja dokumenata i fotografija, od primarnog

znaaja su tehniki aspekti neophodni za konverziju, ali isto tako se moraju
razmotriti i atributi samih originala, a to su fizike dimenzije, razina detalja, raspon
nijansi, prisustvo boje Pored toga, bitno je koji proizvodni proces je bio potreban
za njihovu izradu runo, strojno, fotografski ili elektronski. Svi dokumenti spadaju
u jednu od etiri kategorije, to utie na njihovu kasniju digitalnu obradu:
1. Tekst, crte: jasne konture, bez nijansi tonaliteta. Uglavnom jednobojni
prikaz. Najee izraene rukom, pisaim strojem. Tu spadaju tekstovi,
rukopisi, crtei, drvorezi, laserski printani materijali, tehniki nacrti, mape
i slino.
2. Kontinuirani ton: jostepeno nijansiranje tonova, moe biti jednobojno ili u
boji. Tu spadaju fotografije ili umjetnika djela (skice, kreda, vodene boje,
litografije).
3. Polutonovi ili nijanse crta: pravilni uzorci toaka ili crta, esto pod
odreenim kutom. Jednobojno ili u boji. Najee grafiki prikaz detaljnog
uzorka crta ili toaka, poput uveanog lika na novanicama ili sl.
4. Hibrid: sadri tekst, crte ali i kontinuirane tonove i polutonove. Moe biti
jednobojno ili u boji. Najtipiniji predstavnici ove kategorije su asopisi,
magazini i ilustrirane knjige.
297
Sinia DOMAZET
Tipovi skenera u upotrebi prednosti i nedostaci

Niti jedan ureaj jo nije u stanju registrirati ni reproducirati sav raspon
nijansi vidljiv ljudskom oku. Od skenera se to ni ne oekuje. Od njega se oekuje to
vjernija reprodukcija koja se zabiljeila na npr. emulziji filma, fotopapiru ili nekom
drugom mediju koji je ve zbog svojih tehnikih ogranienja reducirao kompletan
tonski raspon u prirodi.
Karakteristike fotografija su presudne za odabir odgovarajueg naina
skeniranja. Skener treba da odgovara dokumentu kako po njegovim fizikim
dimenzijama, tako i po mogunosti da vjerno reproducira njegove detalje, nijanse
i boje. U tabeli je prikazan preporueni izbor skenera ovisno o vrsti fotografije i
njenog uvanja.
POJEDINANI
LISTOVI, DO A4
VELIINE
- PLONI SKENER
(FLATBED)
POJEDINANI
LISTOVI VEEG
FORMATA
- ROTACIJSKI
SKENER
(DRUM SCANNER)
- SPECIJALNI ADF - SPECIJALNI ADF
SKENER
SKENER
(NON-DAMAGING (NON-DAMAGING
SHEETFEED)
SHEETFEED)
- DIGITALNI
FOTOAPARAT
UVEZANI
MATERIJAL
- STOLNI SKENER
(OVERHEAD
FLATBED)
- SKENER ZA
KNJIGE
(BOOK SCANNER)
- DIGITALNI
FOTOAPARAT
PROZIRNI
MEDIJI
(SLAJDOVI,
NEGATIVI,
MIKROFILM)
- SKENER ZA
SLAJDOVE I
MIKROFILM
-SPECIJALIZIRANI
PLONI SKENER
- DIGITALNI
FOTOAPARAT
Ploni skener (flatbed) je najei tip skenera. Prednosti su mu direktno

skeniranja originala, iroka paleta mogunosti softverske obrade, dostupnost i cijena.
Nedostaci su mu ogranienost dimenzija dokumenta koji se skenira, nepostojanje
kontrole osvjetljenja, ogranien kapacitet da reproducira pun opseg nijansi izvornika.
Takoer, nisu preporuljivi za obradu dokumenata osjetljivih na svjetlost.
ADF skener (sheetfeed) koristi istu tehnologiju kao i ploni i esto sa njim
dolazi kao poseban dodatak gornjem poklopcu. Dokument se unosi preko valjaka,
trake, uvlakaa ili vakuuma. Prednosti su mu brzina rada i uteda vremena operatera,
a nedostaci su isti kao i kod plonog skenera, plus ograniene mogunosti naknadne
obrade. Kod ovih skenera produktivnost je gurnula u drugi plan kvalitet. Prilikom
nabavke za potrebe arhiva, vano je obratiti panju da je konstrukcijski predvien
za osjetljivu grau, tj. da ima poseban sistem unosa originala, gdje je mogunost
oteenja svedena na minimum (non-damaging sheetfeed). Bez obzira na sve
garancije proizvoaa, ovaj tip skenera i dalje nije naroito zastupljem prilikom rada
sa arhivskom graom.
298
Rotacijski skener (drum) dizajniran je za tehnike nacrte, mape, plakate i

fotografije ili crtee veeg formata. Radi u velikim rezolucijama i ima veoma dobru
reprodukciju boja i nijansi. Nedostatak mu je sporost u radu, visoka cijena i potreba
za posebno obuenim operaterom. Ovo je jedini tip skenera koji Arhiv Bosne i
Hercegovine jo ne posjeduje.
Digitalni fotoaparati kombiniraju fotografiju sa tehnologijom skeniranja.
Vano je napomenuti da se ovdje radi o profesionalnim aparatima sa vrhunskim
leama, postavljenim na nosa iznad povrine na kojoj se postavlja originalni
dokument. Na istom nosau nalaze se i izvori svjetlosti kojima se kontrolira kvalitet
snimka. S njima je preporuljivo digitalizirati uvezane materijale i nisu ogranieni na
dimenzije i oblik originala. Pored toga, on najmanje oteuje original, poto prilikom
upotrebe ne dolazi do fizikog kontakta. Kao nedostatak mogla bi se navesti potreba
za veoma strunim operaterom.
Skeneri mikrofilmova i slajdova koriste se iskljuivo za digitaliziranje
navedenih specifinih formata. Iako su relativno spori, imaju dobar dinamiki opseg.
Kako je konaan rezultat dvije generacije daleko od originala, dogaa se da ne uspiju
reproducirati sve informacije u potpunosti, prvenstveno rezoluciju.
Opasnost oteenja fotografija za vrijeme snimanja je relativno mala.
Svjetlost koje proizvode skeneri obino potie od halogenih arulja ili hladnih
katodnih cijevi. U praksi se pokazalo da svjetlost prilikom skeniranja ne predstavlja
opasnost za najvei broj tipova fotografija. Period izlaganja je relativno kratak, a
emisija UV zraenja je niska. Pored toga, svjetlost se kree du fotografije, tako da
je u svakom trenutku osvijetljen samo njen uski dio.
Toplota koju skener proizvodi u svom radu, u kombinaciji sa svjetlom,
uzrokuje pad relativne vlanosti zraka u njegovoj neposrednoj blizini. Temperatura
na staklenoj podlozi moe porasti i do 40C, to moe izazvati neeljene promjene na
osjetljivim materijalima. Potrebno je praviti pauze u sluaju pregrijavanja, a vrijeme
dranja fotografije ili negativa na podlozi za skeniranje mora biti najkrae mogue.
Stolovi za skeniranje koji koriste digitalne fotoaparate i zasebne izvore
svjetlosti na bazi hladnih katodnih cijevi se mogu koristiti bez bojazni od
pregrijavanja. Lampe su esto opremljene sjenilima, koja blokiraju direktnu svjetlost
dok se fotografija priprema za digitalizaciju.
Tehnike karakteristike digitalne fotografije
Pored hardvera i softvera koji su nam na raspolaganju, potrebno je definirati
jo nekoliko faktora koji ine kvalitetan sken, a to su rezolucija, bitna dubina,
poboljanje slike i kompresija.
Rezolucija je najvanija znaajka skenera. Izraava se brojem toaka po
inu (dpi dots per inch) ili piksela po inu (ppi pixels per inch). Kod stolnog
299
Sinia DOMAZET
skenera vodoravna rezolucija odreena je brojem toaka na fotoosjetljivom elementu.

Okomita rezolucija ovisi o preciznosti kojom skener moe pomicati glavu uzdu
predloka. To znai da stolni skener moe imati razliitu rezoluciju u vodoravnom i
okomitom smjeru. Kod rotacijskog skenera ne postoji fiziko ogranienje rezolucije
koje bi bilo analogno s ogranienjem koje postavljaju fotoosjetljivi elementi kod
stolnih skenera. Rezolucija ovisi samo o preciznosti mehanizma za pomicanje
bubnja. Vodoravna rezolucija (rezolucija oko bubnja) ovisi o brzini rotacije, a
okomita ovisi o preciznosti pomicanja bubnja u smjeru osi rotacije.
Crna toka na bijeloj podlozi u razliitim rezolucijama. Iz primjera je vidljivo kako vea
dpi vrijednost utie na prikaz finih detalja, ali isto tako poveava informatiku teinu
skeniranog dokumenta
Vano je znati da proizvoai esto istiu dvije razliite rezolucije:

interpoliranu i optiku. Interpolirana rezolucija je ona koju skener ili upravljaki
program postie interpoliranjem, odnosno umetanjem dodatnih toaka izmeu
skeniranih toaka, tako da se njihova boja izraunava na osnovi susjednih toaka.
Rije je dakle o poboljanju rezultata skeniranja koji se temelji na procjeni, to moe
ali i ne mora poboljati rezultat. Optika rezolucija je stvarna rezolucija skenera i
jedina je bitna za njegovu kvalitetu. Zato pri procjeni kvalitete skenera treba ponajprije
obratiti panju na optiku rezoluciju. Prilikom skeniranja, potrebno je odabrati dpi
vrijednost koja e detaljno prikazati najvanije karakteristike dokumenta.
Arhiv Bosne i Hercegovine dokumente najee skenira u 250 300 dpi,
fotografije u 600 dpi, lossless.
Dubina bita je odreena brojem bita koji definiraju svaki piksel. to je
vea dubina bita, vei je broj sivih tonova ili tonova boje na skeniranoj fotografiji.
Upravljaki programi obino nude line-art, grayscale i full color nain skeniranja,
ovisno o izvorniku koji planiramo digitalizirati.
Line-art se koristi za skeniranje crno-bijelih predloaka, najee crtea
nastalih olovkom i koristi 1 bit za svaku toku slike. Takvi su predloci npr. tehniki
nacrti. Line-art nain skeniranja treba primijeniti i ako se skenira tekst koji e se
zatim raspoznavati programom za raspoznavanje teksta (OCR).
Grayscale se koristi za crtee i fotografije koje u sebi sadre crno-bijele
tonove te koristi 8 bita za svaku toku slike. Pogodan je za skeniranje crno-bijelih
fotografija i crno-bijelih crtea koji sadre nijanse sive boje.
300
Full color (true color) nain skeniranja predstavlja skeniranje u boji i koristi
se za crtee i fotografije u boji, te koristi 24 bita za svaku toku slike. Neki skeneri ili
tonije njihovi upravljaki programi nude i varijantu skeniranja u boji s ogranienom
paletom od 256 boja.
Dubina bita je direktno povezana sa podeavanjem rezolucije i ta dva
parametra aritmetiki poveavaju veliinu fajla.
Poboljanje slike se koristi za poboljanje skena originalnog dokumenta
i moe da funkcionira i na razini piksela. Tu spadaju filteri, manipulacija bojama
i nijansama, osvjetljenjem i sl. Treba biti oprezan prilikom koritenja ovih alata
jer nestruna ili pretjerana upotreba moe ugroziti autentinost digitalne kopije. U
sluaju koritenja ovih alata, potrebno je dokumentirati svaki korak. Neki arhivi
preporuuju da se uz obraenu kopiju zadri i neobraeni primjerak.
Upotreba filtera prilikom digitalizacije lijevo je sepia, desno grayscale2

(sahrana rudara u Kaknju, 1934, ZOP, zbirka unitena u poaru 2014)
Kompresija se koristi da se reducira veliina skeniranog dokumenta kako

bi se mogao efikasnije obraivati, uvati i premjetati. Tehnike kompresije se mogu
podijeliti na one bez gubitaka informacija (lossless) i na one gdje se dio informacije
gubi u svrhu smanjenja teine fajla. U Arhivu Bosne i Hercegovine digitalni master
se uva u TIFF formatu, a kopije za izlobe, istraivanje i obradu u JPEG.
Digitalizacija fotografija i praksa
Za vrijeme digitalizacije fotografija, vano je pridravati se odreenih
pravila. Mnoga naizgled djeluju previe jednostavna i oigledna, ali u praksi se
lako previde, to moe dovesti do nepopravljive tete. Prilikom odabira materijala
za digitalizaciju, prednost ima onaj najugroeniji i najvrijedniji, a odabir vri
tim arhivista i informatiara, u koji bi uskoro trebao biti ukljuen i konzervator.
Konzervator je potreban da bi dao procjenu stanja grae u cilju sprjeavanja nastanka
2
Razlika je jasno vidljiva iskljuivo na zaslonu u boji.
301
Sinia DOMAZET
dodatnih oteenja ili da prui smijernice o nainu rukovanja kad se fotografije

nalaze na osjetljivoj podlozi (staklo, negativ, slajd). Fotografije se zatim sortiraju po
dimenzijama i vrsti materijala, kako bi se kasnije izbjeglo esto mijenjanje podeenih
parametara snimanja.
Otvaranje, sortiranje i priprema materijala vri se u posebnoj prostoriji, kako
bi se sprijeilo padanje praine po opremi, a posebno po skenerima. U istoj prostoriji
se fotografije iste, vre se manje popravke i ispravljaju, poto je est sluaj da se
fotografski papir izvitoperi ako nije bio u albumu. Ove poslove obavlja iskljuivo
konzervator.
Nakon pripreme, fotografije se unose u prostoriju za skeniranje, u kojoj je
temperatura i vlanost zraka priblino ista kao u prostoriji za pripremu. U sluaju da
je iz nakog razloga razlika u temperaturi vea, bilo bi potrebno izvriti aklimatizaciju
materijala, to bi produilo itav proces. Oitavanje trenutnih vrijednosti vri se
konstantno, higrometrom i termometrom. Svaki dokument se prije skeniranja
obiljei i registrira, a kouljice i koverte se odvajaju neposredno pred skeniranje,
ime se smanjuje mogunost mijeanja i gubljenja. Strogo je zabranjena upotrena
samoljepljivih papira, zapisivanje bilo kakvih oznaka i upotreba ljepljive trake.
Ukoliko fotografija ve ima neki natpis na poleini, razmotrit e se i njegovo
skeniranje, ovisno o znaaju natpisa.
U praksi se pokazalo da je prilikom digitalizacije potrebno obratiti panju na
jo nekoliko vanih detalja. Prvi problem je praina iz samih dokumenata, koja, ako
se redovno ne uklanja sa povrine za skeniranje, moe potpuno upropastiti sav trud.
ienje treba vriti antistatikom krpom i laganim mlazom zraka.
Dokumente sa reljefnom povrinom nikako ne bi smjeli skenirati flatbed
skenerima. Neke vrste starijih fotografija tretiranih rastvorima soli ili srebrom su
osjetljive na izlaganje jakoj svjetlosti, pod kojom mogu da potamne. Potrebno je
biti siguran da meu pripremljenim materijalom nema takvih primjeraka. Ambrotipi,
ferotipi i dagerotipi imaju izuzetno osjetljivu povrinu i direktan dodir se mora izbjei
po svaku cijenu. Pri radu sa fotoalbumima, najbolji rezultati se postiu upotrebom
digitalne kamere na postolju.
Rezolucija skeniranja, dubina bita i tehnika poboljanja prikaza predstavljaju
kompleksan balans koji odreuje vrijeme potrebno za izradu skena, cijenu rada,
veliinu fajla i vjernost izvorniku. Ve samo podizanje rezolucije poveava vrijeme
skeniranja, obrade, veliinu fajla, vrijeme pristupa i iziskuje jae komponente IT
sustava, a time i cijenu itavog procesa. Teoretski, to se postave vei standardi,
digitalizacija e biti kvalitetnije obavljena. U praksi, previsoki standardi ekstremno
poveavaju novane trokove i potrebno vrijeme izrade i kasnijeg pristupa u bazi
podataka. Preniski standardi e najvjerovatnije obesmisliti itav proces.
Konverzija iz analognog u digitalno bi trebala da osigura prijenos svih
informacija koje karakteriziraju izvorni dokument. Digitalni master, namijenjen za
dugotrajno uvanje mora biti uraen profesionalno, u najviem propisanom kvalitetu,
poto e ubudue sluiti kao surogat izvorniku koji e nakon toga biti poteen
302
estog koritenja. Sam izvornik se ne smije vie puta izlagati procesu digitalizacije,
jer je i uz sve mjere opreza taj postupak tetan po njega.
Digitalni master se naknadno konvertuje u eljeni format, poto potrebe
korisnika, kapaciteti raunara i zahtjevi za tiskanje, prikaz i obradu jako variraju.
Arhivi su ve navikli razmiljati unaprijed, pa ni digitalizacija nije izuzetak.
Zato master mora biti dovoljno informatiki bogat da bi mogao zadovoljiti
potrebe korisnika u budunosti, koje e nedvojbeno biti zahtjevnije nego danas.
Digitalizacija je skup proces i trokovi izrade kvalitetnog mastera e trenutno biti
neto vei, ali na ogromnom gubitku e biti arhiv koji zbog privremene utede
napravi sken koji nee proi test vremena. Trokovi rada (identificiranje, priprema,
pregled, unos metapodataka) su neuporedivo vei od samog skeniranja. Jedina
prava uteda je izbjei potrebu za ponavljanjem istog procesa u budunosti. Zadnjih
godina cijena skeniranja i uvanja podataka neprestano opada i ekonomski jaz
izmeu visokokvalitetnog i standardnog skeniranja je sve manji. Cijena arhiviranja i
migracije podataka i dalje nije zanemariva, ali je opravdana ako digitalni objekt ima
drutvenu i povijesnu vrijednost i njegovo esto koritenje u tom obliku e dovesti
do potencijalne utede u poreenju sa tradicionalnim arhivskim uslugama.
uvanje digitalizirane grae
U veini arhiva u Bosni i Hercegovini skenirani materijal se uva na CD-u,
DVD-u ili na hard disku raunara. Rjei sluaj je da su pohranjeni na serveru, sa
mogunou online pristupa. Ono to odreuje nain uvanja, najee je koliina
potrebnog prostora, lakoa pristupa i cijena. Treba biti svjestan da je u dananje
vrijeme zastarijevanje nosioca zapisa mnogo realnija prijetnja onome to se na njemu
uva, nego opasnost od oteenja ili kvara. Zbog toga, svaki nosioc zapisa je tek
privremeno rjeenje i periodina migracija podataka je obavezni dio svake strategije
digitalne prezervacije. Na tritu je ogromna ponuda najraznovrsnijih diskova
za pohranu, a ne postoje zvanini standardi koji definiraju i garantiraju njihovu
dugovjenost. Tvrdnje proizvoaa o trajnosti su najee nepotvrene u praksi. Za
sada je najpouzdaniji nain uvanja na hard disku, po mogunosti sa kopijom na
serveru. Njihova cijena rapidno opada i omoguuju najbri pristup podacima koje
uvaju. CD i DVD su upotrebljivi kao radni diskovi ili ekonomian nain uvanja
druge kopije. Potrebno ih je drati u plastinim kutijama, nikako u kartonskim ili
papirnim omotima i obavezno nita ne pisati po njima sa slobodne strane. Moe se
rei da im je prednost to se jednom upisani podaci na njima vie ne mogu mijenjati
(WORM tip).
Kvalitetni skenovi ne mogu biti od prevelike koristi ako se pohrane bez
plana i ideje kako e kasnije biti koriteni. Sreom, u arhivistici postoje efikasni
naini sortiranja dokumenata koji se primjenjuju i u procesu digitalizacije, s tim da
se mora obratiti panja da su dokumenti prilagoeni programu koji ih ita.
303
Sinia DOMAZET
Prilikom organiziranja kolekcije fotografija treba:

a) Organizirati skenirani materijal na nain koji vjerno oslikava hijerarhiju
izvornika.
Prije unoenja opisnih jedinica napraviti standardnu strukturu lokacija na kojima e
skenovi biti sauvani.
Grupa fotografija
Serija 1
Podserija 2
Folder 1
Fotografija 1
Serija 2...
Folder 2
Fotografija 2
b) Imenovati skenirani materijal strogo se pridravajui logikih veza.

Raunari su prilino kruti u interpretaciji naziva. Oni nee povezati da su dok_1.
str_1. i dok_1. str_2. u stvari prve dvije strane jednog dokumenta. Vano je usvojiti
uniformirane konvencije za nazive, oznake interpunkcije i velika slova (unix
programi su veoma fleksibilni u pravljenu ovakve nomenklature).
c) Unijeti opisne jedinice i metapodatke.
Vrsta i nain unosa metapodataka u digitalnoj kolekciji odredit e podranu razinu
pristupa fajlovima. Prilikom obrade kolekcije, potrebno je izraditi metapodatke u
obje verzije, analogno i digitalno. Svaka fotografija se obrauje pojedinano i treba
da sadri sljedea polja za unos podataka: broj fonda, redni broj fotografije, signaturu,
sadraj fotografije, legendu, vrstu fotografije (izvornik, kopija, reprodukcija,
negativ, album i broj albuma), ime autora fotografije, vrijeme nastanka fotografije,
format fotografije, informacije o vezi sa negativom i pisanom graom, kljune
rijei i napomene. Pri njihovom unosu potrebno je konzultirati stvaraoce, arhiviste
i informatiare. Njihov upis je mogue izvriti u zaglavlje datoteke ili u poseban
tekst fajl koji bi bio povezan sa pojedinanom fotografijom ili itavom grupom. Oba
naina mogu zadovoljiti trenutne zahtjeve pretrage, ali dugorono, treba razmotriti
koji je najefikasniji nain migracije metapodataka kada za to doe vrijeme.
Skenira se uglavnom iz dva razloga: da bi se slika gledala na zaslonu
monitora ili da bi se otisnula na papiru. Pri skeniranju moe se izabrati rezolucija s
kojom se eli skenirati. Pri tome se esto postavlja pitanje s kojom rezolucijom je
pogodno skenirati za pojedinu namjenu.
304
irina
visina
100 dpi
predloka predloka
veliina slike na
(mm)
(mm)
zaslonu monitora u
zaslonskim tokama
200 dpi
300 dpi
veliina slike na
zaslonu monitora u
zaslonskim tokama
veliina slike na
zaslonu monitora u
zaslonskim tokama
130
90
512
354
1024
709
1535
1063
150
100
591
394
1181
787
1772
1181
Veliine predloka, razluivosti skeniranja i veliina slike na monitoru
Potrebno je napomenuti da se raunanjem potrebne rezolucije skeniranja

dobivaju vrijednosti koje veina skenera nema. U svom izborniku upravljaki
program skenera najee nudi nekoliko osnovnih rezolucija, a ne mogunost izbora
kontinuirane rezolucije. Najee vrijednosti koje upravljaki program skenera nudi
korisniku su: 100, 150, 200, 225, 300, 400, 600 i 1200 dpi. Znai da je prilikom izbora
rezolucije skenera prema izraunatoj vrijednosti potrebno odabrati onu najbliu koju
upravljaki program skenera nudi korisniku.
Zakljuak
Snaga svake karike u lancu digitalizacije od konverzije do prezentacije ovisi
o odabranom materijalu, predvienom nainu upotrebe i o tehnikoj infrastrukturi.
Vano je uspostaviti balans izmeu kvaliteta i cijene izrade, te prvenstveno izabrati
najugroeniji i najvrijedniji materijal. Pravilno obraena i klasificirana fotografija
ima isti znaaj kao konvencionalni dokument, uz brojne prednosti nad izvornikom.
Postoji izreka da je za dobru izvornu dokumentarnu fotografiju fotoaparat
bitan tono onoliko koliko i pisai stroj za dobar roman. To je moda donekle i
tono, ali za izradu njenog upotrebljivog digitalnog surogata u arhivu, odabrana
tehnika i usvojeni standardi imaju jednako vanu ulogu kao i vjetina onih koji tom
opremom upravljaju.
Summary
Digital image technology represents a compeling new means for protecting,
managing and retrieving information. Its growth takes advantage of dramatic
increase in the power and use of personal computers, the development of high speed,
high bandwith networks that are accessible to an increasing number of individuals
and organizations worldwide, the declining cost of mass storage, the availability
of quality production scanning systems, and the development of client/server
architecture and the internet.
305
Sinia DOMAZET
The photography is much more than just a scene transmitted by light, focused
through lens and stored on photo-sensitive surface. It is preserved moment of passing
and unrepeatable reality and that is what makes it one of the most powerful media to
document the people, events and emotions.
Digital images offer tremendous advantages over analog counterparts in
terms of capture duplication, storage and transmission. A digital image can record
with high fidelity the informational content of an original document and subsequent
copies of that digital image can retain that same quality. The images themselves
can be manipulated: panned, zoomed, even processed through such technologies
as Optical Character Recognition software. Their use in research and cultural
institutions represents the potential to save costs over traditional forms of service and
to minimize space requirements. Digital image capture must take into consideration
the technical processes involved in converting from analog to digital representation
as well as the attributes of the source documents themseives: dimensions, level of
detail, tonal range and presence of colour.
Taking into consideration a documents attributes, the following factors
together will determine the quality of the resulting digital file: resolution, bit depth,
image enchantment, compression, equipment used and operator judgement. These
factors can represent a complex tradeoff between image capture time, expense, file
size and compression ratios, fidelity and utility for on-screen display or printing.
The strength of each link in the digitization chain from conversion to
presentation will depend upon material selected, the anticipated uses of digital
images and the technical infrastructure supported. Short changing efforts in one area
can jeopardize overall system functionality.
306
Josipa MARAS KRALJEVI

Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata
struni rad
UPORABA I ZNAAJ DIGITALNE BAZE FOTOGRAFIJA

NA PRIMJERU HRVATSKOG MEMORIJALNODOKUMENTACIJSKOG CENTRA DOMOVINSKOG RATA
Apstrakt: Za objektivno i znanstveno istraivanje uzroka, tijeka i posljedica
hrvatskoga Domovinskog rata nuno je osigurati dostupnost arhivskoga gradiva.
Jedan od naina kako to postii jest svakako i digitalizacijom gradiva. Suradnjom
Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata s akovekom
tvrtkom Inpro osmiljena je baza InArchive za pohranu i pretraivanje
nekonvencionalnoga arhivskog gradiva (dokumenata, tiska, fotografija, zemljovida i
plakata) iz razdoblja Domovinskog rata. U tekstu e biti naglasak na dio baze koji se
odnosi na digitalne fotografije unos, opis, pretraivanje te koritenje fotografija uz
potivanje autorskih prava. Uz postojei sustav koji je u uporabi, sustav je mogue
jo nadograditi i proiriti novim funkcijama ovisno o potrebama korisnika, ali i same
arhivistike struke.

Kljune rijei: Digitalizacija, digitalna fotografija, nekonvencionalno
gradivo, pohrana gradiva, dostupnost gradiva, zatita gradiva, nadogradnja baze,
autorska prava.
USE AND IMPORTANCE OF DIGITAL PHOTO DATABASE IN THE CASE
OF CROATIAN HOMELAND WAR MEMORIAL AND DOCUMENTATION
CENTRE

Abstract: In order to enableobjective and scientific research of the causes,
course and consequences of the Croatian Homeland War it is necessary to provide
the availability of archives. One way to do this is certainly through the digitization
of the archives. For that purpose - to store and search unconventional archives
(documents, newspapers, photographs, maps and posters) from the period of the
war, Database InArchive was created by the Croatian Homeland War Memorial and
Documentation Centre and Inpro Company from akovec. Emphasis in the text will
be on photo database - entry, description, search and use of digital photographies in
compliance with copyright. The existing system can be upgraded and expanded by
new functions depending on the needs of users, but also according to the demands of
the archival profession.
307

Keywords: Digitization, digital photography, unconventional archives,
storage of archives, availability of archives, protection of archives, database
upgrade, copyright.
Uvod

Zbog dvostruke uloge Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra
Domovinskog rata (dalje: Centar), kao specijaliziranog arhiva i kao institucije gdje
se znanstveno valoriziraju injenice iz i o hrvatskom Domovinskom ratu,1 teko
je ponekad uskladiti te dvije dunosti. Arhivistiki je zadatak prikupljeno gradivo
obraditi i zatititi po pravilima struke, a nakon toga kroz izvore istraiti i objektivno
sagledati injenice i prezentirati ih javnosti putem izlaganja, radova, prezentacija i
slino.2
Odjel za arhivsko konvencionalno
i nekonvencionalno gradivo, u
skladu s mogunostima radi na
potrebi da se ne samo standardno
obradi i zatiti gradivo, ve i da se
pojedino gradivo prema svojim
specifinostima digitalizira. Cilj
digitalizacije je zatititi izvorno
gradivo, uiniti ga dostupnim
korisnicima koji su sve vie
okrenuti modernim pomagalima
pri prouavanju i istraivanju
Slika 1. Poetna stranica baze InArchive
gradiva, zatim stvaranje novih
ponuda i usluga od razmjene gradiva izmeu institucija, stvaranja virtualnih
izloaba pa do mogunosti digitalizacije na zahtjev korisnika.3
U suradnji s tvrtkom Inpro iz akovca nastala je baza InArchive (Slika 1),4
jedinstvena baza digitalnog gradiva internog karaktera s potencijalom za postavljanje
online. Za poetak se radi samo na unosu digitalnih fotografija u Bazu uz mogunost
njezinog proirenja s ostalim nekonvencionalnim oblicima arhivskog gradiva poput
digitalnih dokumenata, tiska, zemljovida i plakata. Djelatnici Centra uz uobiajene
poslove obrade i unosa fotografija i podataka o njima, za korisnike obavljaju pretragu
sukladno njihovim zahtjevima za odreenim gradivom.
1 Zakon o Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata, Narodne novine,
br. 178/04.
2 Isto.
3 Smjernice za odabir grae za digitalizaciju Nacionalnog projekta Hrvatska kulturna batina,
https://bib.irb.hr/datoteka/590089.smjernice_odabir.pdf (29. 4. 2016).
4 Baza je stvarana u dva navrata, zadnji put je modificirana 2012. u obliku koji se i sada koristi.
308
Uporaba i znaaj digitalne baze fotografija...
Specifikacije i rad u Bazi digitalnog gradiva

Baza InArchive je inaica verzije inDMS5 aplikacije namijenjene za pohranu
i pristup do velike koliine razliitog gradiva. Podrava unos veine slikovnih i
tekstualnih datoteka, iako kada je rije o digitalnom gradivu u Centru uglavnom
se radi o .pdf, .jpg i .tiff6 datotekama. to se tie veliine uitane datoteke nema
ogranienja ve to ovisi o specifikacijama samog raunala i mree koja se koristi za
rad.

Sustav Baze koncipiran je na principu server korisnik. Server se spaja
7
na SQL bazu podataka, te je odgovoran za uvanje snimljenih podataka u storage
sustavu odnosno sustavu za pohranu podataka. Nuno je prije poetka rada definirati
korisnike koji mogu raditi u sustavu s tim da se za svakog pojedinog korisnika
odreuje stupanj prava pristupa do gradiva i funkcija sustava. Odreuje se hoe li
pojedinac biti zaduen za itav proces koji ukljuuje pregledavanje, unos i ureivanje
gradiva ili samo za pojedinu stavku.

Rad u samoj Bazi vrlo je jednostavan, bez obzira radi li se o unosu gradiva
odnosno fotografija ili o pretraivanju, slanju putem elektronske pote, tiskanju ili
kopiranju na neki digitalni medij za korisnike.
Slika 2. Obrazac za unos fotografija u Bazu

Pomou obrasca Novi dokument koji se otvara u posebnom prozoru unose
se podatci o fotografiji (Slika 2). Podaci za unos podijeljeni su na etiri odrednice
5 Document managment system, sustavi za upravljanje dokumentima.
6 U Centru se fotografije skeniraju u .tiff formatu s minimalnom rezolucijom od 300 dpi-ja. Gradivo
dobiveno od razliitih imatelja nije uvijek takvih karakteristika.
7 Structured Query Language, raunalni jezik za izradu, traenje, auriranje i brisanje podataka iz
relacijskih baza podataka.
309
s razraenim grupama potpitanja: sadraj (odnosi se na upis osoba s fotografije,

njihovo zanimanje i mjesto gdje su snimljene), fond (signatura i naziv fonda,
broj akvizicije, stvaratelj fonda, ime autora odnosno fotografa, vrijeme nastanka
fotografije s padajuim nizom brojeva za unos datuma, te inventarni broj optikog
medija - dvd/cd na kojem su dodatno pohranjene fotografije), zatim upis formata
fotografije (format, tehnika i polaritet) i na kraju opis sadraja fotografije u polje
gdje nema ogranienja za unos teksta.

Pretraivanje se obavlja preko navedenih odrednica, ali u obrascu Upit. Pri
svakoj zatraenoj i dobivenoj informaciji, npr. pretrage fotografija odreenog autora/
fotografa, Baza na dnu pregleda daje podatak koliko se ukupno autorovih fotografija
nalazi u njoj. Podatak koliko se sveukupno fotografija nalazi u Bazi, dobije se odmah
ulaskom u Bazu fotografija. Polje Opis daje ire mogunosti pretraivanja. Sve
ono to se ne moe pronai preko odrednica vidljivih na Slici 2, moe se pronai
u navedenom polju Opis. S obzirom na to da Baza ne prepoznaje deklinirane
oblike rijei, u navedenom polju upisuju se prva tri poetna slova traenog pojma
sa zvjezdicom na kraju (npr. bra* umjesto branitelji, branitelja, braniteljskog i sl.).
Nakon zadavanja parametara za pretragu traenih fotografija, odvija se jednostavno
listanje istih (pritiskom na zelenu strelicu Prethodni/Sljedei) uz prikaz
sadraja i opisnih polja (Slika 3).
Slika 3. Stranica za pregledavanje fotografija

Korisnici digitalnih fotografija koji upuuju zahtjeve prema Centru razliitih
su profila i njihovi su zahtjevi za uporabu digitalnih fotografija raznovrsni. Profesori
povijesti, znanstvenici, umjetnici, novinari, muzealci i mnogi drugi koji ele svoje
radove, novinske tekstove, predavanja, izlobe i slino upotpuniti odgovarajuim
ratnim fotografijama obraaju se djelatnicima Centra. Ako je to mogue traeno se
gradivo predaje korisnicima uz popratnu dokumentaciju koja prati izdavanje gradiva
310
ili se korisnici upuuju na neke druge institucije ili same autore. U Bazu je upisano
preko 14 000 fotografija, a jo uvijek veliki broj njih eka na unos.
Baza digitalnih fotografija problemi i znaaj

Izreka da fotografija govori vie od tisuu rijei, u arhivistikom radu nije
i ne moe biti dovoljna. Ukoliko nisu poznate sve injenice o gradivu darovateljima
pa ak i stvarateljima fonda, popunjavanje svih polja u Bazi ponekad nije mogue. U
nekim sluajevima, arhivisti tek temeljem vlastite percepcije fotografije i istraivanja
o njoj, daju najbolji mogui opis sadraja fotografije u polju Opis. Iz toga moe
proizai nekoliko problema: nemogunost koritenja fotografije jer nije u potpunosti
prepoznata kroz opisna polja pa je tako izgubljena u digitalnom svijetu ili se ne
moe koristiti jer nisu definirana i utvrena autorska prava.

Uz zadnje navedeno postavlja se pitanje jesu li autorska prava u sukobu
sa samim inom digitalizacije i jesu li prepreka slobodnom izraavanju, slobodi
pristupa informacijama i slino, iako je autorsko pravo definirano kao temeljno
pravo kojim se jame autorovi osobnopravni i imovinski interesi i omoguavaju
autoru kontrolu njegovog djela.8 Kre li se autorska prava fotografa procesom
digitalizacije obavljenom u arhivu? Koja je uloga arhiva u tom sluaju, jesu li arhivi
samo spremita ili mogu sami odluivati o gradivu? Prema nekim razmiljanjima,
digitalizaciju treba obaviti bez pretjeranih prepreka, ali isto tako autoru omoguiti
korist od njegovih djela.9

U Republici Hrvatskoj postoje zakonske osnove iz 1999. na koje se hrvatski
arhivi mogu pozvati pa je tako i gradivo Centra dostupno u skladu s Pravilnikom
o koritenju arhivskog gradiva,10 ako drugaije nije dogovoreno prilikom predaje
gradiva. U radu Centra za koritenje gradiva radi objavljivanja, potrebno je pisano
odobrenje nositelja autorskih prava za njegovo prvo ili ponovno objavljivanje te
se u svakom sluaju korisnici gradiva pisanim putem upuuju da se obrate autoru
odnosno nositelju autorskih prava.11

U sluaju tzv. djela siroadi odnosno djela kojima i nakon temeljite potrage
nije utvren autor ili nisu pronaeni nositelji autorskih prava nakon smrti autora na
osnovi Direktive 2012/28/EU doputa se arhivima i ostalim javnim institucijama
(knjinicama, muzejima, obrazovnim ustanovama te ustanovama za filmsku i
audio batinu te javnim organizacijama za radiodifuziju) reproduciranje i stavljanje
na raspolaganje javnosti. Naravno, iz navedene europske Direktive iz 2012. i
8 Igor Gliha, Autorsko pravo u digitalnom okruenju, http://dfest.nsk.hr/2015/wp-content/themes/
boilerplate/2015/prezentacije/Gliha_Igor.pdf (2. 5. 2016).
9 Isto.
10 Narodne novine, br. 67/99.
11 Za svako koritenje (priopavanje javnosti i sl.) arhivskog gradiva Centra koje ima karakter
autorskog djela upuujemo korisnika na autore. Korisnik snosi sve pravne posljedice koje mogu
proizai iz te osnove.
311
dopunjenog hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima12 iz 2014.

proizlazi da prava utvrenih autora i koautora ostaju netaknuta te da oni odobravaju
javnim institucijama koritenje njihovih djela, dok su institucije dune navesti imena
autora prilikom koritenja autorskih djela.13

Baza digitalnih fotografija kao digitalni arhiv uz olakavanje pretraivanja
i uz utedu vremena moe utedjeti i prostor jer se fotografije spremaju na server
u neogranienim koliinama. Svakako bitan segment u radu svakog arhiva jest
postii i uinak financijske utede, a to je mogue uz digitalne baze s obzirom na
fiziku osjetljivosti vanjskih nosaa zapisa poput cd-ova i dvd-ova, te vanjskih
diskova. Zadnje desetljee ili dva, digitalna tehnologija napreduje velikom brzinom,
te uz vrlo brzo zastarijevanje ureaja za spremanje podataka (od VHS kazeta za
videozapise pa do floppy disketa i optikih diskova za tekstualne i slikovne podatke)
zastarijevaju i popratna programska rjeenja. Iz tog razloga i arhivima bi trebalo
biti omogueno pratiti digitalni napredak, ne zbog pomodarstva, nego iz nunosti
zatite gradiva. Svakako je vano naglasiti da digitalni arhivi uz potrebno pomno
planiranje i ostvarivanje tog plana nisu prostori koji su jednom za svagda nastali
i ostali nepromjenjivi u svom prvotnom obliku ve i o njima treba voditi stalnu
brigu.14 Istodobno, vano je voditi brigu i o autentinosti (originalnog) zapisa koja u
digitalnom svijetu i ne postoji s obzirom na uitavanja, kopiranja i razne migracije
zapisa, pa se moe govoriti samo o autentinosti/nepromjenjivosti preslike.15
Migracije bi trebalo provoditi sa svakom promjenom generacije tehnologije kao
standarda unutar institucije jer bi se preskakanjem generacije zbog, npr. utede,
moglo dogoditi da ne bude mogue zadrati vjerodostojnost, potpunost, autentinosti
dovoljno konteksta migriranih zapisa.16

Na kraju uz zakljuak, Baza digitalnih fotografija uvelike olakava rad
arhivistima. Nakon obimnog rada koji slijedi nakon to fotografije uu u arhiv
uz eventualno skeniranje i obradu te svakako unos i opis u Bazi, samo pretraivanje
na zahtjev korisnika olakano je i ubrzano samim time to su fotografije na jednom
mjestu. Postojanje Baze digitalnih fotografija svakako je isplativo i opravdano.
Zakljuak

Sukladno pravilima arhivistike struke, ali i tenji da arhivsko gradivo
bude zatieno i spremno za koritenje u razne (znanstvene, umjetnike, prosvjetne,
komercijalne i druge) svrhe, nuno je pratiti i suvremene informatike trendove.
12 Zakon o izmjenama i dopunama zakona o autorskim i srodnim pravima, http://narodne-novine.
nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_10_127_2400.html (10. 5. 2016).
13 Tajana Tomi, Zakon o izmjenama i dopunama ZAPSP-a i Direktiva 2012/28/EU o odreenim
doputenim koritenjima djela siroadi, http://dfest.nsk.hr/2015/wp-content/themes/boilerplate/2015/
prezentacije/Tomic_Tajana.pdf. (2. 5. 2016).
14 Arian Rajh, Hrvoje Stani, Planiranje, izgradnja i uspostava digitalnog arhiva, Arhivski vjesnik,
br. 53, Zagreb 2010, 41.
15 Isto, 46.
16 Hrvoje Stani, Digitalizacija, Zagreb 2009, 155-156.
312
Baze digitalnoga odnosno nekonvencionalnoga gradiva svakako pridonose tom cilju.

Uz spremanje i zatitu vee koliine arhivskog gradiva i uz olakano pretraivanje
preko irokog spektra opisnih odrednica i jednostavno administriranje postie se
dostupnost gradiva i njegova uporaba u iroj javnosti. S obzirom na to da arhivi vie
nisu institucije koje se brinu iskljuivo o konvencionalnom gradivu (dokumentima,
pismima i slinom papirnom gradivu) vano je u proces ukljuiti i informatiku struku
bez obzira radi li se o vanjskoj suradnji ili o ulaganju u informatiko obrazovanje
arhivista. Uz jedinstveno rjeenje za potivanje i provoenje autorskih prava kroz
rad mnogih institucija, pa tako i arhiva u ovom digitalnom razdoblju, arhivsko e
gradivo izai iz kutija i doi do korisnika.

Baza fotografija InArchive uz postojeu djelotvornost, ali i uz neku buduu
nadogradnju sustava odnosno proirenje sustava novim funkcionalnim operacijama
kao to je npr. web pristup gradivu postie da javno arhivsko gradivo zaista postane
javno i dostupno svima.
Summary

In accordance with the rules of archival profession and aspiration to keep
archives protected and ready for use in various (scientific, artistic, educational,
commercial and other) purposes, it is necessary to follow modern IT trends. Digital
Databases certainly contribute to that aim. Along with storing and protecting
large amounts of archives, easier browsing by a wide range of descriptive fields
and easy administration, availability of archives and its use by the general public
is also achieved. Acknowledging the fact that archives are no longer institutions
which preserve only conventional materials (documents, letters and similar paper
records), it is important to include IT component in archival profession either
through cooperation with IT companies or through enabling archivist to gain IT
skills. With a unique solution for compliance and implementation of copyright in
many institutions, including the archives, archival material will come out of the
box and come to users .

With existing efficiency and with a future upgrading and expanding the
system with new functional operations such as, web access to the archives, InArchive
photo data Base ensures that public archives really become public and accessible to
all.
313
Omer BAJI
Historijski arhiv Sarajevo
struni rad
SPECIFINOSTI SREIVANJA ZBIRKE FOTOGRAFIJA I

RAZGLEDNICA HISTORIJSKOG ARHIVA SARAJEVO

Apstrakt: Od otkria pa do danas, fotografije i razglednice su nezaobilazne
u biljeenju dogaaja i prostora. One su vaan dio arhivske grae, nalazimo ih u
raznim zbirkama, linim i porodinim fondovima, ali i muzejima, bibliotekama i
privatnim kolekcijama. Fotografije su nune za uspostavu vizuelne komunikacije sa
prolou, a nae predodbe o proteklim vremenima obogauju novim spoznajama.
Fotografija je dio vizuelne batine i upotpunjuje memoriju. Rad donosi osnovne
informacije o Zbirci fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo, kao
to su historijat njenog nastanka, postupak sreivanja i obrade, kao i sumarne
informacije o koliinama pojedinih segmenata zbirke.

Kljune rijei: Arhivska graa, fotografija, razglednica, asopisi, albumi,
mape.
SPECIFICS OF COLLECTION OF PHOTOS AND POSTCARDS IN
HISTORICAL ARCHIVES OF SARAJEVO
Abstract: Since the discovery until today, photographs and postcards
are inevitable in recording events and space. They are an important part of the
archive material, we find them in various collections, personal and family funds,
as well as museums, libraries and private collections. Photos are necessary for
the establishment of visual communication with the past, and our notions of times
past enriched with new knowledge. Photography is part of the visual heritage and
completes the memory. This paper gives the basic information about the collection
of photos and postcards Historical Archives of Sarajevo as well as the history of its
origin, a process for sorting and analysis as well as summary information on the
quantities of individual segments of the collection.
folders.
314
Keywords: Archive material, photographs, postcards, magazines, albums,
Specifinosti sreivanja Zbirke fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo
Uvodne napomene

Fotografije su jedinstveni izvori informacija u arhivskim zbirkama, koje
istodobno pred arhiviste postavljaju specifine zahtjeve u pogledu strune obrade i
zatite1. Pisana arhivska graa datira jo od davnina dok je fotografski zapis relativno
mlad. Nastao je u Francuskoj 1826. godine kada je Nichepore Niepce smjestio na
prozor u potkrovlju kameru sa svjetloosjetljivom kositrenom ploom. Nakon to je
bila izloena suncu osam sati, na ploi je nastala slika njegovog dvorita. On je
to nazvao heliografijom, koristei grke rijei za sunce i pisanje Nakon Niepceova
otkria fotografija je postala vitalni, svakodnevni dio ivota i univerzalni oblik
komunikacije2. Od svog otkria pa do danas, fotografije su nezaobilazne u biljeenju
dogaaja i prostora. One su vaan dio arhivske grae, nalazimo ih u raznim
zbirkama, linim i porodinim fondovima, ali i muzejima, bibliotekama i privatnim
kolekcijama. Fotografije su nune za uspostavu vizuelne komunikacije sa prolou,
a nae predodbe o proteklim vremenima obogauju novim spoznajama. Fotografija
je dio vizuelne batine i upotpunjuje memoriju.

Razglednica je najee pravokutni komad debljeg papira ili tanjeg kartona
namijenjen za pisanje i slanje potom bez omotnice. S prednje strane je otisnut
motiv (najee pejza, umjetniko djelo, fotografija ili crte), a na poleini je
prostor za adresiranje i pisanu poruku primatelju. Austrija je 1869. godine izdala
prve razglednice na svijetu. Usavrena reprodukcijska tehnika i razvoj fotografije,
doprinijeli su da se u 20. stoljeu razvije industrijska proizvodnja razglednica.
Umjetnike reprodukcije, pejzai, a naroito slike gradova kao turistiki suveniri
postali su predmet kolekcionarstva. Krajem 20. stoljea, u svijetu se slalo preko 4
milijuna razglednica dnevno.
O sreivanju Zbirke fotografija i razglednica u Historijskom arhivu Sarajevo

Zbirka fotografija i razglednica je u Ulaznoj knjizi Arhiva zavedena pod
signaturom ZFR - 574. Zbirka fotografija i razglednica Historijskog arhiva Sarajevo
je nastala otkupom, poklonima i izdvajanjem iz drugih fondova i zbirki prilikom
njihove obrade i sreivanja. Sam poetak formiranja Zbirke see u 1951. godinu.

Zbirka je, prije njenog preuzimanja u postupak sreivanja bila u prilino
nesreenom stanju. Dio ove bogate Zbirke bio je u kutijama na razliitim mjestima u
depoima. Dobar dio je bio van kutija, samo odloen po policama u depoima, pranjav
i prljav.

Po peuzimanju Zbirke na obradu, prvenstveno su fotografije oiene od
naslaga praine i prljavtine. Uvidom u Knjigu ulaznog invetar i Knjigu inventara
fotografija i razglednica, izvrene su provjere i uporeivanje brojeva na fotografijama
1 Mary Lynn Ritzenthaler, Gerald J. Munoff, Margery S. Long, Upravljanje zbirkama fotografija,
prevod Ivan Dovrani, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb 2004, 9.
2 Isto, 13.
315
Omer BAJI
i razglednicama sa knjigom, jer su neke fotografije i razglednice imale upisanu

signaturu, a neke samo brojeve ulaznog inventara.

Uvidom u podatke iz Knjige ulaznog inventara moe se utvrditi da je ova
Zbirka nastala uglavom otkupom od Vojislava Bogievia, Lea Sileskog, Koste
Mandia, preduzea Svjetlost i iz fonda Narodna Uzdanica iz kojeg je izdvojen
veliki broj fotografija i razglednica tokom njegove arhivistike obrade.

Nakon toga su fotografije odvojene od razglednica, a zatim fotografije i
razglednice razvrstavane po tematici i to na:
a. Gradove svijeta
b. Gradove Bosne i Hercegovine
c. Sarajevo ( kao posebna cjelina)
d. kole
e. Kultura
f. Izlobe
g. Sport
h. Posjete
i. eljeznice Bosne i Hercegovine
j. Austro-ugarski period
k. Kraljevina Jugoslavija
l. SFR Jugoslavija
m. Osobe sa imenima
n. Nepoznate osobe
o. Zanimanja
p. Ostalo

Svaka razglednica i fotografija je oznaena novom signaturom, a stara je
ostavljena u zagradi. Po zavretku razvrstavanja i signiranja fotografije su stavljene
na listove hamer papira koji su napravljeni po dimenzijama arhivske kutije sa
samoljepljivim uglovima za svaku fotografiju. Ovo je veoma bitno jer ovako
sloene fotografije i razglednice su na taj nain zatiene od propadanja, lomljenja,
meusobnog trenja i slinih oteenja.

Vee fotografije koje nisu mogle biti odloene u kutije su zatiene debljim
papirom i stavljene pored arhivskih kutija dok se ne obezbijede adekvatne kutije sa
odgovarajuim dimenzijama.

Ispod svake fotografije i razglednice su ispisane legende na kojima je broj
(signatura), opis, boja, dimenzije, gdje je putovala, ko je poiljalac, ko je primalac i
koja je naklada ili koji je fotograf uradio. Dakle, svi elementi savremenog opisa su
evidentirani u skladu sa Opom meunarodnom normom za opis arhivskoga gradiva
ISAD (G) od 2001. godine3. Uporedo sa istraivanjem podataka i upisivanjem legendi
nastajao je i analitiki inventar.

3 ISAD (G), Opa meunarodna norma za opis arhivskog gradiva, II izdanje, Zagreb 2001, prevod:
M. Hurem, J. Kolanovi, S. Zgorelec.
316
U sutini Zbirka je stukturirana u etiri osnovne serije: a) fotografije, b) razglednice,

c) slike iz asopisa i d) albumi i mape. Ovdje donosim osnovne informacije o svakoj
od ove etiri grupacije.
a. Fotografije:
Zbirka ima 1727 fotografija od toga:
kolornih
20 kom.
crno-bijele 1580 kom.
smee
127 kom.
Njihove dimezije su 8x5 cm, 9x7 cm, 14x9 cm, 24x18 cm, 30x25 cm i 40x30 cm.

Arhiv posjeduje fotografije poznatih fotografa iz vremena austrougarskog
perioda kao to su Anton edler, Frantiek Franjo Topi, Anton Zimolo, A. Rikert,
Georgije Knezevi i Fransoa Botini.

Na fotografijama su panorame gradova, ulice, mahale ili naselja, mostovi,
objekti, dogaaji, osobe sa i bez imena, skupine ljudi, mukarci i ene u nonjama
i dr, dok su na zadnjoj strani ime i prezime vlasnika ateljea ili fotografa. Neke su
fotografije koritene kao razglednice i bile poslate na odreene adrese. Te fotografije
su se najvie koristile za vrijeme Prvog svjetskog rata kad su se javljali vojnici
svojim kuama i logorai iz zarobljenitva.

Sredinom devetnaestog stoljea, tanije 1855. godine, u Sarajevo dolazi
fotograf, Georgije Knezevi, iz Novog Sada koji otvara fotografsku radionicu4. U
Sarajevu je radio sve do 1872. godine kada odlazi u Zadar. Koristio je talbotipni
negativ, a fotografije je radio na slanoj hartiji. Zato su mu fotografije bile ukaste
boje, bez kontrasta.

Za vrijeme okupacije Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu dolaze
i putujui (civilni) fotografi, kao i vojni fotografi. Oni su fotografisali streljanje i
vjeanje naroda Bosne i Hercegovine koji je tada pruao otpor austrougarskoj vojsci.
Putujui fotografi dolazei u Sarajevo najvie su se zadrali na Baariji, gdje su
slikali male duane, prodaju sjena i drva, naselje Kovai i okolna sela. Slikali su
sve objekte koje su gradili u gradovima, manevre vojske, izgradnju eljeznice pa
sve do portreta ljudi iz tih krajeva. Ve krajem 1878. godine poinju da se otvaraju
fotografski ateljei i to: Anton edler, Sarajevo (1879), A. Riket, Sarajevo (1879),
Franc Laforest, Mostar (1883), Anton Cimolo, Sarajevo i Mostar (1866), Frantiek
Franjo Topi, Sarajevo (1866), G. i J. Varga, Sarajevo (1890), Fransoa Botini,
Sarajevo (1890).5

Poslije njih dolazi mnogo fotografa, kao i foto-reportera i to: A. Vajnvurm,
Sarajevo (1890), Rebaljo Ottmar, Banja Luka (1890) i Jovan Vlahovi, Mostar
(1890), ali prava navala fotografa iz Austrougarskog carstva u Bosnu i Hercegovinu
poinje 1895. godine. Meu znaajnijim su: E. Abinum, Sarajevo, Emanuel Buhvald,
Sarajevo, Ignac Lederer, Sarajevo, A. Hoiger, Sarajevo, Stevan Tomlinovi, Mostar,
4 Nikola Marui, Istorija fotografije u Bosni i Hercegovini, Foto savez BiH, Tuzla 2002, 33.
5 Isto, str. 40.
317
Omer BAJI
A. Vidic, Sarajevo, Anton Kuzento, Livno, Julijus Center, Brko, Johan Pacelt, Banja
Luka, Vladimir Merep, Bilea, J. Kvasnika, Travnik, Osko tefan, Sarajevo, Cisar
Leopold, Bosanska Krupa, Matijas ulthajz, Donja Tuzla, Urmin Doj, Nevesinje,
epo Berievi, Trebinje.6
b. Razglednice:
Zbirka ima 802 razglednice ije su dimenzije 14x9 centimetara i od toga:
u boji
322 kom.
crno-bijele 343 kom.
smee
99 kom.
plave
15 kom.
zelene
23 kom.
Arhiv posjeduje razglednice

koje su bile u opticaju i slate na
odreene adrese i one koje nisu
poslate. Na njihovim prednjim
stranama su oslikani gradovi,
objekti,
mostovi,
panorame,
estitke, ljudi u nonjama, eljznice,
a na poleini je ista strana gdje
poiljalac upisuje ime i adresu
primaoca, ljepi se potanska marka
i stavlja peat pote grada odakle se
alje. Arhiv posjeduje razglednice
ZFR 1556, Tuzla (1914) panorama

Razglednica u koloru, dimenzije: 14x9 cm
na kojima su potanske marke

iz Austro-Ugarske, Kraljevine
Jugoslavije i SFR Jugoslavije
sa okruglim peatima promjera
6 centimetara gdje stoji mjesto
odakle je poslata i datum kad je
poslata. Na poleini razglednica
stoji i naklade kua koje su ih
izraivale i prodavale.

Razglednica je uljepana
varijanta fotografije koja moe
ZFR 1958/3, Tuzla (6. 11. 1930) panorama
biti kolorna ili jednobojna na ijoj
Razglednica crno-bijela, dimenzije: 14x9 cm
se prvoj strani nalazi slika grada,
predjela, panorama, mostovi, objekti, ljudi sa narodnim nonjama, dogaaji, estitke
i dr. Prve razglednice su tampane u tehnici litografije a prednja strana je bila crte
6 Isto, str. 41.
318
gdje se unosio detalji iz grada koji je objanjen tekstom. Tako da je donji dio bio
prazan da bi poiljalac mogao da napie tekst (poruku i pozdrav). Prve razglednice
su ule u masovnu upotrebu
1890. godine jer su tad imale
znaaj u propagandi za ljeilita,
planinarenje i turistike svrhe.
1902. godine dozvoljava se da
se tekst moe pisati na polovini
razglednice a druga polovina za
adresu i potansku marku.

Razglednica
u
boji
pojavljuje se 1907. godine. Nastaje
masovna tampa razglednica
gdje su bili zastupljeni gradovi,
ZFR 1781, Tuzla panorama, Srpska crkva, pijaca, mala naselja, eljeznike stanice,
gimnazija, ulica Kralja Petra
motivi sa enama i mukarcima
Razglednica smee-bijela, dimenzije: 14x9 cm
u narodnim nonjama. Zbog toga
nastaju mnoge knjiare (naklade) koje se bave izdavanjem razglednica, kao to
su:Volf i Grbi, Banja Luka, Verlag von Todor i T. Petrovi, Trebinje, V. Pacher i
Kisi, Mostar i Verlag J. Lonarevi, Tesli7.

Zbog toga su poznati fotografi tog vremena uestvovali u fotografisanju
motiva za izradu razglednica pa emo ih nabrojati: Kapon A. Jakob, Sarajevo, C.
Kapon, Sarajevo, Kajon A. Danijel, Sarajevo, Berievi epo, Trebinje, Engel
Adolf, Tuzla, Gruzinevi ore, Banja Luka, N. Jaku, Rogatica, Karger Leopold,
Kladanj, I. Knafmaher, Prijedor, I. Malinovi, Banja Luka, Pavek Lujze, Banja Luka,
A. Rajhnicer, Biha, J. Studnika, Sarajevo i Valter Tau, Sarajevo8.
c. Slike iz asopisa:
U okviru zbirke ima 178 slika iz asopisa Bonjak. Njihove dimenzije su
14x10 cm i 21x14 cm. Preteno na tim listovima asopisa koje Arhiv ima su bile
slike fotografa Frantieka Franje Topia.
Pored dnevnih listova i asopisa koji su se u to vrijeme izdavali u Sarajevu i
Mostaru, poeli su da izlaze godinjaci Bonjak, Nada i Glasnik Zemaljskog muzeja
gdje su poele da izlaze fotografije Sarajeva, panorama, predjela, gradova, ljudi
u narodnim nonjama i dr. One su bile tampane na kvalitetnom masnijem papiru
na kojem se mogla uraditi izvrsna reprodukcija slike. Zbog toga su ovi asopisi
u to vrijeme imali puno saradnika fotografa i to: V. Leo, Frantiek Franjo Topi,
Anton edler, Simovi dr. Radivoje, Zimolo Anton, Valenta Franjo, Volf S. Jozef,
A. Vajnvurm, A. Regal, Stefan Tomlini, M. najtaz, Rizela Franjo, uro Brujner,
Kurzon, eplin Arnt Evlin, Balif Filip, uri Vejsil, iro Truhelka, Anton Rikert,
Pa Karlo itd9.
7 Isto, 151.
8 Isto, 151.
9 Isto, 166.
319
Omer BAJI
d. Albumi i mape:
U sklopu zbirke je i 25 albuma i mapa. Od toga:
- sa fotografijama ima 20 albuma ( 1107 fotografija )
crno-bjelih 1087 kom.
smeih
20 kom.
- sa razglednicama imju 4 albuma (174 razglednice)
u bolji
137 kom.
crno-bijelih
10 kom.
smeih
6 kom.
zelenih
11 kom.
ljubiastih
10 kom.
- sa slikama ima 1 album (16 slika)
crno-bijele
16 kom.
Dimenzije fotografija, razglednica i slika su 11x8 cm, 15x10 cm, 16x11 cm, 18x13
cm i 22x16 cm.

Albumi i mape su nastale sakupljanjem fotografija ili razglednica povodom
nekih dogaaja i jubileja koje su potom smjetene u listove i ukoriene sa konim ili
mekim koricama. Mape i albume sa fotografijama su radili tadanji poznati fotografi.
Evidentirane su slijedee mape:
a. Iskopine na Glasincu i na Ilidi (foto Anton edler, Sarajevo),
b. Vodovod grada Sarajeva,
c. Grad Jajce (foto andor Engel),
d. Za dionicu pruge od Bosanskog Broda do Sarajeva (foto A. Vidi),
e. Za dionicu pruge od Sarajeva do Konjica (foto Anton edler, Sarajevo),
f. Za dionicu pruge od Mostara do Metkovia (foto Franc Laforest),
g. Mostovi na Neretvi (foto Anton Zimolo, Mostar).
Zakljuak

Nakon zavrene obrade ustanovljno je da Zbirka obuhvata vremenski period
od 1878. do 1970. godine. Zbirka sadri fotografije, razglednice, slike iz asopisa i
albume. Dobro je sauvana, pristupana i u sreenom je stanju. Ova Zbirka smjetena
je u 19 arhivskih kutija, a vee fotografije, koje nisu mogle stati u kutije, zatiene su
debljim papirom i stavljene pored arhivskih kutija, dok se ne nabave adekvatne kutije
za njih. Uraen je analitiki inventar sa historijskom biljekom koji ima 470 stranica
teksta. Ono to je vano istai jeste da je kompletna Zbirka digitalizirana, te na taj
nain zatiena od svakodnevne upotrebe i dostupna korisnicima i istraivaima.
Primjetan je pojaani interes istraivaa i medija za Zbirku i izdavakih kua iz
320
Bosne i Hercegovine i svijeta koje ele svoja izdanja ilustrovati sa primjercima

fotografija ili razglednica iz Zbirke.
Sumarno iskazanu u Zbirci se nalazi:
a. 1727 komada fotografija,
b. 802 komada razglednica,
c. 178 komada slika iz asopisa i
d. 25 albuma sa 1107 fotografija, 174 razglednice i 1 album sa 16 slika iz
asopisa.
Summary

With the processing finalized, it has been established that the Collection
encompasses the period from 1878 to 1970. It contains photograph, postcards,
magazine pictures, and albums. It is well preserved, accessible, and well organized.
The Collection is placed in 19 archival boxes, and some larger photos, which could
not have been placed in the boxes, were protected with thicker paper and placed
beside the boxes, until such time that the appropriate boxes have been found for
them. The analytical inventory with historical notes was made, containing 470 pages
of text. What is important to point out is that the entire Collection has been digitized,
and thus protected from consequences of daily usage, and made available to users
and researchers. There is a notable increase in interest by the researchers and media
for the Collection, as well as by the publishing houses from B&H and worldwide that
want to illustrate their publications with the photos or postcards from the Collection.
Summarily presented, the Collection contains:
a.
b.
c.
d.
Photos - 1727 pcs.

Postcards - 802 pcs.
Magazine pictures - 178 pcs.
Albums - 25 pcs. with 1107 photos, 174 postcards, and 1 album with 16
magazine pictures.
321
Ksenija LONARI
prof. dr. Hrvoje STANI
Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
nauni rad
MOGUNOST INTEROPERABILNOSTI ELEKTRONIKIH

USLUGA TIJELA DRAVNE UPRAVE NA MEUNARODNOJ
RAZINI

Apstrakt: E-usluge tijela dravne uprave (TDU) graanima omoguuju
brz i efikasan pristup uslugama javnog sektora na nacionalnoj razini. E-usluge
su danas povezane sustavom jedinstvene prijave i meusobno mogu razmjenjivati
podatke. Ovaj rad bavi se pitanjima povjerenja u elektronike zapise, mogunostima
interoperabilnosti izmeu implementiranih e-usluga, razmjenom podataka, kako
unutar jedne drave, tako i na meudravnoj razini, te problemima koji se zbog toga
u praksi mogu pojaviti.
Kljune rijei: Elektronike usluge, arhivski
interoperabilnost, prekogranina razmjena podataka.
zapisi,
povjerenje,
INTEROPERABILITY POSSIBILITIES OF GOVERNMENTAL

ELECTRONIC SERVICES AT THE INTERNATIONAL LEVEL
Abstract: Governmental e-services allow citizens quick and efficient access
to the public sector services at the national level. E-services are connected to the
single sign-on system and together they can exchange data. This article addresses
issues of trust in electronic records, possibilities of interoperability between
implemented e-services, exchange of information both within a country and at the
international level and the problems that might occur in practice.
Keywords: Electronic services, archival records, trust, interoperability,
cross-border exchange of information.
Uvod
Informacijski sustavi, neovisno o vrsti i namjeni, stvaraju se s ciljem pruanja
usluga i zadovoljenja potreba svojih korisnika. Proces planiranja i izrade sustava u
322
Mogunost interoperabilnosti elektronikih usluga tijela dravne uprave na meunarodnoj razini
obzir uzima mnoge aspekte od kojih je moda najvanije zadovoljavanje zahtjeva i

prilagoavanje uvjetima i kontekstu poslovanja. Razina kvalitete nekog sustava lei
u omoguavanju i ispunjavanju zadaa radi kojih je on osmiljen, te u izvravanju i
predvianju buduih zahtjeva. Ti zahtjevi se velikom brzinom mijenjaju, rastu i ire
se sukladno porastu broja korisnika. Projekti e-usluga u podruju dravne uprave
pokrenuti su s ciljem modernizacije postojeih sustava. Bhattacharya i Goswami
definiraju e-dravnu upravu (engl. e-government) kao primjenu informacijskih i
komunikacijskih tehnologija radi poboljanja sposobnosti dravne uprave da odgovori
na potrebe drutva, radi pruanja usluga, razmjene informacija, komunikacije
transakcija te integracije razliitih samostalnih sustava1. Modeli interakcije
se ostvaruju koritenjem informacijske i komunikacijske tehnologije izmeu
dravne uprave i graana (engl. Government-to-Citizen G2C), dravne uprave
i poslovnih subjekata (engl. Government-to-Businesses G2B), dravne uprave i
zaposlenika (engl. Government-to-Employees G2E), te izmeu tijela dravne
uprave (engl. Government-to-Government G2G). Glavni akteri G2B modela su
lokalne i centralne vlasti i poslovni sektor. Poslovnim subjektima omogueno je u
G2B modelu lake poslovanje, komunikacija i interakcija s nadlenim tijelima, pri
emu se smanjuju trokovi tih interakcija i transakcija. Kako bi poslovanje i rad
tekli prema planu i programu, potrebno je voditi brigu o zaposlenicima, organizaciji,
strukturi i metodama komunikacije meu njima. Povezivanje zaposlenika s tijelima
dravne uprave omoguuje irenje znanja elektronikim putem, olakava prenoenje
informacija, osigurava transparentnost i, to je najbitnije, omoguava jednostavno
provoenje transakcija. Rije je o G2E modelu osmiljenom radi organizacije
i provedbe online konferencija za zaposlenike, online treninga i usavravanja, te
radi dijeljenja i irenja informacija. Na tom tragu lei i interakcija izmeu dravnih
agencija koje koriste ICT za povezivanje na vie razina. Unutar neke dravne
agencije ili tijela mogue je povezati odjele, organizacijske cjeline ili urede ime se
postie glavni cilj interoperabilnosti, a to je protok informacija i osiguranje njihove
zatite i omoguavanje njihovoga efikasnog koritenja. G2G nije komercijalan i ne
slui stvaranju veih prihoda ili za ubrzanje prodaje. Njegova uloga ovisi o strukturi
sustava i njegovoj namjeni. Prvi tip G2G modela usmjeren je prema povezanosti
unutar jednog odjela, cjeline, ustanove i slino dok se drugi fokusira na postizanje
interoperabilnosti izmeu vie razliitih informacijskih sustava dravnih tijela.2
Model G2C se temelji na ideji povezanosti graana i tijela dravne i javne
uprave (TDJU) omoguavajui im koritenje javnih usluga putem interneta. Koncept
upravljanja odnosima s korisnicima (engl. Customer Relationship Management,CRM)
posluio je kao idejni koncept u kojemu graanin postaje korisnik, a dravna i
javna uprava predstavlja poslovni subjekt koji nudi korisnicima traene proizvode.
Javne usluge su vremenski i prostorno neograniene, a jedini uvjet je odgovarajua
1 S. Bhattacharya, & J. Goswami, Study of E-Governance: The Attractive Way to Reach the Citizens.
IJCA Special Issue on 2nd National Conference - Computing, Communication and Sensor Network,
2011, 29.
2 S. Bhattacharya, Study of E-Governance, 33.
323
Ksenija LONARI, prof. dr. Hrvoje STANI
tehnologija za pristup internetu i mogunost autentikacije korisnika. Trokovi

komunikacije i transakcija koji se danas jo uvijek javljaju unutar odnosa graana
s dravnom i javnom upravom smanjuju se, pa s vremenom postoji mogunost
njihovog nestanka u sluaju potpune implementacije sustava e-dravne uprave.
Elektronike usluge (e-usluge) tijela dravne uprave stvorene su kako
bi graanima omoguile bri pristup traenim informacijama, olakale postupke
prijava, registracije i odjava, osigurale zatitu i sigurnost njihovim podacima. Zbog
poveanog broja korisnika javnih usluga ovaj korak pokazao se neizostavnim u
napredovanju i poveanju kvalitete pruanja usluga. Na nacionalnoj razini tei se
interoperabilnosti izmeu postojeih e-usluga uspostavljanjem sustava jedinstvene
prijave (engl. single sign-on, SSO). SSO mehanizam omoguuje korisniku da
jedinstvenom autorizacijom pristupa u sustav pristupi drugim povezanim, ali
neovisnim sustavima ili aplikacijama bez potrebe za dodatnim prijavama3. Voelker i
Shenker navode nekoliko prednosti SSO sustava:
1. Korisnici nisu obavezni pamtiti vie identiteta i s njima povezanih tajnih
informacija (lozinke).
2. Smanjuje se administrativni troak financijskih i tehnikih resursa
budui da autentikacija korisnika, ouvanje sigurnosti i povjerljivosti,
povratak izgubljenih lozinki i slino vie nisu potrebni u istoj koliini
kao u drugim sustavima.
3. Mogue je povezati aktivnosti korisnika na vie razliitih aplikacija4.
Ukratko, SSO ubrzava procese prijava, poveava produktivnost korisnika
i povezane institucije, pojednostavljuje administrativne procese i na individualnoj
razini olakava koritenje e-usluga ili drugih usluga preko interneta. Povezanost
neovisnih sustava oituje se putem SSO mehanizma i ukazuje na mogunost
povezivanja e-usluga na viim razinama.
Istraivanja u okviru projekta InterPARES Trust
Hrvatski istraivai na meunarodnome projektu InterPARES Trust
Trust and Digital Records in an Increasingly Networked Society5 (20132018),
predvoeni izv. prof. dr. sc. Hrvoje Staniem s Filozofskoga fakulteta Sveuilita
u Zagrebu, u suradnji s projektnim partnerima (Fakultet organizacije i informatike
u Varadinu, Hrvatski dravni arhiv, Nacionalna i sveuilita knjinica, Sveuilini
raunalni centar SRCE, Digitalni informacijsko-dokumentacijski ured Vlade
RH, Financijska agencija FINA, Teched savjetodavne usluge) proveli su analizu
3 V. Radha & D. Hitha Reddy, A Survey on Single Sign-On Techniques. Procedia Technology, 4,
2012, 134-139.
4 W. K. Josephson, E. Gn Sirer, & F. B. Schneider,. Peer-to-Peer Authentication with a Distributed
Single Sign-On Service. Lecture Notes in Comupter Sciences, 2004, 250-258.
5 Projekt InterPARES Trust, http://interparestrust.org (1. 6. 2016).
324
mogunosti interoperabilnosti izmeu elektronikih usluga tijela dravne uprave6

kao nastavak prethodno provedene usporedne analize7. Cilj usporedne analize
je bilo prikupiti informacije o implementiranim G2B i G2C e-uslugama osam
europskih zemalja (Belgija, Danska, Estonija, Hrvatska, Litva, Njemaka, vedska
i Velika Britanija) koje se mogu pronai pretraivanjem interneta. Fokus je bio na
problemima ouvanja autentinosti, pouzdanosti i tonosti informacija pohranjenih
u takve sustave od strane dravne uprave i/ili graana, na postupcima rukovanja s
digitalnim gradivom i njegovoga arhiviranja, na stvaranje i koritenje metapodataka
digitalnoga gradiva, itd. S obzirom na potrebe stvaranja i poboljanja usluga koje
prua javni sektor, usporednom analizom se takoer htjelo utvrditi i prouiti iskustvo
drava koje su prethodno implementirale sustave e-usluga radi stvaranja uputa i
metoda za razvoj novih informacijskih sustava. Rezultati istraivanja pokazali su
da uz analizirane e-usluge nema dovoljno javno dostupnih informacija o njihovim
internim procesima koji bi mogli korisnicima ulijevati povjerenje u ispravno uvanje
njihovih podataka8 da bi korisnici mogli imati povjerenja u e-usluge. Time se dolazi
do pitanj mogu/trebaju li korisnici imati povjerenje u takve e-usluge, na temelju
ega, koje informacije bi im e-usluge trebale pruiti o svojim internim mehanizmima
i to je jo potrebno napraviti da bi korisnici stekli povjerenje u e-usluge?
Istraivanje koje je uslijedilo, analiza interoperabilnosti izmeu e-usluga,
provedena je s ciljem osmiljavanja i izgradnje teorijskih i metodolokih okvira za
daljnje poboljanje nacionalnih i internacionalnih e-usluga za graane9. Na temelju
rezultata prethodnog istraivanja, usporedne analize G2C e-usluga i G2B e-usluga,
interes se usmjerio prema G2C e-uslugama i mogunostima za meusobnu razmjenu
podataka na meunarodnoj razini uspostavom interoperabilnosti SSO sustava. Pritom
se ciljevi koje prepoznaju Bhattacharya i Goswami, poput pruanja kvalitetnijih
usluga graanima, omoguavanja transparentnosti i odgovornosti, poboljanja
statusa graana pruanjem informacija, poboljanja uinkovitosti unutar dravne
uprave te poboljanjem komunikacijskih toaka izmeu poslovanja i industrije10,
uz postizanje na lokalnoj razini, mogu primijeniti i na meunarodnu razinu.
6 Hrvoje Stani, et al. Analysis of the Interoperability Possibilities of Implemented Governmental

eServices, izvjetaj InterPARES Trust projekta, 2015.
https://interparestrust.org/assets/public/dissemination/EU15_20150730_InteroperabilityGovEServices_EUWorkshop5_FinalReport.pdf (1. 6. 2016).
7 Hrvoje Stani, et al., Comparative Analysis of Implemented Governmental e-Services, izvjetaj
InterPARES Trust projekta, 2015.
https://interparestrust.org/assets/public/dissemination/EU09_20150504_ComparativeAnalysisImplementedGovernmentaleServices_EUWorkshop4_FinalReport.pdf (1. 6. 2016).
8 H. Stani, Comparative Analysis, n. dj.
9 H. Stani, Analysis of the Interoperability, n. dj.
10 S. Bhattacharya, Study of E-Governance, 30.
325
Metodologija
Istraivanje interoperabilnosti SSO sustava provodilo se na nekoliko razina.
Prva razina temeljila se na pronalasku, identifikaciji, pregledu, itanju i analizi
postojee literature. Prepoznati su glavni elementi SSO sustava u Europskoj uniji.
Analizirano je stanje u svih 28 lanica Europske unije: Austrija, Belgija, Bugarska,
Hrvatska, Cipar, eka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grka, Irska, Italija,
Latvija, Litva, Luksemburg, Maarska, Malta, Nizozemska, Njemaka, Poljska,
Portugal, Rumunjska, Slovaka, Slovenija, panjolska, vedska i Velika Britanija.
Uvidom u literaturu i elemente SSO sustava stvoren je upitnik pomou kojega su
istraivai prikupljali informacije o implementiranim sustavima na nacionalnim
razinama. Upitnik se sastojao od 6 cjelina, pitanja vezana uz korisnike, zakonske
okvire i strategije, portale, SSO, tehnike detalje i povjerenje u mehanizam jedinstvene
prijave, te planove za budunost. Prikupljanjem podataka o implementiranim
sustavima i situacijama u EU zemljama stvorila se slika o problemima na koje se
nailazi u osmiljavanju, izgradnji, implementaciji i, u konanici, izvedbi samih SSO
sustava. Pretraivanjem internetskih stranica dravnih portala analiziranih zemalja
prikupili su se podaci o tadanjem trenutnom stanju i identificirale su se informacije
koje prosjeni korisnik moe pronai u svojoj pretrazi, a koje su relevantne
za uspostavu povjerenja u SSO sustav. Projektni tim naiao je na potekoe u
identifikaciji traenih informacija, a glavne prepreke su bile jezik, nedovrenost
stranice, nejasnoe vezane uz ponudu e-usluga, razina sigurnosti, nain registracije
i prijave, ali takoer i pitanje samog postojanja i implementiranosti SSO sustava.
Rezultati

Dobiveni podaci su interpretirani i podijeljeni po cjelinama upitnika.
Prva cjelina fokusira se na podatke o korisnicima. Postotak kuanstava koji imaju
pristup internetu u svim analiziranim zemljama EU iznosi izmeu 56% i 93%, te
ini postotak potencijalnih korisnika e-usluga. Broj korisnika koji aktivno koriste
internet za ostvarivanje komunikacije s tijelima dravne uprave iznosi izmeu 10%
i 84%, to pokazuje razlike izmeu stvarnih i potencijalnih korisnika e-usluga, te
moe posluiti kao jedna od smjernica prema kojima bi se projekti implementacije
sustava trebali usmjeriti. Zakonski okviri i strategije identificirani su kod veine
istraivanih zemalja, kao i budui planovi za implementaciju SSO sustava i njegovo
unaprjeenje. Unato tome to svaka od 28 istraivanih zemalja ima sredinji
dravni portal putem kojeg se pristupa e-uslugama tijela dravne uprave, njih samo
19 ima implementiran SSO sustav. Tijekom daljnje provedbe istraivanja, zemlje
koje do tada nisu implementirale SSO sustav zanemarene su u cjelinama vezanim uz
tehnike detalje i sam SSO sustav. U prosjeku je oko sedam e-usluga povezano kroz
SSO sustav, a tri najee su socijalno osiguranje, prijava za graevinsku dozvolu
326
i e-usluga za promjenu adrese prebivalita. Sveukupno je identificirano 16 naina

autentikacije koji su podijeljeni u dvije skupine: fizika (36%) i virtualna autentikacija
(64%). Prvoj skupini pripada autentikacija putem elektronikog identiteta, m-tokena/
mobile ID-a, memorijskoga stick-a za potpisivanje, pametne kartice i tokena, a
drugoj e-certifikat, e-mail adresa, e-potpis, korisniko ime/lozinka, itd. Navedeni
primjeri najee su metode omoguavanja pristupa korisnicima, a svaka od njih ima
odreenu razinu sigurnosti i enkripcije. Nisu za sve zemlje dobivene informacije o
razinama enkripcije koju ima pojedini SSO, no najvie koriteni je SSL (Security
Socket Layer), a nakon njega TLS (Transport Layer Security), XML enkripcija/
potpis te WS-S (Web Service Security).
Sustav jedinstvene prijave u praksi

Ministarstvo uprave Republike Hrvatske, uvidjevi probleme vezane uz
birokraciju, administraciju te naizgled beskrajnu papirologiju, pokrenulo je projekt
implementacije sustava e-Graani kako bi se modernizirala, pojednostavila i
ubrzala komunikacija graana i javne uprave te poveala transparentnost javnoga
sektora.11 Neke od usluga koje sustav e-Graani nudi su sljedee: provjera
upisa u registru biraa, provjera izabranog lijenika, narudba Europske kartice
zdravstvenog osiguranja, provjera porezne knjigovodstvene kartice, provjera
osobnih podataka u sustavu OIB, administracija vlastitog elektronikog identiteta,
registracija kao potencijalnog posloprimca, informiranje o oekivanom iznosu
mirovine, itd.12. Unutar sustava, graani Republike Hrvatske imaju pristup
razliitim informacijama iji broj raste svakom novom promjenom i nadogradnjom,
imaju mogunost pretraivanja i pregledavanja sadraja, mogu stupiti u kontakt s
pojedinim tijelom dravne uprave. Putem Sredinjeg dravnog portala13 graani
pristupaju razliitim e-uslugama, dobivaju informacije o mogunostima koritenja
i uslugama koje prua portal. E-usluge tijela dravne uprave Republike Hrvatske
meusobno su povezane na nacionalnoj razini putem sustava jedinstvene prijave
(SSO). Posredstvom Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava
(NIAS) e-graani dobivaju svoje jedinstvene elektronike identitete (e-ID) kako
bi pristupili elektronikim uslugama Sredinjeg dravnog portala. Jedinstveni
elektroniki identiteti jednoznano autenticiraju korisnikov identitet, a temelje se
na korisnikovom osobnom identifikacijskom broju (OIB) te imenu i prezimenu. Uz
e-ID korisnik dobiva elektroniku vjerodajnicu (engl. credentials) koju koristi kao
sredstvo dokazivanja svog e-identiteta. Vjerodajnice se nakon registracije mogu dobiti
na vie naina i razlikuju se po sigurnosnim razinama prilikom prijave14. Ouvanje
11 Ministarstvo uprave Republike Hrvatske. Postanite e-Graani!, 2016. https://uprava.gov.hr/
postanite-e-gradjani/867 (21. 5. 2016).
12 Isto.
13 Sredinji dravni portal, https://www.gov.hr/ (21. 5. 2016).
14 Vlada Republike Hrvatske. Uvjeti koritenja NIAS-a, 2016. https://nias.gov.hr/Home/TermsOfUse
(21. 5. 2016).
327
sigurnosti prioritet je ovakvog sustava, a postie se transparentnou informacija,

upoznavanjem korisnika s nainima i uvjetima koritenja, mogunostima, te
prikladnim tehnikim rjeenjima.

Problemi na koje je ukazao hrvatski tim InterPARES Trust projekta u
okviru spomenutoga istraivanja vezani su uz dostupnost informacija o sigurnosti
ouvanja korisnikih podataka, kao i o funkcioniranju samoga sustava. Na razini
svih istraenih zemalja lanica EU, nije pronaeno dovoljno dostupnih informacija
na temelju kojih bi korisnici mogli zakljuivati o povjerenju u SSO sustave. Ipak,
hrvatski NIAS SSO sustav ima ak i neke prednosti u odnosu na druge takve
sustave koji su implementirani u zemljama lanicama EU. Primjerice, NIAS nema
implementiran samo single sign-on koncept jedinstvene prijave na sve povezane
e-usluge, ve i single sign-off koncept jedinstvene odjave sa svih e-usluga na
koje se korisnik prijavio tijekom jedne sesije koritenja sustava. Ovo je vrlo vana
funkcionalnost koja znatno pridonosi sigurnosti koritenja svih e-usluga objedinjenih
kroz jedinstveno mjesto prijave.
Zakljuna rasprava

Prikazano stanje u Republici Hrvatskoj primjer je implementiranog sustava
koji graanima korisnicima omoguuje pristup gotovo svim kategorijama G2C
usluga. Rezultati istraivanja pokazali su da se SSO sustavi razlikuju od zemlje do
zemlje u pogledu povezanih e-usluga, metoda komunikacije i interakcije unutar njih,
razine sigurnosti, naina autentikacije, itd. Mogunost povezivanja na nacionalnoj
razini predstavlja tek prvi, ali neophodan korak u povezivanju usluga izmeu
dvije ili vie zemalja. Uvoenje SSO sustava zahtijeva prilagoavanje dravnih
sustava normama i modelima prihvaenim od zemalja lanica projekta postizanja
interoperabilnosti, kao to su to, primjerice, STORK15 projekti.

Zasebnu problematiku predstavlja prekogranini prijenos podataka. Neki su
podaci, na primjer medicinski, vrlo osjetljive prirode. Potrebna je posebna panja
prilikom razmjene takvih podataka u sluajevima kad je graaninu jedne drave
potrebna medicinska pomo u drugoj dravi i kad lijenik druge drave mora
ostvariti pristup tim podacima. Ostaju li, odnosno, trebaju li ostati ti podaci i u
sustavu strane bolnice radi dokumentiranja medicinske pomoi ili se oni spremaju
iskljuivo u e-medicinski karton pojedinca, a strana bolnica ne zadrava nikakvu
dokumentaciju? Smije li strani lijenik vidjeti cijeli medicinski karton ili samo njegov
dio i kako ostvariti takvo ogranienje i sl. Mnoga su otvorena pitanja poput ovdje
navedenih koja s jedne strane uslonjavaju meusobnu komunikaciju nacionalnih
e-usluga povezanih sustavom jedinstvene prijave, ali dobro je da se o njima poinje
govoriti, da ih se poinje istraivati i da se o njima provode koordinirani EU projekti,
jer e rjeavanje ovakvih, zapravo tehniko-organizacijskih izazova omoguiti
15 STORK 1, https://www.eid-stork.eu/; STORK 2, https://www.eid-stork2.eu/ (1. 6. 2016).
328
graanima veu sigurnost u e-usluge. Arhivisti pritom moraju dati i svoj obol takvim
istraivanjima, prepoznati izazove vezane uz (dugo)trajnu pohranu e-zapisa, te
sugerirati rjeenja koja treba razviti i norme prema kojima ih je potrebno uskladiti.
Summary

Governmental electronic services (e-services) allow citizens quick
and efficient access to the public sector services at the national level. E-service
initiatives and projects in the state administration have been launched with the
aim of modernizing existing systems and to respond to the demands of its users.
Within these systems, there are three models of interaction derived from the use of
ICT. One of them, Government-to-Citizen, G2C model is based on the connection
between citizens and public administration, enabling them to use public services via
the Internet. Implemented e-services have proved to be one of the ways to speed
up communication and transactions between citizens and public administration. At
the national level, the interoperability between existing e-services is established by
single sign-on systems (SSO).

Croatian researchers in the international project InterPARES Trust conducted
an analysis of the possibility of interoperability between the governmental e-services
as a continuation of the previously conducted comparative analysis which aimed to
collect information on the implemented Government-to-Businesses (G2B) and G2C
e-services. The results identified problems related to the availability of information
on the security and preservation of user data, and also on the functioning of the
system. In all 28 EU member states, there has been found very little information
offered by the SSO systems that might drive users to trust those systems. Cross-border
data exchange would be desirable to achieve in order to allow full interoperability
between e-services at an international level. Achieving interoperability and trust in
a SSO system at the national level is the first step in connecting multiple systems
and reaching the highest level of security. Archivists must give their contribution
to the research they should identify challenges associated with long-term storage
of electronic records. Their suggestions could be used as a basis for new solutions
which should be compliant with the relevant archival standards.
329
Josip MIHALJEVI
Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti
Filozofski fakultet u Zagrebu
nauni rad
MRENE STRANICE ARHIVSKIH USTANOVA KAO

SUVREMENI INFORMACIJSKI IZVOR I PODRKA ZA
POSLOVANJE
Apstrakt: Mrene stranice arhiva podravaju poslovanje arhivske ustanove
i slue kao suvremeni informacijski izvor o arhivu, njegovim djelatnostima i gradivu
koje se u njemu uva. Ovaj rad provodi kriterijsku analizu mrenih stranica hrvatskih
i stranih arhiva u kojoj se analizira kako te stranice prikazuju sadraj gradiva koje
uvaju, kako obavjetavaju korisnike o svojim aktivnostima, uslugama i novostima
koje nude te koliko su stranice arhiva prihvatile nove mrene i tehnoloke trendove
i prilagodile im se.
Kljune rijei: Mrene stranice arhiva, mrene tehnologije, obavjetavanje
korisnika, drutvene mree, multimediji, jezina podrka, mrena pomagala.
WEB SITES OF ARCHIVES AS A MODERN SOURCE OF INFORMATION
AND SUPPORT FOR BUSINESS ACTIVITIES
Abstract: Web sites of archives are used to support their business and serve
as a modern source of information. They give information about the archive, its
activities and all the archival holdings that are preserved in it. This paper gives a
criteria analysis of Croatian and other national archives web sites. In the analysis
we can see how archives publish and show content of their holdings, how they inform
their users about their activities, services and give other news. The analysis also
gives information about how much archive web sites have accepted new web trends
and technologies.
Keywords: Archive web sites, web technologies, notifying the user, social
networks, multimedia, language support, online support.
Uvod
Jedan od temeljnih razloga zbog kojega arhivi imaju mrene stranice je taj
da su arhivi informacijske ustanove, to ih ini ovisnima o trendovima u razvoju
330
Mrene stranice arhivskih ustanova kao suvremeni informacijski izvor i podrka za poslovanje
informacijskih usluga i tehnologija. Drugi je temeljni razlog taj da navike dananjih

korisnika pokazuju da oni ele pretraivati i lako dobivati informacije s bilo kojeg
mjesta i u bilo koje vrijeme1. Dobro izraene mrene stranice zadovoljavaju oba
razloga jer prate i podravaju poslovanje arhivske ustanove i slue kao suvremeni
izvor informacija o arhivu, njegovu poslovanju i gradivu koje uva. Vano je da arhivi
svoje informacijske resurse predstave i uine ih iroko dostupnima u cjelovitome i
razumljivome obliku koji olakava njihovo pronalaenje, razumijevanje i tumaenje.
Kvalitetne suvremene mrene stranice im to omoguavaju, ali plan njihove izrade
moe biti dugotrajan zato to ukljuuje mnoge procese i strategije poput razvoja
mrenih usluga, npr. mrenih (online) kataloga za arhivske fondove i zbirke unutar
kojega se lako moe pretraivati sadraj, procesa digitalizacije i prikaza odabranoga
gradiva, izrade i prikaza sadraja u skladu s arhivskim i tehnolokim normama i
smjernicama, jaanja komunikacije i suradnje izmeu arhiva i partnerskih ustanova
i javnosti.2 Dobro je da suvremena tehnologija koja se koristi za izradu mrenih
stranica poput CMS sustava (engl. Content management system) omoguava brzu
izradu responzivnih mrenih stranica s organiziranim sadrajem i podrkom za mnoge
multimedijske tehnologije koje se mogu iskoristiti za dinaminiji prikaz arhivskoga
gradiva. Takoer, drutvene mree olakavaju komuniciranje s javnosti i praenje
njihovih potreba. Ipak, da bismo znali kako izraditi funkcionalne i kvalitetne mrene
stranice arhivske ustanove, bitno je da prvo analiziramo postojee nacionalne i druge
mrene stranice arhiva kako bismo utvrdili kako su one sadrajno strukturirane, koje
informacije i mogunosti nude i kojom su tehnologijom izraene te da na temelju
toga zakljuimo koje su njihove pozitivne i negativne znaajke. Nakon prikupljanja
svih tih informacija moemo s veom sigurnou procijeni to ini kvalitetne i dobre
mrene stranice i time ih lake izgraditi s pomou odreenih smjernica.
Analiza mrenih stranica hrvatskih arhiva
Prole su godine kolege s Odsjeka za informacijske i komunikacije znanosti
Ana Gari, Marta Mihaljevi i prof. dr. Hrvoje Stani u svojem lanku Usklaenost
hrvatske arhivske prakse s naelima pristupa arhivskome gradivu Meunarodnog
arhivskog vijea ve napravili analizu informacija koje arhivi objavljuju na mrei.
Spomenuli su da od 19 dravnih arhiva u Hrvatskoj 17 ima mrene stranice, da
samo 5 stranica ima sadraj i na stranom jeziku, da se na 14 mrenih stranica nalaze
informacije o radnome vremenu, na 10 su objavljeni pravilnici o radu itaonice te
na 15 je objavljen pregled fondova i zbirka ili vodi kroz fondove.3 U svojoj analizi
hrvatskih mrenih stranica ukljuio sam i neke od prethodno spomenutih aspekata
1 Jozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike I. dio. Zagreb 2010, 219.
2 Isto, 219.
3 Ana Gari, Marta Mihaljevi i Hrvoje Stani, Usklaenost hrvatske arhivske prakse s naelima
pristupa arhivskome gradivu Meunarodnog arhivskog vijea, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015,
411-412.
331
Josip MIHALJEVI
poput mrenoga pregleda fondova i obavjetavanja korisnika, ali je teite pristupa na

informatikoj perspektivi prikaza i pronalaenja informacija na mrenim stranicama,
a ne na njihovu postojanju. Analizirao sam stranicu Hrvatskoga dravnog arhiva4 i
stranice est veih podrunih arhiva5. Prvo se analizira sadraj i informacije koje se
nalaze na stranici te nain na koji je sadraj organiziran i prikazan.
Informacije vezane za aktualnosti, dogaaje i najave
Hrvatski dravni
arhiv
Na poetnoj stranici prikazana su posljednja etiri dogaanja s

pomou malih slika i teksta. Da bi se vidjela prijanja dogaanja i
novosti, potrebno ih je pronai s pomou navigacijskih traka Javne
usluge Dogaanja Protekla dogaanja.
Dravni arhiv u
Zagrebu
Na poetnoj se stranici nalazi kliza (slider), pa se s pomou slika

i teksta istie aktualni sadraj. Ostale novosti i aktivnosti nalaze
se dolje prikazane slikom i tekstom. Takoer se mogu prijanja
dogaanja i novosti pregledati po kategorijama u navigacijskoj traci.
Dravni arhiv u
Splitu
Na poetnoj stranici u sredinjem dijelu objavljene su novosti s

pomou slike i naslova. Ne postoji zasebna sekcija na stranici za sva
dogaanja i novosti.
Dravni arhiv u
Rijeci
Na poetnoj stranici nisu navedene nikakve novosti o institucijskim

dogaanjima, ak ni unutar sekcije Novosti, u kojoj trenutano nema
nikakvog sadraja. Jedino unutar sekcije Arhiv izloba kronoloki po
godinama moemo pregledati sve izlobe, projekte i izdanja unutar
arhivske ustanove.
Dravni arhiv u
Osijeku
Na poetnoj stranici nisu objavljene nikakve novosti. U sekciji

Novosti i dogaanja u malome okviru stranice ispisana su sva novija
dogaanja do 2013. godine. U sekciji Izlobe moemo vidjeti popis
nekih izlobi u arhivu, ali nema informacija o tome koliko dugo su te
izlobe trajale i koje su trenutano aktualne izlobe u arhivu.
Dravni arhiv u
Karlovcu
Na poetnoj su stranici dvije najnovije vijesti objavljene u donjemu

lijevom kutu. U dvije zasebne sekcije Novosti i Dogaanja
objavljene su iste informacije i ne prikazuje se vie od posljednje
dvije obavijesti.
Dravni arhiv u
Dubrovniku
U sredinjem dijelu poetne stranice prikazane su novosti uz slike,

tekst i datum. Starija dogaanja i novosti moemo pronai u sekciji
Novosti.
Pregled fondova i zbirki uz nune informacije
Hrvatski dravni
arhiv
Pregled arhivskih izvora s njihovim informacijama uglavnom se

nalazi na stranici arhivskoga informacijskog sustava ARHiNET-a.
4 Hrvatski Dravni Arhiv, http://www.arhiv.hr/arhiv2/index.htm (5. 12. 2015).

5 Dravni arhiv u Zagrebu, http://daz.hr/ (11. 4. 2016); Dravni arhiv u Osijeku, http://www.dao.hr/
(7. 12. 2015); Dravni arhiv u Dubrovniku, http://www.dad.hr/ (6. 12. 2015); Dravni arhiv u Rijeci,
http://www.riarhiv.hr/ (7. 12. 2015); Dravni arhiv u Karlovcu, http://www.da-ka.hr/ (9. 12. 2015);
Dravni arhiv u Splitu, http://www.das.hr/ (10. 12. 2015).
332
Dravni arhiv u
Zagrebu
Osim sustava ARHiNET gradivo je prikazano i s pomou

elektronikog vodia koji daje detaljne informacije o svakom
fondu poput informacija o sadraju, jeziku i pismu gradiva, sjeditu
stvaratelja fonda, povijesti stvaratelja fonda, dopunskim izvorima i
itd.
Dravni arhiv u
Splitu
Na stranici se nalazi registar fondova i zbirki, koji ima ugraenu

trailicu i mogunost ograniavanja prikaza rezultata. Takoer
stranica sadrava popis obavijesnih pomagala izvan arhiva. Detaljniji
opis fondova i zbirki nalazi se na ARHiNET-u.
Dravni arhiv u
Rijeci
Osim sustava ARHiNET na stranici se nalazi mreni registar fondova

i zbirki koji daje neke osnovne informacije o fondu poput njegove
akvizicije i strukture.
Dravni arhiv u
Osijeku
Na stranici se nalazi Vodi kroz arhivske fondove i zbirke koji slui

kao obian popis za arhivske fondove i zbirke bez ikakvih dodatnih
informacija poput sadraja i jezika fonda ili zbirke. Postoji jo i tekst
o kategorizaciji stvaratelja koji se temelji na lanku 6. Pravilnika o
vrednovanju te postupku odabiranja i izluivanja arhivskoga gradiva
(Narodne novine br. 90/2002). Vie informacija o sadraju gradiva
moemo nai na ARHiNET-u.
Dravni arhiv u
Karlovcu
Na stranici je arhivsko gradivo podijeljeno u nekoliko kategorija

poput pravosua, gospodarstva i bankarstva, zbirke izvornoga
arhivskog gradiva itd. Osim okvirnog opisa nema detaljnih
informacija za svaki fond unutar tih kategorija. Postoji jo kronoloki
popis fondova i zbirki koji isto ne sadrava detaljne informacije. Svi
detalji o fondovima i zbirkama mogu se vjerojatno nai na stranici
ARHiNET-a.
Dravni arhiv u
Dubrovniku
Sekcija Pregled fondova i zbirki ne nudi nikakve informacije osim

naziva arhiva i njegovih sabirnica. Na stranici takoer nema popisa
gradiva ni poveznica prema gradivu koje se nalazi na sustavu
ARHiNET u.
Povezanost sadraja
Hrvatski dravni
arhiv
Sustavom ARHiNET omoguena je povezanost stvaratelja, imatelja

i gradiva s pomou mrenih poveznica. Takoer gradivo katkad ima
poveznice na fotogalerije.
Dravni arhiv u
Zagrebu
Sadraj u vodiu organiziran je po fondovima, ali nema nikakvih

sadrajnih mrenih poveznica kroz iste metapodatke kao to je to
uinjeno u sustavu ARHiNET.
Dravni arhiv u
Splitu
Sadraj na stranici nema nikakve poveznice. Postoji jedino

poveznica na stranicu sustava ARHiNET unutar koje se moe
pregledavati gradivo arhiva.
Dravni arhiv u
Rijeci
Sadraj na stranici nema nikakve poveznice, jedino se upuuje

korisnike na sustav ARHiNET.
333
Josip MIHALJEVI
Dravni arhiv u
Osijeku

Dravni arhiv u
Karlovcu

Dravni arhiv u
Dubrovniku

Kontaktne informacije
Hrvatski dravni
arhiv
Adresa, e-adresa i broj telefona nalaze se na dnu stranice. U dijelu

O nama Posjetite nas nalazi se vie informacija poput radnog
vremena, smjetaja arhiva na Google karti te obavijest o tome kako
do arhiva najbre doi koristei se javnim prijevozom.
Dravni arhiv u
Zagrebu
Na vrhu stranice nalaze se sve kontaktne informacije poput adrese,

broja telefona i faksa, e-adrese i radnog vremena. Unutar sekcije
Kontakt nalaze se dodatne informacije poput Google karti s mjestom
arhiva te obavijest o tome kako do arhiva najbre doi koristei se
javnim prijevozom.
Dravni arhiv u
Splitu
Desno od novosti pie radno vrijeme, adresa, broj telefona i e-adresa

arhiva. Unutar kontaktne sekcije nalazi se Google karta sa smjetajem
arhiva.
Dravni arhiv u
Rijeci
Na dnu poetne stranice nalaze se osnovne informacije poput broja

telefona, radnog vremena arhiva i knjininog odjela. U sekciji
Kontakt nalazi se vie informacija poput e-adrese za razliite odjele
arhiva i smjetaja arhiva i Odjela za restauraciju i konzervaciju na
Google karti. Takoer se nalaze informacije vezane za ispostavu
gradiva u sabirnici u Senju.
Dravni arhiv u
Osijeku
Na gornjem desnom kutu nudi se poveznica koja vodi do informacije

o adresi, broju telefona, e-adresi, smjetaju na Google karti i radnom
vremenu arhiva.
Dravni arhiv u
Karlovcu
Na poetnoj stranici na vrhu s lijeve strane moemo vidjeti radno

vrijeme arhiva i itaonice. Adresa, broj telefona i e-adresa nalaze se
na dnu stranice.
Dravni arhiv u
Dubrovniku
Na poetnoj stranici nema nikakvih informacija o kontaktu i radnom

vremenu. U sekciji Kontakt i lokacija pie adresa, broj telefona,
e-adresa, smjetaj na Google karti arhiva i njegovih sabirnica.
Tablica 1. Analiza sadraja i njegova prikaza na mrenim stranicama hrvatskih arhiva
Iz navedenih podataka moemo vidjeti da je veina novosti i dogaanja

vezanih za arhiv navedena na poetnoj stranici, osim u sluaju arhiva u Rijeci i
Osijeku, u kojima ih zasebno treba traiti unutar stranice. Pregled sadraja fondova i
zbirki za sve hrvatske arhive omoguen je preko informacijskog sustava ARHiNET,
pa veina stranica ne nudi nikakve detaljnije podatke o sadraju osim registra ili
popisa gradiva. Jedino stranice dravnog arhiva u Zagrebu i Rijeci nude dodatan opis
334
sadraja s pomou svojega vodia i registra. Sadraj na veini stranica nije povezan,
ali unutar sustava ARHiNET u sklopu metapodataka za opis nalaze se mrene
poveznice koje povezuje sadraje istih stvaratelja, imatelja i arhivske jedinice unutar
fonda ili zbirke.6 Svi arhivi sadravaju osnovne informacije za kontakt uz smjetaj na
Google karti, ali neki poput Dravnog arhiva u Zagrebu imaju uoljivije prikazane
podatke o adresi i radnom vremenu na vrhu poetne stranice, to korisniku znatno
olakava potragu za takvim informacijama. Stranice arhiva grada Dubrovnika
trenutano su najsiromanije sadrajem jer on nije prikazan i na stranici se ne moe
nai nikakav popis uvanoga gradiva.
U drugoj analizi promatraju su tehniki aspekti stranica poput responzivnosti
dizajna, ponude multimedijskog prikaza sadraja, podravanja viejezinosti,
povezanosti s drutvenim mreama i dostupnosti datoteka za preuzimanje.
Hrvatski dravni arhiv

Dravni arhiv u Zagrebu
Dravni arhiv u Rijeci
Dravni arhiv u Osijeku
Dravni arhiv u Karlovcu
Dravni arhiv u Dubrovniku
6
Responzivni dizajn
Ne.
Da.
Da.
Ne.
Ne.
Da.
Ne.
Multimedijski sadraj
Fotogalerije, virtualna etnja koju je teko pokrenuti
zbog sigurnosnih postavka u Javi.
Fotogalerije.
Fotogalerije.
Fotogalerije.
Ne.
Fotogalerije.
Ne.
Viejezinost
Hrvatski i engleski.
Samo hrvatski.
Samo hrvatski.
Samo hrvatski.
Samo hrvatski.
ARHiNET, http://arhinet.arhiv.hr/default.aspx (5. 12. 2015).
335
Josip MIHALJEVI
Datoteke koje se mogu preuzeti

Izvjea, planovi rada, dokumentacija strunog vijea,
obavijesti, dokumentacija vezana za javnu nabava i
dokumentacija vezana za javne natjeaje.
Osnovni akti arhiva, zakoni i pravilnici o arhivu, arhivske
norme i standardi, osnovni zakoni o ustanovama, zatiti
osobnih podataka, autorskom pravu i pravu pristupa
informacijama.
Zahtjevi za radne odnose, kolovanje, matine podatke
i katastarske podatke, akti kao to su statut arhiva,
pravilnik o radu, kuni red arhiva i razliiti pravilnici
povezani s uredskim poslovanjem i norma ISO 15489.
Statut dravnog arhiva, katalog informacija, popis
preuzetog gradiva (2001-2006), etiki kodeks zaposlenika,
povjerenik za etiku, slubenik za informiranje i kuni red
arhiva.
Dokumenti poput plana nabave, statuta, kataloga
informacija, odluka o imenovanju slubenika i revizora
i objava u svezi sa lankom 13. Zakona o javnoj nabavi.
Obrasci npr. za graevinsku dokumentaciju, radni sta
te svjedodbe i objave poput financijskog, stratekog,
radnog plana i razliita izvjea o proraunu i radu.
Pravilnik o radu itaonice arhiva i zahtjev za pronalaenje
dokumenta unutar arhiva.
Podrka za drutvene mree
Facebook.
Facebook, Google+ i Twitter.
Podjela lanaka putem Facebooka, Twittera, Google+-a,
Pintresta, Tumblra, Linkedina, Reddita i Vk-a
Ne.
Ne.
Ne
Ne
Tablica 2. Analiza tehnikih aspekta mrenih stranica hrvatskih arhiva
Podaci u drugoj tablici pokazuju da veina hrvatskih arhiva nema responzivan

dizajn koji moe prilagoditi sadraj veliini ekrana razliitih ureaja poput raunala,
tableta i mobitela. Stranice dravnog arhiva u Splitu i Zagrebu raene su putem CMS
sustava Wordpress, koji ima ugraen gotov responzivni dizajn za stranice, koji se
moe dodatno grafiki prilagoditi, pa zato izgledaju modernije od ostalih stranica i
imaju sadraj koji se moe prilagoditi ekranima razliitih veliina.
336
Slika 1. Prikaz responzivnog dizajna stranice Dravnog arhiva grada Zagreba
Svi arhivi osim dubrovakog i osjekog imaju fotogalerije u kojima se mogu

listati slike arhivskoga gradiva. Hrvatski dravni arhiv ima ponuenu i virtualnu
etnju, ali ju je teko pronai jer nije jasno istaknuta na stranici i teko ju je pokrenuti
zbog sigurnosnih postavka u preglednicima koji sprjeavaju otvaranje starih Java
aplikacija. To je teta jer je virtualna etnja s obzirom na svoju starost dosta dobro
napravljena s kvalitetnim fotografijama. Najbolje bi bilo da se taj multimedijski
sadraj pokua migrirati u suvremeniji format kao to je HTML5 s pomou suelja
Vaadin jer bi izrada nove virtualne etnje dugo trajala7.
Vaadin User Interface Components for business apps, https://vaadin.com/home (11. 4. 2016).
337
Josip MIHALJEVI
Slika 2. Virtualna etnja kroz Hrvatski dravni arhiv8
Stranice Hrvatskoga dravnog arhiva i dravnog arhiva u Rijeci i Zagrebu

nude pregled sadraja i na engleskom jeziku, ali jo nisu sve stranice prevedene. Na
primjer, na engleskoj stranici Dravnog arhiva u Zagrebu nema nikakvog sadraja,
ali pie poruka da je sadraj jo u izradi. Od datoteka za skidanje uglavnom se nude
zakoni, standardi, popisi gradiva i formulari. Nema nikakvih asopisa, a rijetko se
moe nai neki kataloga ili prospekta o izlobama i dogaanjima. Osim arhiva u
Zagrebu i Splitu nema nikakvih poveznica za drutvene mree koje bi poboljale
komunikaciju s javnosti.
Analiza mrenih stranica stranih nacionalnih arhiva
Za analizu stranica stranih arhiva uzeti su nacionalni arhivi SAD-a,9
Njemake,10 Japana11 i Ujedinjenoga Kraljevstva12. Analizirale su se iste znaajke kao
i kod hrvatskih arhiva, ali treba uzeti u obzir da su stranice njihovih arhiva sadrajno
mnogo bogatije, pa je mogue da ova analiza nee dati cjelovit opis njihova sadraja.
8 Virtualnu etnju Hrvatskog dravnog arhiva, http://arhinet.arhiv.hr/virtualna/index.html (11. 4.
2016).
9 National Archives and Records Administration, http://www.archives.gov/ (17. 12. 2015).
10 Bundesarchiv - Das Bundesarchiv (english). http://www.bundesarchiv.de/index.html.en (20. 12.
2015).
11 National archives of Japan, http://www.archives.go.jp/english/ (21. 12. 2015).
12 The National Archives. http://www.nationalarchives.gov.uk/ (20. 12. 2015).
338
Stranica Nacionalnih arhiva SAD-a sadrajno je toliko opsena da se moe napisati

zaseban rad o tome.
Informacije vezane za aktualnosti, dogaaje i najave
Nacionalni arhivi SAD-a Na poetnoj stranici novosti su prikazane s pomou jedne
trake koja na trenutke prikazuje jednu od vie novosti. Do te
trake nalazi se gumb koji vodi do stranice na kojoj piu ostale
novosti i dogaanja. Tu se takoer nalazi kalendar s prikazom
dogaanja i poveznice na aktivnosti i programe drugih veih
arhiva u SAD-u.
Savezni arhivi Njemake Na poetnoj stranici nema nikakvih informacija vezanih
za novosti i dogaanja. Informacije o svim dogaanjima i
novostima vezanima za arhiv mogu se vidjeti u sekciji Public
relations News u kojoj se nalazi napredna trailica.
Nacionalni arhivi Japana Poetna stranica objavljuje vie novosti na sredinjem dijelu
stranice. Novosti i dogaanja takoer se objavljuju putem
Twittera arhiva. Na japanskoj verziji stranice prikazan je
kalendar sa zabiljeenim dogaanjima.
Nacionalni arhivi
Na poetnoj stranici dogaanja i novosti prikazani su u
Ujedinjenog Kraljevstva
zasebnoj kutiji. Unutar stranice za novosti i dogaanja sadraj
se moe filtrirati s obzirom na godine, mjesece i dokumente
koji su izdani. Za svako dogaanje u tablici osim mrenih
poveznica i datuma odvijanja, pie je li rije o dogaanju koje
se plaa ili je besplatno.
Pregled fondova i zbirki uz nune informacije
Nacionalni arhivi SAD-a Na poetnoj stranici nudi se pregled gradiva u tri kategorije:
gradivo vezano za nacionalnu povijest, gradivo vezano za
vojnu aktivnost i edukativno gradivo. Kategorija za nacionalnu
povijest sadrava daljnju podjelu na teme kao to su vlada,
umjetnost i tehnologija. Kategorija za obrazovno gradivo nudi
podjelu obrazovnih materijala s obzirom na razdoblja od 1754.
do danas. U ovoj kategoriji uglavnom se nalazi multimedijski
sadraj koji je popraen edukativnim tekstom. Kategorija za
vojno gradivo nudi dio sadraja mreno (online) kroz katalog,
a za pristup odreenim zapisima potrebno je prvo poslati
zahtjev.
Savezni arhivi Njemake Gradivo iz svih kategorija nalazi se u katalogu koji ima opcije
za napredno pretraivanje i indeks koji abecedno prikazuje
stvaratelje.
Nacionalni arhivi Japana Za pretraivanje i pregled sadraja nude se napredne trailice
i alati i baze podataka za odreene medije.
339
Josip MIHALJEVI
Nacionalni arhivi
Nacionalni arhivi SAD-a
Savezni arhivi Njemake

Nacionalni arhivi Japana
Nacionalni arhivi
Nacionalni arhivi
Unutar digitalnog arhiva stranice omoguen je pregled

sadraja po kategorijama poput dokumenata, postera,
fotografija, svitaka, nacrta i karata. Omoguen je i pregled
sadraja s obzirom na regije Japana i ponuena je trailica.
Svaki predmet unutar digitalnog arhiva moe se detaljno
prouiti s pomou Flash Playera. Osim digitalnog arhiva tu je
napredna trailica s mnogo opcija za pregled gradiva koje se
nalazi u zgradi arhiva i s njim povezanih ustanova.
Povezanost sadraja
Sadraj u katalogu povezan je kroz metapodatke. Na cijeloj
stranici ima mnogo poveznica meu mnogim razliitim
multimedijskim sadrajima i informacijama.
Sadraj u katalogu povezan je putem metapodataka.
Metapodatci u naprednoj trailici povezuju predmete istih
stvaratelja i imatelja. Takoer je prikazana hijerarhijska
struktura u koju spada svaki dokument.
Sadraj je povezan kljunim rijeima i zajednikim
metapodatcima, kategorijama i temama. U sklopu stranice
postoji jo mreni arhiv koji uva bitne informacije s interneta.
Pregled sadraja mrenog arhiva slino funkcionira kao i
pregled obinog arhiva, ali je trailica jo u beta-verziji.
Kontaktne informacije
Na dnu poetne stranice nalazi se telefonski broj, a na vrhu
poveznica na stranicu s kontaktnim informacijama. Unutar te
stranice nalaze se ostale informacije poput e-adrese, radnog
vremena arhiva i njegova muzeja, telefonskih brojeva za
vojne zahtjeve, Bing karata sa smjetajem svih veih arhiva i
knjinica u SAD-u.
Informacije poput broja telefona, adrese, radnog vremena
nalaze se unutar sekcije Opening times and Contact
information. Lokacija arhiva na karti prikazana je s pomou
PDF dokumenta umjesto e-karte.
Adresa i broj telefona nalaze se na dnu stranice. Postoji i
stranica sa zasebnom slikom karte i uputama kako najbre
doi do arhiva.
Na poetnoj stranici u zasebnoj kutiji prikazane su
informacije poput adrese, radnog vremena arhiva i Google
karte. Broj telefona nalazi se na dnu stranice. Na stranici
za posjete navedeno je radno vrijeme, naini dolaska do
zgrade, poveznice na stranice drutvenih mrea arhiva.
Mogue je jo kontaktirati s arhivom izravno chatom u vezi s
pretraivanjem gradiva.
Tablica 3. Analiza sadraja i njegova prikaza na mrenim stranicama stranih arhiva
340
Iz analize tih podataka moemo vidjeti da su alati za pregled i pretraivanje

sadraja raznoliki, ali omoguavaju jednostavan pregled sadraja po kategorijama,
temama, podrujima i razdobljima. Takoer je mnogo zanimljivije pregledavati
sadraje tih arhiva jer su obogaeni bogatim kulturolokim i povijesnim informacijama
i prikazani s pomou razliitih medija. Sadraji su meusobno povezani, pa postoji
neometani prijelazi izmeu pregledavanja razliitoga arhivskog gradiva. Informacije
o kontaktu uglavnom je lako pronai osim kod njemakog arhiva. Zanimljivo je
da njemaki i japanski arhiv nemaju nikakvu e-kartu, nego umjesto toga nude
sliku karte ili kartu u PDF dokumentu. Novosti i dogaanja uglavnom se nalaze na
poetnoj stranici osim kod njemakog arhiva. Na veini stranica mogue je filtrirati
sve novosti i dogaanja ili ih kronoloki vidjeti na kalendaru.

Nacionalni arhivi Ujedinjenog
Kraljevstva

Kraljevstva
Kraljevstva
Responzivni dizajn
Ne u potpunosti. Jedino je mreni katalog responzivan.
Ne.
Ne.
Da.
Multimedijski sadraj
Fotogalerije, videozapisi i audiozapisi, interaktivne
igre, e-knjige i virtualna etnja kroz gradivo digitalnog
repozitorija koja sadrava vremensku lentu.
Fotogalerije i videozapisi.
Flash alat za inspekciju zapisa, vremenska lenta,
fotogalerije i videozapisi.
Fotogalerije, interaktivna karta o Prvom svjetskom ratu,
audiozapisi i videozapisi.
Viejezinost
Ne. Stranica je iskljuivo na engleskom osim odreene
PDF dokumentacije koja je na panjolskom.
Njemaki i engleski.
Engleski i japanski.
Ne. Iskljuivo na engleskome.
Datoteke za preuzimanje
Mogue je preuzeti razliita istraivanja, forme,
narudbenice i odobrenja.
Mogue je skinuti dokumente o regulaciji financija,
o zahtjevima korisnika, narudbenice i cjenike,
istraivanja agencija i mape arhiva.
341
Josip MIHALJEVI
Mogue je preuzeti arhivistiki magazin Kitanomaru

te se nudi opcija za ispis arhivskih zapisa u digitalnom
arhivu. Dokumenti o poslovanju arhiva nisu pronaeni.
Nacionalni arhivi Ujedinjenog Mogue je preuzimanje vodia i standarda vezanih za
Kraljevstva
arhivsko poslovanje, kod nekih fondova i zbirki nalazi
se PDF dokument koji nudi dodatne informacije, a neke
je zapise ak mogue vidjeti s pomou PDF dokumenta,
koji se moe preuzeti.
Podrka za drutvene mree
Stranica podrava gotovo sve drutvene mree kao to
su Facebook, Twitter i Flickr te WEB 2.0 tehnologiju
poput blogova i RSS-a.
Ne.
Twitter i Google+.
Nacionalni arhivi Ujedinjenog Twitter, YouTube, Flickr, Facebook i dodatna podrka
Kraljevstva
za RSS i Wikimediju.
Tablica 4. Analiza tehnikih aspekta mrenih stranica stranih arhiva
Zanimljivo je da tri od etiri stranice nisu responzivne, pogotovo jer je rije

o poznatim arhivima. Multimedijski je sadraj mnogo bogatiji nego na hrvatskim
stranicama jer su osim fotogalerija prisutni i audiozapisi i videozapisi. Nacionalni
arhiv SAD-a ima najvie raznolikoga multimedijskog sadraja koji jo ukljuuje
e-knjige, edukativne igre te virtualnu pregled povezanih digitalnih zapisa na zasebnoj
stranici koji se zove Digitalvaults.
Slika 3. Virtualni pregled zapisa digitalnog arhiva13

13 National Archives Experience, http://digitalvaults.org/noflash.html (21. 12. 2015).
342
Na stranicama japanskog arhiva od multimedijskog sadraja posebno je

dojmljiva interaktivna vremenska lenta za odabir zapisa zbog svojega grafikog
dizajna i animacija.
Slika 4. Interaktivna vremenska lenta za odabir zapisa iz japanskih arhiva14.
Na stranicama Japanskoga digitalnog arhiva vrijedi istaknuti koritenje

Flash Playerom za detaljan pregled arhivskog gradiva kao to su karte, crtei, svitci
i dokumenti. Korisnik s pomou tog alata moe detaljno prouiti odreeni dio
sadraja. To bi moglo biti vrlo korisno povjesniarima, arhitektima, strunjacima
za povijest jezika ili strunjacima bilo koje druge profesije koji se bave detaljnim
prouavanjem starih zapisa.
14 Japan History: National Archives, http://www.archives.go.jp/ayumi/index.html (21. 12. 2015).
343
Josip MIHALJEVI
Slika 5. Pregled karte pohranjene u arhivu putem Flash programa15
Stranica njemakih arhiva nema jedinstveni multimedijski sadraj, stranica

arhiva Ujedinjenog Kraljevstva ima interaktivnu mapu koja govori o dogaajima
na odreenim lokacijama tijekom Prvoga svjetskog rata. Stranice arhiva SAD-a i
Ujedinjenog Kraljevstva ne nude nijedan drugi jezik osim engleskog, to se moe
opravdati svjetskom proirenou toga jezika. Od datoteka, osim preuzimanja
poslovne dokumentacije i zakona koji se uglavnom nalazi i u hrvatskim arhivima,
na stranici japanskog arhiva mogue je preuzeti godinji arhivistiki asopis
Kitanomaru, a na stranici arhiva Ujedinjenog Kraljevstva vodi za koritenje
odreenoga arhivskog gradiva. Neki arhivski zapisi mogu se skinuti u PDF formatu.
Osim stranice njemakih arhiva sve ostale stranice nude poveznice na drutvene
mree i druge WEB 2.0 alate poput blogova i chata.
15 National archives of Japan: Digital Archive, https://www.digital.archives.go.jp/index_e.html (21.

12. 2015).
344
Zakljuak
Na temelju ove analize moemo vidjeti da bi stranice hrvatskih arhiva
mogle od stranica stranih arhiva preuzeti naine za multimedijski prikaz gradiva
i pruati veu podrku za drutvene mree kako bi imale bolju komunikaciju s
javnou. Osim toga, moglo bi se digitalizirati i objaviti vie gradiva i redovito
aurirati stranice s novostima i dogaanjima. Trenutano je glavni problem veine
mrenih stranica arhiva neresponzivan statian dizajn koji oteava pregled sadraja
na manjim ekranima mobilnih ureaja koji se trenutano vie upotrebljavaju za
pregled interneta nego raunala. Softverska tehnologija postaje sve laka za uporabu
i svladavanje te su sve novije stranice uglavnom uspjeno i brzo izraene u CMS
sustavima poput Wordpressa i Joomle koji nude responzivan moderan dizajn i
multimedijsku podrku. Zato bi se u budunosti spomenuti tehniki problemi mogli
rijeiti, ali isto tako je bitno da se starije stranice, ako je mogue, obnove i u toj obnovi
moe biti bitno da se sauva sav prijanji sadraj sa svojom originalnom strukturom.
Takoer, kod multimedijskog sadraja vrijedi istaknuti da je bitno da se koriste
noviji formati. Aplikacije Flash i Java ne rade na mrenim preglednicima osim ako
se ne instaliraju proirenja za njih. Multimedijski je sadraj napravljen u HTML-u
5 za to sigurnije rjeenje, jer se moe otvoriti na svim preglednicima bez potrebe za
dodatnom instalacijom programa, te se u zadnje vrijeme dosta razvija sa zajednicama
kao to su H5P16 i CodePen17. Stranice te dvije zajednice nude besplatno koritenje
nekih ve gotovih mrenih rjeenja za izradu prezentacija, vremenskih lenti, igara
te drugoga dinaminog i interaktivnog mrenog sadraja bez ogranienja autorskog
prava. Taj multimedijski mreni sadraj moe biti dobar za koritenje u obrazovne
svrhe posebno jer se u posljednje vrijeme dosta razvija arhivska pedagogija koja se
bavi pripremom i obradom arhivskog gradiva u odgojno-obrazovne svrhe u skladu
s dobi i interesom djece, uenika, studenta i odraslih18. Kao primjer mogu navesti
svoju edukativnu mrenu igru (memori s glagoljicom) u kojoj igrai spajaju latinika
i glagoljska slova. Igru sam napravio za Znanstveni centar izvrsnosti za hrvatsko
glagoljatvo i u prvom danu objave vijesti na Facebook stranici Staroslavenskoga
instituta bila je podijeljena vie od 80 puta i dobila vie od 50 lajkova19.
Summary
This paper compares Croatian and foreign archive web sites. Croatian archive
web sites could take over the model of multimedia display of archive materials from
16 H5P - Create and Share Rich HTML5 Content and Applications, https://h5p.org/ (11. 4. 2016).
17 CodePen - Front End Developer Playground & Code Editor in the Browser, http://codepen.io/ (11.
4. 2016).
18 Marta Mihaljevi, Milica Mihaljevi i Hrvoje Stani. Arhivistiki rjenik. Zagreb 2015, 98.
19 Staroslavenski institut. MEMORI S GLAGOLJICOM, https://zci.stin.hr/hr/article/98/memori_s_
glagoljicom (1. 5. 2016).
345
Josip MIHALJEVI
foreign archive web sites and have stronger support through social media. Moreover,
they could always digitize and publish more materials on their sites and regularly
update the site with news and events. The main problem of archive web sites is their
unresponsive static web design which makes browsing through the content of the
sites harder on small screen devices like mobile phones which are used more often
for searching the Internet than personal computers. Fortunately, software technology
is becoming much easier to master. All new web sites are successfully and rapidly
made in CMS systems like Wordpress and Joomle, which give their user responsive
designs and multimedia support. Thus, in the future all these problems could be
solved. Also it is important to restore or modernize old web sites and preserve
the original site content in its structure if possible. Multimedia site content is also
worth mentioning because most archive web sites still use old web technologies
like Flash and Java applications, which require plugin installation for the web
browser. It is always safer to use modern web technologies like HTML5, which
works on all browsers without the need for additional software. HTML5 is also
constantly developing within many communities like H5P and CodePen offering
users many free web solutions for creating presentations, timelines, games and many
other dynamic and interactive web content without copyright restrictions. This web
multimedia content can also be used for educational purposes.
346
Mr. sc. Mirjana MARINKOVI-LEPI

Ministarstvo finansija Tuzlanskog kantona
struni rad
SAVREMENI KOMUNIKACIJSKI KANALI U ARHIVIMA

HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Apstrakt: Koritenje savremenih komunikacijskih kanala, kao sredstvo
prezentacije arhivskih ustanova, je prestalo biti trend i postalo potreba. Web stranica
i drutvene mree su, kao rezultat razvoja novih informatikih tehnologija, idealni
mediji za predstavljanje kompanije/institucije. Informacije su dostupne velikom
broju korisnika, a mogua je dvosmjerna komunikacija to je najvea prednost
ovih medija. Dosadanje analize su pokazale da internet jo uvijek nije zauzeo
pravo mjesto u redovnom poslovanju arhiva u BiH. Radi pozicioniranja arhiva u
Bosni i Hercegovini u ovom segmentu, potrebno je izvriti usporedbu sa arhivskim
ustanovama u regionu. Analiza sadraja web stranica arhiva u Hrvatskoj pokazat
e koliko ima razlika i slinosti u koritenju savremenih komunikacijskih kanala i
stepenu spoznaje o neophodnosti prilagoavanja promjenama.

Kljune rijei: Web stranica, internet, drutvene mree, komunikacija,
javnost, odnosi sa javnou, arhivi.
CONTEMPORARY COMMUNICATION CHANNELS IN ARCHIVES OF
CROATIA AND BOSNIA AND HERZEGOVINA
Abstract: The use of modern communication channels, as a means of
presentation of archival institutions, has ceased to be a trend and become a
need. Website and social networks, as a result of development of new information
technologies, the ideal media for presenting companies / institutions. Information is
available to a large number of users, and a possible two-way communication as the
biggest advantage of these media. Previous analyzes have shown that the Internet is
still not taken the right place in the ordinary course of business archives in B&H. For
the purpose of positioning the archive in Bosnia and Herzegovina in this segment, it
is necessary to compare with archival institutions in the region. Analysis of the web
page archive in Croatia will show how many differences and similarities in the use
of modern communication channels and the degree of realization of the necessity to
adapt to changes.
Keywords: Website, internet, social networks, communications, publicity,
public relations, archives.
347
Uvod

Internet je promijenio na nain komunikacije, nain na koji uimo o svijetu
oko nas i nain na koji vodimo nae poslovanje, kae Ron Wyden, ameriki senator.
Kada se osvrnemo unazad, prisjetimo se vremena prije i poslije nastanka i primjene
ove globalne mree, moemo rei da je Wyden u pravu. Komunikacija je dobila
potpuno novi oblik svijet je postao globalno selo, neogranieni broj informacija
postao je dostupan pritiskom na dugme, internet spaja sliku, zvuk i tekst, a mogunost
dvosmjerne komunikacije je ono to ga potpuno razlikuje od drugih medija.

Bez obzira na razliitosti u dosadanjoj valorizaciji utjecaja informacionih
tehnologija na drutvo, a posebno na razliitosti u predvianjima budunosti
interneta, moramo konstatirati nekoliko injenica:
- internet je vie od milijardu ljudi povezao u zajedniku komunikacijsku
zajednicu, uinio ih dostupnima i bliima.
- internet je ve proizveo promjene u naem ponaanju i djelovanju, prije
svega u jeftinijem, brem i efikasnijem nainu komunikacije, ali i koritenju
informacija i znanja najveeg resursa u povijesti ljudske komunikacije
World Wide Weba.
- Informacione tehnologije se usavravaju i konvergiraju u komunikacijskom
sistemu koji ima sposobnost autokorekcije.
- Korisnici interneta teko bi se mogli odrei svih komunikacijskih prednosti
koje su postale dio svakodnevnog ivota.1

Ron Wyden je dobro uoio da je, osim promijena u komunikaciji, internet
donio promjene i u nainu na koji vodimo nae poslovanje. Web stranice su postale
dio korporativnog imida i nezaobilazan elemenat odnosa sa javnou.

Od 2009. godine pratila sam primjenu novih medija u poslovanju arhivskih
ustanova u Bosni i Hercegovini, a nakon proteka odreenog broja godina, usporedba
sa stanjem u ovoj oblasti u nekoj od zemalja regiona je, svakako, zanimljiva. Rezultati
istraivanja e pozicionirati arhivske ustanove u Bosni i Hercegovini u odnosu na
susjede, ukazati na eventualne slabosti ili prednosti, a ako se na pravi nain iskoriste,
mogu doprinijeti unaprijeenju ovog segmenta rada.
Web stranice u funkciji promocije rada arhivskih ustanova u Republici
Hrvatskoj

Web stranica je svojevrsna lina karta svakog poslovnog subjekta. Ako
je bogata podacima, aktuelna i privlana moe biti viestruko korisna, u smislu
informacija o poslovnom subjektu, njegovog predstavljanja u javnosti, privlaenja
investitora, skretanja panje na vlastiti kvalitet i ulogu u zajednici. Sve navedeno,
1
348
Enes Osmanevi, Demokratinost www-komuniciranja, Sarajevo 2009, 78.
Savremeni komunikacijski kanali u arhivima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
naravno uvaavajui odreene specifinosti, moe se primijeniti i na arhivske

ustanove. Informacije prezentirane na web stranicama arhiva treba da promijene
svijest javnosti o znaaju ovih institucija.

Web stranice arhiva u Hrvatskoj e biti analizirane prema istim parametrima
prema kojima su analizirane web stranice arhiva u Bosni i Hercegovini2:
- podaci o kompaniji/instituciji/ustanovi (menadment, organi upravljanja,
organizaciona struktura, profil zaposlenih),
- verzija na stranom jeziku (engleski je danas postao jezik biznisa i informatiki
jezik),
- historijat,
- misija, vizija, ciljevi,
- informacije o proizvodima/uslugama (kada su arhivi u pitanju, onda su to
fondovi i zbirke),
- zanimljivosti, novosti iz kompanije,
- kontakti,
- PR aktivnosti, arhiva vijesti

Gore navedene informacije trebalo bi da ima svaka web stranica, da bi bila
kompletna i zadovoljila kriterije raznovrsnosti i potpunosti informacije.

S obzirom da su i drutvene mree u posljednjih nekoliko godina intenzivno
koriten kanal komunikacije, te da je analizirano njihovo koritenje od strane
arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini3, i ovaj parametar e biti predmet analize.
Analiza sadraja web stranica uraena je za 18 arhivskih ustanova u Hrvatskoj,
prema spisku objavljenom na web stranici Hrvatskog dravnog arhiva.4 Iz spiska je
evidentno da sve arhivske ustanove u Hrvatskoj imaju web stranice, to pokazuje da
je potreba za ovakvim nainom predstavljanja pravilno shvaena i prepoznata kao
nunost.
a) Podaci o ustanovi

Podaci o ustanovi treba da prue informacije o organizacionoj strukturi
institucije, lanovima upravljakog tima, zaposlenicima, sastavu ogana upravljanja.
Postalo je uobiajeno, u kompanijama/ institucijama koje prate savremene trendove,
da se podaci o osoblju i upravljakoj strukturi upotpune i fotografijama. Navedene
informacije daju posjetiocima stranice osnovnu predodbu o kompaniji, njenoj
djelatnosti i organizaciji, menadmentu, referensama osoblja.
2 Mirjana Marinkovi-Lepi, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska
praksa, br. 12, Tuzla, 2009, 258-268; M. Marinkovi-Lepi, Internet stranica kao komunikacijski kanal
Arhiva TK, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla, 2010, 273-286.
3 M. Marinkovi-Lepi, Savremeni komunikacijski kanali sredstvo promocije arhiva u BiH,
Arhivska praksa, br. 17, 238-262.
4 Arhivi u Hrvatskoj, http://arhiv.hr/arhiv2/Arhivski-izvori/On-line-izvori/Arhivi-u-Hrvatskoj/
index.htm (15. 4. 2016).
349

Svi arhivi su prezentirali podatke o ustanovi na svojim stranicama, u veem
ili manjem obimu, u okviru linka O nama, O arhivu, Ustroj, Povijest,
ustrojstvo, djelatnost, Arhiv. Link O arhivu Dravnog arhiva za Meimurje
je u izradi. Vrsta podataka sadrana u okviru navedenih linkova, a koji se odnose
na podatke o kompaniji prikazana je u tabeli 1. Iz iste je vidljivo da najvei broj
stranica sadri podatke o historijskom razvoju arhiva, organizaciji i djelatnosti
arhiva. Oigledna je i razlika u koliini podataka meu pojedinim arhivima, no treba
istai i injenicu da su, kod nekih arhiva, u podatke o instituciji smjeteni i podaci
koji se odnose na arhivu vijesti, PR aktivnosti, zanimljivosti i sl. (Dravni arhivi u
Pazinu i Zagrebu).

Interesanatna je injenica da niti jedna stranica ne sadri biografije
zaposlenika, sa njihovim referensama, objavljenim radovima, fotografijama. Arhivi
imaju struan, obrazovan kadar, neki i sa akademskim titulama, koji zasigurno ima
strune referense i bogate radne karijere, to moe doprinijeti pozitivnoj percepciji
javnosti i stvaranju imida ozbiljne i respektabilne ustanove. Arhivi na ijim
stranicama postoje podaci o osoblju opredijelili su se za varijantu popisa osoblja,
sa pozicijama na koje su zaposleni u arhivu i kontaktima. Hrvatski dravni arhiv,
Dravni arhiv za Meimurje, te Dravni arhivi u Dubrovniku, Gospiu,Varadinu i
Virovitici nemaju podataka o osoblju.

Niti jedna web stranica ne sadri podatke o upravljakim strukturama, to je
suprotno savremenim trendovima. Organi upravljanja donose najvanije odluke koje
se tiu rada i poslovanja arhiva, stoga, javnost zasluuje informaciju o njihovom
sastavu.
350
Dravni arhiv
u Sl. Brodu
-Djelatnost
-Podruna
djelatnost
-Povijesni
razvoj
-Ustrojstvo
-Povijest
-Djelatnost i
teritorijalna
nadlen.
-Arhivsko
gradivo u
vlasnitvu
DARK-a
-Djelatnost
-Nadlenost
-Ustroj
-Djelatnici
-Povijest
-Bibliografija
Dravni arhiv u
Bjelovaru
Dravni arhiv
u Sisku
-Adresar
-HDA ukratko
-Ustroj
-Dokumenti
-Pristup
informacijama
-Posjetite nas
Hrvatski
arhiv
Zagreb
-Povijest
-Djelatnost
-Ustroj
Dravni
arhiv u
ibeniku
Link u izradi:
-Povijest
-Djelatnost
-Ustroj
- Istorijat
-Teritorijalna
nadlenost
-Djelatnostposeban link
-Povijest
-Djelatnost i
teritorijalna
nadlenost
-Ustroj
-Dokumenta
ARHIVSKA USTANOVA
Dravni arhiv Dravni arhiv
u Varadinu
u Vukovaru
-Povijest i
djelatnost
-Ustroj
-Djelatnici
-Podruna
mjerodavnost
-Sadrajna
fizionomija
ARHIVSKA USTANOVA
Dravni arhiv Dravni arhiv
u Karlovcu za Meugorje
-Povijest
-O nama
-Ustrojstvo
-Akti arhiva
Dravni
arhiv u
Gospiu
Dravni arhiv u
Zadru
-Djelatnost
-Nadlenost
-Povijest
-Ustrojstvo
-Djelatnici
-Predavanja za
kole, fakultete,
grupe graana
-Obljetnice
-Mediji o nama
-Pristup
informacijama
-Javna nabava
Dravni arhiv u
Pazinu
-Dokumenti
-Povijest
-Pristup
-Djelatnost
informacijama -Nadlenost
-Ustroj
-Zakoni i propisi
Dravni
arhiv u
Virovitici
-Povijest
-Zgrada
-Djelatnost
-Teritorijalna
nadlenost
-Ustroj
-Popis djelatnika sa
kontaktima
Dravni
arhiv u
Osijeku
Tabela 1. Podaci o arhivima u Hrvatkoj prikazani na web stranicama
-Djelatnost
-Ustroj
-Povijest
-Godinje
aktivnosti
-Arhiv u
slikama
Dravni
arhiv u
Splitu
-Ustroj
Dravni
arhiv u
Dubrovniku
-Djelatnost
-Teritorijalna
nadlenost
-Ustroj
-Povijest
-Djelatnici
Arhiva
-Ravnatelji/ce od
1907.
-Arhiv u
brojkama
-Arhiv u slikama
-Bibliografija o
Arhivu
-Deplijan DAZ
-Press
Dravni arhiv u
Zagrebu
-Povijest,
ustrojstvo
djelatnost
-Podruna
djelatnost
Dravni arhiv u
Rijeci
351
b) Verzija na stranom jeziku

Bogatstvo historijskih dokumenata koje uvaju arhivi je resurs koji moe i
treba privui strance, u smislu naunih istraivanja, saznavanja historijskih podataka
i zanimljivosti karakteristinih za dravu i njene pojedine regije. Obzirom da je
Hrvatska turistika zemlja, te da je posjeuje veliki broj stranaca, arhivi bi trebali
obavezno da imaju verziju web stranice na nekom od stranih jezika. Arhivski fondovi
i zbirke, izlobe, obilasci arhivskih prostora, koji su esto smjeteni u zgradama sa
dugom historijom i karakteristinog stila gradnje, te druge aktivnosti koje provode,
potencijalni su izvori dodatnih prihoda i turistike ponude, ukoliko uspiju privui
turiste. Zbog svega navedenog, zaista je zauujua injenica da od osamnaest
arhivskih ustanova samo njih etiri imaju verziju na nekom od stranih jezika, (na
engleskom) i to: Hrvatski dravni arhiv, Dravni arhivi u Zadru, Slavonskom Brodu
i Rijeci. Iako su na stranici Dravnog arhiva u Pazinu oznaeni engleski i italijanski
jezik, stranica, ustvari, nema verzije na ovim jezicima, ve je prevedena samo objava
o naunom skupu ije odravanje je planirano u novembru 2016. godine. Dravni
arhiv Zagreb u okviru link-a O Arhivu ima poseban podlink Deplijan Dravnog
arhiva u Zagrebu, gdje su prezentirani osnovni podaci o ustanovi na 6 jezika. Verziju
na stranom jeziku nemaju arhivi u turistikim gradovima na Jadranu Dravni arhiv
u Dubrovniku, Splitu i ibeniku.
c) Historijat

Podatke o nastanku i razvoju institucije prezentirali su svi arhivi na
svojim web stranicama, osim Dravnog arhiva u Virovitici. Samo je Dravni arhiv
u Dubrovniku ovaj segment izdvojio kao poseban link, pod nazivom Zrcalo
dubrovake povijesti, ime je istaknut znaaj i vanost gradiva koje se u ovom
arhivu uva. Ostali arhivi su historijski razvoj uklopili u podatke o ustanovi (O
nama; O Arhivu).
d) Misija, vizija, ciljevi

Niti jedna web stranica arhiva nema ovaj sadraj. Iako iz zakonske regulative
proizilazi uloga i znaaj arhiva, ta uloga i znaaj bi se mogao prikazati i na mnogo
interesantniji i aktuelniji nain, upravo kao misija, vizija i ciljevi institucije. Ciljevi
ne treba da se ograniavaju samo na zakonsku definiciju djelatnosti arhiva, ve treba
da pokau pravac u kojem institucija eli ii, primjenjujui savremene trendove i
promjene koje nastupaju u okruenju.5
5 M. Marinkovi-Lepi, Web site kao sredstvo predstavljanja arhiva u javnosti, Arhivska praksa, br.
12, Tuzla 2009, 263.
352
e) Arhivski fondovi i zbirke

Fondovi i zbirke kojima arhivi raspolau su najznaajniji podaci koje treba
da sadri web stranica. Najvei broj arhiva je veoma detaljno prikazao popise
fondova i zbirki, bilo kao poseban link, ili kao meni koji se trajno nalazi na stranici
(Dravni arhivi u Bjelovaru i Gospiu). Web stranice Dravnog arhiva za Meimurje,
te Dravnih arhiva u ibeniku, Sisku i Dubrovniku ne sadre ove podatke (stranice
u pripremi, ili se podaci jednostavno ne prikazuju). Indikativna je injenica da arhivi
u turistikim sreditima, kao to su Dubrovnik i ibenik, nisu javnosti prezentirali
arhivsku grau kojom raspolau.

Analiza web stranica je pokazala da arhivske ustanove koriste prednosti
interneta, u smislu da se fondovi i zbirke mogu pretraivati na samoj stranici, putem
trailica (Hrvatski dravni arhiv, Arhivi u Bjelovaru, Gospiu, Pazinu, Rijeci, Splitu,
Zadru, Zagrebu) ili uvidom u neke od fondova i zbirki koji su digitalizirani (Hrvatski
dravni arhiv, Dravni arhivi u Sisku i Bjelovaru).

Dravni arhivi u Karlovcu i Pazinu su i fotografijama potkrijepili podatke
o arhivskom gradivu kojim raspolau, to je, svakako dobar pristup, obzirom da su
fotografije pogodan alat za privlaenje panje (slika govori vie od hiljadu rijei).
Dravni arhivi u Karlovcu i Pazinu

Zdravstvo i socijalne ustanove, Spomen knjiga Lijeilita Topusko, Preslici arhivskog gradiva
Ono to posebno treba istai je injenica da je u Hrvatskoj uspostavljen mreni

informacioni sistem ARHiNET za opis, obradu i upravljanje arhivskim gradivom,
koji je od 2007. godine otvoren za javno koritenje. ARHiNET je programsko rjeenje
koje obuhvaa sve funkcije arhiva: uvanje, zatitu, obradu i koritenje arhivskoga
gradiva. Integracijom podataka i usluga arhiva korisnicima su na jednome mjestu
dostupni svi podaci o evidentiranome gradivu i njegovim imateljima i stvarateljima.
Uvoenje jedinstvenog nacionalnog arhivskog informacijsko-evidencijskog sustava
kod svih imatelja i stvaratelja arhivskoga gradiva omoguuje integriranje i razmjenu
podataka meu ustanovama koje uvaju arhivsko gradivo, a istodobno osigurava
njegovu zatitu i informacijsku cjelovitost.6
6
ARHiNET, https://hr.wikipedia.org/wiki/ARHiNET (24. 5. 2016).
353
f) Zanimljivosti, novosti iz ustanove

Internet, kao komunikacijski kanal, omoguio je dnevnu aurnost
informacija. Izvjetavanje korisnika o aktuelnim dogaanjima pokazuje i odnos
prema pripadnicima pojedinih kategorija javnosti niko ne eli itati zastarjele
vijesti, jer tada prestaju biti vijesti. Svjesnost o potrebi komunikacije sa javnou
pretvara arhive u moderne institucije sa komunikolokog aspekta, jer komunikacija
je osnova za razumijevanje znaaja i uloge arhiva u drutvu. Prezentacija dogaanja
na web stranici alje informaciju i poruku neogranienom broju korisnika.

Istraivanje je pokazalo da arhivske ustanove u Hrvatskoj nisu na pravi nain
iskoristile mogunosti koje prua web stranica, u smislu aktuelnosti informacija. Kod
jednog broja arhiva postoji odgovarajui link, no informacije su zastarjele: Dravni
arhiv u Varadinu posljednja vijest iz 2015. godine, Dravni arhiv u Rijeci samo
jedna novost, odnosno skup fotografija, Dravni arhiv u Bjelovaru novosti iz 2014.
i 2015. godine, Dravni arhiv u Dubrovniku samo jedna vijest iz aprila 2015.
godine, a ostale informacije se odnose na pojedinane akte Arhiva (javni pozivi,
plan nabavki i dr.). Dravni arhiv u Gospiu na stranici ima link Dogaanja, u
okviru kojeg je itav niz podlinkova, koji ne pruaju nikakve informacije, jer su
svi u izradi. Hrvatski dravni arhiv nema link novosti, dogaanja, najave
i sl. Novosti objavljuje na naslovnici, a u vrijeme pristupa stranici objavljene su
samo dvije vijesti. Ostali arhivi, na naslovnici, ili u okviru posebnog linka objavljuju
aktuelne vijesti/novosti, no sa razliitom koliinom informacija.

Arhivske ustanove koje su ovom segmentu posvetile dunu panju su
Dravni arhivi u Zagrebu i Pazinu. Dravni arhiv u Zagrebu na naslovnoj strani
prikazuje novosti iz Hrvatske i svijeta, a postavljen je i poseban link Dogaanja i
projekti, u okviru kojeg su prezentirane informacije o izlobama, saradnji sa drugim
ustanovama, projektima, predstavljanju izdanja i otvaranju izlobi, predavanjima i
radionicama i ostalim aktivnostima Arhiva. Dravni arhiv u Pazinu u okviru linka
Obavijesti objavljuje aktuelne novosti, a arhiva novosti see do 2011. godine.

Oigledno je da je razliito poimanje novih medija, njihovih mogunosti i
znaaja u smislu plasiranja informacija, novosti i dogaanja u arhivima. Te razlike
se kreu od potpunog izostanka informacija, preko plasiranja zastarjelih vijesti, pa
do redovnog informisanja javnosti, uz mogunost pregleda deavanja i do nekoliko
godina unazad. Kod javnosti se mora pobuditi interes, ukoliko se ele privui
posjetioci, istraivai, turisti i unaprijediti poloaj ovih ustanova. Web stranica je
izvrstan medij koji moe posluiti kao alat za postizanje navedenih ciljeva.

Osim to mora sadravati odreene podatke i biti aktuelna, web stranica treba
da bude i zanimljiva, kako bi privukla korisnike. Arhivske ustanove, s obzirom na
svoju djelatnost i grau koju posjeduju, imaju neograniene mogunosti da vlastitu
web stranicu uine zanimljivom. I pored toga, web stranice osam arhivskih ustanova
ne sadre bilo kakve zanimljivosti koje bi mogle privui posjetioce stranice i podstai
ih na dalju pretragu, koritenje arhivskog gradiva, ili posjetu arhivu: Hrvatski dravni
354
arhiv, Dravni arhivi u Bjelovaru, Osijeku, Pazinu, ibeniku, Vukovaru i Hrvatski

dravni arhiv za Meimurje. Web stranice Dravnih arhiva u Dubrovniku, Sisku,
Slavonskom Brodu i Zadru sadre galerije fotografija, koje prikazuju izbor iz fundusa
ili pojedina dogaanja u arhivima (Dravni arhivi u Dubrovniku, Sisku, Slavonskom
Brodu, Splitu, Zadru). Osim izbora iz fundusa, Dravni arhiv u Dubrovniku ima
i poseban link Palaa Sponza unutar kojeg posjetioci mogu saznati o bogatoj
historiji ovog zdanja. Arhiv u Gospiu je na web stranicu postavio link Spomen dom
Ante Starevia, a Arhiv u Varadinu, i pored injenice da na stranici ima poseban
link Zanimljivosti, u stvari zanimljivosti nije prikazao (samo jedna zanimljivost
Protumaarski narodni pokret 1903.). Dravni arhiv u Karlovcu je, u okviru linka
Arhivsko gradivo objavio rad na temu Znaajno i zanimljivo gradivo koje se uva
u DAK, koji istie pojedine dokumente, fondove, zbirke, kao posebno zanimljive,
uz propratne fotografije. No, s obzirom na to da se stranica mora detaljno pretraivati
kako bi se dolo do ovih informacija, bolje rjeenje bi bilo poseban link ili objava
na poetnoj stranici. Stranica ove ustanove ima i link Fotogalerija, unutar kojeg
su objavljene fotografije podijeljene po cjelinama (arhivsko gradivo, zanimljivosti
vezane za arhiv i zgrada arhiva). Arhivi u Splitu i Zagrebu, na web stranici su
postavili zanimljivosti u obliku Arhivalije mjeseca, to je interesantan pristup, jer
ovako prezentirana zanimljivost moe pobuditi interesovanje posjetilaca stranice.
Dravni arhiv u Zagrebu je prikazao arhivalije mjeseca sve do marta 2015. godine.
Osim Arhivalije mjeseca Dravni arhiv u Zagrebu, u okviru linka Naslovna
predstavio je i Djelatnika Arhiva i Korisnika Arhiva. Posebno je interesantno i
pohvalno predstavljanje Korisnika Arhiva, jer se na ovaj nain pokazuje svojevrsno
potovanje i uvaavanje onih koji se koriste arhivskim gradivom. Ono to se moe
okarakterisati kao nedostatak je injenica da su zanimljivosti smjetene unutar
linka Naslovna. Bolje rjeenje bi bio poseban link Zanimljivosti. Isti sluaj je
i sa Dravnim arhivom u Virovitici koji je prikazao niz dokumenata, uz propratne
fotografije, o pavlinima u opini pii Bukovica, na dvanaest stranica. Iako bi ovaj
prikaz mogao izazvati panju i biti interesantan posjetiocima, teko je dostupan, s
obzirom da se nalazi u okviru linka Arhivsko gradivo. Dravni arhiv u Rijeci se
opredijelio za link Izbor iz fundusa unutar kojeg su fotografije prema tematskim
cjelinama: isprave, knjige, ljudi, razglednice, arhitektura, tehnologija, zanimljivosti,
koje sigurno mogu pobuditi interesovanje i biti inspiracija za dalju pretragu.
355
Dravni arhivi u Rijeci i Dubrovniku, Izbor iz fundusa, Isprave i Fotogalerija
g) Kontakti

Sve web stranice imaju link Kontakti. Radi se o bitnim podacima za
komunikaciju sa javnou brojevi telefona, odgovorne osobe, e-mail adrese, mape.
Ono to olakava komunikaciju je i gotova mail forma, koja, istovremeno, pokazuje
koritenje savremenih komunikacijskih kanala.
356

Gotovu mail formu nemaju arhivi u Bjelovaru, Karlovcu, Osijeku, Rijeci,
ibeniku, Virovitici i Vukovaru, te Hrvatski dravni arhiv.

Iako sve arhivske ustanove imaju na svojim web stranicama postavljene
podatke koji omoguavaju komunikaciju, ipak se pojedine ustanove izdvajaju po
koliini informacija. Na stranici Dravnog arhiva u Rijeci prikazani su kontakti po
odjelima. Dravni arhivi u Zadru i Osijeku prezentirali su kontakte svih zaposlenika,
to predstavlja najdetaljniji pristup. Dravni arhiv u Bjelovaru je prikazao kontakte
pojedinih zaposlenika po slubama. Hrvatski dravni arhiv je u okviru linka
O nama prezentirao kontakte po odjelima, te kontakte odgovornih osoba. Na
isti nain je postupio i Dravni arhiv Zagreb (u okviru linka O Arhivu). Bolji
pristup bi bio da su kontakti objavljeni u okviru linka Kontakti, s obzirom da
posjetilac stranice kontakte oekuje i trai na tom mjestu. Podaci o zaposlenicima
treba da budu prezentirani u okviru informacija o ustanovi, ali na nain da se objave
kratke biografije i, eventualno, fotografije. Dravni arhiv u Zagrebu zasluuje da
bude istaknut zbog detaljnog prikaza kako doi do Arhiva linije javnog prevoza
(autobuske i tramvajske linije i uspinjaa). Ovakav pristup je znaajan zbog injenice
da je Zagreb, kao glavni grad Hrvatske, interesantan turistima, a pristup iarom
istovremeno je i turistika atrakcija.

Samo dva arhiva nemaju na svojim stranicama prikazane mape/planove
grada Hrvatski dravni arhiv i Dravni arhiv u Virovitici. Prikaz lokacije olakava
pristup i snalaenje, bez nepotrebnog gubitka vremena i strpljenja. Ovi podaci
posebno su znaajni za turistike gradove, jer, kako je ve naglaeno, arhivi su i
turistiki potencijal. Najbolji prikaz lokacije dat je na web stranici Dravnog arhiva
u Pazinu lokacija i pristup iz razliitih pravaca.
Dravni arhivi u Pazinu, kontakt, kako nas pronai
357
h) PR aktivnosti, arhiva vijesti

Jedna od najnovijih definicija odnosa sa javnou (eng. public relations),
koju je usvojilo Ameriko udruenje za odnose s javnou, najvea strukovna
organizacija na svijetu, glasi: Odnosi s javnou su proces stratekog komuniciranja
koji gradi uzajamno korisne odnose izmeu organizacija i njihovih javnosti.Svaki
subjekt ima vie relevantnih javnosti, pa tako i arhivi. Osim zaposlenika, koji
su interna javnost, relevantni subjekti za arhivske ustanove su kole, fakulteti,
akademska zajednica, fizika lica koja usluge arhiva koriste radi vlastitih potreba,
druge ustanove iste kategorije, ustanove kulture, organi vlasti, turisti i dr. Strateko
komuniciranje sa svim kategorijama javnosti, radi uzajamne koristi je, ustvari, skup
razliitih aktivnosti putem kojih se uspostavlja i odrava meusobna komunikacija.
Jedan od najpogodnijih alata koji omoguava prezentaciju tih aktivnosti je, osim
tampanih i elektronskih medija, upravo web stranica.

Analiza sadraja web stranica je pokazala da se arhivi otvaraju prema javnosti
i prate savremene komunikacijske trendove. Na stranicama su prikazane aktivnosti
ovih ustanova (izlobe, predavanja, okrugli stolovi, izdavaka djelatnost, posjete
uenika i studenata, struni i nauni skupovi, predavanja, radionice). Naravno, obim
informacija i nain prikaza je razliit, neki linkovi su jo uvijek prazni (u izradi), ali
je oigledna svjesnost o potrebi informisanja javnosti i neophodnosti komunikacije.

Na web stranici Dravog arhiva u Pazinu, u okviru linka Izlobe,
prezentirana je izloba Stalni postav Dravnog arhiva u Pazinu. U propratnom tekstu
naglaena je svrha izlobe: oplemeniti zajednike prostore Arhiva, ali i skrenuti
panju javnosti na arhive i arhivsko gradivo kao temeljne i polazine toke za
mnoga znavstvena, struna i publicistika istraivanja, ali i za istraivanja u privatne
svrhe7, to je potvrda gore navedenih tvrdnji.

Sa aspekta odnosa sa javnou i mobilizacije resursa arhiva u turistike
svrhe, posebno su interesantne aktivnosti Dravnog arhiva u Zagrebu i Hrvatskog
dravnog arhiva.

Projekat Dvorita, u organizaciji Katapult promocije i G.A.D.
PRODUKCIJE, pokrenut je 2014. godine s ciljem revitalizacije zagrebakog
Gornjeg grada. Vrata svojih dvorita su, uz Dravni arhiv u Zagrebu u Opatikoj,
otvorili i Staroslavenski institut u Demetrovoj, Metroviev muzej u Mletakoj i
jedno privatno dvorite u Opatikoj ulici. Svako dvorite ima svoje tajne i svoje
prie, a posjetitelji se pozivaju da ulaskom u dvorite doive nezaboravno povijesno
kulturno iskustvo obogaeno posebnim ureenjem, popratnom ivom glazbom i
gastronomskom ponudom. Cilj projekta je kroz oputeno ljetno druenje i zabavu
oivjeti stare zaboravljene prie Gornjeg grada. Dvorita su zaivjela i u srpnju
2015. godine te su postala nezaobilazan dio bogate turistike ponude grada Zagreba.
Izraavamo zadovoljstvo to je dvorite zgrade naeg Dravnog arhiva u Zagrebu
palae Erddy-Drakovi bitna karika ove turistike atrakcije.8
7 Stalni postav Dravnog arhiva u Pazinu, http://www.dapa.hr/index.php/hr/izlozbe/stalni-postavarhiva (27. 5. 2016).
8 Dvorita, http://daz.hr/projeki-ostalo/ (27. 5. 2016).
358

Hrvatski dravni arhiv unutar zgrade ima suvenirnicu. Svojom pozicijom
te vrhunskom ponudom suvenira postala je nezaobilazno mjesto brojnih posjetitelja
koji trae kvalitetan poklon ili vrhunski suvenir. U ponudi imamo replike najljepih
izvornika hrvatske batine koji se uvaju u Hrvatskome dravnom arhivu.9
Hrvatski dravni arhiv Zagreb, Suvenirnica, replike i suveniri

Odnosi sa medijima su veoma vaan aspekt odnosa sa javnou, stoga je
iznenaujua injenica da samo tri arhiva prikazuju arhivu medijskih objava.
9
Suvenirnica HDA, http://www.arhiv.hr/arhiv2/Uslugezajavnost/Suvenirnica/index.htm.
359

Dravni arhiv u Pazinu i Zagrebu, u okviru linka O nama, odnosno O
Arhivu prikazuju medijske objave (podlinkovi Mediji o nama i Press). Dravni
arhiv u Slavonskom Brodu ima posebne linkove Iz medija i Video prilozi, no,
arhivu vijesti treba obnoviti, s obzirom da najnovije objave datiraju iz 2014. godine.
Dravni arhiv u Zagrebu, O Arhivu, Press
i) Drutvene mree

Drutvene mree su jo jedan komunikacijski kanal koji je doivio ogromnu
ekspanziju u posljednjih 10 godina. Facebook je jo 2012. godine preao broj od
milijardu korisnika, a prema podacima iz decembra 2014. godine, Twitter ima
vie od 500 miliona korisnika, od ega je 284 miliona aktivno.10 Sve popularniji
je i YouTube, internetski servis za razmjenu video sadraja gdje korisnici mogu
postavljati, pregledavati i ocjenjivati video isjeke.

Drutvene mree mogu biti izvrstan medij za predstavljanje arhiva, posebno
ukoliko se, kao jedna od javnosti eli pridobiti mlaa populacija.
Samo pet arhivskih ustanova u Hrvatskoj koristi drutvene mree, kako slijedi:
- Hrvatski dravni arhiv
Facebook
- Dravni arhiv u Pazinu
Facebook, YouTube
- Dravni arhiv u Zadru
Facebook
- Dravni arhiv u Slavonskom Brodu
Facebook, Google+, YouTube,
Instagram
- Dravni arhiv u Zagrebu
Facebook, YouTube

Facebook stranice su aktuelne i redovno se dopunjavaju novim vijestima.
10 Twitter, https://bs.wikipedia.org/wiki/Twitter (31. 5. 2016).
360

Oigledno je da se drutvene mree ne koriste u dovoljnoj mjeri u svrhu
promocije arhiva, iako su postale dio svakodnevnice, jer je razvoj tehnologije
omoguio preglede skoro na svakom mjestu i u svako vrijeme.
Osvrt na koritenje web stranica u funkciji promocije rada arhivskih ustanova
u Bosni i Hercegovini

Poraavajua je injenica da u Bosni i Hercegovini, od 2009. godine, nije
napravljen nikakav pomak, kako u formiranju arhivskih ustanova koje nisu bile
formirane, pa do koritenja web stranice u svrhu vlastite promocije. Jo uvijek 3
kantona u Federaciji BiH nemaju arhiv kao instituciju: Zeniko dobojski kanton,
Posavski kanton, Kanton 10 i jo uvijek samo polovina postojeih arhiva imaju web
stranicu:
- Arhiv Bosne i Hercegovine
www.arhivbih.gov.ba
- Arhiv Feredacije BiH
www.arhivfbih.gov.ba
- Arhiv Republike Srpske
www.arhivrs.org
- Historijski arhiv Sarajevo
www.arhivsa.ba
- Arhiv Tuzlanskog kantona
www.arhivtk.com.ba

U odnosu na 2014. godinu, kada je posljednji put vrena analiza sadraja
web stranica arhiva u BiH, dva arhiva u Bosni i Hercegovini su unaprijedila svoje
stranice: Historijski arhiv Sarajevo i Arhiv Tuzlanskog kantona.

Historijski arhiv Sarajevo je potpuno promijenio izgled i dizajn stranice.
Stranica vie nije natrpana podacima, koji su korisnika mogli zbuniti i odbiti od
dalje pretrage, jer je odavala utisak haotinosti. Na naslovnici su, ukratko, prikazane
novosti, sa opcijom vie, to je pravilan pristup, ukoliko se posjetilac stranice eli
detaljno obavijestiti o dogaaju. Osim novosti, na naslovnici su istaknuti linkovi
Kako istraivati, Vodi kroz fondove i zbirke i O arhivu, koje korisnika odmah
uvode u detaljniji prikaz sadraja ovih linkova, s obzirom na opciju vie. Slika
pokazuje koje sve linkove sadri web stranica, a svaki link ponaosob je dalje razraen
i upotpunjen podacima. Novim rjeenjem stranice su otklonjeni svi nedostaci koji su
konstatovani 2014. godine.
361
Dravni arhiv Sarajevo, naslovnica

Ova arhivska ustanova zadrala je obilje podataka na svojoj web stranici, ali
ih je prikazala na mnogo jednostavniji i pregledniji nain. Na stranici nisu postavljeni
podaci o zaposlenicima (biografije, fotografije), no postoji spisak zaposlenika po
odjelima, te spiskovi zaposlenika i direktora od osnivanja Arhiva do danas. Umjesti
misije, vizije i ciljeva ustanova se opredijelila za definisanje zadataka i ciljeva. Pored
navedenih specifinosti, moe se rei da stranica sadri sve elemente/parametre koji
su predmet analize, to je ini aktuelnom i korisnom za posjetioce. Jedini kriterij
koji nije zadovoljen je verzija stranice na engleskom jeziku, a u odnosu na raniju
stranicu, nisu date online forme zahtjeva za koritenje usluga arhiva.

Takoer, Arhiv Tuzlanskog kantona je promijenio svoju web stranicu, koja
je znatno unaprijeena u odnosu na onu iz 2014. godine. Stranica je dobila sve
znaajke aktuelne web stranice i omoguava korisnicima potrebne informacije. Ono
to je izdvaja u odnosu na ostale stranice arhiva i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj
je injenica da sadri podatke o zaposlenima sa fotografijama i kratkim biografijama
i misiju, viziju i ciljeve ustanove. Arhiv Tuzlanskog kantona je na pravi nain
iskoristio mogunosti interneta postavljen je elektronski obrazac zahtjeva, kojim
graani mogu zahtijevati odreenu uslugu od Arhiva (prepis, fotokopiju dokumenta
i dr.), a uspostavljen je i elektronski katalog bibliotekog fonda, odnosno trailica
putem koje se moe provjeriti da li odreeni naslov postoji u biblioteci Arhiva TK.
Link Kontakti, pored postavljene mape, objanjava lokaciju Arhiva, na nain da
spominje objekte u blizini (Konzulat Republike Hrvatske, Kino Centar i statue
Mee i Ismeta na korzou). Na ovaj nain se olakava snalaenje, s obzirom da je
zgrada Arhiva u centru grada, u sporednoj ulici, okruena sa jedne strane pjeakom
zonom, a sa druge jednosmjernom ulicom. Stranici nedostaju verzija stranice na
stranom jeziku, PR aktivnosti i arhiva vijesti medijskih objava o arhivu (press
clipping), iako ova ustanova ima korektne i kontinuirane odnose sa medijima.
362

Zajednike karakteristike web stranica Historijskog arhiva Sarajevo i Arhiva
Tuzlanskog kantona je odsustvo naprednijih dizajnerskih rjeenja, kako bi stranice
izgledale estetski ljepe i zanimljivije, nema zanimljivosti koje bi privukle korisnike,
niti izbora iz fundusa (fotografije, faksimili nekih dokumenata, interesantne crtice
iz prolosti i sl.). No, kako je ve naglaeno, ispravljeni su ranije konstatovani
nedostaci, stranice su aktuelne i sadre dovoljno podataka korisnih za posjetioce.
Arhiv Tuzlanskog kantona, O nama, Zaposlenici

Napredak je ostvaren u domenu koritenja drutvenih mrea. U 2014. godini,
samo je Arhiv Tuzlanskog kantona koristio drutvene mree, a trenutno profil na
Facebooku imaju jo i Historijski arhiv Sarajevo i Kantonalni arhiv Travnik (iako
nema web stranicu).
Zakljuna razmatranja
Analiza sadraja web stranica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini potvrdila je
tvrdnju amerikog senatora sa poetka ovog rada. Da, internet je promijenio nain
komunikacije, nain na koji uimo o svijetu oko nas i nain na koji vodimo nae
poslovanje. Promjene u poslovanju se ogledaju u injenici da svaki ozbiljan poslovni
subjekt ima web stranicu, putem koje prezentira vlastite aktivnosti i komunicira sa
javnou.

Svi arhivi u Hrvatskoj imaju web stranice, to je za svaku pohvalu, jer time
su na najbolji nain pokazali da shvataju neophodnost prilagoavanja promjenama.
Naravno, razliita je koliina informacija, nain prezentacije, izgled i dizajn stranica,
no osnovne informacije o svakoj ustanovi postoje na internetu. Dalje aktivnosti e
363
ii u smjeru obogaivanja i auriranja stranica, ali osnovno je uraeno, web stranice

su postavljene. Odreene nedostatke web stranica, prije svih, treba da isprave arhivi
u turistikim gradovima u Hrvatskoj (Dubrovnik, ibenik, Split), jer turistiki
potencijali lee i u ovim ustanovama. Potrebno je privui turiste, skrenuti panja
na izuzetno vrijedno gradivo kojim raspolau, pokrenuti aktivnosti koje e biti dio
turistike ponude, kao to su to uradili Dravni arhiv u Zagrebu i Hrvatski dravni
arhiv. Uoljivo je i da pojedini parametri nedostaju na svim web stranicama, kao to
su misija, vizija i ciljevi, te podaci o zaposlenicima i upravljakim strukturama. Nisu
do kraja primijenjeni savremeni trendovi, u smislu definisanja uloge i puta kojim
institucija eli ii, a nisu javnosti prezentirani ni vani podaci koji bi upotpunili sliku
o instituciji (biografije i fotografije zaposlenih i lanova upravljakih tijela), odnosno
doprinijeli percepciji arhiva kao ozbiljnih ustanova, u kojima rade i upravljaju struni
ljudi i koje imaju odgovoran odnos prema javnostima.
Dodatni kvalitet, koji jo jednom potvruje injenicu o potrebi koritenja
savremenih tehnologija je jedinstveni informacioni sistem ARHiNET, koji
omoguava uvid u evidentirano gradivo, o imaocima i stvaraocima gradiva, razmjenu
informacija i njihovu integraciju, te zatitu i cjelovitost gradiva.

U Bosni i Hercegovini je zamrznuto stanje u odnosu na 2009. godinu,
kako po broju osnovanih arhivskih ustanova, tako i po broju onih ustanova koje
imaju web stranicu. Za punih sedam godina napredak je ostvaren samo u smislu
unaprijeenja dvije web stranice (Historijski arhiv Sarajevo i Arhiv Tuzlanskog
kantona), te u pogledu koritenja drutvenih mrea (tri, umjesto ranije jednog arhiva,
koriste drutvene mree). Ovaj podatak govori o odnosu bosanskohercegovakog
drutva prema arhivskoj djelatnosti, ali i o odnosu arhiva prema savremenim
tehnologijama i komunikacijskim trendovima. Arhivi treba da preispitaju svoj odnos
prema javnosti i da analiziraju koliko su, svojim pasivnim odnosom, doprinijeli
vlastitom poloaju. Internet daje nesluene mogunosti promocije, komunikacije sa
svim vrstama javnosti, prezentacije vlastitih aktivnosti, ali i problema. Oigledno da
ove mogunosti u Bosni i Hercegovini nisu iskoritene u arhivskoj djelatnosti i da
u tom pogledu BiH znatno zaostaje za Hrvatskom. Neophodno je to prije hvatati
prikljuak, uklopiti se u promjene, i na najbolji nain iskoristiti nove medije u
svrhu gradnje uzajamno korisnih odnosa izmeu arhiva i javnosti, kako to definie i
najnovija definicija odnosa sa javnou.
Summary

Analysis of web pages in Croatia and Bosnia and Herzegovina confirmed
the assertion of US senators at the beginning of this article. Yes, the Internet has
changed the way of communication, the way we learn about the world around us and
the way we run our business. Changes in business are reflected in the fact that every
serious business entity has a website, through which presents its own activities and
communicate with the public.
364

All archives in Croatia have websites, as laudable as this are the best way
to show that they understand the need to adapt to changes. Of course, the different
amount of information, the manner of presentation, layout and design, but the basic
information about each institution are on the Internet. Further activities will be
aimed at enriching and updating pages, but the base is done, websites have been
set. Certain disadvantages website, above all, should be to correct archives in tourist
towns in Croatia (Dubrovnik, Sibenik, Split), because tourist potentials lie and in
these institutions. It is necessary to attract tourists, to draw attention to the extremely
valuable material at their disposal, initiate activities that will be part of tourism, as
they did the State Archives in Zagreb and the Croatian State Archives. It is evident
that certain parameters are missing out on all the sites, such as mission, vision and
goals, as well as data on employees and management structures. Not fully applied
and current trends, in terms of defining the role and the way in which an institution
wants to go, but not the public presented no important data to complete the image
of the institution (biographies and photos of employees and members of governing
bodies), and contributed to the perception of archives as a serious institution, where
they work and manage professional people and have a responsible attitude to the
public.

Additional quality, which once again confirms the fact of the need to use
modern technology is a unique information system ARHiNET, which allows access
to recorded material, the holders and the creators of material, information sharing
and integration, and the protection and integrity of the material.

In Bosnia and Herzegovina is frozen status in relation to 2009, as the
number of established archival institutions, and the number of those institutions that
have a website. For the past seven years progress has been made only in terms of
improving the two websites (Historical Archives of Sarajevo and Tuzla Cantonal
Archive), and to the use of social networks (three, instead of the earlier one archive,
use social networks). This data refers to the relation of BiH society to the archives,
but also about the relationship between archives to modern technologies and
communication trends. The archives should re-examine its relationship to the public
and to analyze how they, their passive attitude, contributed to their own situation.
Internet gives unprecedented possibilities for promotion, communication with all
types of public presentations of their own activities, but also problems. It is obvious
that these opportunities in Bosnia and Herzegovina have not been used in the archives
and that in this respect BiH is significantly behind the Croatian. It is necessary as
soon as possible to catch connection, incorporated in the changes, and the best use
of new media in order to build mutually beneficial relations between the archives and
the public, as defined in the latest definition of public relations.
365
Mr. sc. Ljerka VUK

Kristijan KARAJI
nauni rad
KULTURNA POLITIKA I MENADMENT ARHIVA

U FUNKCIJI PREDSTAVLJANJA ARHIVA JAVNOSTI
Apstrakt: Posebno znaajna uloga u oblikovanju slike institucija u kulturi
prema javnosti svakako pripada kulturnoj politici svake institucije. U tom kontekstu,
u radu e se prikazati kulturna politika arhiva te njen utjecaj na formiranje ukupne
slike kojom se arhiv predstavlja javnosti i na koji nain zaokuplja njenu panju.
Osim o kulturnoj politici arhiva, kao faktoru oblikovanja konane slike
arhiva, u radu e biti govora i o organizaciji kulturno-prosvjetnih aktivnosti to one
jesu, odnosno to bi trebale biti. Kulturno-prosvjetne djelatnosti arhiva neizostavan
su element oblikovanja kulturnog identiteta svake institucije, stoga se u okviru ove
teme ne smije zanemariti njihovo sinergijsko djelovanje s cjelokupnom politikom
arhiva na formiranje svijesti javnosti o ulozi i znaaju arhiva.
Kljune rijei: Kulturna politika arhiva, kulturni identitet, menadment
arhiva, kulturno-prosvjetne aktivnosti arhiva.
CULTURAL POLICY AND ARCHIVE MANAGEMENT
IN PUBLIC PRESENTATION
Abstract: A particularly important role in shaping the image of cultural
institutions to the public certainly belongs to cultural policies of each institution. In
this context, this paper will show cultural policy of archives and its impact on the
formation of the overall image which archives have in the public and how to occupy
its attention.
In addition to the cultural politics of the archive, as a factor shaping
the final image of an archive, the paper will discuss the organization of cultural
and educational activities - what they are, or what they should be. Cultural and
educational activities are an essential element in forming the cultural identity of
each institution, so in this topic we should not ignore their synergy with the overall
policy of the archive to the formation of public awareness of the role and importance
of archives.
Keywords: Cultural policy of archives, cultural identity, management of
archives, cultural and educational activities of archives.
366
Kulturna politika i menadment arhiva u funkciji predstavljanja arhiva javnosti
Uvod
Arhivi suvremenog doba nisu samo ropotarnice povijesti ve su mjesta gdje
se pomou arhivskog gradiva, odnosno zapisa koji su nastali tijekom redovitog
poslovanja (pravnih, ali i fizikih osoba) govori za sadanjost i budunost. Stoga nam
ne moe, a niti ne smije, biti svejedno na koji nain suvremeni arhivi ispunjavaju
svoje kulturne i drutvene uloge, kojim e se nainom i kako ostvariti komunikacija
sa sadanjou, pa tako i sa budunou.
Arhivske ustanove se trebaju konstantno prilagoavati uvjetima poslovanja
suvremene okoline, a nadlena tijela trebaju oblikovati kulturnu politiku arhiva
primjereno globalnoj interaktivnoj komunikaciji, strunim sposobnostima, menadmentu
i djelomino trinoj orijentaciji. Arhivi koji ele poticati koritenje arhivskog
gradiva, tj. primarnih povijesnih izvora, moraju znati ne samo koje su informacije
traene meu korisnicima nego i koje su im informacije potrebne za pronalazak
traenoga.
Kulturnu politiku u djelu arhivske djelatnosti treba koristiti i kao sredstvo
utjecaja na drutvene procese i vrijednosti. Pomak prema znanstveno-istraivakom
sektoru doveo je arhive u dodir s drugim ustanovama koje istraivai u tom sektoru
koriste kao izvor za svoja istraivanja. Drugi segment koji proiruje i mijenja
koncept arhiva kao izvora za prvenstveno znanstvena i slina istraivanja jest irenje
korisnike baze i rast udjela i razmjernog utjecaja drugih kategorija korisnika na
arhive1.
Treba naglasiti da arhivsko gradivo kroz razliite usluge arhiva koriste
brojne kategorije korisnika razliitih interesa i potreba. Suradnja s njima i njihova
ukljuenost u pojedine segmente rada arhiva pomoi e boljem razumijevanju
potreba i podizanju zadovoljstva korisnika uslugama arhiva.
Osnovna zadaa arhiva u suvremenom okruenju je razvijanje mogunosti
za povezivanje s novim kategorijama korisnika i osiguravanje dostupnosti i
iskoristivosti arhivskog gradiva koje arhivi uvaju i za koje su nadleni te njegovim
koritenjem poticati stvaranje novih vrijednosti za zajednicu i pojedince. Stoga je
vano kulturnu politiku arhiva usmjeravati u kulturne sadraje koji su podobni za
afirmaciju nacionalnog identiteta i kohezije u zemlji i inozemstvu te uklapanje u
najprobitanije grane trine privrede, prije svega turizam.
Ciljevi kulturne politike na primjeru javnih arhiva i poveanje usluga
korisnicima
Suvremenu kulturnu politiku definiramo kao svjesno reguliranje javnog
interesa u djelatnosti kulture i odluivanje o svim pitanjima vezanima za kulturni
razvitak drutva, ukljuujui i arhivsku djelatnost2. Ciljevi arhivskih ustanova i
1 Jozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 2010, 125.
2 Ivana Bestvina Bukvi, Marija Mihaljevi i Ivana Toki, Kulturna politika i utjecaj zakonskog
okvira na financiranje kazalita, Osijek 2015, 147.
367
Mr. sc. Ljerka VUK, Kristijan KARAJI
strunog osoblja koji rade u takvim ustanovama jesu odrati i zatititi reputaciju
arhiva, uiniti arhive lako dostupnima, osigurati ljubaznost zaposlenika, susretljivost
i strunost u dijelu poznavanja arhivskog gradivo, razgovarati s razliitim grupama
ljudi o arhivima i pripadajuim resursima, pokazati kako arhivi doprinose zajednici
te usko suraivati sa drugim kulturnim ustanovama u promicanju zajednikih ciljeva
i promovirati arhive u turistike svrhe3.
Javni arhivski programi koji su temelj svake kulturne politike i temelj
zdravog funkcioniranja arhivske djelatnosti trebaju otkrivati ogroman potencijal
arhivskog gradiva u svrhu informiranja i obrazovanja drutva. U javnim programima,
kao jedna od zadaa arhiva navodi se njegovo izvoenje na put na kojemu e biti u
mogunosti dobiti pozornost koju zasluuju.
Kulturno-prosvjetnu djelatnost arhiva treba integrirati u cjelovit program
koji se u ustanovu treba uvesti te u planiranje temeljeno na percepciji javnosti, na
osvijetenosti o vanosti i ulozi arhiva, na tome kako javnost gleda na arhive te kako
arhivi mogu biti interpretirani u drutvenom kontekstu, odnosno u podruju odnosa
s javnou.
Da bi se uinio vei zaokret u kulturnoj politici arhiva, posebno mjesto
treba zauzeti odgoj mladih generacija, poevi s djecom predkolske i kolske dobi
u cilju pretvaranja arhivskog gradiva u obrazovno dobro. Unutar arhivskih ustanova
potrebno je uvoenje novog strunog kadra, usmjerenog planiranju komuniciranja
arhiva s edukatorima razliitih profila tj. pomonika u planiranju arhivskog programa
usmjerenog razliitim korisnicima.
Iako svi arhivi obavljaju istu djelatnost, nain i organizacija rada mogu
se znatno razlikovati. Na to ne utjeu samo opseg djelatnosti, broj osoblja ili
organizacijsko okruenje u kojem se nalaze, nego i organizacijska kultura, odnosi i
sklonosti ovom ili onom modelu organizacije ili obliku zajednikog rada.
Arhivi kao to su nacionalni ili gradski uvijek predstavljaju i svojevrstan
projekt ouvanja identiteta svog osnivaa ili vlasnika, no irenjem baze interesa
razliitih korisnika postaju neto slino i u odnosu na identitet i tradicije pojedinca,
obitelji i organizacija, to se onda oituje u oblikovanju specifinih usluga za pojedine
kategorije korisnika4.
Koristei PR komuniciranje arhiva koji podrazumijeva specifian oblik
stratekog komuniciranja, moe se izgraditi uzajamno koristan odnos izmeu arhiva
i njegovih aktualnih i potencijalnih korisnika. PR komuniciranjem arhivi mogu
kontinuirano razvijati senzibilitet javnosti za gradivo putem javnih programa i
izlobi te njegovanjem odnosa s medijima. Arhivi pritom ulau napore u izgraivanju
dobrih odnosa s odabranom ciljanom skupinom npr. sa studentima kao potencijalnim
korisnicima, te kao polazite uzimaju njihove interese i potrebe za gradivom5.
3 Goran Pavelin, Uinkovitost PR komuniciranja u povezivanju arhiva i studenata: primjer Dravnog
arhiva u Zadru, Zadar 2012, 201.
4 Jozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 2010, 125.
5 Goran Pavelin, Uinkovitost PR komuniciranja u povezivanju arhiva i studenata: primjer Dravnog
arhiva u Zadru, Zadar 2012, 197.
368
Kulturna politika arhiva u suvremenom okruenju trebala bi se bazirati na

sljedeim aktivnostima: sudjelovanje u obiljeavanju obljetnica znaajnih povijesnih
dogaaja u raznim sredinama; redefinirati ulogu arhiva kao mjesta istraivakog
rada i razviti suradnju s drugim nositeljima istraivakog rada na podrujima koja su
relevantna za arhiv; proiriti suradnju s obrazovnim ustanovama i ponudu sadraja
za obrazovne programe; unaprijediti mogunosti za rad zainteresiranih osoba u
programima arhiva te unaprijediti komunikaciju s javnou putem drutvenih mrea
i drugih suvremenih komunikacijskih kanala.
Menadment i menaderska znanja u funkciji razvoja javnih arhiva
Pojam menadmenta
Menaderska je praksa bila zapaena u najranijoj fazi razvoja kapitalistikog
sustava, dok je njezina znanstvena verifikacija zapoela tek koncem 19. stoljea.
Pojavila se najprije u industriji, a zatim se irila u sva podruja rada i ivota ljudi.
Tako je menadment postao jedna od najvanijih ljudskih aktivnosti. Menadment
se pojavio kada su se poele stvarati manje i vee skupine ljudi da bi ostvarile ciljeve
koje nisu mogle realizirati kao pojedinci pa im je menadment bio potreban za
osiguranje koordinacije rada skupina ljudi. to su te skupine i njihove organizacije
postajale veima, to je menadment dobivao sve vie na vanosti.
Naziv menader (eng. manager) znai upravitelj, ravnatelj, osoba zaduena
za funkcioniranje organizacije ili jednoga njezinog dijela. Odnosno, menader je
struna osoba koja profesionalno rukovodi nekom ljudskom aktivnou s ciljem
da svojim znanjem, zalaganjem, kreativnou doe do eljenog cilja (Stanii,
2006, 25). U irem smislu, menader je svaka osoba koja rukovodi nekim poslom,
nekom poslovnom aktivnou, a karakterizira ju formalni autoritet nad institucijom/
organizacijom kojoj stoji na elu.
Temeljne funkcije i umijea koja bi trebao razviti svaki uspjeni menader
su umijea planiranja, organiziranja, rukovoenja i kontrole (Stanii, 2006, 23-25).
Dakle, umijea potrebna u poslovima uspjenog menadera su tehnika umijea,
odnosno primjena posebnih strunih znanja i vjetina koja se stjeu sustavnim
kolovanjem i iskustvom, zatim umijea ophoenja s ljudima, koja obuhvaaju
sposobnost rada s ljudima i upravljanje ljudskim potencijalima, te konceptualna
umijea, odnosno sposobnost stvaranja vizije razvoja, analize i dijagnoze sloenih
situacija u instituciji/organizaciji, znanje uoavanja problema i pronalaenja
moguih rjeenja koja je potrebno vrednovati i izabrati najbolja (Mijatovi, 1999).
U tom kontekstu, zadaa je menadera i menadmenta poduzimati potrebne akcije
kojima e se osigurati da pojedinci pridonesu najvie to mogu ciljevima skupine
ljudi, odnosno njihovoj organizaciji. Stoga se menadment jednako odnosi na mala
i velika poduzea i institucije, profitne i neprofitne, proizvodna poduzea kao i na
369
one institucije koje pruaju usluge zajednici - svima njima je potrebno upravljati i
rukovoditi.
Postoji vrlo velik broj definicija menadmenta. Neke od njih su vrlo
koncizne, no analizom i promiljanjem raznovrsnih definicija moemo zakljuiti
kako je menadment u svojoj biti umjetnost obavljanja poslova putem, uz, ili
posredstvom drugih ljudi. Prouavajui teoriju menadmenta, kao i njegovu
praktinu primjenu, moemo uoiti kako je proces menadmenta jednak bez obzira
na to o kojoj je djelatnosti rije, ali se razlikuje definiranje samog pojma s obzirom
na razliito naglaavanje i provedbu pojedinih faza. Menadment, kao ljudsku
djelatnost, najsadrajnije je definirao Henry Fayol koji je napisao: Menadment
znai predviati i planirati, organizirati, upravljati, koordinirati i kontrolirati.
Najvjerojatnije su kasnije iz ove definicije izvedene klasine funkcije menadmenta.
Prema tome, menadment se moe definirati kao skup aktivnosti (planiranja,
organiziranja, voenja i kontroliranja) u svezi s koritenjem i transformacijom
resursa radi djelotvornog i uinkovitog ostvarivanja ciljeva organizacije/institucije
(Pastuovi, 1999). Dakle, menadment je potrebno shvatiti kao proces oblikovanja
i odravanja okruenja u kojemu pojedinci, radei zajedno u skupinama ostvaruju
odabrane zajednike ciljeve. To je proces postizanja eljenih rezultata kroz uinkovito
koritenje ljudskih i materijalnih resursa.6
Menadment arhivskog sustava i menaderska znanja u funkciji razvoja
javnih arhiva
Menadment, kao aktivnost usmjerena na postizanje unaprijed odreenih
ciljeva, svakodnevno i sve ee trebala bi pronalaziti svoje mjesto u djelatnostima
i aktivnostima u razliitim segmentima kulturne djelatnosti, pa tako i u arhivskoj
djelatnosti. Menadment arhivskog sustava, kao dijela sustava institucija u kulturi,
protee se kroz nekoliko razina, koje se meusobno nadopunjuju i jedna drugu
odreuju, odnosno uvjetuju. Rije je o uvjetnoj podjeli s obzirom na personalne
voditelje, prema kojoj razlikujemo:
- razvojni djelatnici, voditelji odjela i odsjeka unutar arhivske institucije
- ravnatelj/i odgovorni za svakodnevno upravljanje te nadzor nad zaposlenima
u arhivskim institucijama
- ministar, kao odgovorna osoba za funkcioniranje svih institucija u kulturi
i njihovu meusobnu vertikalnu i horizontalnu suradnju. On utvruje
organizacijske ciljeve te nadzire ravnatelje.
6 Na putu svojega razvitka od pojave do danas, menadment se kretao od preteito operativnog
preko strategijskog, do danas sve afirmativnijeg integrativnog menadmenta. Integrativni menadment
nastoji premostiti jaz izmeu operativnog i strategijskog, nastojei ostvariti jedinstvo i cjelovitost
funkcioniranja institucije. Tako je danas prihvatljivije govoriti o integrativnom menadmentu i
njegovim trima dimenzijama: normativnom, strategijskom i operativnom (S. Stanii, 2006, prema N.
Osmanagi-Bedenik, 2002).
370
U tom kontekstu, nuno je naglasiti kako prema sadanjoj hijerarhijskoj

ralambi unutar arhivske djelatnosti izmeu ravnatelja sredinjeg matinog arhiva i
nadlenog ministarstva ne postoji nikakvo nadzorno tijelo kojemu bi ravnatelj arhiva
odgovarao za svoje odluke i postupke, nego uiva odreenu autonomiju, koja nije
nuno dobra i poeljna.7 Nuno je istaknuti kako je postignuti stupanj autonomije,
openito govorei, ali imajui u vidu i sustav ustanova u kulturi, te samom arhivu,
kao njegov podsustav, proporcionalan stupnju odgovornosti. Menaderska uloga
ravnatelja arhiva, koji preuzima odgovornost za velik dio odluka koje su se prije
donosile izvan arhivskog sustava, zahtjeva ravnatelje s razvijenim komunikacijskim,
organizacijskim i poduzetnikim vjetinama. No, uinkovit decentralizirani
menadment (eng. site-based management) zahtijeva i ukljuivanje ostalih
zaposlenika arhiva u donoenje odluka. Naime, uz disperziju moi pojedincima,
ravnatelji nuno disperziraju i svoju odgovornost.8
Znaajna posljedica razvoja prema veoj autonomiji arhiva jest da znanja
i kompetencije ravnatelja stjeu novo znaenje, ili tonije, ravnatelj postaje
koordinator izmeu arhiva, lokalnih vlasti i ireg sustava s jedne, te izmeu korisnika i
zaposlenika, s druge strane. Prvo se odnosi na ulogu ravnatelja kao menadera arhiva
koji uspostavlja i odrava stabilnu u uhodanu organizaciju koja je administrativno
uspjena i uinkovita, dok drugo podrazumijeva struno-arhivistiko voenje u
unapreivanju djelatnosti arhiva.
Usporedno s afirmacijom menadmenta u kulturi, za oekivati je bilo da
e se pojaviti i njegova osporavanja koja polaze od tvrdnje kako su kultura, kao
dio humanistikih znanosti, i menadment nespojivi. Analizirajui tu tvrdnju u
kontekstu obrazovnog menadmenta, Stanii iznosi kako menaderizam nije u
skladu s vrednotama i sadrajima kole, hijerarhijska organizacija u koli ometa
uitelja u promiljanju obrazovnog procesa, a vertikalna odgovornost kod zaposlenih
pobuuje nepovjerenje, nezadovoljstvo i nejednakost. Sve se to negativno odraava i
na uenika. Isto objanjenje moemo prenijeti i u sustav ustanova u kulturi. Dakle,
iz pristupa menaderizma vidljivo je kako menaderi podjarmljuju svoje zaposlene i
nemoralno koriste mo i povjerenje koji su im institucionalno osigurani da bi ostvarili
ciljeve organizacije i vlastite ambicije. Zbog niza nedostataka koji se pripisuju
ovakvom poimanju menadmenta u kulturi, javljaju se odreene kritike opisanog
koncepta, s prijedlogom da ravnatelji budu prvi meu jednakima, a ne korporacijski
7 Pojam autonomije prije svega oznaava samostalnost ovjeka, socijalne skupine, teritorija i
institucije. U najirem smislu, autonomija znai odreeni stupanj samostalnosti jedne socijalne ili
druge grupe koja postoji u okviru drave. U uem smislu, autonomija je poseban oblik u dravnom
ureenju. Put prema autonomiji, od heteronomije, je ovjekov put odgoja, koji postupno eliminira ili
minimalizira razliite oblike i sadraje posredovanja koji oteavaju cjelovit razvoj ovjekove osobnosti
i afirmaciju svijesti o sebi. Stoga, autonomija moe postati temeljni uvjet za razvoj autentine ovjekove
sposobnosti. ovjek je drutveno bie koje tei prema slobodi shvaenoj kao autonomno postojanje,
bivanje. Sloboda predstavlja temeljni pojam ovjekovog samoostvarenja i samorazumijevanja. Ljudska
sloboda vjeba se u meuljudskim odnosima, ona je uistinu znaajka ljudskih ina (Stanii, 2006).
8 Saa Puzi, Decentralizacija kurikuluma i jaanje autonomije kole: uloga ravnatelja, Zagreb
2006, 263.
371
menaderi. Upravo iz tog razloga, nuno je oformiti odreeno nadzorno tijelo koje bi
kontroliralo autonomiju ravnatelja, reguliralo odluke koje donosi te vrednovalo rad
kako samog ravnatelja tako i ustanove koju vodi i predstavlja.
Suvremene promjene u arhivskoj djelatnosti, poglavito raznorodnost
strunih profila potrebnih za rad arhivskih ustanova u novom okruenju oituju se
i u oblikovanju upravljake strukture. Uz poslove struke, novi poslovi upravljanja
arhivom sve su vie usmjereni na organizacijska, financijska i pravna pitanja koja
iziskuju menaderski pristup. Taj pristup najvie dolazi do izraaja na podruju
osiguravanja i upravljanja financijskim i materijalnim resursima, pri emu kljuan
ostaje odnos drave prema arhivskoj slubi. U tim uvjetima, dravni se arhivi, kao
javne ustanove, nastoje prilagoditi ekonomskim naelima poslovanja primjenjivih u
sustavu dravne uprave9.
Funkcije menadmenta10 treba to vie ukljuivati u procese razvoja arhivske
slube kako bi se osuvremenio rad u pruanju podrke tijelima, ustanovama i drugim
organizacijama ijim radom nastaje arhivsko gradivo. Pod pojmom uspjenog
menaderskog upravljanja u jednoj od specifinih ustanova u kulturi, kao to su to
arhivske ustanove, moemo shvatiti nain na koji elnici organizacija uspijevaju
koristiti menaderske vjetine da djeluju u najboljem interesu organizacije i
samim time postanu kota zamanjak razvoju arhivske djelatnosti u suvremenom
okruenju. Dakle, pod pojmom menadmenta u kulturi, odnosno menadmenta u
arhivskom sustavu, misli se na konkretnu primjenu menadmenta, njegovih funkcija
i znaajki na podruju arhivske djelatnosti - od globalne, tj. dravne razine do
operativne djelatnosti u svakodnevnoj arhivskoj praksi. Ukljuivanje menadera u
sve segmente arhivskog poslovanja moe pospjeiti provedbu eljenoga poslovnog
rjeenja organizirano i metodino, upravljajui utjecajem promjene na kljune i
najsposobnije zaposlenike, a tijekom rada trebaju arhivsku djelatnost organizirati
tako da moe odgovarati zahtjevima promjenjive okoline. Menaderi trebaju zajedno
sa zaposlenicima arhivske struke izraditi plan marketinkih aktivnosti u kojem
e vanu ulogu imati mediji kao glavni prenositelji informacija, a time i aktivni
sudionici stvaranja slike u javnosti o pojedinanom arhivskom programu. Mediji
su saveznici menadera u kulturi i ostvarenje dobre suradnje s medijima je preduvjet
uspjenosti11.
9 S. osi, V. Lemi, Rad arhiva u uvjetima suprotstavljenih utjecaja: drava - drutvo korisnici,
Arhivski vjesnik, 49 (2006), 7-19, 8.
10 Osnovne su funkcije menadmenta planiranje,koje obuhvaa definiranje ciljeva institucije i
naine njihova postizanja, a odnosi se na odluivanje u svim fazama, zatim organiziranje, odnosno
oblikovanje strukture, to znai dodjeljivanje proizvodnih zadaa kompetentnim ljudima koji e ih
nabolje izvriti. Slijedea funkcija menadmenta je voenje, koje podrazumijeva ujedinjavanje svih
ljudskih resursa u zajednikom djelovanju radi ispunjavanja ciljeva institucije. Posljednja funkcija je
kontroliranje, odnosno praenje institucijskih aktivnosti kroz prizmu oekivanih rezultata. Takoer,
broj funkcija menadmenta razlikuje se od autora do autora, kao i ovisno o podruju djelatnosti. Veina
autora, bavei se opim menadmentom, uz ve navedene funkcije navode i upravljanje i koordiniranje
(Stanii, 2006),
11 Jadran Antolovi, Menadment u kulturi, Zagreb 2013, 51.
372
Arhivi kao uvari kulturne batine trebaju jaati vlastiti menadment i

kao temelj razvoja kulturnog turizma. Hrvatska je, primjerice, kao i ostale zemlje
u okruenju, iznimno bogata brojem i raznovrsnou kulturne batine. Razvijen
menadment u kulturi treba pruiti kljunu potporu i daljnjem razvoju poduzetnitva
utemeljenog na kulturnoj batini, to znai jasno definiranje kriterija za ocjenjivanje
prijava projekata na natjeaje za poduzetnitvo utemeljenog na kulturnoj batini, te
osposobljavanje odgovarajueg kadra za provedbu navedenih ciljeva, kako na razini
kompletne kulturne politike institucija u kulturi, tako i unutar arhivskih ustanova.
Menadment u kulturi treba promatrati kao sastavni dio irih drutvenih kretanja
i kulturno-politikih nastojanja na putu prema reformi kulturne, odnosno arhivske
djelatnosti. Arhivi se samoinicijativno trebaju ukljuiti u promjene koje se tiu
njihova sustava, trebaju iznijeti stav o pitanjima koja se tiu promjena openito u
podruju kulture, ali isto tako trebaju pokazati interes za pitanja oko moguih formi
upravljanja arhivima koje bi najbolje podrale transformacije to ih promjenama
treba ostvariti. Takve transformacije predstavljaju izazov za kulturni menadment u
cjelini. Prema takvom shvaanju menadmenta, od menadera se oekuje vodstvo i
inicijativa promjena u vremenu kad se karakter i misija arhiva redefinira. On, dakle,
treba biti sastavnim dijelom shvaanja novog modela upravljanja arhivom koje se
postupno udaljava od birokratskog naina voenja sustava, a prema uinkovitom
usmjeravanju javnih institucija u slubi svojih korisnika. I konano, menader u
arhivskim institucijama mora pronai putove i primijeniti nova znanja upravljanja
u organizacijama koje trebaju neprekidno uiti, odnosno koje tee biti dijelom
cjeloivotnog sustava obrazovanja, u partnerstvu s drugim institucijama kulture.
Voenje - rukovoenje - upravljanje
Menadment openito, pa tako i u podruju kulture te u kontekstu arhivskih
ustanova, kod nas se najee operacionalizira kroz dvije temeljne funkcije upravljanje i rukovoenje. Kada govorimo o menadmentu u kulturi u irem smislu,
on se odnosi na upravljanje i rukovoenje u cjelokupnoj kulturnoj djelatnosti. U
uem smislu, menadment u kulturi odnosi se na rukovoenje i voenje u arhivu.
Krajnji rezultat organiziranja, kao jedne od funkcija menadmenta, je
organizacijska struktura institucije ili cijelog sustava. Ta struktura koordinira i
motivira zaposlene kako bi zajedno radili i ostvarili ciljeve. Jedna od karakteristika
menadmenta je koordinacija ljudskih i materijalnih potencijala (resursa) kako bi
se ostvarili odreeni zajedniki ciljevi utvreni dravnom, lokalnom i kulturnom
politikom, odnosno dokumentima dravne politike, a koji su odreeni sistemskim
zakonodavstvom te koncepcijama i projekcijama razvoja kulturnih djelatnosti12.
Pod pojmom arhivskog menadmenta podrazumijevamo upravljanje cjelokupnom
12 Razliite koncepcije, strategije dugoronog razvoja pojedinih segmenata djelatnosti u podruju
kulture, konkretno arhivske djelatnosti, sustavni zakoni, provedbeni propisima i sl.) - Strategija zatite,
ouvanja i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine Republike Hrvatske za razdoblje 2011
2015, Zagreb, srpanj 2015.
373
arhivskom djelatnou, rukovoenje arhivskim institucijama, voenje zaposlenih u

arhivskim institucijama, interni razvoj arhiva i organizacija kulturnih aktivnosti u
arhivu. Pri tome se ne smije izgubiti iz vida da je temeljna funkcija svakoga, pa
tako i menadmenta u arhivskim institucijama, unoenje inovacija kojima djelatnost,
organizacija/ustanova, postaju efikasnije13 u svom radu.14
Kako bismo to bolje shvatili smisao menadmenta i voenja u kulturi,
nuno je predoiti si i sadrajno konkretizirati njegove sastavnice, odnosno elemente
i svojevrsne podsustave. To su u prvom redu upravljanje kulturom, rukovoenje
arhivom, voenje zaposlenih u arhivu i arhiv kao organizacija, zbog koje menadment
egzistira i u kojoj se ostvaruje.
Upravljanje se odnosi na usklaivanje materijalnih, financijskih i ljudskih
potencijala u sustavu s ciljem da pojedini segmenti tog sustava, kao i sustav u
cijelosti, optimalno ostvare sve svoje ciljeve (Stanii, 2006). Upravljanje je funkcija
vlasnika (obino drave), a zbog svoje izrazite drutvene i politike vanosti temelji
se na opsenoj pravnoj regulativi, pa je po svojem znaaju administrativna, tj.
upravna funkcija. Ono ukljuuje dravnu kulturnu politiku, koja se kreira na razini
vlade i pripadajueg ministarstva. Stanii navodi kako se upravljanje operativno
ostvaruje putem brojnih dravnih, regionalnih i lokalnih ustanova i upravnih tijela,
te ustanova u kulturi. Upravljanje je odreeno nainom na koji se ostvaruje na
pojedinim razinama, participacijom institucija koje pruaju potporu sustavu kulture
te koncentracijom ovlasti u odluivanju u arhivskoj djelatnosti.
Rukovoenje je podsustav kulturnog menadmenta i kao takav izvrna je
funkcija upravljanja. Saeto reeno, rukovoenje je usklaivanje svih raspoloivih
potencijala u institucijama u kulturi, odnosno u arhivima, u funkciji optimalnog
ostvarivanja ciljeva arhiva ili neke druge institucije u kulturi. U ime vlasnika, tj.
drave, rukovodnu ulogu obavljaju oni koje je vlasnik imenovao na tu funkciju i koji
se brinu za funkcioniranje institucija ili ustanova, nastojei to kvalitetnije iskoristiti
sve njezine potencijale. Kao nositelje rukovodne uloge moemo navesti od dravne
do lokalne funkcije: ministar, pomonici ministra, ravnatelji arhiva i drugih ustanova
u kulturi, Svi rukovoditelji imaju jasno odreenu ulogu te pravno regulirane
obveze i odgovornosti. Svi su na rukovodne funkcije birani i imenovani, a odgovorni
su za korektno i pravodobno ostvarivanje ciljeva njihovih ustanova u pravnom,
13 Ustanove u kulturi, odnosno arhivske institucije, trebaju postizati svoje ciljeve to efikasnije, tj.
uz to niu cijenu. To nas vodi do pojma uinkovitosti (efektivnosti) i djelotvornosti (efikasnosti).
Pastuovi u svojoj Edukologiji (1999) istie kako se u naem jeziku pojmovi efektivnost i efikasnost
rabe kao sinonimi, no efektivnost i efikasnost dva su razliita organizacijska koncepta koja su nala
primjenu u sustavskoj teoriji obrazovanja. Uinkovitost (efektivnost) mjeri koliinu i kakvou
proizvedenih izlaza i uinaka bez obzira na koliinu i cijenu utroenih ulaza. Djelotvornost (efikasnost)
je odnos (novanih) ulaza i postignutih ulaza, odnosno uinaka. Moe se zakljuiti kako uinkovita
(efektivna) organizacija ne mora biti i djelotvorna (efikasna) ako je cijena izlaza, odnosno uinaka
visoka. No i efikasna organizacija ne mora biti osobito efektivna ako je efikasnost postignuta na niskoj
razini ulaza i izlaza, odnosno uinaka.
14 Sustavski model je veoma openit, on je bezsadrajni konceptualni okvir unutar kojega se moe
konstruirati bilo koji broj sadrajnih teorija drutvene organizacije (M. Olsen, 1978, 228).
374
financijskom i strunom pogledu. Isto tako, oekuje se da svi rukovoditelji bezuvjetno

ostvaruju, u veoj ili manjoj mjeri, rukovodne funkcije (planiranje, organiziranje,
upravljanje ljudskim potencijalima, voenje i vrednovanje rada pojedinaca u svojoj
instituciji, odnosno ustanovi). Vrlo je vano naglasiti kako je nuno da nositelji
rukovodnih uloga posjeduju opeljudske i djelatne kompetencije, kao i strune
kompetencije. Ravnatelj, kao menader-rukovoditelj arhiva, ima najzahtjevniji
zadatak - on mora upravljati cijelom arhivskom ustanovom, koordinirati programe
i aktivnosti, organizirati strunu djelatnost, izgraivati i podravati kvalitetne
meuljudske odnose.
Voenje15 se, kao podsustav kulturnog menadmenta, odnosi na usklaivanje
ljudskog potencijala da bi se ostvarili ciljevi arhivske institucije. Voenje ljudi smatra
se najzahtjevnijom i najsuptilnijom funkcijom rukovoenja (Stanii, 2006, 25).
Prema nekim autorima, voenje je umjetnost utjecanja na ljude da oni rade spremno,
pouzdano i gorljivo, intenzivno i sa zanosom. Uspjene voe ne stoje iza skupine
kako bi je gurali naprijed nego su uvijek ispred zaposlenika kako bi ih inspirirali
i olakali im napredovanje. Temeljni cilj uspjenog voenja je pridobiti zaposleno
osoblje da, prema vlastitim kompetencijama i mogunostima, to vie pridonose
zajednikom cilju. Na arhivskoj razini, nositelji procesa voenja su ravnatelj,
pomonici i/ili zamjenici ravnatelja, naelnici/proelnici pojedinih odjela, odnosno
odsjeka, struni suradnici.
Najvaniji dio vezan uz voenje odnosi se na socijalne odnose koji, zbog
vanosti samih aktivnosti arhiva, bitno utjeu na strune rezultate. Stoga je potrebno
ispravno motivirati zaposlene za uspjeno ostvarenje cilja, razvijati pozitivnu
komunikaciju i partnerski odnos meu zaposlenicima, izbjegavati sukobe na bilo
kojoj razini, odnosno kvalitetno ih rjeavati te poticati timski rad i suradnju. Juri
(2004) voenje pojanjava kao utjecaj na ljude s namjerom da promijene svoja gledita
te svoje ponaanje usmjere prema zajednikoj viziji ustanove. Menaderi voenjem
odreuju smjer, stanje i jasnu viziju koju e zaposlenici slijediti i pomau im da
steknu razumijevanje njihove uloge u postizanju ciljeva. Vodstvo podrazumijeva
menadera koji koristi mo, viziju, utjecaj i komunikacijske vjetine. Rezultat takvog
voenja je visoka razina motivacije i posveenost zaposlenih instituciji.
15 Kada govorimo o voenju u kontekstu menadmenta, potrebno je naglasiti kako je sam pogled na
menadment i njegove znaajke uvelike izmijenjen. Posebno se istiu promjene i razlike u doivljavanju
sadraja samog pojma menadmenta. Ne tako davno, u sreditu zanimanja menadmenta bile su stvari
i ciljevi, zatim administracija i formalizacija te su se posebno isticale stroga organizacija, kontrola
i standardizacija. Nekadanji pojam menadmenta i rukovoenja (eng. Management) sve se ee
mijenja pojmom voenja (eng. Leadership), a svi pojmovi koji ine konkretni sadraj menadmenta
zamjenjuju se svojevrsnim ekvivalentima, pa su tako umjesto stvari, u sreditu zanimanja ljudi, ciljevi
se mijenjanju vizijom, administraciju zamjenjuje komunikacija, a umjesto formalizacije poeljna
je inspiracija. Sve vei prioritet nad strogom organizacijom dobiva kvalitetna klima i ozraje, dok
kontrola i standardizacija gube na znaaju, a njih uspjeno zamjenjuje ohrabrivanje, kreativnost i
inovacija. Promiljajui o opisanim promjenama, uoava se razlika u kvaliteti obavljanja odreenih
funkcija i poslova menadera i voditelja, odnosno lidera. Menader svoje funkcije izvrava razumom,
radei stvari na pravi nain, dok lider voen emocijama i stvaralakim arom, radi prave stvari na pravi
nain (Juri, 2004).
375
Rad s ljudima je najzahtjevnija i vrlo osjetljiva djelatnost, posebice u

arhivima gdje se usklauju ne samo odnosi sa zaposlenicima, odnosno suradnicima,
nego i s razliitim profilom korisnika arhivskih usluga. Voenje je djelatnost unutar
institucije, odnosno arhivske ustanove, i uglavnom se odnosi na menadment
sudionika arhivske djelatnosti. Taj rad s ljudima ini okosnicu struno-arhivskog
djelovanja unutar arhivske ustanove. Upravo zbog toga voenje nije vlasnitvo
niti ekskluzivno pravo ravnatelja, nego ulazi u djelokrug rada naelnika i proelnika,
strunih suradnika u pojedinim specifinim segmentima arhivske djelatnosti
(primjerice, arhivskog pedagoga), ali i drugih zaposlenika u njihovim specifinim
radnim zadacima.
Definirajui arhivske ustanove kao organizacije odreujemo ju kao
vremensku, prostornu, sadrajnu i financijsku organizaciju. Pitanja koja se neminovno
nameu vezana su uz strukturu, kvalificiranost i ustrojstvo ljudskog potencijala
koji treba ostvariti ne samo viziju, nego i misiju te ciljeve arhiva. Uloga arhiva u
drutvu je nadasve vana i nuno je postaviti odreena relevantna pitanja vezana
uz zakonodavnu regulaciju djelatnosti, kao i pitanja njezinog poloaja u sustavu, tj.
pitanja (de)centralizacije i autonomije. S tim u vezi, otvaraju se i brojna druga pitanja
vezana uz arhiv kao organizaciju: uz ravnatelja, postojanje drugog tijela upravljanja
arhivom i pitanja njihove uloge, organizacija raspoloivih potencijala i samog procesa
rada arhiva, godinje i dugorono planiranje i programiranje rada arhiva, planiranje
radnih obveza svih zaposlenika, pitanja ozraja i kulture arhiva (ethosa arhiva),
upravljanje kvalitetom, vrednovanje i samovrednovanje rada arhiva, pitanje arhiva
kao organizacije koja ui, pitanje suradnje arhiva s drugim institucijama u kulturi16
kao i s obrazovnim institucijama, organizacije kulturno-prosvjetnih aktivnosti, i dr.
Moemo zakljuiti kako upravljanje, rukovoenje i voenje postoje zbog
ustanove u kulturi, odnosno zbog arhiva, te se ostvaruju ponajprije zbog arhiva i u
njemu kao organizaciji kako bi se realizirala njegova arhivska funkcija, koja je u
dananjem trenutku intenzivno okrenuta otvaranju javnosti.
Etika i etos institucije
Pojam etosa je teorijski konstrukt pomou kojega znanstvenici ele objasniti
razliite kvalitete pojedine institucije. Kulturni etos nekog arhiva ini suglasje
temeljne strukture arhiva, vodei uzorak, pedagoki takt, kultura dogaanja. On
stoji u uzajamnoj vezi s normama zajednikog ivljenja koje se na pedagoki
nain oblikuju ustrajnost u ostvarivanju poznatih ispravnih (prihvaenih) ciljeva,
sinergijsko djelovanje, pouzdanost i tolerancija.
16 Arhivi, knjinice i muzeji podravaju i unapreuju cjeloivotno uenje, uvaju batinu zajednice
i tite i omoguuju pristup informacijama. Partnerstva razliitih vrsta mogu pomoi arhivima i ostalim
kulturnim ustanovama u ispunjavanju osnovnih ciljeva djelovanja te u pruanju zajednici najboljih
od njihove mogunosti. Partnerstvom i suradnikim odnosom arhiva, knjinica i muzeja, ustanove u
kulturi podravaju cjeloivotno uenje i/ili razvoj zajednice, optimiziraju pruanje usluga, omoguuju
opi pristup izvorima zajednice, u zajednici proiruju korisniku bazu ukljuenih ustanova te istiu
potrebu za zatitom batinskog gradiva.
376
Arhiv kao cjelina odreena je kulturnim etosom koji se ne moe neposredno

promatrati, ali ga se osjea. Etos je istodobno jezgra zajednikog miljenja i dranja
pomou kojega svi skladno djeluju. Kultura arhiva oznaava socijalno ozraje unutar
institucije, odnosno oslikava pozitivne socijalne odnose, razvija socijalne vjetine,
uspjeno upravlja konfliktima, te prua sigurnost svih zaposlenika i korisnika.
U svakodnevnom ivotu i u svakodnevnoj komunikaciji sasvim je normalno
etiko, tj. moralno djelovanje. Ako odredimo etiku kao filozofsku disciplinu i sustav
uvjerenja o ispravnom i pogrenom, moemo ju dopuniti skupom normi o oblicima
poeljnog i nepoeljnog ponaanja. esto nije dovoljno jasno ili je teko razluiti
to je ispravno, a to neispravno u odreenoj situaciji, koje je ponaanje etiki
prihvatljivo pa se menaderi esto nalaze u konfliku interesa i moralnog djelovanja.
Arhivske ustanove oblikuju i promiu odreene socijalne norme, drutveno
prihvatljivo ponaanje i moralno djelovanje. Ravnatelj je moralni posrednik koji
esto mora donositi odluke sklon jednim moralnim vrijednostima nasuprot drugima.
Takoer, i odlukama koje su etiki obojene, ravnatelj utjee na formiranje slike
institucije/arhiva prema javnosti.
Kada govorimo o etici u menadmentu, neizostavno treba spomenuti kako
je za uspjeno funkcioniranje arhiva kao drutvene i dravne institucije vaan etiki
kodeks ustanove, odnosno odreena pravila etikog ponaanja, koja moraju biti
u skladu sa zakonima i obiajima te moraju uvaavati individualnu etiku svakog
pojedinca, koji su u novu sredinu donijeli norme i vrijednosti obitelji iz koje potjeu.
Etiki kodeks ustanove trebao bi imati izraene elemente profesionalne vrijednosti,
tj. vrijednosti koje se odnose na odreena radna mjesta.
Iz svega navedenog, u kontekstu arhivskih ustanova, moemo zakljuiti
kako etika dilema poveava razinu odgovornosti jer se radi o institucijama, odnosno
ustanovama od opedrutvenog znaaja, te o korisnicima usluga i programa kojima
se arhivi otvaraju javnosti i s njom surauju. Arhivi su stoga pozvani promovirati
opeljudske vrijednosti, moralno djelovati i biti korektor u suvremenom drutvu,
jer idejama i vrijednostima koje arhivi zastupaju pridonosi se pozitivnom ozraju i
izgradnji drutva. Razliitim djelovanje u cilju otvaranja arhiva javnosti, programima
i kulturno-prosvjetnim aktivnostima koje arhivi provode i putem kojih surauju s
javnou, arhivi imaju mogunost oblikovati pogled svojih korisnika na svijet, a
u tome kljunu ulogu ima ravnatelj, kao rukovoditelj arhivske ustanove, te ostali
voditelji odreenih segmenata arhivske djelatnosti.
Unato naglasku koji se stavlja na podruje osiguravanja i upravljanja
financijskim i materijalnim resursima, osnovna zadaa svakog uspjenog menadera,
pa tako i menadera u institucijama u kulturi, odnosno ravnatelja arhivskih institucija,
je ljude uiniti sposobnima za zajedniki rad, postii da njihove kvalitete budu
pravilno iskoritene, a njihove slabosti nevane.
377
Kulturno-prosvjetne aktivnosti arhiva i poveanje usluga korisnicima

Imajui u vidu prirodu arhivskih ustanova, oblikovanje i voenje kulturno
prosvjetnih aktivnosti arhiva nuno je utemeljiti na sociokonstruktivizmu i
sociokulturnoj teoriji kao suvremenoj epistemolokoj i ontolokoj odrednici razvoja
spoznaje i openito razvoja ovjeka kao humanog bia.17 B. Stulli (1997, 357) istie
da, dugorono gledano, kulturne ili znanstvene ustanove ne mogu funkcionirati same
za sebe, odvojeno i izolirano od drutva i usmjereno samo na interne aktivnosti ili
iskljuivo na znanstveni i struni rad. Vanost, ali i vrijednost ustanova u kulturi,
upravo je u toj posveenosti i sudjelovanju u obogaivanju pojedinaca, odnosno
u obogaivanju kompletne zajednice u kojoj egzistiraju. ovjek je drutveno
i duhovno bie, bie kulture. Svaki je pojedinac pripadnik odreenog drutva i
odreene drutvene grupe, odreene kulture, to e rei da je njegov ivot mogu
jedino u zajednici. Stoga je upravo ukljuivanje i intenzivno sudjelovanje arhiva
u svakodnevnom drutvenom ivotu osnova suvremenog procesa modernizacije
djelatnosti.
Arhivsko gradivo i arhivske ustanove u sebi kriju golem obrazovni
potencijal, koji svoju snagu crpi iz injenice posjedovanja originalnog arhivskog
dokumenta. Kako obrazovni potencijal arhivskih ustanova ne bi ostao neiskoriten,
u sferi kulturno-prosvjetnih aktivnosti organiziraju se razliiti oblici rada s ciljem
pribliavanja javnosti, upoznavanja zajednice s djelatnou arhiva i privlaenja sve
veeg broja korisnika razliite strukture. Otvaranje arhiva javnosti i irenje kruga
korisnika arhiva jedna je od trajnih zadaa suvremenih arhiva.
Arhivska pedagogija u funkciji otvaranja arhiva javnosti
Sredstva kojima se arhivi slue kako bi ostvarili kontakt s javnou,
prvenstveno su strune i znanstvene publikacije arhiva, kao i posebna izdanja
17 Konstruktivizam, kao prethodnik sociokonstruktivizma, koji je dugo bio aktualan, isticao je
aktivnu ulogu uenika u konstruiranju svojega znanja, za razliku od dotada prevladavajueg shvaanja
tog procesa kao pasivnog, tj. kao transmisije znanja. Sociokostruktivizam prihvaa prvu odrednicu
ovog procesa znanje se gradi u transakciji izmeu individuuma i sociokulturnog konteksta, kulture u
koju je pojedinac uronjen. Socijalnim procesima pridaje se sve vea pozornost, posebice uvaavajui
stajalite Vigotskog o socijalnom podrijetlu viih psihikih procesa ovjeka. U konstruktivistikom
se pristupu pak individualnom razvoju posveuje posebna pozornost, a donekle zanemaruju socijalni
procesi, posebice kultura. Dijete u interakciji s okruenjem gradi znanje, razvija spoznaju, konstruira
svoju moralnu i intelektualnu autonomiju. Utemeljitelj konstuktivizma je Piaget, koji je isticao vanost
individualnog razvoja djeteta spoznajom, putem vlastite aktivnosti, u interakciji s fizikim okruenjem i
unutranjim, uroenim procesima asimilacije, akomodacije i ravnotee. Vigotski polazi od pretpostavke
da je dijete primarno socijalno bie i na njega, osim njegove bioloke prirode, djeluje i socijalno i
kulturno okruenje. Vanost sociokulturnog konteksta u kojemu svi subjekti svakodnevno ive i ue,
vanost suptilnih interakcija izmeu subjekata, govori i o suradnikoj spoznaji jer se spoznaja razvija u
suradnji s drugima upravo u rjeavanju intelektualnih konflikta koji se nuno javljaju. Ti konflikti utjeu
i na zajedniku konstrukciju (sukonstrukciju) razumijevanja svijeta, drutvenih pravila i smjernica, ali
i na zajedniku konstrukciju znanja. Zato je u njihovoj pedagogiji temeljno naelo su-djelovanje svih
sudionika u svim zbivanjima u ustanovi i drutvenoj zajednici, pa tako i u tvorbi sociokonstruktivistike
pedagogije (Previi, 2007, 235-236).
378
namijenjena kulturno-prosvjetnom i promidbenom djelovanju. U posljednje

vrijeme, takoer u skladu s drutvenim potrebama, i arhivske publikacije su
prilagoene ciljanoj korisnikoj zajednici - poevi od izbora teme i sadraja
do opreme publikacija i njenih dodatnih (didaktikih) mogunosti. Takoer,
suradnjom s kinematografijom arhiv ostvaruje svoju kulturno-obrazovnu ulogu i
obogauje ponudu arhiva. Film je medij koji, ako biljei injenice svakodnevnog
suvremenog ivota, ostaje nezamjenjivo svjedoanstvo o zabiljeenim dogaajima
i kao takav, ovisno o sadraju, dragocjen je izvor povijesnih informacija. Nadalje,
arhivske izlobe predstavljaju oblik kulturno-prosvjetne djelatnosti o ijoj se
svrsishodnosti raspravlja prvenstveno u sferi stvarne koristi u obrazovne svrhe,
s obzirom na nerazmjer truda i sredstava uloenih u njihova ostvarenja u odnosu
na broj posjetitelja koji openito opada kada su u pitanju javne izlobe. No Stulli
(1997, 360) istie da, ukoliko izlobe zadovoljavaju neke od osnovnih preduvjeta,
kao to su izbor odgovarajue teme; studiozan plan izlobe kao rezultat temeljitih
predradnji; suvremena interpretacija teme; koritenje komplementarnih, a ne samo
arhivskih eksponata; izbor odgovarajuih strunjaka za postav izlobe, ukljuivi, po
potrebi, i vanjske suradnike; izbor pravog mjesta, prostora i vremena za odravanje
izlobe, tad uistinu ispunjavaju svoju kulturno-obrazovnu ulogu i postaju pogodan i
neophodan oblik rada18.
Uobiajeno poimanje rada arhivskog pedagoga (kulturno-prosvjetne
djelatnosti u arhivu) svodi se, gotovo iskljuivo, pored voenja grupa po arhivu,
na voenje i organiziranje pedagokih i drugih oblika radionica. Naime, pod
pedagokom se radionicom danas nazivaju razliite aktivnosti koje objedinjuju
pojmovi edukacija i djeca. Hrvatski enciklopedijski rjenik nije takoer jasan po
pitanju to je radionica definirajui pojam organiziranim teajem pod vodstvom
strunjaka.19 Pojam radionica preuzet je iz engleskog jezika i doslovce preveden
(workshop). Oxfordski rjenik radionicu, slobodnim prijevodom20, definira kao
razdoblje diskusije i praktinog rada na odreenu temu, u kojem grupa sudionika
razmjenjuje svoja znanja i iskustva.21
18 Ljerka, Vuk, Arhivska pedagogija kao dio procesa modernizacije arhivskih ustanova, Arhivska
praksa, br. 17, Tuzla 2014, 340.
19 Radionica, Hrvatski enciklopedijski rjenik, svezak 9. (Pro -Sil), Zagreb: EPH: Novi Liber 2005,
66.
20 A period of discussion and practical work on a particular subject, in wich a group of people
share their knowledge and expirience. Workshop, Oxford Advanced Learners Dictionary, Oxford
University Press, Seventh edition, 2005, 1762.
21 Radionicu razni teoretiari razliito koriste: jednima je to metoda i oblik rada, drugima oblik, a
nekima samo metoda rada. Osobno, blia sam stajalitu da je radionica oblik i metoda rada, a definirala
bih ju kao skup aktivnosti kojima sudionici interakcijom i iskustveno svladavaju znanja i vjetine.
Kao metoda rada, radionice se oblikuju po modelu iskustvenog i doivljajnog uenja i za razliku od
standardnih oblika uenja, ona usmjerava na induktivan nain usvajanja znanja (iskustvom se dolazi
do zakljuaka). Sudionik radionice iz njih iskustveno izvodi zakljuke koji predstavljaju lekcije, nova
znanja. Iskustveno uenje usmjereno je na proces, a ne samo na ishod pri emu sudionici osim znanja
usvajaju i odreene vjetine. Kao metoda uenja, radionica integrira sve psihofizike aktivnosti
tjelesno izraavanje, osjetilnost, emocije, sjeanja, imaginaciju, volju, spoznaju. Takav oblik uenja
379
Osim navedenih kulturno-prosvjetnih aktivnosti arhiva, i kao mogui oblik

komunikacije u obrazovno-odgojnom kontekstu, koji nisu nuno specifini za
arhivsku djelatnost, potrebno je istaknuti klasina predavanja raznovrsne tematike,
susrete, tribine, okrugle stolove, seminare, koncerte te predstavljanje knjiga, kao
i suradnju na razliitim projektima i programima sa kolskim i visokokolskim
institucijama te drugim ustanovama u kulturi.
Organizacija tematskih okruglih stolova ili razliite debate na osnovi
dokumenata i razliitih tumaenja odreenih povijesnih dogaaja, problema, pitanja
i sl., s pedagokog su stajalita posebno zanimljiv oblik uenja u kojemu se osim
usvajanja injenica, razvijaju i razliite vjetine, od argumentiranja do kulture
komuniciranja, kao i sposobnosti uzrono-posljedinog povezivanja dogaaja i
njihovo tumaenje u povijesnom kontekstu. Obino se edukacije u arhivima svedu
na struna vodstva i arhivske izlobe, no nuno je staviti naglasak i na druge oblike
edukacije, koje bi u konanici imale i bolje edukativne uinke, a isto tako pruile bi
mogunost posjetiteljima (uenicima) da se razvijaju (u kreativnom i intelektualnom
smislu) te da aktivno sudjeluju u interakciji s edukativnim sadrajima koje arhiv(i)
nude, ovisno o temi koja se obrauje. Svi navedeni oblici realizacije kulturnoprosvjetne aktivnosti pridonose irenju poruka ustanove, stoga i arhivski pedagog
ima znaajnu ulogu u njihovoj organizaciji i/ili voenju.
Didaktike su mogunosti velike, arhivi obiluju obrazovnim materijalima,
stoga bi bila teta zanemariti taj potencijal i uenike (kroz razgled izlobi ili putem
strunog vodstva prostorom arhiva) staviti u ulogu pasivnih sakupljaa informacija.
Takoer, s obzirom da se suvremeni kurikulum obrazovanja sve vie oslanja na
informacijsku tehnologiju, cijeli razredi dobivaju raunala i rade online, nuno je
staviti dodatni naglasak na mogunosti iskoritavanja sadraja digitaliziranih zbirki
u nastavi. Kako bi kulturno-obrazovna djelatnost arhiva u suvremenom drutvu na
pravi nain uspostavila interakciju sa javnou, nuno je nadrasti neinventivnost i
monotoniju u predstavljanju dokumenata i usvojiti, u mjeri u kojoj struka i realne
mogunosti doputaju, nove i suvremene oblike rada.
U svrhu povezivanja onoga to arhivi imaju, a to je neiscrpna edukativna
materija, s onima koji je ponajvie trebaju (odgojno-obrazovne ustanove,
prosvjetari, uenici, studenti), arhivski pedagozi nuno s njima trebaju uspostaviti
izravnu komunikaciju. Pri takvoj komunikaciji, sa svojim najeim (potencijalnim)
korisnicima (kao to su kolarci), arhiv ostvaruje svoju kulturnu i edukativnu
funkciju. Dakle, kako sadrajni i didaktiki potencijal arhivskog gradiva ne bi
ostao neiskoriten, nuno je da arhivi razmotre mogue oblike dugorone suradnje,
temeljene na programima i projektima osmiljenima i izraenima iskljuivo
za obrazovnu svrhu. Oblikovanjem specifine usluge namijenjene ustanovama
obrazovnog sustava, kao posebnim korisnikim skupinama arhiva, arhivistima se
povezuje razumijevanje svijeta s razumijevanjem sebe i drugih (moralno-etikim i socijalnim svijetom).
Radionica je i oblik koji omoguava grupnu interakciju i komunikaciju u kojoj se mogu podijeliti
iskustva meu sudionicima.
380
otvara posve novo podruje djelovanja koje izlazi iz dosadanjih okvira arhivske
djelatnosti.22
Arhivska komunikacija u provedbi kulturno prosvjetnih, odnosno obrazovnih
aktivnosti arhiva s ciljem otvaranja javnosti
Termin komunikacija uz termin informacija vjerojatno je jedan od
najee spominjanih termina u suvremenoj znanstvenoj terminologiji. Tako ni
arhivistiku, kao ni arhivsku pedagogiju, nije mimoilo uvrtavanje tog termina u
znanstveni terminoloki korpus. Oduvijek je bit odgojnog procesa bila odreena
komunikacija. U odgojne svrhe ljudi su komunicirali od najranijih postojanja
ovjeka, ali je u proteklim milenijima ta komunikacija poprimala raznovrsna
obiljeja. Tisuljea ovjekova postojanja na Zemlji prola su do pojave pismoslovne
komunikacije koja je mogla dopuniti neposrednu ljudsku komunikaciju za odgojne
potrebe. Zatim se ekalo jo koju tisuu godina do pronalaska tiskarskog stroja koji
je omoguavao tiskanje knjiga. Poslije osnivanja prvih kolskih institucija javlja se
potreba za definiranjem novih komunikacijskih formi kako bi se ostvarila oekivanja
drutva (odraslih) od odgoja mladih. Te su komunikacijske forme bile uvjetovane
dostupnim komunikacijskim medijima te dogaajima u indsutrijskoj proizvodnji
(tiskarski stroj, film, telefon, radio, televizija, kompjuteri, Internet, danas pametni
telefoni). Uz komunikacijsku paradigmu uloga je uitelja bitno izmijenjena. On je
mentor, pomaga, suradnik. Glavni mu je zadatak osigurati izvore znanja o stvaranju
pedagoke situacije u kojoj e svaki subjekt moi ostvariti optimalne mogunosti,
odnosno zadovoljiti svoje osnovne potrebe.23
Fox (2001) istie kako je komunikacija kljuni instrument i pretpostavka
optimalnog funkcioniranja svakog tima. Kvalitetna komunikacija na razini svih
njezinih sudionika krucijalni je preduvjet stvaranju pozitivnog ozraja, to je temelj
uspjenog ostvarivanja radnih zadataka. Uinkovita komunikacija temelj je dobrog
timskog menadmenta, a komunicirati na odgovarajui nain istodobno znai
odravati poeljnu razinu aktivnosti, a samim time i discipline u razrednom timu.
Iako pod pojmom opa komunikacija obuhvaamo cijeli niz oblika
komuniciranja, koji nisu nuno specifini za arhivsku djelatnost, oni igraju vanu
ulogu u odnosu arhiva i korisnika preko izgovorene rijei, organiziranja predavanja,
debatnih grupa, okruglih stolova, priredbi i razliitih pedagokih radionica.
Opa komunikacija komplementarna je drugim oblicima arhivske
komunikacije i pridonosi vrem vezivanju arhiva uz vlastitu drutvenu i kulturnu
okolinu. On je dio kulturnog ivota, koji se inicira u arhivu i po emu arhiv sve vie
postaje mjestom okupljanja ljudi, mjestom kreativne i aktivne veze s prolou.
Proces komunikacije arhiva predstavlja svojevrsnu krunu arhivskog rada,
zaokruenje prethodnih arhivskih aktivnosti. Ako holistiki pristupimo arhivu, arhiv
22 Ljerka Vuk, Arhivska pedagogija kao dio procesa modernizacije arhivskih ustanova, Arhivska
23 Ladislav Bognar, Milan Matijevi, Didaktika, Zagreb 1993, 358.
381
komunicira s drutvom, svojim krajnjim korisnicima, cjelokupnom svojom pojavom.

No, komunikacijski se procesi u arhivu neprestano odvijaju u komunikaciji ovjeka s
arhivskim gradivom i drutvenom zajednicom, pri emu arhiv ima medijalnu ulogu.
Medijalna uloga arhiva omoguava da se drutvu u novoj stvarnosti prenosi neka
druga, prola stvarnost, uz pomo arhivskih dokumenata i drugih oblika arhivskog
gradiva (karte, videozapisi, peati i sl.). Medijalna uloga omoguava arhivu
iskazivanje i prikazivanje znanja koje prikuplja i uva u svojim spremitima kako
bi pouavao i zabavljao.
Komunikacijski se procesi u arhivu odvijaju na tri razine i oni ostvaruju
veinu osnovnih funkcija arhiva koje proizlaze iz njegove definicije uvanje,
znanstveno istraivanje, prezentiranje i, odnedavno, animacija.
Prva razina komunikacijskih procesa u arhivu je proces arhivskog odabira
ili selekcije. Komunikacija na toj razini zatvorenog je tipa, a ostvaruje se izmeu
arhivskog strunjaka i potencijalnog arhivskog gradiva. U toj komunikaciji nastaje
informacija o gradivu kao temelju selekcije, pri emu se procjenjuje potencijalna
mogunost koritenja u obrazovne svrhe. Druga razina komunikacijskih procesa
u arhivu, predstavlja proces sreivanja, dokumentiranja i istraivanja arhivskog
gradiva. Ta je komunikacija takoer zatvorenog tipa i ona se odvija izmeu arhivskog
strunjaka i arhivskog gradiva. Trea razina je proces arhivske komunikacije.
Arhivsku komunikaciju moemo takoer promatrati kroz tri razine, odnosno
arhivska se komunikacija moe podijeliti na tri faze. U prvoj je fazi ta komunikacija
zatvorenog tipa i ostvaruje se izmeu strunjaka i predmeta, a odnosi se na odabir
arhivskog gradiva koje ima potencijal za neku od kulturno-prosvjetnih aktivnosti. U
drugoj fazi tog procesa, koji je otvorenog tipa, pa samim time i najuoljiviji, ostvaruje
se komunikacija gradiva i krajnjeg korisnika. U treoj fazi arhivske komunikacije
nalazi se krajnji korisnik koji prima informaciju koju je poslao arhivski strunjak
posredstvom arhivskog gradiva. Poruka koju je poslao arhivski strunjak vrlo esto
nije istovjetna poruci koju prima krajnji korisnik, ona pak ovisi o interpretaciji
informacije.
Prve su dvije razine komunikacije u funkciji znanstvene i arhivistike
spoznaje. U komunikacijskim procesima izmeu arhivskog strunjaka i gradiva
generira se znanstvena i kulturna informacija koju gradivo nosi u sebi. Zadnja
razina komunikacije je u funkciji ispunjavanja drutvene uloge arhiva. Na toj se
razini kulturna poruka, posredstvom svih vrsta arhivskog gradiva, prenosi na krajnje
korisnike. U ovoj fazi, dakle, vie nije rije o komunikacijskim procesima u arhivu,
ve o arhivskoj komunikaciji. Kroz nju su objedinjeni i rezultati svih ranijih strunih
komunikacijskih procesa te je ona, u isto vrijeme, i informativna i edukativna.
Za razumijevanje uloge arhivskog pedagoga u procesu arhivske komunikacije
dovoljno je razumijevanje osnovnog modela komunikacije koji ukljuuje odailjaa
poruke, medij te primatelja poruke. Taj se osnovi oblik komunikacije moe preslikati
i na arhive. Arhivski su djelatnici ti koji odailju kulturnu poruku krajnjim korisnicima
uz pomo arhivskog gradiva, odnosno uz pomo kulturno-prosvjetnih aktivnosti.
382
Objanjavajui muzejsku komunikaciju, koja je po svom obliku, organizaciji i svrsi

bliska i slina arhivima, autori Knez i Wright (1970) tijek komunikacijskog procesa
opisuju na slijedei nain: kustos odreuje informacije i poruku koju odailje; ta
poruka se kodira kroz izlobu kao medij, odnosno primarni (muzealija) i sekundarni
(natpis, fotografija) medij, koju pak prima i dekodira sam posjetitelj, krajnjih korisnik
muzeja.24 Na jednak nain komunicira i pedagog u arhivima s krajnjim korisnicima,
s time da je njegova odaslana poruka u pravilu interpretacija poruke koju alje
arhivist. Pedagog se koristi identinim medijem kao i arhivist, a sam je medijator u
(arhivskom) komunikacijskom procesu.
Odailja poruke medij primatelj poruke

Odailja
poruke medij primatelj poruke
------------------------------------------------------------------------------------------------------------Arhivist
Arhivist
arhivsko gradivo korisnici
arhivsko gradivo
korisnici
Pedagog obrazovno-odgojne
aktivnosti
Pedagog obrazovno-odgojne aktivnosti
Shema 1: Osnovna
komunikacija
u arhivu, prema
muzejskom
komunikacijskom
modelu (Eilean
Shema
1: Osnovna komunikacija
u arhivu,
prema muzejskom
komunikacijskom
modelu HooperShema
1: Osnovna komunikacija
u pratice,
arhivu, The
prema
muzejskom
modelu
(EileanNew
Greenhill:Comunication
in theory and
educational
ofpratice,
the museum
(1999:
Routledge,
York)
(Eilean Hooper-Greenhill:Comunication
in theoryrole
andkomunikacijskom
The educational
role
of theHooperGreenhill:Comunication in theory and pratice, The educational role of the museum (1999: Routledge, New York)
museum (1999: Routledge, New York)
arhivist
pedagog
korisnik
arhivist
pedagog
korisnik
>------------------------------poruka------------------------------->
>------------------------------poruka------------------------------->
Shema 2: Tijek odailjanja i primanja poruke

Shema 2: Tijek odailjanja i primanjaShema
poruke2: Tijek odailjanja i primanja poruke
U komunikacijskom procesu arhivski pedagozi sudjeluju u taktilnom, auditivnom,

U komunikacijskom
procesu
arhivski
sudjeluju
u taktilnom,
auditivnom,i
U komunikacijskom
procesu
arhivski
pedagozi
sudjeluju
u taktilnom,
iskustvenom
i vizualnom
prijenosu
informacije
kaopedagozi
sastavnog
dijela kulturne
poruke,
prilagoene
iskustvenom
i vizualnom
prijenosu
informacije
kaoprijenosu
sastavnog
dijela
kulturne
poruke,
prilagoene
auditivnom,
iskustvenom
i vizualnom
informacije
kao sastavnog
dijelaporukei
obraene prema
potrebama
ciljane skupine.
U smislu
obraivanja
i prilagoavanja
kulturne
obraene
prema
potrebama
ciljane
skupine.
U
smislu
obraivanja
i
prilagoavanja
kulturne
kulturne
poruke,
prilagoene
i
obraene
prema
potrebama
ciljane
skupine.
U
smislu
ciljanoj skupini arhivski je pedagog interpretator kulturne poruke. Komunikacija, na nainporuke
da se
ciljanoj
skupini
arhivski
pedagog
interpretator
kulturneciljanoj
poruke.
Komunikacija,
na
nain
da se
obraivanja
i jeprilagoavanja
kulturne
poruke
skupini
arhivski
pedagog
poruka interpretira,
s ciljem
da
uspjeno
doe
do krajnjeg
korisnika
nije
nita
drugojenego
edukacija.
poruka
interpretira,
s
ciljem
da
uspjeno
doe
do
krajnjeg
korisnika
nije
nita
drugo
nego
edukacija.
kulturnesuporuke.
Komunikacija,
na nain
da se
poruka radionica,
interpretira,radionice
s
Oblici i vrsteinterpretator
takve komunikacije
edukativne
izlobe, izlobe
radova
kreativnih
Oblici
i vrsteciljem
takve da
komunikacije
suprilagoene
edukativne
izlobe,
radova
kreativnih
radionica,
radionice
uspjeno
doe
do
krajnjeg korisnika
nije
nita
drugo
nego edukacija.
Oblici
i
i igraonice,
vodstva,
publikacije
ciljanimizlobe
skupinama,
dodatni
edukativni
materijali,
iplakati,
igraonice,
vodstva,
publikacije
ciljanim
skupinama,
dodatni
edukativni
materijali,
vrste
takve
komunikacije
su edukativne
izlobe,
izlobe
radova
kreativnih
predavanja,
debatne
skupine,prilagoene
okrugli
stolovi
i rasprave
aktualne
tematike
i sl. radionica,
plakati, predavanja,
debatne
skupine,
okruglipublikacije
stolovi i rasprave
aktualne
tematike
i sl.
radionice
i igraonice,
vodstva,
prilagoene
ciljanim
skupinama,
dodatni
edukativni
materijali,
plakati,
predavanja,
debatne
skupine,
okrugli
stolovi
i
rasprave
Informacije/ arhivsko gradivo - potencijal kulturno-prosvjetnih djelatnosti u arhivu
Informacije/
arhivsko
aktualne
tematike
i sl.gradivo - potencijal kulturno-prosvjetnih djelatnosti u arhivu
taktilno
taktilno
auditivno
auditivno
iskustveno
iskustveno
vizualno
vizualno
24 Eilean Hooper-Greenhill: Comunication in theory and pratice, The educational role of the museum
(1999: Routledge, New York), 37.
383
Ciljana skupina (od predkolske do osoba tree ivotne dobi)
ciljanoj skupini arhivski je pedagog interpretator kulturne poruke. Komunikacija, na nain da se

poruka interpretira, s ciljem da uspjeno doe do krajnjeg korisnika nije nita drugo nego edukacija.
Oblici i vrste takve komunikacije su edukativne izlobe, izlobe radova kreativnih radionica, radionice
i igraonice, vodstva, publikacije prilagoene ciljanim skupinama, dodatni edukativni materijali,
plakati,
predavanja,
okrugli stolovi i rasprave aktualne tematike i sl.
Mr.
sc. Ljerka
VUK, debatne
Kristijanskupine,
KARAJI
Informacije/ arhivsko gradivo - potencijal kulturno-prosvjetnih djelatnosti u arhivu
taktilno
auditivno
iskustveno
vizualno

Shema
3: Uloga
pedagoga
u odailjanju
informacija,informacija,
odnosno oblikovanju
kulturno-prosvjetnih
aktivnosti
Shema
3: Uloga
pedagoga
u odailjanju
odnosno
oblikovanju kulturno-
prosvjetnihtehnologija
aktivnosti i sredstava masovnog komuniciranja
Uz pomo modernih informacijskih
(interaktivni info pult, LinkedIn, web i facebook stranica) te u kontaktima sa sredstvima javnog
priopavanja,
o arhivu, njegovom
djelovanjutehnologija
te sadraju fondova
prilagoeno
se odailju
Uz informacije
pomo modernih
informacijskih
i sredstava
masovnog
irokom krugu korisnika, a i u slubi su animacije arhiva. Arhivsku komunikaciju sa irom zajednicom
komuniciranja (interaktivni info pult, LinkedIn, web i facebook stranica) te u
ine procesi odgojno-obrazovnih aktivnosti, ime se dodatno apostrofira bitna uloga koju arhiv ima u
kontaktima
sa sredstvima
javnog
informacije
o arhivu,
obrazovnom procesu,
a posredstvom
njegapriopavanja,
i u procesima formiranja
drutvene
svijesti. njegovom
djelovanju te sadraju fondova prilagoeno se odailju irokom krugu korisnika,

aktivnostiarhiva.
arhiva Arhivsku
zakljuna razmatranja
aKulturno-prosvjetne
i u slubi su animacije
komunikaciju sa irom zajednicom ine
procesiPromjene
odgojno-obrazovnih
aktivnosti,
ime
se dodatno apostrofira bitna uloga koju
u drutvu i arhivskim ustanovama vie nisu iznimka, nego pravilo i stoga je
arhiv
ima
u
obrazovnom
procesu,
a
posredstvom
njegas vremenom
i u procesima
formiranja
potrebno permanentno uenje kako bi arhivi uspjeli odrati korak
promjena.
Takoer,
obrazovne aktivnosti
drutvene
svijesti. u arhivskim ustanovama, kao organizacijama koje ue, poprimaju sasvim
drugaije oblike. Klasina predavanja, kao najei oblik pouavanja u tradicionalnim arhivskim
Kulturno-prosvjetne aktivnosti arhiva zakljuna razmatranja
13
Promjene u drutvu i arhivskim ustanovama vie nisu iznimka, nego

pravilo i stoga je potrebno permanentno uenje kako bi arhivi uspjeli odrati korak s
vremenom promjena. Takoer, obrazovne aktivnosti u arhivskim ustanovama, kao
organizacijama koje ue, poprimaju sasvim drugaije oblike. Klasina predavanja,
kao najei oblik pouavanja u tradicionalnim arhivskim ustanovama, pokazala su
se prilino nedostatnima, posebice kada je rije o djeci kolske dobi, stavljajui ih u
ulogu pasivnih sakupljaa informacija, a ne aktivnih sudionika procesa obrazovanja
u kojem bi se pokazali kao kreativni rjeavatelji problema i aktivni sudionici u
cjelokupnom procesu uenja. Uenje kojemu je krajnji ishod memoriranje injenica
i njihovo akumuliranje dovodi do tromog i netransferbilnog znanja. Aktivno uenje
u arhivima, osmiljeno i voeno strunim radom arhivskog pedagoga, usmjereno je
razvoju samostalnosti i misaonih kapaciteta djece.
Vaan oblik odgojno-obrazovne djelatnosti u arhivima je uenje inei i
sudjelujui kojim se omoguuje aktivno konstruiranje znanja osobi koja ui. Stoga
je bitno pri osmiljavanju obrazovnih aktivnosti u arhivima ciljanoj korisnikoj
skupini osigurati raznovrsne stimulativne uvijete u kojima e kroz interakciju s
384
drugima konstruirati, odnosno sukonstruirati svoje znanje. Takav pristup omoguuje

aktivno uenje, ime se arhivskog pedagoga, kao moderatora obrazovnih aktivnosti,
stavlja u pozadinu zbivanja. Znanje kao privremena i subjektivna konstrukcija osobe,
podlona je promjenama, revizijama i rekonstrukcijama. Uloga arhivskog pedagoga
nije tono planiranje sadraja nego planiranje moguih smjerova prema kojima
bi se obrazovne aktivnosti u arhivima mogle razvijati i njihovo prilagoavanje
potrebama i kognitivnom razvojnom stupnju ciljane skupine. Obrazovne aktivnosti
u suvremenim arhivskim ustanova trebalo bi temeljiti na kritikoj provjeri, refleksiji
i zajednikoj raspravi. Socijalni je kontekst, dakle, temeljni preduvjet kvalitetnih
obrazovnih aktivnosti u arhivima koji omoguuje konstruiranje, tj. sukonstruiranje
znanja kroz dijalog, raspravu i interakciju s drugima sudionicima i didaktikim
mogunostima koje arhivsko gradivo nudi.25
Suradnjom i partnerskim odnosom arhivskih ustanova s ustanovama
odgojno-obrazovnog sustava razvija se nova kulturna politika arhiva vie okrenuta
javnosti te se ostvaruje dugorona korist za obje ustanove. Arhivi se sputaju s
pijedestala posveenosti eliti i uskom krugu istraivaa, mahom povjesniara, te
se otvaraju novim korisnicima o kojima ovisi budunost arhivskih ustanova, jednako
kao i ostalih ustanova u kulturi.26
Sve arhivske ustanove ne mogu jednako intenzivno razvijati kulturnoprosvjetne aktivnosti. Vee mogunosti imaju starije i vee ustanove, organizacijski
konsolidirane, s veim brojem sreenih fondova i zbirki, s veim materijalnim i
kadrovskim mogunostima. No, nije sve samo u materijalnim i ostalim objektivnim
mogunostima, vrlo je vano i pitanje subjektivnih faktora, a prije svega pitanje
nae osobne inicijative, naeg shvaanja vanosti ovog podruja rada svake arhivske
ustanove, nae sposobnosti u koritenju raspoloivih sredstva same ustanove i
mogunosti koje moe dati suradnja sa srodnim ustanovama i faktorima kulturnoprosvjetnog ivota.
S ciljem modernizacije arhiva, cjelokupnu kulturno-prosvjetnu djelatnost
treba proimati nastojanje oko to uinkovitije primjene postojeih oblika rada
proetih sa to vie invencije i stvaralakog nadahnua. Priroda kulturno-prosvjetne
djelatnosti ne trpi abloniziranje, neinventivnost i stagnaciju te se upravo u tome
krije njena modernizacijska i progresivna uloga.
Podrka javnim tijelima i ustanovama u upravljanju njihovim gradivom
Podrka javnome sektoru na podruju upravljanja dokumentacijom postaje
osobito znaajna u kontekstu nastojanja da se informacije u posjedu javnih tijela
uine dostupnima za ponovno koritenje to prije i u to veem opsegu za stvaranje
novih usluga i vrijednosti. Kvalitetno upravljanje dokumentacijom unutar javnoga
25 Ljerka Vuk, Arhivska pedagogija kao dio procesa modernizacije arhivskih ustanova, Arhivska
26 Isto, 344.
385
sektora, a prije predaje gradiva nadlenom arhivu, znaajni su i stoga to podupiru

transparentnost i odgovornost u radu.
Osposobljavanje i struno usavravanje djelatnika koji obavljaju poslove
zatite arhivskog gradiva u svojim ustanovama moe se provoditi na vie naina:
kroz teajeve, programe koje nude arhivske ustanove i druge formalno ustrojene
programe obrazovanja, ali obavezno i u okviru radnog okruenja kroz mentorski
rad, rasprave o strunim pitanjima i poticanje djelatnika da dio radnog vremena
izdvoje za samousavravanje. Promjena naina strunog usavravanja djeluje i na
mijenjanje kulture odgojno-obrazovne ustanove. U tom smislu, arhivske ustanove
moraju poveati i proiriti edukacije i osposobljavanje svih sudionika u zatiti
i ouvanju kulturne batine radi njezina odrivog koritenja. Moraju inovirati i
osnaiti edukaciju i trening za poveanje produktivnosti arhivskog osoblja te raditi
na podizanju njihove motivacije. U dananje vrijeme, ljudski faktor sve vie dobiva
na znaaju, a esto ima i presudnu ulogu u organizacijskom uspjehu. Stoga je
potrebno posebnu pozornost usmjeriti na ljudske resurse, na znanja i vjetine koje
oni posjeduju, a koje stjeu tijekom obrazovanja i usavravanja.
Za postojee hrvatske arhiviste potrebna su nova znanja, gdje bi se pozornost
usmjerila s administracije dokumenata na potrebe korisnika. Iz ovog proizlazi
aktualna nunost izradbe nacionalnih i regionalnih programa osposobljavanja koji
bi trebali biti koncentrirani vie na korisnike nego na pojedinano arhivsko gradivo.
Arhivska ustanova je (ili bi trebala biti!) struna zajednica koja zahtijeva
intenzivnu suradnju meu zaposlenicima. Senge (2001) navodi kako je vlastito
usavravanje sposobnost neprestanog proiavanja i produbljivanja osobne vizije,
usmjeravanja snaga, razvijanja strpljenja i objektivnog spoznavanja stvarnosti.
Osobno usavravanje izjednauje se s istraivanjem u organizaciji koja ui, kao
nain neprestanog propitivanja, ispitivanja, reflektiranja i diskutiranja o objektivnoj
stvarnosti. Stoga je usavravanje zaposlenika, kao cjeloivotno uenje, ujedno i proces
i eljeni ishod u mijenjanju kulture odgojno-obrazovne ustanove. Mijenjanje kulture
neke arhivske ustanove nastaje u procesu zajednikog recipronog prilagoavanja
i razvijanja teorije i prakse, tj. zajednikog oblikovanja i modificiranja slubene
programske koncepcije u svakoj ustanovi posebno, a pri emu presudnu ulogu ima
ravnatelj u jednakoj mjeri kao i zaposlenici.
Ulaganje u obrazovanje arhivskog osoblja znai ulagati u neto to e nakon
odreenog vremena donijeti viestruke koristi, kako za organizaciju, tako i za samog
pojedinca. Arhivi bi trebali posvetiti maksimalnu pozornost uvoenju inoviranih i
suvremenih programa obrazovanja svojeg osoblja, jer su oni najbolji i najefikasniji
kapital koji je potrebno permanentno obnavljati. Budui tokovi upravljanja
dokumentacijom sve vie e naglaavati potrebu usavravanja arhivskog osoblja.
Pruanje strune pomoi u upravljanju i zatiti dokumentacije jedna je od
osnovnih zadaa Hrvatskog dravnog arhiva, kao i podrunih arhiva u Republici
Hrvatskoj, koji u posljednje vrijeme programe obrazovanja i razvoja osoblja
pokuavaju maksimalno usuglasiti te povezati s organizacijskim ciljevima i osobnim
386
potrebama osoblja koji rade na poslovima zatite i obrade arhivskog gradiva u

razliitim institucijama.
Zakljuak
U podruju arhivske znanosti gomila se sve vie izvjea razliitih
znanstveno-istraivakih radova, nekontrolirano je velik porast novih pristupa,
disciplina i subdisciplina Brze globalne komunikacije putem informacijskih
mrea dovele su u neugodan poloaj sve zatvorene nacionalne sustave od sustava
kulture i njegovih sastavnica, do obrazovnog sustava te drugih znanosti, kao i
razliite tehnike, trgovake i druge standarde cjelokupnog dutvenog sustava.
Znanost vie nije neumorno, sporo i uporno traganje za temeljnim istinama, ve
dinamian i po svojemu procesu kreativan operativni i akcijski posao u kojemu
sve vie dolazi do izraaja kreativnost u pristupu, a ne kreativnost u interpretaciji
kvantitativnih pokazatelja. to je najvanije, sve je to dolo vrlo brzo i bez velikih
mogunosti za generacijski, tehnoloki, paradigmatiki i tehniki prijelaz na drugi
sustav. Cjelokupno novo stanje zahtjeva sasvim novi metodologijski pristup, sasvim
drugu organizaciju i sve vie mladih, sposobnih kadrova u koje je drutveni sustav
do danas vrlo malo investirao. Homo sapiens informaticus danas se na razini
svoje antropoloke i povijesne determiniranosti, svih svojih unutranjih i vanjskih
generikih polja iskazuje kao mislei ovjek, bie koje misli sebe, svoju okolinu i
svoje ogranienosti. Za razliku od svojih predaka, promiljanje vlastite ogranienosti
suvremenog ovjeka iskazuje jednu sasvim novu i novovjekovnu osobitu mogunost,
a to je da svojim znanjem i sposobnou ovjek stvara uinkovite nadomjestke
vlastitih nesposobnosti i svojih naravnih nedostataka.
Dakle, prolo je stoljee, kao i poetak ovoga, obiljeeno nizom vanih
promjena koje imaju mnogobrojne implikacije. Sve se one odraavaju i u suvremenoj
arhivskoj praksi, jer upravo ona predstavlja potencijal koji podrava arhivski sustav
u cjelini i omoguuje njegovu uspjenu komunikaciju sa prostorom i vremenom u
kojemu funkcionira.
Suvremeni pristup arhivskoj teoriji i praksi, nije nita drugo nego odgovor
na brojna pitanja stvaranja, odravanja i troenja intelektualnog kapitala. Arhivi su
po svojoj biti i funkcionalnoj determiniranosti riznice intelektualnog kapitala koji,
kao i svaki drugi oblik kapitala, ima svoju vrijednost i cijenu, zakone po kojima se
stvara te svoje ope i osobite vrijednosti. Ciklus isplativosti arhivskog gradiva, kao
intelektualnog kapitala, poprilino je dug, ali je vijek koritenja vrlo dugotrajan, a
renta iznimno visoka. Za razliku od drugih vrsta kapitala, ovaj kapital ima dvovrsnu
kakvou. Intelektualni kapital ima svoju objektivnu i subjektivnu vrijednost, vrijedi
za ono drutvo koje je u njega uloilo, ali vrijedi i za sebe samoga. to vie vrijedi
za druge, to vie vrijedi i samom sebi. Ta vrijednost istovjetna je u svim dravama,
a pravo znanje vrsta je i stabilna valuta. Na toj pojednostavljenoj osnovici moemo
387
shvatiti da suvremena arhivska djelatnost, njeni programi i aktivnosti, nisu nita

drugo nego stvaranje svojevrsnog intelektualnog kapitala pojedinca, ali i cjelokupne
drave i nacije. Takav pristup djeluje pomalo merkantilistiki, moda se ak stjee
dojam umanjivanja dostojanstva djelatnosti itd. No, uozbiljenje jedne djelatnosti,
koja je po obuhvatu i broju ukljuenih jedna od znaajnijih djelatnosti svakog
drutva i za koje drutvo troi odreena financijska sredstva, mora imati neto vie
od pjesnike vrijednosti i uopene vrijednosti po sebi. Usredotoenje cjelokupne
arhivske djelatnosti na zamisao ostvarenja nove vrijednosti proaktivno je i otvara
bezbroj novih mogunosti i novih pitanja.
Osnovno polazite promjene cjelokupne koncepcije, kako kulturne politike
arhiva, tako i razvojnog plana arhiva te njegove kulturno-prosvjetne djelatnosti,
kod nas je uvjetovano promjenom drutveno politikog ureenja, koja dovodi do
promjena cjelokupnog svjetonazora; naglim porastom ljudskih spoznaja (eksplozija
znanja) i promjenama u njihovoj dostupnosti, s ime se mijenjaju ciljevi kulturne
politike arhiva i kulturno-prosvjetnih aktivnosti; nizom znanstvenih spoznaja;
multikulturalnou i globalizacijom u svim segmentima egzistiranja i funkcioniranja
ovjeka, a koje pod utjecajem sve veih mogunosti i potreba migracija postaje naa
stvarnost.
Zadaa arhiva je da u tim novim uvjetima funkcioniranja dokau svoju
relevantnost za zajednicu u kojoj djeluju i pokau kako imaju to ponuditi irem
krugu korisnika, a ne samo onima koji ciljano dolaze u arhiv u potrazi za odreenim
podacima ili dokumentacijom.
Summary
In the field of archival science more and more reports of various scientific
researches pile up, uncontrolled is the significant growth of new approaches, disciplines
and subdisciplines ... Quick global communication through information networks
brought an awkward position of closed national systems - systems of culture and its
components, to the education system and other sciences, as well as various technical,
commercial and other standards of the entire social system. Science is no longer
relentlessly, slowly and persistently search for fundamental truths, but a dynamic and
creative process of its operating and action work in which more and more evident is
creativity in approach, not creativity in the interpretation of quantitative indicators.
Most importantly, all this came very quickly and without much opportunity for
generational, technological, technical and paradigmatic transition to another system.
The entire new situation requires a completely new methodological approach, an
entirely different organization and more and more young, capable staff in which
the social system to date invested very little. Homo sapiens informaticus today at
the level of its anthropological and historical determinism, in all its internal and
external generic fields is treated as a thinking man, a being who thinks themselves,
388
their environment and their limitations. Unlike their ancestors, limitations of modern
man presents a completely new and modern particular possibility, which is that our
knowledge and ability to man creates efficient substitutes of their own incompetence
and their natural disadvantages.
So, its been a century and beginning of this one, marked by a series of
important changes that have numerous implications. All these are related and in
contemporary archival practice, just because it represents the potential that supports
the archive system as a whole and allows its successful communication with space
and time in which it works.
Modern approach to archival theory and practice, is nothing more than a
response to numerous questions of creation, maintenance and intellectual capital
spending. The archives are in their essence and functional determination treasury
of intellectual capital which, like any other form of capital, has its own value and
price, the laws by which it creates and its general and special value. Cycle viability
of archives, as intellectual capital, is quite long, but the useful life of a very lengthy
and extremely high rents. Unlike other types of capital, this capital has received
mixed quality. Intellectual capital has its own objective and subjective value, valid
for a society that is invested in it, but also applies to himself. The more true for
other, more true to himself. This value is identical in all countries, and the right
knowledge is strong and stable currency. On this simplified basis we can understand
that contemporary archive activity, its programs and activities, are nothing more than
the creation of a kind of intellectual capital of the individual, but the entire state and
nation. Such an approach seems a bit mercantilist, perhaps even the impression of
reducing the dignity of activities and so on. But take serious one activity, which is
the scope and number of involved one of the major activities of any society and that
society consumes financial resources, must be something more than poetic values
and generalized value in itself. Focusing entire archive activities on the idea to
achieve new values is proactive and opens many new possibilities and new questions.
The fundamental premise of changes in the overall concept of how
cultural policy of archives, and archives of the development plan and its cultural
and educational activities, in our country is due to change in the socio political
system, which leads to changes in the entire worldview; the rapid increase in human
knowledge (explosion of knowledge) and changes in their availability, by which
modify the objectives of cultural policy archives and cultural and educational
activities; a series of scientific knowledge; multiculturalism and globalization in all
segments of the existence and functioning of man, and that influenced the growing
opportunities and needs of migration becomes our reality.
The task of the archive is that in these new conditions of functioning prove
their relevance to the community in which they operate and demonstrate that they
have something to offer a wider range of users, not just those who specifically come
to the archive looking for specific information or documentation.
389
Saneta ADROVI
struni rad
ARHIVSKE IZLOBE KAO OBLIK UNAPREENJA

MEUARHIVSKE I MEUNARODNE SARADNJE
- Iskustva Arhiva Tuzlanskog kantona Apstrakt: Izlobe arhivskih dokumenata (arhivske izlobe) su od 19. stoljea
postale prepoznatljiv i konstantan sadraj rada arhiva. Svaka izloba arhivskih
dokumenata predstavlja vaan arhivski projekat koji zahtijeva timski rad, to je
veoma znaajno ne samo za pripremu i realizaciju ve i za ukupan efekat izlobe,
koji se u krajnjem svodi na uoavanje znaaja arhivske djelatnosti. Izlobe arhivskih
dokumenata mogu biti razliite, sve u zavisnosti od sadraja, namjene, vremena,
mjesta, naina izlaganja i dr.
Arhivi u Bosni i Hercegovini, a posebno Arhiv Tuzlanskog kantona, odavno
su prepoznali znaaj arhivskih izlobi za unapreenje rada arhiva i arhivske
djelatnosti. Rad arhiva na ovom poslu dosegao je velike razmjere. Izlobe se koriste
za animiranje kulturne javnosti da shvati znaaj arhivskog dokumenta i arhivske
djelatnosti u svojoj sredini. U tome se otilo i dalje, pa su arhivske izlobe postale
pogodan vid meuarhivske i meunarodne saradnje arhiva, u emu je od velikog
znaaja i izlobena aktivnost Arhiva Tuzlanskog kantona.
Kljune rijei: Arhivska izloba, meuarhivska saradnja, meunarodna
saradnja, arhivi, Arhiv Tuzlanskog kantona.
ARCHIVAL EXHIBITIONS AS A FORM OF IMPROVING
INTERARCHIVAL AND INTERNATIONAL COOPERATION
- Experience Archives of Tuzla Canton Abstract: The exhibition of archival documents (archive exhibitions) since
the 19th century have become recognizable and constant content of the paper
archives. Each exhibition of archival documents is an important archival project
that requires teamwork, which is very important not only for the preparation and
implementation, but also for the overall effect of the exhibition and which ultimately
boils down to identifying the significance of archival activities. The exhibition of
archival documents may be different, depending on the content, purpose, time, place
and manner of presentation and others.
Archives of Bosnia and Herzegovina, including the special Archive of Tuzla
Canton, long ago recognized the importance of archival exhibitions to promote the
390
work of archives and archival activities. I want to archive this business reached
large proportions. Exhibitions are used to animate the cultural public to understand
the importance of archival documents and archival activities in their communities.
In fact we have gone further, but the archival exhibitions become suitable vision
meuarhivske and international cooperation archives, what is of great importance
and exhibition activities of the Archives of Tuzla Canton.
Keywords: Archive exhibition, interarchival cooperation, international
cooperation, archives, Archives of Tuzla Canton.
Arhivske izlobe kao vid kulturno-obrazovne djelatnosti arhiva

Kulturno-obrazovna djelatnost arhiva je vaan sadraj rada arhivskih
ustanova1 i po sadraju je veoma raznovrsna. Provodi se kroz razliite forme i
sadraje kao to su: izlobe, predavanja, tribine, televizijske i radio emisije, web
prezentacije, publikovanje arhivske grae i informativnih sredstava o grai (vodii,
inventari, regesta) i dr. Razliiti su metodoloki pristupi realizaciji kulturnoobrazovnih sadraja, koji su, izmeu ostaloga, uslovljeni i bogatstvom arhiva
arhivskom graom, posjedovanjem odgovarajueg arhivskog kadra koji e pravilno
odabrati tematska podruja na kojima e putem predavanja, izlobe i na drugi nain
uspjeti da uspostavi saradnju arhiva sa javnou u sredini u kojoj arhivi djeluju.2 To
je vremenski dugotrajan proces u kome se arhivi i arhivisti putem razliitih kulturnoobrazovnih sadraja predstavljaju i nameu svome okruenju, i iroj drutvenoj
zajednici, oekujui da oni prepoznaju znaaj ustanove i posla kojim se bavi.

Arhivske izlobe su jedan od najvanijih sadraja kulturno-obrazovne
djelatnosti arhiva, pogodne su za popularizaciju arhivske djelatnosti meu strunom
i kulturnom javnou, jer su jedan od najatraktivnijih oblika prezentacije arhivske
grae. Ta injenica je odavno prepoznata u arhivima, tako da su jo polovinom
19. stoljea arhivi u nekim razvijenim zemljama Evrope organizirali prve izlobe
arhivskih dokumenata: u Parizu, Londonu, Kopenhagenu i dr. U Beu je 1904.
godine otvorena stalna izloba dokumenata. Kasnije su ovu djelatnost slijedili i drugi
arhivi.3

Na podruju zemalja bive Jugoslavije kulturno-obrazovna djelatnost arhiva
je dobila na intenzitetu krajem sedamdesetih godina 19. stoljea. Posebno su izlobe
arhivskih dokumenata u tome prednjaile. Uslijedilo je to nakon konsolidacije
arhivske djelatnosti na irem prostoru, stabilizacije izvora finansiranja, posebno
1 Uslijed naraslih drutvenih potreba klasina funkcija arhiva (da prikupljaju, uvaju, sreuju i obrauju
arhivsku grau) prevaziena je u toku 20. stoljea, tako da su arhivi postali ustanove kompleksnog
karaktera u kojima se pored klasine obavljaju poslovi kulturno-obrazovne i naune djelatnosti. Na
prostorima bive Jugoslavije te odredbe su ugraene u arhivske propise tek nakon 1945. godine.
Bernard Stulli, O kulturno-prosvjetnoj djelatnosti arhivskih ustanova, Arhivist, br. 3-4, Beograd 1959,
26-27; Azem Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga prva, Tuzla 1995, 61-63.
2 Bernard Stulli, Kulturno-prosvjetna djelatnost arhiva, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1977, 259-268.
3 Radmila Leki, Kulturno-prosvjetna delatnost arhiva, Arhivist, broj 1-2, Beograd 1984, 213-214.
391
Saneta ADROVI
znaajnog kadrovskog ekipiranja, jer su jedino dobro obrazovani i educirani arhivisti

mogli biti nosioci raznovrsnih i kreativnih poslova kulturno-obrazovne djelatnosti
arhiva. Bio je to nain i prilika da se popularizira arhivska djelatnost, da ona dobije
na znaaju kao kljuna za historiografska i druga nauna istraivanja.4

Svaka izloba arhivskih dokumenata predstavlja vaan struni projekt
odreenog arhiva, to znai da taj posao podrazumijeva istraivanja koja su
zasnovana na arhivskoj grai, najee na grai arhiva koji priprema izlobu. Kao
projekt arhivska izloba zahtijeva timski rad, tj. tim strunjaka u kojem svaki lan
ima svoj poseban zadatak, koji se u konanici svodi (i uklapa) u zajedniki zadatak
podreen ostvarenju cilja zbog kojeg se ovaj posao i radi. Tako se jedino moe
postii odgovarajui efekat, koji se u konacnici svodi na uoavanje znaaja arhivske
djelatnosti od strane organa vlasti, osnivaa arhiva, kulturnih i naunih djelatnika
kao korisnika arhivske grae i svih graana.

Arhivske izlobe mogu biti vrlo razliite u zavisnosti od: sadraja, namjene,
vremena, mjesta i naina izlaganja. Najuobiajenija njihova podjela je na ope i
tematske. Izlobe se mogu postaviti kao trajne (u prostorijama arhiva i sl.) i kao
pokretne (u arhivima, muzejima, bibliotekama, domovima kulture i sl.).5 Za saradnju
arhiva i kola pogodne su pedagoke izlobe. Izlobe dokumenata mogu pripremati
u saradnji arhivi i muzeji, a izlobe publikacija arhivi i biblioteke. Izlobe arhiva u
saradnji sa muzejima i bibliotekama, kao jedan vaan vid saradnje ustanova kulture,
su veoma poeljne, jer su kompleksnije i za iru javnost znaajnije i zanimljivije.6
Izlobe arhivskih dokumenata kao vid meuarhivske i meunarodne saradnje

Polazei od znaaja i efekata koji se postiu arhivskim izlobama za
afirmaciju pojedinih arhiva na podruju svoga djelovanja, arhivi su na podruju
zemalja bive Jugoslavije u zadnjim decenijama 20. stoljea, u poetku povremeno,
a potom sve ee i sistematinije, nastojali unaprijediti meusobnu saradnju putem
arhivskih izlobi. U poetku je ta saradnja ostvarivana putem razmjene arhivskih
izlobi (optih ili tematskih) pripremanih na osnovu grae dotinog arhiva. S
obzirom na karakter arhivskih izlobi u poetnom razdoblju njihove pripreme (teme
iz savremene historije), takva razmjena imala je punoga smisla, posebno meu
arhivima dotinih regija (okruenja). Naprimjer, ako je Arhiv Tuzla pripremao
izlobu NOP u sjeveroistonoj Bosni 19411945, onda je sasvim sigurno takva
4 O kulturno-obrazovnoj i kulturno-prosvjetnoj djelatnosti arhiva na podruju zemalja eks
Jugoslavije, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, odrano je vie arhivskih savjetovanja i objavljen
veliki broj radova u arhivskim publikacijama, ponajvie u Arhivistu, Arhivskom vjesniku, Arhivskom
pregledu, Glasniku arhiva i DAR BiH, a u novije vrijeme i u Atlantima, Arhivskoj praksi i dr.
5 A. Koar, Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga prva, 65.
6 Digitalizacijom, skeniranjem i drugim oblicima snimanja i zatite dokumenata, uspjeno se
prevazilaze mnoga pitanja koja se tiu zatite, uvanja od oteenja, krae i sl. originalnih arhivskih
dokumenata, koji su ranije, bez obzira na strune preporuke i upozorenja, nerijetko izlagani u originalu
i na taj nain izlagani raznim rizicima i opasnostima.
392
izloba neminovno zadirala i u stanje NOP-a u susjednim podrujima: zapadna

Srbija, Vojvodina, Slavonija, centralna i juna Bosna i Hercegovina. Samim tim je
ona bila od znaaja i interesa za arhive u okruenju, odnosno za arhivsku i drugu
javnost tih podruja.7 Za izlobama na sline teme koje su pripremali arhivi iz
okruenja, Arhiv u Tuzli i tuzlanska regija imali su isto interesovanje i potrebe. Te
izlobe su se tematski podudarale a saznajno dopunjavale, to je osim popularizacije
arhivske djelatnosti, doprinosilo i obrazovnom znaaju arhivske grae.8

Nakon ovog poetnog vida meuarhivske saradnje (razmjenom postojeih
izlobi), uslijedio je neto zahtjevniji oblik saradnje, a to je zajednika priprema
arhivskih izlobi ueem arhivista iz dva i vie arhiva. Prvi takav primjer u kojem
su uestvovali arhivi iz Tuzle i Sremske Mitrovice bila je izloba Dokumenat kao
historijski izvor, koja je prvo otvorena u Tuzli (zgrada Doma Armije) 8. maja 1989.
godine, uoi Dana pobjede nad faizmom u Drugom svjetskom ratu. Par mjeseci
kasnije ista izloba je postavljena i u Istorijskom arhivu Srema u Sremskoj Mitrovici.
Ova opta izloba, pored popularizacije arhivskog dokumenta kao nezamjenjivog
svjedoka istorijskoj istini, ukazala je i na znaaj i neophodnost zajednikog ivljenja
na ovim prostorima u prolosti i sadanjosti to je i jedna od njenih osnovnih
poruka.9

Najkasnije se u Bosni i Hercegovini poelo sa meunarodnom arhivskom
saradnjom putem arhivskih izlobi. Meutim, od vremena disolucije bive Jugoslavije
i osamostaljenja Bosne i Hercegovine, i ovaj vid saradnje je sve prisutniji, to je
od ogromnog znaaja za razvoj arhivske djelatnosti, za unapreenje rada i ukupnih
dometa kulturno-obrazovnog rada.
Arhiv u Tuzli, relativno rano se poeo baviti kulturno-obrazovnom
djelatnou, iako nije posjedovao odgovarajue pretpostavke za te poslove: arhivske
kadrove, prostor, sredstva i dr. Sudei prema raspoloivim podacima do 1984.
godine Arhiv se sporadino bavio pripremom arhivskih izlobi, a od tada je to bio
konstantan sadraj njegovog rada. U duem vremenskom intervalu postavljana je
po jedna ili dvije arhivske izlobe godinje. Intenzivnije bavljenje ovim poslovima
zapoelo je nakon 1995. godine i vremenom je postajalo sve intenzivnije.

Ovdje nije cilj nabrajanje svih pripremljenih, razmijenjenih i drugih arhivskih
izlobi, ve ukazivanje na sistematsko bavljenje ovim poslom, to se pokazalo
veoma korisnim i uinkovitim sa aspekta stvaranja odreenog imida Arhiva kao
ustanove kulture i znaaja arhivske djelatnosti u cjelini. Zbog toga emo navesti
samo nekoliko primjera koji nam mogu ilustrovati dinamiku, obim i znaaj ovoga
oblika rada Arhiva.
7 Primjera razmjene izlobi ove tematike izmeu Arhiva u Tuzli i arhiva u okruenju ima vie, o
emu podatke donose autori priloga objavljenih u vie brojeva Glasnika arhiva i arhivskih radnika
Bosne i Hercegovine.
8 Pregled arhivskih izlobi koje je Arhiv u Tuzli pripremio samostalno ili u saradnji sa drugim
arhivima iz zemlje i inostranstva donosimo u Prilogu 1, na kraju ovoga rada.
9 Azem Koar, Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzla, Glasnik arhiva i DAR BiH, broj 29,
Sarajevo 1989, 224.
393
Saneta ADROVI

Naime, od osnivanja do danas Arhiv Tuzlanskog kantona priredio je preko
pedeset izlobi, to je bez sumnje impozantan broj, posebno kada se ima u vidu
relativno mali broj zaposlenika. Meu prvima je izloba pod nazivom 50 godina
Partije i SKOJ-a, koju je Arhiv pripremio i postavio 1969. godine. Ova i druge
izlobe Arhiva u poetku su relizovane samo na nivou lokalne zajednice najee
u prostorijama Arhiva. Vremenom je ovaj vid prezentacije arhivske grae postajao
sve rasprostranjeniji: izlobe su postavljane u domovima kulture, u institucijama
kulture, u kolama i drugdje na podruju djelovanja Arhiva. Tako se dogaalo da
jednu takvu izlobu u toku godine posjeti po nekoliko hiljada posjetilaca.

Od sredine osamdesetih godina prolog stoljea arhivske izlobe Arhiva u
Tuzli prele su granice Bosne i Hercegovine, ne samo radi prezentacije ve i u fazi
pripreme i izrade (sa arhivima u Sremskoj Mitrovici, Osijeku i sl.). Nakon okonanja
agresije na Bosnu i Hercegovinu 1995. godine, takav oblik saradnje Arhiva je znaajno
dinamiziran. Meu ostalima posebno su vrijedne panje izlobe Arhiva posveene
genocidu u Srebrenici: Srebrenica genocid koji nije sprijeen, Srebrenica da se
ne zaboravi, postavljene u mnogim gradovima Bosne i Heercegovine i inostranstva,
Austriji (u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom iz Inzbruka). Ovom izlobom
Arhiv Tuzlanskog kantona kao i autori izlobe (I. aboti, E. Begovi), nastoje
skrenuti panju na poinjen zloin i na taj nain animirati javnost da se nikada
ne zaboravi genocid nad narodom Srebrenice koji je izvren u julu 1995. godine.
Posljedice i razmjere genocida poinjene u Srebrenici su ogromne i nesagledive
ne samo za Srebrenicu, Bosnu i Hercegovinu ve cijeli svijet i ljudski rod uope.
Izloba Holokaus, genocid... koja je pripremljena u saradnji Arhiva Tuzlanskog
kantona i Historijskog arhiva u Sarajevu, takoer je obila mnoge gradove u Bosni i
Hercegovini i inostranstvu, (Celje, Ptuj, Republika Slovenija 2010. godine) i govori
o dvije najvee tragedije koje su se desile u 20. stoljeu. Organizirana je u sklopu
obiljeavanja 11. jula kao Evropskog dana sjeanja na genocid u Srebrenici, koji je
u Evropi ozvanien usvajanjem Rezolucije o Srebrenici u Evropskom parlamentu
15. januara 2009. godine. Izloba sadri: dokumente, fotografije, plakate i drugu
grau izdvojenu iz fondova ova dva arhiva. Autori izlobe su: M. Gai, S. Gui, E.
Begovi i I. aboti. Izloba Tuzla na starim fotografijama otrgnuto od zaborava
postavljena je u Osijeku i Belom Manastiru 2013. i 2014. (Republika Hrvatska).10
10 Katalozi ovih izlobi sa svim drugim sadrajima nalaze se u fondu Arhiva Tuzla.
394
Detalj sa otvaranja izlobe Tuzla na starim fotografijamaotrgnuto od zaborava,

Beli Manastir, 8. 1. 2014. godine
Izloba je plod dugogodinje saradnje Dravnog arhiva u Osijeku i Arhiva

Tuzlanskog kantona, a otvorena je u povodu Dana grada Osijeka. Autori izlobe
(I. aboti, S. Adrovi, H. Fetahagi) su imali priliku da predstave prolost Tuzle
kroz industriju, sakralne objekte, gradske trgove i ulice, kolstvo, kulturu, zdravstvo,
zanimljivosti i stare razglednice Tuzle. Cilj ove izlobe, osim promocije kulturnog
naslijea koje batini, kao i svih drugih izlobi, jeste meuarhivska i meunarodana
saradnja.

Meu brojnim izlobama koje je Arhiv u Tuzli pripremio zajedno sa nekim
bosanskohercegovakim arhivima (meuarhivska saradnja) je izloba: Razvoj
potanskog saobraaja u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na ire Tuzlansko
podruje, postavljena u BKC-u Tuzla, 2005. godine (Historijski arhiv Sarajevo i
Arhiv Tuzlanskog kantona), u okviru manifestacije Dani evropskog naslijea u
Bosni i Hercegovine. Autori izlobe su: I. aboti, S. Gui, E. Begovi, S. Sari i
O. Baji.
395
Saneta ADROVI
Jedan dio kataloga izlobi koje je priredio JU Arhiv Tuzlanskog kantona,

koji su bili pratei i veoma vaan dio svake izlobe
Arhiv u Tuzli je prihvatio (organizovao i promovisao) znaajan broj arhivskih

izlobi iz drugih arhiva i ustanova kulture, kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz
Srbije, Hrvatske, Slovenije, Maarske i Austrije. Meu tim izlobama su: Projekti
(skice i planovi) sakralnih objekata u fondovima Arhiva Bosne i Hercegovine 1878
1918, (Arhiv Bosne i Hercegovine) koja je postavljena u Bosanskom kulturnom
centru u Tuzli 2005. godine, zatim izloba Ka obnovi potisnutog identiteta - Slovenci
u Bosni i Hercegovini 15302010 postavljena u Arhivu Tuzlanskog kantona,
2010. godine (autora Stanislava Koblara iz Republike Slovenije), izloba Culture
Matters, postavljena u Arhivu Tuzlanskog kantona 2010. godine (Ambasada
Republike Austrije u Bosni i Hercegovini), izloba prikazuje 18 spomenika kulture
koje je UNESCO proglasio svjetskom kulturnom batinom, izloba Neorenesansna
arhitektura Budimpete, postavljena u Hotelu Tuzla 2012. godine (Republika
Maarska), zatim izlobe Rijeke koje povezuju: Dunav, Drava i Sava na starim
razglednicama iz fundusa Dravnog arhiva u Osijeku postavljena u Hotelu Tuzla
2013. godine i etnja Zagrebom dokonog purgera postavljena u Hotelu Tuzla,
2014. godine (Republika Hrvatska), Peati sa bujuruldija bosanskih i hercegovakih
namjesnika (Historijski arhiv Sarajevo i Dravni arhiv Dubrovnik) te izloba
Ostavine Dravnog arhiva Zagreb postavljena u prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona 2016. godine i dr.

Iz gore navedenog moe se konstatovati da izlobe arhivske grae
(dokumenti, fotografije, skice, crtei, razglednice, plakate itd.) kao jedan od sadraja
kulturno-obrazovne djelatnosti arhiva, znaajno doprinose:
- popularizaciji arhivske djelatnosti (pravilno shvatanje znaaja arhivske grae,
arhivske djelatnosti i arhiva kao temeljnih institucija kulture),
396
-
-
uspostavljanju prisniju saradnju izmeu arhiva i ire drutvene zajednice

(organa vlasti svih vrsta i nivoa, korisnika arhivske grae, graana),
uspostavljanju meuarhivske i meunarodne saradnje (putem koje se arhivska
znanja meusobno proimaju, dopunjuju i unaprijeuju).
Zakljuak

Kulturno-obrazovna djelatnost predstavlja vaan segment rada arhiva, koji
je utvren izmeu ostalog i kao njihova zakonska obaveza. U svijetu je znaaj ove
djelatnosti prepoznat znatno ranije, a u zemljama bive Jugoslavije tek nakon Drugog
svjetskog rata. Jedan od najrairenijih i najznaajnijih oblika kulturno-obrazovne
djelatnosti arhiva ine izlobe arhivskih dokumenata.

Arhiv u Tuzli je blagovremeno uoio znaaj kulturno-obrazovne djelatnosti,
posebno vanost arhivskih izlobi, za afirmaciju arhivske struke i Arhiva kao
ustanove. Vie decenija se kontinuirano i sve intenzivnije bavio realizacijom
projekata iz ove sfere arhivske djelatnosti. U poetku su to bili sporadini sluajevi,
a od sredine osamdesetih godina prolog stoljea to je postao kontinuiran sadraj
rada Arhiva. I u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (19921995) Arhiv je
pripremio i realizovao nekoliko arhivskih izlobi. Arhiv je takoer blagovremeno
prepoznao znaaj arhivskih izlobi za unaprijeenje meuarhivske i meunarodne
saradnje. Putem arhivske razmjene postavljao je svoje izlobe u drugim arhivima
u Bosni i Hercegovini i u arhivima zemalja iz okruenja, prihvatao izlobe arhiva
iz vie zemalja i postavljao ih u Tuzli i na podruju Tuzlanskog kantona. ak je sa
nekim arhivima pripremao i postavljao izlobe zajednikim radom strunih timova
arhivista. Ti sadraji su dali znaajne rezultate na planu afirmacije Arhiva i arhivske
djelatnosti na podruju Tuzlanskog kantona, Bosne i Hercegovine i ire. Time su svi
bili na dobitku: arhivi, arhivska djelatnost, struna i nauna javnost i ira drutvena
zajednica. Zbog svega toga, nadamo se da e kulturno-obrazovna djelatnost i ubudue
biti nezaobilazan programski sadraj rada svakoga arhiva.
Summary
Cultural and educational activity of archives is an important sector of their
work, determined and as their legal obligations. In the world of the importance of
these activities has been recognized much earlier, and in the countries of former
Yugoslavia after the Second World War. One of the most widespread and the most
important form of cultural and educational activities of the archive consists of the
exhibition of archival documents.
Archives of Tuzla is timely noted the importance of cultural and educational
activities for the affirmation of the archival profession and Archives as an institution,
397
Saneta ADROVI
especially the importance of archival exhibitions. Over decades continuously and

intensively engaged in the implementation of all projects in the sphere of archival
activities. In the beginning, they were sporadic cases and since the mid eighties
it became a continuous labor content Archive. And during the war in Bosnia and
Herzegovina (19921995) Archives is prepared and implemented several archival
exhibitions. The archive is also timely recognized the importance of archival
exhibitions to promote international cooperation. Through archival exchange we
placed exhibitions in other archives in Bosnia and Herzegovina and in the archives
of neighboring countries, accepted exhibitions archives from several countries and
placed them to Tuzla and Tuzla Canton. Even with some archives prepared and
presented exhibitions by working together expert teams of archivists. These facilities
have provided significant results in terms of affirmation of Archives and archival
activities in Tuzla Canton, Bosnia and Herzegovina and beyond. This has all been
a win-win: archives, archival activities, professional and scientific community and
the general public. For all these reasons, we hope that the cultural and educational
activities and continue to be an indispensable program content work every archive.
Prilog 1
ARHIVSKE IZLOBE KOJE JE ARHIV U TUZLI PRIPREMIO SAMOSTALNO
ILI U SARADNJI SA DRUGIM ARHIVIMA IZ ZEMLJE I INOSTRANSTVA
I. Izlobe Arhiva u Tuzli
1. Izloba 50 godina Partije i SKOJ-a, postavljena 1969. godine.
2. Izloba Tuzla nekad i sad, otvorena 1979. godine u povodu 25. godinjice rada
Arhiva u Tuzli.
3. Izloba Radniki pokret u Tuzli, postavljena decembra 1979. godine u Domu kulture
u Lukavcu.
4. Izloba Kroz arhivske fondove i zbirke (autori: A. Koar, E. Begovi, N. MuoviTadi) otvorena je 12. decembra 1984. godine u prostorijama Narodnog pozorita u
Tuzli, na Dan arhivske slube BiH, a u povodu obiljeavanja 30 godina rada Arhiva.
Postavljena je u sve opinske centre na podruju regije sjeveroistone Bosne, te u
neke registrature.
5. Izloba Izbori za Ustavotvornu skuptinu DFJ na podruju Okruga tuzlanskog 11.
11. 1945. godina (autori: A. Koar i P. Arsi) otvorena na godinjicu odravanja
izbora 11. novembra 1985. u prostorijama Doma JNA u Tuzli, u povodu 40 godina
od provoenja prvih izbora nakon zavretka Drugog svjetskog rata. Nakon 15 dana
postavljena je u oblinje opinske centre (Lukavac, Srebrenik, Graanica, Brko,
ivinice i dr., uglavnom u domove kulture).
6. Izloba Svjedoanstva prolosti (autori: A. Koar, N. Muovi-Tadi, P. Arsi)
otvorena 16. oktobra 1986. godine u prostorijama RKUD Mitar Trifunovi Uo
u Tuzli. Postavljena je u vie mjesta sjeveroistone Bosne.
7. Izloba Tito u sjeveroistonoj Bosni (autori: A. Koar, P. Arsi), pripremljena i
postavljena u povodu 50-te godinjice dolaska J. B. Tita na elo KPJ, otvorena 18.
398
juna 1987. godine u Hotelu Tuzla u Tuzli, a potom je postavljena u vie opinskih
centara sjeveroistone Bosne i u vie registratura.
8. Izloba Blago Arhiva Tuzla (autori: A. Koar, P. Arsi) otvorena 7. novembra 1988.
godine u Domu JNA u Tuzli. Poslije deset dana postavljena je u Domu kulture u
Lukavcu, a potom je obila mnoge opinske centre i registrature na podruju regije.
Neto izmijenjena i dopunjena, ova izloba je prezentovana posjetiocima u vrijeme
obiljeavanja 35 godina Arhiva u Tuzli, jula 1989. godine.
9. Izloba Ratna 1992. na Tuzlanskom okrugu (autor: A. Koar) otvorena 8. januara
1993. godine u prostorijama Arhiva. Potom je postavljena u domovima kulture
u Srebreniku, Graanici i Lukavcu. Osim graanstva, organizirano su je posjetili
uenici i vojnici.
10. Izloba Ratna 1992/1993. na Tuzlanskom okrugu (autor: A. Koar) otvorena 2.
februara 1994. godine u prostorijama Arhiva u Tuzli. Potom je postavljena za
graanstvo u domovima kulture u Graanici i Srebreniku.
11. Izloba Kulturno blago Arhiva Tuzla (autori: A. Koar i E. Begovi) prireena je u
povodu 40 godina postojanja i rada Arhiva. Otvorena 12. decembra 1994. godine,
na Dan arhivske slube Bosne i Hercegovine i Arhiva Tuzla, u prostorijama Arhiva.
Postavljena je u domovima kulture u Srebreniku, ivinicama i Banoviima.
12. Izloba Sjeveroistona Bosna u ratnom vihoru (l9921995), (autori: A. Koar, E.
Begovi), otvorena januara 1996. godine. U toku navedene godine postavljena
je u vie opinskih centara na podruju Tuzlansko-podrinjskog kantona. Izloba
je u toku 1997. godine dopunjena i potom postavljena u vie opinskih centara
Tuzlanskog kantona.
13. Izloba 45 godina rada Arhiva Tuzla (19541999) (autori: A. Koar, E. Begovi),
otvorena je u prostorijama Arhiva 23. decembra 1999. godine. Izmjetena je u vie
opinskih centara.
14. Izloba ire tuzlansko podruje na starim fotografija (autori: I. aboti, H. Fetahagi
i S. Adrovi) otvorena 18. novembra 2004. godine u prostorijama Arhiva u Tuzli,
izazvala je veliko interesovanje graana.
15. Izloba Pedeset godina Arhiva u Tuzli (19542004) (autori: I. aboti, E. Begovi,
H. Fetahagi, S. Adrovi) pripremljena je i postavljena u povodu obiljeavanja
pedeset godina postojanja i rada Arhiva. Izloba je otvorena u Hotelu Tuzla 23.
decembra 2004. godine, u vrijeme odravanja sveane akademije posveene ovom
jubileju.
16. Izloba Srebrenica genocid koji nije sprijeen (autori: I. aboti, E. Begovi)
otvorena za javnost 2006. godine u povodu obiljeavanja godinjice genocida u
Srebrenici. Postavljana je u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine i inostranstva.
17. Izloba Dvadeset godina Arhivske prakse u Tuzli (autora Eefe Begovi), otvorena
u Hotelu Tuzla 18. oktobra 2007. godine, u sklopu odravanja 20. meunarodnog
savjetovanja Arhivska praksa 2007.
18. Izloba Orijentalna zbirka Arhiva Tuzla Izbor iz dokumenata (autor: N. Hodi)
otvorena je decembra 2007. godine u Meunarodnom ateljeu Ismet Mujezinovi u
Tuzli.
19. Izloba Srebrenica da se ne zaboravi (autori: I. aboti, E. Begovi) otvorena je
za javnost 2008. godine u povodu obiljeavanja godinjice genocida u Srebrenici.
Postavljena je u mnogim gradovina Bosne i Hercegovine i inostranstva.
20. Izloba Dokazi kontinuiteta bosanske opstojnosti, otvorena je za javnost 26. februara
2009. godine, u povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
399
Saneta ADROVI
21. Izloba Industrijsko naslijee treba li nam? (autori: S. Adrovi, O. Zuli, S. Isi)
postavljena u povodu obiljeavanja 12. decembra, Dana arhivske slube Bosne i
Hercegovine, u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona 11. decembra 2008. godine.
22. Izloba Fotografijom protiv zaborava (autori: I. aboti, S. Adrovi, H. Fetahagi)
otvorena je u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona 1. jula 2009. godine, u
povodu obiljeavanja 55. godinjice postojanja i rada Arhiva Tuzlanskog kantona.
Postavljena takoe u R. Hrvatskoj (Osijek i Beli Manstir).
23. Izloba 55 godina rada i stvaranja Arhiva Tuzlanskog kantona (19542009.) (autori:
E. Begovi, N. Hodi, H. Fetahagi, S. Adrovi, S. Isi i E. Levi), otvorena 21.
decembra u BKC-u Tuzla. Ova izloba je postala stalna postavka u holu Arhiva
Tuzlaskog kantona.
24. Izloba Nuraga Softi Put umjetnika (autor: N. Softi) postavljena u Arhivu
Tuzlanskog kantona 15. februara 2011. godine, u povodu obiljeavanja 60-godinjeg
uspjenog bavljenja fotografijom Nurage Softia. Organizatori izlobe su: JU Arhiv
Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona Tuzla.
25. Izloba Pozdrav iz Donje Tuzle (autor: A. Mahi), postavljena u Arhivu Tuzlanskog
kantona 8. 12. 2011. godine, u povodu obiljeavanja Dana arhiva i arhivske slube
u Bosni i Hercegovini. Organizatori izlobe su: JU Arhiv Tuzlanskog kantona i
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona Tuzla.
26. Izloba Kapija 25. 5. 1995. (autori: E. Levi, N. Brbutovi, H. Fetahagi), otvorena
je 24. maja 2011. godine, u sklopu obiljeavanja 16. godinjice sjeanja na rtve
zloina poinjenog na Kapiji 25. maja 1995. godine.
27. Izloba Kontinuitet opstojnosti Bosne i Hercegovine u arhivskim dokumentima,
otvorena u Brkom, 3. maja 2012. godine.
28. Izloba Grbovi i karte o kontinuitetu bosanskohercegovake dravnosti i opstojnosti,
postavljena vie puta povodom obiljeavanja 25. novembra, Dana dravnosti Bosne
i Hercegovine, u mnogim gradovina na podruju Tuzlanskog kantona i Bosne i
Hercegovine.
29. Izloba Prvi svjetski rat u fotografijama i dokumentima Arhiva Tuzlanskog kantona.
(autori: I. aboti, O. Zuli, S. Adrovi, H. Fetahagi, N. Brbutovi, A. Mahi i A.
Tinji), otvorena 1. jula 2014. godine u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona,
posveena je stotoj godinjici od poetka Prvog svjeskog rata. Postavljena je i u
Tenju 22. decembra 2014. godine.
30. Izloba Bogatstvo Arhiva Tuzlanskog kantona nacionalno blago Bosne i
Hercegovine (autori: S. Isi, E. Begovi, S. Adrovi i A. Tinji), otvorena 11.
decembra 2014. godine, u povodu obiljeavanja 60 godina rada Arhiva u Tuzli
te Dana arhiva i arhivske slube u Bosni i Hercegovini. Izloba je postavljena i
u Narodnom pozoritu Tuzla 18. aprila 2015. godine, u sklopu obiljeavanja
Meunarodnog dana spomenika i spomenikih cjelina. Postavljena je i u Kalesiji u
22. maja 2015. godine, u povodu obiljeavanja Dana Opine Kalesija.
31. Izloba Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu kroz historijske izvore
Arhiva Tuzlanskog kantona otvorena 12. maja 2015. godine u prostorijama Arhiva
Tuzlanskog kantona (autori: O. Zuli, E. Begovi, H. Fetahagi i A. Tinji), u
povodu obiljeavanja sedamdesete godinjice pobjede nad faizmom.
29. Izloba Kulturno obrazovna aktivnost Arhiva Tuzlanskog kantona, (autor: O.
Zuli, S. Adrovi. S. Isi, N. Brbutovi i A. Tinji), otvorena 1. jula 2015. godine
u povodu 61. godinjice postojanja Arhiva Tuzlanskog kantona.
400
30. Izloba Stare arije u Bosni i Hercegovini (pripremile: S. Adrovi, I. Selma),

postavljena 29. februara 2016. godine u povodu obiljeavanja 1. marta, Dana
nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
31. Izloba Orijentalna zbirka Arhiva Tuzlanskog kantona izbor dokumenata (autori:
N. Hodi, S. Isi, E. Begovi i A. Tinji.), otvorena 1. jula 2016. godine u povodu
obiljeavanja 62 godine postojanja i rada Arhiva u Tuzli.
II. Izlobe Arhiva u Tuzli pripremljene i realizovane u saradnji sa drugim
institucijama (domaim i inostranim)
1. Izloba Dokumenat kao istorijski izvor (autori: A. Koar, P. Arsi) pripremljena
je u saradnji sa strunim radnicima Arhiva Srem iz Sremske Mitrovice, kao
rezultat meuarhivske saradnje susjednih regionalnih arhiva. Otvorena je
8. maja 1989. godine u Domu JNA u Tuzli, u prisustvu radnika oba arhivska
kolektiva. Nakon sedam dana izloba je dislocirana u druge sredine na prostoru
sjeveroistone Bosne. U jesen 1989. godine postavljena je i u Arhivu u Sremskoj
Mitrovici.
2. Izloba Jevreji u Bosni i Hercegovini: legenda-tradicija-ivot, pripremljena u
saradnji Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, Arhiva Bosne i Hercegovine,
Arhiva Federacije Bosne i Hercegovine, Historijskog arhiva Tuzla i Ministarstvo
za prosvjetu, nauku, kulturu i sport BiH. Izloba je otvorena 22. oktobra 1997.
godine u Tuzli (Dom Armije).
3. Izloba Tuzla kroz vijekove (autori: I. aboti, E. Begovi, V. Isabegovi, S.
Selimovi, H. Turbi) otvorena je 3. jula 2003. u Muzeju istone Bosne u Tuzli, u
okviru manifestacije Ljeto u Tuzli. Zbog svojih arhivsko-muzejskih osobenosti,
izlobu je posjetio veliki broja posjetilaca.
4. Izloba Razvoj potanskog saobraaja u Bosni i Hercegovini sa posebnim
osvrtom na ire Tuzlansko podruje (autori: I. aboti, S. Gui, E. Begovi,
S. Sari, O. Baji), pripremljena od arhivista Istorijskog arhiva u Sarajevu i JU
Arhiv Tuzlanskog kantona. Otvorena je 19. septembra 2005. godine u BKC-u
u Tuzli u okviru programske manifestacije Dani Evropskog naslijea u Bosni i
Hercegovini.
5. Izloba Holokaust, genocid (autori I. aboti, E. Begovi, S. Gui i M. Gai),
koju su pripremili Arhiv Tuzlanskog kantona i Istorijski Arhiv Sarajevo, otvorena
je 7. jula 2010. godine u Zgodovinskom arhivu Celje u povodu obiljeavanja 11.
jula Evropskog dana sjeanja na genocid u Srebrenici.
6. Izloba Genocid...(autori: E. Begovi, I. aboti), otvorena je 28. oktobra 2010.
godine u Ptuju. U sklopu ove izlobe Zgodovinski arhiv Ptuj je priredio tri panoa
o genocidu u Srebrenici. Autori tog dijela izlobe su: K. Zupani i I. Fras.
7. Izloba Husinska buna 19202010. (autori: S. Adrovi, H. Fetahagi, E. Levi,
N. Peri), raena u saradnji sa Muzejom istone Bosne Tuzla, a otvorena je
21. decembra 2010. godine u Meunarodnoj galeriji portreta Tuzla, u povodu
obiljeavanja devedesetogodinjice Husinske bune.
8. Izloba Pramotivi poetskog realizma, otvorena je 21. decembra 2011. godine u
Arhivu Tuzlanskog kantona u povodu obiljeavanja 106. godinjice od roenja
istaknutog tuzlanskog umjetnika Franje Ledera. Organizatori izlobe su: Likovno
401
Saneta ADROVI
9.
10.
11.
12.
13.
14.
udruenje Franjo Leder Tuzla, JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih

zaposlenika Tuzlanskog kantona.
Izloba radova lanova Likovnog udruenja Franjo Leder Tuzla, otvorena je
18. decembra 2012. godine u Arhivu Tulanskog kantona u povodu obiljeavanja
godinjice roenja Franje Ledera. Organizatori izlobe su: Likovno udruenje
Franjo Leder Tuzla, JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih
Izloba slika sa likovne kolonije Vrani 2013, postavljena je u Arhivu Tuzlanskog
kantona 4. aprila 2014. godine, u povodu obiljeavanja 6. aprila meunarodnog
priznanja nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine. Organizatori izlobe
su: UG Vrani, JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona.
Izloba Izgubljeno u holokaustu: jevrejski komiluk u Bosni i Hercegovini (autori:
A. Hasanhodi i R. Rustemovi), otvorena 27. januara 2016. godine u ateljeu
Ismet Mujezinovi, u povodu obiljeavanja Meunarodnog dana sjeanja na
rtve holokausta. Organizatori izlobe su: Akademija nauka Republike Austrije,
JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Jevrejska optina Tuzla i Drutvo arhivskih
Izloba Vranin i prijetelji, otvorena je 29. januara 2016. godine u KC Sveti
Franjo u Tuzli, u povodu obiljeavanja Meunarodnog dana sjeanja na rtve
holokausta. Organizatori izlobe su: UG Vrani, JU Arhiv Tuzlanskog kantona,
Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona i KC Sv. Franjo Tuzla.
Izloba Naa Bosna, otvorena je 6. aprila 2016. godine, u Arhivu Tuzlanskog
kantona, u povodu obiljeavanja 6. aprila, meunarodnog priznanja nezavisnosti
i suverenosti Bosne i Hercegovine. Organizatori izlobe su: Udruenje Kreativna
radionica Leptir, JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona.
Izloba Bosnoljublje (autora: H. Jahia), otvorena je 9. juna 2016. godine, u
povodu Obiljeavanja Meunarodnog dana arhiva u Arhivu Tuzlanskog kantona.
Organizatori izlobe su: JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih
zaposlenka Tuzlanskog kantona.
III. Izlobe koje su pripremljene u drugim arhivima i institucijama, a

postavljene u Tuzli uz pomo Arhiva u Tuzli (gostujue izlobe)
1. Izloba Bosna i Hercegovina na geografskim kartama (autori iz Arhiva Unskosanskog kantona) postavljena je u Domu Armije u Tuzli 15. aprila 2003. godine.
2. Izloba Projekti (skice i planovi) sakralnih objekata u fondovima Arhiva Bosne
i Hercegovine 18781918. (autori zaposlenici Arhiva BiH), postavljena je 21.
septembra 2005. godine u BKC-u Tuzla, a povodom manifestacije Dani evropskog
naslijea u Bosni i Hercegovini.
3. Izloba Mogu li se jo spasiti? Konzervacija i restauracija pisanog blaga (grupa
autora iz Zemaljskog arhiva tajerske u Gracu), postavljena je u Bosanskom
kulturnom centru u Tuzli 27. juna 2006. godine, u organizaciji Arhiva Tuzlanskog
kantona, Istorijskog arhiva u Sarajevu i Zemaljskog arhiva tajerske iz Graca.
4. Izloba Dokumenti na udaru ratnog unitenja za vrijeme agresije na Hrvatsku
402
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
od 1991. godine, postavljena je u saradnji sa Dravnim arhivom u Osijeku, u

Katolikom kolskom centru Sveti Franjo u Tuzli, 10. marta 2007. godine.
Izloba Ka obnovi potisnutog identiteta: Slovenci u Bosni i Hercegovini 15302010.
(autor: Stanislav Koblar), postavljena je u Arhivu Tuzlanskoga kantona 14. juna
2010. godine.
Izloba Culture Matters, u organizaciji Ambasade Republike Austrije u Bosni i
Hercegovini i Arhiva Tuzlanskog kantona, uz podrku Narodne i univerzitetske
biblioteke, odjela Austrijske biblioteke u Tuzli, otvorena je u prostorijama Arhiva
Tuzlanskog kantona 26. jula 2010. godine. Na izlobi je prikazano 18 spomenika
kulture sa podruja jugoistone Evrope, koje je UNESCO proglasio svjetskom
batinom.
Izloba Neorenesansna arhitektura Budimpete (autori: Tamas Csaki i Violette
Hidvegi) iz Arhiva grada Budimpete (Maarska), otvorena 26. septembra 2012.
godine u Hotelu Tuzla u Tuzli.
Izloba Nai korijeni (autor: R. ehaji), postavljena u Arhivu Tuzlanskog kantona
11. decembra 2012. godine, u povodu obiljeavanja Dana arhiva i arhivske slube
u Bosni i Hercegovini.
Izloba U slavu nezavisnosti ljepote, (autor: F. Jahi) postavljena u Arhivu
Tuzlanskog kantona 27. februara 2013. godine u povodu obiljeavanja Dana
nezavisnosti Bosne i Hrcegovine.
Izloba Stare damije u Bosni i Hercegovini (autor: A. Mahi), otvorena u Arhivu
Tuzlanskog kantona 13. septembra 2013. godine.
Izloba Rijeke koje povezuju Dunav, Drava i Sava na starim razglednicama iz
fundusa Dravnog arhiva u Osjeku (autori: D. Kuan, E. ili Vinceti), otvorena je
25. septembra u 2013. godine, u galerijskom prostoru Hotela Tuzla u Tuzli.
Izloba Posljednji dani Zuhdije Selimovia (autor: F. Jahi), otvorena u Arhivu
Tuzlanskog kantona 29. novembra 2013. godine.
Izloba etnja Zagrebom dokonog purgera (autorice: I. Prgin), otvorena 24.
septembra 2014. godine u galerijskom prostoru Hotela Tuzla u Tuzli.
Izloba Peati sa bujuruldija bosanskih i hercegovakih namjesnika (autori:
S. Gui, V. Miovi, A. Muinovi), otvorena je 30. septembra 2015. godine u
galerijskom prostoru Hotela Tuzla u Tuzli.
Izloba Dravnog arhiva u Osjeku Ostavtina Josipa Juraja Strossmayera (autor:
M. Ronevi), otvorena u Katolikom kolskom centru Sv. Franjo 30. oktobra
2015. godine.
Izloba Dravnog Arhiva u Zagrebu Ostavine (autorice: M. Guli), otvorena u
Arhivu Tuzlanskog kantona 19. maja 2016. godine.
403
Dr. Tatjana KIKI

Tatjana JOVANOVI
Arhiv Srbije
ostalo
ULOGA I FUNKCIJA ARHIVSKE BIBLIOTEKE

ISKUSTVA ARHIVA SRBIJE
Apstrakt: Delatnost arhivskih biblioteka obuhvata nabavku, razmenu,
strunu obradu, uvanje i zatitu biblioteke grae, kao i registraturskog materijala,
kao relevantnog arhivskog dokumenta. Podrazumeva i izradu biltena, kataloga,
bibliografija, elektronskih baza i drugih informacionih sredstava. Takoe, obuhvata i
kreiranje elektronskih izvora informacija, pomo korisnicima pri izboru i korienju
grae, pripremu i organizaciju razliitih kulturnih sadraja, voenje dokumentacije
i statistike o korisnicima.
Kljune rei: Arhiv Srbije, registratura, arhivska knjiga, arhivska graa,
edukacija, javnost, arhivske biblioteke, biblioteka graa, biblioteka celina, hibridne
biblioteke.
ROLE AND FUNCTION OF ARCHIVAL LIBRARY
EXPERIENCES OF THE ARCHIVE OF SERBIA
Abstract: Duty of archival libraries includes purchase, exehange,
professional processing, preservation and protection of library and registration
materials, as well as the relevant archival documents. It also includes the creation
of newsletters, catalogs, bibliographies, electronic databases and other information
resources. It also includes the creation of electronic information resources, helping
customers in the selection and use of materials, preparation and organization of
variours cultural materials, keep records and statostics about users.
Keywords: Archives of Serbia, institution, archive book, archive material,
education, public, archival libraries, library material, library entirety, hybrid
libraries.
Uvodne napomene
Delatnost arhivskih biblioteka obuhvata nabavku, razmenu, strunu obradu,
uvanje i zatitu biblioteke grae, kao i registraturskog materijala, kao relevantnog
404
Uloga i funkcija arhivske biblioteke iskustva Arhiva Srbije
arhivsko-bibliotekog dokumenta, izradu biltena, kataloga, bibliografija, elektronskih

baza i drugih informacionih sredstava, kao i kreiranje elektronskih izvora informacija,
pomo korisnicima pri izboru i korienju grae, priprema i organizacija razliitih
kulturnih sadraja, voenje dokumentacije i statistike o korisnicima. Arhivske
biblioteke svojim delovanjem podstiu korienje literature kod strune javnosti
time to prate i dopunjuju arhivsku grau koju uvaju njihove institucije u kojima
one deluju. Zato biblioteku grau ine svi jeziki, slikovni i zvuni dokumenti,
tampani ili u rukopisu, na lako prenosivom materijalu ili u elektronski itljivom
obliku koji su informativnog, naunog, strunog ili umetnikog sadraja. Graa se u
Biblioteci Arhiva Srbije po zakonu uva u jednom, a po potrebi i u vie primeraka i
jednako je dostupna svim korisnicima.
Arhivska biblioteka kognitivni i informativni znaaj
Na osnovu pozitivnih propisa i Zakona o biblioteko-informacionoj
delatnosti1 prema sadraju biblioteko-informacione grae i izvora i prema profilu
korisnika, u Republici Srbiji, biblioteke mogu da se razvrstaju na sledee tipove:
nacionalne, javne, kolske, visokokolske, univerzitetske, biblioteke naunoistraivakih instituta i ustanova, specijalne biblioteke, kao i informacioni centri pri
drugim ustanovama, organizacijama i udruenjima. Specijalne biblioteke (po l. 53
istog zakona) mogu biti obrazovane kao posebna organizaciona jedinica u dravnim
organima, organima teritorijalne autonomije i jedinica lokalne samouprave, u javnim
slubama, privrednim drutvima, politikim organizacijama, verskim zajednicama,
udruenjima i kod drugih pravnih i fizikih lica. Prema tome, arhivske biblioteke su
specijalne, strune ili prirune biblioteke, koje sakupljaju, obrauju, uvaju i daju
na korienje sav biblioteko-informacioni materijal. U Biblioteci Arhiva Srbije
sakupljaju se i uvaju knjige, asopisi, novine, separati, slubeni listovi, izvetaji,
prirunici, stara i retka knjiga, ematizmi, zakoni, statistika, stenografske beleke,
monografije, biografije, memoari, spomenice i sve to moe da ini deo specijalne
arhivske biblioteke. Ono to treba istai da, kao vaan segment u svojim fondovima,
sakuplja arhivsku literaturu poput arhivistikih prirunika, leksikona i arhivskih
renika, arhivskih inventara (sumarnih i analitikih), popise predmeta, vodie
arhivske grae, popise arhivskih zbirki, kataloge i preglede fondova, objavljena
dokumenta, zbornike arhivske grae i arhivistike asopise i da su oni poput drugih
prirunika smeteni u kancelarijskom prostoru kao priruna struna literatura. Iz tog
razloga, arhivske biblioteke se razlikuju od drugih biblioteka po tome to obezbeuju
detaljnije informacije iz oblasti arhivistike, arhivskih registratura i istorije u
svim njenim segmentima (nacionalna, kulturna, vojna, drutvena istorija, istorija
umetnosti, religija etnologija, istorija prosvete, prava, privrede, ekonomije...).
U arhivskim bibliotekama uva se i graa koja dolazi iz registratura, a ne
retko i same registrature imaju svoje prirune biblioteke koje se predaju arhivima
i njihovim bibliotekama. Iz tog razloga registrature, kao stvaraoci arhivske
1
Zakon o biblioteko-informacionoj delatnosti, Sl. glasnik RS, br. 52/11.
405
Dr. Tatjana KIKI, Tatjana JOVANOVI
grae, moraju da imaju izgraenu svest o svom uticaju na kreiranje istorije. Kod
preuzimanja registrature, ona graa koja doe u arhivsku biblioteku odmah se
inventarie, obrauje, snimi, tehniki zatiti i uva, kako bi se obezbedila dostupnost
strunoj javnosti. Na osnovu tog materijala, koji postaje deo arhivskih i bibliotekih
fondova, izrauju se informativna sredstva i katalozi koji omoguavaju korisnicima
da lake prouavaju arhivsku i biblioteku grau. Arhivska biblioteka koja preuzme
biblioteku iz registrature, poput biblioteke celine2, ne sme da rasparava zbirke,
kolekcije i fondove bez utvrenih uslova i saglasnosti registrature. Biblioteka
Arhiva Srbije na taj nain je preuzevi biblioteke iz svojih registratura zadrala
biblioteku celinu protokola i stenografskih beleaka Kraljevine Srbije, dravopisa
i statistike Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije, zbornika i zakona Kneevine
i Kraljevine Srbije, kolskih izvetaja Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije,
zadrunu biblioteku i dr. Arhivska biblioteka grau iz registrature moe da ustupi
radi izlaganja na organizovanim izlobama u zemlji i inostranstvu, ako drugaije
nije odreeno. Biblioteka Arhiva Srbije grau iz registrature daje na korienje onim
korisnicima koji imaju dozvolu za istraivanje. Strani dravljani mogu da koriste
grau na osnovu posebne dozvole u skladu sa zakonom, koju odobrava nadleno
ministarstvo u skladu sa meunarodnim ugovorima i sporazumima3.
U specijalnoj arhivskoj biblioteci, ne eka se korisnik sa njegovim
zahtevima, ve se bibliotekar unapred obavetava o postojanju novih informacija.
Zato se biblioteke u arhivima smatraju vrstom informacionog pulta, koji korisnike
usmerava, obavetava i preporuuje. U naoj biblioteci kao vid informisanja
korisnika primenjuje se unakrsni princip. Podaci o bibliotekoj grai daju se iz lisnih
kataloga (strunog, imenskog, analitikog i kataloga za serijske publikacije), kao
i iz elektronske baze podataka koja je ustanovljena tokom revizije knjiga 2004
2005. godine. esto se korisnicima daju informacije preko umreenih elektronskih
kataloga o postojanju knjige u drugim bibliotekama. Korienje fondova specijalnih
biblioteka je ogranieno na odreene korisnike grupe, zavisno od tipa organizacije
u ijem sastavu je obrazovana, odnosno zavisno od specifinog tipa korisnika.
Korisnici koji poseuju arhivsku biblioteku, a samim tim i Biblioteku Arhiva Srbije,
pripadaju usko strunoj javnosti istoriari, arhivisti, profesori, studenti, doktoranti,
istraivai porodinog porekla, kao i oni koji ele da ostvare odreena graanska
prava (npr. u skorije vreme aktuelan proces restitucije nepokretne imovine,
rehabilitacije osuenih u krivinom postupku, dokumentacija vezana za radni sta
zbog ostvarivanja prava na penziju). Iako specifinost odreuje vrstu korisnika koja
poseuje Biblioteku Arhiva Srbije, kada se taj podatak pretoi u brojke, moemo
istai da ona ima jednu stalnu, zavidnu, frekvenciju korisnika.
2 Biblioteka celina (corpus separatum) je otkupljena, testamentarno zavetana ili poklonjena lina
biblioteka ili biblioteka institucije. uva se kao biblioteka celina zbog vrednosti koje ima (kulturne,
naune i istorijske) ili zbog znaaja i ugleda linosti ili vanosti institucije. Jo 1986. godine u Zbirci
propisa o bibliotekoj delatnosti, u delu o delatnosti zatite, uvanja i korienja kulturnih dobara u
muzeju, arhivu, kinoteci i biblioteci, u l. 127 stoji, da arhivska graa i registraturski materijal, nastali u
radu dravnih organa, organizacija, graanskih pravnih lica i pojedinaca, se uvaju kao celina i ne mogu
se rasparavati.
3 M. Kljaji-Nj. Kljaji, Pravni sistem zatite kulturnih dobara u Srbiji, Beograd 1996, 57.
406
Godina
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
Koliina izdate bib. grae
2100
2405
2032
2229
1874
Broj korisnika
540
585
601
608
508
Tabela 1. Frekvencija izdavanja biblioteke grae i broj korisnika u poslednjih 5 godina u

Biblioteci Arhiva Srbije
Da bi jedna arhivska biblioteka mogla da bude upisana u Registar biblioteka,

treba da ima knjni fond od najmanje 3.000 jedinica. Biblioteka Arhiva Srbije danas
broji preko 75.000 knjiga, asopisa i novina, a nastala je upravo najveim delom
iz biblioteka ija se arhivska graa preuzimala iz registratura mnogih dravnih
institucija. Nad njom vri nadzor nadlena matina biblioteka, tako to neposredno
sarauje i sprovodi smernice u radu, iji je cilj da unapredi biblioteku delatnost u
jedan jedinstveno biblioteko-informacioni sistem Republike Srbije. Smernice za
specijalne biblioteke u Srbiji, sastavljene od strane strune komisije predstavnika iz
Narodne biblioteke Srbije, Biblioteke Matice Srpske, Bibliotekarskog drutva Srbije
i Zajednice matinih biblioteka Srbije, usvojen 2010. godine, zalae se za razvijanje
i unapreivanje strunog rada u specijalnim bibliotekama, kao i za intenzivniji uticaj
na njihove osnivae radi poboljanja svog statusa i poloaja4.
Biblioteka je veoma dinamina sluba u okviru arhiva. Ona zahteva
neprekidan priliv nove grae, kako bi osigurala neprestanu aktuelnost i pouzdanost za
nauno-istraivaki rad. Svakako, arhivska biblioteka nabavku novih naslova treba
da obavlja po godinjem planu, bez obzira da li je u pitanju kupovina ili razmena
publikacija. Nabavka novih publikacija dolazi i od poklona autora, izdavaa,
darodavaca, kao i putem obaveznog primerka od autora koji su izdali knjigu na
osnovu arhivske grae koju su istraivali ili sopstvena izdanja arhiva. Takoe, ne
retko, knjige u arhivsku biblioteku dolaze i putem legata. U sledeoj tabeli prikazan
je broj nabavljenih knjiga u poslednjih 5 godina. Podaci su preuzeti iz redovne
statistike koja se vodi u Biblioteci Arhiva Srbije.
Godina
2011.
2012.
2013.
2014.
2015.
Ukupno nabavljeno
321
335
337
268
528
Kupovina
31
53
56
41
113
Razmena
149
179
154
77
236
Poklon
66
51
83
61
116
Obavezni primerak
75
52
65
45
63
Tabela 2. Broj nabavljene biblioteke grae u poslednjih 5 godina u Biblioteci Arhiva

Srbije
4 Dragana Milutinovi, Smernice za specijalne biblioteke: Domaa praksa i meunarodni kontekst,
Standardizacija i kvalitet bibliotekoh usluga, Meunarodna nauna konferencija, Beograd 2010, 73.
407
Dr. Tatjana KIKI, Tatjana JOVANOVI
Arhivska biblioteka duna je da vodi brigu o zatiti i uvanju biblioteke

grae u skladu sa vaeim propisima o zatiti biblioteke grae. Obezbeuje
propisane uslove uvanja od poara, vlage, fizikih, hemijskih, biolokih i drugih
uzronika koji mogu da dovedu do bilo kakvog oteenja, otuenja, unitenja ili
zloupotrebe. Kada je re o korienju i radnom vremenu, organ upravljanja osnivaa
donosi Pravilnik o radu arhivske biblioteke.
Svesni znaaja biblioteka i bibliotekarskog poziva za obrazovanje, nauku i
kulturu, za razmenu informacija i ideja, za ouvanje i doprinos razvoju civilizacije,
u duhu naela ljudske i profesionalne etike, bibliotekari u Arhivu Srbije u radu
primenjuju odnos prema korisniku zasnovan na pravu i potovanju, bez obzira na
rasnu, nacionalnu, versku, politiku i klasnu pripadnost. Istovremeno tite pravo na
privatnost, zalau se za slobodan protok informacija i iskljuuju svaki oblik cenzure5.
Arhivske biblioteke, kao javne kapije znanja, obezbeuju nesmetan pristup
raznovrsnim informacijama i predstavljaju pravi primer hibridne biblioteke. One
podravaju kontinuitet izmeu konvencijalnih i digitalnih biblioteka zato to u njima
informacije u papirnom, stoje ravnopravno sa informacijama u digitalnom obliku.
One mire sve potrebe savremenog korisnika, pre svega istraivaa koji stvara i
kreira sliku, rekonstruie prolost i postavlja pitanja za budunost. Iz tog razloga
sve vie postoji potreba da istraivai koji poseuju arhivsku biblioteku dostignu
odreen stepen informatike pismenosti od ega zavisi rezultat istraivanja. U novoj
digitalnoj eri sa sveu da je budunost ve poela, arhivske biblioteke su zapoele
sutinski da se menjaju i da trae odgovore na nove potrebe kako im se ne bi desilo
da postanu zastarele i ostanu bez korisnika. U skladu sa novim trendom gde korisnici
na jedan klik trae odgovore, arhivske biblioteke svoje informacije e morati da
ponude na svim vrstama tehnikih ureaja mikroitaima, raunarima, mobilnim
telefonima, kao i u vidu knjiga, asopisa, novina i rukom pisanog dokumenta.
Svoje zapise iz klasinih kataloga i inventara morae da se ponude preko velikih i
popularnih pretraivaa. Arhivska biblioteka postaje medijateka (slika, zvuk, tekst)
sa informacijama iz realnog vremena (ne samo prolosti), tako da ona postaje mesto
gde se ukrtaju informacije, a bibliotekar postaje inenjer informacija. Hibridna
arhivska biblioteka, da bi opstala pod web nebom6, mora da sagleda sve prednosti,
mane i posledice starih i novih tendencija, da informacije koje nudi dobro ukombinuje,
kako bi to bilo najproduktivnije za svakog pojedinanog istraivaa.
Zakljuak
Veliki je znaaj ukljuivanja arhivskih strunjaka prilikom ureivanja
kancelarijskog i arhivskog poslovanja u registraturama. Arhivska graa nastala kod
stvaraoca panjom i brigom arhivskog strunjaka, izvesno je, postaje i deo fonda
5 Kodeks bibliotekara Srbije, www.biblioteke.org.rs/kodex.html (11. 5. 2016).
6 Vesna Injac-Malbaa, Biblioteke pre Veba i biblioteke posle Veba, Temeljne vrednosti savremenog
bibliotekarstva, Zbornik radova, Beograd 2010, 23-58.
408
nadlene arhivske institucije. S toga, o arhivskoj grai treba misliti pre nego to
ona dobije ovu konotaciju, te aktivno raditi na valorizaciji i zatiti jo dok je ona
registraturski materijal.
Biblioteka Arhiva Srbije profesionalno pristupa poslovima koje vodi, dajui
prednost strunoj literaturi i grai iz registratura. Inventari registraturske grae u
mnogome olakavaju korisnicima i skrauju put u istraivanju. Preuzete biblioteke
iz registratura esto sa sobom nose veliku strunu pomo i bogate su informacijama
koje veoma teko mogu da se pronau na drugim mestima. Zbog toga arhivi zajedno
sa svojim bibliotekama, u registraturama treba da razvijaju svest o njihovom znaaju
i putem edukacija arhivista da ih animiraju.
Summary
It is very important to include archival experts to arrange and to edit
documents and archival materials. Certainly, documents and archivals wich are
created with attention and proffessional careness, become a part of the future
archives fund. Therefore, we need to treat documents as archival materials, before
this historical connotation, as well as, continually work on archival valorization and
protection.
There is a professional aprouch in Archives of Serbia Library which
accenting experts literature and experience knowledge. Archival inventories are
directly helpfull for users and for researches. Libraries books and publics collected
from institutions, are very usefull for professional topics and subjects. There are
collected by archivists and experts, created from unique and rare informations. So,
the main activity for an archivist and a librarian is to try to improve public education
and professional awareness at all.
409
Valentina PETAROS JEROMELA

Skofije - Koper
ostalo
ARHIVI ITALIJANSKE MANJINE NA PODRUJU

REPUBLIKE SLOVENIJE - Da li su zaista potrebni?
Apstrakt: Slovenija ima dvije priznate manjine: italijansku i maarsku.
One postoje i rade, pomaui opstanak svojih etnosa s kulturnim aktivnostima, i
razliitim promotivnim djelatnostima. One aktivno stvaraju i obogauju kulturno
naslijee domicilne drave. Na isti nain bi trebali obavljati i uvati tj. preraivati
gorak dokument u historijski dokument, sa saznanjem ko je stvorio dokument
kao idiomu jezikog koda, jedinstveno kao jedinstveni jezik. Upravo s ciljem boljeg
razumijevanja i ozbiljnije interpretacije dokumenata u Italiji su osnovane arhivske
kole pri arhivima u kojima se studenti ue ovim tehikama direktno na pohranjenoj
originalnoj dokumentaciji. Zbog toga se prirodno razvio studij multidisciplinarnih
nauka kao to su paleografija i diplomatika, jer arhiv uva drevne dokumente, s
carskim potpisima tj. napisane u pismenoj formi nazvani precarolina (Fig.19).
Moe se dogoditi da se neki dokument mora prvo prevesti lietterae executoriae
ili izraditi transkripcija zaduenja od pape, napisana u minuscola cancelleresca
pontificia (Fig.2). Notari su ve bili prisutni i ovjeravali su ugovore i druge socijalne
forme kao to su vjenanja ili testamenti, te imaju svoj font pisma minuscola
notarile (Fig.3). Isto tako esto se susreemo s razliitim kalendarom (datiranjem).
Papska (Vatikanska) drava ima svoj kalendar, koji se naziva indizione romana
ija upotreba je poela u etvrtom vijeku (Anno Domini) i po njemu su bili i navedeni
datumi u javnim dokumentima, iako njegov izvorni oblik see u vrijeme kada su
carevi ureivali poreze na zemlju. Prvi ciklus poinje s 3. godinom prije Isusovog
roenja, iako ni taj izvor (nain datiranja) nije bio uvijek isti: Gregorio VII i naredne
pape su odluili da e nova godina poeti 1. januara 313. godine. Da bi nali svoj
rimski broj godine, na primjer 2016. godine moramo prvo oduzeti 312 i onda
podijeliti sa 15: tako da smo u indizione romana 113.

Iako se arhivisti rijetko kad susreu s takvom problematikom, pravilno
je, odnosno nuno da ih poznaju jer na njima se zasnivaju kasniji dokumenti.
Sedimentacija je i fizika i nematerijalna ili neopredmeena, tj. kulturna, a kao
takva je predmet interpretacije, koja ne smije biti lina, nego nepristrasna. To je
mogue samo ako budemo imali odgovarajuu obuenost, ako budemo obrazovani s
mnotvom predmeta, koje iako ne upotrebljavamo trebamo znati identifikovati.
Kljune rijei: Arhivistika, arhivi, kolovanje, sedimentacija, kulturno
naslijee, italijanska manjina u Sloveniji.
410
Arhivi italijanske manjine na podruju Republike Slovenije - Da li su zaista potrebni?
ARCHIVES OF THE ITALIAN MINORITY IN THE REPUBLIC OF

SLOVENIA
Are they really necessary?
Abstract: Slovenia has two recognized minorities: Italian and Hungarian.
They exist and work, helping the survival of their ethnos with cultural activities,
and various promotional activities. They actively create and enrich the cultural
heritage of the domicile country. In the same way we should perform and keep
that. to adapt the document in a historical document, knowing who created the
document as the idiom of the language code, unique as a unique language. With
a view to better understanding and more serious interpretation of documents in
Italy have established archival schools in the archives in which students learn the
tehikama directly on the stored original documents. Therefore, naturally developed
a multidisciplinary study sciences such as palografija and diplomacy, because
the archive preserves ancient documents caesarean signatures that. spelled out
in writing called precarolina (Fig.19). It may happen that a document must be
translated lietterae executoriae or make transcription assignments from the
Pope, written in minuscola cancelleresca pontificia (Fig.2). Notari were already
present and certify contracts and other social forms such as weddings or wills, and
have your font letters minuscola notarile (Fig.3). Also often encounter different
calendar (dating). Papal See (Vatican) country has its own calendar, which is called
indizione novel the use of which began in the fourth century (Anno Domini) and
after him were and the dates of public documents, although its origin goes back to
a time when emperors edited taxes on the land. The first cycle begins with the third
year before the birth of Jesus, but not the source (of dating) was not always the same:
Gregorio VII and subsequent popes have decided that the new year will begin on
January 1 in 313. To find your Roman numerals year, for example 2016 - we must
first subtract 312 and then divided by 15: so we indizione novel 113th
Although archivists rarely faced with such issues, correctly, that it is necessary
to know them because they are based on subsequent documents. Sedimentation is a
physical and intangible, ie. cultural, and as such is subject to interpretation, which
may not be personal, but impartial. This is only possible if we have the appropriate
training, if we are educated with a multitude of cases, that although we do not use
we need to know identify.
Keywords: Archival science, archives, education, sedimentation, cultural
heritage, Italian minority in Slovenia.
Uvod

Vremenom je ovjek nauio uvati i organizovati svoje naslijee i tititi ga
od unitenja i oteenja u posebnim zgradama koje su se pretvorile u depoe1. Na taj
1
Isabella Zanni Rosiello, Andare in archivio, Il Mulino, Bologna 1996.
411
nain se razvijala nauka o upravljanju kako objektima i zgradama tako i dokumentima

i u toku zadnjih 100 do150 godina znaajno se razvio pojam arhivistike2, a pored toga
i moderno zakonodavstvo. U Italiji prva pravila se pojavljuju dosta rano, korijeni
seu daleko u vrijeme do prvih notara ili vicedomina, ili ak do carske kancelarije,
kada su kraljevi putovali po svom kraljevstvu, te rijeili dilemu o postupku s
dokumentima s Diplomatico.3 Osjetili smo meunarodnu potrebu, da se formira
uprava arhiva i dokumenata na prijelomu stoljea: 1999. godine u tokholmu.4 Svi
zahtjevi za odlaganje i uvanje su se slili u tu novu zanimljivu nauku koja je odvojila
postojanje kulturnog naslijea koje se uva u arhivima u tri faze: tekui arhiv, depo
i historijski arhiv.

Dokumentaciju, prije konsultacija ako nije historijski materijal, treba
reorganizovati. To znai da takoer arhivski materijal ima viu prirodu; imamo
nove papire ili tekui arhiv, to su dokumenti koje pri upotrebi tj. upravljanju moemo
ve popisati i dati im novi red; s takvim redom moe ih preuzeti nadleni arhiv.
Drugi problemi i svakako zahtjevniji posao imamo kod starijih arhiva, nastalih u
razliitim periodima, koji izraavaju razliite kulturne pojmove. Kako da dovedemo
u red i pohranimo takve papire?

Naunici su suzili izbor na tri metode: naelo vanosti, naelo izvora
i historijska metoda, koja postavlja u centar dogaanja stvaraoca i stavlja ga u
historijski i institucionalni okvir kako uopte, tako i lokalno. S vremenom, te tri
metode su imale razliite sljedbenike, a trea je nekako odgovorila na zahtjeve
veine i kroz vrijeme se pokazala kao najbolja, iako je najzahtjevnija.5 Tako arhivar
(arhivist) mora prouiti stvaraoca, njegovu strukturu i historiju da bi mogao razumjeti
kako i zato je to papirno naslijee tako nastalo, te opstalo. Rezultat dugotrajnog
istraivanja i udubljivanja u historiju moemo proitati u uvodu za konsultaciju ili
Vodiu. Od bitnog znaaja je poznavanje historijske politike kako uopte, tako i
detaljno; institucije uopte i odreenog perioda ili segmenta; strukturu stvaraoca i
njegovu datoteku; birokratsku realnost; metode upravljanja, a prije svega arhivsku
praksu!6

Kroz ta istraivanja, koja omoguavaju da sagledamo cjelokupni smisao
okolnosti, u kojima je nastala dokumentacija, omoguavamo jednostavno istraivanje
historiarima i ljubiteljima historije i arhiva.
2 Elio Lodolini, Legislazione sugli archivi, Voll. I-II, Ptron Editore, Bologna 2005.
3 Thomas Frenz, I documenti pontifici nel medioevo e nellet moderna, Scuola Vaticana di
Paleografia, Diplomatica e Archivistica, Citt del Vaticano 1998.
4 International council on archives, ISAD (G): Standard internazionale per la descrizione archivistica.
Adottata dal Comitato per gli standard di descrizione Stoccolma, Svezia, 19-22 settembre 1999.
5 Paola Carucci, Le fonti archivistiche: ordinamento e conservazione, Carocci editore, Roma 2003.
6 Giorgetta Bonfiglio-Dosio, Primi passi nel mondo degli archivi, Cleup, Padova 2003.
412
Italijanska arhivistika

Nakon ovog kratkog uvoda postaje razumljivije zato je vano osposobljavanje
arhivara tj. da je arhivistika temelj toga rada, jer dokument je izraz i produkt kulture,
zbog ega moramo imati sve alate za njihovu pravilnu interpretaciju.

Svaka drava, tj. kultura, ima svoje temelje koje moramo poznavati, pri
emu nam pomae upravo arhivska nauka.
Italijanska arhivistika je podijeljena na dva dijela: opta i posebna. Prva
izuava Osnove arhiviranja koje proizilaze iz teoretskih zakljuaka (Izvorna
arhivistika), Pravna pitanja s upravljakim elementima, ukljuujui organizaciju
nacionalnih i meunarodnih strunih podruja. Struna arhivistika, ima za cilj
istraivanja u razliitim arhivima: javni arhivi (javni, zasebni), crkveni, privatni
(osobe, porodice, udruenja, preduzea i dr.)7. Te klase obuhvataju stvaraoce s
odgovarajuim zadacima, koji pripremaju odgovarajue dokumente koje s lakoom
asimiliramo i pospremimo u arhiv. U svakoj kategoriji moramo svakako prouiti
nastanak, razvoj i upravljanje arhivima. Struka Strune arhivistike treba detaljnije
informacije o onima od kojih je to arhivsko gradivo nastalo, tako da ne moemo
zanemariti historiju institucije koja je usko povezana sa socijalno-ekonomskim
uvidom i razvojem.

Da bi pripremili studente i istraivae za pravilnu interpretaciju i asimilaciju
dokumenata, potrebno je obezbijedili alate za pravilno razvrstavanje i sedimentaciju
arhivske dokumentacije. U dravnim italijanskim arhivima su na raspolaganju
kursevi koji traju po dvije godine. Na njima se izuavaju tri glavne teme: arhivistika,
paleografija i diplomatika. Ove osnovne teme su podijeljene u slijedee nauke:
arhivistika je podijeljena na Optu, zakljuno sa arhivskim zakonodavstvom kroz
stoljea, Historiju arhiva i arhivskog gradiva, Ekonomijom arhiva, i ve spomenutom
Strunom arhivistikom ili u Historiju institucija. Ekonomija arhiva je disciplina,
tj. podruje privrede koje prouava kako treba odluivati o pravilnom upravljanju
arhiskim gradivom. U sutini sadri pravila i uputstva za izgradnju zgrada, u kojima
bi arhivi imali svoje sjedite, ureenje polica i ouvanje arhivskog gradiva od
opasnosti poara, plijesni, itd., tako da depoi budu sigurni i da mogu sigurno ouvati
ovo nae kulturno bogatstvo.

Predmet diplomatike je podijeljen na optu i strunu diplomatiku, dok je
naredna povezana sa studijem o dokumentima koje je izdao poseban organ (papa,
car, optine, itd.). To su rukopisi napisani obavezno na latinskom jeziku ili na starom
italijanskom, i to napisani8 u rotundi, u beneventani i dr. Paleografija i diplomatika
se prepliu i dopunjavaju u praksi, ali osnovna razlika meu ovim disciplinama
je podruje odgovornosti. Paleografija prouava vanjski izgled dokumenta, kao i
kodexa s kojima see u filologiju. Diplomatika nauka pokriva pregled unutranjih
i vanjskih formi i oblika izrade dokumenta, a pod uticajem historije se koristi kao
tehnika za identifikaciju autentinosti dokumenta.9 Antiki dokumeti su toliko
7
8
9
Elio Lodolini, Legislazione sugli archivi, Voll. I-II, Ptron Editore, Bologna 2005.
Alessandro Pratesi, Genesi e forme del documento medievale, Jouvence, Roma 1987.
Appunti di diplomatica dalle lezioni tenute dal prof. Giorgio Cencetti, Anno Accademico 1952-53,
413
zahtjevni da imamo i posebnu diplomatiku vjetinu koja istrauje i ui nas, kako

su se nekada pisali dokumenti i kako su bile strukturirane carske kancelarije, kao
i taan redoslijed odreenih diplomatikih elemenata, koji su s time potvrivali
autentinost spisa, i na kraju rukopis, koji je ve sam po sebi bio peat odreenog
cara tj. predmeta10.

Ova centralna tema je esto uz pomo drugih znanja, kao to je heraldika,
numizmatika, sfarigistika, informatika koja se koristi u arhivima, kodikologija,
bibliografija, bibliotekarstvo i peatoslovlje (sfragistika). Poseban znaaj imaju
razliita datiranja, jer ne moemo odrediti vremenski raspored kao apsolutan.
Vrijeme se mjeri na osnovu odreenog datuma koji je vezan za poseban dogaaj, kao
na primjer roenje Isusa Krista, to za krane znai poetna nula. Od tog momenta
mjeriti vrijeme, svakako da nije lako, jer vremenske linije mogu biti zasnovane
na nekim drevnim civilizacijama, koje imaju u nazivima spisak imena kraljeva i
visokih zvaninika kao mjerilo svog vremena. Takoer kod datiranja ne moemo
biti sasvim tani, nego smo rekronstruirali optu relativnu hronologiju tog perioda
preko spiskova razliitih civilizacija, kao na primjer otkrie dokumenata kao to su
dokumenti potpisani izmeu careva i sl. Jo jedno pitanje koje ne treba zanemariti,
je drugaiji nain raunanja vremena u razliitim civilizacijama. Kalendari drevnih
civilazija se baziraju na lunarnim ciklusima, tako da su se mogli organizovati
poljoprivredni poslovi. Samo Egipani, u istonoj hemisferi su pratili solarni
kalendar iz kojeg je nastao julijanski kalendar, koji je usvojen od strane Rimljana u
doba Julija Cezara. Direktna posljedica je georgijanski kalendar usvojen 1582. koji
je trenutno jo uvijek najrasprostranjeniji sistem raunanja vremena. Za nas, ovdje
na obali gdje je Mletaka Republika bila do njenog raspada 1797, moramo bar znati
kako raunati po Venecijanskom ili more veneto. U Veneciji godina poinje prvog
dana u martu, to je dva mjeseca kasnije, nego po dananjem raunanju11.

Sve te discipline se odnose samo na zahtjeve za ouvanjem arhivskog
gradiva, kao i za proizvodnju i ouvanje odgovarajuih arhiva, ukljuujui svakako
i digitalni, pravilno rukovanje historijskim arhivima, bilo kao arhivista ili kao
istraivaa.

U Italiji s problemom arhiva, arhiviranja i obuke su se susreli i sukobili ve
1870. godine s Izvjetajem Odbora koji je vodio Luigi Cibrario. Uz pomo izvjetaja
izvrena je reorganizacija dravnih arhiva, gdje su dokumenti koji dolaze ve dio ili
domen historije. Kada zaposlimo u arhiv obueno osoblje i istovremeno odravamo
ponude studija i obuke, te izdajemo ne historijske radove nego publikacije koje mogu
pomoi historiarima i istraivaima, onda arhivi na takav nain postaju nauni
instituti.
Druga vana mogunost koja je promijenila italijansko arhivsko
zakonodavstvo, je XVII nacionalni arhivski kongres, koji je odran u Agrigentu 7.
oktobra 1975. Tom prilikom, Giovani Spadolini je ponovo potvrdio da arhivi moraju
Parte I; Parte II, tipkopis.
10 Giorgio Cencetti, Paleografia latina, Jouvence, Roma 1978.
11 Adriano Cappelli, Cronologia. Cronografia e calendario perpetuo, Hoepli, Milano 2002.
414
spadati pod nadlenost novog Ministarstva za unutranje poslove koje je on sam

vodio ad interim i takoer Ministarstva obrazovanja, koji su se de fakto udruivali
u vie sektora koji su bili nauni i obrazovni.

U Italiji su 1875. godine kombinovana sva ta podruja i tako je ostalo
narednih 30 godina, isto zakonodavstvo u vezi sa zatitom umjetnike i ivotne
vrijednosti, koje je nastalo u vrijeme ujedinjenja Italije i prije Risorgimenta. Tek
1902. i 1909. imamo skup pravila Spraintendenze supervizije i zatite; ti isti koji
e osnovati uspostavljanje Ministarstva za antikvitete i likovnu umjetnost, koje je
u vrijeme faizma ukinuto 1923. godine, ali je znaajno jer je okupilo sve arhive,
sve kulturne batine i u tom kontekstu je primjenilo tezu: razne kulturne ustanove sa
svojim jedinstvenim karakteristikama.12

Raznolikost italijanske historije je vidljiva u broju razliitih arhiva. Od
srednjeg vijeka postoje statuti u velikim gradovima kao to je Padova (1275), Firenca
(1289), Siena (1298), Lucca (1308), Bolonja (1357), gdje postoji standard za arhive.
Crkva takoer ima svoje zakone kako u sjeditu, tako i na perifernim prijestoljima,
gdje se za krau mogla desiti ekskomunikacija crkve.

Propisi nastaju istovremeno s arhivima, a time i dva vrlo vana: prvi je
izdao kardinal Kamerlengo Giovanni Battista Spinola 30. septembra 1704, kojim
su predviena pravila Zajednice za arhive, biblioteke, slike, skulpture, mozaike,
spomenike i iskopavanja. Na izdavanje drugog propisa smo morali ekati do 1849.
godine, a to je odluka Izvrnog odbora Rimske Republike koji je prethodno napravio
hijerarhijski generalni kustos umjetnosti i spomenika Ministarstva privrede, likovne
umjetnosti, industrije i poljoprivrede, navodei da su nacionalni spomenici, biblioteke
i dravni arhivi, jer se tada eljela proglasiti jedinstvena kulturna batina.

Ta tako detaljna i intenzivna uvoenja zasnivaju se na principu da je arhivsko
gradivo rezultat jednog naroda i njegove kulture, koji treba tumaiti kroz vrijeme i
na pravi nain, te moramo imati puno znanja da bi se na odgovarajui nain pribliili
traenom odgovoru.
Identitet manjinskih jezikih zajednica u Sloveniji
Nakon kraeg osvrta na bogatu historiju italijanske arhivistike u nastavku
lanka emo se baviti promocijom, ouvanjem i razvojem lingvistikog, historijskog,
kulturnog, umjetnikog, vjerskog, liturgijskog i folklornog identiteta manjinskih
jezikih zajednica na podruju Slovenije. Kao lan Italijanske nacionalne zajednice
i vii arhivist sa dravnim ispitom steenim u Italiji i u Sloveniji, nadam se da
sam ukazala na potrebu za dodavanjem novog lana u slovenskom arhivskom
zakonodavstvu, koji bi garantovao ouvanje, obnovu i razvoj naeg kulturnog
nasljea, ime se istovremeno tite podruja sa mjeovitom kulturnom prolou i
kulturnom batinom (tradicionalne metode), to e takoer omoguiti produbljivanje
istraivanja naih historijskih i lingvistikih korijena.
12 Elio Lodolini, Legislazione sugli archivi, Voll. I-II, Ptron Editore, Bologna 2005.
415

Novim lanom predvia se mogunost stvaranja arhiva italijanske
nacionalne zajednice u Sloveniji, u koji e se prikupiti sav materijal (pisani
dokumenti, audiovizuelni, tj. svo nae kulturno naslijee), koji nastaje od italijanske
kulturne zajednice u posljednjih nekoliko godina. Takoer je predloeno, da se
formiraju posebni odjeli u okviru regionalnih arhiva u dvojezinim podrujima,
koji bi trebali da sauvaju funduse grae na italijanskom jeziku ili koji su proizvod
organizacija, institucija, udruenja italijanske nacionalne zajednice, ije bi osoblje
bilo sa specifinim kvalifikacijama steenim u Italiji, a koje ivi u Sloveniji.
Takav prijedlog predvia takoer naelo periodizacije arhivske grae.
Posebnost narodno mijeanog podruja bila bi rijeena s podjelom arhiva na periode
koji su potrebni za identifikaciju znaajnih fluktuacija u vremenu. Ove varijacije su
politiki, institucionalno, birokratski, propisane u upravljanju stvaralaca ili u optem
kontekstu. Tipian primjer je podjela nae teritorije prvo na Zonu A i B, a onda
u slijedeoj fazi kada je zona B i zatim slijedei stepen, kada je zona B bila pod
Jugoslavijom, u kojoj su nastale institucije za zatitu italijanskih dravljana koji su
tu ostali, koji jo uvijek stvaraju dokumente, koji se moraju sakupiti u svoju fiziku
lokaciju da bi kasnije postali historijski arhiv.

ta je s dokumentacijom koja je nastala od strane italijanske etnike grupe
od 40-tih godina prolog vijeka?13

Na zvaninom nivou za rjeavanje problema i za zatitu prava, ono to je ostalo
od italijanske komponente u ovim podrujima, posebno na prelazu iz ezdesetih i
sedamdesetih godina prolog stoljea, formirane su u Jugoslaviji drutvene i politike
institucije Unije Italijana u Istri i Rijeci. Sada se zovu Italijanska Unija, osnovana
1944. godine na inicijativu hrvatske komunistike stranke za ujedinjenje ove etnike
grupe na podruju Istre i Kvarnera. Ovdje se radi i o drugoj dokumentaciji koja moe
biti u sastavu tog arhiva, kao: razliite kulturne kruoke, vrtie, osnovne i srednje
kole, ali i ostale institucije italijanske nacionalne zajednice. Na kraju, tu spadaju i
nae stare knjige, koje se nalaze u nekoliko kulturnih institucija na ovom podruju.
Zakljuak

Batina je elja da se odri ono to ovjek stvara i na taj nain postane
dodatna kulturna vrijednost. Ovaj princip se odnosi na ljude, kao i na objekte,
koji takoer imaju svoj ivotni ciklus, koji je malo dui nego na ivot, tako
da se ne ugasi u vremenu u kojem je nastao, ve nastavlja da traje i u budunosti.
Dokument premauje na ivotni put, ali ga na odreen nain obiljei, zaustavlja i
prenosi slijedeim generacijama, kako bi nas one upoznale, ili da bi shvatile nae
vrijeme i bile o nama osvjeene. Meutim, vrijeme ini svoje tako da i pored
fizikog nestanka imamo evoluciju misli, fondova, jezika, koncepata, pojmova i
poimanja socijalne strukture, politike i prakse i obiaja, kako linih tako i optih.
13 Orietta Moscarda, Etnia VIII, Centro ricerche storiche di Rovigno, Trieste-Rovigno 2001, 21.
416
Moramo se nauiti da pravilno itamo te znakove vremena. Puno toga uopte nije
zapisano, odnosno zabiljeeno: na papiru, na slici, ili u naem jeziku putem usmenog
prenoenja, tako da se to gubi iz sjeanja i prestaje biti dio kulturne batine. Na to nas
podsjea Ludovico Antonio Muratori iji intelektualni rad je zasnovan na injenici
da moramo ispitati izvore za dobru anamnezu koja se moe pretvoriti u dobar izvor
za historijski rezultat, proizvod.

Ipak tek u prvoj polovici devetnaestog vijeka italijanski historiari, posebno
oni koji su znali i cijenili njemako-filoloku strogost, okrenuti se arhivskim
izvorima: ustanovili su reviju Archivio storico italiano i konstituisali Istorijska
pokrajinska vijea, koja promoviu istraivanja lokalne historije, temeljei se
na izuavanju dokumenata i tako su stvorili nove vremenske intervale za objavu
rezultata tih istraivanja.

U ovaj kontekst moramo ubaciti na manjinski specifikum o kome je ovdje
rije. Politike ustanove za zatitu prava graana postoje u Ustavu Slovenije, a
postoje i nadleni organi za zatitu naslijea koje manjine stvaraju, a koje su vrlo
aktivne na podruju kulture. U stvarnosti se njihovo kulturno naslijee utapa u
kulturno naslijee drave domaina i sa njime se ukrtaju tokom vremena.

Govorimo o pravilnom pristupu dokumentima, o metodama pravilne zatite i
uvanja, preko pravilnog itanja do obrade podataka za manje osjetljivu interpretaciju
informacija. Ovaj skup poslova i vjetina koji se arhivski mogu lako vidjeti,
dosta se razlikuje od prvog i jednostavnog pristupa dokumentima. Odgovarajua
obuka e nam dakle omoguiti pravilnu metodu ouvanja i upravljanja kulturnom
batinom. Dobra osnovna obuka o historiji i metodama historijske nauke, historije
kulturne institucije, tehnika, znanje, ouvanje, nas usmjeravaju na bolji socijalni i
ekonomski razvoj kulturne batine. Moramo imati odgovarajui spektar znanja i
vjetina u razliitim oblastima kulturne batine pomou kojih se moe definisati ta
je arheoloki objekat, arhiv ili biblioteka, historijsko i umjetniko djelo. Sve ove
teme pripadaju profesionalnom kolovanju, kojeg strunjaci u sve veem broju i sve
ee nazivaju arhivar.

Sve se vie zahtijeva odgovarajue znanje na podruju zakonodavstva
i drugih propisa, poznavanje strunih tehnika uvanja i zatite gradiva, drutvene
te ekonomske vrijednosti i rukovodstvenog upravljanja u sektoru kulturne batine
(naslijea). Ne moemo zanemariti informatiku koja nam sve vie i bolje omoguava
slobodan, globalan pristup dokumentima. Sposobnost koritenja glavnih alata za
upravaljanje podacima i elektronske komunikacije u posebnim oblastima nadlenosti
su tako postale osnova adekvatnog arhiviranja. Stoga to znanje moemo koristiti
u svim sektorima koji su znaajni za podruje kulturne batine (naslijea): od
arheologije, do umjetnike historije i antropologije, arhivistike, bibliotekarstva, itd.

Uvijek je korisno definisati osnovna znanja o svim historijskim i kulturim
disciplinama, s posebnim naglaskom na nastavne metode i aplikacije u upravljanju
kulturnom batinom. Cilj ovoga je saradnja preko potrebnog znanja pravnoekonomske prirode, s ime se obezbjeuje znanje potrebno za upravljanje kulturnom
417
batinom, s posebnim akcentom na institucije i na podruja (gradove) kulture. I

opet pod tom definicijom moemo pobrojati biblioteke, arhive, arhivske oblasti,
arheoloka nalazita i parkove, kao i monumentalne komplekse.

Specifinost ovog pristupa je u stvari borba i zahtjev da se posveti vea
panja na promjene koje se deavaju na polju socio-kulturne, ekonomske i pravne
dravne uprave, i posljedino nam trebaju svestrano obrazovani kadrovi s irokom i
raznolikom vrstom osposobljavanja. Takvo osoblje moe raditi s kulturnim dobrima
i korporativnim institucijama, u privatnom ili javnom sektoru, posebno u upravljanju
i organizaciji, tako da specifinosti i vrijednosti arhiva (i ne samo njih), datoteka i
sl. postaju korisna vrijednost i kulturna batina za pozitivne drutvene i ekonomske
koristi od vanjskih faktora s njim dostine preko odgovarajuih formi, i samo one
postaju mjerila efikasnosti i efektivnosti pravilnog upravljanja.

ta ostavljamo iza nas? Kako e razumjeti ovaj na lanak sa aspekta odnosa
prema sadanjosti? Vrlo dobar primjer za to su mjesta Rorschach. Nema pravih ili
pogrenih odgovora, samo klasifikacijski i analitiki sistem, u kojem to to vidi u
naznaci odgovara tome ili onome linom profilu ili stavu, koji percepira podruja
inteligencije i emocija, socijalne interakcije itd.
Summary
Heritage is the desire to maintain what man created in this way becomes an
additional cultural value. This principle applies to people as well as objects, which
also have their own life cycle, which is a little longer than our lives, so it does not
go out at a time when it was created, but it continues in the future. This document has
exceeded our life, or in some way mark, stops and transfers the following generations,
to us they met, or to understand our time and were on us, general practically.
However, time takes its toll so that in spite of the physical disappearance we have
the evolution of thought, funds, language, concepts, concepts and notions of social
structures, policies and practices and customs, both personal and general. We have
to learn to correctly read the signs of time. A lot of that is not written down or
recorded: on paper, in the picture, or in our language through oral transmission, so
that it loses from memory and ceases to be part of the cultural heritage. Reminds us
of Ludovico Antonio Muratori, whose intellectual work is based on the fact that we
need to examine the sources of good medical history that can be converted into a
good source for historical result, the product.
Yet only in the first half of the nineteenth century Italian historians,
especially those who knew and appreciated the German-philological rigor, turn the
archival sources: they found the show Archive storico italiano and constituted
historic county councils that promote research on local history, building on the study
of documents and so they created a new time intervals for the publication of the
results of these studies.
418
In this context, we must throw our minority specifics of who you are talking.
Political institutions for the protection of citizens rights are in the Constitution
of Slovenia, and there are competent authorities for the protection of the heritage
that creates minorities, which are very active in the field of culture. In reality, their
cultural heritage melts into the cultural heritage of the host country and with it the
cross over time.
Were talking about proper access to documents, the proper methods of
protection and preservation, through proper reading to data processing for less
sensitive interpretation of information. This set of tasks and skills that the archive
can be easily seen, is very different from the first and easy access to documents.
Appropriate training will therefore allow us the proper method of conservation and
management of cultural heritage. Good basic training on the history and methods of
historical science, history, cultural institutions, techniques, knowledge, preservation,
we are focused on better social and economic development of cultural heritage. We
must have the appropriate range of skills and knowledge in various fields of cultural
heritage with which to define what is an archaeological object, archive or library,
historical and art. All these issues belong to professional education, which experts in
increasing numbers and often referred to as an archivist.
More and more require appropriate knowledge in the field of legislation
and regulations, knowledge of professional techniques of protection and protection
material, social and economic value and managerial governance in the sector of
cultural heritage (heritage). We can not ignore that we Informatics more and better
enables a free, global access to documents. The ability to use the main tools for
governance of data and electronic communications in the specific areas of jurisdiction
are also become the basis of an adequate archiving. Therefore, this knowledge can
be used in all sectors, which are important in the field of cultural heritage (heritage)
from archeology to art history and anthropology, archival science, library science,
and so on.
It is always useful to define the basic knowledge of all historical and culture disciplines,
with an emphasis on teaching methods and applications in the management of
cultural heritage. The aim of this cooperation is much needed knowledge of legal and
economic nature, with which provides the knowledge necessary for management of
cultural heritage, with particular emphasis on the institutions and the areas (cities)
culture. Again, under this definition, we can list the libraries, archives, archive areas,
archaeological sites and parks and monumental complexes.
The specificity of this approach is in fact a struggle and a requirement to pay
more attention to the changes taking place in the field of socio-cultural, economic and
legal state administration, and consequently we should comprehensively trained staff
with a wide and varied type of training. Such staff can work with cultural property and
corporate institutions, in the private or public sector, particularly in the management
and organization, so that the specificity and value of the archive (and not only them),
etc. files. Become useful value and cultural heritage for positive social and economic
419
benefits of external factors with him achievable through appropriate forms, and only
become benchmarks of efficiency and effectiveness of proper management.
What are we leaving behind us? In order to understand this our article with
aspect ratio to present? A very good example of this are the places Rorschach.
There is no right or wrong answers, only classification and analytical system, where
what you see in the indication corresponds to this or that personal profile or attitude,
who perceived areas of intelligence and emotion, social interaction and so on.
420
Prilozi
421
422
423
424
Dr. sc. Peter PAVEL KLASINC

Meunarodni institut arhivskih znanosti Maribor/Trst
nauni rad
PRIVATNI ARHIVI U ARHIVSKOJ TEORIJI I PRAKSI

Apstrakt: Iz objavljenih pregleda razvoja arhivske teorije i prakse moemo
zakljuiti da su teme u vezi privatnih arhiva rijetko razmatrane. To je bilo u dravama
realsocijalizma razumljivo poto uglavnom nije bilo privatnog vlasnitva. Nakon
1945. privatni arhivi bili su uglavnom nacionalizirani. U vodiima arhivskih fondova
i zbirki pojedinih arhiva moemo nai samo porodine i line fondove. Nakon
nastanka modernih demokratskih drava problemi u vezi privatnih arhiva ureuju se
unutar novog arhivskog zakonodavstva. Privatni arhivi su kao izvor za historijska
i druga struna i nauna istraivanja veoma vani. Nedvojbeno se koritenje
arhivske grae, fondova imovine, porodinih, rodbinskih, linih, tj. privatnih arhiva,
uvoenjem novih informacionih tehnologija veoma povealo (SIRAnet i slino).
Kljune rijei: Arhivi, privatni arhivi, arhivska graa, arhivski fondovi i
zbirke, porodini fondovi, lini fondovi, registrature, stvaraoci i imaoci arhivske
grae, Republika Slovenija.
PRIVATE ARCHIVES IN ARCHIVAL THEORY AND PRACTICE
Abstract:In the review of the development the development of archival theory
and practice it can be concluded that topics on private archives were rarely dealt
with. In states of real socialism this was understandable, because there was mainly
no private ownership. After 1945 many private archives had been nationalized and
came under the authority of the appropriate archival agency. In the guides through
archival fonds and collections of individual archives only family and private fonds
could be found. In modern democratic countries, problems related to private archives
are addressed within the new archival legislation. Without doubt, private archives
are of big importance for historical and other scientific researches. It is undisputed,
that the use of archival records of dominions, estates and personal fonds, therefore
private archives, by introduction of new informational technologies has significantly
increased (SIRAnet etc).
Keywords: Archives, private archives, archive material, archive funds and
collections, family funds, personal funds, creators and owners of archival material,
the Republica of Slovenia.
425
Umjesto uvoda: Nova paradigma arhivistike. Arhivi uvari istine

Arhive su sve do nedavno zvali uvarima sjeanja. Njihova drutvena uloga
se promijenila. Biti uvar sjeanja znai prihvatiti i uvati ono to drugi odrede da
ini sjeanje naroda i drave.
Danas moraju javni arhivi, i svakako arhivisti, postati aktivni tragai istine,
to znai da prvenstveno moraju traiti i pronalaziti dokumente koji otkrivaju istinu,
oznaiti ih kao arhivsku grau, preuzeti ih u arhiv, srediti i popisati te briljivo uvati.
Paradigma arhivistike se, znai, promijenila, jer se promijenila i drutvena stvarnost.
Arhivska graa je, znai, dokazni materijal za interesantna istraivanja i
rasprave, za odreene injenice i djelatnosti, za temelje pravne drave, za pomo
graanima u zatiti njihovih prava i traganju za istinom. Arhivi kao uvari istine
moraju zatiti podatke u arhivskoj grai te na odgovarajui nain urediti pitanje
njihovog koritenja.
Kod tumaenja nove paradigme arhivistike, koju razvijamo zajedno s
profesorima na Odjelu za arhivistiku i dokumentologiju na Alma mater Europea
Evropskom centru Maribor, u uvodnim raspravama moralo se poeti ocjenom
arhiva, koji su se jo do nedavno zvali uvari sjeanja. Svakako se u zadnje vrijeme
ta drutvena uloga arhiva poela mijenjati, mijenja se i shvatanje da su arhivi samo
uvari sjeanja, to je znailo prihvaanje i uvanje onoga to su drugi odredili da
ini sjeanje naroda i drave te su pojedinim zakonima takvu tzv. arhivsku grau
zatitili.
U savremenoj historiji razvoja arhivistike, razvoj uloge arhiva bio je razliito
tretiran i razliito se razvijao u razliitim dijelovima svijeta od velikog i visokog
razvoja arhiva kao institucija kulturnog, znanstvenoga i obrazovnog nivoa, pa do
arhiva koji jo uvijek nemaju oblikovane svoje pozicije u sredinama te je njihovo
djelovanje i postojanje esto povezano sa srodnim ustanovama kao to su razni
muzeji, galerije, zbirke dokumenata i slino.
Kod prestavljanja nove paradigme, arhive postavljamo u funkciji uvara
istine, tako da arhivi, i svakako arhivisti, ostaju aktivni tragai za istinom, to u
biti znai da arhivi i arhivisti u nekom procesu djelovanja moraju najprije traiti
i zatim pronai dokumente koji sadre istinu i te dokumente oznaiti arhivskom
graom, to se potom uobliava definicijama arhivske grae u pozitivnom arhivskom
zakonodavstvu, zatim oni moraju osigurati da se ta arhivska graa preuzme u arhiv,
gdje je arhivi i arhivisti popisuju, sreuju i briljivo uvaju. Ta osnovna paradigma
arhivistike i arhiva kao uvara istine se mijenja tamo gdje je to mogue, odnosno
tamo gdje dolazi do promjene drutvene stvarnosti.
Ako se definiraju arhivi kao uvari istine i arhivisti kao realizatori uvanja te
istine, onda u takvoj relaciji moemo i arhivsku grau nazvati dokaznim materijalom
za istinu. I ta istina se reflektuje u interesantnim istraivanjima i raspravama, takoer
se ta istina odraava u odreenim injenicama i aktivnostima sredina gdje graa
nastaje, odnosno to je neki dokazni materijal o postojanju temelja pravnih drava.
426
Privatni arhivi u arhivskoj teoriji i praksi
Takoer, ta istina i aktivnost arhiva u prvom redu nude pomo dravljanima da zatite
svoja prava i tako arhivi, korisnici, dravljani doprinose uvanju i promoviranju te
istine.
Ta nova paradigma nikako ne mijenja temeljne osnove djelovanja arhiva,
koji i dalje predstavljaju ustanove, koje u mnogim dravama predstavljaju jak
oslonac kulturnoj djelatnosti, jer moramo biti svjesni da su dravni arhivi irom
Evrope nastajali od kraja 18. stoljea, ali sve do kraja 19. stoljea nisu bili dostupni
iroj javnosti. Istina je da je francuska revolucija 1794. godine donijela nove pozicije
arhivskoj grai, koja je po pitanju otvorenosti postala dostupna iroj javnosti. Tu se
postavlja definicija djelatnosti arhiva, koji pripadaju narodu odnosno moraju biti na
raspolaganju svim dravljanima (graanima). Uvaavanje naela javnosti arhivske
grae i slobodnog pristupa arhivskoj grai od strane korisnika, nije nita novo, nego
je to pitanje prisutno i otvoreno oko 200 godina.
Privatna arhivska graa i privatni arhivi
Pregledi razvoja arhivistike u teoriji i praksi u najirem znaenju rijei
ukazuju na to da arhivski fondovi, koje definiramo kao privatne arhive, nisu bili ba
esto tema kojom su se bavili arhivski strunjaci. Neosporno je i da se problematikom
privatnih arhiva nadleni arhivi nikad nisu angairali u dovoljnoj mjeri.1
Struno pravilno je da se nakon promjene drutvenog sistema pojam
privatni arhivi rairio na stvaraoce iz oblasti privatnih preduzea, u kojima
drava nema svog udjela. Ti stvaraoci s nadlenim arhivima u inostranstvu nemaju
posebnih strunih kontakata, ali su profesionalni arhivisti esto pozivani da pomau
tim preduzeima rjeavati pitanja u vezi sa poslovanjem, uvanjem i dugotrajnim
odravanjem njihove arhivske i registraturne grae. Ali praksa u Sloveniji ukazuje
na to da je velika veina privrednih drutava i dalje u vlasnitvu drave, svakako sa
razliitim udjelima i zbog toga se javljaju potekoe, jer arhivsku grau tih stvaraoca
ne moemo nazvati privatnim arhivima, prije svega zbog toga to je arhivska graa,
koja je nastala prije 1991. godine posebnim zakonsko opredijeljenim stajalitem
definirana kao dravno vlasnitvo i ne moe se privatizirati zajedno sa preduzeem.
Moderno arhivsko zakonodavstvo je u odreenoj mjeri rijeilo ta pitanja, to nudi
analiza Zakona o zatiti arhivske i registraturne grae od 2006. godine dalje.2
Privatni arhivi u arhivskoj teoriji i praksi nisu bili posebno tretirani, ali se
mogu pratiti aktivnosti u nadlenim arhivima koje se odnose na: utvrivanje stanja
o arhivskoj grai kod privatnika na terenu, nadlenostima javnih arhiva po pitanju
privatnih arhiva, evidentiranje stvaraoca privatnih arhiva, dogovore o pristupima i
1 Vie o tome, kada se radi o Bosni i Hercegovini, vidi: Azem Koar, Privatna arhivska graa u
Bosni i Hercegovini, Arhivska praksa, broj 16, Tuzla 2013, 140-150.
2 Zakon o zatiti arhivske i dokumentarne grae, ZVDAGA, i vie promjena tog zakona od 2006.
godine pa sve do 2015. godine i Uredba iz 2016. godine, koja je jo u pripremi, veoma detaljno ureuju
pitanja vezana na privatne arhive.
427
koritenju arhivske grae kod privatnika, kontrolu izvoza ili uvoza arhivske grae
privatnika, potivanje prava prvokupa, evidencije kupovine odnosno prodaje, oblike
posuivanja, vrednovanje i odreivanje kategorija arhivske grae te odravanje
savjetovanja o tehnikom uvanju privatnih arhiva.
Treba upozoriti na injenicu da se problemima privatnih arhiva u dravama
real-socijalizma veinom nije bilo mogue baviti, ali se je vrilo struno sreivanje
prikupljene arhivske grae privatnih provenijencija i arhiva vjerskih zajednica.
Treba upozoriti na postojanje specijalnih arhiva: policije, vojske, diplomatije,
Komunistike partije i slino.
Arhivska terminologija rijetko tumai znaenje privatni arhiv, koji je
opisan rijeju arhiv i odreen opisom privatni.
Rije arhiv esto koristimo kad govorimo o ustanovi ili zbirci arhivske i
registraturne grae kod stvaraoca, a najee za arhivsku grau na njemakom jeziku
Archivgut, Archiv, na engleskom archives, record office, francuskom archives,
depot dArchives, ruskom arhiv, arhivohranilite, talijanskom Archivio.
U terminologiji se rije arhiv javlja i kao pokrajinski arhiv, historijski
arhiv, opi arhiv, specijalni arhiv, tajni arhiv i slino. Bez obzira na razliite
definicije, svi nabrojani tipovi arhiva sprovode zadatke prikupljanja, obade i uvanja
arhivske grae uope, za upravne i studijske nauno-istraivake svrhe. U modernim
rjenicima arhivske terminologije3, kao i u izdanju iz njemakog Marburga4, opisne
definicije privatnih arhiva su rijetke.
Kod traenja podataka o privatnim arhivima pomogli su nam spisi ouvane
arhivske grae u nekim arhivskim ustanovama. U to nas je ubijedio uvid u razliite
vodie i popise arhivskih fondova i zbirki pojedinih arhiva. U historiji arhivske
djelatnosti veoma je vaan popis arhivskih fondova i zbirki republika i autonomnih
pokrajina nekadanje Jugoslavije, koji koristi dva termina slina naoj definiciji
rijei privatni arhiv. U rubrici B stoje uputstva za popise porodinih i osobnih
fondova. Dat je zahtjev da se porodine i osobne fondove navodi po abecednom
redu stvaraoca porodinog fonda ili po abecednom redu osobnih fondova. Detaljniji
uvid u strukturu uputstava s klasifikacijom, tumaenjem znakova i skraenicama za
formiranje tog vodia potvruje nam gore zapisano da su privatni fondovi obuhvaeni
u poglavljima o fondovima za prosvjetne, kulturne i naune ustanove (4), privredu i
bankarstvo (6), drutva i udruenja (7), vjerske zajednice (8), vlastelu i veleposjede
(9), kao i u razliitim zbirkama (C).5
U bivoj Jugoslaviji privatni arhivi bili su, obzirom na historijsku prolost,
shvatani na naine koji su vaili nakon 1945. godine, ali se svakako nisu tako zvali.
Nastajali i postojali su kao fondovi banaka i novanih zavoda, privrednih preduzea,
industrije, rudarstva, poljoprivrednih i umarskih udruenja, trgovina, gostiona,
razliitih zanata i sl., a za koje se znalo da su prije 1945. godine bili u privatnim
rukama ili su nastali radom privatnika.
3

4
5
428
Rjenik arhivske terminologije Jugoslavije, Zagreb 1972, 78.

Pogledajte Glosat na: www:iias-trieste-maribor.eu i drugih kao n.pr. ICA itd.
http://staff-www.uni-marburg.de/~mennehar/datiii/intro.htm
Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ - SR Slovenija, Beograd 1984, 637.
Uz gore nabrojane privredne privatne stvaraoce sa privatnim arhivima

susretali smo se i kod fondova politikih stranaka i organizacija, razliitih drutava i
kod drugih organizacija koje su djelovale prije 1941. odnosno 1945. godine u svim
dravama realsocijalizma. Moemo navesti listu drutava koja su pokrivala sve oblasti
drutvenog dogaanja, te ih moemo podijeliti na nekoliko glavnih grupa drutava,
kao to su npr.: narodno odbrambena drutva, politika, fiskulturna, humanitarna,
prosvjetna, nauna i kulturna, staleka, spasilako-vatrogasna, dobrovoljna drutva,
muzika, pjevaka, sportska i planinska, privredna udruenja i drutva, crkvena
drutva, pa i nauno-umjetnika i istraivaka drutva.
Arhivske fondove drutava koja je nastala prije 1945. godine, moemo
tretirati kao privatne arhive, jer su se oni od svih privatnih fondova najvie sauvali
u profesionalnim arhivima sa veoma razliitim koliinama grae. Najee su,
naalost, ouvani samo fragmentarno.
Pored nabrojanog, kod opisivanja privatnih arhiva potrebno je spomenuti i
djelovanje vjerskih zajednica. Tako je mogue pratiti diobu tako nastalih privatnih
arhiva u rimo-katolikoj vjerskoj zajednici, u evangelistikoj vjerskoj zajednici, u
izraelskoj (idovskoj) i u ostalim djelujuim vjerskim zajednicama, koje su djelovale
ili jo djeluju na odreenom prostoru. Nabrojanim (tradicionalnim) u zadnje vrijeme
pridruile su se razliite vjerske zajednice, sekte i razliita vjerska udruenja, koja
djeluju na nivou lokalnih ili dravnih crkava.
U historijskom pregledu djelovanja nekih profesionalnih arhiva treba
upozoriti na veoma vane privatne arhive, to ih je stvarala zemljina gospoda,
dvorci i veleposjednici odnosno zemljovlasnici, vlasnici dvoraca ili njihovi
upravitelji. Svu tu arhivsku grau trebalo je nakon 1945. godine zajedno sa zgradama
i zemljinim vlasnitvom nacionalizovati. Kao zanimljivost bih naveo da su u nekim
denacionalizacijskim postupcima nekadanji vlasnici, privatnici traili i vraanje
arhivske grae od nekadanjih zemljinih feudalnih ili drugih posjeda.
Meu izrazitijim fondovima koje moemo tretirati kao privatne arhive
su porodini/familijarni (engl. family archives, family records, franc. archives
familiales, njem. Familienarchiv, ital. archivio familiare) i osobni fondovi (engl.
personal papers, private records, franc. archives prives, papiers prive, njem.
Privatarchiv, rusko liniji arhiv i talijansko archivio privato).
Nabrojani privatni arhivi, odnosno fondovi se u profesionalnim arhivima
uvaju u razliitim koliinama i obimima, i sadraj je veoma razliit. Porodini
arhivi trebali bi sadravati grau jedne ili vie porodica, ali je sadraj takvih fondova
veoma raznolik, jer je porodica mogla pisanim putem komunicirati sa mnogim licima
i ustanovama, biti vlasnik vie nekretnina u najirem prostoru, podravati kulturno,
privredno i politiko dogaanje u prostoru i sl.
Slina situacija je kod osobnih arhiva, koji bi trebali objedinjavati
arhivsku grau jedne osobe, a koja je mogla biti u kontaktima s mnogim osobama
i ustanovama te je kao osoba mogla imati vanu ulogu u politikom, privrednom i
kulturnom ivotu prostora.
429
esto su klasifikacijama popisivanja arhivskih fondova na kraju navedene i

zbirke (Sammlungen). One su mogle nastati usljed privatne aktivnosti pojedinaca,
koji su prikupljali odreenu grau, razne diplome, rukopise privatnika, nacrte
geografskih karata. Panju moramo obratiti i prema modernijim igovima kao i
modernijim zbirkama dokumenata, koji u svom sadraju predstavljaju osobe, koje
inae nisu bile u javnoj funkciji, ali su mogle stvarati arhivsku grau razliitih
kategorija, kao to su originalna pisma, fotografije, slike, skice i u zadnje vrijeme
i filmovi (videokasete), to moemo danas vidjeti u nekim od popisa (vodiima,
inventarima) arhivskih fondova i zbirki u pojedinim arhivima.6
Ve smo prije mnogo godina u okviru UNESCA, u programu RAMP (Record
and Archives Management Programme), koji se uglavnom bavio istraivanjem
voenja arhivskih ustanova i oblika arhivskog strunog rada, mogli primijetiti
struno postavljen i dobro organizovan pristup projektu, koji se odnosio na sva
pitanja zatite i voenja te ureivanja privatnih arhiva (na francuskom se projekat
nazivao La conservation et la gestion des Archives privees). Knjigu je zatim za
tampu pripremila i oblikovala Rosemary Seton. Knjiga je nastala na osnovu trideset
i devet odgovora na anketu, koju su poslali u 69 odabranih arhiva po cijelom svijetu.
Upozorila je na neke specifinosti arhivske teorije i prakse u toj oblasti. Rosemary
Seton najvie panje posvetila je onim pitanjima koja su najblie bila povezana s
preuzimanjem arhivske grae od privatnih stvaraoca, gdje je svakako utvrdila velike
razlike u razliitim zemljama, te takoer izmeu zemalja realsocijalizma i drava s
razvijenom demokratijom.
Tu dvolinost u postupanju s privatnim arhivima je R. Seton prikazala kao
istinsku praksu, koju namjerno nije htjela struno valorizirati. U knjizi se ne bavi
toliko deklaracijama, ve sasvim praktinim prikazom radnih iskustava pojedinaca,
njihovih zakljuaka i naina u aktivnom rjeavanju problema vezanih na privatne
arhive, njihovo vrednovanje, popisivanje, vrste kategorija arhivske grae i sl. Ovo
istraivanje je ve tada dolo do zakljuka, da kad je rije o privatnim arhivima znai
da je rije o vanoj arhivskoj grai, koja je posebno vana za nauno-istraivake
projekte iz oblasti historije.
Kod postavljanja realnih odnosa izmeu arhivske teorije i prakse u odnosu
prema privatnim arhivima, R. Seton je dola na stanovite da se na neki nain
zakonskim putem uredi sljedee:
1. zabrana unitavanja arhivske grae privatnih arhiva,
2. prodaja i kupovina grae te vrste bez nadzora,
3. da bi morao vlasnik, kod kojeg se utvrdi, da uva vanu arhivsku grau,
preuzeti bar dio obaveza, da bi graa bila na raspolaganju i da bi je mogli
koristiti istraivai i drugi zainteresovani.
R. Seton pravilno zakljuuje, da ostaje i dalje otvorena dilema, na koji nain
rijeiti stanje, koje je esto prisutno u arhivskoj teoriji i praksi, tj. kad na jednoj strani
imamo zakonski opredijeljenu i kvalitetno osiguranu arhivsku grau privatnih arhiva,
6 Milo Miloevi, Briga o privatnim arhivima u savremenoj arhivistikoj praksi, Sodobni arhivi,
Maribor, 1985, 41-44.
430
a s druge strane praksa ukazuje na este potekoe po pitanju pravilnog uvanja, na

pojavu unitavanja ili gubitka arhivske grae te vrste i na nedostupnost ili teku
dostupnost do arhivske grae privatnih arhiva. Zato u svom elaboratu predlae, da se
meu predstavnicima profesionalnih arhiva i vlasnicima privatnih arhiva uspostavi
dobra struna saradnja, koja bi bila bolja ako e tu saradnju poduprijeti i odreena
finansijska pomo, jer kako kae, esto je relativno malim finansijskim sredstvima
mogue na iroko otvoriti vrata do arhivske grae u privatnim arhivima.
Profesionalnim arhivskim ustanovama je data obaveza, da svojom
propagandnom aktivnou predstave vanost privatnih arhiva i pomou medija
televizije, radija, predavanja, objava i slinih oblika obavjetavanja, te na taj nain
poveavaju svijest o vanosti privatnih arhiva.
Tu su nove informacijske tehnologije te naini objavljivanja podataka
o arhivskim fondovima i podacima koje sadre arhivski fondovi na internetskim
stranicama ili su dostupni preko posebnih ad hoc sistema. Preko njih je koritenje
arhivske grae fondova zemljinih posjeda, porodinih, rodbinskih, linih i
privatnih arhiva mogue u Sloveniji, za regionalne arhive preko SIRAnet za Arhiv
R Slovenije pa ARSdatabase. Po Evropi su poznati sistemi ARCIVES PORTAL
EUROPE, E-ARK, ENARC, i slini.
Arhivi bi moda mogli izdati popularan prirunik7, namijenjen vlasnicima,
odnosno imaocima privatnih arhiva, gdje bi na jednostavan nain dali strune savjete
i praktine upute o tome, kako pristupiti ureivanju arhivske grae u privatnim
arhivima, to ga vlasnici uvaju kod kue i kako uspostaviti primjernu strunu
vezu izmeu nadlenih arhiva i vlasnika privatnog arhiva. R. Seton pri kraju svog
istraivanja naznaila i potekoe u vezi sa manjkom strunog kadra u profesionalnim
arhivima.
Zbog svega toga je grupa arhivskih strunjaka ve prije nekoliko godina
pristupila organizaciji i izvedbi studijskog programa drugog stepena po Bologni,
arhivistike i dokumentologije (koji se odrava ve tri godine, tri generacije), te u
2015. godini studijskom programu arhivistike na prvom stepenu po Bologni.8
Iskustva iz svega toga nas vode sljedeoj Preporuci.
Hitno se moramo pobrinuti za kolovanje diplomiranih arhivista i magistara
arhivistike i dokumentologije (AMEU ECM ARHDOK)9 te doktora arhivske
nauke, jer se bez visoko osposobljenih arhivskih strunjaka u profesionalnim
arhivima, kao i u arhivskim slubama kod stvaraoca i kod drugih vlasnika arhivske
grae, svi struni zadaci arhivske teorije i prakse nee moi uspjeno provoditi, to
vai i za situaciju po pitanju privatnih arhiva.10
7 Joe Humer, Prironik za dokumentariste kulturnih organizacij, Ljubljana1980, 41.
8 L. Toplak, P. P. Klasinc, Z. Semli Rajh, Izobraevanje arhivistov v Sloveniji, Atlanti, 2, 2014,
225-235. za prvo stopnjo tudija Arhivistika: doc. dr. Miroslav Novak. Delovno gradivo za pripravo
tudija prve Bolonjske stopnje arhivistike, Tipkopis, februar 2015.
9 AMEU ECM ARHDOK = Alma Mater Europaea, Evropski center Maribor. Arhivistika i
dokumentologija - vie na www.almamater.si.
10 Peter Pavel Klasinc, Nekatere strokovne projekcije med arhivistinimi in informacijskimi problemi
danes. SMARTDOK, Ljubljana 2015, 33-38.
431
Summary
Archives have recently been called as guardians of the memory. Their role in
the society has changed. To be a guardian of the memory means to accept and protect
what others decide to form a memory of a nation, of a state. Today the role of public
archives and archivists should be completely different, of course. They must become
active seekers of truth. Being a guardian of truth means, first they search and find
documents that reveal the truth and determine them as archival records, take them
to the archive, arrange them and describe, carefully preserve them and thoughtfully
regulate their use. The paradigm of archiving has changed, it must be changed as
the social reality has changed. Archival records are not only material for interesting
discussions but also the proof of certain facts and activities. These are not only the
basis for interesting research but also the foundation of the rule of law and help to
citizens in finding justice and protecting rights.
Surveys of the development of archival science in theory and praxis show
that archival experts rarely examined archival fonds (private fonds).
It is the fact, that private archives were never particularly discussed in
archival theory and practice. The care for private archives on-the-field can be seen
in relevant archives by the following: findings about archival records of private
persons on-the-field, competences with regard to private archives, recording the
private archive creators, agreements on the access and use of archival records, which
are in the possession of private persons, import/export control of private archival
records, considering the right of preemption, records of purchases and sales, forms
of lending, evaluating and determining the categories of archival records, advice
relating to technical security of private archives.
In the introduction, I would like to underline that in countries real socialism
it was impossible to deal with the problems of private archives in relation to private
ownership and the functioning of appropriate state archives. Collected archival
records were systematically stored, though. The communal ownership of these
countries could be seen in the relation between the state and private archives, when
the state was not interested in them or/and the possessors of private archival
records. Private archives were also nationalized although they were set up by
individual creators of archival records. The latter were always classified (and still
are) as creators of private archives and hence creators of archival records.
In the archival terminology we will hardly find the explanation of the word
private archive. Terminologically, the term means archive and has a descriptive
form private. For special archives we find the term in German Facharchiv (and
private archives also belong to this group), private archives, Archivio privato etc.
A definition of the term private archives can neither be found in modern dictionaries
of archival terminology published 20 years ago, nor in the edition from German
Marburg. The search for private archives leads us to classifications and descriptions
of preserved archival records in archival agencies. Various guides and inventories of
432
archival fonds and collections of individual archives speak about it. The well-known
and recognised inventory of archival fonds and collections from the republics and
autonomous regions of ex-Yugoslavia deals with two terms, which are very close to
our understanding of private archives. In heading B you will find the instructions for
inventories of family and private fonds.
A detailed look into the structure of the instructions with the classification,
code descriptions and abbreviations for this guide, confirms the above-mentioned
statement, that private fonds were also included in the chapters about the fonds for
religious, cultural and scientific institutes (4), the economics and banking (6),
societies and associations (7), religious communities (8), landlords, manors and
large estates (9), as well as in different collections (C) and other.
Among the fonds that we classify as private archives, are family fonds
(English family archives, family records, French archives familiales, German
Familienarchiv, Italian archivio familiare) and personal fonds (English personal
papers, private records, French archives prives, papiers prive, German Privatarchiv,
Russian liniji arhiv and Italian archivio privato). The listed private archives or fonds
in professional archives are stored in different quantities; they also have diverse
contents. Family archives contain records of one or more families, but the contents
of these fonds are so contrasting, because a family could communicate in writing
with many persons and institutions, be the owner of many estates, and a supporter of
cultural, economic and political activities etc. A similar situation is seen in private
archives that store archival records of one person, a person that could also be in
written relationship with many persons and institutions, and who had an important
role in cultural, economic and political life.
Collections (Sammlungen) are also often listed in the classifications of
archival fonds. These emerged from individuals, who collected specific documents,
diplomas, manuscripts, maps or charts. Special attention must be paid to collections,
for instance the seals of private persons, or coat-of-arms and flags, which were
forgotten, and appeared again lately. Particular attention should also be paid to
modern seals and document collections, that represent persons, who created important
archival material of different categories, for example original letters, photographs,
pictures, sketches, and lately also films (videocassettes), etc. Such material can be
found in some guides, inventories of archival fonds and collections.
Within the UNESCOs programme RAMP (Record and Archives Management
Programme) for the research of archival agency management and archival forms of
work, we encountered a professional and well-organised approach to the project,
related to protection and management of private archives (French La conservation
et la gestion des Archives privees). On the basis of 39 answers from a survey sent
to 69 archives worldwide Rosemary Seton later on prepared a book. With this book
Rosemary Seton wanted to achieve that the law should regulate the following three
topics: - the prohibition of the destruction of archival records of private archives uncontrolled purchases and sales of such records, and the responsibility of the owner
433
of important archival records to give the material on disposal, so that researchers and
other interested persons might use it.
New information technologies are offering us many ways of on-line publishing
information on archival fonds and data contained in archival fond, those information
and data are also accessible through ad hoc systems. Use of archival records
of dominions, estates and personal fonds, therefore private archives is therefore,
for regional archives through SIRAnet and for National Archives Archives of the
Republic of Slovenia ARSdatabase. In Europe there are several known systems:
ARCIVES PORTAL EUROPE, E-ARK, ENARC, etc.
Recomendation
It is necessary that we take care of having graduated archivists with diploma in
archival science, as well as for master archivists (AMEU ECM ARHDOK =
Alma Mater Europaea, European Center Maribor = Archival Science and Record
Management; more about it on: www.almamater.si) and doctors of archival science,
because without highly educated archival professionals in professional archives,
as well in in creators archival service and at other owners of archival records,
all professional tasks of archival theory and practice will not be able to perform
successfully.
434
Jugoslav VELJKOVSKI
Istorijski arhiv Grada Novog Sada
struni rad
MESTO I ULOGA ARHIVSKE ZGRADE U SISTEMU

ZATITE ARHIVSKE GRAE SA OSVRTOM NA NOVU
ZGRADU ISTORIJSKOG ARHIVA GRADA NOVOG SADA

Apstrakt: Moderna arhivska zgrada sa savremeno osmiljenim smetajnim
prostorom i fiziko tehnikom zatitom dokumenata je osnovni preduslov kvalitetne
zatite arhivske grae. U Republici Srbiji, na alost, ovom pitanju se ne daje
potrebna panja, zbog ega se nalazi daleko iza zemalja sa razvijenom arhivistikom
delatnou, poput Velike Britanije, Nemake, Australije i SAD. Tema ovog rada je da
ukae na znaaj namenski projektovanog objekta arhivske zgrade, pokae uz pomo
kojih standarda se ispunjavaju uslovi potrebni za funkcionalnost arhivske zgrade,
kao i koliko i u kojoj meri su ovi standardi iskorieni u izgradnji nove zgrade
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada.

Kljune rei: Arhivska zgrada, zatita arhivske grae, arhivski depo,
Istorijski arhiv Grada Novog Sada.
PLACE AND ROLE OF ARCHIVES BUILDING IN THE PROTECTION
OF ARCHIVAL MATERIAL - WITH REFERENCE TO THE NEW
BUILDING OF THE HISTORICAL ARCHIVES OF NOVI SAD
Abstract: The modern archive building with modern designed storage
space and physical - technical security documents is a basic prerequisite for good
protection of archival material. In Serbia, unfortunately, this issue is not given due
attention, which is far behind countries with developed archival activity, such as
the UK, Germany, Australia and the United States. The theme of this paper is to
highlight the importance of a dedicated facility designed archival building, featured
by which standards are fulfilled conditions necessary for the functionality of the
archive building, as well as how and to what extent these standards are used in the
construction of the new building of the Historical Archives of the City of Novi Sad.
Keywords: Archival buildings, protection of archives, archival depository,
the Historical Archive of Novi Sad.
435
Jugoslav VELJKOVSKI
Uvodne napomene

Izgradnja i stavljanje u upotrebu nove zgrade Istorijskog arhiva Grada
Novog Sada je dobra prilika da se zapitamo koliko je zapravo problematika izgleda i
funkcionalnosti arhivskih zgrada zastupljena danas u arhivistikoj nauci. Svi znamo
da se arhivska graa mora uvati u adekvatnim i bezbednim uslovima, daleko od svih
potencijalnih rizika. Manji broj arhivista zna da postoji itav niz mera i standarda
kojima je ova oblast ureena. Namera ovog lanka je da arhivistiku, ali i iru
javnost upozna sa najnovijim standardima koji se primenjuju u izgradnji arhivskih
zgrada, te na znaaj izgradnje namenskih zgrada. Kratkim prikazom izgleda nove
zgrade Istorijskog arhiva Grada Novog Sada videemo koliko su ovi standardi
implementirani prilikom njene izgradnje.

Od poetaka rada na organizovanom sistemu zatite i obrade arhivske grae
na ex-jugoslovenskom podruju, arhivisti su se uglavnom bavili pitanjem zatite
i obrade arhivskih dokumenata, razgranienjem fondova. Neto manje panje je
posveivano pitanju dugorone zatite, uslovima i izgledu prostorija namenjenih
za arhivske depoe. Meutim, pitanju izgradnje i ureenja arhivskih zgrada, iako
predstavlja jedno od fundamentalnih pitanja uspenog bavljenja arhivskom
djelatnou, u jugoslovenskoj i postjugoslovenskoj arhivistici posveivala se mala
panja i ova tema je obraivana uglavnom u funkciji prikazivanja analize trenutnog
stanja, odnosno ukazivanje na nedostatak prostora namenjenog za adekvatno
odlaganje arhivske grae.1 Iz raznih razloga nije sazrevalo shvatanje o vanosti
izgradnje namenskih zgrada za zatitu arhivskih kulturnih dobara, kao i prednostima
novih zgrada u odnosu na adaptirane. Kao rezultat takve pogrene politike, u XX
veku su podignute samo dve namenske zgrade u Republici Srbiji zgrada Arhiva
Srbije 1938. i zgrada Arhiva Grada Beograda 1973. godine. U prvoj deceniji XXI
veka otvorena je i nova zgrada Arhiva Uice. Na teritoriji Vojvodine do ove godine
nije postojala ni jedna planski izgraena arhivska zgrada. Svi arhivi su bili smeteni
u administrativne zgrade nekadanje Habsburke monarhije, sa kraja XIX i poetka
XX veka, dok su se prostorije Istorijskog arhiva Grada Novog Sada nalazile u kasarni
i vojnim objektima Petrovaradinske tvrave iz XVIII veka.2

U Republici Srbiji ne postoji pravni okvir kojim se ureuje pitanje arhivske
zgrade. Ova tematika se donekle ureuje Pravilnikom o bliim uslovima za poetak
rada i obavljanje delatnosti ustanova zatite kulturnih dobara.3 Prema ovom
propisu, predvieno je da Arhiv pre poetka rada, mora da obezbedi prostorije za
prijem, dezinfekciju, ienje i pakovanje arhivske grae, prostorije za smetaj,
uvanje i odravanje arhivske grae, kako konvencionalne, tako i mikrofilmovanog
i digitalizovanog materijala, sa najmanje 500 kvadratnih metara i dozvoljenim
1 Tek u poslednje vreme se poelo ozbiljnije posmatrati ova problematika. Vidi Modern archival
buildings, Atlanti, Review for modern archival theroy and practice Vol 22, Trieste 2012 , sa pregledom
stanja arhivskih zgrada u Centralnoj i Istonoj Evropi, te ex Jugoslaviji.
2 Arhivi u Srbiji, knj. 2, Beograd 2000.
3 Pravilnik o bliim uslovima za poetak rada i obavljanje delatnosti ustanova zatite kulturnih
dobara, Slubeni glasnik RS, br. 2/1995.
436
Mesto i uloga arhivske zgrade u sistemu zatite arhivske grae...
optereenjem podloge od najvie 1000 kilograma po kvadratnom metru (i to samo na

prizemlju i prvom spratu); prostorije za sreivanje i obradu arhivske grae, takoe
konvencionalne, mikrofilmovane i digitalizovane (sa odgovarajuim prikljucima);
te prostorije za korienje arhivske grae. Pravilnik regulie i koju tehniku opremu
mora posedovati Arhiv da bi obavljao delatnost: metalne police za smetaj arhivske
grae; metalne ormane za smetaj mikrofilmovane i digitalizovane arhivske grae;
manipulantske stolove za rad u prostorijama namenjenim za obradu arhivske grae;
itaonike stolove; aparate za protivpoarnu zatitu na principu suvog gaenja
poara; sistem grejanja bez otvorenog plamena; termometri i hidrometre; telefone i
raunarsku opremu.

Iz navedenih razloga, prilikom projektovanja i podizanja nove zgrade
Istorijskog arhiva Grada Novog Sada, morali su se konsultovati meunarodni
principi i standardi, od kojih emo neke navesti u ovom radu.
Slika br. 1. Nova zgrada Istorijskog arhiva Grada Novog Sada
Savremeni standardi u izgradnji arhivskih zgrada

Osnovna funkcija arhivske zgrade je da omogui adekvatne uslove za
odlaganje arhivske grae, njeno dugotrajno uvanje i obradu. Postoji vie standarda
koji ureuju ovu oblast od meunarodnih4 do nacionalnih.5 Meunarodni standard
4 ISO 11799:2003 Information and documentation - Document storage requirements for archive and
library materials.
5 Navedimo samo neke: Britanski standard BS PD 5454:2012 Recommentadions for the storage and
exhibition of archive documents; Australijski standard AS/NZS 1015:2011 Records menager - Physical
storage, itd.
437
Jugoslav VELJKOVSKI
ISO 11799:2003 utvruje karakteristike depoa opte namene koji se koristi za

skladitenje arhivskog i bibliotekog materijala, ali obuhvata i lokaciju i konstrukciju
zgrade, instalacija i opreme koja se koristi. Primenjuje se na sav arhivski i biblioteki
materijal koji se uva u depou opte namene, u kome se mogu uvati i drugi
medijumi. Ne obuhvata posebne zahteve za dugotrajno uvanje dokumenata koji
nisu na papiru, kao to je pergament, fotografije ili elektronski itljive dokumente.
Takoe, ne obuhvata ni procedure upravljanja depoom.

Specifinosti arhivske delatnosti i arhivske grae utiu na arhitektonsko
reenje arhivske zgrade. Ve pri projektovanju se mora voditi rauna prilikom izbora
lokacije, arhitektonskog izgleda, statike, strukture zgrade i rasporeda prostorija.
Mnogi autori istiu i jedan novi momenat kada je u pitanju projektovanje arhivskih
zgrada a to je naglasak na estetskom delu. Arhivske zgrade su u sutini masivne
zgrade zbog veliine svojih depoa, nezgrapne po svojoj strukturi, esto i odbojne.
Zbog ovoga je potrebno da istaknutu ulogu u procesu projektovanja i izgradnje nove
arhivske zgrade treba da imaju i arhitekte. Re je o uzajamnom odnosu uz prava
obavetenja od arhivista, onda e posao arhitekte utoliko biti laki. I obrnuto. Dobro
projektovana zgrada postaje funkcionalna, olakava arhivsku delatnost i ini je
produktivnijom.6

U odabiru lokacije, takoe moramo voditi rauna o raznim faktorima.
Potrebno je otkriti, oznaiti i ukalkulisati mogue rizike i opasnosti, poput
industrijskog zagaenja, atmosferskih padavina, blizine reke (kao rizik od poplave),
blizina zapaljivih objekata i instalacija. Tek po otklanjanju ovih rizika bi trebalo
pristupiti daljim radovima na projektovanju. Ako na bilo koji od ovih rizika nije
mogue uticati, moda nije loa solucija pristupiti izboru nove lokacije. Od sredine
XX veka na ovamo, arhivisti irom sveta postavljaju slino pitanje: adaptacija
postojee ili izgradnja nove zgrade? Naizgled, oba gledita imaju svoje prednosti.
Ako renoviramo stari objekat, izdatak e u startu moda biti manji, a arhitektura
objekta, koji esto ima i istorijsku vrednost, bie sauvana, ak e i dati odreenu dra
arhivu kao ustanovi. Meutim, izuzmemo li sentimentalnost, svi drugi argumenti su
na strani nove zgrade. Trokovi adaptacije, elimo li da od starog objekta napravimo
zaista funkcionalni arhiv, esto dostiu ogromne cifre, dostojne nove arhivske
zgrade. Sa druge strane, novu zgradu moemo prilagoavati arhivskim potrebama po
pitanju lokacije, oblika, kapaciteta, funkcionalnosti, itd. U krajnjoj liniji, stara zgrada
moe samo potvrditi staru predrasudu da su arhivi pranjave prostorije koje uvaju
stare papire, dok nova zgrada, arhitektonski savremeno ureena i kod javnosti i
kod politike (gradske, pokrajinske, republike) administracije moe pobuditi
radoznalost i pozitivno uticati na javno mnenje. U skladu sa ovom alternativom,
ide i razmatranje da li arhivi treba da budu smeteni u centru grada, gde je prostor
ogranien i skup, a samim tim eventualno irenje smetajnog prostora u budunosti
postaje teko izvodljivo ili van grada? Idealno reenje je mogunost izgradnje zgrade
6 Ova saradnja je posebno izraena u amerikoj arhivskoj teoriji. Uporedi: Edward Acker, Paul O
Connell, Archives and Record Storage Buildings https://www.wbdg.org/design/archives_records.php
(16. 5. 2016).
438
na lako dostupnoj lokaciji, koja je povezana saobraajnicama i javnim prevozom sa

ostalim delovima grada.7

Moderna arhivska zgrada se sastoji od tri osnovna elementa: arhivski depo,
radne prostorije za zaposlene i oblasti namenjene radu sa javnou. Prostorije
namenjene za odlaganje arhivske grae - depo mora biti fiziki odvojen od ostalih
prostorija (betonski zid, metalna vrata). Tumaenje klimatskih uslova u arhivskim
depoima variraju od zemlje do zemlje. U Nemakom saveznom arhivu arhivski
dokumenti se uvaju na +18 stepeni i 50% relativne vlanosti, Nacionalni arhiv SAD
propisuje uvanje na +21 stepeni i 45 % relativne vlanosti, sline vrednosti su i u
Francuskoj.8 U domaoj literaturi se navodi toplotni raspon od 16 do 20,6 stepeni,
te relativna vlanost 53 63%.9 Bez obzira na ovu raznolikost, svi su saglasni
da variranje temperature i vlanosti ne bi smelo da prelazi deset posto od zadatih
vrednosti.

Stara zgrada Istorijskog arhiva - Petrovaradinska tvrava (19542016)

Odmah po svom osnivanju, Arhiv se suoio sa problemom smetajnog
prostora. ak i kada su dobijene prostorije na Petrovaradinskoj tvravi, u zgradi
tzv. Jednostavne kasarne, pojavilo se pitanje njihove adekvatnosti. Naime,
Petrovaradinska tvrava je graena tokom XVIII veka, kao jedan od stubova
odbrane june granice Habsburke monarhije i zadrala je vojni status sve do poetka
pedesetih godina XX veka. U zgradi Jednostavne kasarne su se nalazile vojnike
spavaonice i objekat se vekovima nije znaajnije menjao, osim to su prostorije
dobile elektrinu energiju izmeu dva svetska rata. Odlukom Gradskog Sekretarijata
za komunalne poslove, Arhiv je dobio devet nekadanjih spavaonica, svaka po 40
kvadrata, te jedno spremite, tzv. Bunker ija je povrina iznosila 200 kvadratnih
metara. Sve ukupno 560 kvadrata. Uprkos obeanjima nadlenih ove prostorije nisu
bile osposobljene za potrebe arhivske slube, pa je Arhiv iz skromnih sopstvenih
prihoda morao opremati depoe. Koristile su se drvene police od amovine, dok je
veim delom arhivska graa uvana u sanducima i vreama. Prozori i vrata su bili u
vrlo loem stanju, a elektrina mrea dotrajala i predstavljala je stalnu opasnost od
poara.10

Vremenom je dolazilo do irenja prostorija namenjenih za depo. Nakon
iseljenja Studentskog doma sa prvog sprata, cela zgrada Jednostavne kasarne je
mogla da se preuredi u skladu sa potrebama Arhiva, isto kao i prostorije nekadanje
7 Michel Duchein, Archive buildings and equipments (http://www.unesco.org/webworld/ramp/html/
r8722e/r8722e17.htm (25. 5. 2016).
8 Walt Buchmann, Preservation: Building and equipment,
http://www.arxivers.com/index.php/documents/publicacions/revista-lligall-1/lligall-12-1/751-08-larestauracion-tratamientos-no-agresivos-y-de-baja-tecnologia-1/file (21. 5. 2016).
9 Bogdan Leki, Arhivistika, Beograd 2006, 266.
10 Monografija Istorijskog arhiva Grada Novog Sada (19542014), Novi Sad 2014, 29 (u daljem
tekstu: Monografija).
439
Jugoslav VELJKOVSKI
Barutane. Ve je poetkom ezdesetih godina sazrela misao da Novi Sad treba da

dobije jednu savremenu arhivsku zgradu pa je u petogodinjem planu razvoja za
period 19611965. godina istaknuto da postoji potreba za novom zgradom arhiva,
iji najvei deo sainjava depo, a manji deo kancelarije, itaonica za istraivae,
laboratorija za mikrofilmovanje i restauraciju arhivskog materijala, sala za izlobe,
itd. Naglaeno je i da zbog svoje specijalne namene arhivska zgrada treba da ima i
specifian, poseban izgled i strogo odreenu veliinu prostorija. Kao i mnoge druge
zamisli naih Petoletki i ova je ostala na nivou ideje. Nakon sabiranja i oduzimanja
potrebnih materijalnih sredstava, umesto nametanja ideje o potrebi zidanja nove,
namenske, zgrade arhiva, gradske vlasti su na kraju odgovorile da su adaptacijom
starih istorijskih graevina, koje su zidane od tvrdog materijala, mnogi arhivi u
Jugoslaviji reili problem smetaja svojih arhivskih dokumenata. I Arhiv je nastavio
svoju borbu za obezbeivanje adekvatnog smetaja za svoje fondove.11
Slika br. 2. Depo u Jednostavnoj kasarni

Sredinom 70-ih godina ponovo se javlja ideja o podizanju namenske zgrade,
radi racionalnijeg iskorienja prostora. Ovaj put se radilo o projektu izgradnje
zajednike zgrade Istorijskog arhiva Novog Sada i Arhiva Vojvodine, koji se u tom
trenutku nalazio u Sremskim Karlovcima. Prvi sastanak na kome se raspravljalo
o ovoj ideji odran je 1976. godine uz prisustvo predstavnika SIZ-ova optina
i Pokrajine, i tada je dogovoreno da e se novi objekat graditi na Mieluku,
uzvienju izmeu Petrovaradina i Sremske Kamenice, a poetak radova je predvien
za 1981. godinu. Inicijativa je sporo tekla, do 1980. godine je tek postignut Drutveni
dogovor o zatiti arhivske grae, a realizacija je pomerena na 1985. godinu. Sve je
11 Monografija, 30.
440
ostalo samo na zakljucima. Arhiv Vojvodine se krajem osamdesetih godina preselio

u adaptiranu zgradu nekadanjeg okrunog zatvora, a sve pod pritiskom mera tednje
i miljenja da adaptacija starog objekta kota manje od izgradnje namenske zgrade.

Devedesete godine XX veka, raspad SFRJ i drutveno-ekonomsku
tranziciju koja, neznatno izmenjena, traje i danas, Istorijski arhiv je doekao smeten
u tri objekta, sa 1873 kvadratna metra prostora, 1139 kvadrata arhivskih depoa i
379 radnih prostorija. Depoi su veim delom bili opremljeni metalnim policama,
kantama sa peskom i vatrogasnim aparatima za gaenje poara suvim prahom, sa
neonskim osvetljenjem i tamnim zastorima na prozorima radi smanjenja dejstva
suneve svetlosti. Temperatura u depoima je varirala od -10 do +35 stepeni, vlanost
vazduha od 35 do 85 procenata. Dislociranost zgrada je uticala ne samo na efikasnost
u radu nego je poveavala opasnost od oteenja pa ak i unitenja arhivske grae.
Smetajni kapaciteti su bili u tolikoj meri popunjeni da Arhiv vie nije mogao da
ispunjava svoju zakonsku obavezu preuzimanja arhivske grae, starije od trideset
godina. Tranzicioni tokovi su fokus arhivske delatnosti u ovom periodu stavili na
pitanje preuzimanja arhivske grae pravnih lica koja su prestala da postoje. To je
u praksi znailo preuzimanje dokumentacije gotovo celokupne privrede iz doba
socijalizma, iz optina koje su u nadlenosti Istorijskog arhiva. Ovaj problem je
delimino bio reen iznajmljivanjem, odnosno zakupom tri sklonita u Novom Sadu,
ime je stvoren dodatni prostor za preuzimanje gotovo 1500 dunih metara.

Nova zgrada Istorijskog arhiva

Preko 50 godina je trajala prepiska na relaciji rukovodstvo rhiva
ptina/Grad Novi Sad, u kojoj je stalno isticana potreba za trajnim reenjem u
vezi sa dobijanjem adekvatnog smetaja. Potroeno je mnogo energije ali se od
silnih sastanaka, obeanja i raznoraznih zakljuaka nije dalje odmaklo. Meutim,
odustajanje Grada Novog Sada od izgradnje etvrtog mosta na Dunavu, kao i
incident sa plavljenjem jednog od arhivskih depoa u kojima se uvala operativna
dokumentacija gradskih uprava, dovelo je do toga da krajem 2009. godine Skuptina
Grada Novog Sada donese odluku o odobravanju sredstava za izradu projektne
dokumentacije nove zgrade Istorijskog arhiva Grada Novog Sada. Veliku pomo
su pruile i kolege iz drugih arhiva, pre svega gradskih arhiva Budimpete i Bea,
koje su podelile svoja iskustva i neka reenja iz svojih modernih arhivskih zgrada.
Na tenderu koji je raspisan 2010. godine pobedilo je idejno reenje novosadske
firme PRO ING, koje su projektovale arhitekte Marija Milin i Milica Stojevi,
uz puno potovanje svih napred navedenih principa potrebnih za jednu savremenu
funkcionalnu arhivsku zgradu. Novi objekat je smeten u Ulici Filipa Vinjia, na
stotinjak metara od leve obale Dunava, u delu grada koji je nekad predstavljao
industrijsku zonu, a sada polako postaje stambeno trgovaki deo grada. Graevinska
dozvola je izdata 2011. godine, kada se i krenulo sa graevinskim radovima. Trokovi
441
Jugoslav VELJKOVSKI
izgradnje su zbog savremenih reenja, pre svega na polju protivpoarne zatite i

nabavke kompakt polica bili relativno veliki neto preko 4,8 miliona eura.

Kada je zavrena, poetkom 2016. godine, zgrada je imala oko 6.700
metara korisnog prostora, neto vie od projektovanog, poto je atomsko sklonite u
meuvremeno uklonjeno. Arhitektonski posmatrano zgrada se sastoji iz dva dela
administrativni i arhivski depoi u odnosu 40%:60%.

Prilikom izgradnje, za zidove su se koristili armirani beton, Ytong blokovi
od 20 i 25 cm i Ti blokovi Phorotherm od 25, dok su se za zidove izmeu kancelarija
koristili sendvi zidovi od gipsa, kroz koje su provuene elektronske instalacije
kao i sistem za grejanje. Za podove su koriteni parket u kancelarijama, PVC pod
u prostoriji namenjenoj za sreivanje i obradu, dok je u depoima koriten tzv.
samolivpod dvokompozitni epoksidni pod koji se odlikuje otpornou na udare,
grebanje, te je izuzetno fleksibilan.
Slika br. 3. Presek zgrade Istorijskog arhiva Grada Novog Sada

Za protivpoarnu zatitu se koristi sistem NOVEC 1230 koji radi na principu
smanjenja nivoa kiseonika na 10% u prostoriji koja je zahvaena poarom to
automatski dovodi do prestanka procesa sagorevanja, dok sa druge strane, bezopasan
je za ljude, poto ljudski organizam sa ovom koncentracijom kiseonika moe da
funkcionie jo relativno dugo, bez opasnosti po zdravlje. Aktiviranje sistema
moe da se vri: automatski, putem centrale, sa dvojnom zavisnou aktiviranja
zona javljanja, kanjenja i mogunosti blokiranja gaenja poara; poluautomatski,
pritiskom prekidaa za aktiviranja gaenja poara; runo, preko runog aktivatora,
direktno na boci sa gasom. Obzirom da su svi prozori i vrata na depoima povezani
na sistem, otvaranje jednog od njih automatski dovodi do prestanka procesa gaenja.

Pored centralizovanog sistema klimatizacije i protivpoarnog sistema,
postoji mogunost da se na kontrolnoj tabli koja se nalazi ispred svakog depoa i
runo aktivira odnosno deaktivira sistem uzbunjivanja ili prekine aktiviranje
protivpoarnog sistema.
442
Slika br. 4. Postavljanje kompakt polica
Zgrada je osmiljena kao funkcionalna celina sa podrumom, tri sprata i

tavanskim delom; podeljena na tri osnovna segmenta: administrativni i depovski
prostor te prostorije dostupne javnosti.

Podrum se prostire na oko 1200 kvadratnih metara ispod dela zgrade sa
depoima u njemu se nalaze tehnike prostorije - garaa, radionice, kao i postrojenja
za lift, grejanje, struju i vodu. Podrum je povezan sa gornjim spratovima sa
stepenicama i dva lifta, od kojih je jedan namenjen za transport arhivske grae u
depoe.

Administrativni deo zgrade je okrenut u pravcu jugozapada, sa
prepoznatljivom staklenom fasadom, to radnim kancelarijama omoguava obilje
dnevnog svetla.

Prizemlje se sastoji od dela koji je otvoren za javnost: ulaz sa prijavnicom;
hol koji sa svojih 275 kvadratnih metara vri i ulogu izlobenog prostora, opremljenog
sa panoima i muzejskim vitrinama; pisarnica, itaonica u ijem je sklopu Centar za
informacije i rad sa strankama; kopirnica; biblioteka; te radne prostorije predviene
za obradu i sreivanje oko 110 kvadrata, digitalizaciju, konzervaciju i restauraciju.
Ove radne prostorije svojom duinom zalaze i deo zgrade namenjen za depoe,
odvojene su od administrativnog dela metalnim vratima i nisu dostupne javnosti.

Prvi sprat administrativnog dela zgrade ine prostorije direktora i poslovnog
sekretara, tri kancelarije namenjene arhivistima (veliine od 52 do 67 kvadrata), kao
i kopirniciom i server room.
443
Jugoslav VELJKOVSKI

Drugi sprat ini konferencijska sala za sastanka, kapaciteta 70 mesta, sa
pametnom tablom, ozvuenjem i ostalim potrebnim elektronskim sadrajima;
trpezarija sa malom kafe kuhinjom, te jo dve kancelarije.

Administrativni deo arhiva iznosi ukupno 1130 kvadratnih metara, a
podruma sa tehnikim prostorijama oko 1200 kv.metara.

Depo - deo zgrade namenjen za depoe je donekle drugaije projektovan i
sastoji se od prizemlja, koje deli sa administrativnim prostorijama i tri sprata sa
po etiri prostorije namenjene za
smetaj arhivske grae, veliine
od 48 do 96 kvadratnih metara.
Nivoi su povezani stepenicama i
teretnim liftom. Ovaj deo zgrade
trenutno zauzima 3.620 kvadratnih
metara i pored depoa sadri
prostoriju za prijem arhivske
grae (sa rampom za pristup
veih vozila), dva prijemna depoa
(oko 200 kvadratnih metara),
prostoriju za obradu arhivske
grae, prostoriju za dezinfekciju
i dezinsekciju, dve garderobe i
pomone prostorije. Obzirom da je
uklanjanjem atomskog sklonita,
donekle promenjena namena
dela podrumskih prostorija, u
perspektivi je da se i ovaj deo
iskoristi za potrebe prijemnog
depoa, to bi osiguralo dodatnih
100 kvadratnih metara.
Slika br. 5. Izgled depoa
U ovoj fazi, kompakt
policama je opremljen samo prvi
sprat arhiva u ukupnoj duini od gotovo 6.000 dunih metara i sa oko 1.500 dunih
metara standardnih metalnih polica. Kada bi se i ostatak depoa, koji su u ovom
trenutku prazni, opremili kompakt policama, procenjeno je da bi ukupna koliina
arhivske grae koja se moe smestiti u depoe Istorijskog arhiva Grada Novog Sada
iznosila preko 20.000 dunih metara, u odnosu na sadanjih 8.000 dunih metara.
Time je ispunjen jedan od osnovnih zahteva projektovanja, a to je da se obezbedi
smetaji prostor za narednih tridesetak godina.

Usporedimo li novu zgradu sa napred navedenim meunarodnim standardima
videemo da je veina normativa ispunjena. Za novu zgradu Istorijskog arhiva se
moe rei da ispunjava sve atribute potrebne savremenom funkcionisanju arhiva:
bezbedno, uslovno, izdrljivo, estetski prijatno, pristupano. Sama zgrade se nalazi
444
na oko kilometar od najueg centra Novog Sada, pristupana vozilima, peacima i

osobama sa invaliditetom. Konstruisana prevashodno sa zadatkom da uva arhivsku
grau, ispotovane su i ostale potrebe i zadaci arhiva: lokacija, konstrukcija, projekti,
funkcionisanje, prostor za rad, prostor za publiku, bezbednost, odravanje.

Njena kompleksnost i sofisticirana tehnologija donekle predstavljaju i
smetnju zbog velikih trokova odravanja i eventualnih popravki. U uslovima
relativno siromanog drutva to moe biti i ogroman problem. Moda najvei
iskorak u odnosu na arhivske standarde predstavlja injenica da su svi depoi
opremljeni prozorima, sa metalnim poklopcima koji bi trebali da reguliu koliinu
suneve svetlosti u depoima. To je uraeno iz ekonomskih i praktinih razloga, da
se omogui provetravanje prirodnim putem. Meutim, previdela se injenica da je u
neposrednoj blizini reka Dunav, te da e se nakon svakog otvaranja poremetiti balans
vlanosti. Istovremeno, u depoima koji gledaju prema jugu, bez obzira na metalne
poklopce, velika koliina suneve svetlosti direktno pada u prostoriju i zbog toga se
ve pripremaju tamne folije koje e se morati lepiti na prozorska okna.

Posmatrajui odnos administrativni deo prostorije za depoe, postojale
su primedbe da je administrativni deo neadekvatan, staklene povrine prevelike
a izlobeni hol sa preko 200 kvadratnih metara nepotreban, a da bi u prostorije
namenjene za odlaganje arhivske grae vie stalo dokumentacije da ih ne preseca
veliki broj ventilacionih i protivpoarnih instalacija. Sve ove primedbe su dolazile
upravo sa pozicija nepoznavanja i nepriznavanja modernih dostignua i standarda u
pitanju projektovanja namenskih arhivskih zgrada.
Zakljuak

Moderni arhivi bi trebali biti zgrade visokih tehniko tehnolokih
performansi, tzv. pametne zgrade, sa sistemima projektovanim da konstantno rade na
najviem nivou.12 Nova zgrada Istorijskog arhiva Grada Novog Sada u tom pogledu
predstavlja veliki iskorak ne samo u lokalnom nego i u regionalnom pogledu. Od
skromnih poetaka 1954. godine, dugogodinje borbe da se adaptiraju i privedu
nameni vojni objekti na Petrovaradinskoj tvravi, do namenske zgrade preen je dug
ali plodotvoran put. Ni proces projektovanja i izgradnje nije bio kratak. Od 2009.
do 2016. godine se napredovalo, nekad bre, nekad sporije. Danas moemo rei da
je zgrada Arhiva sagraena u skladu sa meunarodnim standardima, pre svega ISO
11799:2003 Information and documentation - Document storage requirements for
archive and library materials. U kojoj meri i koliko e arhivisti umeti da iskoriste
njene potencijale, pokazae vreme.
12 https://www.records.nsw.gov.au/recordkeeping/advice/storage-and-preservation/solutions-forstorage/4.-location-and-buildings (7. 5. 2016).
445
Jugoslav VELJKOVSKI
Summary
Modern archival buildings should be built at high technical and technological
performance, so-called. smart buildings, with systems designed to continuously
operate at the highest level. The new building of the Historical Archives of the City
of Novi Sad in this regard represents a major step forward not only in local but
also in regional terms. From humble beginnings in 1954, many years of struggle to
adapt and bring given to military facilities on the Petrovaradin fortress, dedicated
to building traversed a long but fruitful period is behind us. Neither the process of
design and construction was short, from 2009 to 2016 it advanced sometimes faster,
sometimes slower. Today we can say that the building of the Archives was built in
accordance with international standards, especially ISO 11799: 2003 Information and
documentation - Document storage requirements for archive and library materials.
To what extent and how archivists will know how to exploit its resources, time will
tell.
446
II
IZ DRUGIH ASOPISA
Natalija GLAAR
Arhiv Republike Slovenije
UDK 930.25(4-67)
ARHIVI U DIGITALNOM DOBU - STANJE DRAVA

LANICA EU-a I ARHIVA EUROPSKE KOMISIJE1
Apstrakt: Ovaj lanak predstavlja pregled najvanijih razvojnih dogaaja
na podruju arhivske slube u okviru lanica EU-a. Prikazuje zajednike aktivnosti
i projekte, prijedloge za prikljuenje arhivskih i drugih kulturnih ustanova na radno
podruje Direktive o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, ukljuujui
obveze koje odreuje slovenski Zakon o dostupnosti informacija od javnog znaaja
(ZDIJZ - Zakon o dostopu do informacij javnega znaaja). Prikazuje i statistiku
analizu uporabe u itaonicama i u okviru online pristupa lanica EU-a, ulogu
nacionalnih arhiva u okviru dravne uprave i razvoja e-uprava. Obuhvaa i prijedlog
nove uredbe o zatiti osobnih podataka te novosti koje bi se trebale odnositi i na
arhive. U zadnjem dijelu opisuje prijedlog Uredbe Vijea o promjeni Uredbe (EGS,
Euratom) br. 354/83 u vezi deponiranja arhivskog gradiva institucija na Europskom
sveuilinom institutu u Firenci.
Kljune rijei: Arhivi lanica EU-a, dostupnost gradiva, itaonice, online
dostupnost gradiva, ponovna uporaba informacija javnog sektora, zatita osobnih
podataka, gradivo institucija EU-a.
ARCHIVES IN A DIGITAL AGE CONDITIONS IN THE EU MEMBER
STATES AND AT THE ARCHIVES OF THE EUROPEAN COMISSION
Abstract: This paper reviews the most important developments in the field
of archival service in the EU member states. It describes joint activities and projects,
as well as proposals for the inclusion of archival and other cultural institutions in
the framework of the Directive on the Re-Use of Public Sector Information by means
of the obligations stipulated by the Slovenian Act on Access to Information of a
Public Character. Also presented are the results of a statistical analysis of access
to documents in archival reading rooms and on-line in the EU member states. The
important role that national archives play in state administration and e-administration
1 Tekst je izvorno objavljen u Zborniku radova 26. savjetovanja Arhivskoga drutva Slovenije
Standardizacija (p)opisov arhivskega gradiva in uskladitev strokovnih praks v slovenskih javnih in
cerkvenih arhivih, Ljubljana: Arhivsko drutvo Slovenije, 2013. Preuzeto iz: Arhivski vjesnik, br. 58,
Zagreb 2015, 99-120.
449
Natalija GLAAR
development is explained as well. The paper furthermore presents the proposal of the
new General Data Protection Regulations intended to cover the sphere of archives.
Finally, the paper describes the Council Regulation amending Regulation (EGS,
Euratom) no. 354/83 regarding the depositing of historical archives of institutions at
the European University Institute in Florence.
Keywords: Archives of EU member states, access to documents, reading
rooms, on-line access, re-use of public sector information, personal data protection,
records of EU institutions.
Europska arhivska skupina (EAG - European Archive Group) svakih
nekoliko godina za Europsko vijee priprema izvjee o stanju u arhivima te
zakljuke radnih skupina. Prvo je izvjee objavljeno 2005. godine (Report on
Archives in the Enlarged EU), zatim 2008. godine (Progress Report to the Council,
on Priority Actions to Increase Cooperation in the Field of Archives in Europe)2, a
posljednje 2012. godine. Izvjee pod naslovom Arhivi u Europi: Izazovi digitalnog
doba je prihvatio EAG na svojem sastanku u Kopenhagenu (30. 5. 2012.), dok je
Europska komisija o njemu raspravljala 21. 9. 2012.3 Izvjee obuhvaa sljedee
vidike o arhivima u digitalnom dobu:
- trenutana uloga arhiva odnosno promjenjiva uloga arhiva (uloga u
e-upravi i e-pohrana),
- ponovna uporaba informacija javnog sektora (tzv. direktiva re-use),
- online pristup u usporedbi s fizikim pristupom u arhivima,
- suradnja s Europeanom i ponuda europske kulturne batine na internetu,
- neka pitanja financiranja.
Oblici suradnje arhiva u Europi i dosadanji zajedniki projekti - tu je
potrebno spomenuti:
- DLM Forum (http://www.dlmforum.eu/),
- APEnet (http://www.apenet.eu/) Archives Portal Europe, zajedniki
portal prezentacije arhivskih fondova i zbirki,
- APEx, Archives Portal Europe (http://www.apex-projekt.eu/), u 2012.
godini nastavak zavrenog projekta APEnet u kojem sudjeluje 28
partnerica projekta gdje prevladavaju nacionalni arhivi EU-a,
- materijalna zatita i preventiva od nesrea.
Digitalno doba mijenja odnose izmeu arhiva i stvaratelja gradiva, kao
i izmeu arhiva i korisnika; sve to utjee na ulogu arhiva i arhivista koji bi ih u
drutvu trebali ispunjavati. Okolnosti u dravama lanicama su razliite zbog
2 Progress Report to the Council, on the implementation of Council recommendation 2005/835/ec,
of 14 november 2005.
3 Izvjee Komisije Vijeu, Saetak Europske arhivske skupine: Arhivi u Europi: Izazovi digitalnog
doba, 2012.
450
Arhivi u digitalnom dobu - stanje drava lanica EU-a i arhiva Europske komisije
utjecaja razliitih arhivskih tradicija i razliite zakonodavne okoline. No, unato

tome, mogue je pronai odreene zajednike osobine. Primarna uloga veine
nacionalnih arhiva u EU-u je jo uvijek preuzimanje gradiva javnog sektora kada
dosegne odreenu dob, omoguavati informacije dravljanima kao i ustanovama
koje su stvorile gradivo te ga pohranile. Veina arhiva je takoer odgovorna za
vrednovanje zaprimljenog gradiva, odnosno ima kljunu ulogu u odluivanju koje
gradivo uvati. Gotovo svi nacionalni arhivi izdaju standarde i propise za upravljanje
gradivom javnog sektora, ukljuujui e-arhive, no ti standardi nisu uvijek obvezujui.
Najee su nacionalni arhivi ukljueni u proces odluivanja o upravljanju gradivom,
u informacijski menadment te u politiku e-vlade. U Europi vidljive su razlike u
upravljanju digitalnim skladitima. Pritom ne smijemo podcjenjivati vanost, kao i
kompleksnost pravilnog odravanja i upravljanja digitalnim skladitima. Trenutno
svojim digitalnim skladitem upravlja priblino polovica arhiva drava lanica,
a pritom omoguuje i usluge prijenosa (preuzimanja), vrednovanja i pohrane
e-gradiva. Dvije treine lanica imaju i druge uloge, ukljuujui nadzornu ulogu,
omoguavanje pristupa i vrednovanje.
Izvjee Komisije Vijeu, Saetak skupine Europskih arhivista: Arhivi u
Europi: Izazovi digitalnog doba, Drugo izvjee o napretku za Vijee, Bruxelles,
sadri sljedee zakljuke (str. 6):
(1)
nacionalni arhivi suraivat e u oblikovanju zajednikog digitalnog
programa za arhive koji povezuje europske ciljeve s nacionalnim
ambicijama i nastojanjima. Prouit e kako mogu doprinijeti ka osnivanju
odrive fundacije Arhivskog portala Europe nakon 2015. godine. EAG
e nastojati poticati zajedniku arhivsku politiku u rastuem europskom
informacijskom prostoru te e prouiti kako ukljuiti temeljne vrijednosti
arhiviranja u razvoj novih digitalnih rjeenja. Posebna pozornost bit e
namijenjena interoperabilnosti, dugoronoj dostupnosti podataka, trajnim
identifikatorima, otvorenim podacima i ocjenjivanju;
(2)
glavne izvore koji dravljanima pomau u boljem razumijevanju odnosa
meu dravama i administracijama u povijesti i prilikom izgradnje Europe
te raznolikost nacionalnih kultura, tradicija i identiteta,
(3)
nacionalni arhivi e sudjelovati kako bi do 2015. godine na internetu
objavili:
vanije arhivske eksponate svake drave lanice,
zbirke koje se odnose na vanije povijesne dogaaje i godinjice;
(4)
nacionalni arhivi e tjesnije suraivati s drugim tijelima kako bi se osigurala
adekvatna ravnotea meu arhivskim interesima, kao to su pohrana
gradiva i dostupnost istog te drugi interesi, kao to je zatita podataka. Na
primjer, obvezuju se da e sastaviti koncept kodeksa postupanja za arhive
u okviru prijedloga uredbe EU-a o zatiti podataka; o tome e raspravljati
s drugim stranama kojih se to tie.
451
Natalija GLAAR
Trokovi i financiranje
Budui da je digitalizacija kulturne batine vrlo skupa, The New Renaissance,
Report of the Comit des sages4 istie da je potrebno ispostaviti problematiku
financiranja digitalizacije i digitalnu dostupnost ne samo na nacionalnim programima,
ve i u okviru europskih oblikovatelja politika. Prilikom preciznije procjene trokova
za objavu arhiva na internetu potrebno je uzeti u obzir:
- tehniku produkciju digitalnih reprodukcija,
- strunu pripremu web prezentacija,
- pohranu i uvanje slikovnih datoteka.
Neke arhivske ustanove uspjele su te trokove ograniiti na prikladnu
razinu - za to e biti razvijene zajednike preporuke i strategije. No unato tome
bit e potrebno poveanje postojeih prorauna i zbog izvora potrebnih za ouvanje
originalnog i vjerodostojnog gradiva. Budui da je financiranje digitalizacije
tako vano za internetsku prezentaciju europske kulturne batine, vano je razviti
zajedniki europski program financiranja osim europskog programa digitalizacije.
Pritom e biti vana ne samo pitanja financijskih modela za digitalizaciju kulturne
batine, ve i kakve su uloge posrednog ili neposrednog javnog financiranja
(donacije, lutrije, porezne povlastice, programi zaposlenja) te uloga posrednog
ili neposrednog osobnog financiranja (sponzoriranje, ulaganja, donacije,
volonterstvo). Kljuno je i pitanje o vanosti naina financiranja za neku posebnu
vrstu uporabe, npr. za uobiajenu uporabu, za ponovnu uporabu u prouavateljske i
znanstveno-istraivake svrhe, za komercijalnu ponovnu uporabu. Dokument The
New Renaissance zasigurno istie da informacija mora biti digitalizirana javnim
sredstvima to ire i javno dostupna za uporabu ili ponovnu uporabu. Isto tako je
potrebno uzeti u obzir problematiku zaraunavanja pristupa arhivskim informacijama
u usporedbi s besplatnim pristupom (o tome e raspravljati posebna radna skupina
EAG).
Arhivima se preporuuje sljedee (Izvjee Komisije Vijeu EU-a:) Arhivi
u digitalnom dobu, Izazovi digitalnog doba, Drugo izvjee o napretku, Zakljuci
(str. 67)):
1. nacionalni arhivi moraju biti partneri dravnim upravama u odreivanju
standarda za upravljanje elektronskim zapisima. Neka i dalje surauju
s drugim organizacijama javnog i privatnog sektora u okviru foruma DLM
kako bi potaknuli daljnji razvoj smjernica i standarda, kao to je specifikacija
MoReq2010;
2. nacionalni arhivi neka izmjenjuju zajednike standarde za internetske
usluge. Potrebno je prouiti sve veu vanost drutvenih mrea i njihovog
potencijalnog uinka na omoguavanje arhiviranja;
3. arhivi neka surauju u svladavanju prepreka i poticanju vee ponovne
uporabe informacija iz arhiva. Postoji potreba za razvojem zajednikog
4
452
The New Renaissance. Report of the Comit des sages 2011.
modela na temelju postojeih najboljih praksi u Europi koji je mogue

iskoristiti kao okvir za arhive koji jo nemaju politiku o ponovnoj uporabi
informacija. Model neka ukljuuje i naine licenciranja sadraja za ponovnu
uporabu i jamenje autentinosti sadraja te scenarije kada pristup sadrajima
zaraunati odnosno kada je pristup besplatan. Arhivi neka meusobno
izmjenjuju iskustva s knjinicama i muzejima te provode dodatna istraivanja
o potrebama klijenata i potencijalnih klijenata. EAG neka potie najbolje
prakse na tom podruju i djeluje kao predstavnik sektora te pritom istie da
imaju arhivi bogat sadraj uz mogunost ponovne uporabe;
4. nacionalni arhivi neka ire svoje znanje i iskustva te meusobno
izmjenjuju informacije o pristupima u digitalizaciji arhivskog gradiva.
Razvoj sveeuropske strategije, ukljuujui modele i zajednike standarde
za digitalizaciju, bi arhivima pomogao da zaponu provoditi programe
digitalizacije i doprinose ka veoj interoperabilnosti meu dravama. Isto
tako je potrebno pregledati financiranje programa digitalizacije. Trebaju li
arhivi zaraunavati dodatne usluge poput online pristupa? Ako da, u kojim
sluajevima? EAG neka daje preporuke u vezi digitalizacije za online pristup
i potie razvoj adekvatnih strategija;
5. prijenos i ouvanje rastueg broja izvorno digitalnih evidencija zahtijeva
pojaanu suradnju te izmjenu najboljih praksi i rjeenja izmeu nacionalnih
arhiva. Kada je to mogue, neka razvijaju zajednike pristupe i rjeenja te
pritom uzimaju u obzir postojee projekte na tom podruju5. Financijska
sredstva za izvorno digitalne evidencije potrebno je preciznije opredijeliti
kako bi arhivi bolje razumjeli s time povezane trokove i potrebu za
raspodjelom spomenutih prorauna izmeu tradicionalnih i digitalnih
medija. Trokove za ouvanje izvorno digitalnih evidencija potrebno je
ocijeniti, npr. boljim trokovnim modelima kako bi nacionalnim arhivima
bili osigurani bolji alati za predvianje potreba za sredstvima u budunosti.
Prijedlog EU-a za promjenu direktive o ponovnoj uporabi informacija javnog
sektora
U okviru AEG-a se nalazi radna skupina za ponovnu uporabu informacija
javnog sektora (voa radne skupine je George MacKenzie, direktor Nacionalnog
arhiva kotske). Izvjee skupine je bilo osnova i sastavni dio Izvjea Komisije
Vijeu EU-a: Arhivi u digitalnom dobu te se temeljilo na upitniku i analizi odgovora
lanica EU-a. Svrha te radne skupine je bila utvrditi mogunosti za ukljuenje
arhivskih slubi u radno podruje Direktive o ponovnoj uporabi informacija
javnog sektora iz 2003. godine (re-use direktiva)6. Zbog potreba za irenjem i
5 Npr. projekti PLANETS, PRESTOSPACE i Digital Preservation Europe.
6 Directive 2013/37/EU Amending Directive 2003/98/EC on the Re-use of Public Sector Information,
2013.
453
Natalija GLAAR
dopunama direktive i sama Europska komisija je provela opsenije analize, otvorena

savjetovanja i pregled postignutog stanja s obzirom na provoenje direktive po
dravama lanicama. Svrha direktive iz 2003. godine je bila odstraniti zapreke za
ponovnu uporabu informacija javnog sektora te potaknuti privatni sektor da na toj
osnovi razvija dodanu vrijednost proizvodima i uslugama. Iz te je direktive izuzeto
arhivsko gradivo i gradivo kojeg uvaju druge kulturne ustanove, kao i gradivo na
koje tree osobe imaju intelektualno pravo ako ga uvaju javne ustanove. Do 2012.
g. je Europska komisija pregledala provedbu direktive.7 U slovenskim okolnostima
e proirenje direktive na podruje arhiva znaiti da e za arhive vrijediti Zakon o
dostupnosti informacija od javnog znaaja (ZDIJZ UPB2, Ur. l. RS , br. 51/2006),
i to ne za arhive kao javne ustanove kao to je to dosad vrijedilo, ve za arhivsko
gradivo koje uvaju. To takoer znai da e biti obuhvaeno gotovo sve gradivo
jer definicija ponovne uporabe u direktivi8 je vrlo iroka: ponovna uporaba
predstavlja uporabu dokumenata koje uvaju tijela javnog sektora od strane osoba
ili pravnih osoba za komercijalne ili nekomercijalne svrhe, osim za prvobitnu svrhu
u okviru javne zadae zbog koje su dokumenti bili izraeni. Izmjena dokumenata
izmeu tijela javnog sektora iskljuivo za obavljanje javnih zadaa ne znai ponovnu
uporabu9.
Pritom je potivanje zatite osjetljivih podataka (osobnih podataka, itd.)
sukladno postojeim zakonima i nepromjenjivo. Direktiva predstavlja minimum
slonih odredbi (ili minimalni niz pravila)10 koja u EU slui za ureenje tog podruja,
dok pritom svaka lanica EU-a ima samostalno pravo daljnje regulacije tog podruja.
Prijedlog za dopunu direktive u smislu ukljuenja kulturnih ustanova su 26. lipnja
2013. prihvatili Europsko vijee i Parlament (Directive 2013/37/EU of the European
parliament and of the Council of 26 June 2013 Amending Directive 2003/98/EC on
the Re-use of Public Sector Information).11
Radna skupina EAG za ponovnu uporabu informacija javnog sektora je uz
pomo upitnika prikupila vrlo razliita stajalita arhiva lanica. Veina smatra da
postoji potencijalna upotreba arhivskog gradiva za ponovnu uporabu (58 % lanica),
dok ostatak o tome nije imao miljenje (42 %). Najvie zanimanja u tom okviru bi bilo
za genealoko gradivo te razliito grafiko (karte, zemljovidi, itd.) i audiovizualno
gradivo (foto i filmski arhivi).12 Inae je za arhivsku struku posve logino da poticaj
7 O tome govori i lanak N. Glaar: Novosti o radu skupine EAG u Bruxellesu, Arhivi 32, 2009. (o
problematici ponovne uporabe informacija javnog sektora te situacija arhiva).
8 Definicija u slovenskom zakonu (ZDIJZ) glasi: Ponovna uporaba javnih informacija predstavlja
uporabu od strane fizikih ili pravnih osoba za profitabilne ili neprofitabilne svrhe osim za prvobitnu
svrhu u okviru javne zadae, zbog kojeg su dokumenti izraeni. Uporaba informacija za provoenje
javnih zadaa u tijelu ili izmjena informacija izmeu tijela za provoenje javnih zadaa se ne smatra
ponovnom uporabom informacija (ZDIJZ, lanak 4, paragraf 3). Za kakvu se svrhu informacija eli
ponovno upotrijebiti (profitabilna ili neprofitabilna svrha) je odreeno u lanku 17/4, ZDIJZ.
9 Direktiva 2003/98/ES o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, 2003. lanak 2/4.
10 Directive on Public Sector Information (PSI), 2003, lanak 1/1.
11 Directive 2013/37/EU Amending Directive 2003/98/EC on the Re-use of Public Sector Information,
2013.
12 Draft report of the EAG Working Group The Re-use of Public Sector Information.
454
javnom koritenju informacija koje sadri arhivsko gradivo predstavlja dio najireg
poslanstva nacionalnih i drugih kulturnih ustanova. No koritenje te informacije u
privatnom sektoru izaziva razliita pitanja, kao to su prava na temelju intelektualnog
vlasnitva, zatita podataka, politika zaraunavanja te ravnotea izmeu javnih i
privatnih usluga. Komercijalni interes za arhivsko gradivo se poveao, prije svega
zbog razvoja tehnologije digitalnih zapisa te interneta, a to je otvorilo pristup
arhivskim zbirkama na revolucionaran nain. Gradivo koje bi moglo biti zanimljivo
iz tog vidika obuhvaa tri sklopa:13
1) vrlo dragocjeno gradivo i rariteti koji su shvaeni kao nacionalno bogatstvo
(obino predmet digitalizacije i za njih masovan interes za pristup),
2) arhivsko gradivo, vano za genealoka istraivanja (u nekim je dravama
zbog zanimanja za obiteljsku povijest ak nastalo trite ponuda s online
pristupom; digitalizacija matinih knjiga je u arhivima vrlo esta, ponegdje
zbog interesa i u partnerstvu s privatnim sektorom),
3) arhivsko gradivo s naglaskom na audiovizualno: zemljovidi, karte, nacrti,
crtei, fotografije (obino ih digitaliziraju arhivi sami, a postoji i prilino
zanimanje privatnog sektora).
Najrazvijeniju politiku na podruju ponovne uporabe informacija
imaju Finska i Velika Britanija (ondje je Ured za informacije javnog sektora
ukljuen u Nacionalni arhiv, zbog ega ima vodeu ulogu u dravi za to podruje).
Britanski Nacionalni arhiv vrlo uspjeno surauje s privatnim sektorom na nain
da su informacije dostupne preko javnih, kao i preko privatnih internetskih stranica
(pogotovo za trite obiteljske povijesti).
Upitnik i analiza odgovora koju je provela radna skupina sadri podatak
o svjesnosti u vezi nacionalne primjene direktive (73 % arhiva), ali u arhivima jo
ne postoji osoblje za to (81 % lanica). Neki izrauju strategiju o tome (24 %).
Zanimljivo je i da manjina zaraunava ponovnu uporabu (38,5 %).14
Sve lanice su navele zapreke za priznavanje direktive, meu kojima su
nedostatak zajednikih standarda, proraunska ogranienja, nain odreivanja
cijena, tehnoloke i jezine zapreke, a i velike suprotnosti izmeu postojee arhivske
prakse te prosljeivanja gradiva komercijalnim organizacijama (po principu reuse s nepoznatim posljedicama za arhivsku struku). Ujedno je upozoreno na
nunu paljivost prilikom dodjele licencije (odnosno dodjele iskljuivog prava).
Problem moe biti i privatizaciji onog to je inae bilo slobodno dostupno, odnosno
komercijalno pravo na re-use bi nadomjestilo pravo na javni pristup. Spomenuti
su odreeni prijedlozi: razviti model za re-use, izmjena najboljih praksi, a i
omoguavanje informacija o minimalnim trokovima.15
Openito miljenje EAG radne skupine za re-use je da su nabrojani
problemi praktine prirode, ali ne predstavljaju temeljne zapreke za provedbu odredbi
13 Report to the Council: Archives in Europe, Facing the Challenges of the Digital Era, 2011.
14 Draft report of the EAG working group The Re-use of Public Sector Information.
15 Upravo tamo, Draft report of the EAG Working Group The Re-use of Public Sector Information.
455
Natalija GLAAR
direktive u arhivima. Spomenuto je i pitanje moe li openiti model za re-use javnog

sektora bilo kako doprinijeti tome (vezano za dostupnost informacija za trite, a i
s privatnim sektorom s dodjelom licencija) ako su proraunska ogranienja jedan
od kljunih problema.16 Neki arhivi, naravno, upozoravaju na nepoznate posljedice
za arhivske ustanove prilikom nuenja gradiva trinim organizacijama. No radna
skupina smatra da je istodobno upravo to svrha direktive: da privatni sektor potrai
sasvim nove radikalne naine ponovne uporabe informacije koja je posve drukija
od razloga za prvobitni nastanak gradiva. Drugo neslaganje postoji u problemu
privatizacije slobodnog pristupa arhivima, ili drugim rijeima, da e komercijalni
pristup za re-use zamijeniti pravo na javni pristup. Iako je sasvim jasno da svrha
direktive nije ograniavanje pristupa, mogue je da bi se taj problem mogao pojaviti
kao nenamjerna posljedica. Trei sklop oko kojeg se arhivi ne slau je pitanje treba
li zaraunavati ponovnu uporabu. Veina nacionalnih arhiva to ne prakticira, dok
manjina zaraunava iskljuivo osnovne trokove. Neki arhivi (lanice) smatraju da
bi arhivsko gradivo trebalo u naelu ostati slobodno dostupno, dok drugi smatraju
da su rashodi od online pristupa te ponovne uporabe informacija kljuni za nastavak
rada i ulaganja za daljnji pristup.17
Prijedlog direktive predvia nekoliko temeljnih zahtjeva. Opisat u samo
najvanije: u vezi dozvola i obrazaca odreuje da ustanova moe dati podatke/
informacije uz predoenje dozvola ili bez njih, a pritom je potrebno odgovoriti u
roku od 20 dana, dok je za kompleksnija pitanja i za veu koliinu gradiva potrebno
odgovoriti u roku sljedeih 20 dana. Dozvole mogu biti standardne u e-obliku,
otvorene te objavljene na internetu. Ustanova moe dati podatke pod odreenim
uvjetima, kao to je npr. zahtijevano citiranje izvora ili najava promjena prilikom
ponovne uporabe (kao to trenutno imamo arhive s ugovorom o uporabi). Ustanova
moe izruiti dokumente u postojeem formatu ili jeziku zajedno s metapodacima
(pretvorba nije potrebna, a podnositelj se moe izjasniti koji mu je oblik potreban),
ako je mogue u elektronskom obliku i zajedno s metapodacima. Ukoliko ustanova
korisniku podijeli odreena iskljuiva prava, ona mogu biti ograniena na razdoblje
od 10 godina za povrat investicije. U tom sluaju javno-privatnog partnerstva javno
tijelo dobiva jednu kopiju koja je javno dostupna nakon isteka iskljuivog prava.
U vezi zaraunavanja direktiva odreuje uglavnom minimalne trokove za
obvezujua tijela. Izuzetak su knjinice, arhivi, muzeji s viim moguim trokovima,
dok cijene ne smiju prelaziti skupljanje, produkciju, reprodukciju, irenje,
zatitu, odreivanje autorskih prava i povrat investicija (na temelju objektivnih,
transparentnih, provjerljivih kriterija). Pritom je vano da su uvjeti i standardne
cijene unaprijed javno objavljene, a tijelo mora navesti temelj za objavljivanje cijene.
Prikazan je pregled obaveza koje sada odreuju slovenski Zakon o
dostupnosti informacija od javnog znaaja (ZDIJZ, Ur. l. RS br. 51/2006) te Uredba
o posredovanju i ponovnoj uporabi javnih informacija (Uradni list RS, br. 119/07,
EVA 2007-3111-0060, vrijedi od 8. 1. 2008.). Inae smatramo da e zakon nakon
456
donoenja nove direktive doivjeti i promjene. Nabrojat u samo najvanije. Prema

zakonu mogu je pismeni zahtjev za pristup i posredovanje informacija (koje ima i
pravnu zatitu po ZUP-u (slovenski Zakon o opem upravnom postupku)), a mogu
je i usmeni zahtjev (koji nema pravnu zatitu, to znai da prituba nije mogua).
Korisnik moe dobiti informaciju na uvid, prijepis, fotokopiju ili e-zapis. Tijelo ima
pravo zahtjev odbiti (ZDIJZ, lanak 6) odnosno dozvoliti pristup kada je javni interes
vei od ogranienja pristupa (npr. tajni podaci). Podnositelj zahtjeva se opredjeljuje o
nainu dobivanja informacije (uvid, prijepis, fotokopija, e-zapis). Ne mora to pravno
utemeljiti, ali mora opisati na koji nain eli preuzeti informaciju koju eli koristiti
(klasini, e-zapis te oblik i nositelj). Isto tako mora predstaviti svrhu ponovne uporabe
(profitabilna/neprofitabilna) - to su elje podnositelja. Tijelo ima tri dana vremena
za odgovor ako je podnesak nepotpun ili ako tijelo ne posjeduje tu informaciju/
podatak u arhivu. Inae tijelo ima 20 dana vremena za odluku o pristupu - odluuje
predstojnik (prema ZUP-u). Za kompleksnija pitanja rok je produljen na 30 dana.
Tijelo mora omoguiti uvid (besplatan), prijepis, fotokopiju ili e-zapis, a time bi si
trebao osigurati pokrie materijalnih trokova ili vie, ovisno o vrsti posredovane
informacije (ZDIJZ, lanak 25, 34 i 34a). Pritom je vano da vlada propie detaljnija
mjerila i uvjete za odreivanje cijena te okvirni trokovnik (ZDIJZ, lanak 35).
Vano je i da tijelo ne zaraunava ponovnu uporabu informacije ako ih na internetu
posreduje besplatno (ZDIJZ, 34a). Tijelo mora trokovnik objaviti u svom katalogu
informacija od javnog znaaja (ZDIJZ, lanak 36).
Online pristup i fiziki pristup arhivima
U okviru EAG-a djeluje Radna skupina za odnos izmeu online pristupa
i pristupa u arhivima. Rezultate istraivanja predstavila je vedska predstavnica
A. K. Hermodsson (EAG u Budimpeti, 11. 5. 2011.). Istraivanje je obuhvatilo
analizu odgovora na upitnik te su time sabrani podaci veine lanica EU-a, i to 26 od
tadanjih 27 lanica. Za sastanak bilo je pripremljeno posebno izvjee sa statistikim
podacima. Osnovni podaci dokazuju da je prosjeno 2-5 % arhivskog gradiva
digitalizirano u veini drava (etiri lanice jo nisu ni zapoele proces digitalizacije
odnosno tek su zapoele proces), 10 lanica ima 1 % gradiva digitalizirano, dok je
jedna lanica dosegla nevjerojatnih 16 %).18
Meu zanimljivijim odgovorima svakako je cjelokupna paleta odgovora
na pitanja o tome koje gradivo (papirnato i elektronsko) i informacije su dostupni
korisnicima u itaonicama arhiva te to je dostupno u digitalnom obliku i online.
18 Svi statistiki podaci i grafovi, ukljuujui neke komentare, objavljeni su u izvjeu Anne Karin
Hermodsson, Nacionalni arhiv vedske, pod naslovom: Draft report of the working group on the Onsite versus On-line Access to Archives, 5. 5. 2011., predstavljen 11. 5. 2011. na sastanku EAG-a u
Budimpeti.
457
Graf 1: Kakne vrste arhivskega gradiva in informacij nudi vaa institucija v

italnici?
Natalija GLAAR
Graf 1: Kakve vrste arhivskog gradiva i informacija nudi vaa institucija u itaonici?
30
25
24
24
22
23
22
18
20
14
15
13
10
Nizi1
5
0
23
Starije javno
Stareje
javno
gradivo v
gradivo u
papirni
obliki
papirnato
m obliku
Mlae javno
Mlaje
javno
gradivo v
gradivo u
papirni
obliki
papirnato
m obliku
Starije javno
Mlae javno Mlaje
Mlae javno
Stareje
javno Mlaje
javno Starije
Stareje
gradivo u ejavno
gradivo u egradivo v e- gradivo
v e- gradivo
v e- privatno
zasebno
obliku
gradivo u
obliku
gradivo u
obliki
obliki
obliki
(ob
gradivo v
(digitaliziran
e-obliku
(prilikom
papirnatom
(digitalizirano)
(digitalizirano)
nastanku)
papirni
(digitalizira
o)
nastanka)
obliku obliki
no)
Mlae
Mlaje
privatno
zasebno
gradivo u
gradivo v
papirnato
papirni
obliki
m obliku
Starije
Mlae
Stareje
Mlaje
privatno
privatno
zasebno
zasebno
gradivo u egradivo u egradivo
v
egradivo v eobliku
obliku
obliki
obliki
(digitalizira
(digitalizira
(digitalizirano)
(digitalizirano)
no)
no)
4
Mlae
Mlaje
privatno
zasebno
gradivo u egradivo v eobliku
obliki
(prilikom (ob
nastanku)
nastanka)
Nacionalna
Nacionalna
zbirka
podatkovna
podataka
zbirka
Arhivski
Arhivski
vodii i
vodniki
in
pomagala
pripomoki
U grafikom prikazu su za pojedini stupac prikazani odgovori odnosno br. lanica: od 27 lanica u
U grafikom prikazu su za pojedini stupac prikazani odgovori odnosno br. lanica: od 27
upitniku sudjelovalo ih je 26, u horizontali su navedene razliite vrste gradiva.
lanica u upitniku sudjelovalo ih je 26, u horizontali su navedene razliite vrste gradiva.
Podaci o itaonicama
PodaciTrenutno
o itaonicama
jo sve lanice EU19u itaonicama starije i mlae gradivo dre u tradicionalnom
papirnatom obliku. Veina lanica starije i mlae gradivo nudi i u digitalnom obliku i to 75 % za
19
starija gradiva
te 58,3 %
mlae.
Samo 1/3
(tj. 8) u itaonicama
dostupno
gradivodre
koje jeu
Trenutno
jozasve
lanice
EUlanica
u itaonicama
starije ima
i mlae
gradivo
izvorno u digitalnom obliku. Privatno gradivo uglavnom dostupno je u papirnatom obliku (91,7 % za
tradicionalnom papirnatom obliku. Veina lanica starije i mlae gradivo nudi i u
starija i 95,8 % za mlaa gradiva), dok je u digitalnom obliku dostupno u 54,2 % lanica za starije te
digitalnom
obliku
to 75 %Privatno
za starija
gradiva
te 58,3digitalnom
% za mlae.
1/3jelanica
25
% lanica za
mlaei gradivo.
gradivo
u originalno
oblikuSamo
dostupno
u samo
16,7
% arhivskih
ustanova ima
u EU-u
(etiri ustanove).
itaonicama
dostupnaujedigitalnom
baza podatakaobliku.
u 91,3
(tj. 8)
u itaonicama
dostupno
gradivoU koje
je izvorno
%
lanica tegradivo
na internetu
u 87,5 % lanica.
Zanimljivi
su i openiti odgovori
u vezii
Privatno
uglavnom
dostupno
je u papirnatom
oblikunacionalnih
(91,7 % arhiva
za starija
promjena lokacija vezano za promjene koje donosi digitalno usmjereno drutvo. Tako je est ustanova
95,8 % izvijestilo
za mlaaogradiva),
dok je itaonica,
u digitalnom
oblikuzbog
dostupno
54,2 % lanica
(drava)
promjeni lokacije
prije svega
stjecanjauodvojenih
prostora za
ili
starije'digitalnih
te 25 % postaja
lanicazazapregledavanje
mlae gradivo.
Privatno gradiva
gradivoodnosno
u originalno
digitalnom
novih
digitaliziranog
posebnih
mjesta za
omoguavanje
onlinejepristupa
(wi-fi
ponuda),
a i zatvaranje
nekih itaonica
promjene
uzorka
obliku dostupno
u samo
16,7
% arhivskih
ustanova
u EU-uzbog
(etiri
ustanove).
korisnika (npr. u Estoniji). Tako za lanice EU-a vrijedi da je 25 % lanica promijenilo lokaciju
U itaonicama dostupna je baza podataka u 91,3 % lanica te na internetu u 87,5
itaonica, a 75 % (18) nije.
% lanica. Zanimljivi su i openiti odgovori nacionalnih arhiva u vezi promjena

lokacija vezano za promjene koje donosi digitalno usmjereno drutvo. Tako je est
ustanova (drava) izvijestilo o promjeni lokacije itaonica, prije svega zbog stjecanja
odvojenih prostora ili novih digitalnih postaja za pregledavanje digitaliziranog
gradiva odnosno posebnih mjesta za omoguavanje online pristupa (wi-fi ponuda), a
i zatvaranje nekih itaonica zbog promjene uzorka korisnika (npr. u Estoniji). Tako
za lanice EU-a vrijedi da je 25 % lanica promijenilo lokaciju itaonica, a 75 %
(18) nije.
19 Odgovorilo je 26 od 27 lanica EU-a.
Odgovorilo je 26 od 27 lanica EU-a.
458
19
Ali je vaa
ustanova
spremenila
lokacijo
Graf 2: Je Graf
li vaa2:ustanova
promijenila
lokaciju
svoje itaonice
kao svoje
rezultatitalnice
digitalne kot
revolucije?
rezultat digitalne revolucije?
25% (6)
da
ne
75% (18)
Podaci o online pristupu
Podaci o online pristupu
87 % lanica navodi probleme u digitalizaciji vezano za autorska prava i dostupnost gradiva.

Veina javnog
gradiva
lanica dostupna
je na internetu:
kod 79,2
% lanica prava
za starije
87 %digitaliziranog
lanica navodi
probleme
u digitalizaciji
vezano
za autorska
i
gradivo i kod 70,8 % lanica za mlae gradivo, dok 20,8 % lanica ima online pristup i za javno
dostupnost
gradiva.
Veina
javnog
digitaliziranog
gradiva
lanica
dostupna
je
na
gradivo koje je nastalo digitalno. Privatno gradivo u javnim arhivima je digitalizirano, i to kod 54,2 %
internetu:
kod gradivo
79,2 %te kod
lanica
starije
gradivo
i kod
% privatno
lanicadigitalizirano
za mlae
lanica
za starije
25 %za
lanica
za mlae
gradivo;
na 70,8
internetu
gradivo
javno
kod 45,8 %
lanica.
Za pristup
privatno gradivo
iznenauje
podatak
gotovo
gradivo,
dokdostupno
20,8 %je lanica
ima
online
i za javno
gradivo
kojedajeima
nastalo
polovica
lanica
(45,8 %)gradivo
do njih online
pristuparhivima
(starijeg i mlaeg),
dok tri ustanove
navode
digitalno.
Privatno
u javnim
je digitalizirano,
i to(12,5
kod %)
54,2
%
online pristup do privatnog gradiva koje je nastalo u digitalnom obliku.
lanica zazastarije
gradivo te kod 25 % lanica za mlae gradivo; na internetu privatno
Pomagala
uporabu:
digitalizirano
gradivo
javnogradiva
dostupno
45,8 %
Za privatno
gradivo
Za pomagala
za uporabu
vrijedijedakod
2/3 lanica
(67lanica.
% ili 16 lanica)
u itaonicama
jo
uvijek
koristi podatak
tradicionalne
formate
(papir),
a 1/3 lanica
(33 (45,8
% ili osam
lanica)
koristi pomagala
iznenauje
da ima
gotovo
polovica
lanica
%) do
njih online
pristup
objavljena na internetu. Posebnost u vezi pristupa je financijsko ogranienje: samo tri lanice (12,5
(starijeg i mlaeg), dok tri ustanove (12,5 %) navode online pristup do privatnog
%) zaraunavaju pristup pomagalima odnosno arhivskom gradivu.
3: Naukaken
nain prevladuje
gradiva koje jeGraf
nastalo
digitalnom
obliku. v vai ustanovi dostop do
pripomokov
uporabo?za uporabu prevladava u vaoj ustanovi?
Graf 3: Kojiza
nain
dostupnosti za
pomagalima
Pomagala
uporabu:
Za pomagala za uporabu gradiva vrijedi da 2/3 lanica (67 % ili 16 lanica)
u itaonicama jo uvijek koristi tradicionalne formate (papir), a 1/3 lanica (33 % ili
33% koristi
(8)
67%
(16)
osam lanica)
pomagala objavljena na
internetu.
Posebnost u vezi pristupa je
Tradicionalni papirnati oblik u
Tradicionalna papirna oblika v italnici
financijsko ogranienje: samo tri lanice (12,5 %) zaraunavaju
itaonicipristup pomagalima
odnosno arhivskom gradivu.
Digitalni zapisi u itaonici
Digitalni posnetki v italnici
Pristup arhivskom gradivu
Digitalni zapisi na internetu
Digitalni posnetki na spletu
0% (0)
Veina lanica (87 %) smatra da su potrebna odreena ogranienja za pristup digitalnom

gradivu (osobni podaci ili autorska prava). U itaonicama 70,8 % lanica dozvoljava koritenje
digitalnih kamera (ili sline opreme u itaonicama), dok 30 % lanica to zabranjuje. Korisnici svugdje
u Europi imaju mogunost (sve lanice) poslati narudbu za gradivo ili raspitivanja o gradivu preko
elektronske pote (95,8 % lanica ima zaposleno osoblje u arhivima za odgovore na daljinu). Podatke
o uporabi gradiva na svojim stranicama prikuplja 83,3 % lanica. Takoer obino vrijedi da je onda
459
gradivo javno dostupno je kod 45,8 % lanica. Za privatno gradivo iznenauje podatak da ima gotovo
polovica lanica (45,8 %) do njih online pristup (starijeg i mlaeg), dok tri ustanove (12,5 %) navode
online pristup do privatnog gradiva koje je nastalo u digitalnom obliku.
Pomagala za uporabu:
Natalija GLAAR
Za pomagala za uporabu gradiva vrijedi da 2/3 lanica (67 % ili 16 lanica) u itaonicama jo
uvijek koristi tradicionalne formate (papir), a 1/3 lanica (33 % ili osam lanica) koristi pomagala
Pristup
objavljenaarhivskom
na internetu. gradivu
Posebnost u vezi pristupa je financijsko ogranienje: samo tri lanice (12,5
%) zaraunavaju pristup pomagalima odnosno arhivskom gradivu.
Graf 3: Na kaken nain prevladuje v vai ustanovi dostop do
pripomokov
uporabo?za uporabu prevladava u vaoj ustanovi?
Graf 3: Koji nain
dostupnosti za
pomagalima
33% (8)
67% (16)
Tradicionalni papirnati oblik u

itaonici
Tradicionalna papirna oblika v italnici
Digitalni
zapisiv italnici
u itaonici
Digitalni
posnetki
Pristup arhivskom gradivu
Digitalni zapisi na internetu
Digitalni posnetki na spletu
0% (0)
Veina
(87(87
%) %)
smatra
da sudapotrebna
odreena
ogranienja
za pristupza
digitalnom
Veinalanica
lanica
smatra
su potrebna
odreena
ogranienja
pristup
gradivu (osobni
podaci(osobni
ili autorska
prava).
U itaonicama
70,8
% lanica dozvoljava
digitalnom
gradivu
podaci
ili autorska
prava).
U itaonicama
70,8 %koritenje
lanica
digitalnih kamera (ili sline opreme u itaonicama), dok 30 % lanica to zabranjuje. Korisnici svugdje
dozvoljava
koritenje
(ili sline
opremeili uraspitivanja
itaonicama),
dokpreko
30
u Europi imaju
mogunostdigitalnih
(sve lanice)kamera
poslati narudbu
za gradivo
o gradivu
%
lanica pote
to zabranjuje.
Korisnici
svugdje
u Europi
imaju
mogunost
(sve lanice)
elektronske
(95,8 % lanica
ima zaposleno
osoblje
u arhivima
za odgovore
na daljinu).
Podatke
o uporabi
gradiva nazasvojim
stranicama
prikuplja 83,3
% lanica.
Takoer
obino vrijedi
je onda
poslati
narudbu
gradivo
ili raspitivanja
o gradivu
preko
elektronske
poteda(95,8
%
lanica ima zaposleno osoblje u arhivima za odgovore na daljinu). Podatke o uporabi
gradiva na svojim stranicama prikuplja 83,3 % lanica. Takoer obino vrijedi da je8
onda kada je digitalno gradivo dostupno na internetu osiguran kontinuiran pristup kada
je digitalno
gradivo
dostupno na internetu osiguran kontinuiran pristup - to vrijedi za 79,2 %
to vrijedi
za 79,2
% lanica.
lanica.
Graf 4: Omoguuje
li vaa
ustanova
korisnicima
koritenje
digitalnih fotoaparata
ili slinu
Graf 4: Ali
vaa
ustanova
omogoa
uporabnikom,
da uporabljajo
opremu
u
itaonici?
digitalne fotoaparate ali podobno opremo v italnici?
7; 29%
da
17; 71%
ne
Inae emo u sasvim openitom pitanju: u kakvom obliku najee daju arhivi gradivo za
uporabu (tj. nain koji prevladava), pronai odgovore za cijeli EU: jo uvijek prevladava papirnato
Inae emo u sasvim openitom pitanju: u kakvom obliku najee daju arhivi
arhivsko gradivo u itaonicama (odnosno tradicionalni format) u 83,3 % drava, preteito digitalne
gradivo
za uporabu
nain
prevladava),
pronai
odgovore
zaarhivskog
cijeli EU:
jo
zapise
omoguuje
4,2 % (tj.
drava,
dokkoji
u 12,5
% (ili tri drave)
prevladava
uporaba
gradiva
preko
(panjolska,
Estonija
i Luksemburg).
ak izvjetava
o zatvaranju
nekih
uvijekinterneta
prevladava
papirnato
arhivsko
gradivo u Estonija
itaonicama
(odnosno
tradicionalni
itaonica
poveane
uporabe
gradiva online,
kao zapise
rezultat omoguuje
digitalne revolucije.
drava
format) zbog
u 83,3
% drava,
preteito
digitalne
4,2 % Jedina
drava,
doku
kojoj prevladava uporaba digitalnih zapisa u itaonici (pored drugih naina uporabe) je Velika
Britanija (tj. u grafu prikazanih 4 %).
460
Graf 5. Na koji nain je veina arhivskog gradiva dostupna za uporabu u vaoj ustanovi (tj. koji
Graf 5. Na kaken nain je v glavnini arhivsko gradivo dostopno za
nainuporabo
prevladava?)
v vai ustanovi (tj. kateri nain prevladuje)?
Inae emo u sasvim openitom pitanju: u kakvom obliku najee daju arhivi gradivo za
uporabu
prevladava),
pronai odgovore
za cijeli
EU: jogradiva
uvijek prevladava
papirnato
u 12,5 (tj.
% nain
(ili trikojidrave)
prevladava
uporaba
arhivskog
preko interneta
arhivsko gradivo u itaonicama (odnosno tradicionalni format) u 83,3 % drava, preteito digitalne
(panjolska,
i Luksemburg).
izvjetava
o zatvaranju
nekih
zapise
omoguujeEstonija
4,2 % drava,
dok u 12,5 % (iliEstonija
tri drave)ak
prevladava
uporaba
arhivskog gradiva
itaonica
zbog(panjolska,
poveane Estonija
uporabei Luksemburg).
gradiva online,
kao ak
rezultat
digitalne
revolucije.
preko
interneta
Estonija
izvjetava
o zatvaranju
nekih
itaonica
zbog poveane
gradiva
online, kao
rezultat zapisa
digitalneurevolucije.
u
Jedina drava
u kojojuporabe
prevladava
uporaba
digitalnih
itaoniciJedina
(poreddrava
drugih
kojoj prevladava uporaba digitalnih zapisa u itaonici (pored drugih naina uporabe) je Velika
naina uporabe) je Velika Britanija (tj. u grafu prikazanih 4 %).
Britanija (tj. u grafu prikazanih 4 %).
Graf 5. Na koji
nain
je veina
arhivskog
gradiva
dostupna
za uporabu
u vaojdostopno
ustanovi (tj.
Graf
5. Na
kaken
nain je
v glavnini
arhivsko
gradivo
zakoji
nainuporabo
prevladava?)
v vai ustanovi (tj. kateri nain prevladuje)?
13% (3)
Tradicionalna
papirna
oblika v
Tradicionalni
papirnati
italnici
oblik u itaonici
4% (1)
Digitalni
posnetki
Digitalni
zapisivuitalnici
itaonici
83% (20)
Digitalni
posnetki
Digitalni
zapisina
na spletu
internetu
U itaonicama 70,8 % lanica dozvoljava koritenje digitalnih kamera (ili

U itaonicama 70,8 % lanica dozvoljava koritenje digitalnih kamera (ili sline opreme u
sline
opreme
itaonicama),
dok 30 %Dvije
lanica
toispitanih
zabranjuje.
Dvije
treineomoguuje
ispitanih
itaonicama), doku30
% lanica to zabranjuje.
treine
lanica
korisnicima
digitaliziranje
gradiva
(odnosno
mogu
odabrati
to
bi
eljeli
imati
u
digitalnom
obliku).
lanica korisnicima omoguuje digitaliziranje gradiva (odnosno mogu odabrati Za
to
digitalizaciju
malog
opsega' (tj. neposredno
korisnika)
vano je da
isti potuju
ogranienja
za zatitu
bi eljeli imati
u digitalnom
obliku). Za
digitalizaciju
malog
opsega
(tj. neposredno
podataka i autorskih prava, zbog ega se veina od 17 ustanova koje korisnicima to omoguuju trudi
korisnika)
vanoo tome
je da
za zatitu
podataka
i kako
autorskih
korisnike
osvijestiti
to isti
mogupotuju
koristiti iogranienja
na koji nain. Neki
koriste i vodene
igove
bi se
prava,
zbog
ega
se
veina
od
17
ustanova
koje
korisnicima
to
omoguuju
trudi
osigurao pravilno prikazan izvor informacije. Inae podaci o raspitivanjima korisnika putem
elektronske
pote
(95,8
%
arhiva
zapoljava
osoblje
u
te
svrhe)
pokazuju
da
korisnici
jo
uvijek
ele
i
korisnike osvijestiti o tome to mogu koristiti i na koji nain. Neki koriste i vodene
igove kako bi se osigurao pravilno prikazan izvor informacije. Inae podaci o
raspitivanjima korisnika putem elektronske pote (95,8 % arhiva zapoljava osoblje
9
u te svrhe) pokazuju da korisnici jo uvijek ele i trebaju odreene osobne usluge od
strane arhivske slube. No veina lanica ne posjeduje podatke o koliini vremena
koje osoblje potroi na odgovore na daljinu (62,5 %), to prema miljenju autora
upitnika pokazuje da jo uvijek prevladava tradicionalni nain svakodnevnog rada
arhivista. Vrlo zanimljivo, a ujedno i problematino, je pitanje: trebaju li korisnici
platiti za pristup pomagalima i arhivskom gradivu? Tri lanice (odnosno 12,5 %
svih lanica) su na to odgovorile potvrdno. Naime, ope stajalite Europske komisije
je da javne arhivske ustanove, koje su financirane od strane javnih financija, moraju
omoguavati posve slobodan pristup (pogotovo javnom) arhivskom gradivu koje je
nastalo u javnom sektoru zahvaljujui javnim financijama, dok je za omoguavanje
reprodukcija (digitalnih i drugih kopija) preporuena minimalna nekomercijalna
cijena trokova za izradu. No esto su takva plaanja odnosno takse povezane i s
omoguavanjem informacije javnog sektora za komercijalne svrhe (na temelju
461
upitnika pokazuje da jo uvijek prevladava tradicionalni nain svakodnevnog rada arhivista. Vrlo
zanimljivo, a ujedno i problematino, je pitanje: trebaju li korisnici platiti za pristup pomagalima i
arhivskom gradivu? Tri lanice (odnosno 12,5 % svih lanica) su na to odgovorile potvrdno. Naime,
ope stajalite Europske komisije je da javne arhivske ustanove, koje su financirane od strane javnih
financija,
moraju omoguavati posve slobodan pristup (pogotovo javnom) arhivskom gradivu koje je
Natalija GLAAR
nastalo u javnom sektoru zahvaljujui javnim financijama, dok je za omoguavanje reprodukcija
(digitalnih
i drugih kopija)
preporuena
minimalna
nekomercijalna
trokovajavnog
za izradu.
No esto
re-use direktive
odnosno
direktive
o ponovnoj
uporabi cijena
informacija
sektora).
su takva plaanja odnosno takse povezane i s omoguavanjem informacije javnog sektora za
Ovdje se radi
pripremi
tzv. licencijskih
modela
na otemelju
jeinformacija
mogue
komercijalne
svrheo(na
temelju 're-use
direktive' odnosno
direktive
ponovnojkojih
uporabi
javnog
sektora).
Ovdje
se
radi
o
pripremi
tzv.
licencijskih
modela
na
temelju
kojih
je
koristiti dogovoreno gradivo za komercijalne svrhe, i to na dogovoreni nain,mogue
to je
koristiti
dogovoreno
gradivo
za komercijalne
svrhe, i to na dogovoreni nain, to je mnogogdje tek u
20
mnogogdje
tek
u
fazi
pripreme.
.
fazi pripreme. 20.
Graf 6: Ali vaa ustanova zaraunava za dostop do vsakrnih
Graf 6: Zaraunava li vaa ustanova

pristup pomagalima
pripomokov
za uporabo?za uporabu?
13% (3)
da
ne
87% (21)
Trenutno niti jedna od ustanova koja je odgovorila na upitnik (26 od 27) ne izvjetava o
promjeni lokacije zgrade arhiva kao rezultatu digitalne revolucije. Unato razliitim utjecajima
Trenutno niti jedna od ustanova koja je odgovorila na upitnik (26 od 27)
spomenutih promjena na nekakav nacionalni kontekst, ini se da za glavne infrastrukture ipak
ne izvjetava
promjeni
lokacije
zgrade arhiva kao rezultatu digitalne revolucije.
predstavlja
samo oogranien
oblik
promjena.
pitanje o online
pristupuspomenutih
19 lanica EU
(arhiva), odnosno
79 % nacionalni
lanica odgovorilo
je da
UnatoNarazliitim
utjecajima
promjena
na nekakav
kontekst,
omoguuju kontinuiran pristup informacijama i arhivskom gradivu na internetu.
ini se da za glavne infrastrukture ipak predstavlja samo ogranien oblik promjena.

Na pitanje o online pristupu 19 lanica EU (arhiva), odnosno 79 % lanica
odgovorilo je da omoguuju kontinuiran pristup informacijama i arhivskom gradivu
na internetu.
Graf 7: Ali
vaa
ustanova
zagotavlja
kontinuiran
do
Graf 7: Omoguuje
li vaa
ustanova
kontinuiran
pristup
gradivima nadostop
internetu?
gradiva na spletu?
17% (4)
da
20
bez
ne odgovora
brez odgovora
4% (1)
Za vie o tome provjerite podatke u ovom lanku o ponovnoj uporabi informacija.
79% (19)
10
Prilikom pregleda naina omoguavanja pristupa (internet ili itaonica) u razliitim europskim
arhivima
je odobro
spomenutipodatke
naelau ovom
pristupa
arhivskom
gradivu
je nedavno objavilo
20 Za vie
tome provjerite
lanku
o ponovnoj
uporabikoja
informacija.
Meunarodno arhivsko vijee. Inae su pristup i svestrana uporaba arhivskog gradiva temelj
462
zanimanja
arhivista. Zato u u 10 toaka ukratko prikazati Naela dostupnosti arhivskog gradiva koja
je izdalo Meunarodno arhivsko vijee (ICA) 2011. godine, a koja su usvojena na kongresu vijea u
Brisbanu.
Prilikom pregleda naina omoguavanja pristupa (internet ili itaonica) u

razliitim europskim arhivima je dobro spomenuti naela pristupa arhivskom gradivu
koja je nedavno objavilo Meunarodno arhivsko vijee. Inae su pristup i svestrana
uporaba arhivskog gradiva temelj zanimanja arhivista. Zato u u 10 toaka ukratko
prikazati Naela dostupnosti arhivskog gradiva koja je izdalo Meunarodno arhivsko
vijee (ICA) 2011. godine, a koja su usvojena na kongresu vijea u Brisbanu.
ICA, PRINCIPLES OF ACCESS TO ARCHIVES (Brisbane, 2012.)21
1. Javnost raspolae pravom na dostupnost arhivskog gradiva javnih tijela.
Javne i privatne organizacije moraju omoguiti dostupnost gradiva u
najveoj moguoj mjeri.
2. Ustanove s arhivskim gradivom obavjetavaju o postojanju gradiva,
ukljuujui i onoga koje je nedostupno.
3. Ustanove s arhivskim gradivom usvajaju proaktivan pristup njegovoj
dostupnosti.
4. Arhivske ustanove jame jasna, vremenski odreena ogranienja dostupnosti
koja su utemeljena na pripadajuem zakonodavstvu te priznanju prava na
privatnost. Ustanove s arhivskim gradivom skrbe da odluke o ogranienju
dostupnosti budu jasne i s navedenim trajanjem, da su utemeljene na
primjenjivim propisima, da priznaju pravo na privatnost i potuju prava
vlasnika privatnog gradiva.
5. Arhivsko gradivo dostupno je svima pod jednakim uvjetima.
6. Ustanove s arhivskim gradivom o represivnim reimima (prema
meunarodnom pravu) moraju osigurati dostupnost i uporabu gradiva
potrebnog za ispravljanje nepravde.
7. Korisnici imaju pravo albe u sluajevima odbijanja zahtjeva za uporabu
arhivskog gradiva.
8. Arhivske ustanove skrbe da operativna ogranienja ne utjeu na dostupnost
gradiva.
9. Arhivisti imaju pristup gradivu koje nije dostupno za uporabu za obavljanje
svojih zadaa.
10. Arhivisti sudjeluju u procesima donoenja odluka o dostupnosti gradiva.
Dravna uprava i digitalna pohrana dokumenata
Druga radna skupina EAG-a raspravljala je o temi Digitalna pohrana
dokumenata: posljedice za dravnu upravu i drutvo te promjenjiva uloga arhiva
(pripremila Yvonne Bos-Rops, Nacionalni arhiv Nizozemske). Od 27 lanica,
primili su odgovore od 25. Istraivanje je bilo posveeno sljedeim sklopovima:
nadlenost, zakonodavstvo, pozicija nacionalnog arhiva te operativna pitanja.22 Rije
21 ICA, PRINCIPLES OF ACCESS TO ARCHIVES (Brisbane 2012).
22 Draft report of the working group Digital Record Keeping and the Changing Role of Archives,
2011.
463
Natalija GLAAR
je o temeljnim pitanjima poput: kakva je uloga arhivskih slubi u digitalnom svijetu

te kako je mogue iskoristiti njihovo struno znanje. Vano je i u kolikoj e mjeri
ostati trenutno vana uloga arhiva te kako se mogu arhivi najbolje pobrinuti da e
njihova strunost i znanje i ubudue biti korisni, te konano, mogu li arhivi (nuni)
biti neizostavni partneri u digitalnoj pohrani dokumenata. Odgovori na ta pitanja
su usko povezani sa slikom arhiva i arhivista u drutvu, kao i s njihovim odnosima
s vladama te drugim akterima u svakoj lanici.23 Veina ustanova svoju ulogu vidi
kao ulogu preuzimatelja gradiva (20 lanica) kada ga javni sektor vie ne treba ili
kao ulogu information providera (17 lanica). Veina nacionalnih arhiva (79,2
%) ima administrativnu nadlenost za vrednovanje gradiva javnog sektora te ima
neobvezujuu savjetodavnu ulogu u upravljanju dokumentarnim gradivom. Manji je
postotak lanica (70,8 %) u kojima arhivi imaju nadzornu ulogu u potivanju standarda
i propisa za upravljanje gradivom u javnom sektoru. 50 % lanica nadleno je za
uvoenje obvezujuih standarda i propisa za tu svrhu, dok 41,7 % lanica izvjetava
o kljunim promjenama unutar zadnjih 10 godina. Propisane odredbe za e-arhive su
najee u arhivskom, kao i u drugom zakonodavstvu (63 %, od ega 29 % samo u
arhivskom zakonodavstvu). 50 % ustanova upravlja digitalnim skladitem za arhivsko
gradivo javnog sektora. Dvije treine arhiva ima i druge uloge osim upravljanja:
nadzor (13), omoguavanje pristupa (12), vrednovanje (9). Veina nacionalnih
arhiva ne vidi razliku izmeu preuzimanja digitalnog i papirnatog gradiva. No to je
jo uvijek podruje upravljanja gradivom koje je u fazi razvoja. Priblino polovica
nacionalnih arhiva ukljuena je u postupke odreivanja upravljanja dokumentarnim
gradivom, upravljanja informacijama te oblikovanja politike e-uprave. Polovica
ustanova takoer omoguuje usluge preuzimanja, vrednovanja i pohrane digitalnih
arhiva. U zakljucima istraivanja prije svega ispostavilo se da bi nacionalni arhivi
vie pozornosti trebali posvetiti formalnom vidiku njihovog rada te potivanjem
postojeeg zakonodavstva iriti svoju ulogu, pogotovo u okviru novog upravljanja
e-gradivom. Trebali bi rairiti svoje podruje upravljanja digitalnim gradivom na
cjelokupni javni sektor.24
Iako su okolnosti meu nacionalnim arhivima vrlo varijabilne, postoje
odreene slinosti.
a) Primarna uloga veine nacionalnih arhiva je preuzimanje gradiva javnog
sektora odreene starosti te omoguivanje informacije o gradivu ustanovama koje
su stvorile gradivo, kao i dravljanima. Velika veina arhiva je odgovorna i za
vrednovanje gradiva koje se preuzima u trajno uvanje.
b) Skoro svi nacionalni arhivi postavljaju standarde i izdaju uredbe za
upravljanje gradivom u javnom sektoru, ukljuujui upravljanje elektronskim
gradivom (iako u nekim sluajevima te regulative nisu obvezujue). Inae su arhivi
ukljueni u postupke upravljanja gradivom, upravljanja informacijama i e-upravu.
24 Svi statistiki podaci su preuzeti od Draft Report of the Working Group Digital Record Keeping
and the Changing Role of Archives, 2011.
464
c) Velike razlike izmeu lanica su vidljive u upravljanju digitalnim

skladitima, prije svega zbog vanosti i kompleksnosti pravilno odravanog i
upravljanog digitalnog skladita. Tako trenutno samo polovica nacionalnih arhiva
lanica upravlja digitalnim skladitem za arhive javnog sektora (omoguuju
preuzimanje, vrednovanje i pohranu digitalnog gradiva). Dvije treine arhiva ima
i druge uloge, poput: nadzorna funkcija, vrednovanje i omoguavanje pristupa. U
sluaju polovice lanica druga tijela javnog sektora upravljaju digitalnim skladitima.
Prijedlog EU-a o novoj uredbi o zatiti podataka
Na posljednjim sastancima EAG-a u Kopenhagenu, Nikoziji i Dublinu u
2012. i 2013. godini se raspravljalo o problematici prijedloga nove uredbe o zatiti
podataka (The Draft Data Protection Regulation by the European Commission).
Rije je o novoj uredbi koja bi trebala zamijeniti dosadanju Direktivu o zatiti
osobnih podataka (95/46/EZ). Razlika je ve u vrsti zakonodavnog akta. Naime,
Direktivu su lanice ostvarivale nacionalnim zakonima te su mogue razliite
provedbe ako je dosegnuto ono to direktiva odreuje, a uredbu je potrebno provoditi
neposredno i vrijedi jednako za sve lanice. U usporedbi s dosadanjom direktivom
koja je doputala odreene iznimke za arhive i statistika istraivanja, ova uredba
vie ne sadri spomenute iznimke. Zbog toga se na meunarodnoj arhivskoj razini
pojavilo vie prijedloga s inicijativama za prilagodbu uredbe (pogotovo lanka 83).
Inicijativu EURBICE predloio je njezin predsjednik, g. Karel Velle. Poslao je pismo
potpredsjednici Europske komisije, Viviane Reding, s predloenim amandmanom uz
lanak 83 nove uredbe. Osim toga, EAG bi trebao pripremiti novi europski kodeks
za obradu osobnih podataka u arhivima, a temelj za to trebao bi biti slian kodeks
u Velikoj Britaniji i Italiji. Budui da je jedno od naela Europske komisije u tom
prijedlogu pravo na zaborav, vano je upozoravati na drutvenu vrijednost povijesnih
istraivanja te ju priznavati i stvoriti ravnoteu izmeu prava pojedinca na zaborav
i drutvenu dunost ouvanja sjeanja.
Postojei lanak 83 omoguuje uporabu dokumenata za istraivanje,
ali se vie bavi injeninim istraivanjima nego pohranom i zatitom arhivskog
gradiva za odreena budua istraivanja. No postavlja se pitanje: moemo li u
predloenom lanku preciznije opredijeliti termin povijesna svrha? Rije je o
prijedlogu anonimizacije podataka, ukljuujui dokumente u arhivima. Takoer
je rije o prijedlogu za popravak netonih podataka u dokumentima, to ne samo
to bi arhivi teko provodili, ve bi to znailo i ugroavanje strunog principa
ouvanja autentinosti dokumenata. Zato je oblikovan prijedlog kojim bi se pravo
na ispravak ograniio na priloenu izjavu o ispravku kako bi originalni dokument
ostao nepromijenjen. O pripremi etikog kodeksa pobrinut e posebna radna skupina
EAG-a koja e potivati etiki kodeks ICA-e, kao i Opu deklaraciju o arhivima
UNESCO-a te Preporuku Vijea Europe o europskoj politici o dostupnosti arhivskog
465
Natalija GLAAR
gradiva; skupinu e savjetovati prof. Eric Katelaar. Trenutno o prijedlogu u okviru

EU-a raspravlja Radna skupina za razmjenu informacija i zatitu podataka (DAPIX)
u okviru Direktorata EK-a za pravosue. U okviru te radne skupine je veina drava
lanica predala primjedbe ili zadrke na lanak 83 odnosno poduprla arhivske
prijedloge. Trenutno jo nije poznato u kakvom e biti obliku, ali bi trebao biti
konano usvojen 2014. g.
Djelovanje arhivske slube u sistemu EU-a
Arhivska sluba unutar djelovanja slubi i direktorata Europske komisije je
podijeljena na dva glavna sklopa:
a) na arhivsku slubu Europske komisije koja djeluje u okviru Sekretarijata
Europske komisije (nazvana i SG-B-2, Document Managment Policy), te
b) na arhiv EU-a u okviru Europskog sveuilinog instituta u Firenci.
Arhivska sluba Europske komisije je, osim za arhiv, formalno odgovorna i
za odreivanje propisa urednikog poslovanja i digitalnog dokumentacijskog sistema
za sve organizacijske jedinice Europske komisije. Arhiv EU-a u okviru Europskog
sveuilinog instituta u Firenci preuzima arhivsko gradivo svih direktorata i drugih
tijela nakon isteka razdoblja za neposrednu poslovnu uporabu, to predstavlja
Povijesni arhiv Europske komisije. U drugoj polovici 2012. g. zbog razvoja arhivske
slube pripremljen je prijedlog za dopunu postojeih regulativa o djelovanju te
arhivske slube te pogotovo dopuna o deponiranju arhivskog gradiva u Institutu
u Firenci. Rije je o prijedlogu za Uredbu Vijea koja je jo uvijek u postupku
rasprave, pogotovo u EU Radnoj skupini za informiranje (WPI-Working Party on
Information). U slovenskom se okviru raspravljalo o prijedlogu tog dokumenta u
nadlenosti Ministarstva javne uprave i pravosua.
Prijedlog Uredbe Vijea o promjeni Uredbe (EGS, Euratom) br. 354/83 u
vezi deponiranja arhivskog gradiva institucija na Europskom sveuilinom institutu
u Firenci25 dopunjuje dosadanji sistem deponiranja i zatite arhivskog gradiva
institucija EU-a u Europskom sveuilinom institutu u Firenci (EUI) (Uredba Vijea
354/83). Na taj se nain omoguuje najlaka i nesmetana dostupnost arhivskog
gradiva svim zainteresiranim pojedincima ili ustanovama u prouavanju djelovanja
tih ustanova; svrha je omoguiti dostupnost tog gradiva iz jednog mjesta prilikom
poticanja povijesnih istraivanja i promoviranja uporabe arhivskog gradiva. Od
1984. g. est ustanova izruuje (deponira) u EUI uz iznimku Europske sredinje
banke i Europskog suda za ljudska prava, a time samostalno omoguuje zatitu za
stvoreno gradivo, pogotovo zbog naina rada i poslovnih potreba. Sistem upravljanja
i pohrana dokumenata ustanova EU-a se od uobiajenih nacionalnih sistema razlikuje
prije svega po nainu predaje gradiva jer je rije o deponiranju gradiva, nainu
25 Prijedlog uredbe Vijea: deponiranje arhivskog gradiva institucija na Institutu u Firenci (Bruxelles
2012); Vijee EU-a je potvrdilo prijedlog 21. 3. 2013.
466
pohrane koji je dogovoren izmeu EUI-a i ustanova EU-a, a koji s tim nainom
zatite nikako ne ograniava nain uporabe, istraivanja i dostupnosti. Ustanove,
naime, prilikom deponiranja sauvaju vlasnitvo i odreena posebna prava u vezi
uporabe (npr. privremeno vraanje originala). Isto tako bi se u EUI-u trebala ouvati
ve uspostavljena klasifikacija poslova. EUI je na taj nain izvoa zatite u skladu
s uredbom na temelju uputa ustanova koje deponiraju gradivo. Tu je i prijedlog
za omoguavanje veza (cross links) izmeu razliitih arhiva ustanova te izradu
pomagala za uporabu i drugih mehanizama pretraivanja, ime se u EUI-u stvara
dodana vrijednost. U dokumentu se spominje i da se u EUI-u deponira uglavnom
originalno papirnato gradivo (osim mikrofilmskih odnosno digitalnih kopija), a zatitu
digitalnog gradiva e i dalje omoguavati ustanove u kojima je gradivo nastalo. To je
prihvatljivo pogotovo iz vidika kompleksnosti zatite digitalnog gradiva. Prijedlog
je da bi EUI za digitalno gradivo imao trajnu dostupnost tome gradivu kako bi se
omoguila dostupnost tome gradivu iz jedne lokacije te promovirala njegova uporaba.
Za njihovu trajnu zatitu odgovorne su ustanove u kojima je gradivo nastalo. Zbog
poslovnih potreba odreene EU ustanove mogu ne deponirati odreeno originalno
gradivo u EUI, ve samo mikrofilm odnosno digitalnu kopiju. U vezi financiranja
arhivske slube u EUI-u (godinje 2,2 mil. EUR) pokrenut je nov prijedlog da se
trokovi proporcionalno razdijele na est EU-ovih institucija (to je novost uzmemo
li u obzir dosadanji nain financiranja iz integralnog prorauna) odnosno na one
ustanove koje deponiraju dokumente u arhiv. Tako se nadograuje ve uspostavljeni
partnerski odnos izmeu EUI-a i europskih ustanova, a ujedno se od strane Europske
komisije omoguuje centraliziran nain neposrednog upravljanja gradivom. Pritom
ustanove EU-a moraju na temelju te uredbe usvojiti interna pravila za pohranu i
otvaranje gradiva te za zatitu osobnih podataka. Ustanove moraju samostalno to
vie omoguavati javnu dostupnost preko IKT-a te uvati dokumente u posebnim
oblicima (npr. Braillovo pismo, itd.) ukoliko postoje.
Time se na organiziran nain omoguuje oekivana razina trajne zatite
gradiva ustanova EU-a (klasinog papirnatog te digitalnog), a jedinstvenom ulaznom
tokom najira dostupnost razliitim korisnicima i prouavateljima (dravljani
EU-a i drugi) dokumentima o povijesti ustanova EU-a te kao dokaz poslovanja i
transparentnosti djelovanja ustanova EU-a.
Zakljuak
U digitalnom dobu mijenjaju se odnosi u arhivskoj slubi na vie razina, a
razlike su vidljive i meu dravama lanicama EU-a, i to zbog stupnja u razvoju i
mogunosti. Nesumnjivo je prisutan interes za suradnjom arhiva lanica u razliitim
projektima EU-a, ne samo zbog financijskih razloga, ve i zbog razvoja standarda
i izmjene praksi. Statistika analiza arhivskih itaonica pokazuje da digitalno doba
donosi odreene promjene ne samo u veoj online dostupnosti i uporabi digitalnih
467
Natalija GLAAR
kamera, ve i u promjeni lokacije itaonica. Novom direktivom o ponovnoj uporabi

informacija javnog sektora vrlo vjerojatno e doi do ukljuenja arhiva i drugih
kulturnih ustanova u njezin djelokrug, ime se nee bitno promijeniti poslovanje
arhiva, ali e nesumnjivo biti dodatna usluga za korisnike. Osim toga, postojat e
mogunost dodatnog zaraunavanja (i licenciranja) za opsenije i trokovno skuplje
zahtjeve. U vezi digitalnih arhiva u svim itaonicama vidljiv je aktivan angaman
nacionalnih arhiva u razvoju e-uprava te njihova vea uloga u toj strategiji. U vezi
nove Uredbe o zatiti podataka, pregovori razliitih struka koje to podruje povezuje
(statistika, unutarnji poslovi, itd.) i dalje traju. Nadamo se da e se odreeni prijedlozi
arhivske struke usvojiti, pogotovo o ouvanju odabranog arhivskog gradiva s osobnim
podacima. Konani oblik uredbe oekuje se u 2014. godini. U vezi djelovanja arhivske
slube u sistemu EU-a novi dokument o deponiranju arhivskog gradiva u Institutu
u Firenci donosi dopunu postojeih dogovora uz omoguavanje veeg pristupa te
dogovor o digitalnom gradivu. Nesumnjivo je da razvoj na razliitim podrujima
(pogotovo uprave i tehnikog razvoja) i za arhive predstavlja ukljuenost u brojne
razvojne promjene. Veina predstavlja dodatne povoljne usluge za dravljane EU-a i
pravne osobe, to je nesumnjivo u veem interesu arhivske struke.
468
III
IZ GRAE
Prof. dr. Senaid HADI

Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
izvorni nauni rad
IZMEU JUGOSLAVENSTVA I HRVATSTVA:

BOSNA I BONJACI U IDEOLOGIJI ILIRIZMA
Apstrakt: U radu je, na osnovu izvora, onovremenih novina: Danice ilirske,
Novina horvatskih, radova Matije Maurania, Dragoslava Seljana, Ivana Frane
Jukia, strune literature, istraeno djelovanje vodeih linosti ilirskog pokreta
ili, prema nekima, hrvatskog narodnog preporoda za prvu polovinu 19. stoljea.
Poseban prostor posveen je prilikama u Bosni i Hercegovini u naznaeno vrijeme,
zatim radu Matije Maurania Putovanje u Bosnu i njegovo vienje Bosne i
njenog stanovnitva, potom radovi bosanskog franjevca Ivana Frane Jukia i nain
na koji je on vidio i predstavio Bosnu i Bonjake. Osnovni cilj je da se sagleda
teritorijalni opseg, mjesto i uloga koja je bila namijenjena Bosni i Hercegovini,
njenom stanovnitvu (pravoslavcima, katolicima, muslimanima i drugim), u vrijeme
nastanka i irenja ilirske ideje i ideologije tokom prve polovine 19. stoljea s
posebnim akcentom na doprinos ilirskom pokretu Matije Maurania, Ivana Frane
Jukia, te analiza i znaaj njihovih radova.
Kljune rijei: Ilirski pokret, Hrvatski narodni preporod, Ljudevit Gaj,
Matija Maurani, Bosna i Hercegovina, Osmansko Carstvo, Ivan Frano Juki.
BETWEEN YUGOSLAVIANISM AND CROATISM.
BOSNIA AND BOSNIANS IN THE IDEOLOGY OF ILLYRIANISM
Abstract: This paper is based on sources, contemporary newspapers:
Danice ilirske, Novina horvatskih, works of Matija Mazuranic, Dragoslav Seljan,
Ivan Frano Jukic, professional literature, investigated actions leading figures of
the Illyrian movement, or, according to some, the Croatian National Revival in the
first half 19th century. Special attention was paid to the situation in Bosnia and
Herzegovina in the specified time, then the work of Matija Mauranis trip to Bosnia
and his vision of Bosnia and its population, then works of Bosnian Franciscan Ivan
Frano Jukic and the way he saw and presented Bosnia and Bosniaks. The main
objective is to discuss the territorial scope, place and role which it was intended to
Bosnia and Herzegovina, its population (Orthodox, Catholics, Muslims and others),
to the emergence and spread of the Illyrian ideas and ideology during the first half
of the 19th century, with special emphasis the contribution to the Illyrian movement
471
of Matija Mazuranic, Ivana Frano Jukic, and analysis and the importance of their
work.
Keywords: Illyrian Movement, Croatian National Revival, Ljudevit Gaj,
Matija Maurani, Bosnia and Herzegovina, the Ottoman Empire, Ivan Frano Jukic.
Ope naznake o ilirskom pokretu
Ilirski pokret neki smatraju prvom nacionalno1-integracijskom ideologijom
(Nika Stani, Jaroslav idak, Petar Koruni) na slavenskom jugu koja je zapoela
30-ih i 40-ih godina 19. stoljea kao kulturno-politiki pokret.2 Neki ovaj pokret
1 Obzirom da su naune rasprave o tumaenju i definiciji nastanka i razvoja nacije, nacionalizma,
moderne nacije i slino, prisutne u naunim krugovima tokom dueg vremenskog perioda, ali da o tome
nemamo jedinstven stav naunika, onda je sasvim razumljivo da imamo razliita tumaenja procesa,
pojava i pojmova. Tako neki tumae da su se nacionalizam i moderna nacija razvili iz niza odvojenih,
ali meusobno povezanih procesa koji su tokom 18-tog i 19-tog stoljea zahvatili evropski prostor
krize legitimnosti tradicionalnih sistema politike moi, transformacije drave i erupcije zahtjeva za
politikim sudjelovanjem irokih slojeva drutva. Izgradnja moderne drave dovela je do promjena u
formi i sadraju politike i otvorila prostor za pojavu novog politikog aktera nacije. U tom smislu,
nacionalizam ne predstavlja ideoloki otklon od modernosti ve, naprotiv, distinktivno modernu
teoriju drave i politikog autoriteta. Kao teorija legitimne vladavine, nacionalizam je, prvo, ponudio
kriterije kojima se odreuje ko i ta ini saverenu naciju i, drugo, proglasio da je drava legitimna
samo ukoliko se moe zamisliti kao izraz kolektivne volje nacije. Jedino nacija, shvaena sada kao
dio cjeline ovjeanstva ije lanove povezuju zajedniki zakoni i odreene kulturne osobine, a ne
pojedinci ili korporativna tijela, ima pravo da odluuje koji e se tip vladavine uspostaviti u dravi.
Ona je postala medij kojim se politika vlast prenijela na cijelu populaciju i u tom je smislu ona
sutinski demokratska. Prema M. Mannu: Samosvjesne nacije proizale su iz borbe za predstavniku
vlast do koje je doveo pritisak dravnog militarizma. Bez obzira na zloine koji su kasnije poinjeni
u ime nacije, nju su iznjedrili oni demokratski ideali toga historijskog razvoja koje i danas visoko
cijenimo. Nacija je, dakle, distinktivno moderni fenomen iji je razvoj nemogue odvojiti od procesa
izgradnje moderne drave i demokratizacije politike. To, meutim, ne znai da su kriteriji putem kojih
veliki dio ovjeanstva danas organizira svoj kolektivni ivot iste fikcije, a nacionalni identiteti puki
izumi intelektualaca i/ili dravnih inovnika. Michael Mann, A Political Theory of Nationalism and
Its Excesses, u: Sukuman Perival (ur.), Notions of Nationalism, Budapest, London: Central European
University Press, 1995, 48; Davorka Mati, Nacionalizam: je li ba samo ruan, prljav i zao?, https://
www.academia.edu (10. 7. 2015).
2 Veina knjievnih historiara smatra da hrvatski narodni preporod zapoinje tridesetih godina
pojavom Gajeve knjiice o pravopisu, a kao osmiljen i organizovan pokret 1835. godine kada je
pokrenut knjievni list Danica. O trajanju preporodnog razdoblja postoje uglavnom dva razliita
miljenja. Antun Barac kae da intenzivna djelatnost iliraca traje po prilici do 1849. godine, jer se tada
veina povlai iz javnosti. Neki pomjeraju razdoblje ilirizma do 1867. godine (do osnivanja JAZU).
Antun Barac, Hrvatska knjievnost od preporoda do stvaranja Jugoslavije, Knjiga I. Knjievnost
ilirizma, Zagreb 1954; Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb 2002;
Grgo Grbei, Od ilirskog pokreta i jugoslavenske ideje do neuralginih toaka u hrvatsko-srpskim
odnosima u 20. stoljeu, Diaconvensia, broj 21, Zagreb 2013, 85-107 (dalje: G. Grbei, Od ilirskog
pokreta); Petar Koruni, Jugoslavizam i federalizam u hrvatskom nacionalnom preporodu 18351875.
Studija o politikoj teoriji i ideologiji, Zagreb 1989. (dalje: P. Koruni, Jugoslavizam i federalizam).
472
Izmeu jugoslavenstva i hrvatstva: Bosna i Bonjaci u ideologiji ilirizma
nazivaju jugoslavenskim, neki hrvatskim.3 Vodea linost i glavni ideolog ilirizma

bio je Ljudevit Gaj koji se za vrijeme studija u Peti (od 1829), upoznao sa radovima
Pavela Josefa afarika4 i Jana Kollara.5 Impresioniran idejama do kojih je doao
prouavajui njihove radove i sam Gaj je postao oduevljeni slovenofil da bi ve
1830. godine napisao i objavio pravopis koji je bio namijenjen svim jugoslavenima
koji se koriste latinicom.6 Poslije povratka u Hrvatsku (1832) postupno se okupila
oko Gaja grupa istomiljenika, veinom mladih ljudi iz redova liberalne graanske
inteligencije, vatrenih rodoljuba, sposobnih i obrazovanih intelektualaca (S. Vraz, D.
Demetar, I. Maurani, Lj. Vukotinovi, D. Rakovac, A. Nemi, P. Preradovi) koji
su zajedno s nekoliko kolega plemenitog porijekla i starije generacije meu kojima i
grof Janko Drakovi formirali jezgru sljedbenika ilirizma. Grof Janko Drakovi je
bio jedan od glavnih nositelja ilirskoga pokreta. On se u svom programskom djelu,
Disertaciji,7 zaloio da Hrvatska dobije samostalnu vladu s obnovljenom banskom
3 Ima miljenja da ilirizam, kao izraz narodnog buenja, nije nastao ni iz ega, nego se razvijao
iz vlastitih unutranjih snaga koje su mu jo od 17. stoljea utirale put. Njegovi prethodnici potjecali
su najveim dijelom iz redova nieg sveenstva, graanstva i sitnih plemia. Osim rijetkih izuzetaka,
domai feudalci ivjeli su tada u zatvorenom krugu klasnih povlastica i branili dravnopravni poloaj
svoje zemlje, a ne hrvatski narod. ire o tome vidjeti u: Zrinka Blaevi, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb
2008; Davor Duki, Sultanova djeca: Predodbe Turaka u hrvatskoj knjievnosti ranog novovjekovlja,
Zadar 2004.
4 Ve na prvoj godini studija u Gracu, 1827, Gaj je upoznao tampano afarikovo djelo (Paul Joseph
Schaffarik, Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten, Offen 1826;
Pavel Jozef afarik, O poreklu Slavena, Ofen 1823) koje je postalo biblija nacionalnih pokreta kod
slavenskih naroda, ali je ostao zateen injenicom da je afarik podruje koje je sam osjeao kao
hrvatski nacionalni integracijski prostor dijelio izmeu Slovenaca i Srba. Nije ga manje pogodilo ni
Kopitarovo shvaanje, koje je naao u njegovoj Gramatici, o narjeju sjeverne Hrvatske kao narjeju
slovenskog jezika. Nika Stani,Grafija i ideologija: hrvatski narod, hrvatski jezik i hrvatska latinica
Ljudevita Gaja 1830. i 1835. godine,Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 492, Razred
za drutvene znanosti, knj. 43, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), Zagreb 2005, 269.
(dalje: N. Stani, Grafija i ideologija).
5 Gaj je, druei se s Kollrom i vodei s njim intenzivne rasprave, prisustvovao njegovom
stvaralakom inu. I odmah je uoio viestruku upotrebljivost njegove ideje o slavenskoj kulturnoj
uzajamnosti kao elementa hrvatske nacionalne integracijske ideologije. Nika Stani, Ideja o
slavenskoj uzajamnosti Jna Kollra i njezina hrvatska recepcija, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest,
30, Zagreb 1997, 65-76; Josip Horvat, Ljudevit Gaj. Njegov ivot, njegovo doba, Zagreb 1975; Dragutin
Seljan, Poetak, naprdak i vrdnost Literature Ilirske. S kratkim geografiko-statistikim opisom
Ilirskih deravah, Zagreb 1840. (dalje: D. Seljan, Poetak, naprdak i vrdnost Literature Ilirske).
6 Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa, poleg mudrolubneh, narodneh
i prigospodarneh temelov i zrokov, Budim 1830; N. Stani, Grafija i ideologija, 261-296; Franjo
Fancev (uredio), Dokumenti za nae podrijetlo hrvatskoga preporoda (17901832), HAZU, Graa za
povijest knjievnosti hrvatske, 12, Zagreb 1933, 221-235.
7 Anonimno, Disertacija iliti razgovor. Darovan gospodi poklisarom zakonskim i buduem
zakonotvorcem kraljevinah naih za buduu Dietu ugarsku odaslanem, Karlovac 1832; Janko
Drakovi, Disertacija ili razgovor darovan gospodi poklisarom..., Graa za povijest knjievnosti
hrvatske, JAZU, Zagreb 1933; Nika Stani, Disertacija grofa Janka Drakovia iz 1832. godine:
samostalnost i cjelovitost Hrvatske, kulturna standardizacija i konzervativna modernizacija, Zagreb
2008. Neki historiari su vrijeme pojave Disertacije oznaili kao kraj defanzivne hrvatske politike
prema maarskomu nacionalizmu. Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi liber, Zagreb 2008, 20132,
242; Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske I-II, Drugo izdanje, Zagreb 1989.
473
vlau, da se narodni jezik na tokavskom dijalektu uvede kao slubeni jezik. Tako
ujedinjena Hrvatska, zajedno sa Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom te dijelom
Crne Gore, stvorila bi Veliku Iliriju koja ne bi prekinula dravnopravne veze s
Ugarskom.8 Centar aktivnosti sljedbenika ilirizma bio je 30-ih i 40-ih godina 19.
stoljea u Zagrebu, koji je u tom razdoblju preuzeo poloaj hrvatske nacionalne i
kulturne metropole.
Potrebno je, ipak, napomenuti da se u ideolokom smislu program iliraca
temeljio na domaoj tradiciji iz vremena renesanse i baroka (dakle, vrijeme ranog
novog vijeka), ali i odbrani autonomnih prava Trojedne Kraljevine.9 Iznad svega,
meutim, ilirski pokret je bio proizvod romantiarskog razdoblja, a njegove ideje o
prirodi i ulozi historijskih nacija. Da li iz navedenih ili nekih drugih razloga, znaajan
utjecaj na ideoloke voe ilirskog pokreta imala je herderovska definicija nacije10
i Kollarova koncepcija jedinstvenog slavenskog naroda koji se sastoji od etiri
8 Mogue jest opet i jo vie, ako li s vrimenom Bosna, gdi tolike rozgve nae ivoe, s pomojum
naum u nadre nae se povrati; kakvo li to jasno ufanje za na narod. I ba kako svakomu srdcu ufanje
i svakomu jeziku molba doputena jest, jo i to ufati se i od boga moliti volno bude, da nam se z
milostkjum vinjum kraljev naih onaj kraj koji se sada imenom Ilirije ozivlja i koji jezika naemu
spodobnoga govori, s nama zdrui.
ire vidjeti u: Miroslav icel (priredio), Programski spisi hrvatskog narodnog preporoda, Matica
hrvatska, Zagreb 1997, 60-61 (delje: M. icel, Programski spisi); D. Seljan, Poetak, naprdak i
vrdnost Literature Ilirske, 22-24; G. Grbei, Od ilirskog pokreta, 87.
9 Na poetku 19. stoljea, kada je zapoeo proces nacionalne integracije, prostor Hrvatske nalazio
se u veoma tekoj situaciji. Stanovnitvo je egzistirao na rubu Habzburke monarhije kao jedno od
najslabije razvijenijih naroda u austrijskim i maarskim zemalja. Tada je hrvatski prostor teritorijalno i
politiki bio razdijeljen na nekoliko razliitih podruja (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Vojna krajina,
Istra, Rijeka), a jedan dio hrvatskog naroda nalazio se pod osmanskom vlau. Kako neki navode
(...) svedena na politiki i geografski pojam granine pokrajine s nekim karakteristinim povijesnim,
folklornim i etnografskim obiljejima, a ne zemlju s posebnim narodnim svojstvima. Vasilije ekli,
Ilirski pokret i Bosansko-muslimanski knjievno-kulturni preporod, Anali Gazi Husrev-begove
biblioteke, knj. XIX-XX, Sarajevo 2001, 313.
10 Idejne osnove modernog nacionalizma sa svim premisama kulta onog to je nacionalno,
junoslovenski ideolozi su preuzeli od svojih njemakih kolega, a prije svega od njemakog teoretiara,
filozofa i pjesnika, Johana Gotfrida Herdera (Johann Gottfried von Herder) koji je odigrao kljunu
ulogu u kreiranju savremenog njemakog nacionalizma. On je podario pojmovima nacija i narod
kvazi-personalna svojstva, kad kae:
(...) Posredstvom jezika nacija se vaspitava i stvara; posredstvom jezika postaju joj dragi predak i
ast, ona postaje posluna, uglaena, druevna, marljiva i mona (). Priroda vaspitava familiju; najprirodnija drava je jedan narod, sa jednim nacionalnim karakterom (). Nita nije, dakle, tako jasno
suprotno svrsi vladanja kao neprirodno poveanje drava, divlje mijeanje ljudi-rodova i nacije pod
jednim ezlom. Ljudsko ezlo je isuvie slabo i malo da bi se na njega mogli nakalemiti besmisleni
dijelovi; oni bi, dakle, bili slijepljeni sa jednom lomljivom mainom koja se zove drava-maina, bez
meusobnog ivota i simpatije dijelova (...).
Herder je nastojao dokazati primjerima iz historije da e se umjetno stvorene dravne tvorevine raspasti
i u nacionalnim e se dravama utjeloviti ideja humanizma. ire vidjeti u: Frenk B. Tipton, Nacionalizam i ekonomski razvoj u Evropi devetnaestog vijeka, Nova srpska politika misao, 3-4, Beograd
1997, 95; Urs Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi, Sarajevo 1997, 23; Endre Arat, Karakteristine
crte nacionalnih ideologija slavenskih naroda u prvoj polovini 19. stoljea, Radovi Instituta za hrvatsku
povijest, 3, Zagreb 1973, 264-269.
474
plemena: esi, Poljaci, Rusi i Jugoslaveni.11 Ipak, sredinji dio ilirske ideologije,
koja se rukovodila idejom o slavenskoj solidarnosti, bilo je uvjerenje o potrebi za
uvoenjem zajednikog knjievnog jezika i pravopisa, jaanje meusobnih kulturnih
veza i svijesti o zajednitvu Junih Slavena, pod neutralnim imenom Ilira.12 Glavni
ideoloki temelj ilirizmu objasnio je Ljudevit Gaj u Proglasu objavljenom povodom
godinjice izdavanja listova Gajovih.13 On je pozvao sve Slavene nastanjene u
Iliriku,14 da dou do meusobnog dogovora, po uzoru na Nijemce i Talijane, te da
usvoje - prihvate zajedniki knjievni jezik. Autor lanka pojam Ilira koristi kao
sinonim za June Slavene, a koje, uprkos ukljuivanju bugarskih pograninih
podruja u Iliriju izriito oznaava kao Srbi, Hrvati i Slovenci. Do tada uglavnom
kajkavski ispisani Gajev list zapoinje izlaziti sljedee godine (1836) na osnovu
izmijenjenog imena ilirske novine u standardnom dijalektu na temelju tokavskog
dijalekta.15 Meusobni dogovor bi, prema njihovom miljenju, doveo do toga da
se premoste razliite historijske, kulturne i vjerske tradicije na slavenskom jugu
11 Prva generacija hrvatskih preporoditelja smatrala je maternji jezik kao jedini pouzdani nain
u utvrivanju etnike pripadnosti i osnovne smjernice za odreivanje konture slavenskom svijetu.
Ilirskom pokretu tako, za razliku od renesanse i baroka, nedostaje vizija u formuliranju temelja
slavenskog nacionalnog identiteta pa uporite nalazi u mitu o zajednikim precima, zajednikoj
historijskoj tradiciji. ire vidjeti u: Marek Prihoda, Slovanti brati a vchodi obr misto Rusu a Ruska
a programech a cilich chorvatskho hnuti 30.-40. let 19. stoleti. In: Marek Prihoda, Hana Vakov /
edd./. Slavistika dnes: vlivy a kontexty. Konference mladch slavist II ijen 2006. 1. vydni. erveny
Kostelec Praha: Pavel Mervat, 2008, 397-409.
12 Prema imenu starosjedilakog stanovnitva na Balkanu, pokret su nazvali ilirskim kao oznaku
za June Slavene. Ideja je potekla od Gaja, koji je vrsto vjerovao da Hrvati potjeu od starih Ilira, a
prihvatili su je i njegovi sljedbenici, mada su neki sumnjali u vjerodostojnost ove teze (D. Demetar).
Tim mrtvim imenom, kako je tvrdio Vuk Karadi, eljeli su Ilirci u ime bratske sloge i nacionalne
snoljivosti okupiti zajedno sve nae narode (June Slavene). Inae, ilirski pokret zapoinje na podruju
knjievnosti u prvoj polovici 19. stoljea, a sredinom stoljea prelazi na polje politikog djelovanja. G.
Grbei, Od ilirskog pokreta, 87; P. Koruni, Jugoslavizam i federalizam, 25-26; Anonimno, Listi dvih
slavonskih domorodcev o pravopisu ilirskom, Danica ilirska, br. 31, od 8. VIII 1835, 121-122.
13 Gajev Proglas prvi put je objavljen u Danici ilirskoj, br. 48 od 12. 5. 1835. Neznatno izmijenjena
verzija je objavljena kao prilog novinama Gajovim, 29. 12. 1835.
14 Ljudevit Gaj u Ilirik ukljuuje slijedee historijske zemlje i regije: Koruka, Gorica, Istra, Kranjska,
tajerska, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Dubrovnik, Bosna, Crna Gora, Srbija, Bugarska i Maarska.
Gajeva zamisao bila je da uz pomo carske Rusije stvori Veliku Iliriju koja e pod hrvatskim vodstvom
ujediniti austrijske, ugarske i osmanske pokrajine nastanjene Junim Slavenima. U takvoj Iliriji vjerski
omjer stanovnitva bio bi: katolici 52,6 %, pravoslavci 39,8 %, muslimani 7,6 %. ire vidjeti u: Josip
Horvat, Ljudevit Gaj, Beograd 1960, 134-166; M. icel, Programski spisi, 113.
15 Obzirom da ilirski pokret nije bio dovoljno snaan da samostalno ostvari zacrtane planove,
uz koordinaciju poljske emigracije nastojala se ostvariti vra saradnja sa ustavobraniteljima u
Kneevini Srbiji. Tako je krajem oktobra 1841. u Beogradu boravio Vjekoslav Babuki, bliski Gajev
saradnik. Prema pisanju Srbskih novina (Bosna i Hercegovina, od 23. 10. 1841) cilj njegovog
boravka u Beogradu bio je usmjeren na standardizaciju, tj. stvaranju jednog knjievnog jezika za sve
junoslavene. Tadija Smiiklas, ivot i djela Vjekoslava Babukia, Zagreb 1876, 16-23. Neto kasnije
je voena polemika izmeu Vjekoslava Babukia i Vuka Stefanovia Karadia o nainu pisanja i
standardizaciji jezika na junoslavenskim prostorima. ire vidjeti u: Prijateljski dopisi o pravopisu
irilskim i latiniskimi pismeni medju Vukom Stefanov.(iem) Karadiem i Vkoslavom Babukiem,
Kolo. lanci za literaturu, umetnost i narodni ivot, knj. IV, Zagreb 1847, 69-80.
475
i pridonese nacionalnoj i politikoj integraciji Trojedne Kraljevine Dalmacije,

Hrvatske i Slavonije,16 ali, podruja naseljena ilirskim narodima uveliko su premaila
granice Trojedne Kraljevine.
Bosna i Bonjaci u ideologiji ilirizma
Vano mjesto u ideologiji ilirizma zauzimala je Bosna i Hercegovina koja
je u 19. stoljeu bila vie nego ikad u svojoj historiji ugroena i izloena razliitim
pritiscima. Izvana su je ugroavali pretendenti na njezin teritorij, a iznutra potresale
bune hrianske/kranske raje protiv osmanskog timarsko-spahijskog sistema
i domaih prvaka protiv centralne osmanske vlasti (Uzviene Porte). Regularne
osmanske jedinice su otro intervenisale protiv jednih i drugih ostavljajui pusto
za sobom, tako da je jednako stradalo i kransko-hriansko i muslimansko
stanovnitvo, ali i bosanski prvaci.
O pogubljenjima bosanskih kapetana govori i narodna pjesma:
(...) to je s, ono Travnik zamaglio? Ili gori, il, ga kuga mori? Niti gori, nit,
ga kuga mori, Neg, ga dva s plaom zapalila, Zapalila visoke dvorove I meemu,
gd kadija sudi, Kukajui gorko proklinjui: Bog ubio travanjske glavare, (...) Jer
su oni teko opanjkali Sve od Bosne mlade kapetane, Silenomu Pai Delajlii (...).
Malo vreme postajalo bie Zapucae na gradu topovi, Navtuju tugu i nevolju,
Da udavie (...) Sve plemiah, od Bosne ponosne Kapetanah, zlo jim jutro bilo! A
jo gore noca omrknula, Skupile se sve alostne majke, Jadne majke, emerne
ljubovce, U zajedno da alost provedu. (...) Zakukala crna kukavica U srd zime
kad joj nije vrme, (...) To nebila crna kukavica, Vee tuna Drventina majka. (...)
Ja imadoh sina jedinoga, Jedinoga ko oko u glavi Udavi ga paa Delajlia, I sve
Bosne silne kapetane, Podavi ih, da ga Bog ubio, I nikada sunca nevidio, Jer ostavi
mlogo siroticah, I ucvili mnogo udovicah!17
16 U dvadesetim i tridesetim godinama 19. stoljea dogaaji u Osmanskom carstvu reforme
sultana Mahmuda II i otpor na koje su one naile u Albaniji i Bosni, te separatistiki pokret u Egiptu
koji e u konanici dovesti do njegova osamostaljenja zaokupili su evropsku, pa i junoslavensku
javnost. Uporedo sa reformisanjem Osmanskog carstva, tridesetih godina, zapoinje proces stvaranja
jedinstvenog hrvatskog kulturnog prostora. Naime, voe ilirskog pokreta nastoje kulturno ujediniti itav
junoslavenski prostor, no rezultat njihova nastojanja bit e tek ruenje do tad vrlo dubokih pokrajinskih
granica unutar Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Jezina standardizacija (i/
jekavska tokavtina kao temelj jedinstvenog knjievnog jezika), Zagreb kao jedinstven kulturni centar
te pojava politikih i knjievnih periodinih novina temeljni su faktori kulturnog procesa koji se danas,
prema kriteriju stvarnih dometa, a ne prema intencijama njegovih protagonista, s pravom naziva
hrvatskim narodnim preporodom. Sve spomenuto, a posebno periodine novine i knjievna djela
koja su se itala na irem hrvatskom (pa i junoslavenskom) prostoru, preduslov su stvaranja novog,
modernog hrvatskog kulturnog imaginarija. Davor Duki, Dvije ilirske Turske: Imagoloki pogled
naNovineiDanicuod 1835. do 1839. godine, Kolo: asopis Matice hrvatske, XVI, 2, Zagreb 2006,
233-249; Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske I-II, Drugo izdanje, Zagreb 1989.
17 ire vidjeti u: Ljubomir Marti, Narodna psma bosanska, Danica, horvatska, slavonska i
476
Ideolozi ilirizma su Bosnu i Hercegovinu percipirali i kao dio ireg ilirskog

geografskog prostora, ali i podruje iji je zapadni dio, smatrali su zagovornici
ilirske ideje, u prolosti pripadao dravi Hrvatskoj. Taj prostor, zapadni dio Bosne,
pod nazivom Turska Hrvatska, trebalo je ukljuiti u strukturu Trojedne Kraljevine
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Ali, u vrijeme Narodnog preporoda, koji je kod
Hrvata nazvan ilirizam, jedan od prvih problema s kojim su se morali suoiti
ilirskidomorodci18bio je problem jezika, koji je u stvari podrazumijevao jedno
jo kompleksnije pitanje: pitanje narodnosti. Stvaranje hrvatskoga knjievnog jezika
je sloeno i muno: on se afirmie u borbi protiv nametanja drugih jezika, na prvom
mjestu maarskog, a potom njemakog i talijanskog. Kroz jezik se eli istai vlastita
narodnost, ali dokle prostirati tu narodnost? To objanjava raznovrsnost programa
koji karakteriu ilirski pokret u svojim raznim fazama: budua Ilirija je trebala
obuhvatati sve Slavene sa Balkana ili samo Hrvate, Dalmatince i Slavonce? Da li je
postojao neki glavni program, i minimalni program, kao to tvrde neki savremenici
Ilirizma.19 Prostoru Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, smatralo
se, pripada i Hercegovina u kojoj ive Dalmatinci.20
dalmatinska, br. 14, subota 8. travnja, Zagreb 1843, 53-54; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju
Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XIX, Sarajevo 1996
(dalje: A. Alii, Pokret za autonomiju Bosne); Galib ljivo, Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini
18501852, Sarajevo 1977; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 18131826, Banjaluka 1985, 19882;
Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 18271849, Banjaluka 1988; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina
18491853, Banjaluka 1990; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 17881812, Banjaluka 1992; Galib
ljivo, Bosna i Hercegovina 18541860, Landshut 1998; Galib ljivo, Izlaz Bosne i Hercegovine na
Jadran. Neum-Klek i Sutorina u meunarodnim odnosima 18151878, Teanj 2001; Galib ljivo, Bosna
i Hercegovina 18611869, Teanj 2005; Galib ljivo, Omer Lutvi paa, Teanj 2007; Galib ljivo,
Bosna i Hercegovina u XIX stoljeu, studije i lanci, Teanj 2007; Galib ljivo, Bosna i Hercegovina u
XIX stoljeu. Izvjetaji stranih diplomata, Teanj 2008.
18 Domorodac (kajkavski domorodec) je rije relativno nedavnog porijekla, javlja se u 18. stoljeu
sa znaenjem: () a) ovjek koji se rodio u domu (); b) ovjek koji se rodio u nekom kraju, a
suprotno je tuinac, stranac, doljak (); c) () onaj koji je iz istoga kraja, zemljak. Ilirci su sebe
tako nazivali u smislu patriot, rodoljub (danas zastarjelo znaenje), ali se upotrebom ove rijei htjelo
vjerojatno istai i njezino osnovno znaenje: domorodci su istovremeno domoljubi i ljudi iz istog kraja,
ne tuinci. Interesantno je da Tomasovi u naslovu svoje knjige suprotstavlja pojam domorodstvo
pojmu europejstvo. Mirko Tomasovi, Domorodstvo i europejstvo. Rasprave i refleksije o hrvatskoj
knjievnosti XIX i XX stoljea, Zagreb 2002; . Dani, M. Valjavac, P. Budmani (obr.), Rjenik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio II, Zagreb 18841886, 629.
19 Konsultuj: Anonimno, Nkoliko rih na domorodce, Danica ilirska, br. 23, u subotu 4. lipnja,
Zagreb 1842, 92.
20 Dragutin Seljan, Zemljopis pokrajina ilirskih iliti ogledalo zemlje, ..., Zagreb 1843; D. Seljan,
Poetak, naprdak i vrdnost Literature Ilirske, 79-83. Iako Seljan razlikuje Bosnu, Tursku Hrvatsku i
Hercegovinu, u svom izvjetaju navodi ukupne povrne i stanovnitvo koje se sastoji od ova tri dijela.
Kada spominje Bonjake onda pie da su:
(...) svi po kervi i jeziku starinah Iliri-Slavjani, ali da su sa dolaskom Osmanlija (...) vjerozakone i
njihove obiaje primili. Dalje navodi da je Bonjak (...) zdrava i ivahna tela, osobito prikladan za boj
u brenatih okolicah voditi, k tomu je jako vet i verstan na puki, sablji i ordi, te uvek oboruan hodi
u svome narodnom odelu (...).
M. icel, Programski spisi, 142; Jaka Ravli (priredio), Hrvatski narodni preporod I: Ilirska knjiga,
Matica hrvatska, Zagreb 1965, 302; Ivo ani, Simbolini identiteti Hrvatske u trokutu Raskrije
Predzie Most, Historijski mitovi na Balkanu: Zbornik radova, knj. 1, Sarajevo 2003, 161-200.
477
Iako ilirski ideolozi u svojim spisima istiu ilirski pokret kao kulturnu, a
hrvatstvo kao politiku kategoriju, kada su u pitanju njihovi pogledi na Bosnu nije
mogue povui granicu izmeu ovih komplementarnih pojmova. Inae, u poetku
je ilirizam zamiljen kao knjievni pokret s minimalnim programom da na osnovi
zajednikog pravopisa i knjievnog jezika razvije jedinstven narodni osjeaj i
jedinstvenu knjievnost kod svih Junih Slavena. Kasnije nadrasta prvobitne
tenje i postaje drutveni i politiki pokret s maksimalnim programom da ostvari
teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, a zatim ujedinjenje svih Junih Slavena od Trsta
do Varne. Takvim utopijskim idejama zanosili su se ilirci punih sedam godina sve
do zabrane ilirskog imena i simbola 1843, kada je sumnjiava austrijska cenzura
shvatila da se ilirskim programom u biti promovie zamaskirano hrvatstvo. Ta je
zabrana teko pogodila vodee ilirske linosti, mnogo vie od njihovih saradnika koji
su svoje ilirstvo ee manifestirali vinskim rodoljubljem (u znaku romantiarskog
paradiranja, amblema, zastava, titula i slino) nego korisnim drutvenim akcijama.
Ukidanjem ilirskog imena poinju se gasiti i maglovite ideje maksimalnog
programa, a romantiarski zanos gotovo sasvim nestaje nakon uvoenja Bachovog
apsolutizma. Sljedbenici ilirskog pokreta trae tada utoite u austroslavizmu.21
Tako je i predodba o Turcima koju su ilirci imali u suglasju s programskim
ciljevima tematiziranja historije junoslavenskih naroda, to su ih Ljudevit Gaj
i njegovi saradnici nagovijestili ve u Oglasu za prvi broj Novina i Danice. U
skladu s navedenim, u Oglasu za Novine horvatske (Narodne ilirske novine) i Danicu
horvatsku, slavonsku i dalmatinsku (Danica ilirska), napisanom krajem 1834, stoji
da e Danica sadravati:
(...) ne samo u Horvatzkom, nego i vu drugeh Ilirskeh narejah vnogoverstne,
tak na lahku zabavu i razveselenje, kak na primerno razsveenje i vugodno, ter
hasnovito podvuanje zapadajue stvari. Navlastito pako spomenka vredna znanja
od naega Naroda Slovenskoga vu obinzkom: od njegve starine i dogoajev, od
njegoveh pisem i knjig, z jednum rejum vsa ona, koja Horvatom i njihovoj Ilirskoj
Bratji od starodavnoga i vezdanjega stalia vseh Slovenskeh pukov zevedati i znati
potrebno je. Najvejum nadalje marlivostjum vu naeh Novinah pisali se budu, iz
dobreh zvirali izvaeni dogoaji drage nae trojedne Domovine, to jest pripovesti
od starinskoga Ilirov i Horvatov prebivanja ter ivlenja, od njihoveh upanov,
Knezov, Banov, Kraljev, Vitezov, i vueneh ter glasoviteh Ljudih, razgovori zverhu
preestnoga derave ladanja, zverhu sree i nesree Preev, zverhu starev gradov,
varaev, znameniteh mest i starinskeh plemen. Sim joe pridadu se razline narodne
i druge domorodne, navlastito pako domae dogoaje zaderavajue pesme, kak
takaj iz drugeh jezikov preneene bolje vitije. Osebito pako tersiti se hoemo, viteke
i znamenite na peldu i nasleduvanje sluee stvari drugeh razsvetlane i vuene
Europe Narodov, najmre vendar dugovanja na domae i zvanzko gospodarstvo
spadajua spominjati. 22
21 G. Grbei, Od ilirskog pokreta, 85-107; Petar Koruni, Jugoslavenska ideja u Hrvatskoj i
Slovenskoj politici za revolucije 18481849. godine, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Vol. 14 (1),
Zagreb 1981, 113; P. Koruni, Jugoslavizam i federalizam.
22 Vidi: Danica, br. 39-40, Zagreb 1835, 255-256, 258-260; Danica, br. 47-48, Zagreb 1837, 189-191,
478
Na stranicama je Danice, u pjesmama i u historijskoj prozi, stvoren hrvatski

antiturski narativ, koji se po svojim osnovnim motivima vjerojatno ne razlikuje
od odgovarajuih narativa u drugim kranskim junoslavenskim kulturama.
Prema tom su narativu Turci (uglavnom se odnosi na muslimane u jugoistonoj
Evropi pod osmanskom vlau) nevjernici s Istoka, koji su osvojili kranski
prostor u jugoistonoj Evropi te nasilno tlaei krane vladali u njemu vie
stoljea, odvajajui ga od civiliziranog kranskog Zapada i uzrokujui tako njegovo
civilizacijsko zaostajanje.23 U taj se antiturski narativ dobro uklapaju i kanonska
djela ilirskog perioda s osmanskom temom: putopis Pogled u Bosnu (1842) Matije
Maurania, koji osmansku Bosnu prikazuje kao egzotian prostor udaljen od
evropske civilizacije to poinje ve s druge strane Une i Save, zatim drama Juran
i Sofija (1838) Ivana Kukuljevia Sakcinskog koja podupire mit o Hrvatskoj kao
predziu kranstva, ali i dotie problem junoslavenske konfesionalne podjele,
te ep Smrt Smail-age engia (1845) Ivana Maurania, vrhunac sotonizacije
Turaka u hrvatskoj kulturi, u kojem se hiperbolizira tursko nasilje i apsolutizira
vjerska mrnja iako je opepoznato da historijski Smail-aga nije bio neman, zvijer
i monstrum kako ga karakterie Maurani, nego, objektivno, naroiti uglednik i
viteki predstavnik osmanskog sistema.24
Analizirajui kulturne (junoslavenske) i politike (hrvatske) komponente
ilirskog programa u vezi s Bosnom moe se konstatovati da je on bio izraz dobro
utvrenih uvjerenja o historijskom i politikom pravu Hrvatske na bosanski teritorij.
S jedne strane, to je zbog nedostatka jasno definisanih odnosa izmeu nacionalnog,
etnikog i teritorijalnog identiteta.25 S druge strane, brojne nedosljednosti i
195-196; Danica, br. 14-17, Zagreb 1838, 53-59, 63-64, 67-68; Danica, br. 42-43, Zagreb 1838, 165167, 170-171; Danica, br. 47, Zagreb 1838, 192; Maria Rita Leto, Danica Ilirska i pitanje hrvatskog
knjievnog jezika, www.openstarts.units.it/dspace /bistream/10077/2425/1/07.pdf.
23 Ovakvom narativu su direktno ili indirektno doprinosili i strani putopisci koji su boravili u Bosni.
Tako jedan od njih, Henri Massieu de Clerval, koji je dolazio u Bosnu 1855, izvjetava da domai
Muslimani ive u alosnoj izoliranosti izmeu svojih katolikih i pravoslavnih zemljaka, koji ih gledaju
kao otpadnike, i Osmanlija, koji u njima vide samo nekakve nesavrene Turke (...). Mladi carigradski
Turci nazivaju ih barbarima stari Osmanlije iz Azije rugaju im se to ne znaju turski, a Slavofili ih
prikazuju kao udovita (...). Konsultuj: Massieu de Clerval, Putovanje u Bosnu 1855, Forum Bosnae,
5/99, Sarajevo 1999, 292-324; Midhat ami, Francuski putnici u Bosni i Hercegovini u XIX stoljeu
1836.-1878., Sarajevo 1981.
24 Matija Maurani, Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu, uinjen 1839-40. po Jednom
Domorodcu, Zagreb 1842, Drugo izdanje, Zagreb 1938. (dalje: M. Maurani, Pogled u Bosnu); Ivan
Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska, junaka igra u trih inih, Zagreb 1839; Ivan
Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska, junaka igra u trih inih, Danica ilirska, br.
48, subota 1. prosinca Zagreb 1838; Ivan Maurani, Smrt Smail-age engia, Zagreb 1846; Boidar
Zejak, Smrt Smail-age engia, istorijska pozadina i umjetnika transpozicija, Prosvjetni rad, XXV, br.
17, Titograd 1975.
25 Onome kome elimo pripisati neki identitet, pronalazimo ime, prezime, datum i mjesto roenja,
fotografiju, nekoliko tjelesnih osobina, otisak prsta jednu zbirku oznaka koje e pokazati, bez mogue
zabune, da je nosilac tog dokumenta Taj i Taj i da, meu milijardama drugih ljudskih bia, ne postoji
jedna jedina osoba s kojom bismo ga mogli zamijeniti. Dakle, ne postoje i ne mogu postojati dva
istovjetna ljudska bia. Moj identitet to je ono da nisam istovjetan niti s jednom drugom osobom.
Ovako definirana rije identitet relativno je precizan pojam koji ne bi trebao dovoditi do zabune.
479
kontradikcije, koje su karakteristine za ilirsku ideologiju, najvie su se manifestirale

upravo u pogledima pristalica ilirizma u Bosni, gdje je njihovu dilemu dodatno
produbila konfesionalna raznolikost bosanskog stanovnitva, politika i socijalna
struktura i nedostatak znanja o lokalnom okruenju.26
Tako Ljudevit Gaj na poetku svoga djelovanja (1835) cjelokupno
stanovnitvo Bosne naziva hrvatskim imenom. Neto kasnije Gaj stanovnitvo
Bosne dijeli na Hrvate (turska Hrvatska), Dalmatince (Hercegovina) i Bonjake
(ostali dijelovi Bosne i Hercegovine). U nekima od programa ilirizma 30-ih i 40-ih
godina 19. stoljea stanovnici Bosne navode se pod imenom Bonjaci, kao jedna
od podskupina ilirskog naroda, koji uiva ravnopravan status s Hrvatima, Srbima,
Slavoncima i Dalmatincima. Takve stavove, u kojima je razlika izmeu etnikih i
regionalnih imena, vidimo, naprimjer, u nekoliko Gajevih izjava (1834, 1837, 1839).
U isto vrijeme Gaj ignorie postojanje muslimanskog stanovnitva zapadno od rijeke
Vrbas i Hercegovine, odnosno na podruju Turske Hrvatske i Turske Dalmacije.27
Nakon ovih pokuaja, Gaj i drugi ilirci izbjegavaju blie odreivanje nacionalnog
identiteta bosanskog stanovnitva i zadovoljavaju se svojim konstatacijama da su
Iliri (nacionalna zajednica).28
No, identitet nije neto to posjedujemo i to nam je dano jednom za svagda. Identitet se izgrauje i
preobraava tokom cijelog ivota. Na oblikovanje identiteta utjeu mnogi faktori, osobito drutvena
sredina u kojoj ivimo. Uz nacionalni identitet od roditelja najee nasljeujemo pripadnost nekoj
vjerskoj tradiciji, jezinoj skupini, ponekad dvjema, porodici i odreenoj drutvenoj sredini. Ali to nije
konaan popis, jer odrasli pojedinci mogu osjeati vie ili manje snanu pripadnost nekoj pokrajini ili
selu, sportskom drutvu, strukovnom udruenju, sindikatu, preduzeu, stranci, zajednici osoba koje
imaju iste strasti, iste spolne sklonosti, iste tjelesne nedostatke i slino. Svaki od tih elemenata moemo
sresti kod velikog broja ljudi, no nikada ne nalazimo istu kombinaciju kod dvije razliite osobe. Upravo
to ini da je svako ljudsko bie jedinstveno i nezamjenljivo. Dakle, identiteti u svakoj osobi su uvijek
viestruki i svaki od njih povezuje pojedinca s mnogim ljudima. to su pripadnosti koje osoba preuzima
brojnije, to se njegov identitet pokazuje posebnijim. ire vidjeti u: Vjeran Katunari,Sporna zajednica,
Najnovije teorije o naciji i nacionalizmu, Zagreb 2003; Amin Maalouf, U ime identiteta nasilje i
potreba za pripadnou, Zagreb 2008; Ljubia Raji, Preduslovi rasprave o identitetu, Identitet kao
osnova tranzicije, Zbornik radova sa Okruglog stola odranog 22. aprila 2004, Beograd 2004, 11-15.
26 Ideologija ilirizma predstavljena u nizu programskih spisa, lanaka, pamfleta, Gajevih izjava,
u novinama, Danici Ilirskoj, pjesmama itd., nigdje nije cjelovito formulisana. ire vidjeti u: Nika
Stani, Hrvatski nacionalni preporod 17901848. Hrvatska u vrijeme ilirskog pokreta, Zagreb 1985,
24; Jaroslav idak i drugi, Hrvatski narodni preporod ilirski pokret, Zagreb 1990.
27 Petr Stehlik, Bosna v Chorvatskh nrodn-integranih ideologiich 19. stoleti, Brno 2012, 27-43.
(Doktorska disertacija); Petr Stehlik, Izmeu hrvatstva i jugoslavenstva: Bosna u hrvatskim nacionalnointegracijskim ideologijama 18321878., Srednja Europa, d.o.o., Zagreb 2015.
28 Tako, naprimjer, izmeu ostalih, Dragutin Rakovac (18131854), u jednom od najopsenijih
programa ilirizma imena Hrvat, Srbin i Slovenac opisuje samo kao granice na grani ilirskoj, iji
je poloaj slian u odnosu na Njemako ili Saksonsko ime u njemakom okruenju. Istovremeno
Rakovac je naglasio da hrvatskim, srpskim i slovenskim imenom ne moe se nazvati zajedniki jezik i
knjievnost:
Najvee pravo na obenitost naimenovanja za na jezik i literaturu imali bi imena: hervatsko, serbsko,
slovensko. Ova tri imena su rodoslovna u jugozapadnoj Slavii, kao imena trih glavnih granah naroda
jugozapado-slavenskoga. Nu znamo, da brat bratova gospodstva ne terpi, i izkustvo nas ui, da Hervat
serbsko ili slovensko, Serbljin hervatsko ili slovensko, Slovenac hervatsko ili serbsko ime nikad primiti
nee. (...) Ako dakle uistinu elimo, da se svi jugozapadni Slaveni duevno sjedinimo po jeziku i liter-
480
Bosna i Bonjaci u oima savremenika

Matija Maurani i njegov Pogled u Bosnu
Mogue da je ilircima, u definisanju nacionalnog identiteta stanovnika Bosne
i Hercegovine, pomogao Izvjetaj kojega je podnio Matija Maurani (18171881) u
svom putopisu Pogled u Bosnu iz 1842. godine.29 Ohrabren od starije brae, Iliraca
Ivana i Antuna, Matija je otputovao 1839. i 1840. u Bosnu, hrvatskoj javnosti jo
uvijek slabo poznatu susjednu provinciju Osmanskog carstva. Dvije godine kasnije,
nakon zajednike cenzure sve trojice brae, u kojoj su izbaeni politiki nepotrebni
dijelovi teksta, u Gajevoj je tampariji objavljen putopis Pogled u Bosnu. Knjiga
se sastoji od dva dijela: u prvom je Maurani opisao osobne doivljaje s puta (Put
u Bosnu i natrag),30 dok je u drugom iznio svoja zapaanja o kulturi, obiajima i
karakteru Bonjaka (Razline opazke o Bosni). Kao dvadesetdvogodinjak Matija je
preao rijeku Savu na tajnoj politikoj misiji ilirskog nacionalnog pokreta Hrvatske
kako bi evidentirao stvarno politiko i drutveno stanje u Bosni, te kako bi se
upoznao sa stepenom nacionalnog osvjeenja meu Bosancima. lanovi ilirskog
pokreta su tada bili svjesni da su njihovi susjedi Bosanci i Srbijanci, koji su bili pod
osmanskom vlau, u stvari njihova ilirska braa koji trebaju da se rijee okupatora
i ujedine u zajedniku dravu. Ova tanka, anonimno objavljena knjiga i njen autor
dijelom su pomogli hrvatskoj javnosti u procesu formiranja ilirske ideje podacima
koji govore o aktualnim prilikama u Bosni i ponudila je neposredan uvid u ivot
njenog stanovnitva.31
Matija Maurani prikazuje na sebi svojstven nain tadanji ivot, navike i
tradicije bosanskog ovjeka. On je posebno zainteresovan za muslimanske obiaje,
pa njima i daje najveu panju u svome putopisu. On opisuje kako se bosanski
musliman moli bogu (klanja), kako posti tokom Ramazana i kako slavi Bajram, kako
se hrani, ali opisuje i ivot u bosanskim gradovima, donosi podatke o zanatima i
objanjava mnoge bosanske turcizme (na kraju knjige je stavio listu mnogih turskih
barbarizama). Pisac u vie navrata pie o legendama i anegdotama koje je uo od
Bonjaka (potrebno je naglasiti da Maurani konsekventno naziva sve stanovnike
Bosne Bonjacima, bilo da su muslimani, pravoslavci, katolici ili Jevreji, iako drugi
autori koriste razliite nazive, Bosanci i slino). Jedna od njih je pria o lijepoj Fati
aturi pod obim imenovanjem, ne ostaje nam ino, nego da prigerlimo ime ilirsko, (...). Kada govori
o razliitosti vjeroispovijedanja onda navodi: (...) Ona e dotle biti protivnik duevnoga sjedinjenja
jugozapadnih slavenah po jeziku i literaturi, dok se god narod na neprosveti. Gde neima prosvete, tamo
se vera izopai u fanatizam, a znamo, da fanatizam radja merzost i progonstvo.
Dragutin Rakovac, Mali katekizam za velike ljude, Zagreb 1842, 14-25.
29 M. Maurani, Pogled u Bosnu; Tatjana Pai-Vuki, Ekrem auevi, Pogled u Bosnu` Matije
Maurania kao povijesni izvor, Prilozi za orijentalnu filologiju, vol. 56, Sarajevo 2007, 177-192.
(dalje: T. P. Vuki, E. auevi, Pogled u Bosnu M.M.).
30 Maurani Putopis poinje konstatacijom: (...) Bosna, blinja ova turska krajina, s priklopljenom
sebi Hercegovinom i turskom Hrvatskom, obkoljena je sa svih stranah austrianskim krainami, t. j.
Hrvatskom, Slavoniom, i Dalmaciom. Turska granica od prilike uzimaju na najkratjoj linii nije dalje
od Zagreba nego Bjelovara (...). M. Maurani, Pogled u Bosnu, XIII.
31 Isto.
481
i Mehmedu koji su se voljeli i susretali (aikovali) u sarajevskoj Aik Mahali.Pogled

u Bosnu je fascinantan zapis jednog vabe, stranca koji dotad nije imao priliku
susresti se s osmanskim i bosanskim obiajima i nainom ophoenja. Ova knjiga ima
veliku vrijednost jer nam iz prve ruke prikazuje tadanje bosansko drutvo i ljude.
U vie navrata je Maurani bio izloen smrtnoj opasnosti, a nezaboravni su njegovi
susreti sa seljanima koji su ga zamijenili sa avolom koji je doao po njihovu djecu.
Vrlo precizno je opisao i ponaanje bosanske vlastele, jer je bio na painom dvoru i
imao je priliku susresti se sa kadijama, begovima i spahijama.32
Mogue da je Matija Maurani, posjetio Bosnu u okviru tajne politike
Ljudevita Gaja, te da je imao zadatak uspostaviti kontakt s voama bosanskih krana
te utvrditi stupanj njihove spremnosti da svrgnu osmansku dominaciju i prihvate
nacionalne politike ciljeve sljedbenika ilirizma. Maurani pie da su nam Turci
prvi susjedi, i da je malene ove kraljevine nae Hrvatske jo malo ne tretji dio
(vas prostor izmed Une i Vrbasa) pod Turinom, a ipak hrvatski znanstvenici znaju
manje o Bosni nego o Americi, Kini i Indiji, da su se vremenom, gledajui na zapad,
nauili poznati Nijemce i Talijane, Francuze i Engleze bolje nego nas same, a o
svem ostalom svetu znasmo samo toliko, koliko se mogasmo nauiti od blinjih
naih zapadnih susedah, koji naravno ni sami skoro nita o Bosni neznadu.33 A onda
se piscu namee pitanje samo po sebi: Da li je vrijeme da se ve jedan put obazremo,
i najpreim putem sami vidimo, u kakvom se bitju ovaj dio nae Ilirie nalazi?34
Nakon postavljenog pitanja, Maurani pokuava da ponudi i odgovor. Izmeu
ostalog, Bosnu prikazuje kao siromanu i nazadnu zemlju iako navodi: (...) gde sam
ju ja vidio, ima planinah dosta, nego izmeh planinah ima prekrasnih zemaljah; ali
najvie lee puste, alosti moja! Bosna je, u obe rei, zemlja plodna: to svedoi
najvie voe, koga obilno imaju (...).35 Kada govori o zaostalosti onda, naprimjer,
pie o starom odrpanom spahiji, kojeg Maurani susree ve na poetku putovanja,
koji ne poznaje rije za kiobran, pa ga naziva ador.36 Ili primjer drugi:jedan ehaja
nikad nije vidio ig (peat), pa ga s Mauranieva putnog lista pokuava odlijepiti
noktom.37 Bosansko je seosko stanovnitvo tako siromano da gosta moe ponuditi
samo kukuruznim kruhom, rakijom i kavom.38 Maurani smatra da je Bosna
prostor bezakonja; da Turci nemaju vrstih zakona i propisa, ve samo obiaj
hadet, ali hadet ie kako je njima bolje.Maurani prikazuje Bosnu i kao prostor
snanih proturjenih osjeaja: A poslije kavazi, kao i svi Turci, as jedan s drugim
ivu kao bratja, a as opet gledaju, kako bi jedan drugomu ulomili vrat.39Osim vjerske
32 Isto, 15-45, 49-74.
33 Isto, XIII-XIV.
34 Isto, XIV.
35 Isto, 51.
36 Isto, 5-7.
37 Isto, 40-41.
38 Isto, 8-10.
39 Nekoliko godina ranije Janko Drakovi, obraajui se mladei ilirskoj navodi slijedee: (...)
uvajte se, mili, gorkog jala: Po njemu je domovina pala; Izdaice jesu tomu krive, Da na narod u
neslogi ive. Samo tak se nai razdruie, Za pretei brata i bit vie, Vru, jezik, zakon razorie, Slavsku
482
u Bosni vlada i meuetnika mrnja: franjevci propovijedaju protiv Muhameda i

Kur`ana, muslimanski Bonjaci i bosanske Osmanlije meusobno se mrze, a mrze
se, to autoru posebno teko pada, i katolici i pravoslavci premda su i po krvi i po
svetoj vjeri prava rodjena bratja. U Bosni, koju Maurani naziva Illyria ive
samo naa braa, kae Iliri. U isto vrijeme podsjea itatelja na injenicu da je
jedna treina Hrvatske, tj. Cijelo podruje izmeu rijeka Una i Vrbas jo uvijek
pod turskom dominacijom. O stanovnitvu na jednom mjestu pie kako je:
(...) dvanaest Bonjakah turske vere putovalo (...), a na drugom donosi
slijedee: U Bosni se Krstjani nesmiju zvati Bonjaci: kad se ree Bonjaci: onda
Muhamedovci samo sebe razumiu, a krstjani su raja Bonjaka, a drugaije vlasi.
Bonjaci i Osmanlije, premda su Muhamedovci i jedni i drugi, opet se mrze strano
kao prava nebratja. Bonjak mrzi Osmanliu, jerbo kae, da neima pod nebom
gadniega oveka od Osmanlie: a Osmanlia kae, da su Bonjaci poturice, i da su
gori od djaura; zato da jih treba davit i gaziti, nek se boje poturice, i nek znadu tko
jim zapoveda. I od tuda dolazi, da se Bonjaci boje Osmanliah kao i Krstjani od
Bonjakah Turakah.40
U etnikoj karakterizaciji bosanskih Turaka u Mauranievoj se knjizi
javljaju varijante stereotipa poznatih jo iz literature ranog novog vijeka: tako su
Turci bogobojazni; svojim su vladarima i gospodarima slijepo posluni; rado
pomau ljudima u nevolji, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, ali su isto tako
samoljubivi i pohlepni; njihovi su razgovori besramni, u emu ih poinje slijediti
i kranska mlade.41 On vidi Bosnu u jakoj vezi sa ostatkom Evrope i svojim
itaocima sugerira da je preduvjet za osiguravanje sretnije budunosti ove zemlje
njena emancipacija od otomanske dominacije i reintegracija u kontekstu evropske
civilizacije.
Tekst Mauranieva Pogleda u Bosnu implicira da su bosanski Slaveni svih
triju vjera rtve dugogodinje osmanske vladavine, to ima za posljedicu da ive
srtju po sve povalie (...). Grof Janko Drakovi, Mladei ilirskoj, Danica ilirska, br. 7, Zagreb 13.
veljae 1836, 25-27.
40 M. Maurani, Pogled u Bosnu, 53-54. Ovdje oigledno Maurani nije razlikovao pojam ifije
(kmeta) od pojma raja. ifije nisu bili oni zemljoradnici koji su bili na timarskim zemljama. To je bila
raja. Raja su slobodni seljaci, bili oni krani ili muslimani, koji su bili vlasnici tapija. Dok su ifije
oni ljudi koji su radili na tuim imanjima, na imanjima onih koji su imali zakonske tapije na te svoje
posjede, bili oni mali ili veliki. A ako neko pojam raja stavi samo na krane, a pogotovo poistovjeti
je sa ifijama, onda je u smislu drutvenog statusa potpuno pogrijeio, jer su raja i muslimani na
timarskim posjedima, a raja nisu ifije. M. Maurani vjerovatno nije mogao da shvati da su ifije
(kmetovi) uglavnom novodoseljeno stanovnitvo pa se zato eksplicitno ne zovu Bonjaci. A. Alii,
Pokret za autonomiju Bosne, 362-363.
41 Treba napomenuti da Mauranieva karakterizacija bosanskih muslimana uglavnom odgovara
stereotipu negativne slike islama, to je dominantna percepcija onovremenih intelektualnih krugova
hrvatskog drutva. Bosanske muslimane prikazuje kao udan, ratoboran i lako manipulirani element
koji osjea bezgraninu odanost autoritetu i ponosan na pripadnost islamu, koji ponekad prerasta u
mrnju prema drugim vjerama. M. Maurani, Pogled u Bosnu, 211-236.
483
u neznanju, siromatvu i strahu za svoje ivote i imovinu, ega nisu poteeni ni

najmoniji.42 Iako autor ne trai da se ukloni osmanska dominacija, njegov putopis za
razdoblje o kojem pie upuuje itatelja da sadanje jadno stanje u kojem se zemlja
nalazi, nije odrivo. Bosnu opisuje kao egzotinu, opasnu i zaostalu pokrajinu, u
svijetu u kojem je prisutna nepravda, mrnja i pasivnost.43 Izmeu redaka, autor
upuuje na to da ova regija ima veliki ekonomski i ljudski potencijal koji se moe
razviti samo ako Bosna dobije prosvijetljenu vladu i njegovo stanovnitvo dobije
bolje obrazovanje.44
Bosna i Bonjaci u oima savremenika
Ivan Frano Juki i njegovo Putovanje po Bosni
U isto vrijeme kada je mladi Matija Maurani objavio Pogled u Bosnu,
Ivan Frano Juki je poeo objavljivati bosanske putopise, ali je takoer prihvatio
ilirsku ideju i dalje je irio u Bosni i Hercegovini.45 Jukia smatraju dobrim
poznavaocem bosanskih prilika s kraja prve polovine 19. stoljea: franjevac, kulturni
radnik, naunik, knjievnik, historiar, etnograf, narodni prosvjetitelj, romantiarski
zanesenjak koji je za svoju domovinu (Bosnu) itav ivot grozniavo radio i za nju
umro.46 S mladalakim zanosom on je pristupio ilirskom pokretu i uskoro se upoznao s
Gajem, a zatim i od svoje strane pokuao pridonijeti irenju pokreta. Preporodne ideje
ilirskog pokreta, koje svoj glavni izvor i snagu imaju u modernom naelu narodnosti,
on pokuava, s manjom grupom svojih istomiljenika, da na razne naine presadi i na
42 Isto, 212-214.
43 O historijskoj vjerodostojnosti Mauranieva Putopisa ire vidjeti u: T. P. Vuki, E. auevi,
Pogled u Bosnu M.M, 177-191.
44 M. Maurani, Pogled u Bosnu, 220, 229, 236.
45 Poslije e taj primjer (objavljivanja putopisa o ivotu u Bosni) slijediti Ignjat Brli (1854) i Ivan
Kukuljevi (1857). Mladen Stankovi, Obiteljski arhiv Brli skupina III, Slavonski Brod 1974.
46 Fra Ivan Frano Juki u svom je djelovanju po mnogoemu bio prvi: prvi je poeo nauno obraivati
geografiju, historiju, etnografiju; prvi pokuavao osnovati muzej i kulturno drutvo, pokrenuo prvi
knjievni asopis, marljivo naruivao i irio knjige u Bosni, radio s drugima na otvaranju kola i
prosvjeivanju stanovnitva. Izmeu ostalog pisao je i objavljivao putopise sa svojih putovanja po
Bosni i Hercegovini, zemlji pogoenoj dekadencijom Carstva na zalazu, a romantiarskoj Europi,
pa i tadanjim hrvatskim zemljama, nepoznatoj i egzotinoj. Neki od radova Ivana Frane Jukia su:
Zemlopisno-povstno opisane Bosne, Srpsko-dalmatinski magazin, Zadar 1841; Isti, Putovanje iz
Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu,Srpsko-dalmatinski magazin, Zadar 1842; Isti, Putovanje po
Bosni 1842, Srpsko-dalmatinski magazin, 8, Zadar 1843, 48-65 (dalje: I. F. Juki, Putovanje po Bosni
1842); Isti, Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953, 54-66; Isti, Povratak u Bosnu 1842,
Srpsko-dalmatinski magazin, 8, Zadar 1843, 66-77 (dalje: I. F. Juki, Povratak u Bosnu 1842); Isti,
Putovanje po Bosni godine 1843,Kolo. lanci za literaturu, umtnost i narodni ivot, knj. V, Zagreb
1847, 3-23; Isti, Putovanje po Bosni godine 1845,Srpsko-dalmatinski magazin, 12, Zadar 1847, 89110. Osim toga objavio je i nekoliko manjih radova s podruja historije i geografije, a zatim 1851.
i djelo za koje se cijelo ovo vrijeme pripremao: Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb 1851; Isti,
Putovanje iz Sarajeva u Carigrad godine 1852. mjeseca svibnja, Bosanski prijatelj, III, Zagreb 1861,
61-91. Konsultuj: Branka Prpa-Jovanovi, Srpsko-Damlatinski magazin 18361848: preporodne ideje
srba u Dalmaciji, Split 1988. Juki je esto koristio i drugo ime - Slavoljub Bonjak / Banjaluanin.
484
bosansko tlo. Pokretu pristupaju kao pravi Bonjaci, zaseban jugoslovenski narod, u
svemu ravnopravan sa svim drugim narodima. Juki tvrdi da u Bosni ivi samo jedan
narod Bonjaci (u Bosni, Hercegovini, Krajini, Posavini, Podrinju i Prekodrinju),
pripadnici slavenske, ili jo tanije, junoslavenske ili ilirske grane. Uz njih, navodi
jo i Cigane (Rome), te ifute (Jevreje, idove), zatim ergae koje dijeli na Cigane
i Karavlahe, a u posebnu narodoslovnu kategoriju pribrojao je i redovnu vojsku,
nizam.47 Dosljedno tome, oni i svoj jezik nazivaju bosanskim ili naim, pored ilirskog
imena pod kojim je od prije bio poznat.48 U nacionalnom pogledu Juki je do kraja
ostao samo Bonjak, sa uvjerenjem da su Bonjaci slavni narod ilirski.49 Njega
je u nacionalnoj bosanskoj misli podravao i sam uitelj Gaj, koji u kolo ilirsko
poziva pojedine narode jugoslavenske, meu njima izriito i Bonjake kao zaseban
narod. Iako nesumnjivo orijentisan prema Zagrebu, Juki je, kao Bonjak, stajao na
neutralnom tlu izmeu Srba i Hrvata, usvajajui sa obje strane bez predrasuda sve
ono to bi moglo pridonijeti oslobodilakoj misli jugoslovenskih naroda.50 On upire
47 Juki prvu reenicu svojih Putovanja po Bosni 1842. (objavljeno u: Srpsko-dalmatinski magazin,
Zadar 1843, 48-65) zapoinje ovako: Kau Bonjaci da je putniku najvea planina kuni prag; a to je
istina. Kada navodi stanovnike po vjeri onda za pravoslavce koristi termin riani, za katolike krani,
a za muslimane Turci (nekad veliko, a nekad malo slovo t). ire vidjeti u: Ivan Frano Juki, Putovanje
iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu, Srpsko-dalmatinski magazin, Zadar 1842, 57-70; Isti,
Bosanski prijatelj, I, Zagreb 1850, 131-134; Ivan Frano Juki, Putopisi i istorisko-etnografski radovi,
Sarajevo 1953, 214, 339-341; Slavoljub Bonjak (Ivan Frano Juki), Zemljopis i poviestnica Bosne, u
Bosni, 10. travnja 1850, Zagreb 1851, 1-67.
48 Tako Juki ve 1843. godine u prvom broju Danice ilirske najavljuje da je odluio izdati pjesme
svoga redovnikog subrata iz Fojnice fra Vice Vicia iz 1785. glasoshovnim pravopisom da bi se ueni
Slaveni upoznali s istim bosanskim jezikom i da bi se taj jezik proirio po ovih kraljevinah, kamo
jo tako snano dopro ne bijae. Zoran Grijak, Zrinka Blaevi, Korespondencija fra Martin Nedi
Ljudevit Gaj 18391841. Prilog prouavanju odjeka ilirskog pokreta u Bosni i Hercegovini, Prilozi,
41, Sarajevo 2012, 21-58; Todor Kruevac, Ivan Frano Juki, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i
Hercegovine, br. 7, Sarajevo 1955, 174 (dalje: T. Kruevac, I. F. Juki).
49 O etnikom / nacionalnom pitanju, porijeklu i pripadnosti, Juki je polemisao preko tampe.
Poznata je njegova polemika o etnikom i jezinom identitetu bosansko-hercegovakog stanovnitva s
Dimitrom P. Tirolom (srpski kulturni radnik) u jednom lanku iz 1842. godine, u kojem nastoji pobiti
Tiroline navode da su stanovnici Bosne, odnosno: da su Bonjaci Srbi!? i da se samo ondak Bonjacima
nazivaju, kad hoe pokazati, da su iz Bosne? Juki se ovoj tvrdnji odluno suprotstavio dodajui: (...)
Bonjaci su dosad bili ne samo u zemljopisnom smislu, ve i u rodoslovnom: pravi Bonjaci! slavni
narod ilirski! (...). Ivan Franjo Juki, Sabrana djela, knj. 1, Sarajevo 1973, 85-86; Jadranka Grbi,
Etnografska graa u putopisima bosanskih franjevaca I. F. Jukia i G. Martia (Mogunost istraivanja
razvoja identiteta i meuetnikih odnosa), Narodna umjetnost, 32/2, Zagreb 1995, 109-127.
50 Tokom boravka u Zagrebu Juki je bio zanesen ilirskom idejom do te mjere da je na nagovor nekog
trgovca iz Vesprema, Jovanovia starinom iz Bosne, bio spreman da se pridrui nekom drutvu koje je
nastojalo da Bosnu i Hercegovinu oslobodi od osmanske vlasti. Kada je Jukia i njegove istomiljenike
Jovanovi zapitao: Hoete li vi stupiti u to drutvo? Odgovorie mu da hoe. A vi kad hoete, nastavi
Jovanovi, ajte u Bosnu i Hercegovinu i bunite na oruje sve, to se krstom krsti. Vaa lozinka neka
bude: uma ti mati! i po toj lozinki ete poznavati lanove toga drutva. Drutvo neka pali hanove i
kavane po drumovima, begovske kue po selima i sve to nije kreno, neka sijee (...). Kada je Juki
zajedno sa Baltiem doao u Bosnu (u Oraje) sretne se sa tadanjim upnikom Marijanom unjiem
koji se veoma iznenadi njihovim dolaskom, te ih upita: Otkud vi moji mladii? Oni mu potanko
objasne uzrok svog dolaska. Umnoga i briljivoga unjia ovo uveliko zabrinu, pa e ih upitati: Jeda je
li u tome drutvu i cesar? Odgovore mu: Mi ne znamo, ali bio ne bio, udarit emo, pa to Bog d i srea
485
pogled u Srbiju kao zemlju koja se vlastitom snagom rijeila stranog ugnjetavanja i
vjeruje da e ona pomoi svoje sunarodnike u borbi za slobodu.51 Sa ovom nadom,
Juki ve od mladih dana pristaje uz Srbe, a neto kasnije i uestvuje aktivno, kao
jedan od povjerenika, u revolucionarnoj politikoj propagandi koja se iz Srbije iri
po jugoslovenskim zemljama, smatrajui da tim, kao uvjereni Bonjak, doprinosi
narodnoj stvari na slian nain kao i kada vatreno zastupa ilirske ideje.52 Juki e
se kasnije sav predati radu na skupljanju narodnih umotvorina, opisivanju zemlje
i naroda, te praktinom radu na narodnom prosvjeivanju.53 S toga je neophodno
junaka! unji nastavi: Te su misli lude! U Turaka topovi, utvrde, vojnitvo, a kranstvo golotrbo i
siromano! Vatreni mu Juki odvrati: Slatko je dino za domovinu umrijeti. To unjia rasrdi, pa e
mu: Nije dino nego ludo sebi i drugim propast pripravljati!(...). Ludu glavu srea ne pomae. Dat u
vam dva konja i jednog pratioca, pa ajdete odavle uprav u Fojnicu, ali svagdje jezik za zube glede vae
osnove. Na kraju je Juki otpremljen (pobjegao) iz Bosne u Dubrovnik. O ovom dogaaju ima i drugih
verzija. Vie vidjeti u: J. Markui, B. Skarica, ivot i rad Ivana Frane Jukia, Sarajevo 1908, 22-26;
T. Kruevac, I. F. Juki, 175; Jako Balti, Godinjak od dogaaja crkvenih, svietskih i promine vrimena
u Bosni (1754.-1882.), Sarajevo, Zagreb 2003; Ljubia Doklesti, O pokuaju ustanka u Bosni 1840.
i o tajnoj politici Gajeva kruga prema Bosni 1843./44, Historijski zbornik, god. XXXV (1), Zagreb
1982, 15-40; Ilija Kecmanovi, Ivo Franjo Juki, Beograd 1963; Ilija Kecmanovi, Bariieva afera,
Sarajevo 1954; Vclav ek, Bosna u tajnim politikim izvjetajima Frantieka Zacha iz Beograda
(1843.-1848.), Graa XXI, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo 1976.
51 Meu bosanskim franjevcima koji su od etrdesetih godina 19. stoljea saraivali sa srbijanskom
vladom posebno su se isticali Ivan Frano Juki i Tomo Kovaevi. Ovaj drugi je boravio u Beogradu
ili drugdje u Srbiji od kraja 1843. godine. Povremeno je dolazio u Bosnu, a u ljeto 1848. proputovao je
kao povjerenik srbijanske vlade Hrvatsku i Dalmaciju. On je potpuno prihvatio srpsku nacionalnu ideju
i postao jedan od najpovjerljivijih saradnika Ilije Garaanina. Smatrao je da se Bosna i Hercegovina
trebaju uz pomo Srbije osloboditi turske vlasti i zatim ujediniti s njom u jednu dravu. U tome je
djelovao na svoje bive kolske kolege franjevce u Bosni. U svom izvjetaju za Garaanina iz 1848.
(Primeanije sverhu dvienija narodnog u Bosni) nije pravio razliku izmeu pravoslavnog, katolikog
i muslimanskog stanovnitva Bosne, nego je jednostavno koristio pojam Bosanski narod. ire vidi u:
Damir Agii, Tajna polititka Srbije u XIX stoljeu, Zagreb 1994, 29.
52 Naime, Jukiev rjenik podrazumijeva da Bosnu nastanjuje narod koji ima samo jedno ime:
Bonjak. Niko nije, prije ni poslije Jukia, u imenu naroda Bosne bio tako jasan, istrajan i dosljedan
Bonjak. On nema uzora u prolosti, ni sljedbenika do danas. Za njega Bonjak nije bio jedna vjera,
nego svaki Bosanac. Enver Redi, Pisma Ivana Frane Jukia upuena Ljudevitu Gaju, Stanku Vrazu i
fra Grgi Martiu, Historijska traganja, br. 2, Sarajevo 2008, 14 (dalje: E. Redi, Pisma); J. Markui,
B. Skarica, ivot i rad Ivana Frane Jukia, Sarajevo 1908, 6-8; T. Kruevac, I. F. Juki, 175.
53 Juki u opisu svojih putovanja podastire injenice o krajevima kroz koje je prolazio, ali je opisivao
i ljude s kojima je putovao i s kojima se susretao: kako su ivjeli, kako su se odijevali, hranili, to
su mislili i kako su se ponaali tj. opisivao je njihovu kulturu. Juki nije uvijek birao pravce svojih
putovanja, nego je najee putovao po nekoj slubenoj dunosti, svako je putovanje shvatio i kao
priliku da opie krajolik, zapie narodna vjerovanja i legende vezane uz stambene i sakralne graevine
na koje je nailazio, opie narodnu nonju i drugo, ali i da prikae onovremeno stanje u Bosni: politiko,
drutveno, privredno, kulturno. On je elio da upozna svoju zemlju i ljude u njoj, njihov ivot i obiaje
i njihov jezik i nonju, da iz usta narodnih uje narodne umotvorine i da ih pobiljei, da svojim oima
vidi ostatke starih gradova i uje ta o njima kae usmena predaja. Ili jo slikovitije, Juki sam na kraju
svoga putopisa Putovanje po Bosni godine 1845. pie: Svak e se meni po prilici, udit, to sam ja
toliko radio? Ali ja sve ovdje nisam mogao pobiljeiti, to sam vidio i spazio; doista nimalo ne alim
ni truda ni troka, to sam po ovom putu uinio. Meu narodom iviti, njegove obiaje, narav, ud,
predrasude, i.t.d. ne znati, uprav znai: u vlastitoj otabini tuinom biti. ire vidjeti u: Putovanje po
Bosni godine 1845,Srpsko-dalmatinski magazin, 12, Zadar 1847, 89-110; I. F. Juki, Sabrana djela I,
82.
486
da damo neke od Jukievih pogleda na tadanje bosansko drutvo. Tako prilikom

putovanja po Bosni 1842. godine Juki napominje da je spazio neke doseljene
Hrvaane, ljude po imenu i izgovoru od okaca razliite. Pa upitam: Kakvi su to
Hrvaani? A dobijem odgovor. Bjei, ne pitaj, to su ljudi izvraeni, koji se ne boje ni
Turina ni fratra, pod pukom vazda radi, a rijetko e je i po noi iza pasa izvaditi!
Prije 15 godina malo se koja kua okaka ovdje nalazila, pak evo se goli doseli
Hrvaanin (...).54 Iste godine u svojim spisima osvre se i na tzv. kapu hrvatsku u
banjalukom kraju. Juki se interesovao kod stanovnitva odakle dolazi ime kape
hrvatke, pa kae: Ne znadoe mi kazati, a od Hrvata ne znaju nit imena.55 Zatim u
svom pisanju on uoava pa istie da su: Ve dvije godine, od kako se ja bavim meu
prostim narodom u Bosni, dobro motrei na sva ona, koja se toga naroda tiu; ja sam
mnogo i putovao po Bosni; al jo nikad tamo ne uh za srbski narod, niti za srbski
jezik! Tamo sve ide po bosanski i naki, a Srblje i dan dananji u Srbiji stanujue,
nazivaju prosti Bonjaci Racima! U Podrinju jo nisam bio, zato cjenim da je njima
poznato ime Srb, budui da su blie Srbiji.56 A za Vuka Karadia Juki kae: Da
je veliku zaslugu zasluio skupljajui blago narodno i izdajui ga na svjetlost. Vuk
se moe samo kao poetnik toga branja smatrati, i koji nam je taj put otvorio, a da
je sve pjesme sabrao, to se ni pomisliti nemoe. Istina on je u svojoj zbirci, koju je
srpskom nazvao, ima dosta i bosanskih pjesama, nita manje u Bosni ima jo toliko
narodnih pjesama.57 I prije nego su prilike dopustile da praktino radi na narodnom
prosvjeivanju, Juki nastoji godinama da cijeli kulturno prosvjetni rad u Bosni
okupi u jednom knjievnom drutvu, Kolu bosanskom. Tako Juki veli: Bonjaci
doe vrijeme da se i mi probudimo; za izobraenje i prosvjetljenje naroda naega
briljivi postanemo.58 Meutim, u osnivanju Kola bosanskoga Juki nee uspjeti,
ali e zato svoju drugu elju uspjeti realizirati, a to je izdavanje prvog bosanskog
asopisa 1850. godine, pod nazivom Bosanski prijatelj.59
54 I. F. Juki, Putovanja po Bosni 1842, 48-65; I. F. Juki, Sabrana djela I, 37; Ivan Frano Juki,
Putopisi i istorisko-etnografski radovi, Sarajevo 1953, 65.
55 Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta: Geneza nacionalnog pitanja bosanskih
Muslimana, Sarajevo 1974, 49.
56 I. F. Juki, Povratak u Bosnu 1842, 66-77; I. F. Juki, Sabrana djela I, 86.
57 Po Jukiu Narodne nae piesme su ve u jeziku razliite i kad budu objavljene, zahvaljujui
dobrostivim tiocima za pomo njegovom poduzetju, njegove Bosanske narodne piesme ostavit
e za sobom Vukovu zbirku. Ivan Frano Juki, Dokumentarna graa, Muzej knjievnosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1970, 40; E. Redi, Pisma, 11; I. F. Juki, Sabrana djela I, 116. A u knjizi II,
Juki istie kako su u Karadievoj zbirci pjesama veinom pjesme koje se po Bosni pjevaju. I. F. Juki,
Sabrana djela II, 57; Bosanski prijatelj, I, 33-34.
58 A u svom pozivu u Kolo bosansko 1848. godine Juki kae: kako se sve oko nas Bonjaka kree
i razvija preko prosvete i nauke, a samo jo mi u snu nemarnosti tuno poivamo. Mi Bonjaci nekad
slavni narod sad jedva da smo ivi, nas samo kao otrgnutu granu od stabla slavenskog gledaju i ale nas.
Al teko onome, koga ale, kae poslovica. Zato vrijeme je da se i mi probudimo i uzmemo mudrost
i nauk, kao to su drugi uradili. Nek nas nita od ovoga poduhvata nestrai, istina, svaki poetak je
muan, al kad se pone, sve je dalje lake. I. F. Juki, Sabrana djela I, 121-125; Nasko Frndi, Refleksi
hrvatskog narodnog preporoda u Bosni, 65.
59 T. Kruevac, I. F. Juki, 181.
487
Nije potrebno posebno isticati, jer se to vidi iz svakog ugla, a i sam Juki
u vie navrata jasno kae da u Bosni ivi jedan narod Bonjaki.60 A kada spominje
Srbe za njih kae da oni ive u oblastima svoje kneevine i uope ih ne spominje u
Bosni jer ih tu nije ni bilo.61 Ovdje u jo navesti dijelove dva Jukieva pisma koja
je slao svojim prijateljima, a iz kojih moemo donekle uoiti stanje u kojem su se
nalazili Bonjaci. Tako u pismu obraajui se fra Boni Periiu 1841. godine u vezi
sa knjigama i njihovim uvanjem za Bonjake kae: () Znamo kako cijene knjige,
malo ponu a onda je bace na stalau, to je obiaj kod Bonjaka, ali znate zato
neuvaju knjige? Zato jer ih nisu kupovali i poruivali na pet est dana ekanja, ve
su ih nasljedili iza svojih mrtvih po obiaju. Eto tako ih cjene kako su ih i dobili
().62 A u pismu Ljudevitu Gaju iz 1849. godine kae: Petnaest godina gotovo je
ve isteklo kako vi probudiste Ilire, koji otresavi se prijanje nemarnosti poinju
raditi ozbiljno za svoj nesretni Narod Slavenski. Vi gospodine, niste samo Hrvate
pozvali u slogu ve sve Ilire, dakle i nas nevoljne Bonjake ().63
Sa kontinuitetom bonjatva kao to smo vidjeli do sredine 19. stoljea, iao
je i kontinuitet bosanskog jezika. Tako Juki istie da je: Narjeje (jezik) koje se u
Bosni govori, od svih ilirskih (slavenskih) najistije se je sauvalo, njegovu izvrstitost
jo davno su prepoznali ueni ljudi. A Bosna je jedina osmanska drava, koja je ista
ostala od turskog jezika, kako po selima tako i po varoima, drugi se jezik osim
bosanskog ne govori.64 Osim bosanice kojom se pisalo samo u kurzivnom obliku,
u upotrebi je bila i arabica, tj. arapsko pismo koje su muslimani u Bosni prilagodili
svom maternjem jeziku.65
Bosanski pristaa ilirizma Ivan Frano Juki, kada pie o granicama Bosne
i unutranjoj podjeli navodi, takoer slino kao i drugi ilirci, alternativna imena
tri dijela Bosne i dva razliita naina geografske podjele bosanskog teritorija. On
sam smatra najprikladniju podjelu Bosne na Srednju Bosnu, Krajinu i Hercegovinu,
jer ova podjela, meu ostalima, odraava prirodne karakteristike zemljita.66 Iako
Juki u svojoj geografskoj i historijskoj raspravi iz 1841. koristi termin Krajina za
teritorije u Hrvatskoj i Osmanskom carstvu, kao sinonime, on za Bosansku Krajinu
kasnije (1848.) tvrdi suprotno hrvatskim i drugim nebosanskim autorima koji su
na istonoj granici Turske Hrvatske smatrali rijeku Vrbas. Prema Jukiu Turska
60 I. F. Juki, Sabrana djela I, 183-184, 249-250, 377, Knjiga II, 152.
61 I. F. Juki, Sabrana djela II, 37.
62 I. F. Juki, Sabrana djela III, 119.
63 I. F. Juki, Sabrana djela III, 110-111.
64 I. F. Juki, Sabrana djela I, 184-186.
65 Muhamed Hadijahi, Atif Purivatra, ABC Muslimana, Sarajevo 1990, 42.
66 Nebosanski autori, kako navodi Juki, podijeljeni su po pitanju unutranje podjele teritorije Bosne,
pa tako navode: (...) u Bosni (Bosna-Saraj), Turska Dalmacije (Bosna i Hercegovina) i turske Hrvatske
(krajolik) ili na donje i gornje Bosne, tj. Bosni i Hercegovini. Bosanci onda radije podjelu u Bosnu u
uem smislu, Posavina, krajolik i Hercegovina. Inostrani pisac njeki dijelie u Bosni Bosna (BosnaSaraj), u Dalmacija Tursko (Ercegovinu) i Tursko Rvatsku (Kranjske) i njeki: U Bosni i Dolnja Bosna
i Gornja. Bonjaci dijele Bosnu u stroijem smislu, Posavina, Krajina i Ercegovinu. Meni onda utjecati
dijelenje Bosne stroijeg smisla u: Kranjske i Ercegovinu; I ovo je razdijeljenje nakon poloenju
pecivo, obian i Rijeka ista prirodom nacrtane. I. F. Juki, Zemljeopisno-povjestno opisao Bosnu, 383.
488
Hrvatska se prostire od hrvatske granice do rijeke Une, to znai da ona predstavlja

samo zapadni dio Bosanske Krajine.67 Njegova ranija tvrdnja se, oito, zasnivala na
nekritiki preuzetim (ili usvojenim) podacima iz radova Pavla Rittera Vitezovia.68
Stavovi sljedbenika Ilirskog pokreta, naprijed analiziranih, ali i drugih,
prema Bosni i bosanskim muslimanima odraavali su se u dvije suprotne tendencije,
koje su pripadale osnovnoj ideolokoj pozadini ovog kulturno-politikog pokreta.
Napori iliraca bili su usmjereni ka tome da sve June Slavene, bez obzira na njihovu
vjersku pripadnost, dominantni ilirski etnos i druge razliitosti suprotstave
protuosmanskoj ideologiji. S jedne strane, u suvremenoj knjievnosti i onovremenoj
tampi-novinama esto se susreu (mogu proitati) tekstovi u kojima se nastoje
prikazati slavenski muslimani kao mrzitelji Turaka i osmanske vladavine, a s
druge pak strane, znajui o njihovom slavenskom identitetu, ilirci su nastojali da
prodube raskol izmeu slavenskih muslimana i Turaka te im bar teoretski osiguraju
ravnopravan status unutar iroke ilirske nacionalne zajednice.69
Uporedo sa naprijed navedenim suprotnostima po pitanju Bosne i bosanskohercegovakih muslimana, u vrijeme oblikovanja i nastojanja da se proiri hrvatska
nacionalna integracija, javljaju se i prvi izrazi divljenja za bosanske muslimane i poziv
za muslimansko-kranski dijalog i toleranciju. Njihov najznaajniji predstavnik i
zagovornik, bar u poetku, bio je Ivan Kukuljevi Sakcinski (18161889). On je,
kao i Maurani, radio na formiranju svijesti i stavova hrvatske javnosti o Bosni i
njenim stanovnicima kroz niz lanaka objavljenih 40-ih i 50-ih godina 19. stoljea,
a posebno objavljivanjem bosanskih putopisa iz 1858. iji rad jasno odraava
dvosmislenost poloaja Bosne u hrvatskom nacionalno-politikom konceptu 19.
67 I. F. Juki, Krajina bosanska. u: Sabrana djela I, 144. Juki je na taj nain definisao granice turske
Hrvatske ranije (usporedi njegovog djela iz godine 1842. i 1843, isto, 56, 397). U eseju Bosanska
Krajina (1848), meutim, po prvi puta otvoreno je pitanje s autorima, koji su stavili istonu granicu
turske Hrvatske na rijeci Vrbas.
68 Zasunjena Bosna (Bosna captiva), Trnava 1712. Vitezovi je nekadanji Ilirik podijelio na pet
zemalja: Hrvatsku Primorsku, Hrvatsku Zagorsku (u njoj je Bosna), Hrvatsku Savsku ili meurjenu,
Hrvatsku ovostranu (Istra i Kranjska) i Hrvatsku onostranu (Srbija). Njegova historiografska djela, u
kojima istie temeljnu ideju o poistovjeivanju svih Junih Slavena s Hrvatima, ostavila su snanoga
traga u hrvatskoj historiografiji predilirskoga, ilirskoga i postilirskoga doba. Vjekoslav Klai, ivot i
djela Pavla Rittera Vitezovia (1652 1713), Zagreb 1914.
69 Izrazi nacija, nacionalizam i nacionalni identitet u ovom radu oznaavaju konkretne
fenomene na makro planu, ali i na planu jezine prakse pojedinaca i manjih grupa. Naciju odreujemo
kao veliku ljudsku zajednicu s osjeajem vlastitog identiteta, a pojam nacionalnog identiteta
obuhvaa specifina obiljeja odreene drutvene zajednice i osjeaj pripadnosti toj zajednici. Izraz
nacionalizam se u radu koristi u neutralnom znaenju. Shvaen u irem smislu, nacionalizam je sklop
nacionalnih uvjerenja i nacionalno motiviranoga djelovanja.
Iako se suvremenom ovjeku pojam nacije i nacionalne drave moe uiniti neim to je oduvijek postojalo u ljudskom drutvu, stajalite je savremene nauke da je model nacionalne drave, u kojemu lee
korijeni mnogih dananjih parlamentarno-demokratskih drava, fenomen 19. stoljea. ire vidjeti u:
Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb 2002, 6-11; Benedikt Anderson, Nacija: zamiljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma, Zagreb 1990; Nika
Stani, Hrvatski identitet kao razlika u Europi nacija 19. stoljea, Historijski zbornik, god. LII, Zagreb 1999, 143-147; Kristijan Novak, Po rodu, po karvi i po jeziku: Nacionalni identitet u politikim i
publicistikim tekstovima Ivana Kukuljevia Sakcinskog, Povijesni prilozi, 34, Zagreb 2008, 147-150.
489
stoljea.70 Njegovi radovi na slian nain kao i rad Matije Maurania utjecali su na
formiranje svijesti i stavova hrvatske javnosti o Bosni i njenim stanovnicima.71
S hrvatske strane ilirsku ideju e, znatno izmijenjenu i u potpuno razliitim
pravcima,72 nastaviti provoditi Ante Starevi73 i Eugen Kvaternik,74 te Franjo Raki75
i Josip Juraj trosmajer.76
Zakljuak
Na osnovu naprijed napisanog moe se zakljuiti da su ideje ilirskog pokreta
osim kulturne imale i politiku dimenziju u kojoj je vano mjesto imala Bosna i njeno
70 Marin Knezovi, Ivan Kukuljevi Sakcinski o Bosni i Hercegovini u doba preporoda, Povijesni
prilozi, 20, Zagreb 2001, 209237; Ivan Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska, junaka
igra u trih inih, Zagreb 1839; Ivan Kukuljevi Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska, junaka
igra u trih inih, Danica ilirska, br. 48, subota 1. prosinca Zagreb 1838; Ivan Kukuljevi Sakcinski,
Putovanje po Bosni, Zagreb 1858; Ivan Kukuljevi Sakcinski, Izabrana djela (Priredio: Nikola Batui,
Matica hrvatska), Zagreb 1997.
71 Ivan Kukuljevi Sakcinski, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, 3-8. U Predgovoru ovog izdanja
navodi se da za hrvatski narod nema zanimljivije zemlje od Bosne, srodne po krvi i jeziku naroda,
susjedne po geografskom poloaju i zdruene po historijskoj prolosti, pa ipak sadanjem naem
narataju s ove strane Une i Save skoro sasvim nepoznate (...). Dalje autor nastavlja: (...) i koja nam
je ipak, poradi razline vlade i upravljanja, dalja i stranija od Rima i Pariza (...). Kada je, putujui
prema Bosni, doao do Jasenovca pie da lei na obali rijeke Save u koju se ulijeva Una, koja (...) dieli
u dvoje dva velika carstva a jedan te isti narod (...).
72 Tihomir Cipek, Stjepan Matkovi,Programatski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 18421914, Zagreb 2006; Stjepan Matkovi,ista stranka prava 18951903,Zagreb 2001.
73 Mirjana Gross, Povijest pravake ideologije, Zagreb 1973; Ante Starevi, Bi-li k Slavstvu
ili ka Hrvatstvu? Dva razgovora, Djela Dra Ante Starevia. Knjiga III. Znanstveno-politike
rasprave,Zagreb 1894. (reprint izdanje: Varadin 1995); Jasna Turkalj, Ideologija Ante Starevia u
pravakim humoristiko-satirinim listovima druge polovice 19. stoljea (do kraja 1880-ih), Nacionalni
pokret u Hrvtskoj u 19. stoljeu, Trei hrvatski simpozij o nastavi povijesti, Zagreb 2008, 107-123.
Ante Starevi je, slavei bana Jelaia, zamiljao jednu domovinu koju e sakupiti bane, a sastavljenu
od hrvatskih i slovenskih zemalja. On u pjesmi Odziv od Velebita navodi: (...) Od sada e Lika i
Krbava / Dalmacia sva do Dubrovnika / A Hrvatska bar do Une rieke / Slavonia do Bosne ponosne
/ I sva Krajnska do Ljubljane grada / A tajerska do Gradca bieloga / Biti, pobro, jedna Domovina /
(...) samo jedna za svu bratju nau, / Koju e nam sakupiti bane (...). Danica ilirska, 20, Zagreb 13.
svibnja 1848, 81-82; Petar Koruni, Jugoslavenska ideja u Hrvatskoj i Slovenskoj politici za revolucije
18481849 godine, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Vol. 14 (1), Zagreb 1981, 113; Petar Koruni,
Jugoslavizam i federalizam u hrvatskom nacionalnom preporodu 1835.-1875. Studija o politikoj
teoriji i ideologiji, Globus, Zagreb 1989.
74 Miodrag Popovi, Vuk Stefanovi Karadi 17871864, Beograd 1964, 333; Eugen Kvaternik
(knjiga objavljena anonimno), Hrvatska i talijanska federacija, Pariz 1860.
75 Mirjana Gross, Vijek i djelovanje Franje Rakog, Novi liber, Zagreb 2004. Zbog svoje iroke
djelatnosti i u kulturi i u politici, Franjo Raki je, naime, bio ne samo ideolog jugoslavizma, nego
i izuzetna historijska linost. Prouavanjem njegova ivota mogu se, dakle, dobro obuhvatiti i neke
vane komponente njegova vijeka (stoljea). Mirjana Gross, O ideolokom sustavu Franje Rakog,
Historijski zbornik (posveen Franji Rakom), vol. 9, Zagreb 1979, 5-33.
76 W. B. Tomljanovi, Biskup J. J. Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj,
Dom i svijet, Zagreb 2001, 11-29, 76; G. Grbei, Od ilirskog pokreta, 89-91.
490
stanovnitvo. Osim toga, ilirska ideja je uveala samopouzdanje prvih hrvatskih

zagovornika nacionalnog buenja jer se hrvatski nacionalni identitet, kao isto
hrvatski (a ne kao junoslovenski ili ilirski), prevashodno temeljio na sjeanjima
i tradicijama srednjovjekovne hrvatske drave. Poetkom devetnaestog stoljea,
sjeanja na tu dravu su poela da gasnu,77 a nazivi Hrvat i hrvatski su se 20-tih
i 30-tih godina uglavnom odnosili na narod koji je govorio kajkavskim dijalektom,
tj. na stanovnitvo u irem podruju oko Zagreba i Varadina. Obzirom na tenje
da se ilirska ideja proiri i na Bosnu, o kojoj se nije imalo dovoljno saznanja, kod
vodeih Iliraca se javio vei interes za te prostore. Upravo u tom vremenu objavljeno
je nekoliko radova o Bosni. Neke od njih smo analizirali u ovome naslovu.
Radovi ovdje analiziranih i navedenih, ali i drugih autora iz 19. stoljea,
pokazuju da je patriotska poezija predstavljala odgovarajui medij za izraavanje
politikih poruka koje se nisu mogle otvoreno prikazati u programskim dokumentima
Iliraca. Primarni cilj putopisa, pjesama i slinih tekstova tampanih posebno ili u
novinama bio je da izazove osjeaj pripadnosti krana koji ive pod osmanskom
vlau i ojaa itatelja da vjeruje da Hrvatska (ili austrijski Ilirik) ima vanu ulogu
u rjeavanju Istonog pitanja. Iako su pjesniki, poetski, putopisni i drugi pozivi
za nacionalnu skladnost namjeravali pridobiti i Bonjake (stanovnike Bosne), zbog
njihove protuosmanske netrpeljivosti teko se moe oekivati da su bili upueni
i na bosanske muslimane. Oigledno je da mnogima sutina ivota, suivota na
prostoru Bosne i Hercegovine nije bila potpuno jasna niti su je razumjeli.78 Isto
vrijedi i za sline albe sadrane u spisima ilirskog programa iji su autori pozivali
na svrgavanje osmanske vladavine i pomoi kranske brae, ali kada se izjanjavaju
izmeu religija Iliri nikada ne spominju islam. Iako su zadobili znaajnu podrku
za svoje protuosmansko djelovanje pristalice ilirske ideologije i njezini sljedbenici
ipak nisu odustajali ni od Bosne i bosanskih muslimana za koje su znali da su ljudi
slavenskog porijekla i jezika. Istovremeno, oni su tako bili suoeni s dilemom, kako
77 Njih e u drugoj polovini devetnaestog stoljea oivjeti nacionalni, esto i nacionalistiki, hrvatski historiari i Hrvatska stranka prava, koja je teila da legitimnost svog programa hrvatske nezavisnosti zasnuje na preostalim dokumentima i ugovorima srednjovjekovne hrvatske drave i Sabora.
78 Jedan meu najznaajnijim bosanskohercegovakim piscima, tragajui za sutinom Bosne,
izmeu ostaloga, navodi slijedee: Vidite, ta sutina postoji, ali je jo niko logikom nije spoznao ()
naa Evropa () pati od golemih zabluda o Bosni. Prva zabluda je da je Bosna Orijent na Zapadu. A
ta je to ja ne znam (). Od Kotromania do danas, gotovo cio milenijum nasru na ovaj dlan zemlje
radoznalci sa svih strana svijeta, uhode svih boja i stepena podobnosti (). Pa zar se ve niste ubijedili
da smo skuplji okupirani nego kao slobodan i ravnopravan partner ? (...) Imperijalna hipokrizija s istoka
i sa zapada dogmatski neuko pojednostavljuje nas kao objekat svojih planova. Ali nasilje nema kljueva
za nae kapije () Nae ifre su mu neodgonetljive. Isti pisac svojoj zapadnjakoj goi neasnih
namjera otkriva bit onoga to je njegova zemlja kada kae: (...) Bosna je etniki i religijski arenija
od Levanta. Iskljuivosti su arnautski tvrdoglave, pa se od krvavog iskustva dodiruju mazno i meko i
oprezno, a onda se s vremena na vrijeme potiru na stravian nain, krvoproliima toliko emocionalno i
estokim da bi svaka intervencija kulturne Evrope bila od boga poslana milost. Valjda zbog toga je profil ovdanjeg ovjeka za pojednostavljene evropske kriterije velika tajna. (...) Ne Bosna je neto deseto,
tragino, prizemno, dostojanstveno, smireno, boleivo, a ustrajno (...). Dervi Sui, Uhode, Sarajevo
1971.
491
je mogue tu zajednicu ukljuiti u svoje nacionalno-integracijske planove koji se

temelje na ideji slavenske uzajamnosti. Obraajui panju na ovo pitanje mogunost
je esto viena u podizanju i irenju svijesti o zajednikom jeziku, kulturnoj tradiciji
i etnikom srodstvu Junih Slavena, iz kojeg se nastojalo postupno pridobiti
bosanske muslimane za svoje nacionalno-integracijske i politike ciljeve. injenica
da se uveliko rukovodilo stajalitima koje je definisao Ljudevit Vukotinovi u
spisuIlirisam i kroatisamiz 1842. godine gdje je istaknuo da je ilirizam samo ivot
na duevni, dok je kroatizam odredio kao ivot na politiki.
Prvi sveobuhvatan izvjetaj o nainu ivota, navikama i mentalitetu
bosanskih muslimana dao je M. Maurani u putopisu Pogled u Bosnu, to ukazuje
na to da postoji mogui potencijal za realizaciju tih ideja. To bi se moglo sastojati
u uzajamnoj mrnji koja je prevladavala izmeu Turaka i bosanskih muslimana,
navodei da su svi vrlo ponosni na svoj materinski jezik i bosansko porijeklo. Dok
su se bosanski muslimani sami osjeali kao Bonjaci i tako se zovu, koritenje istog
termina, kako navodi autor, uskratili su kranskoj raji. Osim toga, Osmanlije su
svoje istovjernike smatrali otpadnici koji su gori nego Dauri.
Jukievo djelovanje i raznovrsne obrazovne aktivnosti sugeriraju da ovaj
Ilir iz Bosne dijeli s M. Mauraniem njegovo vjerovanje u mogunost da se
Bosna izvue iz zaostalosti kroz uvoenje suvremenog upravljanja i poboljanje
obrazovnog nivoa stanovnitva. Iako su njihovi tekstovi izdani u hrvatskoj tampi
40-tih godina 19. stoljea dijelom pridonijeli formiranju nepovoljnog imida o
bosanskim muslimanima u hrvatskom drutvu, oni su takoer naglasili slavensko
porijeklo otpadnika, a nisu iskljuili ni mogunost budueg pribliavanja s drugim
Jugoslavenima, koji su jo uvijek stajali na putu njihovog nedostatka obrazovanja i
niskog nivoa nacionalne svijesti.
Juki je i poslije smrti aktuelan sa svojim idejama o napretku Bosne i
dravno-pravnom poloaju Bonjaka. Naime, Jukiev rjenik podrazumijeva da
Bosnu nastanjuje narod koji ima samo jedno ime: Bonjak. Niko nije, prije ni poslije
Jukia, u imenu naroda Bosne bio tako jasan, istrajan i dosljedan Bonjak. On nema
uzora u prolosti, ni sljedbenika do danas. Za njega Bonjak nije bio jedna vjera,
nego svaki Bosanac. Teolog po obrazovanju, franjevac Juki jedinstvena je pojava u
bosanskoj historiji, kako svojim sekularnim djelovanjem za napredniju Bosnu, tako
i svojim ivotnim doprinosom imenu Bonjak. On ne kalkulie, on djeluje. Njegov
znaaj je u tome to Bosna ima samo jednog Jukia. Drugi se nije pojavio. Moda je
u tome i sudbina Bosne. Kratkotrajni sjaj i dugotrajna sudbina.
Summary
Based on the above written it can be concluded that the ideas of the Illyrian
movement in addition to cultural and had a political dimension which has had
great importance Bosnia and its people. In addition, the Illyrian idea is maximizing
492
confidence the first advocate of Croatian national awakening as the Croatian national
identity, as a purely Croatian (and not as a South Slavic or Illyrian), primarily based
on the memories and traditions of the medieval Croatian state. In the early nineteenth
century, memories of that state have begun to darken, and the terms Croat and
Croatian the 20s and 30s, mostly relating to the people who spoke dialect, ie.
the population in the wider area near Zagreb and Varazdin. Given the aspirations the
Illyrian idea spread to Bosnia, which has not had sufficient knowledge in the leading
Illyrians contacted greater interest in those areas. It is in this time published several
papers on Bosnia. Some of them were analyzed in this article.
The works here analyzed and listed, as well as other authors from the 19th
century show that the patriotic poetry constituted an appropriate medium for the
expression of political messages that could not be openly displayed in the program
documents of the Illyrians. The primary objective of travelogues, poems and similar
texts printed separately or in the newspaper was to provoke a sense of belonging to
Christians living under Ottoman rule and strengthen the reader to believe that Croatia
(or Austrian Illyria) plays an important role in solving the Eastern Question.
Although poetry, poetry, travel writing and other calls for national compliance plan
to recruit and Bosniaks (inhabitants of Bosnia), because of their Ottoman intolerance
can hardly be expected that they were sent to the Bosnian Muslims. The same applies
to similar complaints contained in the writings of the Illyrian program whose authors
are calling for the overthrow of the Ottoman rule and help the Christian brothers, but
when you declare a religion Illyrians never mentioned Islam.
Although they gained significant support for its Ottoman action supporters
Illyrian ideology and its followers still did not give up any of Bosnia and Bosnian
Muslims that they knew that the people of Slavic origin and language. At the same
time, they are also faced with the dilemma, how can this community to include in
their national-integration plans that are based on the idea of Slavic reciprocity. Paying
attention to this question option is often seen in raising awareness and spreading
awareness of a common language, cultural traditions and ethnic kinship of the South
Slavs, from which it attempted to gradually win over Bosnian Muslims for their
national-integration and political objectives. The fact that is largely guided by the
views defined by Louis Vukotinovi in the file Iliris and Kroatie from 1842 where
he said that the Ilirysm meant only our mental life, while Croatism designated as
our political life.
The first comprehensive report on the lifestyle, habits and mentality of the
Bosnian Muslims was given by M. Mauranic in The View of Bosnia, which
indicates that there is real potential for the realization of these ideas. It could consist
in the mutual hatred that prevailed between Turks and the Bosnian Muslims, who
said that all very proud of their mother tongue and Bosnian origin. While Bosnian
Muslims themselves felt as a Bosniak (Bosnian people), and so are called, use the
same term, the author argues, they denied the Christian populace. In addition, the
Ottomans considered their religious brethren apostates who are worse than Daur.
493
Jukic also states that the Turks regarded the Bosnian Muslims as inferior,
polokesany. The whole Jukic action and various educational activities
suggest that this Ilirian from Bosnia shared with M. Maurani his belief in the
possibility that Bosnia out of underdevelopment through the introduction of modern
management and improve the educational level of the population. Although their
texts issued in the Croatian press 40s of the 19th century, partly contributed to the
formation of negative image of Bosnian Muslims in the Croatian society, they also
stressed the Slavic origin of the apostates, and do not exclude the possibility of
future convergence with other Yugoslavs, who are still always stood in the way of
their lack of education and low level of national consciousness.
Ivan Frano Jukic and 150 years after the death of his current ideas about the
progress of state-legal status of Bosniaks. The Jukics dictionary means that Bosnia
inhabited by a nation that has only one name: Bosniak. No one, before or since
Jukic, in the name of the people of Bosnia was so clear, persistent and consistent
Bosnjak. He has no role models in the past, even the followers to this day. For him
Bosnjak was not one religion, but every Bosnian. Theologian by training, Franciscan
Jukic is a unique phenomenon in Bosnias history, to their secular activity for
advanced Bosnia, and his lifes contribution name Bosniak. He does not calculate on
imagination and acts. Its significance is that Bosnia has only one Jukic. The second
did not appear. Maybe thats the fate of Bosnia. Short-term luster and long-term fate.
494
Prof. dr. Izet ABOTI

izvorni nauni rad
UZURPACIJA ZEMLJINIH POSJEDA U BOSNI I

HERCEGOVINI U SVJETLU AGRARNE LEGISLATIVE OD
AUSTROUGARSKE UPRAVE DO 1948. GODINE
Apstrakt: U radu se govori o uzurpaciji imovine Bonjaka u Bosni i
Hercegovini, s ciljem promjena u oblasti imovinsko-vlasnikih odnosa. U tom
pravcu, donoenjem propisa i provoenjem brojnih mjera od strane vlasti, dolo je
do znaajne promjene imovinsko-vlasnike strukture zemljita i drugih nekretnina
u Bosni i Hercegovini. Poseban uticaj na promjenu su imale agrarane reforme,
provoene u vie navrata u periodu od 1918. do 1990. godine, ali i drugi drutveni i
privredni procesi, poput: nacionalizacije, konfiskacije, sekvestracije, eksproprijacije
i arondacije. Sve to je imalo uticaja na promjenu imovinsko-vlasnike slike u Bosni
i Hercegovini.U ovim procesima posebno je na udar dola imovina Bonjaka,
koja je znaajno reducirana, a time i njihova ekonomska snaga i mo, ali i ivotni
prostor. Svi navedeni procesi provedeni su pod izgovorom reforme, a praeni su
adekvatnom legislativom, koja im je omoguila da se isti s pravnog i praktinog
aspekta provedu nesmetano.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Bonjaci, agrarna reforma, kmetski
odnosi, uzurpacija zemlje, konfiskacija, nacionalizacija, eksproprijacija, zakonska
regulativa, vlasniko-imovinski odnosi, Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca,
Kraljevina Jugoslavija.
USURPATION OF LAND HOLDINGS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
IN THE LIGHT OF AGRICULTURAL LEGISLATION OF AUSTROHUNGARIAN ADMINISTRATION UNTIL 1948.
Abstract: This paper deals with the usurpation of property of Bosniaks in
Bosnia and Herzegovina, with a view to changes in the area of property ownership.
In this regard, the adoption of regulations and the implementation of a number
of measures by the authorities, there has been a significant change in property
ownership structure of land and other real estate in Bosnia and Herzegovina. A
special influence on the change had agrarane reforms implemented several times
in the period from 1918 to 1990, but also other social and economic processes, such
as nationalization, confiscation, expropriation and land consolidation committee.
495
All this has had an impact on the change of property ownership pictures in Bosnia
and Herzegovina. These processes particularly impacted Bosniak property, which
was significantly reduced, and thus their economic strength and power, but also a
living space. All these processes were carried out under the pretext of reform, and
accompanied by adequate legislation, which allowed them to be the same from a
legal and practical point of spend freely.
Keywords: Bosnia and Herzegovina, Bosniaks, agrarian reform, serf
relations, usurpation of land, confiscation, nationalization, expropriation, legislation,
ownership and property relations, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, the
Kingdom of Yugoslavia.
Uvodne naznake
Malo je koje pitanje zaokupljalo interes i panju naunika raznih profila, i bilo
vano za sudbinu Bosne i Hercegovine i Bonjaka, kao pitanje zemljinih posjeda,
odnosno borbe za ivotni prostor. Ta borba see duboko u bosanskohercegovaku
prolost, ali se historiari i drugi naunici slau, da se kao poetak uzima sredina XIX
stoljea. Upravo tada poinju sve otvoreniji nasrtaji hriana-seljaka na imovinu, a
posebno na zemljine posjede Bonjaka u Bosanskom ejaletu. Takvi nasrtaji su usko
povezani sa nacionalnim pokretima, koji u susjednoj Austriji (Hrvatskoj), a naroito
Srbiji prerastaju u otvorene pokrete za ekspanziju na prostor Bosanskog ejaleta, pod
izgovorom osloboenja od osmanskog ugnjetavanja. Nasrtaji na imovinu Bonjaka
su nastavljeni i u narednim desetljeima i trajat e sve do sredine XX stoljea, kada
su u najveoj mjeri, provoenjem raznih pravnih, politikih i privrednih mjera,
zavreni procesi konane uzurpacije imovine Bonjaka. Time je dolo do njihovog
ekonomskog slabljenja i znaajnog suavanja ivotnog prostora, to je imalo
nesagledive posljedice po ukupnu egzistenciju Bonjaka na ovom prostoru.
Zakonodavstvo i zemljini odnosi u Bosni i Hercegovini od kraja osmanske
uprave do kraja Prvog svjetskog rata
Svjesni vanosti agrarnog pitanja, ali i injenice stalnog pritiska kranskih
drava u tzv. otvorenom Istonom pitanju, oslabljeno Osmansko carstvo, pokuava
navedene pritiske otkloniti donoenjem propisa iz oblasti ureenja zemljinih
odnosa izmeu zemljoposjednika (ifluk sahibija) i zemljoobraivaa (ifija).
Zemljoposjednici su uglavnom bili muslimani, a zemljoobraivai hriani. Meu
najvanijim propisima, koji su trebali urediti zemljine odnose su: Ramazanski
496
Uzurpacija zemljinih posjeda u Bosni i Hercegovini u svjetlu agrarne legislative...
zakon iz 1858,1 Saferska naredba iz 18592 i evalski zakon3 iz 1869. godine.

Ramazanski zakon je propis o zemlji i regulisao je pitanje zemljinog vlasnitva,
s namjerom da se uspostvavi dravno vlasnitvo nad carskim imetkom, koji je
stoljeima bio izvan kontrole Carstva. Po ovom Zakonu, zemlja se dijelila na pet
kategorija: erazi mirije (dravne zemlje), mulkovne zemlje (privatno vlasnitvo),
mevkufe (vakufske zemlje), metruke, i mevat (pusta zemlja). Saferska naredba
je ozakonila agrarne odnose stvorene ifluenjem, pri emu je posjednik zemlje
postao vlasnik, koji zemlju moe uz saglasnost drave prodati, zamijeniti ili ostaviti
svojim nasljednicima. Ovom Uredbom je predvieno sklapanje ugovora izmeu
zemljoposjednika i zemljobraivaa. Istom je ozakonjeno postojee stanje u agraru,
s ciljem da se ouva zemlja kao temelj drave, od sve uestalijih nasrtaja hrianski
seljaka na istu. evalskim zakonom ureeno je pravo vlasnitva nad umama, pri
emu je priznata postojea dioba istih, na: dravne, vakufske, optinske i privatne.
Zakonom je priznato pravo domaeg stanovnitva da moe da koristi prve tri kategorije
uma. Ovi propisi nisu u znaajnijoj mjeri umirili odnose izmeu zemljoposjednika
i obraivaa, to je dovodilo do uestalih nasrtaja i pobuna, ali su propisi doprinijeli
ouvanju teritorije (zemlje), ove za Osmansko carstvo vane pokrajne. Kako bi se
odnosi umirili, Osmansko carstvo je pred kraj svoje vladavine 1876. godine donijelo
Zakon o fakultativnom otkupu kmetova.4 Zakon je donesen u jeku Velike istone
krize i rata (18751878), kojeg je Osmansko carstvo vodlo, prvo sa Srbijom i Crnom
Gorom, a kasnije i sa Rusijom. U konanici ove velike krize, Bosna i Hercegovina
je doivjela novu teritorijalnu modifikaciju i status koji je utvren na Berlinskom
kongresu 1878. godine.5
U vremenu austrogarske uprave u Bosni i Hercegovini (18781918), agrarno
pitanje je bilo jedno od najsloenijih pitanja sa kojima se sretala austrougarska vlast.
Isto je zadiralo u sferu ekonomskih, nacionalnih, vjerskih i politikih odnosa u Bosni i
Hercegovini. Stoga je austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini bila veoma oprezna
u rjeavanju ove sloene problematike. Na snazi su ostali osmanski propisi, s tim to
1 Ramazanski zakon ili zakon o zemlji bio je prvo nastojanje Tanzimata da uvrsti svoju nadmo nad
starim vlasnicima zemlje. Namjera je bila uspostaviti dravno vlasnitvo nad carskim imetkom, koji
je stoljeima na ovaj ili onaj nain bio izvan kontrole vlade (Joseph von Hammer, Historija Turskog
(Osmanskog) carstva, (dalje: J.v. Hammer, Historija Turskog carstva) III, Zagreb 1979, 391.
2 Saferskoj naredbi prethodila je Carigradska konferencija predstavnika bosanskih agrarnih
interesenata Porte. (Izet aboti, Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu 18391878, Tuzla 2013, 65.
(dalje: I. aboti, Agrarne prilike).
3 evalski zakon je donijet kao posljednji u nizu propisa koji su trebali da urede imovinsko-pravne
odnose u oblasti zemljine problematike, a kako bi drava zatitila svoju imovinu. Poto su ume u
Bosanskom ejaletu inile znaajne povrine, postojala je potreba za donoenjem ovakvog jednog
zakona.
4 Ovaj propis donesen je sa namjerom smirivanja bunta hrianskog seljatva prema
zemljoposjednicima u Bosanskom ejaletu, meutim, isti u okolnostima ratnih uslova nije zaivio do
kraja osmanskog perioda i on je imao funkciju tek u vremenu austrougarske uprave (18781918).
5 lanom 25 Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je dobila mandat evropskih sila da moe da
okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom. Nakon toga, uslijedilo je zaposijedanje i okupacija Bosne
i Hercegovine, koja je provedena od 29. jula do 20. oktobra 1878. godine.
497
je posebnu vanost imao Zakon o otkupu kmetova. Po osnovu ovog Zakona od

1879. do 1910. godine u Bosni i Hercegovini se otkupilo 28.479 kmetskih porodica.6
Jedna od najvanijih stvari u oblasti zemljinih odnosa u vremenu austrougarske
uprave jeste donoenje Gruntovnikog zakona 1884. godine.7 Zemaljska vlada je
od 1886. godine pristupila uvoenju gruntovnice i upisu prava vlasnitva u zemljine
knjige, strogo potujui osmansko zakonodavstvo, kojim je regulisano pravo na
nekretnine. Samo oni kmetovi koji su uvedeni u zemljine knjige imali su kmetsko
pravo i zakon ih je titio. U ovom periodu, dominiraju dvije kategorije zemljita:
kmetska selita i begluci. U zemljinim knjigama priznato je zemljoposjedniku
vlasniko pravo, ali, istovremeno i zemljoobraivau je evidentirano njegovo tzv.
kmetovsko pravo. To pravo je bilo sadrano na obradu zemlje na kmetskim
selitima, kao i pravo na dio prihoda sa kmetskih selita. Dok kod begluka, nije
postojalo nikakvo pravno ogranienje i oni su bili preputeni slobodnom dogovoru
izmeu zemljoposjednika i seljaka obraivaa. Kmetovi su bili uglavnom hriani
i traili su daleko vie od navedenog prava, te su stalno vrili pritisak, potaknuti
politikim i nacionlnim ciljevima, stvarajui tako brojne probleme i zaotravajui
odnose izmeu muslimana i hriana u Bosni i Hercegovni. U ovom periodu, otkup
kmetova je tekao sporo, no i pored toga, evidentno je stalno slabljenje i smanjenje
broja Bonjaka zemljoposjednika i pojave zemljoposjednika meu Srbima i
Hrvatima. Tako su meu zemljoposjednicima, sa ili bez ifluka, prema popisu iz
1910. godine, pored 12.550 muslimana, javlja i 1.393 pravoslavna, 725 katolika i
66 ostalih.8
Vlasti su brojnim mjerama pokuale rijeiti sloene odnose u oblasti seljatva.
Tako je osjetno da je nakon smrti Kalaja i dolaska Burijana na mjesto zajednikog
ministra finansija 1903. godine, dolo do odreene liberalizacije u voenju bosanske
politike. To je imalo odraza i u oblasti agrara. Dolo je do poveanog broja otkupljenih
kmetova, desetina je zamijenjena desetinskim paualom 1905, a 1908. godine
ukinute su dravne rabote, to je imalo odraza na poboljanje poloaja seljatva. S
druge strane, age i begovi su bili nezadovoljni odnosom kmetova prema izvravanju
obaveza prema zemljoposjednicima. Osnovni zahtjevi aga i begova odnosili su se na
mulkizaciju (privatizaciju) kmetske okunice i na lienju kmetova servitutskih prava
na njihovim umama. Begovi su se uporno borili da se kmetovska okunica izdvoji i
ne tretira kao dio ifluka, nego da se tretira kao njihova privatna svojina.9 Ovo pitanje
je bilo i vano politiko pitanje. To potvruje stalna politika borba izmeu srpskih i
bonjakih politiara. Tako je Egzekutivni odbor Muslimanske narodne organizacije
(MNO) u junu 1908. godine, podnio Zemaljskoj vladi nacrt Agrarnih ustanova, u
6 Milan Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini 19181921, Prilozi, br. 6,
godina VI, Institut za istoriju radnikog pokreta, (dalje: M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u
BiH, Sarajevo 1970, 12); Edin Mutapi, Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini i njeno zakonodavstvo
(18781941), Gradaac 2007, 51. (dalje: E. Mutapi, Agrarna reforma u BiH).
7 Na osnovu carske odluke od 13. septembra 1884. godine, stupio je na snagu ovaj Zakon.
8 Popis uraen 1910. godine od strane austrougarske uprave uraen je detaljno, tako da se po osnovu
istog mogu veoma precizno pratiti i vlasniko-posjedovni odnosi u Bosni i Hercegovini.
9 E. Mutapi, Agrarna reforma u BiH, 57.
498
kojem zahtijeva da se odnosi izmeu zemljoradnika i zemljoposjednika reguliraju

ugovorom, a ne statutom ili zakonom. MNO je pitanje agrarnih odnosa, zbog
njegove vanosti smatralo kao ope muslimansko. I Muslimanska narodna stranka
(MNS) je ovo pitanje smatrala jako vanim, to potvruje i stajalite iste da agrarne
odnose smatra ivotnim pitanjem muslimanskog elementa.10 Srpski politiki faktori
u Bosni i Hercegovini su takoer bili jako zainteresirani za agrarno pitanje. Srpska
narodna radikalna stranka (SNRS) je insistirala na radikalnom rjeavanju agrarnog
pitanja u Bosni i Hercegovini, dok su srpske graanske politike grupe, preko svojih
glasila Srpska rije, Narod i Otadbina prema agrarnom pitanju zauzimale
umjerenije dranje. Hrvatska graanska politika je agrarno pitanje podredila svojim
dravnopravnim tenjama, pa su Hrvatska narodna zajednica i Hrvatska katolika
udruga zastupale stav ne diranja u agrarne interese begovata. Za hrvatsku graansku
politiku je sporazum sa begovima bio vaniji od osloboenja hrvatskih kmetova.11
No, generalno stajalite je da je tenja hriana seljaka bila, postati vlasnikom
zemlje. Koliki je bio pritisak na zemlju i promjenu vlasnitva iste, najbolje pokazuju
injenice da je u vremenu od od 1880. do 1910. pokrenuto 312.745 agrarnih sporova.12
Nakon donoenja Statuta za Bosnu i Hercegovinu13 i formiranja Sabora, agrarno
pitanje je igralo kljunu ulogu u politikom preustrojavanju zemlje. Ono je dovelo
do stvaranja hrvatsko-bonjakog saveza, pojave dviju disidentskih grupa meu
Bonjacima i do razbijanja jedinstvenog srpskog kluba. Kako bi razrijeio agrarno
pitanje, car je naredio ministru Burijanu da se za prvi Bosanski sabor izradi propis za
dobrovoljni otkup kmetskih selita. U proceduri donoenja navedenog propisa bilo je
puno protivrjenosti i suprotnost, te negodovanja odreenih politikih i nacionalnih
skupina. No i pored toga, 1911. godine donesen je Zakona o fakultativnom otkupu
kmetova u Bosni i Hercegovini.14
Poseban Ured za provoenje fakultativnog otkupa pri Zemaljskoj vladi
zapoeo je sa radom 1912. godine. Bez obzira na spor tempo otkupa, Bonjaci
zemljoposjednici su stalno slabili. Osnovni problem sa kojima su se sretali
zemljoposjednici jeste taj, to se njihova zemlja u gruntovnici vodila kao dravna, a
kmetska selita kao privatna (mulkovna dobra), agrarni sporovi izmeu age i kmeta
uglavnom su se zavravali u korist kmeta, vlada je ume koje su se koristile 200
godina proglasila carskim, a kmetovi su izbjegavali ispunjavati svoje obaveze to je
slabilo ekonomsku mo zemljoposjednika, meu kojima je ubjedljivo najvie bilo
Bonjaka. U ovom periodu u Bosni i Hercegovini je bilo 9.490 zemljoposjednika
sa ukupno 4.861.470.624 dunuma zemlje. Najvie begluka se nalazilo na prostoru
okruga Banja Luka, zatim Mostar, pa Tuzla. Povrina begluka iznosila je oko 9,5
10 Grupa autora, Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, Sarajevo 1993, 415.
11 E. Mutapi, Agrarna reforma u BiH, 58-59.
12 M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini, 12.
13 Statut (ustav) za Bosnu i Hercegovinu je donesen 20. februara 1910. godine.
14 Zakon je donijet na 87. sjednici Sabora, 5. aprila 1911. godine, pod nazivom Osnova zakona o
davanju zajmova za dobrovoljno okupljivanje kmetskih selita u Bosni i Hercegovini. Za Zakon su
glasali svi bonjaki i hrvatski poslanici i 11 srpskih poslanika u Saboru. (M. Gakovi, Rjeavanje
agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini, 13).
499
% ukupne povrine Bosne i Hercegovine, gdje je 47% zemlje pripadalo velikim

bonjakim posjednicima, a poetkom XX stoljea bilo je 46. veleposjednikih
porodica u Bosni i Hercegovini. U vjersko-konfesionalnom pogledu 91,1%
zemljoposjednika inili su muslimani, a 9,9% ostali, dok su 80,5 % kmetova inili
pravoslavci, a 19,5 % ostali.15 To je agrarnom pitanju u ovom periodu davalo jaku
vjersko-nacionalnu obojenost, sve do 1914. godine. U Bosni i Hercegovini od 1911.
do 1915. godine, 2.406 zemljoposjednika prodali su svoje posjede, a prema Zakonu
o fakultativnom otkupu kmetova, otkupilo se 13.371 kmetskih selita ili 11%. Broj
aga od 10. 463 do kraja Prvog svjetskog rata se znatno smanjio, a najvei broj njih
je imao od 2 do 20 kmetskih selita.16 Zapoeti proces otkupa kmetova zaustavio je
Prvi svjetski rat, mada je ovo pitanje sa ekonomskog i imovinsko-pravnog aspekta
bilo aktualno i u toku Prvog svjetskog rata, a njegovo rjeavanje je uslijedilo nakon
okonanja rata.
Agrarno zakonodavstvo i zemljini odnosi u Bosni i Hercegovini u vrijeme
monarhistike Jugoslavije (19181941)
Agrarno je pitanje pred kraj Prvog svjetskog rata poprimilo radikalne oblike.
Seljacima je putem Poslanice, ve 14. novembra 1918, obeano da svi oni koji
hoe da obrauju zemlju u novoj dravi, istu mogu i dobiti. To je bio poetak jo
radkalnijeg pritiska na zemljine posjede u Bosni i Hercegovini. Isto je uraeno pod
izgovorom rjeavanja seljakog pitanja. Kraj Prvog svjetskog rata je bila odlina
prilika za seljake hriane zemljoobraivae, za dalju radikalizaciju agrarnih odnosa.
Ovo pitanje se preplitalo sa nacionalnim, vjerskim i socijalnim osjeajima. Rezultati
takvog stanja bili su sve otvoreniji nasrtaji pravoslavnog seljatva na begluke
zemlje i selita, pri emu se palila i unitavala njihova imovina. Tako su u jednom
mahu unitena mnoga begovska selita irom Bosne i Hercegovine. Ovi postupci
su intenzivirani ulaskom srpske armije u Bosnu i Hercegovinu 4. novembra 1918.
godine. U takvoj situaciji, kmetovi se ponaaju kao vlasnici kmetovske i begluke
zemlje. Tako su na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine seljaci, pljakajui
bonjaku imovinu ulazili i u meusobne sukobe u vezi sa podjelom plijena.17
Agrarni nemiri su krajem 1918. i poetkom 1919. godine, obuhvatili cijelo podruje
Bosne i Hercegovine. Uzurpirane su velike povrine iste. Otimaina tueg, odnosno
zemljita Bonjaka, nije se ograniila samo na kmetovska selita i begluke, ve i na
ostalu imovinu koja je pripadala Bonjacima. Koliki je intenzitet napada na imovinu
Bonjaka bio krajem 1918. i poetkom 1919, najbolje pokazuje izvjetaj ministra
15 Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine,
Zagreb 2003, 173-175. (dalje: H. Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u BiH).
16 Grupa autora, Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, 85.
17 Atif Purivatra, Politike partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini poslije 1918.
godine, Prilozi, Godina III, broj 3, Sarajevo 1967, 132-133. (dalje: A. Purivatra, Politike partije prema
agrarnoj reformi u BiH).
500
Pribievia18 i stav Anatasije ole19, da se zbog alarmantne situacije na selu u Bosni

i Hercegovini uvede vanredno stanje.
Koliko je bilo vano zemljino pitanje, najbolje pokazuje stav nove vlasti
prema istom. Ona rjeenje ovog pitanja smatra prioritetnim,20 pa se odmah formirala
Komisiju koja je trebala pripremiti Uredbu za rjeavanje agrarnog pitanja, na ijem
elu je bio Vitomir Kora, koji je insistirao na radikalnom rjeenju ovog pitanja.
Stoga ne udi, da je jedna od prve mjere nove vlasti bilo donoenje tzv. Predhodnih
odredbi,21 koje su imale zadatak da legalizuju zateeno stanje, koje je nastalo karjem
rata i nakon njegovog okonanja. To je u stvari bila legalizacija nasilne uzurpacije,
odosno otimaine zemlje Bonjaka zemljoposjednika, koju su uinili seljaci hriani,
odnosno bivi kmetovi. Na taj nain, drava je uinila legalizaciju poinjenog nasilja
u doba prevrata u prvim mjesecima zajednike drave. Vlada je preuzela kljunu
ekonomsko-politiku odluku, ostavljajui Privremenom narodnom predstavnitvu,
odnosno buduem prelaznom parlamentu, mogunost da samo potvrdi Predhodne
odredbe. Predhodnim odredbama raskidaju se svi kmetski (ifijski) odnosi u Bosni
i Hercegovini, kmetovi i ifije postaju slobodni vlasnici zemlje. Ovim propisom
svi veliki se posjedi imaju eksproprirati i dati domaim obraivaima, odtete
za zemlju, na kojima vlasnicima postaju seljaci, uredie se zakonodavnim putem,
bez otete se oduzemaju posjedi habzburke dinastije, svi veliki umski kompleksi
prelaze u dravno vlasnitvo.22 lanom 15. ove Uredbe oduzimaju se posjedi onim
osobama, koje sam zakupnik neobrauje kao zemljoradnik sa svojom porodicom.
Ove odredbe su bile u suprotnosti sa privremenim Ustavom,23 gdje stoji: Svojina
je nepovrediva ma kakve prirode bila. Niko ne moe biti prinuen da svoje dobro
ustupi za dravne ili druge ikakve potrebe, niti se pravo privatne svojine moe radi
toga ograniiti.24 Treba istai, da se Predhodne odredbe nisu odnosile na podruje
Srbije, koje je ona imala do 1912. Predhodnim odredbama predmet agrarne reforme
nisu bile begluke zemlje. Meutim, kasnija tumaenja Predhodnih odredaba,
polaze od toga da se begluki odnosi, smatraju kao odnosi slini kmetskim (lan 7),
tj. zemlja se daje u vlasnitvo begluara.
18 A. Purivatra, Politike partije prema agrarnoj reformi u BiH, 126.
19 Nusret ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925. privredni i politiki razvoj, Sarajevo 1991, 48.
20 Regent Aleksandar Karaorevi je 6. januara 1919. godine izdao narodu Proglas u kojem je
izmeu ostalog, saopio: Ja elim da se odmah pristupi pravednom rjeenju agrarnog pitanja, i da se
ukinu kmetstva i veliki zemljini posjedi. U oba sluaja zemlja e se podijeliti siromanim vlasnicima
njenim... (M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini), 31.
21 Predhodne odredbe su objavljene u Slubenim novinama Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca,
br. 11/19, 27. februara 1919. godine. Objavljivanje Predhodnih odredaba izazvalo je estoke reakcije u
zemljoposjednikim, veleposjednikim, vjerskim i uope reakcionarnim krugovima. Oni se nisu nadali
da e se agrarno pitanje ovako brzo i energino rjeavati. Za njih je to bio nezakonit akt, jer je donesen
mimo Privremenog narodnog predstavnitva, te je njime naruena svetost privatne svojine (M.
Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini), 35.
22 Agrarni zbornik, izdaje Gojko Niketi, Beograd 1924, 66-74, Mustafa Begi, Zemljovlasnici
Bosne, 12-16.
23 Ustav je donio Ministarski savjet 30. januara 1919. godine, uz regentov blagoslov, a on se, prema
130. lanu ima podnijeti Privremenom narodnom predstavnitvu, na naknadno zakonodavno odobrenje.
24 lan 13. Privremenog ustava.
501
Predhodne odredbe su trebale da smire stanje u Bosni i Hercegovini, koje

je bilo rezultat nasilja od strane pravoslavnog stanovnitva, pod okriljem borbe za
zemlju. Pljaka i otimaina su lagalizovane, iako je lanom 23. Predhodnih odredaba
utvreno da se balagodatima ovih odredaba nee moi koristiti oni koji iza njihovog
proglaenja budu i dalje otimali, samostalno dijelili i pljakali tue posjede i koji zbog
toga budu osueni. Meutim, ova odredba Predhodnih odredaba nije apsolutno
potovana ve se imovina zemljoposjednika i dalje pljakala. Treba imati u vidu da
je agrarna reforma u Bosni i Hercegovini sprovedena na najradikalniji nain od svih
junoslovenskih prostora, kao jedan dugorono osmiljen projekat. Vlastodraki
prosrpski krugovi iz Beograda su znali da jedino bonjako stanovnitvo nee imati
zatite iz vana. Nasilje se sa agrarnog prenijelo na sve ope nacionalno, pri emu je
bonjaka imovina dola na udaru, to je natjeralo reisul-ulemu Demaludina ef.
auevia da reagira i zatrai zatitu bonjake imovine, insistirajui na potivanju
svetosti kunog praga, line slobode i ivota.25 Predhodne odredbe su bile tetne, ne
samo radi izmjene vlasniko-posjedovnih odnosa, ve je provedbom istih izgubljen
kontinuitet poljoprivredne proizvodnje, jer je upravo provoenjem istih dolo do
opadanja iste, pa tako i standarda seljaka. Prema zvaninoj statistici Agrarne direkcije
u Sarajevu, pod kmetskim selitima je bilo 7.752.339 dunuma zemlje.26 Na taj nain,
unitaristiko-centralistiki politiki krugovi u Beogradu su, donijeli temeljni akt u
oblasti agrarne reforme, bez predhodne rasprave na bilo kojem zakonodavnom i
izvrnom organu u zemlji, poigravajui se tako sa oko 15 odsto teritorije u Bosni i
Hercegovini.

Kako bi se provele Predhodne odredbe i legalizirala pljaka imovine
Bonjaka, Vlada je donijela Uredba o upisu vlasnitva bivih kmetova nad
kmetskim selitima u zemljinim knjigama u Bosni i Hercegovini,27 gdje se
u lanu 1. navodi da su kotarski sudovi duni da izvre upis u gruntovne knjige
kmetskih selita u korist bivih kmetova. Da bi se utiale strasti i nezadovoljstvo,
uinjeno je da novoupisano vlasnitvo bude privremeni zakup, te e se isti pretvoriti
u trajni u pogodnom politikom trenutku.
U 1919. godini najsloeniji su odnosi bili na podruju beglukih odnosa. U
proljee se svjesno vri dalji pritisak i uzurpacija beglukih imanja od strane seljaka
pravoslavaca. Uzurpacija je prisutna na cijelom prostoru Bosne i Hercegovne. Na
irem banjalukom podruju bila je intenzivna uzurpacija beglukih zemalja. U
Bosanskoj Gradici su uzurpirani posjedi hadi Mustafe Guia, u Bosanskoj Dubici
dr. Alibega Dinia, u Prijedoru begluci Mehmedbega Kapetanovia, opljakani su
i zapaljeni begluci Mehmedbega Dinia u Omarskoj, u Bijeljini (aavici) begluci
Mehmedbega Paia i brojni drugi.28 Udar na velike (begovske) posjede uslijedio je
25 Atif Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, II izdanje, Svjetlost, Sarajevo 1970, 148.
(dalje: A. Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana).
26 E. Mutapi, Agrarana reforma u BiH, 95.
27 Uredba je donijeta 21. jula 1919. godine kao privremena mjera iz razloga kako bi stiali iskazano
nezadovoljstvo zemljoposjednika.
28 E. Mutapi, Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini, 99-100.
502
nakon donoenja Naredbe ministarskog savjeta od 10. aprila 1919, o djeliminom

provoenju Predhodnih odredaba, kojom se ovlauje ministar za agrarnu reformu,
da do definitivne odluke odluuje o velikim posjedima.
Ovu oblast, kako bi opravdala i pokrila uzurpaciju, drava pokuava urediti
setom novih propisa. Prva je donesena Uredba o zabrani otuivanja i optereivanja
zemljita velikih posjeda,29 kojom je utvren maksimum veliine posjeda, koji se
kretao od 50 ha u Hercegovini do 200 ha, odnosno 400 ha u Semberiji i Posavini.
Znaaj Uredbe za Bosnu i Hercegovinu je u tome, to su u Fond agrarne reforme
unijete izvjesne povrine koje nisu bile pod kmetstvom. Ova Uredba potvruje da
Predhodnim odredbama nisu bile obuhvaene begluke zemlje.
Znaajan pritisak na begluke zemlje uinjen je donoenjem Uredba
o pobiranju prihoda (etve) u 1919. godini sa beglukih ziratnih zemalja u
Bosni i Hercegovini.30 To je bio dodatni udar na begluku zemlju, jer su Uredbom
zemljoradnici koji su zemlju obraivali bili ovlateni da uberu i prihode sa iste. Na
taj nain, nagovijeteno je da e begluci u Bosni i Hercegovini biti predmet agrarne
reforme. To se veoma brzo obistinilo donoenjem propisa koji su direktno zadirali
u begluke odnose u Bosni i Hercegovini. Ovdje se prije svega misli na Uredbu
o postupanju s beglukim zemaljama u Bosni i Hercegovini.31 Ovom Uredbom
agrarna reforma je obuhvatila slijedea zemljita: nenaseljene begluke na kojima
su najmanje 10 godina postojali kmetsvu slini odnosi, u ifluk pretvoreni begluci,
pobeglueni ifluci, begluke zemlje i begluci koje seljaci obrauju due od 10
godina, begluci koji su nastali prisvajanjem beglukih ispaa, ukmeene krevine,
koje su u gruntovnici upisane kao begluk, etvrtarski vinogradi i begluke zemlje
uzete u pekulativne svrhe.32 Odredbama ove Uredbe dogovoreno je da begluka
zemljta koja potpadaju pod udar agrarne reforme, plaat e zemljoradnici-begluari
na temelju pogodbe sa vlasnicima. Tako da je i pored velikih pritisaka, ipak znaajan
dio beglukih zemalja ostao u punom vlasnitvu begova.
Kako bi se proces uzurpacije i otimaine begovske zemlje i kmetskih selita
doveo do kraja, vlast donosi Uredbu o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa
u Bosni i Hercegovini.33 Ova Uredba bila je rezultat meustranakog dogovora
izmeu Radikalne stranke (RS) Nikole Paia i Jugoslovenske muslimanske
organizacije (JMO) Mehmeda Spahe. Meutim, ovim nije bilo likvidirano pitanje
beglukih zemalja. Nasuprot tome, usljed nekoliko izmjena begluke Uredbe, u
Bosni i Hercegovini su stvoreni jako zamreni svojinski odnosi i sporovi, pa e
ovo pitanje ostati aktuelno i u narednom periodu. Ovom Uredbom likvidiraju se sa
250.000.000 dinara, svi kmetski odnosi u Bosni i Hercegovini, a potrebna sredstva
je obezbijedila drava. Ono to karakterie ovu Uredbu jeste da je cijena odtete
29 Uredba je donesena 21. jula 1919. godine, Sl. novine K SHS, br. 82/19.
30 Isto.
31 Uredba je donesena 14, februara 1920, a dopunjena 12. maja 1921. godine.
32 Milivoj Eri, Agrarna reforma u Jugoslaviji, 19181941, Sarajevo 1958, 375. (dalje: M. Eri,
Agrarna reforma).
33 Uredba je donesena 12. maja 1921. godine, neposredno prije usvajanja Vidovdanskog ustava.
503
za oduzetu zemlju bila ispod svakog nivoa, iako se JMO borila na sve naine da
ouva begluku zemlju i interese zemljoposjednika u Bosni i Hercegovini. Odteta
zemljoposjednicima za oduzetu zemlju bila je manja od jednogodinjeg prihoda sa
te zemlje. Na ovaj nain, antibonjaki elementi su, jednostavno brzim i nasilnim
rjeenjem agrarnog pitanja eljeli slomiti bonjaku zemljoposjedniku elitu, kako
bi mnogo jednostavnije manipulirali ovom etnikom, narodnom skupinom, u emu
su poprilino i uspjeli. Na ovaj nain, se jednom ministarskom uredbom trgovalo
sa oko 15% teritorije Bosne i Hercegovine, a sve se deavalo nekoliko mjeseci
prije izglasavanja Vidovdanskog ustava 28. juna 1921. godine. Naime, svo vrijeme
rada Ustavotvorne skuptine, od decembra 1920. do juna 1921, bosansko agrarno
pitanje je bilo predmet panje i interesovanja, od ega je zavisio i stav odreenih
politikih stranaka prema Ustavu. To je dovelo do kompromisnog dogovora izmeu
JMO i RS Nikole Paia 15. marta. 1921, koja se obavezala ispuniti odreene
zahtjeve JMO, a izmeu ostalog i stavljanje van snage l. 7 Begluke uredbe,
kojom se uzurpirana zemlja treba vratiti vlasnicima. Glavni dio sporazuma bio je:
zatita islamskih propisa i obiaja, visina odtete za oduzetu zemlju, obezbijeenje
jedinstvene dravne uprave u Bosni i Hercegovini. Meutim, Pai i njegova RS
nisu ispotovali dogovor, pa je begovska zemlja bila na udaru i u narednom periodu.
Ovom Uredbom, likvidiraju se odnosi na beglukim zemljama plaanjem naseljenih
begluka po dvostrukoj katastarskoj vrijednosti. Za tu svrhu odreena je suma od 25
miliona dinara, s tim da se ona moe poveati ako se ukae potreba. Navedena suma
novca trebala je biti poloena kod Agrarne direkcije u Sarajevu, do 15. juna 1922.
godine. Ovom Uredbom likvidirani su kmetski odnosi, meutim begluki odnosi su
bili predmet novih zakonskih rjeenja.34
U periodu od 1921. do 1929. godine, u tzv. Vidovdanskom sistemu,
doneseno je vie pravnih akata vezanih za agrarnu problematiku,35 odnosno promjenu
vlasnikih zemljinih odnosa. Od vanijih pravnih mjera su svakako Likvidacija
agrarnih direkcija36 i Zakon o bivim kmetskim selitima i steenim beglucima
u Bosni i Hercegovini.37 Rjeenjem o Likvidaciji agrarnih direkcija, ukidaju
se agrarne direkcije zakljuno sa 30. aprilom 1925. godine u Ljubljani, Zagrebu,
Beogradu i Sarajevu, te glavna povjerenitva u Skoplju, Cetinju i Splitu, zajedno
sa okrunim povjerenitvima. Po osnovu ovog rjeenja, sreski poglavari i veliki
upani su postali glavne instance u procesu rjeavanja agrarne problematike. U
Bosni i Hercegovini, politikim odlukama umjesto bie Agrarne direkcije, poslove
u oblasti agrara obavljali su sreski poglavari i oblasni veliki upani. Meutim,
34 E. Mutapi, Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini, 124.
35 Izmeu ostalih propisa doneseni su: Zakon o provedbi djelimine eksproprijacije velikih posjeda za
javne interese, kolonizaciju i izgradnju radnikih i inovnikih stanova i vrtova (4. juli 1922), Naredba
Ministarstva za agrarnu reformu o definitivnom utvrivanju objekata i subjekata agrarne reforme (2.
mart 1925) i dr.
36 Rjeenje Ministarskog savjeta, br. 1.046/25, od 14. januara 1925, o likvidaciji agrarnih direkcija i
njima podreenih organa i dr.
37 Zakon o bivim kmetskim selitima u Bosni i Hercegovini, proglasila je Narodna skuptina 18. maja
1928. godine.
504
najvanija pitanja iz oblasti agrara u Bosni i Hercegovini ostala su u nadlenosti

Ministra za agrarnu reformu, a to su predmeti vezani za otuivanje i optereivanje
zemljinih velikih posjeda, po Zakonu od 20. maja 1922. godine. Zakonom o bivim
kmetskim selitima u Bosni i Hercegovini, prekinut je desetogodinji zakupniki
odnos i pretvoren i privatno-pravni. Ovim Zakonom dolazi do konane promjene
vlasnikih odnosa u Bosni i Hercegovini, i to na nain da su bivi privremeni
zakupnici zemlje sada postali gruntovni vlasnici. lanom 1. ovog propisa ukinuto
je pravo kolektivnog vlasnitva i postavilo naelo individualnog vlasnitva. Kako
bi se Zakon proveo u praksi, Ministrstvo za agrarnu reformu donosi 28. juna 1928.
godine Pravilnik o provoenju ovog Zakona. Ovaj propis je dokrajio ekonomski
interes ranijih zemljoposjednika. Jer raniji gruntovni vlasnik, po ovom Zakonu, nije
imao pravo da dobije ni onu zemlju za koju niko nije pokazivao interesa, jer je ona
pretvorena u dravnu.
U narednom periodu na agrarne prilike i agrarno zakonodavstvo znaajno su
uticali politiki odnosi. Tako je bilo i kod donoenja Zakon o beglukim zemljama.38
Dvije su vane odredbe ovog Zakona: 1. Isti je zahvaljujui politikim kompromisima
imao za cilj da ublai nepravde nanesene ranijim zakonima. 2. Zakonom je trebalo
da se utvrdi isplata odtete za oduzeta begluka zemljita.39 Ovaj Zakon je imao za
cilj da povisi visinu naknade za oduzete begluke zemlje. Meutim, ni nova visina
naknade, ni priblino nije odgovarala pravoj vrijednosti zemljita. No, vlast je vjeto
napravila manevar, pa je od 1929. do 1931. donijela jo est novih zakonskih akata,
koji su imali za cilj opovrgnuti odredbe Zakona o beglukim zemljama.
U periodu Kraljevine Jugoslavije (19291941), u oblasti agrara dominira
zakonodavstvo vezano za likvidaciju agrarne reforme u Bosni i Hercegovini. Meu
prvima je svakako Zakon o finansijskoj likvidaciji.40 Ovim Zakonom regulisana
su dva pitanja: a) da se u gotovini isplauju dosueni iznosi na ime obeteenja u
visini od 500 dinara, a preko toga, u 6 % obveznica, b) te da se izda prva emisija
obveznica u iznosu od 150.000.000 dinara na rok otplate od 43 godine. U nekoliko
navrata ovaj Zakon je dopunjavan, a od 1932. do 1936. obustavljen je svaki rad
na rjeavanju i likvidiranju agrarnih sporova u Bosni i Hercegovini. Ovaj Zakon
je dopunjen 12. avgusta 1933. godine i u dopunama su u obzir uzete ume i ikare
na koje begluarske porodice nisu stavile svoje zahtjeve. Po odredbama navedenih
dopuna Zakona pristiglo je 2.700 prijava. Meutim, ovaj proces se nee zavriti do
1941. godine. Posebno posljedian po agrarne odnose bio je Zakon o likvidaciji
agrarne reforme na velikim posjedima.41 Zakonom su utvreni posjedi koji
premauju odreene povrine u banovinama i srezovima. Odredbama Zakona je
38 Zakon je donesen 3. decembra 1928. godine, kao rezultat ulaska predstavnika JMO u Vladu Velje
Vukovia, nakon parlamentarnih izbora od 11. novembra 1927. godine.
39 Grupa autora, Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, 50.
40 Zakon je donesen 14. septembra 1929. godine. Isti je rezultat tolerantnog odnosa Mehmeda Spahe,
prema predstojeoj upravno-administrativnoj podjeli Kraljevine SHS na banovine, pri emu je dolo do
dijeljenja jedinstvenog bosanskohercegovakog prostora.
41 Zakon je donesen 19. juna 1931. godine
505
utvrena cijena odtete. Kako je u Bosni i Hercegovini 30-ih godina XX stoljea pod
umama bilo 49 % cjelokupne povrine Bosne i Hercegovine, od ega 24,4% privatne,
nad ovim zemljitem je bila prisutna uzurpacija. Kako bi se sprijeilo samovoljno
prisvajanje umskog zemljita Vlada je donijela Uredba o dodjeljivanju dravnog
umskog zemljita i likvidaciju uzurpacija u Bosni i Hercegovini.42 Odredbama
ove Uredbe utvreno je da se podneseni dijelovi umskog zemljita na teritoriji
ranije Bosne i Hercegovine izdvoje, dodijele i predaju u vlasnitvo dobrovoljcima
i lokalnim mjesnim interesentima dravljanima Kraljevine Jugoslavije. Meutim,
ovom Uredbom nije zaustavljena dalja uzurpacija umskog zemljita u Bosni i
Hercegovini, ve je u odreenoj mjeri ista podravana i od strane vlasti.
Navedeni propisi stvorili su osnovu za provedbu brojnih procesa i pravnih
radnjih u oblasti agrarnih odnosa. Rezultati provedenih procesa bili su porazni za
Bonjake. Radilo se o smiljenoj uzurpaciji, koja je dovela do ekonomskog slabljenja
zemljoposjednika i veleposjednika u Bosni i Hercegovini, koji su uglavnom pripadali
Bonjacima. O kakvom se ekonomskom slabljenju radilo najbolje potvruju
injenice da je agrarnom reformom, zahvaeno 1.175.305 ha ili 23% zemljita
u Bosni i Hercegovini, pri emu se 52% odnosilo na obradivo zemljite.43 Ovi
pokazatelji su bez zemljita obuhvaenog uzurpacijom i kolonizacijom, tako da je
povrina zemlje zahvaene agrarnom reformom bila daleko vea. Da se radilo o
otimaini i pljaki, a ne o agrarnoj reformi, najbolje pokazuje injenica da je drava
1 ha zemljita otkupljivala po cijeni od 38 dinara, a najmanja tadanja trina cijena
iznosila je 2.500 dinara, to je znai svega 1,5 % od stvarne cijene. Na osnovu Zakona
o beglukim zemljama u Bosni i Hercegovini, od 3.12.1928, zakljuno sa 1. majom
1937. isplaeno je 512.109.689 din., od ega u gotovini samo 2.724.189 din, a u
obveznicama 509.385.500 din,44 to je bila klasina zloupotreba ljudskih prava i
prava na privatnu imovinu.
Posebna je pria zloupotreba u oblasti vakufske imovine. Tako je, na
prijedlog banske uprave Vrbaske banovine, donesen amandman na Finasijski zakon
za 1939/40, po kojoj je drava preuzela od uprave Gazi-Husrevbegovog vakufa
110.000.000 dunuma uma u srezovima Tesli, Teanj i Doboj, a za ove ume plaen
je iznos od 10 miliona dinara u 6% beglukim obveznicama.45
Na ovaj nain je od 1919. do 1939. godine, oduzeto od nekadanjih
zemljoposjednika i vlasnika 1.175.305 ha. Toliko je zemljita promijenilo vlasnika.
Uzurpacija zemljita uraena je po osnovu seta zakona iz oblasti agrara, to je za
cilj imalo dovoenje Bonjaka u nezavidan ekonomsko-socijalni poloaj, ali time je
znaajno marginilizirana njihova politika uloga i ukupan poloaj.
42 Uredba je donesena 10. juna 1936. godine, Sl. novine Kraljevine Jugoslavije, br. 147/36.
43 Grupa autora, Ekonomski genocid nad bosanskm Muslimanima, 100.
44 Isto, 65-66.
45 Isto, 65.
506
Uzurpacija imovine Bonjaka u periodu od 1945. do 1948. godine

Naalost, uzurpacija imovine Bonjaka nastavljena je i nakon Drugog
svjetskog rata. To je uraeno putem provoenja brojnih drutvenih mjera i procesa,
poput: agrarne reforme, nacionalizacije, konfiskacije, eksproprijacije, sekvestracije,
arondacije i slino. Poseban udar na zemljine posjede uinjen je provoenjem tzv.
agrarne reforme u periodu 1945-1948. godine. Agrarna reforma je bila jedno od
najsloenijih pitanja sa kojima se suoavala komunistika vlast, koja je eljela po
hitnom postupku rijeiti seljako pitanje. To je htjela provesti zbog samog stanja
u kojem se nalazila seljaka populacija nakon Drugog svjetskog rata, koje je bilo
nezavidno, te zbog doprinosa seljaka NOB-i, ali najvie zbog pridobijanja seljaka
radi ostvarivanja svojih zacrtanih politiko-ideolokih ciljeva. Agrarno pitanje se
uklapalo u programska opredjeljenja KPJ u pogledu rjeavanja istog kroz radikalno
dovravanje promjena u vlasniko-posjedovnim odnosima, koji su zapoeli, a nisu
bili do kraja zavreni, do 1941. godine. Agrarna reforma je provedena pod strogim
nadzorom KPJ, koja je utvrdila organe i ustanove za provoenje i donijela neophodne
propise. Organi su formirani od saveznog do mjesnih nivoa vlasti, a to su: Agrarni
savjet, savezna i republika ministarstva poljoprivrede, te okrune, sreske i mjesne
agrarne komisije. U organima su bili ukljueni najuticajniji partijski i dravni
rukovodioci.46 Kod donoenja propisa za provoenje agrarne reforme i kolonizacije,
komunistika vlast je prethodno anulirala sve propise donesene u vremenu od 1941.
do 19145. godine. Nakon toga, vlast je donijela set propisa kako bi uredila vlasnikoposjedovne odnose u oblasti agrara. To je uraeno veoma radikalno, nepotivajui
naela prava na privatnu imovinu. Izmeu ostalih, doneseni su slijedei zakoni:
Zakon o postupanju sa imovinom, koju su sopstvenici morali napustiti i
imovinom koja je oduzeta u toku okupacije,47 Zakon o zatiti narodnih dobara i
njihovom upravljanju,48 Zakon o konfiskaciji imovine i izvrenju konfiskacije,49
Zakon o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorima,50 Zakon o dravnim
poljoprivrednim dobrima,51 te Zakon o reviziji dodjeljivanja zemlje.52 Ovi
zakoni, inili su znaajnu osnovu u rjeavanju imovinsko-pravnih odnosa u
prelaznom vremenu neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a to je znailo dalju
uzurpaciju imovine. Isti su predstavljali i vanu pravnu osnovu za donoenje Zakona
46 Agrarni savjet je bio krovni savezni organ za provoenje agrarne reforme i kolonizacije. Predsjednik
Agrarnog savjeta bio je Moa Pijade, a njegovi lanovi: Vaso ubrilovi, ministar poljoprivrede,
Sreten Vukosavljevi, ministar kolonizacije, Maksim Goranovi, predsjednik dravne poljoprivredne
komisije, kao i republiki ministri poljoprivrede: Filip Laki, Vlado egrt, Bogdan Oreanin, Jovan
Veselinov, Jerko Radmilovi, Zdravko Romac, Dimitrije Bajalica, Vlado Burzevski, Milan Brinar i
Vlajko Begovi. Predsjednik i lanovi Agrarnog savjeta postavljeni su Dekretom Predsjednitva
Ministarskog savjeta DFJ, od 29. avgusta 1945, Sl.list DFJ, br. 67/45.
47 Sl. list DFJ, br. 36/45, od 24. maja 1945. godine.
48 Isto.
49 Sl. list DFJ, br. 40/45, od 9. juna 1945. godine.
50 Sl. list DFJ, br. 5 /45, od 17. februara 1945. godine.
51 Sl. list DFJ, br. 48/45, od 9. jula 1945. godine.
52 Sl. list DFJ, br. 56/45, od 3. avgusta 1945. godine.
507
o agrarnoj reformi i kolonizaciji.53 Veleposjedi su se nali prvi na udaru i to po

osnovu Zakona o konfiskaciji. Konfiskacija je vrena na cijelom podruju Bosne i
Hercegovine. Na podruju sreza Biha, konfiskovano je 14.083 dunuma zemlje dr.
Osmana Kulenovia,54 te ogromni posjedi Husein-bega Ibrahimpaia u Otoci.55 I u
srezu Tuzla, konfiskovane su znaajne zemljite povrine. Tako je cjelokupan posjed
Raide-hanume Kulovi, roene Gradaevi i Sead-bega Kulovia u ukupnoj
povrini od 1.043 dunuma konfiskovan.56 U srezu Graanica je izvrena konfiskacija
imovine od vie zemljoposjednika.57
Komunistika vlast je posebnu panju posvetila donoenju Zakona o
agrarnoj reformi i kolonizaciji. Zakon je na saveznom nivou donesen ve u avgustu
1945. godine, a u Bosni i Hercegovini, zbog raznih specifinosti Zakon je donesen
poetkom januara 1946, kao posljednji u nizu republikih zakona iz oblasti agrara.
Ovaj zakon je bio prvi propis koji se odnosio na promjenu zemljinih vlasnikih
odnosa. Pored zakona, doneseni su i podzakonski akti. Pravilnik o sprovoenju
Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji,58 Uputstvo o radu pri sprovoenju
agrarne reforme i kolonizacije,59 Uredba o uknjienju prava svojine na dravnoj
nepokretnoj imovini60 i niz drugih propisa, koji su tretirali ovu problematiku.
Bosanskohercegovaki Zakon o agrarnoj reformi je imao nekoliko specifinosti.
Posebna specifinost se odnosila na problematiku konane likvidacije beglukih
odnosa u Bosni i Hercegovini, to je uraeno pod izgovorom ukidanja svih ostataka
feudalnih odnosa.61 Zakonom i podzakonskim aktima su utvreni svi vani
parametri, koji su podrazumijevali proceduru formiranja zemljinog fonda, korisnika
istog, te raspodjele zemlje. Zemljini fond je bio heterogenog sastava, s tim to su
veliki zemljini posjedi, njih 321 su inili 17.843 ha (16,15%) ukupnih povrina,
53 Zakon je na nivou Demokratske Federativne Jugoslavije donesen 23. avgusta 1945. godine, Sl.
list DFJ, br. 64/45, a na nivou NR Bosne i Hercegovine donesen je 9. januara 1946. godine, Sl. list
NR BiH, br. 2/46.
54 Arhiv Unsko-sanskog kantona (dalje: A USK), fond: Sreski sud Biha (dalje: SSB), dok. br.
I-17/45. Zakljuak o konfiskaciji imovine dr. Osmana Kulenovia, od 15. novembra 1945. godine.
55 A USK, f: SSB, br. dok. 22/45. Odluka o konfiskaciji imovine Husein-bega Ibrahimpaia u korist
FNRJ, od 13. marta 1946. godine.
56 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: A BiH), fond: Agrarna reforma i kolonizacija (dalje: ARIK),
k-406. dok. 24881, Izdvajanje iz zemljinog fonda konfiskovanog i ekspropisanog zemljita Kulovi,
roene Gradaevi Raide-hanume i Sead-bega Kulovia, od 19. septembra 1946. godine.
57 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: A TK), fond. Sreska agrarna komisija Graanica (dalje: SAKG),
dok. br. 141/46, od 18. februara 1946. Izmeu ostalog, konfiskovana je imovina: Sprei Jusufa iz
Sokola, oli Hasana iz Piskavice, M.Huseinovi Ibrahima iz ahovice, Prohi Sabrije iz Graanice,
Raidbegovi Hazima iz Graanice i drugih).
58 Sl. list NR BiH, br. 2/46, od 9. januara 1946. godine
59 Sl. list NR BiH, br. 9/46.
61 Ova problematika je u Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji, tretirana l. 24, gdje je utvreno
da zemljoradniku, odnosno njegovoj porodici, koji je drao i obraivao begluku zemlju do 1.aprila
1941. godine, bez obzira da li je, po ranije vaeim propisima o beglukim zemljama, dostavio zahtjev
ili nije, ili je od njega odustao, predvien je bilo da se na toj zemlji ostavi zemljoradniki maksimum
onome zemljoradniku, odnosno njegovoj porodici, koji u tom vremenu to zemljite najdue obraivao.
508
posjedi iseljenih pripadnika stranih naroda Poljaka i drugih 14.588 (1.631 posjed)
inili su 13,20%, njemaki posjedi 12.733 ha inili su 11,52%, konfiskovana zemlja
9.049 ha, ili 7,32%, posjedi vjerskih ustanova 5.606 ha ili 4,07%.62 Prema dostupnim
podacima, ukupan zemljini fond u Bosni i Hercegovini iznosio je oko 135.000 ha,
a sa ostavljenom zemljom kolonista iznosio je oko 150.000 ha. To je znailo da
je u ovoj fazi toliko zemljita promijenio vlasnika. Raspodjela zemljita poela je
odmah nakon provoenja procesa eksproprijacije, pri emu je bilo dosta prisile, ali
i otpora. Na kraju je najvie zemlje dodijeljeno dravnom sektoru. Poljoprivrednim
dobrima dodijeljeno je 59.808 ha, na umsko zemljite je otpadalo 28.136 ha,
agrarnim interesentima (14.382) dodijeljeno je 23.007 ha, unutranjim kolonistima
(1.620) 5.500 ha, SRZ-a 3.586 ha,63 dok je drugim korisnicima dodijeljeno znatno
manje zemlje. U procesu agrane reforme na udaru je bila i vakufska imovina. Ista
je uzurpirana na cijelom podruju Bosne i Hercegovine. Samo u Tuzli, uzurpacijom
Turalibegova vakufa64 i vakufa Raide-hanume Tuzli65 uzurpirano je oko od 2.300
dunuma zemlje. Uzurpacijom vakufske imovine dolo je do znaajnog ekonomskog
slabljenja Islamske zajednice.
Agrarna reforma provedena od 1945. do 1948, zagovarana da se provodi
po naelu da zemlja pripada onome ko je obrauje, nije ispunila oekivanja
seljaka. U ovom procesu na udaru su bili krupni zemljini posjedi, iji su vlasnici
u najveem broju bili Bonjaci, te odseljeni narodi i Nijemci. Nakon provedene
agrarne reforme, osnovni korisnik zemlje je postala drava, dok je znatno manje
zemlje pripalo bezemljaima i siromanim seljacima. Na taj nain, agrarna reforma
nije zadovoljila siromane seljake-bezemljae, to joj je navodno bio i cilj, jer
im nije obezbijedila dovoljne koliine obradive zemlje za zadovoljenje osnovnih
egzistencijalnih potreba. Ni drugi zagovarani cilj nije ostvaren. Agrarnom reformom
nije dolo do unapreenja poljoprivredne proizvodnje i jaanja ivotnog standarda
seljaka, ve je selo nakon toga jo vie nazadovalo. Pa se sa razlogom, kao najvei
rezultat agrarne reforme nameu promjene u oblasti vlasniko-posjedovnih odnosa.
To je uglavnom, i u ovom sluaju, kao i ranije, uraeno najvie na tetu Bonjaka,
a u korist podrutvljavanja zemljinih posjeda. Tako je u Bosni i Hercegovini u
navedenoj agrarnoj reformi oko 18.500 zemljinih posjeda sa ukupnom povrinim
od oko 135.000 ha zemlje promijenilo vlasnitvo. Na taj nain, nije promijenjena
samo nacionalno-etnika struktura vlasnika zemlje, ve znaajno i ivotni prostor
etno-nacionalnim skupinama u Bosni i Hercegovini. Isti je, izmeu ostalog,
promjenom vlasniko-posjedovnih odnosa u oblasti agrara, promijenjen i omeen
62 A BiH, ARIK, k-415, dok. 9198/48. Izvjetaj ora Krstia, naelnika za agrarnu reformu i
kolonizaciju o rezultatima agrarne reforme u Bosni i Hercegovini, od 28. decembra 1948. godine.
63 A BiH, ARIK, dok. 9198. Izvjetaj ora Krstia, naelnika za agrarnu reformu i kolonizaciju o
rezultatima agrarne reforme u Bosni i Hercegovini, od 28. decembra 1948. godine.
64 A BiH, ARIK, k-424, dok. 7320, Podaci o eksproprisanom zemljitu vakufa Turalibega i ethode
iz Tuzle, od 1. marta 1947. Prema navedenim podacima od Turalibegova vakufa je uzurpirano 786
dunuma zemlje.
65 A BiH, ARIK, k-386, dok. 8074/46, od 23. aprila 1946. godine. Navedeni dokument potvruje da
je od vakufa Tahire-hanume Tuzli uzurpirano vie od 1.500 dunuma zemlje.
509
po nacionalnom principu, to e imati dalekosene posljedice po ukupne drutvenopolitike, privrede, nacionalne i vjerske odnose u Bosni i Hercegovini.
Umjesto zakljuka
U historiji Bosne i Hercegovine, poev od sredine XIX stoljea, pa sve
do danas, konstantno je prisutan proces uzurpacije zemljinih posjeda Bonjaka.
Rije je o jednom od najsloenijih i najosjetljivijih pitanja sa kojim su se susretali
Bonjaci. Taj proces se odvijao provoenjem brojnih drutvenih i privrednih mjera
i postupaka, koje su praene neophodnom legislativom. Uzurpacija zemljita
Bonjaka bila je ne samo privredno i ekonomsko pitanje, ve i nacionalno i politiko,
jer je isto znailo njihov opstanak na ovim prostorima. Proces uzurpacije zemljita
Bonjaka, zapoeo je krajem osmanske uprave, stalnim nasrtajima ifija hriana
na posjede zemljoposjednika muslimana, a pod izgovorom njihove ugroenosti.
Problem se sa agrarnog polja prenio na politiko, nacionalno i vjersko podruje,
to je posrnulo Osmansko carstvo natjeralo na donoenje agrarnih propisa s ciljem
rjeavanja zamrene agrarne problematike u Bosanskom ejaletu. Najznaajniji
propisi iz oblasti agrara doneseni u navedenom periodu bili su: Ramazanski zakon,
Saferska naredba, evalski zakon, te Zakon o otkupu kmetova. Meutim, sve to
nije doprinijelo smirivanju situacije u oblasti agrara, ve se ista uslonila, stalnim
pobunama hriana seljaka, koje su na kraju dovele do Velike istone krize 1875
1878. godina, kada se Bosanski ejalet naao u ii ovog sloenog meunarodnog
problema.
Velika istona kriza okonana je Berlinskim kongresom 1878. godine,
ijim odlukama je Austro-Ugarska dobila pravo okupacije Bosne i Hercegovine. U
vremenu austrougarske uprave, agrarno pitanje je bilo jedno od najsloenijih pitanja,
koje je zadiralo u sr nacionalnih i vjerskih odnosa. U ovom periodu u oblasti agrara
na snazi su bili propisi iz osmanskog vremena, pa tako i Zakon o otkupu kmetova.
Tada se sve do 1911. godine, s manjim intenzitetom, odvijao otkup kmetova, kada
je donijet novi Zakon o fakultativnom otkupu kmetova. Do poetka Prvog svjetskog
rata, otkupljeno je ukupno 13.371 kmetsko selite, ili 11%, tako da je ovo pitanje
ostalo i dalje otvoreno. Vano je istai da je u ovom periodu donesen 1884. godine
Gruntovniki zakon, kojim je utvren reguliran upis vlasnitva nad zemljinim
posjedima u zemljinim knjigama.
Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, dolo je
do radikalizacije u oblasti agrarne politike u Bosni i Hercegovini. Nakon pljake
i paljenja imovine Bonjaka, krajem 1918. i poetkom 1919. godine, centralistika
oligarhija iz Beograda je, kao prvu pravnu mjeru, donijela tzv. Predhodne odredbe.
Ovim pravnim aktom, legalizirana je pljaka i otimaina bonjake imovine. Nakon
toga, donesen je itav set pravnih propisa, kojima se provela agrarna reforma.
Poseban uticaj na zemljinu problematiku imali su: Uredba o upisu vlasnitva
510
kmetova nad bivim kmetskim selitima u zemljinim knjigama, Uredba o postupanju

sa beglukim zemljitima u Bosni i Hercegovini i Uredba o finansijskoj likvidaciji
agrarne reforme. Na osnovu ovih i drugih propisa u Bosni i Hercegovini je
uzurpirano 1.175.3005 ha zemlje ili 23% ukupne teritorije Bosne i Hercegovine. Isto
toliko zemlje je promijenilo vlasnika. Uzurpacija zemlje, imala je za cilj dovoenje
Bonjaka u nezavidan ekonomsko-socijalni poloaj, ali i njihovu marginalizaciju na
politikom i nacionalnom planu.
Uzurpacija imovine Bonjaka nastavljena je i nakon Drugog svjetskog rata,
provoenjem brojnih drutvenih i privrednih mjera i postupaka, poput: konfiskacije,
nacionalizacije, sekvestracije, eksproprijacije i arondacije zemljita. Navedeni
procesi su provedeni veoma radikalno od strane komunistike vlasti. Poseban udar
na zemljine posjede u Bosni i Hercegovini uinjen je provedbom agrarne reforme i
kolonizacije u vremenu od 1945. do 1948. godine. Navedene procese i mjere pratilo
je odreeno zakonodavstvo, meu kojima su posebno bili vani slijedei propisi:
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji, Zakon o konfiskaciji imovine i izvrenju
konfiskacije, Zakon o zatiti narodnih dobara i njihovom upravljanju i dr. Zahvaljujui
ovim mjerama i propisima oko 18.500 zemljinih posjeda sa ukupnom povrinom od
oko 135.000 ha, promijenilo je vlasnika. Meu uzurpiranom zemljom najvie je bilo
veleposjednike zemlje, iji su vlasnici bili uglavnom Bonjaci, te zemlje odseljenih
naroda i Njemaca. Na taj nain, nije promijenjena samo nacionalno-etnika struktura
vlasnika zemlje, ve i ivotni prostor omeen po nacionalnom principu, to je imalo
dalekosene posljedice, po ukupne drutveno-politike, privredne, nacionalne i
vjerske odnose u Bosni i Hercegovini.
Navedeno ukazuje, da je, vie od jednog stoljea vrena uzurpacija
bonjake imovine u Bosni i Hercegovini, s ciljem njihovog ekonomskog, politikog
i nacionalnog slabljenja i suavanja ivotnog prostora istim. Sve je uraeno po
osnovu odredaba brojne legislative donesene u navedenom perodu.
Summary
In the history of Bosnia and Herzegovina, from the middle of the nineteenth
century, until today, is constantly present process of usurpation of land owned by
Bosniaks. This is one of the most complex and sensitive issues that are encountered
by Bosniaks. This process was the implementation of a number of social and
economic measures and procedures, which are accompanied by the necessary
legislation. Usurpation of land Bosniaks was not only economic issue, but also
national and political, because it also meant their survival in this region. The process
of land acquisition of Bosniak land, started in the late Ottoman period, by constant
assaults of cift Christians in the lands of landlords Muslims, under the pretext of
their vulnerability. The problem with agricultural fields transferred to the political,
national and religious area, what is the failing Ottoman Empire made the decision
511
agrarian legislation to address the intricate agrarian problem in Bosnian eyalet. The
most important regulations in the field of agriculture adopted in that period were:
Ramadan law, Safer command, an advertising law, and the law on the purchase of
serfs. However, all this did not contribute to calming the situation in agriculture, but
they are compounded constant rebellions of Christian villagers, which eventually led
to the Great Eastern Crisis 1875-1878. years, when Bosnian Eyalet found itself in the
focus of this complex international problem.
Great Eastern crisis ended the 1878 Berlin Congress, whose decisions
Austria-Hungary received the right to the occupation of Bosnia and Herzegovina.
At the time of Austro-Hungarian administration, the agrarian question was one of
the most complex issues, which interfere with the core of national and religious
relations. During this period in the field of agriculture in effect were regulations in
the Ottoman times, including the law on the purchase of serfs. Then, until 1911, with
less intensity, occurred redemption serfs, when it adopted a new law on the optional
purchase of serfs. By the beginning of World War I, it purchased a total of 13,371
serfdom selite, or 11%, so that the issue remains still open. It is important to note
that in this period was adopted in 1884 Grunt law, which establishes a regulated
entry of ownership over land in the land registry.
The creation of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in 1918,
there has been a radicalization in the field of agricultural policy in Bosnia and
Herzegovina. After looting and burning of property of Bosniaks, in late 1918 and
early 1919, centralist oligarchy from Belgrade, as the first legal measure adopted
so called preliminary injunction. This act legalized plunder and pillage of Bosniak
property. After that, he brought a whole set of legal regulations, which implement
agrarian reform. A special impact on land issues were: Regulation on the registration
of ownership of serfs of former serfs Selite in the land registry, law on the bey
land in Bosnia and Herzegovina and the Regulation on the financial liquidation of
agrarian reform. Based on these and other regulations in Bosnia and Herzegovina
has been usurped 1.175.3005 hectars of land or 23% of the total territory of Bosnia
and Herzegovina. Also much of the country has changed hands. Usurpation of the
country, was aimed at bringing Bosniaks in the unenviable economic and social
situation, but also their marginalization in the political and national level.
Usurpation of property of Bosniaks continued after the Second World
War, carrying out numerous social and economic measures and procedures, such
as confiscation, nationalization, sequestration, expropriation of land and land
consolidation. These processes are carried out very radically by the communist
authorities. A special impact on land holdings in Bosnia and Herzegovina has made
the implementation of agrarian reform and colonization in the period from 1945
to 1948. These processes and measures was accompanied by specific legislation,
among which were particularly important following regulations: Law on Agrarian
Reform and Resettlement, the Law on Confiscation of Property and Execution of
Confiscation Act, the protection of national resources and their management and
512
others. Thanks to these measures and regulations around 18,500 landed properties
with a total area of about 135,000 ha, changed hands. Among the most usurped
land was the country gentry, whose owners were mostly Bosniaks, this country of
emigrants nation and Germans. In this way, not only changed the national-ethnic
structure of the owners of the country, but also a living space bounded along ethnic
lines, which had far-reaching consequences, the overall socio-political, economic,
ethnic and religious relations in Bosnia and Herzegovina.
This indicates that, over a century carried usurpation Bosniak property
in Bosnia and Herzegovina, with a view to their economic, political and national
weakening and narrowing of the same living space. Everything was done on the
basis of the provisions of numerous legislative in the mentioned period.
513
Prof. dr. Sead SELIMOVI

izvorni nauni rad
OBNOVA NASELJA TUZLANSKOG OKRUGA

PORUENIH U DRUGOM SVJETSKOM RATU
Apstrakt: Autor u radu pie o obnovi naselja Tuzlanskog okruga poruenih
u toku Drugog svjetskog rata. Obnova se odnosi na period 19451947. godina,
odnosno na godine neposredno nakon zavretka rata, kada je bilo potrebno obnoviti
i izgraditi poruenu zemlju. Tada je nova, komunistika vlast postavila pred sebe tri
zadatka. Prvi zadatak bio je obnova i izgradnja saobraajne mree, drugi, osiguranje
ishrane stanovnitva i trei, obnova i izgradnja poruene i popaljene domovine.
Narodna vlast je bila zadovoljna uspjehom postignutim na ostvarivanju prva dva
zadatka, dok trei zadatak nije mogao biti zavren jer je poruenost bila velika.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Tuzlanski okrug, obnova, naselja,
drutveni razvoj, tehnike baze, komunistika vlast.
RENEWAL OF SETTLEMENT TUZLA DISTRICT
DESTROYED IN THE SECOND WORLD WAR
Abstract: The author writes about the reconstruction of the village of Tuzla
district demolished during World War II. Restoration refers to the period from 1945
to 1947, and the years immediately after the war when it was necessary to restore
and build the destroyed country. Then the new - communist government has set for
itself three tasks. The first task was the restoration and construction of transport
networks, others, provision of nutrition of the population and the third, renovation
and construction of the demolished and burnt homeland. People power was
pleased with the success achieved in the realization of the first two tasks in 1945,
while the third task could not be completed because the devastation was huge.
Keywords: Bosnia and Herzegovina, Tuzla district, renovation, settlements,
social development, technical base, the communist government.
Uvod
Drugi svjetski rat je, osim ljudskih gubitaka, nanio veliku tetu privredi
Bosne i Hercegovine, posebno industriji koja je bila izloena tekim razaranjima i
514
Obnova naselja Tuzlanskog okruga poruenih u Drugom svjetskom ratu
oteenjima. Opljakane su i odnesene mnoge maine i instalacije koje je okupator

montirao u svojoj ili drugim okupiranim zemljama. Postrojenja i prirodna bogatstva
koja su ostala bezobzirno su i prekomjerno eksploatirana. Naroiti interes pokazivali
su okupatori za drvo, ugalj, boksit, eljeznu rudu, neke proizvode hemijske industrije
i poljoprivrede.
U Bosni i Hercegovini je uniteno ili oteeno 130 veih industrijskih preduzea
i 24 rudnika. Uniteno je 95 pilana koje su imale 209 gatera.1 Osim toga gotovo
sve saobraajne komunikacije bile su unitene kao i najvei dio poljoprivrednog
inventara, a stoni fond je smanjen za vie od 70%.2 Ukupna ratna teta u Bosni i
Hercegovini bila je procijenjena na 161.048.575.264 dinara.3
U uskoj vezi sa unitenjem privrednih, a posebno industrijskih kapaciteta u
Bosni i Hercegovini bilo je i sistematsko unitavanje javnih, stambenih i drugih
zgrada. U 67 mjesta na teritoriji Bosne i Hercegovine unitene su ili oteene zgrade
u kojima su bili smjeteni okruni i sreski sudovi, porueno je 86, a oteene 54
zgrade koje slue za smjetaj administracije, uprave, andarmerije, policije i drugih
organa. Ukupno je okupator otetio ili unitio 550.302 seoske i gradske zgrade.4
Obnova naselja Tuzlanskog okruga
Poslije zavretka rata i osloboenja drave, bilo je potrebno obnoviti i izgraditi
poruenu zemlju. Zbog toga je nova komunistika vlast postavila pred sebe tri
zadatka. Prvi zadatak bio je obnova i izgradnja saobraajne mree, drugi, osiguranje
ishrane stanovnitva i trei, obnova i izgradnja poruene i popaljene domovine.5

Narodna vlast je bila zadovoljna uspjehom postignutim na ostvarivanju
prva dva zadatka u 1945. godini, dok trei zadatak nije mogao biti zavren jer je
poruenost velika, te je ostao kao zadatak dananjice.6
1 Grupa autora, Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, knj. 2, Sarajevo 1990, (dalje:
Istorija, II), 13.
2 Seka Brkljaa, Muhidin Pelesi, Husnija Kamberovi, Bosna i Hercegovina u toku Drugog
svjetskog rata, u Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo
1994, 307
3 Zemaljska komisija za ratnu tetu izvijestila je Generalni sekretarijat Predsjednitva vlade NR
Bosne i Hercegovine 31. avgusta 1946. godine o ratnoj teti priinjenoj na teritoriji Bosne u Hercegovine
u periodu od 1941. do 1945. godine. Podaci su prikupljani u vremenu od 20. avgusta 1945. do 20.
avgusta 1946. godine. Komisija je bila miljenja da se prikupljeni podaci mogu smatrati konanim
jer su zbirni spiskovi primljeni od svih sreskih, gradskih i reonskih narodnih odbora. Arhiv Bosne i
Hercegovine Sarajevo (dalje: A BiH), fond Zemaljska komisija za ratnu tetu (dalje: fond ZKR), kutija
27. Pregled ratne tete na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 31. avgusta
1946. godine.
4 A BiH, fond ZKR, kutija 27. Pregled ratne tete na teritoriji Narodne Republike Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 31. avgusta 1946. godine.
5 Arhiv Tuzlanskog kantona u Tuzli (dalje: A TKT), fond Okruni narodni odbor Tuzla (dalje:
OKNOT), kutija 17. Referat Graevinskog odjeljenja Okrunog narodnog odbora za Okrug tuzlanski
za drugu okrunu konferenciju o obnovi zemlje. Tuzla, 1. decembra 1946. godine.
6 A TKT, OKNOT, k-17. Referat Graevinskog odjeljenja Okrunog narodnog odbora za Okrug
tuzlanski za drugu okrunu konferenciju o obnovi zemlje. Tuzla, 1. decembra 1946. godine.
515
Okruna i sreska vlast je organizirala udarne nedelje s ciljem obnove i

izgradnje puteva, obrade zemlje i popravke pruga. Nastojalo se postii povjerenje
izmeu graana razliitih nacionalnosti, prije svega Bonjaka, Srba i Hrvata, koje je
bilo narueno u toku Drugog svjetskog rata. S tim u vezi Front slobode je objavio
slijedei tekst:
Poslije velikih bitaka, krvoprolia i bratoubilakog klanja u koji je uvuen
ovaj kraj djelom izdajnika, nastalo je srenije doba koje je narod eljno
oekivao. Veliko djelo koje su zapoeli poteni ljudi ovog kraja rodilo je
bogatim plodom. Orgije Cvijetina Todia, Pjane Ibrahimovia i ostalih
izdajnika nagnale su narod da ih zamrzi, jer je vidio da su mu oni donijeli
najvie zla, a hrabri sinovi, narodni ustanici pokazali mu put kojim treba
poi. Danas, u blistavo svanue slobode zatiru se i poslednji tragovi bratske
mrnje. Danas je 200 Muslimana iz spreanske doline otilo sa plugovima da
pomogne narodu Ozrena u obradi zemlje. Za to vrijeme Ozrenci popravljaju
prugu Tuzla Doboj. Na tom radu uvruje se bratstvo, iskovano u borbi
najboljih sinova naroda, bratstvo koje nikad niko nee moi raskinuti. 7
Na temelju iskustva, da obnova u 1945. godini nije zadovoljila, donesena
je odluka od strane Ministarstva graevina NR Bosne i Hercegovine, da se
obnova u 1946. godini ima vriti kao optenarodni rad, planski, pod rukovodstvom
narodnooslobodilakog fronta (NOF-a), putem tehnikih baza, koje e na terenu kao
naroito za to zadueni operativni organi, ovaj posao obavljati.8
Zato je, u svrhu to uspjenijeg rada na obnovi naselja, obrazovana Uprava
tehnikih baza kao samostalan odsjek u okviru Ministarstva graevina. Ona je imala
zadatak da oformi referate za tehnike baze pri okrunim narodnim odborima, da
iste snabdjeva novcem, alatom i materijalom, da kontrolie rad na obnovi naselja na
podruju NR Bosne i Hercegovine i da daje sve potrebne smjernice za rad.9
Nova vlast je pokuavala da seljacima obezbijedi krov nad glavom prije
zime, pa je bila planirana gradnja 1.250 novih kua: 580 u Vlasenikom srezu,
150 u Srebrenikom srezu, 100 u Zvornikom, oko 80 u Bijeljinskom uglavnom
u Trnavi i Ugljeviku, oko 80 u Loparskom srezu i oko 100 u Kladanjskom srezu.10
Meutim, radovi na obnovi naselja tekli su sporo, a u nekim srezovima nije
obnovljeno niti jedno naselje. Tako je Sreski narodni odbor Doboj dobio zadatak da
to prije izgradi 250 kua, ali do 17. juna 1947. godine nije izgradio niti jednu kuu,
a da stvar bude gora niti jedna kua nije ni zapoeta sa gradnjom. Slino stanje bilo
7 Ozren i Sprea na zajednikom radu, Front Slobode, godina III, broj 27, Tuzla, 6. juna 1945, str.
6.
10 Obnova i izgradnja u okrugu tuzlanskom, Osloboenje, br. 90, god. III, Sarajevo, 14. 10. 1945, 8.
516
je i u srezovima Maglaj, Modria, Odak, Graanica, Gradaac, Brko, Derventa,

Lopare, Bosanski amac i Zavidovii.11
Kako rezultati obnove naselja nisu bili na oekivanom i planiranom nivou,
vlasti su nastojale da to stanje poprave. U svrhu gradnje poruenih, ali i potpuno
novih naselja, vlasti su davale kredite. Tako je za sve okrune narodne odbore u
Bosni i Hercegovini obezbijeen kredit od 140. miliona dinara, od ega je Okruni
narodni odbor Tuzla dobio devet miliona dinara. Od tih sredstava trebalo je obnoviti
1.500 kua, i to u 1946. godini. Okruni narodni odbor Doboj dobio je tri miliona
dinara za obnovu 600 kua.12
Odlukom Ministarstva graevina od 9. 4. 1946. godine, a u vezi zakljuaka
Savjeta privrednih ministara Narodne vlade Bosne i Hercegovine u centrima
poruenih rejona obrazovani su, kako je ranije istaknuto, posebni operativni organi
graevinske slube tehnike baze. One su osnovane radi boljeg i efikasnijeg
rada na obnovi naselja, a naroito za potrebe repatrijacije izbjeglica i kolonizacije
naputenih imanja. Teritorijalna nadlenost tehnikih baza utvrena je prema stepenu
poruenosti, saobraajnih i graevinskih mogunosti, a obuhvatala je jedan ili vie
srezova.13
Zadatak TB-a je bio, da kao organ graevinskih odjeljenja sreskih narodnih
odbora (SNO) zajedno sa masovnim i zadrunim organizacijama, struno rukovode
obnovom naselja u svojim rejonima u organizacionom, tehnikom i administrativnom
pogledu. Rukovodstvo TB-a inili su: jedan predstavnik narodnog fronta (NOF-a) i
jedno tehniko, struno lice (inenjer ili tehniar). Njih je postavljao predsjednik
nadlenog okrunog narodnog odbora a u saglasnosti sa upravom TB-a. U zavisnosti
od obima rada, okruni narodni odbori su rukovodstvu TB-a davali potrebno struno
i pomono osoblje. Prema ukazanoj potrebi, TB-i su mogli osnivati svoje magacine
i zanatske radionice. S tim u vezi traeno je da se hitno imenuje rukovodstvo baze
u Vlasenici koja e se obnoviti u najkraem vremenu.14
Sav potreban materijal za izgradnju kua svaka TB na teritoriji Tuzlanskog
okruga nabavljala je iz tamonjih pilana, a dijelom iz Slovenije vodenim putem, jer
je graa, navodno, bila jeftinija.
U maju 1946. godine Graevinsko odjeljenje OKNOT-a obavijeteno je da
za tu godinu ima odobreni kredit od 1.500.000 dinara za obnovu naselja na teritoriji
Tuzlanskog okruga. Od ove sume izdvojeno je 500.000 dinara za osnivanje baze i
isplate manjih rauna oko obnove naselja, a 1.000.000 dinara je zadrala Uprava
11 A TKT, OKNOT, k-2, f-2. Izvjetaj o radovima na obnovi naselja. Okruni narodni odbor za
Okrug tuzlanski, Graevinsko odjeljenje, Okruna uprava tehnikih baza, povjerenik graevinskog
odjeljenja Haso Buri. Tuzla, 17. 6. 1947. godine.
12 A TKT, OKNOT, k-2, f-2. Izvjetaj o radovima na obnovi naselja. Okruni narodni odbor za
Okrug tuzlanski, Graevinsko odjeljenje, Okruna uprava tehnikih baza, povjerenik graevinskog
odjeljenja Haso Buri. Tuzla, 17. 6. 1947. godine.
13 A TKT, OKNOT, k-3, fasc.1, dok. br. 638/1, Odluka Ministarstva graevina NR BiH o osnivanju
tehnikih baza za rad na obnovi naselja, Sarajevo, 9. 4. 1946.
14 A TKT, OKNOT, k-3, fasc.1, dok. br. 638/1, Odluka Ministarstva graevina NR BiH o osnivanju
tehnikih baza za rad na obnovi naselja, Sarajevo, 9. 4. 1946.
517
tehnikih baza (UTB) pri Ministarstvu graevina NR BiH za isplatu materijala i

alata. Graevinsko odjeljenje OKNOT-a je donijelo odluku da se ovim kreditom
obnove poruene i popaljene kue u Vlasenikom srezu i nekim dijelovima srezova
Kladanj i Srebrenica. Zbog toga je formiralo tehniku bazu sa sjeditem u Vlasenici
koja je poela sa radom 10. maja 1946. godine. 15
Uprava tehnikih baza pri Ministarstvu graevina NR BiH ja aktom br. 322/46,
od 20. juna 1946. godine obavijestila OKNOT Graevinsko odjeljenje Tuzla da je
odobren kredit za tuzlanski okrug u iznosu od 9.000.000 dinara za obnovu izgorjelih
naselja.16 Ovo odjeljenje je odmah zapoelo sa prikupljanjem podataka po svim
srezovima o poruenosti i potrebi obnove naselja u 1946. godini.
Bez obzira na odobrena sredstva za obnovu naselja, postojali su mnogobrojni
problemi na terenu, zbog kojih nisu postizani planirani i oekivani rezultati. Problemi
su bili, uglavnom, subjektivni. Zbog toga je u Tuzli, prvog decembra 1946. godine
odrana Druga okruna konferencija rukovodilaca tehnikih baza za Tuzlanski
okrug. Na toj konfererenciji su istaknuti problemi sa kojima se susretalo na terenu.
Tako je istaknuto da su pomonici tehnikih lica, nadzornici puteva i graevinski
referenti, vie radili na obnovi cesta, mostova i drugih objekata, a mnogo manje
na obnovi kua. U brdskim predjelima je izraeno pomanjkanje zaprene stoke za
prijevoz graevinskog materijala, a u ravnicama je problem bio velika udaljenost
od uma. Osim toga, ciglane i pilane su do polovine 1946. godine iscrpile svoje
zalihe. Meutim, bilo je i pozitivnih primjera, kao u Bijeljini gdje je izgraeno jedno
naselje, u Brkom tri i u Gradacu jedno naselje.

Podaci o poruenim kuama, njihovoj obnovi i potrebi izgradnje u 1946.
godini, na podruju Tuzlanskog okruga, prezentirani su u tabeli 1. 17
Tabela 1
SNO
Vlasenica
Kladanj
Srebrenica
Zvornik
Tuzla
Lukavac
Lopare
Bijeljina
Porueno
6.042
889
850
3.847
1.081
664
1.191
422
Obnovljeno
1945. godina 1946. godina Sada u radu
1.234
263
270
1.814
371
371
541
98
126
56
213
93
418
164
180
215
89
5
65
41
Potreba jo u
1946. godini
1.775
406
400
1.818
621
293
372
220
15 A BiH, UTB, dok. br. 703/1946, Referat Graevinskog odjeljenja OKNOTa za konferenciju
obnove naselja o obnovi naselja na teritoriji tuzlanskog okruga, Tuzla, 18. 7. 1946.
518
Suho Polje
Gradaac
Brko
Ukupno
729
177
701
16.613
42
23
116
5.143
324
2
209
1.023
36
1
1.214
113
151
95
6.264
Na osnovu podataka iz tabele moe se zakljuiti da su najvee potrebe za

gradnjom u 1946. godini iskazali srezovi Zvornik i Vlasenica u kojima je tokom
Drugog svjetskog rata porueno najvie kua. Osim toga, treba istai injenicu da
u srezovima Srebrenica, Zvornik, Tuzla i Lukavac, u 1946. godini, do jula mjeseca,
nije bila obnovljena niti jedna kua, iako se radilo na njihovoj obnovi.
U srezovima Brko, Bijeljina i Gradaac bio je znatan broj kolonista. Do
polovine jula 1946. godine u ove srezove dolo je 70 porodica i hitno se zapoelo
sa popravkom i gradnjom kua za njihov smjetaj. Tako je obnovljeno 6 kua u
Bijeljini u koje je smjeteno 7 porodica, u Gradacu se radilo na 3 kue, a kolonisti
su privremeno bila smjeteni po privatnim kuama.18
Za obnovu kua bila im je dodjeljena pomo u novcu i materijalu. Veliki
broj kua je bio nedovren ili pokriven aom, papratom ili slamom, dakle, lako
zapaljivim materijalima.
Obnova naselja tokom 1946. godine radila se pod parolom Narod gradi sebi
kue uz pomo drave. Struna radna snaga kod samohranih ena plaala se od
strane TB-a i to po zavrenom i primljenom radu, tako da su te kue postale uslovne
za useljenje. Pri svakom MNO-u zaposleno je nekoliko odbornika iz raznih sela koji
su se nazivali mjesni odbor za obnovu. Imali su veliki znaaj kao spona izmeu
naroda i osoblja baze. Davali su podatke o imovinskom stanju osoba ije su kue
poruene, organizovali aktivnosti na dobrovoljnoj osnovi za pripremu krupne grae,
kontrolisali upotrebu alata i materijala i obavjetavali bazu o zavretku radova za
pojedince. Voa TB-a, lice iz odbora NOF-a, je izlazio na teren, odravao konferencije
po mjesnim odborima i isticao masovno uee stanovnitva u obnovi, prisustvovao
masovnom radu na sjei i prijevozu grae, paljenju krea, i drugim poslovima.
Na terenu se esto deavalo da se kue u unutranjem dijelu grade u visini 1,70
1,90 m od poda do plafona tako da ukuani moraju po sobi hodati pognute glave.
Isto tako, bila je praksa da se u jednoj sobi postavi po nekoliko prozora veliine
obino 30x40 cm, pa ak i 20x20 cm. To se objanjavalo injenicom da se kua treba
zatiti od jakih vjetrova i da je takvu kuu lake zagrijavati19.
esto se deavalo da su se majstori na gradnji kue hranili o troku vlasnika,
koji ni sam nije imao dovoljno hrane.
Za potrebe TB-a Vlasenica i Kladanj, te Odbora za obnovu Tuzla stolarija
se izraivala kod firme Medi i Sin u Sarajevu.20 Za potrebe TB-a Srebrenica i
18 A BiH, UTB, dok. br. 703/1946, Referat Graevinskog odjeljenja OKNOT-a za konferenciju
19 A BiH, UTB, dok. br. 703/1946, Referat Graevinskog odjeljenja OKNOT-a za konferenciju
20 A TKT OKNOT, k-3, fasc.1, dok. br. 663/2, Izvjetaj Graevinskog odjeljenja OKNOT-a o
519
Zvornik i Odbora za obnovu naselja i gradnje kua kolonistima u Brkom, Loparama,

Bijeljini, Lukavcu, Gradacu i Suhom Polju stolarija se proizvodila u sreskim
stolarskim radionicama navedenih baza. Na podruju SNO-a Brko tokom 1946.
godine kolonistima (44 porodice) dodijeljeni su kompleksi zemljita za izgradnju
kua. Zemljite je isparcelisano i obiljeene su ulice. Graene su kue za dvije
porodice pod jednim krovom. Zidane su erpiem i ciglom a pokrivane crijepom.21
Nova naselja (kolonije) podizala su se na onim mjestima gdje naselja ranije
nije ni bilo. Ministarstvo graevina NR BiH je u tu svrhu iz kredita od 140. miliona
dinara Tuzlanskom okrugu dodijelilo 12.500.000 dinara.22
Nain na koji su kreditna sredstva rasporeena po srezovima Tuzlanskog
okruga prikazan je u tabeli 2. 23
Tabela 2
Srez
Odreeno
1.Vlasenica
Dodijeljeno u gotovom
3.680.000
2.700.000
2.Kladanj
900.000
907.000
3.Srebrenica
900.000
854.000
1.300.000
983.000
5.Tuzla
350.000
350.000
6.Lukavac
350.000
100.000
7.Lopare
250.000
400.000
8.Brko
1.150.000
902.000
9.Bijeljina
1.450.000
1.404.000
10.Suho Polje
450.000
100.000
11.Gradaac
400.000
283.000
12.Bosanski amac
120.000
120.000
Referat
1.200.000
2.516.328,16
Ukupno:
12.500.000
11.619.328,16
4.Zvornik
Ostaje i nee se utroiti
880.671,84 Dinara
ubrzanju obnove upuen Upravi tehnikih baza Ministarstva graevna NR BiH, Tuzla, 12. 9. 1946;
A BiH, UTB, dok. br. 1252/1946, Izvjetaj Graevinskog odjeljenja ONO-a Tuzla o ubrzanju obnove
upuen Upravi tehnikih baza Ministarstva graevina NR BiH, Tuzla 12. 9. 1946.
21 Isto; A BiH, UTB, dok. br. 1252/1946, Izvjetaj Graevinskog odjeljenja ONO-a Tuzla o ubrzanju
obnove upuen Upravi tehnikih baza Ministarstva graevina NR BiH, Tuzla 12. 9. 1946.
22 A TKT, OKNOT, k-3, fasc. 1, dok. br. 666/1, Izvjetaj Ministarstva graevina NR BiH o kuama
za koloniste upuen Graevinskom odjeljenju ONO-a Tuzla (referentu za TB), Sarajevo 30 .9. 1946.
23 A TKT, OKNOT, k-3, fasc. 1, dok. br. 674/5, Referat Graevinskog odjeljenja OKNOT-a za II
Okrunu konferenciju obnove naselja, Tuzla, 1. 12. 1946.
520
Razlika od 880.671,84 dinara nije koritena u 1946. godini za izgradnju kua,

ve za nabavku strojeva i materijala za stolarske radionice. Na osnovu podataka iz
tabele vidi se da je najvie sredstava dato srezu Vlasenica, jer je na tom podruju bilo
i najvie poruenih kua (6.042).
Na teritoriji Tuzlanskog okruga osnovane su 4 tehnike baze i 7 sreskih
odbora za obnovu naselja koje su prema uputstvima Uprave TB-a od 25. 5. 1946.
godine zapoele operativni rad.24 U 1946. godini obnavljane su samo stambene
jedinice, a za 1947. godinu planirana je izgradnja i privrednih objekata. (Primjera
radi, godine 1945. obnovljeno je i izgraeno 4.459 kua na podruju Tuzlanskog
okruga).25
Meutim, bez obzira na to, ovakva organizacija TB-a na terenu nije dala
oekivane rezultate. Naime, saradnja sa vlastima i antifaistikim organizacijama
nije bila u svim srezovima potpuna. Vlasti nisu pokazale veliki interes za njihove
aktivnosti, pa je u Vlasenici, Kladnju i Zvorniku bilo i ometanja rada.26
Neke porodice se nisu mogle, preko zime 1946. godine, smjestiti pod krov.
Radilo se o 200 porodica, za razliku od njih 50 koje su smjetene u ve izgraene
kue.27 Zbog toga je tih 200 porodica vlastitim snagama podiglo kolibe ili je ivjelo
u podrumima svojih izgorjelih kua.
Za 1947. godinu Uprava tehnikih baza je predviala obnovu i izgradnju
privrednih i stambenih objekata putem zajma, a ne kao ranije u vidu poklona. Bilo
je to nepravedno prema demobilisanim borcima, jer su oni dizali zajmove koje su
morali vratiti, a izbjeglice i ostali dobijali kue besplatno uz pomo drave.
Program rada tehnikih baza utvren je na konferenciji rukovodilaca TB-a
i sreskih odbora za obnovu 28. 8. 1947. godine u Tuzli. Obuhvaen je period do
kraja 1947. godine u kojem je predviena obnova i izgradnja 6.640 kua. Bio je to
preambiciozan i nerealan plan.
Rezultati rada postignuti na obnovi kua do 1. 9. 1947. prikazani su u tabeli
3.28
24 A TKT, OKNOT, k-3, fasc. 1, dok. br. 674/4, Referat Graevinskog odjeljenja OKNOT-a za II
Okrunu konferenciju obnove naselja, Tuzla, 1. 12. 1946.
25 Isto, dok. br. 674/3.
26 Isto, dok. br. 674/4.
27 A BiH, UTB, dok. br. 1997/1946, Pregled podataka referata za TB Graevinskog odjeljenja
OKNOTa o izgradnji i obnovi poruenih naselja upuen Upravi tehnikih baza pri Ministarstvu
Graevina NR BiH, Tuzla, 20. 10. 1946.
28 A TKT, OKNOT, k-4, fasc. 1, dok. br. 817/36, Uprava tehnikih baza Tuzla Obnova naselja
dosadanji rezultati i potekoe u radu, Tuzla, 1. 9. 1947.
521
Tabela 3
TB - SNO
Program
Izgraeno
U radu
TB Vlasenica
2.018
701
319
TB Zvornik
1.063
272
544
TB Srebrenica
495
148
179
TB Kladanj
311
115
78
TB Bosanski Brod
437
179
43
SNO Tuzla
399
105
214
SNO Modria
38
13
13
SNO Maglaj
61
26
20
SNO Odak
254
60
40
SNO Bijeljina
242
67
115
SNO Graanica
60
12
45
SNO Gradaac
80
22
34
SNO Brko
130
57
SNO Derventa
250
20
135
91
45
36
306
172
141
40
29
SNO Tesli
120
26
79
SNO Teanj
100
36
30
SNO Zavidovii
145
87
75
6.640
2.166
2.176
SNO Doboj
SNO Lopare
SNO Bosanski amac
UKUPNO
Iz podataka u tabeli moe se vidjeti da su bili postavljeni nerealni ciljevi,

te da ih je bilo nemogue ispuniti u predvienom roku. Od planiranih 6.640 kua,
izgraeno je 2.166 ili 32,62%. Potekoe u radu predstavljali su, izmeu ostalog,
nedostatak eksera i prijevoznih sredstava (kamiona) za prebacivanje graevinskog
materijala u srezove. Osim toga, u Miliima je izgraena pilana na vodeni pogon iz
kredita obnove naselja koja je sluila samo za tu svrhu. Proizvedena daska se nije
mogla transportovati u druge srezove ni eljeznicom preko Han Pijeska, jer je ista
bila preoptereena.
U obnovi naselja uestvovali su i sami mjetani nekih naselja. Posebno je
to bilo izraeno u Vlasenikom srezu, u selima Pjenovac, Milii i Derventa. Tamo
je narod dopremio na gradilite za kue samohranih ena izginulih boraca 240 m3
grae. Omladina je u Donjem Zalukoviku pripremila grau za 88 kua.29
29 A TKT, OKNOT, k-4, fasc. 1, dok. br. 817/36, Uprava tehnikih baza Tuzla Obnova naselja
dosadanji rezultati i potekoe u radu, Tuzla, 1. 9. 1947.
522
Tehnika baza u Zvorniku izvrila je pogodbu za 278 kua. Od toga broja do

kraja 1946. godine izgraeno je 140 kua u koje su porodice smjetene, dok se ostalih
138 kua dovravalo. Kue su graene, u velikom broju, i vlastitim sredstvima, bez
pomoi drave.30
umske uprave i organi su ometali obnovu naselja zatezanjem doznake
drveta u umi, a posebno u Tuzlanskom, Gradaakom, te srezovima Bosanski
Brod i Graanica. Neto manje problema je bilo u Srebrenikom, Vlasenikom i
Bijeljinskom srezu, dok je u srezu Derventa odbor za obnovu naselja potpuno odbijen
za dobivanje drveta iz ume.31
Odlukom Ministarstva umarstva br. 6956 od 6. 5. 1946. godine svi oni koji
nisu imali stambene i privredne zgrade, a eljeli su ih podii, imali su pravo na
besplatnu dodjelu drvne grae bez dravne takse.32
Za uspjean rad na obnovi naselja bila je neophodna saradnja i povezanost sa
NOF-om i dravnim vlastima na svim nivoima. U tom pogledu situacija je bila dobra
u Zvorniku, Vlasenici, Srebrenici, Kladnju, Bosanskom Brodu, Tuzli, Loparama, a u
ostalim srezovima slabija. Rezultati rada na obnovi su bili najbolji indikator takvog
stanja, kao npr. u Odaku, Tenju i Bosanskom Brodu.33
Na teritoriji sreza Bosanski Brod 1947. godine znaajne akcije predvodili su
NOF i sindikalne podrunice. U organizaciji NOF-a bile su tri akcije: u prvoj su
uestvovala 122 lana, drugoj 50 i treoj 38. Akcijai su sjekli grau za kue (120m3
hrastovine) uestvovali u prijevozu grae i crijepa (1520.000 komada) sa 70 kola.
Sindikalne podrunice su osigurale uee svoja 42 lana u eksploataciji pijeska iz
Save koji je drvenim laama prevezen za potrebe gradnje kua.34
Tokom 1947. godine najslabiji rezultati su bili u srezovima: Bosanski amac,
Graanica, Derventa, a dijelom i Bijeljina. Uzroci tome su bili nepovezanost sa NOFom i drugim masovnim organizacijama i to se sami nisu dovoljno zalagali i pokazali
samoinicijativu, ve su se samo oslanjali na plansku pomo Uprave tehnikih baza
Tuzla i drugih.
Najvei broj masovnih organizacija imali su srezovi: Brko, Lopare,
Vlasenica, Kladanj, Srebrenica, Tesli, Doboj, Zavidovii i Tuzla. Ove aktivnosti su
bile usmjerene na sjeu i prijevoz grae i drugog graevinskog materijala.
Vrijednost dobrovoljnih radova u dinarima prikazana je u tabeli 4. 35
30 A BiH, dok. br. 65/1947, Tabelarni pregled obnove poruenih naselja na podruju SNOa Zvornik
upuen Upravi tehnikih baza Ministarstva graevina NR BiH, Zvornik, 31. 12. 1946.
31 Isto, dok. br. 817/37.
32 A BiH, UTB, dok. br. 3547/1947, Okruna uprava TB-a Graevinskog odjeljenja OKNOT-a
dodjela grae u umi za obnovu popaljenih naselja upueno Ministarstvu umarstva NR BiH, Tuzla,
15. 5. 1947.
33 A TK, OKNOT, k-4, fasc. 1, dok. br. 817/37, UTB Tuzla Obnova naselja dosadanji rezultati
i potekoe u radu, Tuzla, 1. 9. 1947.
34 A TK, OKNOT, k-4, fasc. 1, dok. br. 819/3, Konani izvjetaj TB-a Bosanski Brod upuen inspekciji
tehnikih baza Sarajevo, Bosanski Brod, 16. 1. 1948.
35 A TK, OKNOT, k-4, fasc.1, dok. br. 819/1-2, Konaan izvjetaj Uprave tehnikih baza Tuzla
upuen inspekciji tehnikih baza Ministarstva graevina NR BiH Sarajevo, Tuzla 16. 1. 1948.
523
Tabela 4
Srez
Dinara
Graanica
280.000
Modria
150.000
Tuzla
730.000
Maglaj
200.000
Odak
270.000
Vlasenica
34.000.000
Zvornik
5.852.000
Lopare
6.500.000
Bosanski Brod
360.000
Brko
3.671.000
Srebrenica
5.220.000
Doboj
976.000
Tesli
421.000
Bijeljina
1.338.000
Kladanj
980.000
UKUPNO Dinara
60.948.000
I ova tabela pokazuje da se stanovnitvo sreza Vlasenica masovno ukljuilo u

akcije na obnovi i izgradnji, to se vidi i po vrijednosti dobrovoljnih radova.
U poreenju sa predratnom izgradnjom i izgradnjom kua u 1946. godini,
situacija na tom planu tokom 1947. godine se znatno poboljala. Gradilo se u skladu
sa lokalnim potrebama i od razliitog materijala. U brdskim predjelima podizane
su brvnare i eperue, a u nizijskim kue od cigle i erpia. Najbolje kue su u
srezovima: Lopare, Brko, Bosanski Brod i Bijeljina (Fincov sala - 106 kua),
Brko (selo Raljevo - 9), Lopare (selo Makovac 21, Koraj 5 kua i Lopare 5
kua), Bosanski Brod (Bosanski Brod 75).36 Sve su ove kue zidane od cigle, a u
Bijeljini od erpia.
Tehnike baze Suho Polje i Bijeljina su spojene, a po programu za 1947.
godinu bilo je predvieno da se izgradi 200 stambenih objekata.37 U naselju Fincov
sala prikupljao se graevinski materijal.
Na podruju sreza Lopare bilo je 306 kua za obnovu i izgradnju u 1947.
godini a do kraja maja iste godine graene su 52. kue.38 Problem je bio u tome
36 Isto, dok. br. 819/2.
37 A BiH, UTB, dok. br. 115/1947, Pregled obnove poruenih naselja koji je SNO Bijeljina dostavio
inspekciji tehnike baze Ministarstva graevina NR BiH, Bijeljina, 20. 4. 1947.
38 A BiH, UTB, dok. br. 1250/1947, Izvjetaj Odbora za obnovu naselja Graevinskog odsjeka SNO-a
524
to majstori nisu htjeli raditi bez unaprijed date akontacije. Stanovnitvo se nije
organizovalo na dobrovoljnoj bazi da porodicama koje nemaju kue nabave i dovezu
graevinski materijal.
Rukovodstvo tehnike baze Srebrenica potpomognuto od strane organa vlasti
i frontovskih organizacija uloilo je napore da do polovine decembra 1947. godine
izgradi sve planom predviene stambene zgrade. Tako je do kraja septembra iste
godine potpuno izgradila 317 kua. Pri obnovi i izgradnji vodilo se rauna da se
kue podignu onima ije su kue u ratu izgorjele, kao i siromanim licima ije su
kue tokom rata oteene. Bilo je pokuaja nekih pojedinaca da se podignuti novac
za izgradnju kue potroi u druge svrhe, ali je to sprijeeno. Neki nesavjesni majstori
su nastojali izbjei svoju obavezu iako su novac primili unaprijed.
Zakljuak
Obnova naselja Tuzlanskog okruga poruenih u toku Drugog svjetskog rata
odvijala se uz mnogobrojne probleme. Iako su dravne vlasti postavljale ambiciozne
ciljeve, u praksi se oni nisu mogli ostvariti. Na temelju iskustva, da obnova u 1945.
godini nije zadovoljila, donesena je odluka od strane Ministarstva graevina NR
Bosne i Hercegovine, da se obnova u 1946. godini ima vriti kao optenarodni rad,
planski, pod rukovodstvom narodnooslobodilakog fronta, putem tehnikih baza,
koje e na terenu kao naroito za to zadueni operativni organi, ovaj posao obavljati.
Zato je, u svrhu to uspjenijeg rada na obnovi naselja, obrazovana Uprava tehnikih
baza kao samostalan odsjek u okviru Ministarstva graevina. Ona je imala zadatak
da oformi referate za tehnike baze pri okrunim narodnim odborima, da iste
snabdjeva novcem, alatom i materijalom, da kontrolie rad na obnovi naselja na
podruju NR Bosne i Hercegovine i da daje sve potrebne smjernice za rad. Ali bez
obzira na to, rezultati su znatno bili ispod oekivanih, odnosno planiranih. Slino je
bilo i 1947. godine kada je od planiranih 6.640 kua, izgraeno 2.166 ili 32,62%.
Razlozi za to su mnogobrojni: loa organizacija, nesavjestan rad, zloupotrebe, loa
infrastruktura itd.
Summary
Rebuilding the village of Tuzla district demolished during the Second World War
took place with many problems. And if governments are putting up ambitious goals,
in practice, they could not accomplish. Based on the experience that the renovation
in 1945 did not meet, the decision was made by the Ministry of Construction in the
Peoples Republic of Bosnia and Herzegovina, that the reconstruction in 1946 has
performed as a nationwide operation, planned, under the leadership of the National
Lopare o radovima na obnovi naselja do 31. 5. 1947. godine upuen inspekciji TB-a pri Ministarstvu
graevina NR BiH, Lopare, 3. 6. 1947.
525
Liberation Front, through technical base , which will be on the field as particularly
responsible for it OPERATIONAL authorities to carry out this work . Therefore,
in order to ensure successful work on the reconstruction of settlements, educated
Management technical base as an independent department within the Ministry of
Construction. It is tasked to establish papers for the technical basis for the district
peoples committees, that same money supplies, tools and materials, to control the
work on the reconstruction of settlements in the Republic of Bosnia and Herzegovina
and to provide the necessary guidelines for the work. But regardless of this, the
results are much worse than anticipated or planned. It was the same in 1947 when out
of the planned 6,640 houses, built 2,166 or 32.62%. The reasons for this are many:
poor organization, unscrupulous work, abuse, poor infrastructure and so on.
526
Mr. Vedran MUI

nauni rad
PROBLEMATIAN KORISNIK, PROBLEMATINO

GRADIVO: POVJESNIAR I ISTRAIVANJE
DOKUMENTACIJE ORUANIH SNAGA NEZAVISNE
DRAVE HRVATSKE

Apstrakt: Klasina simbioza historiografije i arhivistike je i danas itekako
vana u tranzicijskom kontekstu regije. Istraivanje gradiva o spornim epizodama
Drugog svjetskog rata je vaan mod sudjelovanja u aktualnim ideologiziranim
raspravama o njima. No to kad su nepristranost povjesniara i sreenost gradiva
problematini? Razmatranje se osniva na primjerima iz fonda Ministarstva oruanih
snaga NDH i Slube dravne sigurnosti Republikog sekretarijata unutranjih
poslova SRH iz Hrvatskog dravnog arhiva.

Kljune rijei: Arhivi, povijesna memorija, Drugi svjetski rat, sporni
dogaaji, istraivanje i sreenost gradiva.
TROUBLESOME USER, TROUBLESOME ARCHIVAL MATERIAL:
HISTORIAN AND RESEARCH OF DOCUMENTS OF THE ARMED
FORCES OF INDEPENDENT STATE OF CROATIA

Abstract: Classical symbiosis of historiography and archival science is
still important in the local transitional context. Researching materials relevant to
disputable events of World War II provides influential means of participating in
the ongoing ideologised debates on topic. However, historian`s impartiality and
integrity of archival materials come under question in the given context. Further
analysis is based on the examples from the archival fonds of the Armed forces of the
Independent state of Croatia and State Security Service of the Socialist Republic of
Croatia, both preserved today in Croatian State Archives.

Keywords: Archives, historical memory, World War II, disputable events,
research and integrity of documents.
527
Mr. Vedran MUI
Uvodna razmatranja

U recentnija vremena se drutvena uloga arhiva paradigmatski pomie
od klasinog koncepta ustanova (visoke) kulture, usmjerenih prema servisiranju
potreba znanstvene elite, prema konceptu javne i informacijske institucije irokoga
drutvenoga znaaja, koja slui raznorodnim potrebama rastue baze korisnika. Tako
postojei arhetip korisnika arhiva i arhivskih usluga, odnosno povjesniara koji se
slui arhivskim gradivom primarno kao izvorom iz kojeg izvlai injenice za svoje
istraivanje polagano pada u sjenu.1 Bez daljnjega, ovaj pomak je izuzetno vaan,
pogotovo u post-jugoslavenskom i post-komunistikom tranzicijskom kontekstu
drava sljednica bie SFR Jugoslavije. Ostvarenje ideje transparentne i odgovorne
demokratske vlasti (koliko god se ista inila udaljenom od realnosti na ovim
prostorima) bi ipak bilo nemogue bez redefiniranja uloge arhiva u tom smislu.
S druge strane, ne treba zanemariti klasinu funkciju arhiva kao temeljnog
mjesta za vrenje povijesnog istraivanja. U spomenutom post-jugoslavenskom/
komunistikom kontekstu tradicionalna simbioza historiografije i arhivistike ne da
gubi, nego zapravo dobiva na relevantnosti. Naime, u jezgri sukoba ideoloke naravi
koji toliko optereuju javno-politiku sferu u Hrvatskoj (pa i ire) se esto koriste
povijesna iskustva prijelomnih godina iz Drugog svjetskog rata, 1941. i 1945.
ponajvie. Kako su javne rasprave o tim problemima jo uvijek obiljeene ideoloki
polariziranim stajalitima i ni priblino liene elemenata mitomanije, politiziranosti
i priguene netrpeljivosti, ne iznenauje da svakodnevno dobivaju na aktualnosti,
pogotovo s obzirom na nepisan veto komunistikih vlasti kad je bila rije o bavljenju
ovim temama za vrijeme postojanja SFRJ. To je takoer uvjetovalo i ograniavalo
arhivsku praksu kad je rije o gradivu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata,
pogotovo od strane institucija poraene tzv. Nezavisne Drave Hrvatske.2
Profesionalna etika nalae povjesniarima da ovdje prvi uskoe sa trezvenim
rekonstrukcijama prolosti, temeljenim na istraivanjima vrenim u najboljem duhu
historiografskih tradicija (sine ira et studio), decentriranima u odnosu na koloplet
ideologiziranih narativa i kontranarativa3 o Drugom svjetskom ratu koji jo uvijek
prevladavaju u javnim diskusijama o tim temama.4 Ovo je za historiografiju tim
vanije jer su povjesniari, sapeti politikim diktatom partije-drave (kao i arhivisti
uostalom), svojim radom za vrijeme postojanja SFRJ zapravo pomogli razvoju
ovakvog stanja, dok je neposredno nakon njena raspada pak uslijedila revizija
povijesti dijametralno suprotnog ideolokog predznaka.5 Naslijee ovog obrata jo
uvijek optereuje dananju historiografiju.
1 Jozo Ivanovi, Prirunik iz arhivistike 1, Zagreb 2010, 125-126.
2 Stjepan osi; Vlatka Lemi, Rad arhiva u uvjetima suprotstavljenih utjecaja: drava-drutvokorisnici, Arhivski vjesnik, 49, Zagreb 2006, 9-10.
3 Jacques Rupnik, The Return of History in Central Europe, Politics and Economics of Transition,
Zbornik radova (arko Puhovski, ed., Ivan Prpi, ed., Dragomir Vojni ed.), Zagreb 1993, 28-29.
4 Callum G. Brown, Postmodernism for historians, New York 2005, 153-155.
5 J. Rupnik, The Return, 25.
528
Problematian korisnik, problematino gradivo: povjesniar i istraivanje dokumentacije ...
Bez obzira na to, manjak adekvatnijih rjeenja povjesniare i druge

znanstvenike upuuje na to da pokuaju pomou svjeih i, kako je reeno,
decentriranih istraivanja i interpretacija razmrsiti taj vor. A idealno mjesto za to
je arhiv.
ini se da su objektivne okolnosti za ovakvo neto danas vrlo povoljne.
Ideolokog diktata partije-drave vie nema; povjesniari sada uivaju punu slobodu
u prakticiranju svoje struke i tako mogu istraivati i problematiku NDH (uvijek
osjetljivo podruje za vrijeme socijalizma), to je neophodno ako se eli baciti
novo svjetlo na dogaaje iz Drugog svjetskog rata, osobito spomenutih prijelomnih
godina, i time dati doprinos razrjeavanju drutvenih sukoba. Drugi bitan segment za
to je takoer pri ruci; arhivsko gradivo s relevantnim izvorima. Tako npr. Hrvatski
dravni arhiv (dalje: HDA) u Zagrebu uva podosta fondova s gradivom iji su
stvaratelji razne institucije NDH.6 No, situacija je ovdje daleko od jednostavne.
Naime, i povjesniar-korisnik i spomenuto gradivo su problematini sami po sebi,
ak i u novom kontekstu gdje faktor ideolokog diktata vie nije izravno djelatan
(ili barem na predstavlja opevaeu dogmu za humanistike i drutvene znanosti).
S obzirom na to sve, namjera je u radu razmotriti odnos povjesniara kao
korisnika arhivskog gradiva vezanog uz NDH, to nuno implicira i problematiziranje
povjesniara kao takvog, ali i arhivskog gradiva; njegova integriteta i sreenosti.
Drugi segment problema e biti primarno razmotren na primjeru opirnog fonda 487,
i (u manjoj mjeri) fonda 1561, koji sadre slubenu dokumentaciju Glavnog stoera
Ministarstva domobranstva/oruanih snaga NDH (dalje: GS MINDOM/MINORS).7
Ovaj pristup je mogu iz vie razloga. Prvo, autor ovih redaka trenutano radi
u HDA kao arhivist, iako je po struci zapravo povjesniar modernog i suvremenog
perioda (i svojevremeno je istraivao nekoliko fondova vezanih uz NDH, ukljuujui
i gore navedene). Drugo, fond 487 pak sadri dokumentaciju vezanu uz neke od
najteih, najkrvavijih i danas najspornijih epizoda prijelomnih godina rata, pogotovo
1941.; izbijanje ustanka na Baniji, Kordunu, u Lici i na Bosanskoj krajini krajem
srpnja, represalije Ustake vojnice u ljeto i zimu i sl. Tree, upravo su segmenti
fondova vezani uz period ljeta-jeseni 1941. najfragmentarniji i puni praznina, dok
s druge strane sadre mnotvo prijepisa odreenih dokumenata (i to u nekoliko
kopija, ali bez priloenih originala8) nainjenih tokom obrade u Institutu za istoriju
radnikog pokreta, odnosno dananjem Institutu za hrvatsku povijest.
6 Josip Kolanovi, gl. ur., Pregled arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske 1, Zagreb 2012, 3342 (fondovi zakonodavnih i sredinjih dravnih tijela te raznih ravnateljstava i lokalne uprave), 78-89
(fondovi domobranstva, orunitva, Ustake vojnice i drugih oruanih formacija).
7 Hrvatski dravni arhiv (dalje: HDA), Fond 487: Ministarstvo oruanih snaga NDH, Glavni stoer
(dalje: GS MINORS NDH).; Fond 1561: Sluba dravne sigurnosti Republikog sekretarijata za
unutranje poslove Socijalistike Republike Hrvatske (dalje SDS RSUP SRH); ovaj fond sadri obilje
dokumentacije o upravnom i sigurnosnom aparatu NDH, vjerskim zajednicama i drugim organizacijama
iz vremena prije, tokom i nakon Drugog svjetskog rata.
8 Pogotovo je to sluaj s dnevnim izvjeima Glavnog stoera domobranstva i doglasnima
(brzojavnim) izvjeima s terena; HDA, Fond 487: MINORS NDH, GS; kutije 4 i 7.
529
Mr. Vedran MUI
Iako je ovdje rije o vrlo specifinom sluaju koji u arhivistikom smislu i nije
toliko relevantan kad se na openitoj razini razmatra pitanje odnosa sreenosti gradiva
i funkcije korisnika, indikativan je u kontekstu spominjane post-jugoslavenske i
post-komunistike tranzicijske drutvene realnosti kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku
bive SFRJ. U tom smislu se eli pruati jedinstvena i personalizirana perspektiva
o problemima vezanim uz koritenje ovog gradiva, kako iz pozicije povjesniarakorisnika, tako i arhivista.
Problematizacija povjesniar (kao korisnik)
Openito govorei, danas su unutar historiografije aktualna kritika stajalita
koja problematiziraju konvenciju o nepristranosti povjesniara/ki, pogotovo kad je
rije o interpretaciji povijesnih izvora. Ovaj kritiki impuls proistekao iz primjene
postmodernistike teorije u osnovi problematizira sve aspekte odnosa povjesniara
i izvora, iako je pitanje interpretiranja s razlogom izdvojeno; selektivnost i
diskurzivnost kod tumaenja ovdje moe najvie doi do izraaja.
Zaista, svaki profesionalac uz neto refleksije moe ocijeniti koliko utjecaja
na konani oblik i sadraj historiografskog teksta imaju njegove vlastite limitacije,
drutvene, ideoloke i druge uvjetovanosti kojima podlijee itd. Meutim, to ne
znai da je povijest, pisana kako je, lana. Moe se, istina, stalno naglaavati kako
je prola zbilja u osnovi nespoznatljiva, no to se ne bi trebalo predbacivati povijesti
kao disciplini.9
Naime, posao povjesniara je rekonstrukcija te zbilje i prezentacija. No,
Pandorina kutija je svejedno otvorena, a veliki broj teorijskih i metodolokih
problema vezanih uz makrostrukturalistike objasnidbene modele svojstvene struci
(ideologiziranost, nedemokratinost odnosno sklonost previanju ahistorijskih
drutvenih slojeva i grupa te redukcionizam) vie nisu samo rijetke kritike upuene
s margina struke, nego mainstream.10
Za povjesniare su danas ulozi postali znatno vii. Historiografski tekstovi
se vie ne uzimaju a priori kao neupitan i samorazumljiv autoritet. Povijesniarima
je postalo imperativ pridravati se visokih standarda profesionalne odgovornosti ako
ele da povijest kao disciplina u dananjem informacijski globaliziranom svijetu
odri drutvenu relevantnost. To je barem postala (ne)pisana norma u demokratskim
dravama zapadne Europe i SAD-a.
Specifinije gledano pak, u opisivanom lokalnom tranzicijskom kontekstu
kojeg obiljeavaju ideoloki shizofrena atmosfera, posao povjesniara koji se bavi
20. stoljeem predstavlja izazov posebne vrste.11 Pogotovo kad se istrauje Drugi
svjetski rat na ovim prostorima, odreen odmak od historiografske tradicije postratnog i neposrednog post-jugoslavenkog perioda je nunost. Na svu sreu, relevantno
9 C. Brown, Postmodernism, 162.
10 Isto, 153-155.
11 J. Rupnik, The Return, 1993, 33.
530
arhivsko gradivo (pogotovo spominjani fondovi u HDA) vie nije restriktirano ili
pak potpuno nedostupno kao to je bio est sluaj prije 1990. godine12 Ako je ve
povjesniar problematian kao korisnik, tu je barem gradivo u kojem se mogu istraiti
korisni izvora koji e omoguiti struci da odgovorno sudjeluje u javnim diskusijama
o spornim dogaajima, kakve god one bile.13 Meutim, arhivistiki gledano, ovdje se
nerijetko radi o gradivu iji integritet14 nije sasvim bez upitnika.
Problematizacija arhivsko gradivo (dokumenti MINDOM/MINORS NDH iz
1941.)
Logino, ovdje su neophodni izvorni dokumenti koji se sadrajem ne
uklapaju u stereotipizirane narative i kontranarative koji opisuju dogaaje i aktere
iz 1941. godine. Uostalom, u historiografiji je konano uhvatio korijena stav da
je to sve vrlo problematian nain reprezentiranja onoga to se zapravo dogaalo.
Konkretno, iz fonda 487 MINORS NDH se istiu dva specifina dokumenta koji
ovdje oslikavaju tu drugaiju priu.
Ustanak koji je izbio krajem srpnja 1941. na Baniji, Kordunu, u Lici i
Bosanskoj krajini meu pravoslavnim stanovnitvom je tek jedna od faza u uzlaznoj
spirali nasilja koja je poela tzv. Travanjskim ratom, komadanjem Kraljevine
Jugoslavije od strane Sila Osovine i osnivanjem Nezavisne Drave Hrvatske na elu
s Ustakim pokretom pod vodstvom Ante Pavelia. Ono to je kljuno napomenuti
je da se radi o spontanom dogaaju, ali koji je kasnije omoguio kadrovima
Komunistike partije Hrvatske kao jedinoj lokalnoj militaristiki organiziranoj
politikoj skupini (koja se otvoreno borila protiv okupatora i njihovih saveznika) da
nametnu svoje vodstvo i izvre aproprijaciju ustanka za sebe, takorei.
Svrha rada nije zalaenje u ovu kompleksnu priu,15 iako su odabrani
dokumenti odline reference za problematizaciju postojeih narativa. Jedno od
dnevnih izvjea MINORS-a NDH s kraja kolovoza 1941. tako daje uvid u kaotino
stanje na terenu i injenicu da ustanike mase uope nisu politiki izdiferencirane;
U Petrovoj gori naa ophodnja stupila je u vezu sa odbjeglim pravoslavcima i od
njih saznala, da najvei dio pobunjenika, oko 75 % eli da se povrati bez ikakvih
12 S. osi, V. Lemi, Rad arhiva, 9.
13 C. Brown, Postmodernism, 133.
14 J. Ivanovi, Prirunik, 55.
15 Ako se ovome eli pristupiti iz vie kuteva, to je neophodno, korisne su idue monografije i
memoarska djela: Nikica Bari, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske,
19411945, Zagreb 2003; Zvonimir Despot, Bojan Dimitrijevi, Amir Obhoa, Mario Werhas,
Ustaka vojnica 1 oruana sila ustakog pokreta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 19411945. (prva
knjiga, travanj 1941. rujan 1943.), Zagreb 2013; Adam Dupalo, Banija i Sisak u NOP-u 1941.
dogaaji, svjedoanstva, dokumenti, Zagreb 2014; Slavko Goldstein, 1941 - godina koja se vraa,
Zagreb 2007; Edmund Glaise von Horstenau, Zapisi iz NDH, Zagreb 2013; Mario Jareb, Ustakodomobranski pokret - od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb 2006; Drago Roksandi, ur., Mira
Kolar-Dimitrijevi, ur., Glina: glinski kraj kroz stoljea, Glina 1988; Jozo Tomasevich, Rat i revolucija
u Jugoslaviji 19411945. Okupacija i kolaboracija, Zagreb 2010.
531
Mr. Vedran MUI
uslova, svojim kuama, osim garancije za ivot. U gori ostala bi samo tzv. Crvena
vojska koja je nepomirljiva. Oni koji bi se vraali, donieli bi sobom i oruje. Trae
samo, da se Ustae, koji su sada koncentrirani kod Krstinja (JZ uz Petrovu goru, op.
a.), povuku, Jednovremeno su izjavili da medju pobunjenicima vlada razdor i da se
pomirljivi elementi, koji su u veini, nalaze pod terorom crvenih.16
Nasuprot tome, druga strana nikako nije uniformno i bespogovorno
pristajala uz politiku Ustakog pokreta (i samog dosta heterogenog17) i Ante Pavelia,
kako se kasnije prikazivalo. Dobar primjer je izvjetaj domobranskog podpukovnika
Neubergera (Nojbergera) iz Bosanskog Novog glavaru GS MINDOM-a, generalu
Augustu Mariu 5. VIII. 1941., gdje, izmeu ostalog, tvrdi da bi Seljaci ovih
krajeva18 mogli donekle biti ak i saradnici prihvatanju etnika i komunista, ako ih se
obezbjedi, za to ve imamo dokaza, jer bi ovakvi seljaci radi svoje sigurnosti svakog
etnika ili komunistu ubili ili predali vojsci. Primjera radi navodim selo Svodno,
poznato i za vrijeme mira kao razbojniko selo, gdje je momentalno sigurnost seljaka
obezbedjena, te su nam predali dva etnika, koji su odmah strijeljani.
Takoer nastavlja: aljem ovo moje miljenje na daljnje uredovanje
sa napomenom, da e rad protivan od predloenog imati za posljedicu stalne
nemire i nedoglednu upotrebu domobranstva. Jedino ako se domobranstvu i
samo domobranstvu19 povjeri taj zadatak biti e stalan mir u najkraem vrijemenu
uspostavljen.20
Slika koju ocrtavaju ovi dokumenti o brojnim spornim dogaajima nakon
izbijanja ustanka krajem srpnja 1941. je tako znatno kompleksnija i iznijansiranija od
one koja je obino plasirana u javnoj sferi nakon 1945. godine, i, ini se, opravdava
vraanje istraivanju izvora kao odgovoru na brojne dvojbe koje se javljaju u ovom
specifinom sluaju. Oigledno, potencijal te izvorne dokumentacije kad je rije o
vrenju svjeih istraivanja je velik, to vrijedi i za dogaaje kasnijih ratnih godina
i, najvanije, 1945. Meutim, iako su ovo najindikativniji primjeri s historiografske
strane problema, koji nude neke korisne odgovore, pitanja s arhivistike strane
ostaju. Kako je spomenuto, integritet gradiva u ovom fondu nije bez upitnika, a isto
vrijedi za ova dva kao i brojne druge dokumente.
Za poetak vrijedi napomenuti da gradiva nekih kljunih institucija i
organizacija u kritinim periodima nema, niti je ikad postojalo. Dobar primjer je
Ustaka vojnica u prvim mjesecima nakon osnivanja NDH; tako iza jedinica poput
Poglavnikove tjelesne bojne ili Ustakog redarstva nije ostalo nikakvog papirnatog
16 HDA, Fond. 487, GS MINORS NDH, kutija 7, Izvjee o situaciji na ostalim podrujima, 22-23.
VIII.
17 Zvonimir Despot, Bojan Dimitrijevi, Amir Obhoa, Mario Werhas, Ustaka vojnica 1 oruana
sila ustakog pokreta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 19411945. (prva knjiga, travanj 1941. rujan
1943.), Zagreb 2013, 56.
18 Oko Bosanskog Novog, op. a.
19 Nojberger u poetku izvjea kritizira razne ustake jedinice i dunosnike zbog (kontraproduktivne)
nasilnosti.
20 HDA, Fond 487, GS MINORS NDH, k. 7, Izvjetaj o stanju na terenu podpukovnika Neubergera
Glavnom stoeru, Bosanski Novi, 5.VIII. 1941.
532
traga, a upravo su one bile upletene u neke od najteih ratnih zloina na Baniji i
Kordunu 1941.21 S druge strane, postojee preivjelo gradivo raznih institucija i
vojnih jedinica NDH je nakon Drugog svjetskog rata doslovce progutao sigurnosni
aparat komunistikih vlasti u novonastajuoj Jugoslaviji. Prirodno je pak postavljati
pitanja o integritetu gradiva za ono to je nakon pada Aleksandra Rankovia 1966. i
gubitka utjecaja UDB-e dospjelo do tadanjeg Vojnoistorijskog instituta u Beogradu,
odnosno Instituta za historiju radnikog pokreta ili tadanjeg Arhiva Hrvatske.22
Prezentirani dokumenti daju nadu da arhivistiki standardi kod uvanja i
obrade gradiva nisu sasvim marginalizirani kad bi se isprijeili interesi vlasti. Ipak,
i oni imaju posebnu priu. Vei dio gradiva fonda 487 je Arhiv preuzeo 1968. od
Republikog sekretarijata unutranjih poslova (odnosno Slube dravne sigurnosti).
Meutim, dokumenti koriteni kao primjeri (v. slike) se nalaze u dijelu fonda koji je u
HDA doao zaobilazno. Naime, prvih 12 kutija su preteno prijepisi (iako ima i pokoji
original23) raznovrsnih izvjea slanih MINDOM-u, nainjeni u Vojnoistorijskom
institutu u Beogradu od strane osoblja Instituta za historiju radnikog pokreta poslije
njegova osnivanja 1961. Zanimljivo je primjetiti da je ta dokumentacija do HDA
dola 1994, nakon to je ve preuzeto (ovaj put cjelokupno) gradivo bive Slube
dravne sigurnosti, takoer s mnogo dokumentacije MINORS-a.24
Pri tome, dok je autor u funkciji korisnika istraivao taj fond, nemogue je
bilo ne zamjetiti fragmentarnost gradiva. Tako postoji niz neobjanjenih praznina u
rano ljeto i kasnu jesen 1941, kad ak i po nekoliko tjedana nema nijednog izvjea
i dokumenta.25 Nasuprot tome, nemogue se oteti dojmu kako je naglasak pri
selekciji za snimanje duplikata jasno stavljen na prve tjedne od izbijanja ustanka, jer
pozamaan dio gradiva u prvih nekoliko kutija pokriva kraj srpnja, odnosno poetak
i sredinu kolovoza 1941, i to u kompaktnim, vremenski jasno ogranienim cjelinama
koje nikako nisu mogle sluajno nastati. Ovdje je oigledno vrena vrlo paljiva
selekcija dokumentacije koja se preuzimala/duplicirala. No po kojim kriterijima?
Arhivistikim? Povjesniarskim? Politikim, odnosno ideolokim? Gotovo je pa
suvino isticati injenicu da su prvi dostupni dokumenti datirani s 27. VII. 1941.
Zbog ovakvog stanja fonda se mogu unedogled postavljati pitanja o
integritetu gradiva. Koliko je jo toga bilo dostupno u V.I.I. u Beogradu ali nisu
uinjeni prijepisi? Da li su se interesi tadanje vlasti isprijeili u nekoj fazi, pa je
stavljen veto na odreene cjeline gradiva koje osoblje Instituta za historiju radnikog
pokreta nije smjelo duplicirati? Ili su te cjeline naprosto unitene u rasulu NDH na
kraju rata ili kasnije, dok su bile u rukama UDB-e? Ideoloki i politiki uvjetovani
21 Z. Despot, B. Dimitrijevi, A. Obhoa, M. Werhas, Ustaka vojnica, 9; Stjepan Grilec, Erna
Perak, Slavica Plee, Sluba dravne sigurnosti Republikog sekretarijata za unutranje poslove SRH
analitiki inventar fonda 1561, Zagreb 2003 (1998), 78-82.
22 Boris Suljagi, Ministarstvo oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske (19411945) sumarni
inventar. fonda 487, Zagreb 1995, 35; S. Grilec; E. Perak; S. Plee, Sluba dravne sigurnosti, 5-6.
23 HDA, Fond 487, GS MINORS NDH, k. 4, dobar primjer: Izvjee zapovjednika Ustake vojnice
na Kordunu.
24 S. Grilec; E. Perak; S. Plee, Sluba dravne sigurnosti, 4.
25 HDA, Fond 487, GS MINORS NDH, kutije 4-7; fragmentarnost gradiva u njima je dobar primjer.
533
Mr. Vedran MUI
razlozi su definitivno igrali ulogu u sudbini tog gradiva, no danas je gotovo nemogue
rei zasigurno gdje je to uniteno, dostupno ili nedostupno. U prilog ovim dvojbama
ide i injenica da se u dijelovima fonda Slube dravne sigurnosti (fond 1561) koji
se odnose na domobranstvo i Ustaku vojnicu nalaze dokumenti u pravilu nastali tek
1942. godine i kasnije, bez obzira to se radi veinom o autentinim originalima.26
S arhivistike strane, fond je uredno obraen i opisan, iako je rije samo o
dijelovima koji su na kraju krajeva dospjeli u HDA i objedinjeni u fondu 487 (13
knjiga zapisnika i 122 kutije spisa) i fondu 1561 (dio koji sadri dokumentaciju
MINDOM/MINORS-a i Ustake vojnice obuhvaa samo 4 kutije). Prilikom
obrade gradiva u HDA se potivalo naelo provenijencije tako da je dio izvorne
dokumentacije MINORS-a i Ustake vojnice iz gradiva dobivenog od SDS-a uloen
u fond 487.27
Takoer se potivao i princip prvobitnog reda, no to ovdje izaziva stanovitu
dozu sumnje jer su prijanji imatelji (SDS, Institut za historiju radnikog pokreta)
to gradivo prvi obradili i opisali.28 Oigledno, to nije, niti je moglo biti uinjeno po
suvremenim standardima struke (ISAD (G) itd.), ali se i radi o institucijama koje su
ili predstavljale komunistiku vlast ili bile bliske s njom, tako da nije iskljueno da
su drugi kriteriji igrali ulogu pri sreivanju.
26 Fond 1561: SDS RSUP SRH, kutije 63-64 (domobranstvo), 64-67 (Ustaka vojnica).
27 S. Grilec; E. Perak; S. Plee, Sluba dravne sigurnosti, 80-82.
28 B. Suljagi, Ministarstvo, 35; S. Grilec; E. Perak; S. Plee, Sluba dravne sigurnosti, 6.
534
Sl. 1. Izvjee s prvim selektiranim pasusom (v. str. 5); rije je o prijepisu nainjenom pri
arhvistikoj obradi u Vojnoistorijskom Institutu; taj dio gradiva je naao svoj put do HDA.29
29 Slika 1. Snimak dokumenta iz: HDA, F. 487, GS MINORS NDH, kutija 7, Izvjee o situaciji na
ostalim podrujima, 22.-23. VIII.
535
Mr. Vedran MUI
Sl. 2. Snimak izvjea s drugim selektiranim pasusom (v. str. 6); okvirno 3/4 gradiva fonda
487 je u formi ovakvih prijepisa; tipino se pri vrhu stranice nalazi ig Instituta za istoriju
radnikog pokreta (danas Hrvatski institut za povijest) koji je snimao to gradivo 1960-ih
godina prolog stoljea.30
30 Slika 2. Snimak dokumenta iz: HDA, F. 487, GS MINORS NDH, kutija 7, Izvjetaj o stanju na
terenu podpukovnika Neubergera Glavnom stoeru, Bosanski Novi, 5.VIII. 1941.
536
Sl. 3. Primjer jednog od ne preestih originalnih dokumenata (koji nisu u prijepisu); rije
je o planu napada na selo Pernu na Petrovoj gori koji je izveden u veernjim satima 3. VIII.
1941, a koji je organizirao ustaki pukovnik Tomislav Rolf; priloen je snimak skice plana.31
31 Slika 3. Karta preuzeta i adaptirana iz: HDA, F. 487, GS MINORS NDH, kutija 4, plan napada na
selo Perna; izradio zapovjednik Ustake vojnice na Kordunu (ustaki pukovnik Tomislav Rolf), Glina,
3. VIII. 1941.
537
Mr. Vedran MUI
Zakljuna razmatranja
Habent sua fata libelli - Knjige imaju svoje sudbine; slino bi se moglo
tvrditi i za gradivo u pitanju. Kratko objanjenje bi naprosto bilo da je preivjela
dokumentacija sigurnosnog aparata i oruanih snaga NDH bila od posebnog interesa
totalitarnoj partiji-dravi, to je ostavilo traga na ovom i brojnim drugim poljima.
Isto bi se moglo rei i za intelektualno naslijee historiografije tog perioda (kao i
revizije iste koja je slijedila). I, povrh toga, tu su problemi sa sukcesijom relevantnog
gradiva. Vea koliina (183 kutije) se nalazi u Vojnom arhivu u Beogradu (odnosno
nekadanjem V.I.I), to je tek jedan dio preivjele dokumentacije MINORS-a za koji
se zna.32 Ostaje nada da ono nije toliko fragmentarno kao gradivo u HDA, no pitanje
dostupnosti istoga je sasvim drukiji problem. Oito, odgovori na ta i brojna druga
pitanja e morati poekati koju godinu.
Sudjelovanje u javnim raspravama o spornim epizodama prijelomnih
godina Drugog svjetskog rata za intelektualce nije vie samo pitanje drutvene
odgovornosti33, nego i (re)afirmacije njihove drutvene relevantnosti. Stoga poenta
ovdje nije i ne moe biti perpetuiranje tih diskusija unedogled, nego njihovo
eventualno razrjeavanje, koliko god se to daleko inilo. Zato je vano zauzeti
promiljenu ideoloki decentriranu poziciju prije prezentiranja ikakvih interpretacija
i normativnih sudova, za to je pak potrebno biti u toku s najnovijim teorijskim i
metodolokim pomacima u historiografiji i arhivistici. Zauzeti tu poziciju pak znai
biti osvijeten u odnosu na probleme poput onih razmatranih u tekstu, a ne uzimati
ak i osnovne injenice kao neupitne datosti.
U idealnom svijetu bi takvi napori bili shvaeni i ispravno valorizirani u
ciljanoj publici. Ipak, napori na istraivanju razmatranog gradiva nisu uzaludni.
Za poetak, teren buduim istraivanjima treba nekako pripremiti. Jednom kad se
pobolja situacija s gradivom (razrjeavanje problema sa sreenou, nedostupnou
i rasparanu) do njih e se svakako doi, i prvo to e se traiti su prethodne
kvalitetne, strune i nepristrane studije na tu temu.
Summary
Habent sua fata libelli - The books have their own destinies; similar could
be said about the archival materials in question. Short explanation would be that the
surviving documentation of the security and military apparatus of the Independent
State of Croatia was of the particular interest to the totalitarian communist partystate, which left its imprint in many fields. Same could be said about the intellectual
heritage of that period, especially in the field of historiography. Finally there are
succesion issues regarding the relevant archival materials. Considerable amount
(183 technical units) is currently being kept in the Military Archives in Belgrade.
32 B. Suljagi, Ministarstvo, 36.
33 J. Rupnik, The Return, 1993, 32-33.
538
That represents only one segment of the documentation taken over from the armed
forces of Independent state of Croatia that is accounted for. Hope remains that this
documentation is not as fragmentary as the one available in Croatian State Archives,
although questions regarding its availability are another matter. Asnwers to these and
many others will definitely have to wait.
Participation in public discussions about disputable events from World War
II is no longer just a question of intellectual`s civic responsibility, but also of (re)
affirming their relevance in ever evolving transitional society. Therefore, there is
no sense in helping to perpetuate those discussions as they were, but rather moving
ahead and helping to eventually resolve the underlying issues fueling those conflicts,
however distant that may seem. That is why it is important to assume a thoroughly
thought-out, de-centered (ideologically speaking) position before presenting any
interpretations, which itself requires the historian to be well acquainted with the
latest relevant theoretical and methodological developments in historiography and
archivistics. To assume such a position means to acknowledge and analyse the
problems such as the ones considered in the text, and not to accept even the basic
facts as indisputable and given as-is.
In ideal world such an effort would be appropriately valorised and endorsed.
However, undertking historical research in the considered area will not be in vain; it
can serve as a solid, quality basis for future research, once the situation with relevant
archival materials improves.
539
IV PRIKAZI
Eefa Begovi
ARHIVSKI ZAPISI, asopis za arhivsku teoriju i praksu,

godina XXII/2015, broj 1, Cetinje 2016.
Tokom 2016. godine u izdanju Dravnog arhiva Crne Gore objavljen je
asopis za arhivsku teoriju i praksu Arhivski zapisi. Glavni urednik asopisa je Sran
Pejovi, Odgovorni urednik je Stevan Radunovi, Ureivaki odbor sainjavaju:
Stevan Radunovi, Sran Pejovi, Mirjana Kapisoda i mr. Jadranka Selhanovi.
lanovi Redakcije su: Stevan Radunovi, Sran Pejovi, mr. Jadranka Selhanovi,
dr. Stjepan osi, dr. Izet aboti, Miladin Miloevi, Mirjana Kapisoda, dr. ore
Borozan, dr. Boidar ekularac, Velimir Vujai i Luka Milunovi.
Sadraj i tematika objavljenih radova u asopisu su raznovrsni i zanimljivi a
razvrstani su u slijedea poglavlja:
- lanci i prilozi,
- Iz arhivske teorije i prakse,
- Dokumenti i sjeanja i
- Prikazi.
U prvoj tematskoj grupi lanci i prilozi
(str. 9-166) prezentirano je 8 radova. U radu
pod nazivom Uticaj Vlaha na formiranje i
razvoj crnogorskih plemena prof. dr. Boidar
ekularac istie da je pitanje Vlaha na
prostoru Crne Gore bilo predmet izuavanja
kako historiara tako i lingvista. Vlasi su kroz
historiju naseljavali pojedine prostore Crne
Gore, te imali udjela u formiranju crnogorskih
plemena (oslanjanje na tradiciju vlakog
plemenskog ivota i organizovanja, naroito
preko katuna i stoarskog naina ivljenja).
Savo Markovi je pripremio lanak
Poslednja od barskog patricijskog roda
Dalmas:
Catharina
Borisc,
herede
universale del q. M. Antonio Dalmas.
Polazei od testamenta iz 1574. godine
Katarine Bori, roene Dalmas, barske
iseljenice u Dubrovniku, te analizom dokumenata iz Dravnog arhiva u Dubrovniku,
autor prati porijeklo, mitologiju, tradiciju, rodbinske i familijarne veze ove znaajne
543
Eefa Begovi
pripadnice patricijskog roda kao i saznanja o drutvenom ivotu, kulturi i duhovnosti

srednjovjekovnog i ranonovovjekovnog barskog patricijata.
Recepcija Petra II Petrovia u ideologijama crnogorskih vlasti naziv je
rada Bobana Batrievia. Ne analizirajui ideoloke karakteristike Njegoevog
djela i djelovanja, autor se bavi genezom politikog njegofetiizma u Crnoj Gori
te korienjem njegova lika i djela u politikom marketingu. On zastupa tezu da je
svaka crnogorska vlast Njegoeve stavove podreivala svojim potrebama, pa je on
kao pjesnik XIX vijeka, dovoen u kontekst sa pojmovima koji su produkt XX i XXI
vijeka.
Marija Crni Pejovi autor je rada pod nazivom Kultura ivljenja u
hercegnovskom kraju u XVIII i prvoj polovini XIX vijeka. Autorica analizira dokument
iz 1826. godine koji govori o krai kue Laketia iz Novoga. Pokradena je Jevrosima
Laketi, rodom iz jedne od najpoznatijih hercegnovskih porodica Vladislavi. Velika
vrijednost, kvalitet, raznovrsnost, kako po namjeni tako i po materijalu, brojnost
ukradenog kazuje o bogatstvu vieg sloja drutva Herceg Novog u XVIII i prvoj
polovini XIX stoljea, kome je pripadala i vlasnica ukradenih predmeta.
U radu Osmanski izvori o Baliima autor Vasilj Jovovi se bavi, na
osnovu turskih izvora, prvim kontaktima Balia (koji vladaju Zetom i velikim
prostranstvima june Albanije) i Osmanlija. Osmanski izvori, prvenstveno hronike,
sa drugim savremenim izvorima, osvjetljavaju deavanja u drugoj polovini XIV
stoljea, u vrijeme prodora Osmanlija na Balkansko poluostrvo. Turski hroniari
Sadeddin i Neri govore o turskom osvajanju Albanije i prodoru u Bosnu, pominjui
i zetske Balie.
O irilinim natpisima u nekoliko starocrnogorskih sela pie Goran . Komar
u prilogu pod nazivom Tragom Erdeljanovia kroz nekoliko starocrnogorskih sela
(irilini natpisi 16. vijek 1868. godina).
Boris Jabuanin u radu Izdanje crnogorskih potanskih maraka Gaeta
misterija ili propaganda nastoji kroz prizmu filatelije prikazati manje poznate
injenice vezane za kraj vladavine poslednjeg crnogorskog suverena, kralja Nikole.
Profana i sakralna arhitektura grada Kotora dva nevalorizovana primjera
naslov su priloga mr. Aleksandre Mili. Autor nastoji skrenuti panju na dva,
nezaslueno zapostavljena sakralna spomenika kulture I kategorije Palatu Vrakjen
(Vraen) i Crkvu Sv. Franja u starom jezgru Kotora.
U drugom poglavlju asopisa Iz arhivske teorije i prakse (str. 167-204)
prezentirano je 6 radova iz oblasti arhivske teorije i prakse. Stevan Radunovi u
prilogu Prvi svjetski rat u fondovima Dravnog arhiva Crne Gore daje pregled
arhivskih fondova i zbirki koji sadre grau o ueu Crne Gore u Prvom svjetskom
ratu. Posebnu panju autor skree na necjelovitost fondova te njihovu nedovoljnu
tematsku strukturu sadraja.
Saoptenje Publikovanje arhivske grae u svrhu udovoljavanja korisnikim
zahtjevima autora Vukote Vukotia bavi se valorizacijom arhivske grae u Crnoj
Gori, jednom od najsloenijih oblika arhivske djelatnosti.
544
Arhivski zapisi, asopis za arhivsku teoriju i praksu, godina XXII/2015, broj 1, Cetinje 2016.
Autor izvjetaja Konferencija arhiva slovenskih drava je Stevan Radunovi.

U organizaciji Foruma slovenskih kultura i Arhiva Republike Slovenije u Ljubljani je
25. septembra 2015. godine odrana Konferencija arhiva slovenskih drava s ciljem
strukovnog povezivanja i zajednikog nastupanja unutar i izvan okvira slovenskih
drava.
Vukota Vukoti je priredio Izvjetaj sa 6. konferencije arhiva slovenskih
drava, odrane od 16. do 20. oktobra 2015. godine u Lipicama i Trstu. Tema
Konferencije je bila valorizacija arhivske grae.
U asopisu je prezentiran izvjetaj Obuka i poetak rada ekspertske grupe
za digitalne zapise Nency Y. Mc Govern, predsjednice Ekspertske grupe za digitalne
zapise (prevod ana Tassan), te izvjetaj Neka bude vie svjetlosti: ICA PAAG serija
kratkih vodia autora Joan Boadas i Raset predsjednik PAAG i David Iglesias
Franch koordinator PAAG (prevod ana Tassan).
U treem poglavlju asopisa Dokumenti i sjeanja (str. 205-242)
prezentirani su slijedei prilozi:
- Luka I. Milunovi, Dravni kalendar i njegov urednik dokumenta,
- Sran Pejovi, Dokumenta o sredstvima za izdravanje damija u Podgorici
1887. shvatanja uleme u stvarnom pravu kao primjer otpora sekularizaciji,
- Jovan P. Popovi, Znaaj omladinskih radnih akcija, zatita i korienje
arhivske grae vezane za radne akcije kroz iskustvo jednog akcijaa-arhiviste.

-
-
-
-
-
U poslednjem, etvrtom poglavlju Prikazi (str. 243-271) dato je 5 prikaza:

Odnosi Crne Gore i Bugarske 18781913 zbornik dokumenata, prireivai i
urednici: Milena Todorakova, Mirjana Kapisoda, Dravna agencija Arhivi
Bugarske i Dravni arhiv Crne Gore, Sofija 2015. godina (Sran Pejovi),
Mladen Vukevi, Komentar Ustava Crne Gore, Univerzitet Mediteran,
Podgorica, 2015. godine (Mile Baki),
Frantiek istek, Narativi o identitetu: izabrane studije o crnogorskoj istoriji,
Matica crnogorska, Podgorica, 2015. godine (Aleksandar Radoman),
Aleksandar Radoman, Studije o starijoj crnogorskoj knjievnosti, Matica
crnogorska, Podgorica, 2015. vrijedan doprinos crnogorskoj knjievnoj
istoriografiji (Adnan irgi) i
Rifat Rastoder, Hronika zloina, Forum Bonjaka Crne Gore, 2015. godine
(edomir Bogievi).
I ovaj, novi broj asopisa Arhivski zapisi sadri znaajan broj radova iz
oblasti arhivistike i historije. Predstavljena je aktuelana arhivska problematika, koja
e, sigurni smo, doprinijeti boljem rjeavanju otvorenih pitanja sa kojima se susree
arhivska sluba Crne Gore.
545
Saneta ADROVI
GLASNIK ARHIVA I ARHIVISTIKOG UDRUENJA

BOSNE I HERCEGOVINE, broj XLV/2015, Sarajevo 2015, 375.
Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine izdava je strunog asopisa
pod nazivom Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, koji
daje znaajan doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini pa i ire.
Ovaj, 45. broj asopisa, kao i svi prethodni, ima svoju prepoznatljivu strukturu.
Sadri sljedea poglavlja temaske cjeline :.
I. Arhivistika i arhivska sluba,
II. Iz grae,
III. Prikazi,
IV. Vijesti .
U prvom poglavlju asopisa
koje nosi naziv Arhivistika i arhivska
sluba (str. 17-204) objavljeno je 18
radova. Radovi su po strukturi i sadraju
raznovrsni i govore o problematici obrade
i sreivanja arhivskih fondova i zbirki,
o vanosti obrade i sreenosti arhivskih
fondova i zbirki za korisniku funkciju, o
naelima obrade, pricipu provenijencije,
modalitetima kompletiranja necjelovitih
fondova i drugim vanim pitanjima.
Otvorena su mnoga pitanja i iznijeta
struna promiljanja vezana za ovu
problematiku, kako bi se nala najbolja
rjeenja u procesu obrade i zatite
arhivskih fondova i zbirki. Otvorena su i
pitanja zatite arhivske grae u nastajanju
u razliitim okolnostima, zatim
ouvanost arhivskih fondova i zbirki,
vrednovanje arhivske grae u fondovima
i zbirkama. Takoer je otvoreno i pitanje
dostupnosti arhivskih informacija i uticaj informcijskih tehnologija na ouvanje
autentinosti arhivske grae u elektronskom obliku.
546
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, broj XLV/2015, Sarajevo 2015, 375.
U drugom poglavlju asopisa Iz grae (str. 215-263) objavljena su etiri rada

historiografskog sadraja: lini fond Don Ivo Prodan koji se nalazi u Historijskom
arhivu Sarajevo, zatim rad o kljunim problemima industrijskog razvoja u Bosni i
Hercegovini 19181941. godine, rad o poloaju narodnooslobodilakog pokreta u
Bosni i Hercegovini 1943. godine, s posebnim akcentom na tuzlansku oblast, te na
kraju rad arhivista iz Slovenije, u vezi sa izgradnjom pruge amacSarajevo pod
nazivom Dolina rijeke Bosne kroz eljezniko okno. Svi ovi radovi su nastali
uglavnom na izvorima prvoga reda to dodatno daje znaaj ovom poglavlju asopisa.
Tree poglavlje asopisa nosi naziv Prikazi i ocjene (str. 289-334). U
njemu je predstavljeno osam publikacija iz arhivistike i historije. Prvi prikaz iz
ovog poglavlja govori o znaaju 18-og broja asopisa Arhivska praksa, o njegovoj
vanosti za arhivsku struku Bosne i Hercegovine i zemalja u okruenju. Drugi prikaz
je Zbornik Radovi sa 48. savjetovanja hrvatskih arhivista, Topusko, 21-23. 10.
2015. Prikazana je knjiga Osmanska osvajanja Bosanske kraljevine, zatim prevod
Defter (protokol) Gornjotuzlanske nahije. Peti je prikaz O izuavanju tema iz Drugog
svjeskog rata u Bosni i Hercegovini, zatim prikaz knjige Tragovima naih komija:
Jevreji u Bosni i Hercegovini i Holokaust. U ovom poglavlju predstavljena je i knjiga
Hrvoja Klasia pod nazivom Jugoslavija i svijet. Posljednji osmi prikaz u ovom
poglavlju je knjiga srbijanske historiarke Latinke Perovi , Dominantna i neeljena
elita: beleke o intelektualnoj i politikoj eliti u Srbiji (XX i XXI vek), Beograd 2015.
Svi prikazi su od znaaja za praenje aktuelnih zbivanja u oblasti historiografije, pa
su zbog toga veoma korisni ne samo arhivistima i historiarima ve i iroj javnosti..
etvrto poglavlje ovog broja asopisa su Vijesti (str. 345-361). U njemu
su date informacije sa ukupno pet skupova koji su se odrali u 2015. godini u
Bosni i Hercegovini i zemljama okruenja. Predstavljene su sljedee strune i
naune manifestacije: Osmi subotiki arhivski dan, Subotica, 18. 9. 2015. godine,
28. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2015, odrano u Tuzli 1. i 2. 10.
2015. godine, 27. zborovanje arhivskog drutva Slovenije, Ptuj, 15-16. 10. 2015.
godine, zatim Nauna koferencija: Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine
Lukavac, Lukavac, 31. 10. 2015. godine. Posljednji sadraj ovog poglavlja je
Izvjetaj sa Savjetovanja arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 20-22. 5.
2015. godine. Svi ovi izvjetaji su, donosei vane informacije, pribliili itateljstvu
znaaj ovih vanih naunih i strunih skupova.
Ovim, 45. brojem asopisa, struna i nauna javnost Bosne i Hercegovine i
zemalja okruenja je postala bogatija za obilje novih saznanja i informacija. asopis
sadri zanimljive radove od znaaja za strunu, naunu ali i iru javnost. Zbog svega
toga asopis Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja u Bosni i Hercegovini, broj 45,
zasluuje punu panju prije svih arhivista i historiara, ali i drugih italaca.
547
Mr. sc. Danijel JELA

Marta Mihaljevi, Milica Mihaljevi, Hrvoje Stani,

ARHIVISTIKI RJENIK: englesko hrvatski: hrvatsko-engleski.
Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske
znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2015, 183.

Struni leksik, kao jednu od temeljnih pretpostavki svake samostalne
discipline, nuno je njegovati te permanentno obogaivati i osuvremenjivati
sukladno potrebama i izazovima koji pred strunjacima u odreenom trenutku
stoje. Standardizacija pojmovnika zahtjevan je posao, napose ako se istovremeno
eli uskladiti i povezati strunu terminologiju na vie jezika. Viejezini rjenici
predstavljaju vaan korak prema boljoj integraciji pojedinih struka na meunarodnom
planu, napose struka poput arhivske, iji je dugi razvojni put, prije nego to su ga u
znatnijoj mjeri poeli odreivati globalizacijski procesi, ponajvie ovisio o lokalnim
tradicijama i praksama. Projekt
Multilingual Archival Terminology
(MAT) Meunarodnog arhivskog
vijea najvei je i najobuhvatniji
iskorak
prema
univerzalnoj
standardiziranoj bazi arhivistikih
pojmova
gdje
su
trenutano
zastupljena 23 jezika, ukljuujui i
hrvatski. Jedan od posrednih rezultata
sudjelovanja hrvatskih strunjaka na
ovom projektu je i Arhivistiki rjenik,
dvojezini i dvosmjerni hrvatskoengleski arhivistiki rjenik troje
autora, Marte Mihaljevi, Milice
Mihaljevi i Hrvoja Stania. Rjenik
je objavljen kao trideseto izdanje
nakladnike cjeline Radovi Zavoda za
informacijske studije, a predstavljen je
na 48. savjetovanju hrvatskih arhivista
u Topuskom i Sisku u listopadu 2015.
godine.
Nastojanja da se arhivska
terminologija u hrvatskom usustavi i povee s onom u drugim jezicima, dakako,
nisu novost. Dugi je niz godina arhivskim strunjacima iz Hrvatske i drugih zemalja
548
Marta Mihaljevi, Milica Mihaljevi, Hrvoje Stani, Arhivistiki rjenik...
u okruenju stajao na raspolaganju Rjenik arhivske terminologije Jugoslavije

objavljen u Zagrebu 1972. godine s pojmovima na hrvatskom, srpskom, slovenskom i
makedonskom, objanjenjima na hrvatskom te, gdje je mogue, prijevodima termina
na engleski, francuski, njemaki, ruski i talijanski. Prola su puna tri desetljea
od spomenutog rjenika kada je objavljen Rjenik arhivske terminologije Josipa
Kolanovia i Tatjane ari, hrvatska verzija rjenika Meunarodnog arhivskog
vijea s objanjenjima na hrvatskom i nazivima na engleskom, panjolskom,
francuskom i njemakom jeziku. Ovdje treba spomenuti i Mali pojmovnik arhivistike,
bibliotekarstva i muzeologije Irene Kolbas, kao prvi interdisciplinarni rjenik koji
povezuje ove tri informacijske struke.
Nakon to se arhivistiki leksik, kako na hrvatskom tako i na drugim
jezicima, projektom MAT osuvremenio i nadopunio, otvorio se prostor i za novo
tiskano hrvatsko izdanje rjenika strune arhivistike terminologije. Odluka da se
ide na varijantu hrvatsko-engleskog dvosmjernog rjenika oekivan je i logian
odabir budui da se u novije vrijeme veina meunarodne komunikacije ionako
odvija na engleskom jeziku, koji se u posljednjih nekoliko desetljea nametnuo
kao neprikosnovena lingua franca dananjice. Izostanak drugih svjetskih jezika
prisutnih u nekim ranijim publikacijama nadomjestit e viejezinost MAT online
baze. Osnova za Arhivistiki rjenik je, dakle, engleska inaica MAT-a, a u njemu
je obuhvaeno 357 naziva na hrvatskom jeziku, 358 na engleskom jeziku te 451
definiciju na hrvatskom jeziku. U odnosu na MAT bazu, rjenik je obogaen i s
dodatnim pojmovima, sinonimima, antonimima i arhaizmima, poveznicama s
drugim terminima (5), a neke su definicije revidirane i dotjerane. Ovim su pristupom
autori eljeli dobiti suvremeni prijevodni rjenik arhivistike terminologije. Usto,
namjera je bila i doprinijeti afirmaciji arhivistike kao znanosti te openito razvoju
hrvatskog leksika. (5)
Knjiga zapoinje Predgovorom (3-5) gdje autori ukratko pojanjavaju
kako se rodila i razvijala ideja za rjenik, temeljnu strukturu te osnovnu namjenu.
Slijedi podulja Rasprava (7-89), s vrlo detaljno rastumaenim nainom oblikovanja
natuknica. Raspravu ini nekoliko potpoglavlja. Prvo potpoglavlje Arhivistika i
leksikografija (7-22) sadri kratki pregled razvoja arhivistike, ope podatke o vrstama
rjenika i njihovim sastavnicama, pregled ranijih hrvatskih arhivistikih rjenika te
osvrt na projekt Multilingual Archival Terminology. U potpoglavlju Izrada hrvatske
inaice rjenika (23-89) autori donose sve pojedinosti o izradi rjenika, odabiru
pojmova, obradi i definiciji naziva, proiavanju natuknica, prevoenju, i dr., a
sve je popraeno velikim brojem primjera koji najbolje ilustriraju leksikografske i
prevoditeljske metode i korake primijenjene u prireivanju ove publikacije. Isto tako,
ovdje je pojanjen i unos podataka u MAT bazu uz komentar na odreene tehnike
i konceptualne nedostatke e-rjenika uoene tijekom rada na hrvatskoj inaici. Prije
samih natuknica, autori daju popis skraenica i uputnica (90).
Iza uvodne rasprave dolazi englesko-hrvatski rjenik (91-159). Radi se
zapravo o dopunjenom i prilagoenom prijevodu naziva i definicija engleske inaice
549
Mr. sc. Danijel JELA
MAT-a. Ondje uz pojam na engleskom obavezno stoji odgovarajui istoznani pojam

na hrvatskom jeziku, jedna ili vie definicija, a, ako postoje, navedeni su i sinonimi,
antonimi te arhaizmi. U skladu s dobrom leksikografskom praksom, autori pojmove
veu i s drugim relevantnim natuknicama u oba rjenika. Iza englesko-hrvatskog
slijedi hrvatsko-engleski rjenik (161-176). Njegova je svrha iskljuivo povezati
pojmove na hrvatskom i engleskom jeziku, pa natuknice ne sadre definicije ve
samo mogue prijevode termina na engleski jezik te naznaku da se radi o zastarjeloj
inaici, ako je to sluaj.
Sadraj zaokruuju Popis priloga (177), Popis izvora (178-181), Biljeke o
autorima (182-183).
Naelno govorei, rjenik je dobro koncipiran i pregledan te suvremen i
pomno usklaen s hrvatskim standardnim jezikom, to je posebno vano onima
koji e ga koristiti kao pomagalo pri prevoenju. Opsena uvodna studija daje ovoj
publikaciji i atribute znanstvenog rada, ime je uinjen znatan iskorak u odnosu na
prethodne sline publikacije. Taj je iskorak i vei uzmemo li u obzir injenicu da je
rije o interdisciplinarnom pristupu te da su na rjeniku radili strunjaci na podruju
lingvistike, leksikografije i arhivistike.
to se definicija u samim natuknicama tie, one su, kao i u predloku,
uglavnom jednostavne i jezgrovite, a nae se pokoja i enciklopedijskog tipa s
dodatnom ralambom pojmova. Potonje dodatno ukazuje na to da se ne radi samo
o prevoditeljskom pomagalu, ali i na potrebu da se leksikografski rad arhivskih i
srodnih strunjaka ne zaustavi na ovoj publikaciji, ve da se u budunosti porazmisli
i o izradi hrvatskog arhivistikog leksikona. Odabir termina na engleskom jeziku je,
kako je reeno, bio manje-vie zadan predlokom. No, budui da se autori predloka
nisu slijepo drali, vjerojatno je u rjenik bilo mogue uvrstiti jo poneki termin u
opoj uporabi. Postoji i manji broj sluajeva gdje pojedini engleski i hrvatski pojmovi
moda ne korespondiraju najbolje, to bi se kod drugog izdanja rjenika dodatnim
konzultacijama s anglistima moglo izbjei. Kada govorimo pak o terminima na
hrvatskom, treba naglasiti da ovaj rjenik formalno inaugurira niz informatikih
pojmova u hrvatski arhivistiki leksik, a donosi i neka zanimljiva nova rjeenja
pa i odmake od ranijih rjenika te e biti zanimljivo pratiti recepciju tih novosti u
svakodnevnoj uporabi, strunoj literaturi, pa i zakonodavstvu.
U svakom sluaju, hrvatska je arhivska zajednica po prvi put dobila
dvosmjerni prijevodni englesko-hrvatski arhivistiki rjenik. On e, prije svega,
omoguiti bolje praenje i kvalitetnije prijevode strane strune literature. Osim
toga, posluit e i kao suvremeni pojmovnik svim strunjacima vezanim za arhivsku
djelatnosti te kao svojevrstan prirunik studentima arhivistike, a mogue i drugih
grana informacijskih znanosti, koji se sa strunom terminologijom tek trebaju
upoznati. Konano, njime e se moi koristiti i kolege iz susjednih zemalja kojima
je hrvatski jezik blizak.
550
Mr. Jasmin JAJEVI

HISTORIJSKA MISAO (HISTORICAL THOUGHT),

god. I, br. 1, Drutvo historiara Tuzlanskog kantona i Odsjek za
historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli,
Tuzla 2015, 312.
asopis Historijska misao je pokrenut s ciljem pruanja dodatnog poticaja
razvoju historijske nauke u Bosni i Hercegovini i stvaranja novog prostora za
objavljivanje rezultata istraivanja iz oblasti historiografije, kako afirmiranim
historiarima tako i mladim istraivaima, polaznicima postdiplomskih i doktorskih
studija, profesorima historije, ali i drugim strunjacima srodnih nauka koji mogu
ponuditi radove u skladu sa naunim i strunim standardima asopisa. Izdavai su
pokrenuli asopis temeljem svijesti da historijskoj nauci treba osigurati povoljniji status
u naunom ivotu Bosne i Hercegovine, te
u bosanskohercegovakom drutvu uope,
ukljuujui potrebu afirmacije historijskih
uvida kao vane pretpostavke humanizacije
drutvenih odnosa u Bosni i Hercegovini
i na prostoru bive jugoslavenske drave.
Bosanskohercegovaka historija, bez obzira
na kontinuiran razvoj historijske nauke u
Bosni i Hercegovini, jo uvijek nudi znaajan
broj nedovoljno ili nikako obraenih
tema i pitanja iz svih razdoblja prolosti
koje bi trebalo obuhvatiti kvalitetnom
naunom obradom i prezentacijom rezultata
istraivanja.
Glavni kriterij za objavljivanje
radova u Historijskoj misli jeste njihova
nauna i struna utemeljenost i kvalitet.
Redakcija1 e rado objavljivati lanke iz
razliitih historijskih podruja, od politike
1 Redakaciju asopisa ine: Blagoje Govedarica - Freie Universitt Berlin, Senaid Hadi
Univerzitet u Tuzli, Marko Atilla Hoare Kingston University London, Boidar Jezernik Univerza v
Ljubljani, Husnija Kamberovi Institut za istoriju Sarajevo, Stjepan Matkovi Hrvatski institut za
povijest Zagreb, Bego Omerevi Univerzitet u Tuzli, erbo Rastoder Univerzitet Crne Gore, Sead
Selimovi Univerzitet u Tuzli i Izet aboti Univerzitet u Tuzli.
551
Mr. Jasmin JAJEVI
do intelektualne historije, od lokalnih tema do pitanja nacionalnog, regionalnog i

ireg znaaja. Glavni i odgovorni urednik asopisa je Adnan Jahi sa Univerziteta u
Tuzli, dok je sekretar Mersiha Imamovi. asopis izlazi jednom godinje.
Struktura asopisa obuhvata lanke, prikaze i obavijesti o aktivnostima
osnivaa asopisa, a kao mogue rubrike grau, nastavno-pedagoke teme i
izlaganja sa naunih skupova, okruglih stolova i konferencija
Najvie radova, njih ukupno 11 objavljeno je u rubrici lanci (11-283).
Rije je o radovima koji su po strukturi i sadraju raznovrsni, tematski su oblikovani
tako da iroko tretiraju problematiku u vezi sa prolou bosanskohercegovakog
drutva od najstarijih vremena do meunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine.
Najstariji korijeni graanskog drutva na tlu dananje Bosne i
Hercegovine, naslov je rada autora Bege Omerevia i Mersihe Imamovi (11-25).
Autori navode da najstariji korijeni graanskog drutva na bosanskohercegovakim
prostorima datiraju jo iz antikog doba, odnosno iz vremena kada su ovi prostori
postali sastavnim dijelom velike Rimske imperije. Osvajanjem ovih prostora i
pokoravanjem starosjedilakog (ilirskog) stanovnitva rimske vlasti su se suoile
sa brojnim pitanjima, od kojih je svakako bilo najvanije ono koje se odnosilo
na drutveni status svakog pripadnika podanike populacije, koja je bila potpuno
obespravljena. Svjesne takvog stanja, carske vlasti su ule u viestoljetni proces
transformacije postojeih i uspostavljanja novih drutvenih odnosa, iji je osnovni
smisao bio da se onom dijelu starosjedilakog stanovnitva, koje je prihvatalo i
podravalo rimsku vlast dodijeli civitet, odnosno ista graanskih prava kakva su imali
punopravni rimski graani-Rimljani. Tako su, tokom vremena, mnogi pripadnici
ilirskog etnosa dobili status punopravnih rimskih graana, to je, jo tada, imalo za
posljedicu uspostavljanja graanskog drutva.
Autor drugog rada (27-43), koji nosi naslov Nekoliko naznaka o privrednim
i trgovakim prilikama Bosanskog ejaleta i susjeda krajem XVII i poetkom XVIII
stoljea, je Alen Salihovi. Rad tretira uzrono-posljedine veze koje su se odrazile
na privredne i trgovake prilike Bosanskog ejaleta i susjeda krajem XVII stoljea i
poetkom XVIII stoljea. Posljedice su naroito bile izraene tokom Kandijskog i
Bekog rata. Najvie tete tokom dva rata je bilo naneseno seoskoj privredi, posebno
imanjima koja su se nalazila na graninim podrujima Bosanskog ejaleta. Gradski
privredni centri nali su se na udaru osvajakih i pljakakih pohoda, pri emu su
vrlo esto stradale itave zanatske etvrti. Nakon zavretka Bekog rata dolo je do
stabilizacije prilika, to je doprinijelo jaanju domaih trgovaca koji su sve ee
poeli potiskivati Dubrovane u trgovakim poslovima.
Senaid Hadi autor je rada Rimokatolike upe Breke u Donja Tuzla u
19. stoljeu. Osnivanje, teritorijalni okvir i osobenosti stanovnitva (45-66). Autor
navodi da je tokom 19. stoljea dolo do znaajnih promjena na prostoru Bosanskog
ejaleta koje su svoje refleksije imale i u sjeveroistonoj Bosni. Radi se o vremenu u
kojem je dolo do stabilizacije prilika (politikih, ekonomskih, socijalnih, vjerskih)
izazvanih estim ratovima krajem 17. i u 18. stoljeu. Umjesto stalnog migriranja
552
Historijska misao (Historical Thought), god. I, br. 1, Drutvo historiara TK...
i iseljavanja zapoinje vrijeme oporavka naselja, domova, bogomolja, izmeu

ostaloga, i doseljavanje katolikog stanovnitva na prostore Zvornikog sandaka.
U isto vrijeme stabiliziraju se vjerske prilike, osnivaju novi vjerski objekti, poveava
se broj stanovnika. To je svojstveno i za rimokatolike upe Breke i Donja Tuzla. To
je, u veoj ili manjoj mjeri, dovelo do promjena u strukturi stanovnitva navedenih
prostora. Autor u ovome radu, na osnovu izvorne grae, rukopisa pohranjenih u
franjevakim samostanima, putopisa, novina, popisa stanovnitva, ematizama i
relevantne literature donio provjerene podatke i pokazatelje.
Autor rada Odluke Berlinskog kongresa u svjetlu Gusinjsko-Plavske bune
(18781880) je Izet aboti (67-93). Rad tretira jedno veoma zanimljivo historijsko
pitanje, vezano za nepotivanje odluka Berlinskog kongresa od strane prvaka i
stanovnitva Plava i Gusinja. Naime, po saznanju da su ova mjesta odlukama l.
30 Berlinskog kongresa dodijeljena Crnoj Gori, prvaci i stanovnitvo su se odluno
suprotstavili takvoj odluci, rijeeni da bez obzira na cijenu odbrane svoja ognjita.
U tom smislu prvaci Plava i Gusinja, zajedno sa starjeinama albanskih plemena,
pripremali su se za pruanje otpora crnogorskim snagama. Pod pritiskom velikih
sila formirana je i meunarodna Komisija za razgranienje, po osnovu odluka
Berlinskog kongresa. Komisija nije uspjela zavriti posao oko zaposjedanja Plava
i Gusinja od strane Crne Gore. Stoga su velike sile i Crna Gora pokrenule snane
diplomatske aktivnosti vrei pritisak na Portu, kako bi se ovo pitanje rijeilo mirnim
putem. Diplomatska misija i pritisci Porte na Plavljane i Gusinjane nisu dali rezultate
pa je Crna Gora odluila da silom zauzme Plav i Gusinje. U dva teka boja, na
Nokiima 4. decembra 1879. i Murinu 8. januara 1880. godine, crnogorske snage su
doivjele poraz. To je natjeralo velike sile da promijene odluku Berlinskog kongresa
i da umjesto Plava i Gusinja Crnoj Gori dodijele Ulcinj i Bojanu. Na ovaj nain,
odlunost prvaka i stanovnitva malih mjesta Plava i Gusinja da odbrane svoja
ognjita i svoj vatan bili su vaniji od odluka Berlinskog kongresa i interesa velikih
sila.
Kulturno-prosvjetno djelovanje Gajreta u Okrugu Tuzla u
austrougarskom periodu, naslov je rada iji je autor Omer Zuli (95-112). Autor u
ovom radu govori da je znaajan iskorak na planu prosvjetnog i kulturnog uzdizanja
bonjakog muslimanskog stanovnitva u Tuzli i njenoj okolini u austrougarskom
periodu donijelo je Muslimansko kulturno-prosvjetno drutvo Gajret. Naime, za
razliku od itaonica, pjevakih i drugih drutava koja su djelovala lokalno, znaaj
Gajreta se, izmeu ostalog, ogledao u injenici da je izaao iz lokalnih okvira
i djelovao na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Stoga su rezultati djelovanja na
kulturno prosvjetnom planu bili izuzetno znaajni i veliki. Autor posebno navodi da se
osnivanjem Gajreta uspjelo, uprkos mnogobrojnim problemima, podvojenostima
i neslaganjima, ujediniti bonjako stanovnitvo na nivou Bosne i Hercegovine, te u
tom sistemskom organizovanju i djelovanju postii znaajne rezultate na kulturnoprosvjetnom planu. U Okrugu Tuzla takoer su djelovanjem Gajreta napravljeni
znaajni pomaci i rezultati na planu kulturnog uzdizanja i prosvjeivanja stanovnitva.
553
Mr. Jasmin JAJEVI
Salkan Uianin, autor je rada Strani kapital u privredi Bosne i Hercegovine

(19181941) (113-156). Autor u radu analizira uee stranog kapitala u privredi
Bosne i Hercegovine, kao i privredni i politiki ambijent u kojem je djelovao, te
njegov utjecaj na privrednu aktivnost zemlje u periodu od 1918. do 1941. godine.
Autor navodi da je u privrednom razvitku Bosne i Hercegovine strani kapital je
odigrao vanu ulogu. Uz njegovu pomo izvrena je privredna modernizacija,
podizanje krupne industrije i uveden savremeni nain poslovanja. Ulaskom Bosne
i Hercegovine u sastav jugoslavenske drave za strani kapital nastupila su teka
vremena. Privredna preduzea i banke u njegovu vlasnitvu stavljena su pod dravni
sekvestar, nakon ega je izvrena njihova nacionalizacija. Strani kapital se u periodu
od 1918. do 1941. godine angairao vie kao finansijski nego investicijski. Nastojao
je uglavnom zadrati ranije steene pozicije u krupnim industrijskim preduzeima,
koja su radila za izvoz i ostvarivala dobre poslovne uspjehe. Najvee investicije
u Bosni i Hercegovini stranci su imali u hemijskoj, drvnoj, elektro-hemijskoj,
prehrambenoj i tekstilnoj industriji, dok su znatno slabije bili zastupljeni u rudarstvu.
Industrijski sektor kojim je upravljao strani kapital raspolagao je sa tri puta vie
investiranog kapitala, etiri puta vie pogonske snage, a zapoljavao je 1,5 puta vie
radne snage od domaeg. Radilo se uglavnom o austrijskom, ekom, belgijskom,
vajcarskom, engleskom, amerikom, italijanskom i vedskom kapitalu.
Rad pod naslovom kolstvo u politikoj djelatnosti poslanika Jugoslovenske
muslimanske organizacije u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, djelo je Seada Selimovia (157-179). Autor u ovom radu navodi da
je Jugoslavenska muslimanska organizacija predstavljala najveu politiku partiju
u Bosni i Hercegovini za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, samim tim
i poslanici te stranke su bili vrlo aktivni u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca. Oni su, izmeu ostaloga, ukazivali i na probleme kolstva u
Bosni i Hercegovini. Ti problemi bili su mnogobrojni kao to su: nedostatak strunih
nastavnika, kolskih zgrada, nastavnih sredstava, odsustvo djece sa nastave, pokuaji
unifikacije nastavnih planova i programa i udbenika, nacionalistiko djelovanje u
kolama itd. Poslanici JMO u Narodnoj skuptini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
traili su da se takvo stanje promijeni. Oni su traili da se povea broj osnovnih i
srednjih kola u Bosni i Hercegovini kako bi to vie djece pohaalo kolu. Traili
su organiziranje analfabetskih teajeva kako bi se smanjio broj nepismenih osoba,
kao i otvaranje i kvalitetniji rad kola za domaice. Ukazivali su na nedostatak
udbenika, slabosti u radu inspektora i kolskih nadzornika i na neravnomjeran
etniki i konfesionalni raspored uitelja po gradskim i seoskim kolama.
Zanimljiv rad kada je u pitanju djelovanje bosanskohercegovake uleme
otvara Adnan Jahi u svom radu Biljeke o djelovanju bosanskohercegovake
uleme u Drugom svjetskom ratu (181-206). U ovom radu podastrte su neke
injenice koje bacaju svjetlo na poglede i pristupe bosanskomuslimanskih vjerskih
slubenika, naroito visoke uleme, prema aktuelnim pitanjima vojne, politike
i socijalne stvarnosti Bosne i Hercegovine i njenih itelja za vrijeme Drugog
554
Historijska misao (Historical Thought), god. I, br. 1, Drutvo historiara TK...
svjetskog rata (19411945). Autor donosi nove obavijesti koje relativiziraju

gledita bosanskohercegovake historiografije jugoslavenskog razdoblja o ulemi
iji je najvei iskorak u pravcu otpora okupacijskim sistemima bilo potpisivanje
muslimanskih rezolucija u jesen 1941. godine.
Osnivanje, poloaj i aktivnosti prvog Udruenja slubenika Islamske
zajednice u Socijalistikoj Bosni i Hercegovini naslov je rada iji je autor
Denis Beirevi (207-225). Autor na osnovu neobjavljenih i objavljenih izvora
analizira formiranje i aktivnosti Udruenja slubenika Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini u prvoj poslijeratnoj deceniji. Takoer, prikazana je struktura i
organizacija Udruenja slubenika Islamske zajednice, materijalno obezbjeivanje
lanova Udruenja, pruanje pomoi lanovima u vrenju vjerskih dunosti, te uticaj
Udruenja na unapreenje vjersko-moralnog ivota. Tekst na temelju izvora ukazuje
da je rukovodstvo Udruenja ilmije u ovom razdoblju samo formalno izraavalo
interese i miljenja svog lanstva. U stvarnosti, pak, Udruenje je bilo samo paravan
ispod kojeg je komunistika vlast realizirala svoje ciljeve.
Filip kiljan autor je rada Bonjaci na otoku Krku i u gradu Buzetu (227255). Autor u radu posmatra dvije grupe Muslimana, odnosno Bonjaka, doseljenih
na podruje Buzeta u Istri, odnosno otoka Krka na kvarnerskom podruju. Rad je
nastao u najveoj mjeri na temelju dubinskih intervjua s ispitanicima bonjake
nacionalnosti na spomenutom teritoriju, na temelju pojedinih lanaka iz periodike
i na temelju statistikih podataka iz Dravnog zavoda za statistiku. Autor u radu
posmatra na koji su se nain te dvije zajednice integrirale u lokalne sredine, koliki je
bio stepen diskriminacije nakon doseljavanja, odnosno na koji su se nain promijenile
okolnosti suivota nakon izbijanja rata i osamostaljivanja Hrvatske. Posebno se bavi
pitanjem nacionalnog izjanjavanja Bonjaka u Hrvatskoj i u spomenutoj regiji
nakon posljednjeg rata, odnosno nakon prihvatanja pojma Bonjak.
Autor posljednjeg rada pod nazivom Borba za opstanak i meunarodno
priznanje Bosne i Hercegovine je Izet Hadi (257-280). U ovom radu autor istie
znaaj demokratskog i dravotvornog razvitka Bosne i Hercegovine i potekoe sa
kojima se ona suoila u odlunoj borbi za nezavisnost i meunarodno priznanje. Raspad
Jugoslavije, meunarodo priznanje Bosne i Hercegovine i agresija na meunarodno
priznatu dravu predstavljaju znaajne historijske dogaaje u savremenoj povijesti
Bosne i Hercegovine. Autor istie znaaj demokratske, civilizirane borbe politikog
vodstva i bosanskohercegovakih patriota. Politiko vodstvo uspjelo je osigurati
opstanak i meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, suoene sa razornom
agresijom Srbije i Crne Gore (SRJ) i neodgovornim ponaanjem Meunarodne
zajednice.
U rubrici Prikazi (283-303) predstavljeno je ukupno pet zanimljivih
publikacija iz oblasti historije. Senaid Hadi je predstavio knjigu Bosna i Hercegovina
18691878, Oraje 2011, autora Galiba ljive, potom je Salkan Uianin predstavio
knjigu od Anike Mombauer, Uzroci Prvog svetskog rata. Sporenja i saglasnosti, Clio,
Beograd 2013, Filip kiljan je predstavio asopis za povijest i kulturu Bonjaka u
Hrvatskoj, pod nazivom Bonjaka pismohrana, svezak 13, br. 38-39, Zagreb 2014.
555
Mr. Jasmin JAJEVI
Izet aboti je predstavio knjigu autora Adnana Jahia pod nazivom Vrijeme
izazova. Bonjaci u prvoj polovini XX stoljea, koja je izala u izdanju Bonjake
nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, Bonjaki institut
Fondacija Adila Zulfikarpaia Sarajevo, Zagreb-Sarajevo 2014, i Adnan Jahi je
predstavio knjigu Iskuenje opstanka Izetbegovievih deset godina (19902000),
Dobra knjiga, Sarajevo 2013, autora Admira Mulaosmanovia.
U rubrici Obavijesti o aktivnosti osnivaa asopisa, sekretar Mersiha
Imamovi donosi nam izvjetaj Iz aktivnosti Drutva historiara Tuzlanskog
kantona (307-312). Prezentirani su podaci sa osnivake skuptine Udruenja
Drutvo historiara Tuzlanskog kantona odrane 19. decembra 2013. godine.
Udruenje se sastoji od dva organa: Skuptina Udruenje na elu sa predsjednikom
dr. sc. Midhatom Spahiem, docent i Upravni odbor udruenja na elu sa
predsjednikom dr. sc. Begom Omereviem, vanredni profesor. Utvreni su osnovni
principi, djelatnosti, zadaci Udruenja. Dati su podaci o organiziranju meunarodnog
naunog skupa koje je Udruenje Drutva historiara TK u saradnji sa Odsjekom za
historiju Filozoskog fakulteta Univerziteta u Tuzli organiziralo 4. decembra 2014.
godine pod nazivom Bosna i Hercegovina u jugoslovenskim dravnim okvirima
19181992.
asopis Historijska misao iji je izdava Drutvo historiara Tuzlanskog
kantona i Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli sadri
radove eminentnih naunika. Vei dio asopisa ine izvorni nauni radovi to ga ine
jo reprezentativnijim u naunim i strunim krugovima domae, pa i ire javnosti.
Osnovno obiljeje svih radova koji su objavljeni u ovom asopisu je smiren nauni
pristup, bez ikakvih mitolokih i politikih primijesa, prisutnih u dijelu historiografije,
ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u njenom okruenju. Zbog svega navedenog
postoji potpuna opravdanost i svrsishodnost izlaenja ovog asopisa. Autorima,
urednitvu i redakciji estitam na prvom broju asopisa Historijska misao, te ga
toplo preporuujem naunoj, strunoj i iroj italakoj javnosti.
556

Tomislav Iek, MJESTO I ULOGA HRVATSKOG KULTURNOG

DRUTVA NAPREDAK U DRUTVENOM IVOTU HRVATA
BOSNE I HERCEGOVINE IZMEU DVA SVJETSKA RATA
(19181941), Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo 2015, 581.

Prof. dr. Tomislav Iek je historiar koji je u svome historiografskom radu
posebnu panju posvetio ulozi hrvatskih graanskih politikih stranaka u Bosni
i Hercegovini u prvoj polovini 20. stoljea i kulturnoj historiji Hrvata u Bosni i
Hercegovini u 20. stoljeu.
Njegova najvanija djela su:
Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja
diktature (Sarajevo 1981),
Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 19291941. (Sarajevo
1991) i
Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom ivotu Hrvata Bosne i
Hercegovine (19021918.) (Sarajevo 2002).
Ovome nizu knjiga, 2015. godine, pridruila se i historijska monografija
Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u drutvenom ivotu Hrvata
Bosne i Hercegovine izmeu dva svjetska rata (19181941). Recenzenti knjige
su prof. dr. Tomo Vuki, prof. dr. Husnija Kamberovi i dr. Vera Katz. Glavni i
odgovorni urednik je prof.dr. Husnija Kamberovi.
Ova historijska monografija je nastala nakon nekoliko godina istraivakih
napora autora, konsultiranja velikog broja pisanih i nepisanih historijskih izvora
o izuzetno bogatoj i raznovrsnoj djelatnosti najznaajnijeg hrvatskog kulturnog i
prosvjetnog drutva. Knjiga sadri sedam poglavlja u kojima je predstavljena, kako
autor istie, veina aktivnosti kojima nema pandana na prostorima gdje je Napredak
djelovao.
U prvome poglavlju autor pie o opim uvjetima i temeljnim odrednicama
Napretkove djelatnosti od kraja Prvog do poetka Drugog svjetskog rata. On
pie o Hrvatima Bosne i Hercegovine i Napretku u prvom desetljeu zajednike
drave (19181929), uvjetima djelovanja Napretka u doba diktature (19291935)
i osobenostima rada Napretkovih podorganizacija u treem meuratnom periodu
(19351941).
557
Drugo poglavlje tretira drutvenu organizaciju Napretka. Autor pie

o pravilima Napretka, predsjednicima HKD Napredak, sredinjoj upravi,
Napretkovim podorganizacijama, lanstvu i redovitim godinjim glavnim
skuptinama HKD Napredak.
Drutvene institucije Napretkovi konvikti i domovi, naziv je treeg
poglavlja historijske monografije. U ovome poglavlju autor je akcenat stavio na brigu,
skrb i odgoj tienika kao primarnu Napretkovu zadau, zatim srednjokolske/
uenike stipendije i potpore, pitanje egrta i trgovaca te Napretkove visokokolce
studente.
U etvrtom poglavlju autor pie o Napretkovoj pisanoj rijei: Kalendaru
perjanici Napretkove izdavake djelatnosti, drutvenom glasilu Napredak,
Napretkovim edicijama (Napretkova Boina knjiga i Napretkova Uskrsna
knjiga) i posebnim izdanjima (Obiljeavanje 25. obljetnice rada Napretka,
Rad na izradi Spomenice Napretka i izrada Napretkove Povijesti Bosne i
Hercegovine).
Obiljeavanje znaajnih datuma u organizaciji Napretka, naziv je
petog poglavlja. U njemu je obraeno nekoliko vanih pitanja iz djelatnosti HKD
Napredak: Napretkov dan godinja zabava drutva, Dan Zrinskog i Frankopana
(30. april/travanj), Spomendan narodnih prosvjetitelja Sv. irila i Sv. Metoda (Djeiji
dan 5. juli/srpanj), zatim su obraene Napretkove knjinice, statistiki odsjek
HKD Napredak, Napretkova
kulturno-historijska zbirka, te
podupiranje hrvatskih ustanova.
U estom poglavlju autor
je donio gospodarske (privredne)
oblike Napretkovog rada, a u
sedmom zavrna razmatranja.
Autor u knjizi navodi
da je vie nego evidentno da
je preteni dio Napretkovih
aktivnosti imao za cilj pomoi
mladim naratajima da lake i
uspjenije zavre kolovanje,
naukovanje i studiranje. Taj dugi
proces
kolovanja
rezultirao
je
stvaranjem
malobrojnog,
ali itekako nedostajueg sloja
hrvatske inteligencije, iji je
doprinos
stvaranju
hrvatske
nacionalne svijesti bio nemjerljiv.
Moglo bi se definirati, istie autor,
558
Tomislav Iek, Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u drutvenom ivotu Hrvata...
da je kolujui mlade, podiui nacionalno svjesnu inteligenciju, gradei male i

velike objekte trajne vrijednosti (koji ni danas nisu vraeni Napretku), irei pisanu
rije i osnivajui kulturne institucije jedinstvene za cjelokupno tadanje drutvo u
Bosni i Hercegovini Napredak podigao svojevrstan spomenik tvri od mjedi
(mesinga koji ne moe korozirati).
Rad Napretka, istie autor, od osnutka do raspada prve zajednike drave
(Prve Jugoslavije) odvijao se u nekoliko faza (19181929; 19291935; 19351941).
Prevalentno je uoiti i istai da niti jedna faza nije, to se tie opih uvjeta ivota i rada i
djelovanja organa vlasti, bila ni sluajno ista. Upravo ti opi uvijeti ivota, a posebno
odnos vladajuih krugova prema neprekinuto aktualnom hrvatskom pitanju, zatim
stanje hrvatsko-srpskih odnosa (u oblasti politike, naroito, ali i gospodarstva i
kulture, odnosno prosvjete) neminovno su ostavljali traga na cjelokupnu aktivnost
Napretka. Bez te dimenzije meuratne stvarnosti Bosne i Hercegovine i drave
u cjelini ne bi bilo mogue objasniti i valorizirati bilo koji njen segment. I ovlaan
uvid u dio bogate lepeze Napretkovih djelatnosti namee zakljuak da je njihov
broj i sadrajnost za jedno drutvo ovakvog karaktera enorman. Spomenuti broj
sekcija Sredinjice sam za sebe ukazuje da je, u kvantitativnom pogledu (ergo i
kvalitativnom), svaka od njih u svom domenu inicirala i sadraje i dinamiku akcija
najireg spektra znaajnog i za drutvo i za Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i za
iru sredinu u kojoj je Napredak djelovao. Praenje bogatih sadraja Napretkove
meuratne opstojnosti onih pozitivnih po efektima (u pleonastikom tonu reeno
inili su veliku veinu), ali i onih drugih, koliko god povremenih i sporadinih,
negativnih, nametalo se obraivau, a namee se i itatelju i svakom onome koji
eli da dosegne prave, istinske dimenzije, sveukupnost i znaaj Napretkovog rada.
Iako je rije tek o jednom drutvu, traganje za totalnom istinom o njemu samom
(koja se ni na koga ne referira i nita ne preferira) je, s obzirom na odraze i odjeke
koje je ostavljalo na kulturno-prosvjetna deavanja oko sebe i uope, pretpostavka za
istinsko vrednovanje tog udjela u obogaivanju segmenata drutva i sredine u kojoj
su djelovale njegove podorganizacije.
Takoer, autor istie, da je HK(P)D Napredak (do i od 1918.) bilo
nacionalno, hrvatsko, kao, uostalom i ostala slina drutva. Njegova prebogata i
nadasve raznovrsna djelatnost je viedimenzionalna. Prema osnovnim zadaama
(promocija prosvjete i kulture, posebno obrazovanja, te stvaranje hrvatske
inteligencije) ono je neodvojivo od dugog i tekog procesa kulturno-prosvjetne
povijesti prvenstveno bosanskohercegovakih Hrvata, a istovremeno ogromnog
doprinosa razvoju paralelno s H(P-R)SS hrvatske nacionalne svijesti. Uoavanje
i isticanje praenih i analiziranih dimenzija Napretkovog rada (19181941) je
conditio sine qua non za okvir i sadraj spomenutog vrednovanja.
Ova knjiga se pojavljuje kada smo svjedoci sve uestalije pristrasnosti u
historiji i drugim znanostima, kada se ne koriste pravila provjeravanja, metoda i
logike, kada selektivnost nije u funkciji procesa spoznaje, tj. odgovaranja na
istraivako pitanje, nego potjee iz odreenoga politikoga interesa, kada se
559
onemoguuje spoznajni postupak, jer se odustaje od revizije, promjene ili dopune

unaprijed prihvaenih gledita iako ih izvori opovrgavaju, kada se ne uzimaju u obzir
postojei znanstveni rezultati, kada se sadraj historijskoga iskaza prilagoava
politikim ciljevima koji proturjeje pravilima provjeravanja, argumentacije i
logike; kada se historijsko znanje uptrebljava za politiki pritisak sa svrhom da se
onemogui znanstvena historija koja ne odgovara vladajuim ili preovladavajuim
ideologijama.
Autor kao profesionalni povjesniar nije upao u zamku da ideologizira ovo
istraivako pitanje, kao to je est sluaj zadnjih godina pa i, decenija kod, nekih
tzv. znanstvenika. Tako je ideologizirana historija postala neminovna u svakodnevnoj
politikoj diskusiji, u sukobu politikih stranaka, u medijima, u slavljenju godinjica,
a posebno u govorima politiara. Argumenti iz historije upotrebljavaju se za
diskreditaciju politikih protivnika ili onih koji ne misle u skladu s preovladavajuom
ideologijom. Najee, to se ini historijskim primjerima, konstrukcijom analogija,
tvrdnjama o kontinuitetu nekih pojava od njihovoga postanka do danas.
Knjiga prof. dr. Tomislava Ieka, Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog
drutva Napredak u drutvenom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine izmeu dva
svjetska rata (19181941), je od izuzetne vanosti za poznavanje savremene
bosanskohercegovake historije. Ona je nauno-istraivako djelo po svome
predmetu istraivanja, sadraju i metodolokom pristupu. Autor je postavio jasan
cilj i zadatke istraivanja. Cijeli tekst monografije je izuzetno jasan, kao to su jasni
i rezultati istraivanja. Autor je rad prilagodio itaocima svih nivoa obrazovanja, to
mu, izmeu ostaloga, i daje dodatnu vrijednost.
On pie sine ira et studio, donosei 1963 fusnote: dokumentarne,
eksplikativne i uputne, te time omoguava provjerljivost, to i jeste jedno od obiljeja
znanstvenog rada. Pri pisanju ovoga rada autor je koristio historijske izvore prvoga
reda, objavljene historijske izvore, novine, asopise i relevantnu literaturu, razliite
provenijencije. Izvrio je pravilnu selekciju izvora, izvrio kritiku i interpretaciju
onako kako to nalae metodologija historijskih istraivanja. Selekciju historijskih
izvora (domaih i stranih) autor je vrio u cilju odgovora na istraivako pitanje,
ime je izbjegao zamku da bude pristrasan. Popis citiranih bibliografskih jedinica
je potpun i konzistentan sa navoenjem u tekstu rukopisa, a zakljuci vrlo jasni i
uvjerljivi.
Osim toga, autor je koristio metode vane za historijsko istraivanje
(historijska metoda, metoda analize i sinteze, indukcije i dedukcije, statistiku
metodu), a razina koritenih metoda je vrlo visoka. Tekst monografije je jasno i
logino struktuiran. Pravilno su oblikovana poglavlja i podnaslovi, a koritena je
relevantna historijska terminologija.
Ova knjiga ima puno slinosti sa knjigom Mjesto i uloga HKD Napredak u
kulturnom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine (19021918) (Sarajevo 2002), i jednu,
bitnu, krucijalnu razliku. Ta razlika vidi se jasno iz naslova obje knjige. Do 1918.
godine, tj. u tzv. predpolitikom periodu, kada je stranaki ivot zapoinjao svoje
560
Tomislav Iek, Mjesto i uloga Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u drutvenom ivotu Hrvata...
prve organizirane korake, tek su se nazirali obrisi buduih konzervativno-liberalnih

drutvenih podijela. Do 1918. godine u hrvatskim drutvima dominirala su pitanja
prosvjete i kulture, a od 1918. godine Napredak je svoju djelatnost preteno
usmjerio na stvaranje inteligencije i na razvijanje hrvatske nacionalne svijesti.
S obzirom na injenicu da su ovakva djela vrlo rijetka, ova knjiga e
dobro doi svima onima koji ele da se upoznaju sa savremenom historijom Bosne
i Hercegovine, ali i da bolje razumiju sadanjost. I, ako je Napredak svojom
djelatnou podigao sebi svojevrstan spomenik tvri od mjedi, onda je profesor
Tomislav Iek pisanjem ove historijske monografije podigao sebi spomenik sjajniji
od zlata.
561
Dr. Senija MILII, nauni savjetnik

Institut za istoriju Sarajevo
Danijel Vojak, Bibijana Bapo, Alen Tahiri, STRADANJE ROMA

U NEZAVISNOJ DRAVI HRVATSKOJ 19411945, Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar,
Romsko nacionalno vijee, Zagreb 2015, 414.
Prvi nauni radovi iz povijesti Roma u Hrvatskoj su nastali u 19. stoljeu,
a u Srbiji poetkom 20. stoljea. Pored Tihomira orevia,1 doktorske disertacije
o Romima u Srbiji su odbranili Aleksandra
Mitrovi i Rajko uri, a u Hrvatskoj Danijel
Vojak.
Upravo je broj pisanih izvjetaja
o Romima kao i broj sistematski izvrenih
istraivanja i ispitivanja pokazao da radova
o Romima ima malo i da im je posveeno
malo panje. Od sedamdesetih godina prolog
stoljea romoloki rad postaje bogatiji i
sadrajniji. Naime, nakon Svjetskog kongresa
Roma u Londonu 1971. godine i u Jugoslaviji
se osnivaju romoloke organizacije, listovi,
pozorita, to je sve u konanici doprinijelo
razvoju romolokih istraivanja.
Potvrda toga je i nastanak vie
selektivnih bibliografija.2 Teme vie doktorskih
disertacija, magistarskih i diplomskih radova
su povezane s Romima. Sistematskim
1 T. orevi je doktorsku disertaciju odbranio 1902. u Minhenu i objavio 1903. godine u
Budimpeti.
2 Od 1945. do 1991. godine su nastale tri bibliografije radova u vezi sa Romima. Nakon tog perioda
su se pojavile i nove. Izdvajamo sljedee: Rua First-Dili, Izbor iz bibliografije radova o Romima,
u: Sociologija sela, 23 (87-90), 99-106, Zagreb 1985; Marija Dalbello, Prilog bibliografiji o Romima
(Ciganima) u SFR Jugoslaviji, s posebnim osvrtom na etnoloku i folkloristiku grau u periodici, u:
Meunarodni nauni skup Jezik i kultura Roma, Sarajevo 1986., Sarajevo, 1989., 429-499; Ljubica
Radovi, Popis knjiga. lanaka i serijskih publikacija o Romima tiskanih od 1990. do 2000. godine u
Republici Hrvatskoj, u: Drutvena istraivanja, Vol. IX, No. 2-3 (46-47), Zagreb, lipanj 2000, 337-344;
Dragan Todorovi, Selektivna bibliografija novijih romolokih radova (19912002), (bibliografijom su
obuhvaeni samo radovi objavljeni u Jugoslaviji), u: Kultura, 103/104, Beograd 2002; 213-219; Boris
Rifl, pela Razpotnik, Izborana bibliografija knjiga o Romih, 2007; Sulejman Jusuf, 2005, Pogled kon
sovremenata literatura na Romite na Makedonija, Sovremenost, 53.3, 101-113.
562
Danijel Vojak, Bibijana Bapo, Alen Tahiri, Stradanje Roma u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 19411945
istraivanjima povijesti Roma, naroito u razdoblju od 1880. godine do poetka

Drugog svjetskog rata se bavio Danijel Vojak. Veina njegovih radova, od kojih se
naroito izdvaja onaj o povijesti romolokih istraivanja u Hrvatskoj,3 objedinjeni
su u knjizi o poloaju i povijesti Roma u Hrvatskoj izmeu dva svjetska rata.4 Da je
stanje slino i u drugim bivim jugoslavenskim republikama svjedoe knjige i radovi
niza autora, od kojih izdvajamo one D. Todorovia, A. Stojanovskog, M. Miluckov,
M. Lutovca, V. i M. Macure, N. Jaia, M. Hadibrahimovia, V. Jovovia, A.
Studena itd.
Za izuavanje povijesti bosanskohercegovakih Roma izuzetno je znaajna
etnografska graa u djelu Radeta Uhlika5 koji nije bio samo romolog, kao i radovi
Milenka Filipovia. Muhamed Muji je prije vie od 60 godina objavio svoj rad
o poloaju Roma u jugoslavenskim zemljama u vrijeme osmanske vladavine.6
Osamdesetih godina prolog stoljea o Romima su pisali M. Hadijahi, S.
Berberski i M. Mati.7 Iz ovog kratkog pregleda je vidljivo da je literatura o
bosanskohercegovakim Romima vie nego skromna. Odreeni iskorak je
predstavljao veliki nauni skup o Romima odran u Sarajevu 1986. godine.8
Jugoslavenski projekat Jugosloveni u faistikim zatvorima, zarobljenikim
i koncentracionim logorima i pokretima otpora evropskih zemalja u vrijeme Drugog
svjetskog rata (na kome se radilo u drugoj polovini 80-ih godina prolog stoljea)
nije dao odgovor na kljuna pitanja stradanja i utvrivanja tanog broja ubijenih, pa
time i Roma. Ratovi 90-ih su to odloili na neodreeni period.
Od tada, jedna od tema kojom su se istraivai bavili je i stradanje Roma
u Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije, posebno Nezavisne Drave
Hrvatske (NDH). Istraivanje povijesti stradanja Roma na podruju NDH su 80-ih
godina prolog stoljea zapoele Narcisa Lengel-Krizman9 i Slavica Hrekovski.
Panju istraivaa je najvie zaokupljalo stradanje romskog stanovnitva u logoru
Jasenovac. Milovan Pisari je istraio stradanja Roma u Srbiji,10 a Danijela Jovanovi
njihova stradanja u jevrejskom logoru Zemun 19411942. i u logoru na Sajmitu
19411942. godine.
Danijel Vojak, Bibijana Papo i Alen Tahiri su se zbog manjka naunih
istraivanja i publikacija o poloaju romskog stanovnitva u Drugom svjetskom
3 Danijel Vojak, O prouavanju Roma u hrvatskoj znanosti i kulturi ili postoji li hrvatska romologija?,
Historijski zbornik, br. 1/2010, 215-240.
4 Danijel Vojak, U predveerje rata: Romi u Hrvatskoj 19181941, Zagreb 2013.
5 Minka Memija, Nauni doprinos Rade Uhlika romologiji, Jezik i kultura Roma, 331-336.
6 Muhamed A. Muji, Poloaj Cigana u jugoslovenskim zemljama pod turskom vlau, Prilozi
za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-53,
Sarajevo 1953, 137-193.
7 Muhamed Hadijahi, Bosanski Romi 1941/1942, Nae teme, 7-8, 1984, 1313.1323; Slobodan
Berberski, Romi izmeu carstava, Pregled, 6, Sarajevo 1980, 865-880; Mladen Mati, Romi u SR
Bosni i Hercegovini, Nae teme, 7-8, Zagreb 1984, 1348-1361.
8 Jezik i kultura Roma, Meunarodni nauni skup, Sarajevo 1989.
9 Narcisa Lengel-Krizman, Prilog prouavanju terora u tzv. NDH: sudbina Roma 19411945, SP
1/1986, 29-42. Narcisa Lengel- Krizman, Genocid nad Romima-Jasenovac 1942, Zagreb 2003.
10 Milovan Pisari, Stradanja Roma u Srbiji za vreme holokausta, Beograd 2014.
563
ratu odluili da krenu sa dubljim i cjelovitijim istraivanjima. U 2014. godini je

osmiljen naunoistraivaki projekat pod naslovom Stradanje Roma na podruju
Nezavisne Drave Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nositelj projekta je
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, a partnerska organizacija Romsko nacionalno
vijee (RNV) iz Zagreba. Cilj jednogodinjeg istraivanja je bilo prikupljanje
najrelevantnijih izvora, te izdavanje naune publikacije s rezultatima istraivanja
unutar zadatog vremenskog okvira. Ovim se istraivanjem nastojalo dati cjelovit
pregled poloaja, stradanja i nestanka romske zajednice u NDH. Rezultat
organiziranog i sistematskog progona i ubijanja, razaranja i krae njihove imovine
je unitenje gotovo cijelog jednog naroda.
Knjiga je podijeljena na tri dijela. U prvom D. Vojak u glavnim potezima,
a na osnovu ranijih istraivanja govori o stradanju Roma u NDH, radi boljeg
razumijevanja dokumenata koji se nalaze u narednom dijelu knjige. U posljednjem
dijelu je data bibliografija izabranih radova. Pogled unatrag o Romima u meuratnoj
Hrvatskoj je bio potreban da bi se bolje razumjelo ono to se Romima dogaa u
vrijeme NDH. Stradanje Roma u NDH zapoinje donoenjem rasnih zakona, krajem
aprila 1941, zatim njihovim popisivanjem i pokuajem koloniziranja. Preuzimanjem
nacistikog protuciganskog modela u odnosu na romsku zajednicu ustake vlasti su
oznaile Rome kao jedne od nepoeljnih dijelova drutva. Ubrzo nakon uspostave
ustake vlasti u Hrvatskoj u aprilu 1941. godine, neki ustaki dunosnici u junu i julu
u javnim istupima pozivaju na definitivan obraun s Romima. To bi se ostvarilo
njihovim prisilnim koloniziranjem na jednome mjestu ili slanjem na prisilni rad.
Radi provoenja zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti bilo je potrebno
ustanoviti rasnu pripadnost, pa su vlasti sastavile Upute za sastav izjave o rasnoj
pripadnosti. Nekoliko mjeseci kasnije je uslijedilo popisivanje Roma. Ovim se
nastojala ustanoviti prava demografska slika romskog stanovnitva na terenu.
U opticaju je bila i ideja koloniziranja Roma kao konanog rjeenja ciganskog
pitanja, od koje se odustalo, najvjerovatnije zbog ratnih okolnosti.
Masovna ubijanja i otpremanje Roma u logore i na prisilne radove vlasti
NDH su otpoele krajem jula 1941. godine. Ubijanja Roma su nastavljena do kraja
rata. Pri ovome je vano istai da su italijanske okupacione vlasti pomagale vlastima
NDH u zatvaranju Roma. Ba kao to su pomagale u obezbjeenju transporta za
Srbe i Jevreje iz Bihaa i okolice. Dio Roma otpremljen je u jasenovaki logor i prije
odredbe od 19. maja 1942, kada zapoinje njihova sistematska deportacija. Rije je
o okrunici Ministarstva unutarnjih poslova i Odredbi Ustake nadzorne slube uz
podrku Ravnateljstva za javni red i sigurnost od 19. 5. 1942, kojima je propisano
prikupljanje svih Roma u NDH, o emu je Vrhovno oruniko zapovjednitvo
sutradan izdalo naredbu.
Masovna hapenja i odvoenja Roma su provoena veinom do kraja ljeta
1942. godine. U tome su vojnim i civilnim vlastima NDH pomagali i njemaki
pripadnici Kulturbunda. Znatan dio Roma je obmanut priom o koloniziranju na
imanja iseljenih Srba i Crnogoraca na Kosovu ili raseljavanju u druge dijelove drave,
564
pa je mirno slijedio upute vlasti NDH prilikom deportacija. Dio njih nije povjerovao
u ovu priu, pa su se nastojali oduprijeti. Oni su spas potraili u dokazivanju svoje
katolike vjeroispovijesti. Jedan dio se uspio spasiti bijegom. Premda se o ovome
znalo i izvan granica NDH, nije nita poduzeto da se to sprijei.
Izuzetak predstavlja spaavanje Bijelih Cigana bosanskih Roma, koji su u
veini po vjerskoj pripadnosti muslimani. Dio stanovnitva je zajedno s islamskim
vjerskim vlastima organizirano zatitio dio romskog stanovnitva u NDH.11 Naime,
popisivanje Roma u julu 1941. na podruju Tenja izazvalo je burnu reakciju
bonjakih susjeda koji su osudili takav postupak ustakih vlasti. Namjere ustakih
vlasti naile su na jednodunu osudu i na konferenciji bivih zemljoposjednika,
odranoj u Sarajevu 26. i 27. jula 1941.12 Imenovanjem posebne komisije sastavljene
od istaknutih bonjakih intelektualaca i izradom strunog elaborata u kojem se
dokazuje da su Bijeli Cigani muslimani po vjeroispovijesti se nastojalo zatititi
muslimanske Rome. Vlasti NDH su prihvatile navedeni elaborat i krajem avgusta
1941, plaei se daljih protesta Bonjaka, naredile obustavljanje popisa Bijelih
Cigana. No ubrzo su zaboravili ovu odredbu, pa su masovne deportacije Roma
nakon 19. 5. 1942. obuhvatile i Bijele Cigane sa bosanskohercegovakog teritorija.
Zbog hapenja Roma Travnika i okolice bonjako graanstvo je prvo u Zenici, pa
potom u vie mjesta odluno stalo u zatitu Roma od progona i deportacija.13 Dalje
otpremanje ovih Roma u logore je obustavljeno 29. 5. 1942. Time je spaen znatan
broj Roma muslimana. Rije je o jedino organiziranom i zvanino proslijeenom
protestu i osudi progona i ubijanja Roma u Bosni i Hercegovini. Ovaj jedinstveni
akt otpora u porobljenoj evropi pripada bonjakim iskustvima antifaizma.
Autor se osvrnuo i na ekonomski poloaj Roma u toku rata. Vlasti NDH su
preuzimale imovinu Roma. Dio te imovine je stradao u namjernim paljevinama i
ruenju, a dio je zavrio na javnim drabama. Romi sa podruja NDH su upuivani
na prisilne radove i izvan Hrvatske, npr. u Njemaku.
Najtee stradanje Roma sa podruja NDH se odvijalo unutar jasenovakog
logora. Za razliku od drugih zatoenika, Romi nisu slubeno registrirani pojedinano,
ve kao dio odreenog eljeznikog vagona ili su u logor pristizali pjeice u
dugim kolonama. Po ulasku u logorski prostor slijedila je pljaka linih stvari koje
su sa sobom ponijeli. Unutar jasenovakog logorskog sistema Romi su smjeteni u
11 V. Stoi pak tvrdi da je paralelno sa provoenjem popisa romskog stanovnitva tekla i politika
akcija, pokrenuta od uglednih funkcionera NDH iz redova muslimana. Verica M. Stoi, Iskaz o popisu
Cigana na podruju Banja Luke, Glasnik Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, broj 7, Banja
Luka 2015, 351. U njenom radu nema reakcija iz Tenja, Bijeljine, Dervente i drugih gradova, reakcije
zemljoposjednika, Ulema medlisa.
12 Vie u: Safet Bandovi, Bonjaci i antifaizam: Ratni realizam i odjek rezolucija graanske
hrabrosti (1941), Sarajevo 2010, 230-233, 293-295.
13 S. Bandovi, 293. Ulema medlis u Sarajevu je prispjele zahtjeve za zatitu Roma, preko Ureda
reisu-l-uleme dopisom MinIstarstvu unutarnjih poslova NDH traio da se Romi muslimani zatite od
progona i upuivanja u koncentracione logore, nakon ega je svim redarstvima i upama izdat nalog da
se Muslimani Cigani puste na miru i da ih ne smiju upuivati u logore, a logorima je dat nalog da ako
neki Ciganin bude upuen u logor da ga ne primaju.
565
sjeveroistoni dio, na movarnom podruju. Logorski prostor dimenzija 30x60 m je

bio ograen icom i osiguran straarskom kontrolom, a bio je poznat pod nazivom
Logor III C (za Cigane). Drugi dio Roma je u poetku bio smjeten u selu Utica u
iseljenim srpskim kuama, no ubrzo je zbog velikog broja zatoenih bio premjeten
u prekosavsko selo Gradina. U tom su se selu provodile masovne likvidacije,
iscrpljivanje glau. Jednu grupu zatoenih Roma logorske su vlasti iskoritavale za
ubijanje i sahranjivanje logoraa, te za izgradnju nasipa i zidova oko logora.
Dio Roma stradao je i u drugim logorima, a najvie u logoru Danica
u Koprivnici. Osnivanje prve ciganske partizanske jedinice u okolini Daruvara
potvrda su aktivnog sudjelovanja dijela Roma u partizanskom pokretu. D. Vojak se
osvrnuo i na odnos partizanskog pokreta prema onim Romima koji nisu saraivali
s njime. Oigledno je da pripadnici partizanskog pokreta nisu tolerirali saradnju
Roma s neprijateljima, kao i odbijanje da ratuju u korist partizana, to je dovelo
do njihove likvidacije. Neki od navedenih primjera mogu djelimino objasniti taj
odnos, ali bez daljnjih istraivanja se ne mogu donositi sigurni zakljuci. Tu je i
pitanje opravdanosti ovako drastinih mjera prema Romima u ratnim okolnostima.
Prireivai ove knjige nisu za sada uspjeli pronai nijedan dokument koji bi govorio
o partizanskim zloinima nad Romima, kao to je to bilo npr. u Sloveniji.14
Kada je rije o saradnji Roma s vlastima NDH treba razlikovati one koji su
saraivali unutar logora i onih koji su zajedno sa ustaama uestvovali u ubijanjima
stanovnitva u pojedinim mjestima. Premda je zasada broj tih primjera mali, dalja
istraivanja e svakako pomoi da se utvrdi da li je bilo romske kolaboracije. Sluajeve
u kojima je neromsko stanovnitvo, esto u saradnji sa lokalnim vlastima pokualo
spasiti Rome od ustakog progona i deportacija u logore D. Vojak ne posmatra kao
organizirani otpor stanovnitva prema vlastima NDH. On ga tumai kao neposredan
izraz (ljudskog) suosjeanja neromskog stanovnitva prema progonu Roma.
U vezi sa stradanjem Roma, brojke su te koje su ponajvie zaokupljale
panju istraivaa. Uporeivanjem broja Roma iz predratnih popisa stanovnitva
kao i podataka do kojih su doli u svojim istraivanjima, N. Lengel-Krizman iznosi
broj 8.570, A. Mileti 19.532 iz Hrvatske i 4.126 iz Bosne i Hercegovine, M. Bulaji
40.000, R. uri istie prvo 40.000 potom 60.000.15 Na popisu iz 1948. godine u
Hrvatskoj je bilo 405 i u Bosni i Hercegovini 442 Roma.
U drugom dijelu knjige se nalazi 138 odabranih dokumenata koje su D.
Vojak, B. Papo i A. Tahiri prikupili svojim istraivanjima, od ega o Romima u
meuratnoj Hrvatskoj (1-16), o poetku progona Roma u NDH i zakonima (17-29), o
kolonizaciji Roma (30-35), o deportacijama Roma u Jasenovac 1942 (36-73), Bijeli
Cigani (74-81), o odnosu prema ustakim vlastima i etnikom pokretu (82-122), o
zloinima nad Romima u NDH: svjedoanstva i izvjea (123-138).
14 U Sloveniji je vie autora (Tadeja Tominek ehuli, Ferdo Gestrin, Andrej Studen, Renato
Podbersi) pisalo o tome kako su partizani usmrtili oko 160 Roma u ljeto 1942. godine. Partizani klali
z noi, Demokracija, 46/XVIII, 14. novembar 2013, 42-47.
15 Marko Attila Hoare iznosi broj od oko 30000 stradalih Roma, The Bosnian Muslims in the Second
World War, A History, London 2013, 20.
566
Na Bosnu i Hercegovnu se odnosi 12 dokumenata (5, 7, 8, 9, 10, 11, 31,

39, 74, 75, 76 i 82). Posebno je interesantan prilog 39 Iskaz o popisu cigana na
podruju grada Banja Luke.16 Dokument je priloen u cijelosti. Na dokumentu su
odtampana 442 imena. Verica M. Stoi je nedavno objavila isti dokument i pojasnila
da je popisom obuhvaeno 445 Roma, podijeljenih po rasnoj pripadnosti na dvije
grupe, grupisanih po porodicama, a unutar porodica po lanovima, sa podacima o
dobu, polu i mjestu stanovanja.17 Meutim, na spisku su 444 imena, jer su na popisu
prilikom kucanja izostavljeni brojevi 111, 259, 376, to je 439, tome treba dodati
jo pet (152, 162, 163, 164 i 165: ovi brojevi se ponavljaju). Stoi navodi sedam
Muratovia od broja 110-117, a treba od 110-116). Od 444 Roma sa ovog spiska u
ratu je ubijeno 15 lica.
I pored injenice da je zadati vremenski okvir za nastanak ove knjige bio
samo jedna godina, autori su postigli osnovni cilj, a to je da se stradanje Roma otrgne
od zaborava. Namjera autora je bila i da potaknu rasprave o ovoj temi, to e se
svakako desiti u narednom periodu. Pomak u razumijevanju stradanja Roma u NDH
je napravljen i on e u konanici doprinijeti sintetiziranju povijesti stradanja gotovo
cijelog romskog stanovnitva u NDH. Ova knjiga predstavlja znaajan poticaj i za
istraivanje stradanja bosanskohercegovakih Roma.
16 Isto, 131-141.
17 Verica M. Stoi, Iskaz o popisu Cigana na podruju Banja Luke, Glasnik Udruenja arhivskih
radnika Republike Srpske, broj 7, Banja Luka 2015, 345-377.
567
Dr. Safet BANDOVI, nauni savjetnik

Institut za istoriju Univerziteta u Sarajevu
POTKA SRPSKOG IDENTITETA: ANTIZAPADNJATVO,

RUSOFILSTVO, TRADICIONALIZAM, Helsinki odbor za
ljudska prava u Srbiji, Beograd 2016, 242.

Bauk komunizma prestao je odavno da krui Evropom. Krupne politike
promjene, sa dinaminim procesom prerade prolosti i kolektivnog pamenja praene
su, po pravilu, izmjenom ideolokih znamenja, politikih simbola i povratkom
starim vrijednostima. U postsocijalistikim zemljama javila se kriza identiteta.
Uruavanje realno egzistirajueg socijalizma razotkrilo je unutarnju labilnost
slika prolosti i onoga to se na njoj temeljilo. Kao dio promjena u tim drutvima,
revitalizacija religije se odvijala
mahom kroz njenu politizaciju,
odnosno, u kontekstu uruenog
identitetskog
socijalistikog
okvira, reafirmiranjem starih
etnikih i konfesionalnih obrazaca
radi homogenizacije identiteta u
nacionalnim okvirima. Religijska
pitanja su u biti i politika.
Nestankom
socijalistike
Jugoslavije i njene ideoloke
paradigme, promjene u kolektivnim
identitetima naroda koji su u
njoj ivjeli, bile su neminovne,
kao i projektiranje novih slika
historije. Konstituiranje novih
drava iziskivalo je izmiljanje
i dotjerivanje predsocijalistike
prolosti i identiteta, uz orkestriranu
stigmatizaciju socijalizma koji stie
tretman krivca i uljeza u nacionalnoj
tradiciji. Diskvalifikacija linosti,
grupa ili sistema skopana je
sa pravdanjem novih interesa i
identiteta. Iz tokova prolosti, stvarnih odnosa i djelovanja linosti, filtrira se ono
to je poeljno i tako se modelira poeljna istorijska svest grupe na bliu i dalju
568
Potka srpskog identiteta: antizapadnjatvo, rusofilstvo, tradicionalizam...
prolost. injenice su uvijek tu, sve je sadrano u njima, ali su svakom razdoblju
potrebni drugaiji Grci, drugaiji srednji vijek. Svako doba stvara ono to mu
treba. Trite prolosti zabavlja, politizira i traumatizira. Todor Kulji pie da
u svakodnevici postoji mnotvo slika prolosti, ali da dominira jedna hegemona
slika koju nameu vlasti. I to je slubeno pamenje.

Nita na Balkanu, uoava Valter Roberts, nikada nije crno-bijelo, postoje
samo razliite nijanse sive. Nijedna postjugoslavenska drava, pa ni Srbija, ne
moe izbjei suoavanje sa kontroverznim stranicama svoje prolosti. U njoj se
pojavljuju zapaene knjige, posebno one u izdanju Helsinkog odbora za ljudska
prava, koje kritiki, viedimenzionalno promatraju historiju i mjesto srpskog
faktora u balkanskim zbivanjima tokom XX, i prvih decenija XXI stoljea,
izazivajui oprene reakcije. Zbog kompleksnosti problema i okolnosti u kojima
Srbija traga za novim identitetom sloma velikodravnog projekta krajem XX
stoljea i proisteklih frustracija, kao i odgovornosti za postjugoslavenske ratove,
Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji objavljivanjem zbornika Potka srpskog
identiteta: antizapadnjatvo, rusofilstvo, tradicionalizam, kako u njegovom uvodu
naglaava Sonja Biserko, podstie rasprave na tu temu. U njemu su objavljeni
prilozi Jovana Komia, Latinke Perovi, Milana Subotia, Srana Bariia, Jelice
Kurjak, Milivoja Belina, Borisa Varge, Dimitrija Boarova, Petra Popovia, Sonje
Biserko i Seke Stanojlovi. Zbornik je inspiritivan za ira promiljanja. Historijski
i socijalni kontekst u kojem se razvijala neka zajednica i posljedice koje je na nju
imao, nezaobilazan je pri analizi savremenosti.

Pozivanje na identitet i nacionalnu tradiciju proizvod su Zapada, odnosno
stvaranja prvih nacionalnih drava. Predstave prolosti znaajan su element u
konstituiranju grupnog identiteta, njegove usmjerenosti i trajanja. U drutvima
koja tragaju za odreenjem, naracija o prolosti nerijetko je jedan od primarnih
instrumenata kojim se oblikuje identitet. Problem identiteta posebno je izraen tamo
gdje ne postoji podudarnosti etnikog i dravnog aspekta pojma nacije, i tamo gdje
je taj raskorak traumatian. U brojnoj literaturi se navodi da ne postoje nacionalni
karakteri, da su nacije pluralne zajednice u kojima su razlike izmeu nekih skupina
ponekad vee nego u odnosu na neku drugu naciju. U odreenim situacijama nacije
se mogu snano homogenizirati doimajui se poput jedne due (Lj. Anti). Pojam
identiteta (lini, kolektivni, etniki, nacionalni) i pojam (kritike) kulture sjeanja
mogu se razmatrati kao grozdovi ideja i/ili skupine pojmova koji posjeduju
zajednike konstitutivne elemente (S. Radenovi). Pojedini teoretiari definiraju
nacionalni identitet kao samosvijest pripadnika jedne nacije koja historijski nastaje
i razvija se u ovisnosti od kriterijuma (teritorijalni, ekonomski, pravno-politiki,
etniki, kulturni) koje ta nacija uspostavlja u odnosu sa drugim nacijama. Osnova
kolektivne memorije definira drutvo. Uloga sjeanja, koja se konstruiu posredstvom
simbolikih formi, vana je u graenju kolektivnih identiteta. Konstrukcija osjeaja
pripadnosti zajednici iziskuje vrste temelje na kojima e zajednitvo poivati.
Selektivno pamenje je okvir stvaranja identiteta. Pogreno razumijevanje
569
sopstvene historije osnova je nacionalnog bia, kazao je Ernest Renan, ustvrdivi da

je svaka nacija istodobno sazdana kao zajednica kolektivnog pamenja i zaborava,
koji nije samo prirodni i politiki organizirani, ve i kulturni proces.

Ovaj zbornik radova propituje srpsko drutvo kao i neke trajnije historijske
obrasce u Srbiji od XIX stoljea antizapadnitvo i rusofiliju. Raspadom Jugoslavije
i socijalistikog identiteta, i u Srbiji se, sa otvaranjem novog prostora za
reinterpretaciju sjeanja, predsocijalistika prolost, sa fragmentizacijom historije,
povratkom zaboravljene historije i restauracijom predkomunistikih kostura,
vratila na velika vrata. Sakralizacija nacionalnog identiteta politikim elitama ojaala
je mo, a vjerskim omoguila povratak u javnu sferu. Dolo je do rasta nacionalizma
i antizapadnjatva koje oznaava negiranje i kapitalizma i civilizacijskih tekovina.
Jovo Komi u radu Demokratska tranzicija i identiteti ukazuje da su se, ve na startu,
promjene starog, nominalno socijalistikog reima u areni politike pluralizacije i
demokratske izgradnje drave (State Building) i nacije (Nation Building), posebno
na zapadnom Balkanu, pokazale tekoe simbioze univerzalistikih ideja ljudskih
prava, republikanskog javnog dobra, principa i institucionalnih struktura graanske
nacije (zajednice graana) sa favoriziranim, narodnjakim tradicijama vodee
kulturne nacije (Kulturnation), dravotvorne nacije, narodne due i slino.
Njegova analiza je fokusirana na iskuenja identitetskih strategija iskljuivanja, s
jedne, i multikulturalnih politika integracije, s druge strane. Institucionalne promjene
sa ciljem sistemske podrke razvoju konsensualne politike kulture i konsekventnije
konstitucionalizacije i utemeljenja Srbije, kao graanske, decentralizirane drave,
bitan su faktor i indikator njene stvarne evropeizacije.

Umjesto okretanju modernosti znatan dio elite novi identitet Srbije trai
u prolosti, oslanjajui se na tradicionalni autentini politiki identitet, odnosno
srednjevjekovno nasljee Srbije, pravoslavlje, vizantijsko nasljee, zov romantizma,
folklor u kulturi i antizapadnjatvo. Uoljivo je i vraanje idejama konzervativizma,
odnosno organicizma. Ove ideje oliene su u stavovima tzv. Nove srpske desnice. Iz
shvatanja o organskoj sutini nacije proistie i dogma o njenoj drevnosti, autentinosti
i nepromjenljivosti. Organsko jedinstvo ini vie karika: drava i crkva; drutvo i
drava; nacija i crkva. U Rusiji takoer postoji itava lepeza organicistikih ideja
najrazliitijih podvarijanti. Identitet srpske nacije teko je razdvojiti od pravoslavlja
i od srpske crkve. U uticajnim krugovima pravoslavlja egzistira formula, preuzeta
od ruskih slavenofila, odnosno trijada Bog-kralj-otadbina. Desniarske struje se
zalau za svetosavski identitet srpskog naroda, kao oslonac na kome poivaju sve
pobede i nada u oporavak Srbije. Opiru se modernizaciji, reformi drave i drutva
pod izgovorom da to unitava identitet. Veliku unutranju prijetnju svetosavskom
identitetu vide u civilnom sektoru proevropske orijentacije i svima onima koji se
zalau za lanstvo Srbije u EU i NATO. Emancipacija od patrijahalnih vrijednosti
tretira se kao gubljenje identiteta.

U kulturama balkanskih naroda, u kojima je, kako je napisao Miroslav
Krlea, narodna svijest sazdana od krvi, tlapnje i strave, upadljivi su simboli patnje,
570
tragedije, usamljenosti, borbi, neshvaenosti, osjeanja permanentnog neprijateljstva

drugog, narcisoidnosti, na ta se nadovezuju tirade o izabranosti i uzvienosti.
Zajednika patnja povezuje vie nego srea. Sutina etnikog nacionalizma na
Balkanu jeste pretpostavka iracionalnog ekskluzivizma. Svi nacionalizmi su uvjereni
u ispravnost, odbrambeni karakter i ispravnost svojih zahtjeva i tvrdnji. Velike
rijei slue da pokau neuporedivost i sopstvene nacije i sopstvenog nacionalizma.
Kao tradicionalistika ideologija, nacionalizam se oslanja na prolost i historijske
mitove. Mitovi su bitni za politiku identiteta. Kada je svojevremeno Slobodan
Jovanovi, historiar i pravni teoretiar, upitao svog oca Vladimira Jovanovia, oca
srpskog liberalizma, zbog ega je njegovo pokoljenje toliko mitologiziralo nacionalnu
prolost, ovaj je kratko odgovorio: Nismo imali od ega poeti. Nedostatak stvarne
tradicije kompenzira se mitom o slavnoj i velikoj prolosti, koji vodi odvajanju
od realnosti i projekciji budunosti na nepostojeim pretpostavkama. Tradicije
koje izgledaju ili za koje se tvrdi da su stare, esto su, ustvrdio je E. Hobsbaum,
sasvim skoranje po porijeklu, i, ponekad, izmiljene. Izmiljena tradicija se
koristi u smislu jednog broja radnji ritualne ili simbolike prirode, koje se obino
sprovode prema pravilima koja su otvoreno ili prikriveno prihvaena, i koje tee
da usade odreene vrednosti i norme ponaanja putem ponavljanja, to automatski
podrazumeva kontinuitet sa prolou. Raaravanje mitova o tradiciji nije
jednostavno. Rusofilstvo i slavenofilstvo bili su osnovna ideja koja je pokretala
brojne pisce srpsko-slavenskih panteona. Jedan od glavnih konstrukata i falsifikata
koji su se zbili u XIX stoljeu, bio je kod onih koji su biljeili srpske narodne
pjesme, doraivali, preraivali, i koji su u te pjesme ubacivali slavenske bogove kao
to su Perun ili Volos. Tu su, navodi Ivan Kovaevi, bile interpolacije, falsifikati.
U narodne pjesme, u kojima nema ni traga od Peruna i Volosa, ubacivani su njihovi
pomeni da bi se pokazalo da su Srbi dio velike porodice slovenskih naroda. U isto
politikom smislu panslavenski pokret je, uvijek bio panruski, pokret koji je trebalo
da rusificira sve slavenske narode. Dva su se romantizma tako sudarila kod Srba,
jedan panslavenski, drugi srpski.

Ljevica je u velikoj mjeri odredila drutvenu i politiku historiju Srbije
u posljednjih sto godina sa prepoznatljivom vrijednou: sa idejom jednakosti i
preskakanja zapadnoevropskog puta. Njeno drutvo je tradicionalno, umnogome
oslonjeno na Rusiju. Rusofilstvo je bitan element srpske nacionalne ideologije. Nije
rije samo o slavenskim osjeanjima, ni o pravoslavlju, u pitanju je, zapazio je Milorad
Ekmei, strateka veza. Rusija je, preko Srbije, potvrivala svoj status velike sile
na Balkanu i gubila taj status. I jednu i drugu spaja i ideja velike drave. Prisustvo
Rusije na Balkanu posljedica je ruske imperijalnosti, dio je njene evropske politike,
kao i brojnih srpsko-ruskih analogija, posebno u otporu promjenama, nedovoljnoj
spremnosti da se iskorai u neto novo. Rusija ima vanu ulogu u kreiranju
novog identiteta Srbije, s kojom je tradicionalno, mentalitetski i istorijski bliska.
Voena svojim interesima, snai frustriranost Srbije i tezu da je Jugoslavija bila
srpska zabluda. Obje drave su iskusile problematine transformacije i iscrpljujue
571
identitetsko lutanje u meunarodnim i u unutarnjim drutvenim okvirima. Rusija to

kompenzira obnovljenim imperijalnim ambicijama i revanizmom za poniavajui
tretman nakon Hladnog rata. Uspjeno koristi mehanizam meke moi, posebno
u Srbiji koja nastoji odrati kontinuitet balansiranja, gdje politike elite nastoje
da sjede na dvije stolice. Balans, iji je nosilac bila decenijama socijalistika
Jugoslavija, teko je odriv. Balkanska ekspanzija Rusije deava se u vremenu kad
su zemlje u regionu jo nekonsolidirane, nedovrenih identiteta, podlone uticaju i
pritisku. Parcijalni interesi velikih sila, neprincipijelna arbitriranja i podjele, pojaani
predrasudama i neznanjem, mnogo puta su u historiji Balkana bili vaniji od sudbine
njegovih itelja.

U ovom zborniku se analiziraju i razliiti aspekti ruskog prisustva u Srbiji,
koja se, zbog unutranje podijeljenosti (egzistiranje mnogostrukih Srbija), koleba
u geostratekoj orijentaciji. Sonja Biserko i Seka Stanojlovi u radu Ruska meka
mo u ekspanziji, iznose da je, kao strateki znaajna taka prema Evropi, Srbija u
vienju Kremlja, pogodna da postane ogledno dobro, na kome bi se rastua mo
Rusije, uz korienje vjerskih, historijskih i kulturnih veza, uspjeno manifestirala.
Njena meka mo raste, biva sve osmiljenija. Nije iskljueno da e, u odsustvu
snanijeg zapadnog prisustva, imati sve vei odjek u Srbiji, ije drutvo, i pored
svega, nedovoljno poznaje Rusiju i njene interese. Moskva se nije mogla osloboditi
opsesije Treeg Rima, nastale u XV stoljeu, nakon pada Konstantinopolja pod
osmansku vlast. Uvjerenje o sopstvenoj velikoj misiji kretalo se od ideje da
Moskva postane Trei Rim, preko shvatanja F. M. Dostojevskog da ruskoj naciji
prirodno pripada vodea uloga, do uvjerenja Staljinovih ideologa da samo oni mogu
ponuditi svijetu posljednje istine. Rusija se, kao nova drava u meunarodnim
odnosima, konstatira Jelica Kurjak u radu Meka sila u funkciji spoljnopolitike
strategije Ruske Federacije, pojavila na meunarodnoj sceni sa raspadom sovjetske
drave. S bremenom ekonomske zaostalosti, izoliranosti, teko se probijala u
okruenju svijeta koji se za nepunih 30 godina iz osnova izmijenio. Rusija se, nakon
kraeg perioda oslanjanja iskljuivo na dostignua zapadne civilizacije, uspjeno
vratila na svjetsku scenu, pozicionirala i nastavila sopstvenim putem razvoja. U
njenom drutvu historijski su uoljive dvije struje: prozapadna (mondijalistika) i
ona koja zagovara stanovite da Rusija ne moe biti nita drugo do
( , ), da sve inovacije mogu biti samo
modificirane u ruskom civilizacijskom okviru. Pitanje izbora svelo se polovinom
prve dekade XXI stoljea na dilemu kako se razvijati u okruenju, a ostati svoj.
Rusija se, kao velika civilizacija, opredijelila za povratak sopstvenim vrijednostima.
Aktuelizirana je strategija mijeanja vrijednosti dorevolucionarne, carske Rusije
i one sovjetske. Stoer tog novo-starog pristupa ostala je jaka drava. Pojavio se
opet na Zapadu strah, zasnovan na sjeanju iz perioda bipolarne podjele svijeta, od
militantnog ponaanja ove zemlje u meunarodnim odnosima. Nije bez razloga jo
Vinston eril govorio da je Rusija zagonetka umotana u misteriju unutar jedne
enigme.
572

Milan Suboti u radu Drugaija Rusija: pogled iz Srbije iznosi da je
popularnost novog slavenofilstva i evroazijstva ovih identitetskih diskursa u
Rusiji, kao i njihova iroka recepcija u Srbiji, prevashodno posljedica krize
identiteta dva drutva koja su, zbog sloma socijalistikog oblika drutvenog ivota
i raspada vienacionalnih drava, iskusila kolektivnu traumu. Uticajni proruski
konzervativni blok u Srbiji, od Srpske pravoslavne crkve, do niza stranaka, dijela
naune i kulturne elite i medija, osnauje rusku komponentu u srpskom identitetu,
odnosno doprinosi rusizaciji srpske nacije, sa tezom o superiornosti pravoslavne
civilizacije, vizantijskog nasljea, slavenstva, uzajamnoj historijskoj pomoi.
Pravoslavlje se i kod Srba i kod Rusa, smatra Sran Barii u tekstu Uloga srpske i
ruske pravoslavne crkve u profilisanju dravne politike, vezalo za stvaranje drave.
U oba sluaja ono je imalo snanu integrativnu ulogu u ouvanju nacionalnog
identiteta. Veinsku podrku u Srbiji ima stranka sa uporitem u srpskoj politikoj
tradiciji. Bar na retorikom planu, dri se gesla Nikole Paia: Bog, narod i Rusija.
Sve to, istie Latinka Perovi u radu Srpsko-ruske istorijske analogije, uz nesiguran
konsenzus o pridruivanju Srbije Evropskoj uniji, vidi se kao konfuzija. To je
dugotrajan proces ije se nove etape ne mogu sa sigurnou predvidjeti bez shvatanja
samog procesa. Procesi dugog trajanja su, konstatiraju historiari, oni spori tokovi
istorije koji se nalaze duboko ispod povrinskih kretanja politike istorije (D.
Stojanovi). Mentalitet se, kao i identitet, formira u tim procesima. Milivoj Belin
u radu Nova istorija za novi identitet ustvruje da je prikivanje Srbije uz nikad
preivljenu nacionalistiku prolost u interpretacijama historije XX stoljea u funkciji
opravdavanja ratova devedesetih godina i utvrivanja novog srpskog identiteta
koji bi jo naglaenije trebalo da bude antizapadni, rusofilski i antagoniziran prema
susjedima i regionu. Dihotomija Zapad Rusija u Srbiji, jednako kao i u Evropi,
nije vjetaki izazvana niti se tie prevashodno geopolitikih interesa. Rije je o
razliitim poimanjima pravne drave, pluralnosti drutva, samostalnosti institucija,
individualizma, ljudskih prava, medijskih sloboda, kritike misli. Radi se o tipu
drutva koje se eli izgraivati. Interpretativni okviri (pro)ruske propagande u Srbiji
idu, prije svega, za tenjom da se u Srbiji presadi tip autokratije i prevlasti drave
nad drutvom i pojedincem po ugledu na esencijalne karakteristike sistema u Rusiji.
Nacionalizam, populizam, mentalne kolektivne iracionalnosti i religija
nisu sami sebi svrha. Bjekstvo od modernizacije i ouvanje sintetike slike o
idealiziranoj prolosti, omoguavaju da neki drutveni slojevi zadre privilegije
koje uivaju na toj osnovi. Palanka ostaje simbol zatvorenosti, skuenosti
uma. Civilizacija je, prije svega, elja za koegzistencijom. Nema alternative,
bez racionalne samoanalize. Drutvene promjene dubinskog karaktera su spore.
Sutinski preobraaj trai historijsko strpljenje. Stabilnost zapadnog Balkana
ovisi i dalje od prisustva meunarodne zajednice. Ta stabilizacija nije mogua bez
sveobuhvatnog zaokruivanja sigurnosnog, politikog i ekonomskog okvira. Za
region je od sutinske strateke vanosti da bude pod istim kiobranom, upuuje
ovaj zbornik, kako bi se sprijeila njegova parcelizacija na vie interesnih sfera
573
koje bi sluile za nadmetanje velikih sila. Perspektiva se vidi u modernizaciji novih

drava (stabilnost, demokratija i razvoj) i u evropskom okviru, u nunosti politikih
i drugih reformi koje e osigurati prosperitet njihovih drutava. Budunost je, ipak,
podsjeaju historiari, uvijek u magli.
574

Mr. efko Sulejmanovi, MONOGRAFIJA TUZLANSKI DEMATI,

Tuzla 2016, 486.
O radu i djelovanju Islamske zajednice u Tuzli u prolosti napisano je tek
nekoliko sporadinih radova, koji obrauju samo neke njene segmenta. Cjelovitiji i
zaokrueniji rad o Islamskoj zajednici Tuzle ne postoji. Stoga je pojava monografije
Tuzlanski demati, prvi ozbiljniji pokuaj da se da jedan cjelovitiji pregled rada
demata na ovom podruju, od njihovih osnivanja do danas. Rije je o jednom
sloenom i veoma zahtjevnom poduhvatu, koji je podrazumijevao znaajan
istraivaki trud i znanje. U monografiji su predstavljena ukupno 36 demata sa
podruja Tuzle, koji egzistiraju danas, i to: demat Atik Berham-begove damije,
demat Avdibaii, demat damije Berham-begove medrese, demat Branska Malta,
demat Brdo damija, demat Bukinje, demat Cerik, demat arijske damije,
demat Donji aklovii, demat
Donja Obodnica, demat Dobrnja,
demat Dindijska damija,
Demat Grabovica, demat Jalska
damija, demat Krojica, demat
Lipnica,
demat
Majdanska
damija, demat Mihatovii,
demat Moluhe, demat Novo
naselje Solina, demat Osoje,
demat Pasci, demat Plane,
demat Poljska damija, demat
damije princa Abdulaha, demat
Sepetari, demat Simin Han,
demat
Slavinovii,
demat
Solina, demat evar, demat ii,
demat Tuanj, demat Vikarske
damije i demat Vrabe. Pored
predstavljanja demata, knjiga
posjeduje krai Predgovor i Uvod,
te pregled rada Medlisa Islamske
zajednice Tuzla.
Monografija Tuzlanski demati je veoma bogato i sadrajano tivo. Svi
navedeni demati detaljno su opisani, predstavljeni na nain da je o svakom mjestu u
575
kojem djeluje demat dat kratak historijat mjesta (mahale) u kojem se damija nalazi,
sa podacima kada se navedeno mjesto prvi puta u historijskim izvorima spominje,
ko je pisao o navedenom mjestu, kakva je nacionalna struktura stanovnitva i koliko
istog ima. Tu su i brojni drugi zanimljivi podaci koji oslikavaju prolost tuzlanskih
naselja i same Tuzle. Navedeni podaci daju zanimljivu sliku tuzlanske prolosti
kroz dui vremenski period. Navedeno poglavlje je nastalo na osnovu relevantnih
historijskih izvora prvoga reda, te sadraja koji su nastali ispod pera poznatih i
priznatih istraivaa, poput Adema Handia, Mustafe Mujezinovia, Medide
Beirbegovi, Refika M. Hadimehanovia i drugih.
U monografiji su detaljno obraena brojna vana pitanja koja se odnose
na rad i egzistenciju tuzlanskih demata. Posebna panja je posveena tuzlanskim
damijama. O svakoj damiji ponaosob dati su brojni i detaljni podaci. Podaci se
odnose na prvo spominjanje damija, njihovo osnivanje, govore o tome koje legat
(vakif) damije, ko je podruje je pokrivala damija, kada su izvrene rekonstrukcije
damija, ko je uestvovao u njima i koliko je ko dao doprinos radu damija. Dati
su i vani podaci o vlasnikom statusu damije u vezi sa katastarskim knjigama,
odnosno njihovim katastarskim esticama. Vrlo precizno su opisane najvanije
tehnike karakteristike svake damije, to podrazumijeva definisanje tipa damije
(jednospratna, dvobojna i dr.), njene ukupne dimenzije i povrina, debljina zidova,
vrsta krova, raspored i dimenzije prozora i niz drugih vanih podataka. Autor je
veoma detaljno opisao prostor za klanjanje, mihrab: gdje je postavljen, koliko je dug
i irok, minber, urs, mahfil, dajui zanimljive opise sa puno slikovitih injenica.
Detaljni opisi su dati za munare svake damije. Napisano je kakav oblik imaju, kolike
su im dimenzije, visina, te niz drugih zanimljivih karakteristika. Dati su podaci o
ulaznom holu damija, trijemu, o dvoritu damije, o povrini istih, kao i o tome ta
se sve nalazi u okviru dvorita.
Veoma detaljno i sadrajno u knjizi su predstavljene glavne karakteristike
vezane za funkcionisanje svakog demata i svake damije, kako u prolosti, tako i
danas. Tano je navedeno koji se namazi obavljaju u odreenim damijama, gdje
se ue mukabele i tome slino. Posebno su detaljnji podaci dati o radu mekteba, o
broju polaznika, o polaznicima koji ue sufaru, kao i o onima koji ue Kuran. Sve
je to veoma koncizno predstavljeno, kroz pregledne tabele.
Bogat sadraj u monografiji posveen je imamima, vjerskim slubenicima,
koji su slubovali u navedenim damijama. Precizno su predstavljeni svi imami,
vrijeme njihovog slubovanja i doprinos koji su dali organizaciji demata i radu
damije, kao i mutevelije i mujezini damija, te njihov rad i doprinos organizaciji
demata. Tekstualni dio sadraja svake damije propraen je bogatim fotografskim
prilozima, koji se odnose na sve vane detalje u vezi sa damijama. Fotografije
nam pribliuju sami izgled damije, mjesta njenog lociranja, prostora za klanjanje,
mihraba, minbera, mahvila, ursa, munare, te drugih zanimljivih podataka. Treba
istai, da je na ovaj nain ostvarena jedna jasna i pregledna slika o svakom dematu
i svakoj damiji ponaosob, kroz sadrajan tekst o glavnim karakteristikama istih, to
je dodatno osnaeno veoma lijepim fotografijama.
576
Mr. efko Sulejmanovi, Monografija Tuzlanski demati, Tuzla 2016, 486.
Ono to ovu monografiju ini naroito bogatom i posebnom, jeste mnotvo

vanih detalja o svim dematima i damijama, koji se prvi puta predstavljaju naunoj
i iroj javnosti, a to je rezultat dugogodinjeg istraivakog rada autora. Sve je to
uraeno veoma sistematino i jednoobrazno. U zavisnosti od znaaja i uloge, dati su
i podaci o dematima i damijama, to je u nekim sluajevima u vezi sa starou, a
u drugim sa znaajem i ulogom koje su damije imale kroz minula vremena. Tako je
o nekim damijama dato neto vie podataka. Otuda, iz ovog bogatog monografskog
sadraja znamo da se Atik Berham-begova damija prvi puta spominje 1533. godine,
da je izgorjela u poaru koji je zadesio Tuzlu 1871. godine, te da je obnovljena
nakon toga. Autor je iznio dosta novih i zanimljivih podataka i o drugim tuzlanskim
damijama. O dematu damije Brdo iznosi se nekoliko posebnosti vezanih za ovaj
demat, poput onih, da se u ovoj damiji vie od 150 godina ui sehurska mukabela,
te da je mihrab damije uraen tako da se, tano u podne namazu, po sredini mihraba
oslika tamna sijenka u obliku munare. Zanimljivi podaci dati su o arijskoj damiji.
Ona je imala kroz prolost vanu ulogu u vjerskom ivotu Tuzle. Ista se zvala i hadi
Hasanova, a navodi se da je podignuta poslije 1548. godine i da se pod ovim imenom
spominje 1573. godine.
O nekim dematima i damijama dati su detaljni podaci o vakufima i
vakifima. Zanimljivi sadraji, koji nam pomau u boljem razumijevanju prolosti
Tuzle su oni koji se odnose na brojna mezarja i hareme. Tako se za staro mezarje
damije Donja Obodnica navodi da potie iz druge polovine 18. stoljea. U knjizi se
navodi da o ovoj damiji postoji zanimljiva legenda. Ukazano je i na to da demat
Dobrinja ima dugu tradiciju, te da se ime ovog demata spominje jo davne 1512.
godine. Ovaj podatak potvruje injenicu intenzivnog irenja islama u ovom periodu.
U okviru ovog demata nalazi se i damija u Mileiima, a na prostoru istog u mjestu
anii smjeteno je turbe ejh Hasana. Na prostoru ovog demata nalazi se i dovite
Tauan. Demat Dindijske damije povezuje se sa katibom Mustafom Dindijom,
koji je 1600. godine posjedovao ifluk u selu Orahova Rijeka u nahiji Nenavitu. O
staroj Dindi damiji autor je naveo dosta vanih podataka, neki se podaci po prvi
puta predstavljaju naunoj i iroj javnosti, dok su neki preuzeti iz knjige Damije
sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini Medide Beirbegovi. I za demat
Grabovica dati su zanimljivi podaci, koji su vezani za broj domainstava sela, a
datiraju iz 16. stoljea. Jalska damija ima nekoliko svojih posebnosti, to je podstaklo
autora da joj u monografiji posveti znaajnu panju. Damija potie iz 16. stoljea, a
zove se jo i Mehmed-agina i Djevojaka damija. Igrala je vanu ulogu u vjerskom
ivotu Tuzle nekoliko stoljea. Istaknuto je da se u haremu ove damije na nianima
nalazi nekoliko zanimljivih natpisa, poput natpisa na nianu dervia Husein-bega,
tobdije Husein-age, te natpis na nianu Bakir-bega Tuzlia, posljednjeg mukog
potomka poznate begovsko-plemike porodice Tuzli, koji je preselio na ahiret 1910.
godine. U haremu Jalske damije nalaze se i mezari hadi Tahire hanume Tuzli,
poznate tuzlanske dobrotvorke-vakifke, kao i mezar Muhamed-age Hadiefendia,
komadanta muslimanske legije iz Drugog svjetskog rata. Nedaleko od damije
577
nalazi se i tekija nakibendijskog tarikata. Autor navodi da zasluge za obnavaljanje

rada ove tekije nesumljivo pripadaju poznatom tuzlanskom kadiji i alimu Ahmed ef.
Meiu, koji je pokrenuo rad ove tekije 1991. godine. Zanamljivi podaci su dati i o
Mejdanskoj damji, koju je izgradio delal vaz Mehmed-efendija, prije 1644. godine.
U narodu je poznata kao vaiz Ali-efendijina damija. Godine 2006. zahvaljujui
agilnosti Fehim ef. Veladia izvrena je rekonstrukcija ove damije.
Posebno je vano istai da je autor u monografiji naveo dosta injenica o
vakufima i vakifima, koji su nesebino pomagali rad demata i izgradnju damija.
Na taj nain izgraen je najvei broj starih damija, ali i onih novijeg datuma. Od
starih vakifa posebno se istiu Turali-beg, Berham-beg, hadi Hasan i mnogi drugi.
No, vano je istai da je institucija vakufa, poslije viedecenijskog stagniranja u
novije vrijeme sve prisutnija i sve znaajnija u ivotu muslimana na ovim prostorima.
Tako je u novije vrijeme, zahvaljujui vakifima izgraeno nekoliko funkcionalnih
damija u Tuzli. U naselju Solina sagraena je 1996. godine nova damija,
ponajvie zahvaljujui Islamskom svjetskom komitetu iz Kuvajta, kompaniji Volan,
te izvjesnom Osmanu Suljagiu. Izgradnju damije u Slavinoviima su posebno
pomogli hadi Murat Pezi i Omer Delali. Izgradnju lijepe damije princa Abdulaha
u i Selu, koja prima do 4.000 klanjaa, pomogao je i isfinansirao princ Abdulah.
Danas ova damija zauzima znaajno mjesto u ukupnom ivotu muslimana Tuzle.
U toku mjeseca Ramazana u ovoj damiji ue se etiri mukabele: enska, muka,
hafiska i djeija.
I Poljska damija je u prolosti imala vanu ulogu u vjerskom ivotu Tuzle,
stoga je s pravom ovoj damiji u monografiji posveena znaajna panja. Istu je
izgradio poznati vakif i sandakbeg Smederevskog sandaka Turali-beg, 1572.
godine. Ista je nekoliko puta obnavljanja. Autor navodi, da je damija detaljno
obnavljena 1890. godine, a poslednja njena rekonstrukcija zapoela je od 2006. i
uspjeno je okonana otvaranjem damije 2014. godine.
Veoma znaajni podaci u monografiji su oni koji se odnose na vjerske
slubenike, koji su najee bili i vie od toga, glavni pokretai mnogih aktivnosti
u svojim dematima, nosioci ukupnih prilika u mjestu gdje su slubovali. Brojni
poznati i priznati mualimi su vrili slube u navedenim tuzlanskim dematima, dajui
nesebian doprinos ouvanju vjere, te njegovanju orijentalne kulture i tradicije na
ovom podruju.
U monografiji su dati i brojni drugi podaci o tuzlanskim dematima i
damijama, o njihovim ulogama u vjerskom i ukupnom ivotu na tuzlanskom
podruju. Zahvaljujui njima oblikovan je ivot, te njegovana orijentalna civilizacija
na ovom prostoru.
Poseban dio monografije ini tekst posveen Medlisu Islamske zajednice
Tuzla. Sa dosta detalja predstavljeni su glavni imami, predsjednici Medlisa,
organizaciona struktura Islamske zajednice, tuzlanske muftije, te je dato nekoliko
podataka o Revdi. Sve to ukupno doprinosi osnaenju i tematskoj zaokruenosti
ovoga sadraja.
578
Mr. efko Sulejmanovi, Monografija Tuzlanski demati, Tuzla 2016, 486.
Na kraju, treba kazati da je ova monografija jedno veoma zanimljivo i sa

historiografskog aspekta vrijedno tivo, sa velikim brojem historijskih pokazatelja
i injenica, koje govore o dematima i damijama na prostoru Tuzle. Kroz opis 36
demata, autor je dao jasnu sliku njihovog rada, nekada i danas, ali i oslikao ukupan
vjerski ivot na ovom podruju kroz jedan dui vremenski period. Kazivanje o
dematima je uraeno na zanimljiv nain, metodoloki ispravno i veoma sistematino.
Tako da monografija predstavlja jedno zaokrueno i pregledno historijsko tivo, koje
dosada nismo imali. Isto je osnaeno vanim historijskim injenicama, meu kojima
ima dosta onih prvoga reda, koje se po prvi puta iznose pred naunu i iru javnost.
Sve je to lijepo faktografski ukomponovano u tekst, koji je obogaen fotografijama
o svim vanim segmentima vezanim za tuzlanske demate i damije. Na taj nain,
jasno je predstavljena prolost i sadanjost tuzlanskih demata i damija, koja nam
pomae da bolje spoznamo, ne samo vjerske prilike i ivot na ovom podruju, ve
ukupne prilike u Tuzli i iroj njenoj okolini kroz nekoliko stoljea.
Knjiga je sa aspekta strukturalno-sadrajne forme monografija, koja
predstavlja doprinos razvoju historijske nauke. Pisana je jednostavnim stilom, te je
itljiva, kako za naune i strune krugove, tako i za iru javnost.
579
Adnan HADIABDI
Sarajevo
Senada Jusi,1 uta zgrada pored Miljacke, JU Srednja kola

poljoprivrede, prehrane, veterine i uslunih djelatnosti Sarajevo,
Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo 2015, 108.

U izdanju Historijskog arhiva Sarajevo izala je sedma knjiga pod nazivom
uta zgrada pored Miljacke: JU Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine i
uslunih djelatnosti Sarajevo, autorice Senade Jusi. O srednjim kolama u Bosni
i Hercegovini napisano je vie
monografija koje govore o historiji
srednjokolskog
obrazovanja,
dajui tako vie podataka o
njegovom historijskom razvoju.
Jedna od njih je i knjiga uta zgrada
pored Miljacke koja pored kolstva
i obrazovanja prati i historiju
objekta nacionalnog spomenika
Bosne i Hercegovine, koji je u
razliitim vremenskim periodima
imao viestruku namjenu. Zgrada je
izgraena 1898. godine i koritena
je za potrebe vojske, zatim za
potrebe sporta, a od 1935. godine
kao zgrada kole.

Na poetku knjige uta
zgrada pored Miljacke, navode
se Rijei autora, str. 5, i tekst Put
ka monografiji, str. 7. Knjiga je
podijeljena na osam hronoloki
meusobno povezanih poglavlja
sa velikim brojem faksimila
dokumenata i fotografija iz
historijata navedene kole.

U prvom poglavlju Historija u historiji, str. 9-10, autorica govori o
osnivanju Prve enske gimnazije, 1924. godine. Prijemni ispit u gimnaziju polagao se
1 Senada Jusi, prof. historije zaposlena u JU Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine i
uslunih djelatnosti Sarajevo.
580
Senada Jusi, uta zgrada pored Miljacke, JU Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine ...
iz srpskog jezika i matematike ime se vrila selekcija za upis u tu kolu. Navedena

kola u prvih deset godina svoga postojanja dijelila je prostorije sa Drugom mukom
realnom gimnazijom. Jedni su ili prije podne a drugi su ili poslije podne tako da se
postavilo pitanje potpunog osamostaljenja Prve enske gimnazije. Tako je navedena
kola dobila svoje prostorije 1935. godine u zgradi bive divizije, u Dobrovoljakoj
ulici broj 16. Ime ulice se mijenjalo ali je ulica i zgrada ostala ista. Zgrada Prve
enske gimnazije proglaena je nacionalnim spomenikom 2012. godine.

U drugom poglavlju Od komande do kole/ Od kamena do ovjeka, str.
11-13, govori se o zgradi kole koja je izgraena 1898. godine.

Objekat je graen u dvije faze, tako da je do 1934. godine uglavnom sluio
u vojne svrhe, oficirima, zatim za potrebe sporta, sala se izdavala ili su je koristili
uenici tadanje gimnazije. Zbog upisa veeg broja uenica enske gimnazije, koja
je do tada bila smjetena sa Drugom mukom gimnazijom, odlueno je da se kola
adaptira za potrebe izvoenja nastave. To je i uraeno i kola je poela sa radom u
novim prostorijama 18. 2. 1935. godine. U narednom periodu kola je koritena za
potrebe Prve i Druge enske gimnazije, potom O.. Petar Koi i Fiskulturne kole,
a od 70-ih godina prolog stoljea Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine i
uslunih djelatnosti Sarajevo.

U treem poglavlju Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, autorica
pie da je Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine zgradu
Prve enske gimnazije u Sarajevu proglasila nacionalnim spomenikom BiH, 6. juna
2012. godine.

kola je bila poznata po tome to je omoguila veem broju uenica da
steknu graansko obrazovanje i pripreme se za obavljanje odreenih slubi, ali da
nastave svoje kolovanje na nekom od fakulteta i budu lanice akademske zajednice.
Zgrada sa tri sprata prvobitno je bila sjedite mjesnog zapovjednitva
izgraena u neorenesansnom stilu. Vie puta je mijenjala vlasnike tako da ju je
nadbiskup tadler, odmah po obavljenoj kupovini, iznajmio austrougarskoj vojsci.
Zbog potreba vojske vojna komanda austrougarske vojske je 1898. godine povjerila
arhitekti Josipu Vancau izradu projekta dogradnje i adaptaciju postojee zgrade.
Zgrada je dograena 1899. godine u istom neorenesansnom stilu.

U suterenu je bila smjetena kuhinja i blagovaonica za oficire, magacin,
arhiv i ostave. Prizemlje, prvi i drugi sprat bili su rezervisani za kancelarije dok su
se na treem spratu nalazile prostorije za drutveni ivot.
enska gimnazija u Sarajevu je 1935. godine konano dobila taj postor u
kojoj se nalazila Vojna komanda austrougarske vojske.

U etvrtom poglavlju Prve enske gimnazije, str. 19-44, govori se o
nastanku ove kole. Poetkom XX stoljea, odnosno do 1918. godine djevojice su
se mogle obrazovati kao privatistice, to je znailo da na kraju godine polau sve
ispite za tu kolsku godinu. To se promjenilo od 2.8.1918. godine kada je dozvoljeno
uenicama da se upiu u kolu kao redovne uenice, da bi konano u 1919/1920.
kolskoj godini bio odobren redovan upis uenicama.
581
Adnan HADIABDI

Prostor za kolu Prva enska gimnazija dijelila je sa Drugom mukom
gimnazijom, jedni su imali nastavu prije podne a drugi poslijepodne. Za upis u kolu
polagan je prijemni iz srpsko-hrvatskog jezika i matematike. Od svog nastanka pa
sve do preseljenja u utu zgradu pored Miljacke kola je imala problema sa mjestom
odravanja nastave.

Broj upisanih uenica je stalno rastao tako da je 1935. godine upisano 26
odjeljenja u zgradu koju su dobili na koritenje. kola je dobila bolje uslove rada a
naroito nakon adaptacije zgrade, uvoenjem centralnog grijanja, struje, adaptacijom
kupatila i jo drugih radova. U toj kolskoj godini nastava se izvodila u dvije smjene
sa svih 25 odjeljenja.

kola nije bila samo mjesto obrazovanja nego je bila i mjesto kulturnih
deavanja i djelovanja sokolskih i planinarskih drutva. Direktori kole brinuli su
se o ugledu kole, uenika i o organizaciji rada kao i o privatnom ivotu svojih
zaposlenika. Zgrada kole imala je i salu za gimnastiku to je znailo mnogo, jer
veina kola tog vremena bile su bez fiskulturne sale.
U samom poetku rada kole uenice su uglavnom bile pravoslavne
vjeroispovijesti dok se vremenom broj uenica muslimanki stalno poveavao, tako
da se i nastavni program morao prilagoavati toj populaciji.

Autorica Senada Jusi sve ovo potkrepljuje velikim brojem faksimila
dokumenta iz tog perioda koje je pronala u Historijskom arhivu Sarajevo.

Peto poglavlje knjige odnosi se na Prepis dokumenata, str. 45-51, u kojem
autorica daje prepis vie dokumenata o radu Prve enske gimnazije. To su razliiti
izvjetaji direktora kole koje su podnosili vlastima Kraljevske banske uprave
u Sarajevu. Iz tih izvjetaja se moe vidjeti broj nastavnika i uenika, njihova
nacionalnost, uee u razliitim aktivnostima, sportskim, kulturnim, humanitarnim,
u radu Crvenog kria, izviaa, planinara i drugih aktivnosti.
Zbog izbijanja Prvog svjetskog rata zgrada kole je predata vojsci a nastava
se odvijala u Prvoj mukoj gimnaziji. Tokom Drugog svjetskog rata 19411945.
godine kola je radila u oteanim uslovima. Povremeno su njene prostorije koritene
za smjetaj vojske i izbjeglica.

Poslije Drugog svjetskog rata mijenja se organizacija sistema kolovanja
kole postaju mjeovitog karaktera, tako da prvobitno odvojene kole (muke i
enske) postaju kole mjeovitog sastava.

Godine 1956. prestaju sa radom Prva i Druga enska gimnazija, jer novi
obrazovni sistem uvodi kole mjeovitog karaktera, uvodi se obavezno kolovanje
djeaka i djevojica, odnosno obavezno kolovanje za svu djecu.

U estom poglavlju Bili smo stvarni - postojali smo, str. 53-86, autorica
govori o obrazovanju u socijalistikoj Jugoslaviji i stvaranju novog drutva.

Osnovno kolovanje postaje obavezno i za djeake i djevojice i pojavljuje
se potreba otvaranja veeg broja osnovnih kola. Nakon gaenja enskih gimnazija
koje su zamijenjene mjeovitim srednjim kolama i gimnazijama, zgrada u kojoj se
nalazila enska gimnazija ostala je prazna. U zgradu je smjetena novoosnovana
582
Senada Jusi, uta zgrada pored Miljacke, JU Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine ...
osmogodinja Osnovna kola Petar Koi, od 4. septembra 1957. pa sve do 1966.

godine. Navedenu zgradu ponovo dijele dvije kole O Petar Koi i Srednja
fiskulturna kola, osnovana 1948, a radila je do 1972. godine, kada se ukida i prelazi
na Pedagoku akademiju za nastavniki smjer koji je do tada obrazovala Fiskulturna
kola.

Nekoliko godina prije zatvaranja Fiskulturna kola je zgradu djelila sa
kolom uenika u privredi Branko Lazi, koja je osnovana 1946, ali prostorije koje
koristi danas dobila je 1972. godine. kola je organizovana kao usmjerena i trajala
je tri godine. Ovaj nivo obrazovanja zadrala je do 1980. godine kada je osnovan
veterinarski smjer zbog potreba za tim zanimanjem. Uenici su pored teorijske
nastave, koja se odvijala u okviru kole, imali i praktinu nastavu koja se odvijala u
organizacijama udruenog rada.

Sljedei stadij razvoja kole je otvaranje tehnikih smjerova. Prva tehnika
struka koja se formira je veterinarska, koju osniva Veterinarski fakultet 1980. godine.
Neometan rad kole tekao je do 1992. godine kada je poela agresija na Republiku
Bosnu i Hercegovinu. U oteanim uslovima kola je radila i tokom agresije na BiH
na vie lokacija. U godinama agresije donesena je odluka osnivanju Javne ustanove
Poljoprivredno veterinarski i prehrambeni kolski centar. U prvoj godini poslije
agresije u janaru 1996. godine kolska zgrada je osposobljena za rad. U period od
1992. do 2010. godine kola je dva puta mijenjala naziv i pokrenula nove obrazovne
profile.

Navedene i druge podatke autorica je potkrijepila faksimilima brojnih
historijskih izvora i fotografija kako bi to objektivnije prikazala rad navedene kole.

U sedmom poglavlju Danas, str. 87-102, autorica je kroz vie podnaslova
prikazala rad navedene kole, od 1946. do danas. kola je uspostavila dobru saradnju
sa lokalnom zajednicom i sa mnogim drutveno-privrednim i privatnim subjektima
za koje koluje kadrove. Zatim su dati nazivi kole u njenom viedecenijskom
postojanju, od 1946. godine do danas, kao i nomenklatura zanimanja.
Sve napisano u ovoj knjizi uta zgrada pored Miljacke autorica je struno
analizirala i koristila dostupnu arhivsku grau, slubenu dokumentaciju, tampu,
periodiku, knjige, fotografije i drugo, to knjizi daje dodatnu vrijednost.
Recenzenti ove veoma strune knjige uta zgrada pored Miljacke: JU
Srednja kola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslunih djelatnosti Sarajevo,
autorice Senade Jusi su, dr. Senija Milii i mr. sc. Sejdalija Gui.
Navedena knjiga obradila je i popunila jo jednu nedovoljno istraenu temu
u vezi sa nacionalnom historijom Bosne i Hercegovine, rad jedne od mnogih srednjih
kola koja je ostavila dubok trag u obrazovanju strunih kadrova za potrebe privrede
i razvoja raznih zanata, stoga je preporuujem iroj javnosti.
583
V IZVJETAJI
Mr. Jasmin JAJEVI

KULTURNO-OBRAZOVNA DJELATNOST ARHIVA

TUZLANSKOG KANTONA U PERIODU OD JULA 2015. DO
JULA 2016. GODINE
Uvod
Arhiv Tuzlanskog kantona je u proloj godini, ustrajao na sadrajnom
programu rada koji kao znaajna ustanova kulture svakako treba da slijedi pri svom
djelovanju. Uprkos sve teim materijalnim prilikama i problemima uzrokovanim
istim, te reduciranim kadrovskim potencijalima Arhiv Tuzlanskog kantona je u
protekloj godini dana organizovao
niz kulturno-obrazovnih sadraja.
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva
Tuzlanskog kantona u protekloj 2015.
godini bila je u znaku obiljeavanja 61.
godinjice Arhiva Tuzlanskog kantona.1
Hronoloki pregled kulturnih,
strunih i obrazovnih sadraja koji su
obiljeili period od jula 2015. do jula
2016. godine donosimo u nastavku
teksta.
Period juli decembar 2015. godine
U povodu 61. godine postojanja
Arhiva
Tuzlanskog
kantona
u
galerijskom prostoru Arhiva otvorena
je izloba pod nazivom Kulturnoobrazovna
djelatnost
Arhiva
Tuzlanskog kantona, koju su
organizovali JU Arhiv Tuzlanskog
kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona. Autori izlobe i
Plakat izlobe Kulturno-obrazovna

djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona
1 O kulturno-obrazovnoj djelatnosti Arhiva Tuzlanskog kantona u prvoj polovini 2015. godini vie
vidi: Adnan Tinji, Nermina Mehmedovi, Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona
od jula 2014. do jula 2015. godine, Arhivska praksa, br. 18, Tuzla 2015, 563-568.
587
Mr. Jasmin JAJEVI
kataloga su mr. sc. Omer Zuli, Saneta Adrovi, Selma Isi, Nijaz Brbutovi i Adnan
Tinji. Izloba sadri 16 panoa na kojima je predstavljen kulturno-obrazovni rad
Arhiva. Izlobu je otvorila Mirsada Begovi, ministrica obrazovanja, nauke, kulture
i sporta u Vladi Tuzlanskog kantona uz estitke zaposlenicima za njihov plodonosni
jubilej i poruku da kulturno nasljee naeg kantona ne smije biti zaboravljeno.
Povodom 20. godinjice genocida u Srebrenici, JU Arhiv Tuzlanskog
kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, 8. jula 2015. godine,
organizirali su promociju Graanikog glasnika br. 39, tematski posveenog
genocidu u Srebrenici i stogodinjici od smrti Muse azima atia. Promotori su
bili dr. sc. Omer Hamzi, prof. dr. Izet aboti i prof. dr. Mirsad Kuni, a moderator
mr. sc. Omer Zuli. Naglaen je znaaj i uloga ovog asopisa koji ove godine slavi
svoju dvadesetogodinjicu, te je dat osvrt na teme broja genocid u Srebrenici, o
kojem je govorio prof. dr. Izet aboti i knjievno stvaralatvo Muse azima atia,
na to je osvrt dao prof. dr. Mirsad Kuni.2
Sa promocije Graanikog glasnika, br. 39, odrana 8. 7. 2015.
Arhiv Tuzlanskog kantona, Udruenje ene Srebrenice i Drutvo arhivskih

zaposlenika Tuzlanskog kantona povodom dvadesete godinjice genocida u
Srebrenici organizirali su postavku izlobe SREBRENICA genocid koji nije
sprijeen autora dr. sc. Izeta abotia i Eefe Begovi. Izloba je postavljena
11. jula 2015. godine u prostorijama fabrike akumulatora, u Memorijalnom centru
Potoari (Srebrenica).
Arhiv Tuzlanskog kantona bio je suizdava monografije, Teoanski dani
otpora 199219953 ija je promocija odrana 20. 7. 2015. godine. Promociji su
2 Vie vidi: Duka Rebi, Udbenik nae stvarnosti (Sa promocije 39. broja Graanikog glasnika
odrane u Arhivu Tuzlanskog kantona), BH Glas, br. 131, God. V, petak, 7. 8. 2015, 22.
3 Promocija monografije Teoanski dani otpora 1992-1995 odrana je 20. 7. 2015. godine sa
588
Kulturno-obrazovna djelatnost Arhiva Tuzlanskog kantona u periodu od jula 2015. do jula 2016.
ispred Arhiva Tuzlanskog kantona prisustvovali Nijaz Brbutovi, Selma Isi i Adnan
Tinji.
Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona i lanovi Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona, ukljuili su se u akciju Ja sam muzej u Zemaljskom muzeju
BiH, 19. avgusta 2015. godine. Na taj nain eljela se dati podrka projektu i skrenuti
panja javnosti na ovu iznimno vanu ustanovu koja batini neprocjenjivo kulturnohistorijsko naslijee.
Treeg septembra 2015. godine, u okviru sajma knjige BOOKFEST koji
je odran na Trgu slobode u Tuzli, upriliena je promocija izdanja Arhiva
Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona.
Promotori izlobe su bili: dr. Izet aboti (asopis Arhivska praksa br. 17),
dr. Sead Selimovi (Bibliografiju zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona 1954
2014), mr. sc. Omer Zuli (Simbolika ivota i nadgrobnih spomenika autora
Sejfulaha Imamovia), Selma Isi (Edin Rami Historijsko pravni znaaj francuske
deklaracije o pravima ovjeka i graanina) i Adnan Tinji (Trgovake prilike u
Bosanskom ejaletu 17931831 autora Alena Salihovia).
U Osijeku je 16. i 17. septembra 2015. godine odran znanstveni skup ivot
i djelo dr. sc. Stjepana Srana u Institutu Ivo Pilar. Ispred Arhiva Tuzlanskog
kantona skupu je prisustvovao direktor mr. sc. Omer Zuli, koji je porodici pokojnog
Stjepana Srana uruio Zahvalnicu (posthumno) na ime dr. sc. Stjepana Srana za
dugogodinju dobru i uspjenu saradnju izmeu arhiva u Tuzli i Osijeku.4
Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli u saradnji sa Arhivom
Tuzlanskog kantona, Muzejom istone Bosne, Zavodom za zatitu i koritenje
kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona povodom 23.
septembra, Meunarodnog dana kulturne batine organizirali su JAVNU TRIBINU
pod nazivom Kulturno naslijee i batinske ustanove u vremenu recesije
stanje i perspektive. Ista je odrana 22. septembra 2015. godine na Filozofskom
fakultetu u Tuzli. Izlagai su bili prof. dr. Izet aboti, mr. sc. Rusmir Djedovi,
mr. sc. Omer Zuli i mr. sc. Merima Alji. Moderator je bila mr. Mersiha Imamovi.
Prigodnim izlaganjima, te tokom diskusije, dat je osvrt na trenutno stanje batinskih
ustanova, neadekvatnost finansijskih i kadrovskih uslova u kojima rade, te o
ostvarenim rezultatima rada kako u kulturnom tako i u turistikom segmentu.
poetkom u 19 sati u prostorijama osnovne kole u Teoaku, kao dio programa obiljeavanja tradicionalne
manifestacije Teoanski dani otpora. Prisutnima su se obratili autori knjige, te recenzenti prof. dr.
Izet aboti i prof. dr. Sead Selimovi. Lektori knjige su Hatida Fetahagi i mr. sc. Alma Hasuki,
uposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona.
4 Iz Bosne i Hercegovine je skupu prisustvovao i prof. dr. Izet aboti, u ime Filozofskog fakulteta
Univerziteta u Tuzli, koji je u koautorstvu sa mr. sc. Omerom Zuliem izlagao na temu Doprinos dr.
sc. Stjepana Srana uspostavi meuarhivske saradnje s Arhivom u Tuzli.
589
Mr. Jasmin JAJEVI
Ispred
Arhiva
Tuzlanskog kantona uee na
meunarodnom arhivistikom
skupu Osmi subotiki arhivski
dan uzela je Saneta Adrovi
na temu Arhivske izlobe kao
oblik meunarodne saradnje.
Ovom skupu je takoer
prisustvovao
i
uposlenik
Arhiva Tuzlanskog kantona
Nijaz Brbutovi.5
U Tuzli je 1. i 2. oktobra
2015. godine odrano 28.
meunarodno savjetovanje
Arhivska praksa6 koje je
okupilo oko 300 arhivskih
strunjaka i zaposlenika u
registraturama iz est zemalja
naeg
okruenja
(Italija,
eka, Slovenija, Hrvatska,
Srbija, Makedonija i Bosna i
Hercegovina).
Organizatori
savjetovanja
su
Arhiv
Tuzlanskog kantona i Drutvo
arhivskih
zaposlenika
Plakat Meunarodnog savjetovanja
Tuzlanskog
kantona.
Na
Arhivska praksa 2015
dvodnevnom
Savjetovanju
prezentirano je preko 40
radova u tri teme.
Skup je, u ime pokrovitelja, otvorio ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i
sport Tuzlanskog kantona mr. sc. Izet Jagodi, a brojne pohvale i ovog puta za visok
nivo organizacije stigle su od kolega iz regiona.
5 Meunarodni arhivistiki skup Osmi subotiki arhivski dan je kao tradicionalna manifestacija u
organizaciji Istorijskog arhiva Subotica odrana u Subotici 18. 9. 2015. godine u prostorijama Velike
vijenice Gradske kue sa poetkom u 10 sati. Tema ovog skupa bila je Arhivi i njihova meunarodna
saradnja. Vie vidi: Saneta Adrovi, Osmi subotiki arhivski dan (Subotica, 18. 9. 2015. godine),
Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo 2015, 345-346.
6 Vie vidi: Eefa Begovi, Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2015, Tuzla, 1. i 2.
oktobar 2015, Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo
2015, 347-350; Senada Ahmetovi, U Tuzli 1. i 2. oktobra Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa
2015, http://rtv7.ba/arhive/48132 (30. 9. 2015).
590
Promovisan je i 18. broj strunog asopisa Arhivska praksa, u kojem su

objavljeni radovi koji su prezentirani na Savjetovanju, te organizovana posjeta
kulturno-historijskom i prirodnom naslijeu Lukavca. Ista je ukljuivala obilazak
Fabrike sode Lukavac, te prigodan kulturno umjetniki sadraj u JU Javnoj
biblioteci Lukavac. Veer prije, 30. 9. 2015. godine u Hotelu Tuzla, gdje se
odrava Savjetovanje, otvorena je i izloba Peati sa bujuruldija bosanskih i
hercegovakih namjesnika, koju je pripremio Historijski arhiv Sarajevo u saradnji
sa Dravnim arhivom iz Dubrovnika. Autori izlobe su: mr. sc. Sejdalija Gui, dr.
Vesna Miovi i Atif Muinovi.7
U ime Arhiva Tuzlanskog kantona i kao predstavnik Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine na 27. konferencija Arhivskog drutva Slovenije8 prisustvovala
je Selma Isi.
U Trstu je 19. i 20. oktobra 2015. odrano meunarodno arhivsko savjetovanje
25. meunarodni arhivski dan9 u organizaciji Meunarodnog instituta za arhivistiku
Trst-Maribor i Dravnog arhiva u Trstu. Ispred Arhiva Tuzlanskog kantona uee
je uzeo direktor Arhiva, mr. sc. Omer Zuli.10
Hrvatsko arhivistiko drutvo, ove godine s Dravnim arhivom u Sisku kao
domainom strunog skupa, ve 48. put organiziralo je godinje struno savjetovanje
hrvatskih arhivista u periodu od 21. do 23. 10. 2015. godine. Ovogodinje savjetovanje
je odrano na temu Zatita gradiva u nastajanju, a za vrijeme njegovog odravanja
okupilo se vie od 180 strunjaka arhivske struke iz Hrvatske i inozemstva. Iz Bosne
i Hercegovine, odnosno Arhiva Tuzlanskog kantona, izlaganje je imao direktor
Arhiva Tuzlanskog kantona, mr. sc. Omer Zuli.11 U ime Arhivistikog udruenja
Bosne i Hercegovine skup je pozdravio dr. sc. Izet aboti, predsjednik Arhivistikog
udruenja Bosne i Hercegovine.
7 Izlobom u Hotelu Tuzla: Poelo Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2015., http://
bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=65672 (30. 9. 2015); Edina Fazli, U Tuzli
poelo 28. meunarodno savjetovanje Arhivska praksa, http://www.rtvtk.ba/v2/dokumentarniprogram-cat/item/4945-u-tuzli-pocelo-28-medunarodno-savjetovanje-arhivska-praksa (1. oktobar
2015); U Tuzli Meunarodno savjetovanje Arhivska praksa 2015, http://www.mi2.ba/agencija/utuzli-medunarodno-savjetovanje-arhivska-praksa-2015/ (1. 10. 2015).
8 U organizaciji Arhivskog drutva Slovenije i Zgodovinskog arhiva Ptuj 15. i 16. oktobra 2015.
godine odrana je 27. konferencija Arhivskog drutva Slovenije pod nazivom Arhivi na raskru. Ista
je odrana u Grand hotelu Primus u Ptuju. Vie vidi: Selma Isi, Izvjetaj sa 27. zborovanja arhivskoga
drutva Slovenije 15-16. oktobar 2015. godine, Ptuj, Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i
Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo 2015, 351-356.
9 Predstavnici Bosne i Hercegovine na ovom skupu prezentovali su tri rada iji su autori bili dr.
sc. Izet aboti (Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli), ddr. sc. Azem Koar (Drutvo arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona) i Sinia Domazet (Arhiv Bosne i Hercegovine). Nakon savjetovanja
uslijedila je deveta po redu Arhivska kola, odrana u periodu od 22. do 24. oktobra, u Trstu i u
Lipicama (Slovenija). Iz Bosne i Hercegovine ovogodinju arhivsku kolu pohaali su Adnan Tinji
(Arhiv Tuzlanskog kantona), te Amela Bedakovi (Historijski arhiv Sarajevo) i Vladan Vukli (Arhiv
Republike Srpske Banja Luka).
10 Tema izlaganja: Specifinosti vrednovanja arhivske grae u Bosni i Hercegovini u tranzicijskom
periodu.
11 Tema izlaganja: Uloga vanjske slube Arhiva Tuzlanskog kantona u zatiti arhivske grae u
tranzicijskom periodu.
591
Mr. Jasmin JAJEVI
U Katolikom kolskom centru Sv. Franjo u Tuzli u petak, 30. oktobra

2015, povodom 200. obljetnice roenja i 110. obljetnice smrti biskupa Josipa
Juraja Strossmayera, upriliena
je gostujua izloba Dravnog
arhiva u Osijeku Ostavtina
Josip Juraj Strossmayer,
autorice
Melite
Ronevi.
Organizatori
izlobe
su:
Arhiv Tuzlanskog kantona,
Tuzlanskog
kantona,
HKD
Napredak, Matica Hrvatska,
i Katoliki kolski centar Sv.
Franjo u Tuzli. Izloba je plod
dugogodinje saradnje Arhiva
Tuzlanskog kantona i Dravnog
arhiva iz Osijeka. Izloci prate
biskupov ivot i djelovanje
na
crkvenom,
politikom,
kulturnom i drugim poljima.
Na izlobi su predstavljeni
eksponati arhivskog gradiva
razni dokumenti, katastarske
karte, razglednice, slike, spisi,
nacrti, poezijea Osim arhivskoga
izloeno je i neto muzejske
Plakat izlobe Josip Juraj Stossmayer
grae, meu kojom se istie
Ostavtina
biskupova reverenda.
U
ime
organizatora
prisutnima su se obratili direktor Arhiva Tuzlanskog kantona Omer Zuli, predsjednik
tuzlanske podrunice Napretka Nikola ia, ravnatelj Dravnog arhiva u Osijeku
Sinia Bjedov, predsjednica tuzlanskog ogranka Matice hrvatske, prof. dr. Marica
Petrovi, te autorica izlobe Melita Ronevi.
Izlobu su upotpunili i uenici Osnovne muzike kole u Tuzli izvoenjem
klasinih skladbi. Izlobu je otvorio ravnatelj Katolikoga kolskoga centra Sv.
Franjo u Tuzli vl. Vlatko Rosi, koji je istaknuo kako mu je zadovoljstvo to se
ovakva izloba dogaa upravo u Katolikom kolskom centru, odgojno obrazovnoj
instituciji koja na svoj nain slijedi vrijednosti koje je promicao Josip Juraj
Strosmayer.
Zaposlenici Arhiva Tuzlanskog kantona uzeli su uee na naunoj konferenciji
pod nazivom Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Lukavac.12 Svoj
12 U Lukavcu je u organizaciji Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog
naslijea Tuzlanskog kantona i Javne biblioteke Lukavac, 31. oktobra 2015. godine odrana nauna
592
rad su izloili direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, mr. sc. Omer Zuli i Hatida
Fetahagi sa temom: Historijski izvori o Lukavcu u arhivskim fondovima i zbirkama
Arhiva.
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona 13. 11. 2015. godine su organizirali promociju romana Legionar, autora
Mehmeda edovia. Isti je dobitnik ovogodinje knjievne nagrade Skender
Kulenovi. Promocija je odrana u prostorijama Arhiva Tuzlanskog kantona.
Promotori su bili dr. sc. Omer Hamzi, Zlatko Duki i autor, Mehmed edovi, a
moderator mr. sc. Omer Zuli.
Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona u saradnji sa Gimnazijom Mea Selimovi Tuzla, Osnovnom muzikom
kolom Tuzla i Osnovnom kolom Pazar Tuzla 24. 11. 2015. godine upriliili su
obiljeavanje 25. novembra, Dana dravnosti Bosne i Hercegovine. U galerijskom
prostoru Arhiva odran je prigodan historijski as koji su vodili uenici Gimnazije
Mea Selimovi Tuzla, dok su recitacije pjesama na temu domovine izveli uenici
petog razreda O Pazar. Program su upotpunili uenici Osnovne muzike kole
Tuzla izvedbom himne Bosne i Hercegovine i drugog muzikog programa.13
Obiljeavanje Dana arhiva i arhivske slube Bosne i Hercegovine odrano
je 11. 12. 2015. godine u zgradi Parlamenta Bosne i Hercegovine. Isto je pratila
izloba Iz arhivskih fundusa arhiva Bosne i Hercegovine koju ukljuuje i postavka
izlobe Arhiva Tuzlanskog kantona pod nazivom Bosna i Hercegovina u Drugom
svjetskom ratu kroz historijske izvore Arhiva Tuzlanskog kantona.
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona Tuzla organizirali su okrugli sto Memoarska graa i usmena
predaja znaaj za nauna istraivanja14, 15. decembra 2015. godine, u JU
Bosanskom kulturnom centru Tuzla (Plava sala). Organizatori su eljeli da na ovaj
nain skrenu panju strune-naune i ire javnosti na znaaj memoarske grae kao
historijskih izvora bitnih za sagledavanje i istraivanje historijskih procesa u blioj
ili daljoj prolosti.
konferencija pod nazivom Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Lukavac. Na konferenciji

je predstavljeno 39 radova sa rezultatima dosadanjih i novih istraivanja iz oblasti kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea opine Lukavac. Vidi vie: Semir Hadimusi, Nauna konferencija
Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Lukavac, Lukavac, 31. oktobar 2015, Glasnik arhiva
i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, br. XLV/2015, Sarajevo 2015, 357-360.
13 Adnan ebi, Uenici tri kole iz Tuzle u saradnji sa Arhivom TK obiljeili Dan dravnosti, file:///G:/
Razno/Dan%20dr%C5%BEavnosti%20_2015_%20_%20RTV%20SLON.htm (24. novembar 2015.).;
Duka Rebi, Dan dravnosti Bosne i Hercegovine u Arhivu Tuzlanskog kantona, file:///G:/Razno/
Dan%20dr%C5%BEavnosti%20BiH%20u%20Arhivu%20Tuzlanskog%20kantona%20Tuzla%20
_%20BH%20Glas.html (2015).
14 Daliborka Popovi, Memoarska graa i usmena predaja vrlo znaajne za prouavanje
prolosti,
file:///G:/Razno/Memoarska%20gra%C4%91a%20i%20usmena%20predaja%20vrlo%20
zna%C4%8Dajne%20za%20prou%C4%8Davanje%20pro%C5%A1losti%20_%20RTV7%20_%20
Medijski%20servis%20grada%20Tuzle.html (15. 12. 2015).
593
Mr. Jasmin JAJEVI
Okrugli sto Memoarska graa i usmena predaja znaaj za nauna istraivanja,

15. 12. 2015.
Uesnici okruglog stola bili su su prof. dr. Mirsad Kuni, prof. dr. Sead
Selimovi, prof. dr. Izet aboti, mr.sc. Mea Bajri, dr. sc. Omer Hamzi, mr. sc.
Omer Zuli i Hatida Fetahagi, prof. U radu okruglog stola uee su uzeli brojni
gosti i kolege iz Bosne i Hercegovine, a u ime Hrvatskog arhivistikog drutva
(HAD) i hrvatskih arhivista skupu je prisustvovao dr. sc. Draen Kuen, predsjednik
HAD-a.
Okruglom stolu prisustvovali su i studenti Univerziteta u Tuzli, te lanovi
historijskih sekcija Gimnazije Mea Selimovi i Gimnazije Ismet Mujezinovi
iz Tuzle.
Period januar juli 2016. godine
JU Arhiv Tuzlanskog kantona, BKC Alija Izetbegovi Kalesija i BKC Tuzla
organizirali su postavku izlobe umjetnikih slika Kalesijske likovne kolonije
KLIK 2015. Ista jeotvorena 13. januara 2016. godine u Velikoj galeriji Bosanskog
kulturnog centra Tuzla.
Akademija nauka Republike Austrije, JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Jevrejska
optina Tuzla i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona povodom
obiljeavanja Meunarodnog dana sjeanja na rtve holokausta, 27. januara 2016.
594
godine u ateljeu Ismet Mujezinovi upriliili su postavku izlobeIzgubljeno u

holokaustu: jevrejski komiluk u Bosni i Hercegovini.15 Izloba na 22 panoa
prikazuje jevrejske zajednice, od kojih mnoge vie ne postoje, u gradovima Bosne
i Hercegovine. Prisutnima su se obratili mr. sc. Omer Zuli, direktor Arhiva
Tuzlanskog kantona, Marina Rajner, predsjednica Jevrejske optine Tuzla, autori
izlobe Anisa Hasanhodi i Rifet Rustemovi, a izlobu je otvorila predstavnica
Austrijske akademije nauka dr. Elisabeth Groegger, koja je studentima Odsjeka za
historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli uruila certifikate za njihovo uee u izradi
izlobe.
Sa otvaranja izlobe Izgubljeno u holokaustu: jevrejski komiluk u Bosni i Hercegovini,

Tuzla, 27. 1. 2016.
U organizaciji UG Vrani, JU Arhiva Tuzlanskog kantona, Drutva arhivskih

zaposlenika Tuzlanskog kantona, Katolikog kolskog centra Sv. Franjo Tuzla i
Jevrejske optine Tuzla,29. januara 2016. u prostorijama Katolikog kolskog centra
u Tuzli upriliena je postavka izlobe slika pod nazivom Vranin i prijatelji.
Izloba je organizirana u povodu obiljeavanja 27. januara Meunarodnog dana
sjeanja na rtve holokausta, a istu je otvorenom proglasila predsjednica Jevrejske
optine Tuzla, Marina Rajner.
U organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona, Drutva arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona, Gimnazije Ismet Mujezinovi Tuzla, Katolikog kolskog
centra Sv. Franjo Tuzla i Osnovne Muzike kole Tuzla, dana 29. februara 2016.
godine prigodnim programom obiljeen je 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne
15 Nataa Tadi, Izloba Jevrejski komiluk u BiH otvorena u Tuzli, http://www.nezavisne.com/
kultura/vizuelna-umjetnost/Tuzla-Izlozba-Jevrejski-komsiluk-u-BiH otvorena-u-Tuzli/350467 (28. 1.
2016).
595
Mr. Jasmin JAJEVI
i
Hercegovine.16
Program je ukljuivao
izvedbu
himne
i
muzike
numere
od
strane
uenika
Osnovne
Muzike
kole Tuzla, historijski
as uenika Gimnazije
Ismet Mujezinovi,
recitacija
Literarne
sekcije
Osnovne
kole Sv. Franjo i
razgledanje
izlobe
Stare
arije
u
Bosni i Hercegovini,
autorica Selme Isi i
Sanete Adrovi.
Obiljeavanje 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine,

BH Glas, br. 142, God. V, petak, 4. 3. 2016, 4.
Sa obiljeavanja 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 29. 2. 2016.

16 Duka Rebi, Dan nezavisnoti Bosne i Hercegovine, 1. mart (Arhiv Tuzlanskog kantona), BH
Glas, br. 142, God. V, petak, 4. 3. 2016, 4.
596
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla i

Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona povodom jubileja 20 godina
izdavanja i 40 brojeva asopisa Graaniki glasnik organizirali su 23. marta
2016. godine, u amfiteatru A2 Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli promociju
projekta Graaniki glasnik (19962016). Promotori su bili prof. dr. Izet aboti,
prof. dr. Mirsad Kuni i doc. dr. Omer Hamzi, moderator mr. sc. Omer Zuli.
Bonjaka zajednica kulture Preporod Tuzla, JU Narodna i univerzitetska
biblioteka Dervi Sui Tuzla, Arhiv Tuzlanskog kantona, Drutvo arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona i Udruenje graana Bosanske krajine organizirali
suu prostorijama JU NUB Dervi Sui Tuzla, 30. marta 2016. godine, promociju
knjige Iz Cazinske krajine autora efkije Pozderca. O knjizi su govorili profesori
Senadin Lavi, Izet aboti, te sin autora knjige, Nedad Pozderac.
JU Arhiv Tuzlanskog kantona, Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona i Udruenje Kreativna radionica Leptir povodom 6. aprila, meunarodnog
priznanja nezavisnosti i suverenosti Bosne i Hercegovine postavili su izlobu
likovnih radova lanova Udruenja Kreativna radionica Leptir pod nazivom
Naa Bosna. Izloba je otvorena 6. aprila 2016. godine, u prostorijama Arhiva
Tuzlanskog kantona u Tuzli. Uenica Osnovne muzike kole Tuzla, Merdi Asja,
u klasi profesora Rakovi Jovana, izvela je kompoziciju F. Kuchler Concertino
op. 15, a otvaranju su prisustvovali i uenici Osnovne kole Centar, te uenici
Gimnazije Mea Selimovi Tuzla.
Konferencija pod nazivom Tehnini in vsebinski problemi klasinega
in elektronskega arhiviranja17 koja je odrana u periodu od 13. do 15. 4. 2016.
godine u Radencima(Slovenija) prisustvovao je, kao predstavnik Arhiva Tuzlanskog
kantona, direktor mr. sc. Omer Zuli.18
U organizaciji Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine, Arhivskog
drutva Slovenije, Hrvatskog arhivistikog drutva i Drutva arhivskih radnika
Vojvodine 12. i 13. maja 2016. godine u Hotelu Senad od Bosne (Jezero Modrac
Lukavac) odran je Meunarodni okrugli sto arhivista Bosne i Hercegovine,
Slovenije, Hrvatske i Vojvodine, na temu ARHIVI I TRITE.19 Domaini
okruglog stola su JU Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona.
U izlaganju i diskusijama uesnici su se dotakli kljunih aktivnosti rada
arhivskih ustanova vezanih za mogunosti i ogranienja arhiva kada je u pitanju
17 Kroz tri dana, u dvije kongresne dvorane, strunjaci iz dvanaest zemalja, iz podruja arhivistike
i srodnih djelatnosti, predstavili su aktualnu problematiku stvaralaca i imalaca arhivskog gradiva.
Prezentirana su najnovija softverska rjeenja za baze podataka, novi pristupi digitalizaciji i suvremeni
naini obrade elektronskih dokumenata.
18 Naziv rada: Posljedice neujednaenosti propisa u dijelu primjene klasifikacijskih oznaka u Bosni
i Hercegovini.
19 Duka Rebi, Arhiv Tuzlanskog kantona, Meunarodni okruglli sto arhivista BiH, Slovenije,
Hrvatske i Vojvodine, http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/arhiv-tuzlanskog-kantona-medunarodniokrugli-sto-arhivista-bih-slovenije-hrvatske-i-vojvodine/169792, (11. 5. 2016).
597
Mr. Jasmin JAJEVI
izlazak na trite, potencijalne usluge ili proizvodi koji bi tritu mogli biti ponueni,
zakonskoj regulativi i drugim srodnim pitanjima.20
Arhiv Tuzlanskog kantona i Drutvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog
kantona priredili su 19. maja 2016. postavku izlobe Dravnog arhiva u Zagrebu
pod nazivom Ostavine.21 Na izlobi je prezentirano arhivsko gradivo koje ilustrira
ostavinski postupak u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljea, sa naglaskom
na dvoje poznatih Zagrepana Klotilde Buratti i Milana Lenucija. O izlobi, ija
je postavka u Tuzli rezultat dobre saradnje Arhiva Tuzlanskog kantona i Dravnog
arhiva u Zagrebu, govorila je autorica, Mirjana Guli. Prisutnima su se obratili i
direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, mr. sc. Omer Zuli, mr. sc. Eldina ustovi
(predstavnica Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona)
i dr. sc. ivana Hebeli, direktorica Dravnog arhiva u Zagrebu. Izlobu je otvorio
generalni konzul Republike Hrvatske u Tuzli, mr. sc. Ivan Bandi.
Sa otvaranja izlobe Ostavine Dravnog arhiva iz Zagreba, 19. 5. 2016.
Povodom obiljeavanja 25. maja 1995. godine, dana kada je na Kapiji

poinjen zloin nad tuzlanskom omladinom, postavljena je i izloba dokumenata
i fotografija, pod nazivom Kapija 25. 5. 1995. godine, u organizaciji JU Arhiv
Tuzlanskog kantona, Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona i Komisije
civilnih rtava rata 19921995. Opine Tuzla u prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona.
20 Vie vidi: Duka Rebi, Odran meunarodni okruglli sto arhivista BiH, Slovenije, Hrvatske i
Vojvodine, Glas TK, br. 42, God. III, petak, 20. 5. 2016, 12.
21 Duka Rebi, U Arhivu Tuzlanskog kantona otvorena izlobe Ostavine Dravnog arhiva iz
Zagreba, BH Glas, Br, 147, God. V, petak, 27. 5. 2016, 23.
598
U cilju istraivanja i prezentiranja cjelokupnog duhovnog i materijalnog

naslijea Gradaca i okoline, 28. maja 2016. godine je odran nauni skup Kulturnohistorijsko naslijee Gradaca.22 Ispred Arhiva Tuzlanskog kantona uee je uzeo
direktor mr. sc. Omer Zuli sa
radom pod nazivom: Osnivanje
i znaaj kulturno-prosvjetnih i
drugih drutava u Gradacu u
austrougarskom periodu.
Arhiv
Tuzlanskog
kantona i Drutvo arhivskih
zaposlenika Tuzlanskog kantona
u saradnji sa Gimnazijom
Ismet Mujezinovi Tuzla,
Osnovnom Muzikom kolom
Tuzla i Osnovnom kolom Sv.
Franjo Tuzla obiljeili su 9.
juni, Meunarodni dan arhiva.
Prigodan program povodom
ovog datuma odran je u
prostorijama Arhiva Tuzlanskog
kantona, 9. juna 2016. godine.
U okviru obiljeavanja prikazan
je dokumentarni film So gradi,
so razgrauje, te uprilieno
otvaranje izlobe umjetnikih
slika Bosnoljublje autora
Hamze Jahia,23 koju je otvorio
Plakat obiljeavanja 9. juna,
njegov mentor, historiar i slikar
Meunarodnog dana arhiva
Fikret Jahi Vranin.24 U okviru
obiljeavanja Arhiv su posjetili i
uenici Osnovne kole Centar iz Tuzle, obili prostorije Arhiva i saznali o znaaju
arhivske grae i Arhiva kao ustanove.
22 Organizatori su bili: Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Institut za
islamsku tradiciju Bonjaka, Opina Gradaac, Medlis islamske zajednice Gradaac i Zavod za zatitu
i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona.
23 Duka Rebi, Arhiv Tuzlanskog kantona: Obiljeen Meunarodni dan arhiva, http://www.
oslobodjenje.ba/vijesti/bih/arhiv-tuzlanskog-kantona-obiljezen-medunarodni-dan arhiva/172331 (09.
6. 2016). Duka Rebi, Meunarodni dan arhiva 9. juna u Tuzli obiljeen uz poruku Bez Arhiva
izgubit emo pamenje, BH Glas, God. V, br. 148, petak, 17. 6. 2016, 20.
24 Duka Rebi, Arhiv Tuzlanskog kantona: Obiljeen Meunarodni dan arhiva, http://www.
oslobodjenje.ba/vijesti/bih/arhiv-tuzlanskog-kantona-obiljezen-medunarodni-dan arhiva/172331 (09.
6. 2016). Duka Rebi, Meunarodni dan arhiva u Arhivu TK-a, Osloboenje, God. LXXII, br.
24.981, subota, 11. juni 2016, 19.
599
Mr. Jasmin JAJEVI
Osim navedih dogaaja ostvarena je znaajna saradnja sa kulturnim

ustanovama sa podruja Tuzlanskog kantona (Muzej istone Bosne, JU Zavod za
zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona,
Bosanski kulturni centar Tuzla, Narodna i univerzitetska biblioteka Dervi Sui i
dr.). Pored toga saradnja je ostvarena i sa Radio-televizijom Tuzlanskog kantona sa
kojom su snimljeni prilozi za emisiju Hod vijekova. Struni zaposlenici Arhiva su
uestvovali i u brojnim radio i televizijskim emisijama razliitog kulturnog i naunog
sadraja. Saradnja je ostvarena i sa drugim medijskim kuama: RTV Slon i RTV 7
i mnogim tampanim medijima i portalima i dr.
Nastavljena je uspjena saradnja sa Filozofskim fakultetom u Tuzli Odsjekom
za historiju: organizovano je vie posjeta studenata i profesora, te koritenje arhivskog
i knjinog fonda. Organiziran je niz prijema i posjeta uenika osnovnih i srednjih
kola: Osnovna kola Jala, Gimnazija Mea Selimovi zatim uenici 4. razreda
osnovne kole KC Sv. Franjo su posjetili Arhiv Tuzlanskog kantona25, zatim
posjeta uenika Gimnazije ivinice Osnovne kole Otoka iz Bosanske Otoke,
Druge osnovne kole Srebrenik, Mjeovite srednje kole Srebrenik, Graevinskogeodetske kole Tuzle, Mjeovite srednje kole i drugih.
Arhiv Tuzlanskog kantona, kao kulturna i obrazovna institucija nastoji da
odri kontinuitet u radu, kako kvantitetom tako i kvalitetom, a prezentirani sadraji su
doprinijeli unapreenju i afirmaciji arhiva i arhivske struke na podruju Tuzlanskog
kantona a i ire, to dokazuje i plaketa Asocijacije BAM koja je uruena Arhivu
Tuzlanskog kantona 22. 2. 2016. godine.26 Najnovije informacije o dogaajima
vezano za Arhiv, mogu se redovito nai na web stranicama Arhiva Tuzlanskog
kantona.
25 Ivana Peji je tom prilikom istakla: U Arhivu Tuzlanskog kantona vidjeli su mnogo o Tuzli, kako
su ostale zabiljeene na slikama, fotografijama, starim spisima, sauvanih do danas iz nekog davnog
vremena i neke sasvim druge, nama teko pojmljive prie. Arhiv je riznica u kojoj se uva blago iz
prolosti, a maliani su bili posebno znatieljni doznati kako se takva blaga uvaju od neprijatelja
kao to su nemar, svjetlost, praina i vlaga. Vie vidi: Ivana Peji, Uenici 4. razreda posjetili Arhiv
i pravoslavnu crkvi, http://portal.ksc-tuzla.edu.ba/osnovna-skola/ucenici-4-razreda-posjetili-arhiv-ipravoslavnu-crkvu (5. 2. 2016).
26 Na Izbornoj godinjoj skuptini Asocijacije BAM koja je odrana 22. 2. 2016. Arhivu Tuzlanskog
kantona dodijeljena je plaketa povodom 10 godina postojanja i rada Asocijacije informacijskih
strunjaka bibliotekara, arhivista i muzeologa (20062016), kao suorganizatoru BAM konferencija
Evropske smjernice za saradnju biblioteka, arhiva i muzeja. Na ovaj nain je jo jednom potvren
i prepoznat rad Arhiva Tuzlanskog kantona na saradnji sa drugim ustanovama kulture i srodnim
ustanovama i asocijacijama, koji e se i ubudue nastaviti.
600
Eefa BEGOVI
ZAPISNIK O TOKU 28. MEUNARODNOG SAVJETOVANJA

ARHIVSKA PRAKSA 2015
Tuzla, 1. i 2. oktobar 2015. godine (Hotel Tuzla)
Meunarodno, 28. po redu, savjetovanje Arhivska praksa 2015 u organizaciji
Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona,
odrano je u Tuzli 1. i 2. oktobra 2015. godine. Savjetovanje je poelo sa radom
u 9,30 asova u Kristalnoj dvorani Hotela Tuzla, u prisustvu oko 260 gostiju i
uesnika. Medijator sveanog dijela skupa bila je Hatida Fetahagi, arhivista u
Arhivu Tuzlanskog kantona. Muziku numeru izveli su uenici Osnovne muzike
kole u Tuzli: Ejna Omerovi, Aida Reidbegovi i Hena Hasanovi.
Savjetovanju su prisustvovali i u radu uestvovali arhivski radnici iz eke,
Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine.
U ime domaina i organizatora prisutnima se obratio predsjednik
Organizacionog odbora i direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, mr. sc. Omer Zuli.
(Prilog 1)
Uesnici 28. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2015
601
Eefa BEGOVI
Pokrovitelji Savjetovanja bili su: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke

Sarajevo/Mostar i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
kantona.
Medijski pokrovitelj: JP Radio-televizija Tuzlanskog kantona. Generalni
sponzori: CloudIT d.o.o. Sarajevo, Kartonaa Vlai Zagreb, Imel d.o.o.
Lukavac, JP Sprea d.d. Tuzla, Itineris d.o.o. Tuzla, LSP d.o.o. Sarajevo,
CEIBA eka, Opina Graanica, Eko sirovina d.o.o. Tuzla, Fabrika cementa
Lukavac Lukavac, Herceg d.o.o. Srebrenik.
U ime pokrovitelja prisutne je pozdravio i Savjetovanje proglasio otvorenim
mr. sc. Izet Jagodi, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Tuzlanskog
kantona (Prilog 2).
Uesnike Savjetovanja su pozdravili:
- dr. Peter Pavel Klasinc, Katedra za arhivistiku i dokumentologiju/
Meunarodni institut arhivskih nauka Trst-Maribor,
- Darko Rubi, Hrvatsko arhivsko vijee,
- Jovan P.Popovi, pravnik, Beograd,
- Mag. Nada ibej, Arhivsko drutvo Slovenije,
- dr. Aco Angelovski, Dravni arhiv Republike Makedonije,
- arko trumbl, Arhiv Republike Slovenije,
- dr. imun Novakovi, Arhiv Bosne i Hercegovine,
- Draen Kuen, Hrvatsko arhivistiko drutvo,
- Miroslav Dui, Arhivistiko drutvo Srbije i
- Jugoslav Veljkovski, Drutvo arhivskih radnika Vojvodine.
Nakon otvaranja Savjetovanja i pozdravnih rijei odrana je promocija
asopisa Arhivska praksa br. 18, koji sadri priloge autora iz Slovenije, Hrvatske,
Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. asopis su promovisali dr. imun
Novakovi (Arhiv Bosne i Hercegovine) i mag. Nada ibej (Pokrajinski arhiv
Kopar).
Radni dio Savjetovanja (Program Savjetovanja Prilog 3) odvijao se u dvije
sesije (prvi dan Savjetovanja).
U okviru prve sesije (Kristalna dvorana Hotela Tuzla) obraena je tema
Zatita arhivske grae u vanrednim prilikama. Sesijom je predsjedavalo Radno
predsjednitvo u sastavu: mr. Marijana Todorovi Bili, mr. sc. Jasmina Latinovi
i dr. sc. Izet aboti, a izlagali su: Sinia Domazet, Arhivska graa u vanrednim
okolnostima kako izbjei najgori scenario; mr. sc. Jasmina Latinovi, Zatita
arhivske i registraturne grae u vanrednim okolnostima (poplave); prof. dr. Izet
aboti, Odnos vlasti prema arhivima i registraturnoj grai u kriznim situacijama
(bosanskohercegovako iskustvo); prof. dr. Azem Koar, Uspostava sistema
zatite arhivske i registraturne grae u vanrednim okolnostima na podruju Bosne
i Hercegovine potrebe imogunosti; Jovan P. Popovi, Zatita arhivske grae i
zaposlenih u arhivima za sluaj vanrednih okolnosti i neposredne ratne opasnosti i
602
Zapisnik o toku 28. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2015, Tuzla, 1. i 2. oktobar 2015.
rata na iskustvima Arhiva Jugoslavije prilikom NATO napada na SRJ; Sadika Maslak,
Iskustvo Arhiva Unsko-sanskog kantona na zatiti arhivske grae u vanrednim
okolnostima; Svetlana Perovi Ivovi, Znaaj planiranja preventivne zatite u
zemljama u tranziciji; Dario Mlinarevi, Zatita arhivskog gradiva na primjeru
uruenog Historijskog arhiva grada Klna; Sneana Petrov (rad je prezentirala
Svetlana Perovi Ivovi), Posledice nepostojanja sveobuhvatne zakonske regulative
u zatiti arhivske i registraturne grae u vanrednim situacijama; mr. Marijana
Todorovi Bili, Poplave u 2014. godini iskustva Arhiva Republike Srpske; eljko
Markovi, Poplave 2014. godine kao ugroavajui faktor ouvanja arhivske grae;
Eefa Begovi, Zatita arhivske grae u Arhivu TK u uvjetima rata (19921995),
Stanojka Jegdi, Mikrobioloka oteenja arhivske grae uzrokovana poplavama i
mere zatite.
U okviru druge sesije (Kongresna dvorana) obraena je tema: Evidencije
u oblasti kancelarijskog i arhivskog poslovanja znaaj i funkcija. U Radnom
predsjednitvu su bili: dr. Aco Angelovski, Selma Isi i Radoslav Zaradi. Svoja
saoptenja su prezentirali: dr. Aco Angelovski, Evidencije u kancelarijskom
i aehivskom poslovanju u Republici Makedoniji; Ivana Posedi, Problematika
evidencije gradiva kod stvaratelja u Republici Hrvatskoj; mr. sc. Omer Zuli,
Znaaj osnovnih evidencija u sistemu upravljanja dokumentima u registraturama;
Selma Isi, Evidencije u Arhivu Tuzlanskog kantona; Husein Hadi, Novi pristup i
odnos prema evidencijama u kancelarijskom i arhivskom poslovanju; Emina Turbi,
Znaaj uvoenja elektronskog informacionog sistema Docunova 2 u upravljanju
dokumentima iskustva Opine Gradaac; Marija Todorovi, Evidencije u oblasti
kancelarijskog i arhivskog poslovanja znaaj i funkcija; Radoslav Zaradi,
Arhivsko gradivo javnih biljenika u Republici Hrvatskoj povijesni pregled.
U poslijepodnevnim satima za uesnike Savjetovanja upriliena je posjeta i
obilazak kulturno-historijskog naslijea Opine Lukavac.
Drugog dana (2. oktobra) obraena je trea tema Savjetovanja: Aktuelna pitanja
arhivske teorije i prakse. Radno predsjednitvo je radilo u sastavu: mag. Aida koro
Babi, Bojan Himmelreich i Hatida Fetahagi. Strune radove prezentirali su: dr.
Miroslav Novak, Uticaj migracija podataka na popisivanje arhivskog gradiva;
Ljerka Vuk, Ouvanje autentinosti arhivskog gradiva u elektronikom obliku; Adnan
Tinji, Koritenje open source softvera u arhivima iskustva Arhiva Tuzlanskog
kantona u 2015. godini; Branka Molnar, Online arhivski vodii; mag. Aida koro
Babi, Dostupnost arhivske grae jedan od najveih problema modernih arhiva;
dr. Polona Vilar, Korisnika pitanja u arhivu: primjer Arhiva Tuzlanskog kantona;
Vesna Boi-Drljaa, Manuela Kozi, Uticaj legalizacije nezakonito izgraenih
objekata u Republici Hrvatskoj na rad arhiva primjer Dravnog arhiva u Osijeku;
Ljiljana Doi, Teri Kuk i postmoderno shvatanje arhiva s osvrtom na arhivistiku u
Srbiji; dr. Peter Pavel Klasinc, Nauka, kultura i arhivi, te neki pogledi na arhivsko
gradivo iz oblasti zdravstva; dr. ivana Hebeli, Ui organi uprave u Hrvatskoj u
razdoblju od 1945. do 1990. godine; dr. Jasna Pogan, Fondovi iz oblasti kolstva
603
Eefa BEGOVI
obrada, znaaj i vrednovanje; Saneta Adrovi, Kategorizacija registratura iz

oblasti obrazovanja iskustva i potrebe; dr. Bojan Himmelreich, Gradivo o Prvom
svjetskom ratu u fondovima Zgodovinskog arhiva Celje; arko trumbl, Dolina
rijeke Bosne kroz eljezniko okno.
U diskusiji voenoj nakon izloenih tema uestvovalo je vie arhivista (aboti,
Koar, Ivovi, Fetahagi, koro-Babi, Todorovi, Peli, Novak). Odlueni je
da Organizacioni odbor uradi zakljuke koji e biti objavljeni u narednom broju
asopisa.
U toku Savjetovanja predstavljene su informatike kue: CloudIT d.o.o.
Sarajevo, Imel d.o.o. Lukavac i Kartonaa-Vlai Zagreb.
Savjetovanje je zavrilo sa radom u 13,00 asova.
Tuzla, oktobar 2015. godine.
604
Mr. sc. Omer Zuli

Predsjednik Organizacionog odbora
Prilog 1
UVODNO IZLAGANJE NA 28. MEUNARODNOM SAVJETOVANJU

ARHIVSKA PRAKSA 2015

Uvaeni prisutni, ministre Jagodiu, kolegice i kolege, uvaeni saradnici
iz registratura, dame i gospodo, predstavnici medija, iznimno mi je zadovoljstvo i
ast pozdraviti vas u ime Organizacionog odbora savjetovanja, Arhiva TK, Drutva
arhivskih zaposlenika, te u svoje lino ime. Raduje me injenica da smo se i ove
godine skupili u ovako velikom broju, sa ciljem da unaprijedimo arhivsku struku,
razmijenimo neka nova saznanja i iskustva, te dogovorimo neke nove zajednike
projekte i saradnju, a sve u cilju afirmacije i popularizacije arhivske struke i arhivske
grae, kao nezamjenjivog i neprocjenjivog pisanog kulturnog naslijea.

U to ime elim prije svega da se zahvalim naim vrijednim saradnicima/
autorima priloga i izlagaima koji e svoje radove izlagati na ovome prestinom
skupu, kao i svim ostalim saradnicima/autorima iji su radovi objavljeni u istoimenom
asopisu Arhivska praksa br. 18. Veliku zahvalnost upuujem arhivistima iz Italije,
Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Makedonije, te naim dragim kolegama iz
svih bosanskohercegovakih arhiva. Predstavnicima arhivistikih udruenja Bosne
i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Vojvodine takoer zahvaljujem na
odvojenom vremenu i podrci koju daju realizaciji ovog projekta.

Budui da je protekla 2014. godina bila obiljeena svojevrsnim vanrednim
situacijama, to prirodnim, to drutvenim, Organizacioni odbor savjetovanja
jednoglasno se sloio da jedna od tema ovogodinjeg savjetovanja bude Zatita
arhivske grae u vanrednim okolnostima. Ova odluka se ispostavila ispravnom
budui da smo za istu imali veliki broj prijavljenih izlaganja. Ovo pitanje je
podjednako bitno i znaajno i za arhive i registrature, stoga se nadam da e ovaj skup
i jako veliki broj izlaganja na ovu temu doprinijeti da u narednom periodu spremnije
reagujemo, kako bi tete po arhivsku grau bile to manje.
Uzimajui u obzir znaaj evidencija u sistemu kancelarijskog i arhivskog
poslovanja, odlueno je da je navedena tema i vie nego aktuelna, prevashodno za
registrature, jer edukacija arhivara na tom polju mora biti konstantna. S druge strane,
nametnula se i potreba razmjene iskustava u segmentu evidencija koje vode arhivi,
te potrebu zajednikog pristupa i ujednaavanja u sistemu evidentiranja i upravljanja
dokumentima.
Osim navedenih, trea tematska cjelina pod nazivom Aktuelna pitanja
arhivske teorije i prakse uvijek donosi nova saznanja u vezi sa novim nosiocima
informacija, i novim rjeenjima na planu tehniko-tehnoloke zatite arhivske grae,
te vjerujem da e izlaganja itekako plijeniti vau panju.

605
Eefa BEGOVI
Na kraju, elim se zahvaliti naim pokroviteljima, medijskom pokrovitelju,

sponzorima, te lanovima Organizacionog odbora, Redakciji asopisa, zaposlencima
Arhiva, te svim ostalim saradnicima na projektu na profesionalnom, portvovanom
i timskom radu, iji je rezultat savjetovanje kojem prisustvujemo. Na vama je dragi
uesnici da ocijenite u kolikoj mjeri smo isto uspjeno pripremili.
Svima Vama, dragi izlagai, saradnici/arhivari, kolegice i kolege arhivisti,
dragi gosti elim ugodan boravak u Tuzli, plodan i uspjean rad u ova dva dana
savjetovanja, sa uvjerenjem da emo sa ovog skupa otii bogatiji za neka nova
znanja i iskustva, ali i nove zajednike ideje i projekte, koji e rezultirati jo boljom
saradnjom arhivista i arhivskih slubi, a samim tim i boljom i izvjesnijom zatitom
arhivske grae.

606
U Tuzli, 1. oktobra 2015. godine.
Hvala!
Mr. Izet Jagodi

Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi TK
Prilog 2

Dame i gospodo, potovani arhivski radnici, cijenjeni gosti.

Kada neka struka dokazuje upornost i istrajnost tako da je potvrdi i oplodi 28.
put na ovakvom skupu, onda svima mora biti jasno da je Meunarodno savjetovanje
Arhivska praksa 2015 mnogo vie od same tradicije. Onda je to naroite panje i
priznanja vrijedna odanost profesiji, ozbiljnost u radu i odgovornost prema drutvenoj
ulozi i znaaju arhivske djelatnosti. Na tome bi vam mnogi morali pozavidjeti, ali i
kopirati vas.

Vi danas, dakle, 28. put pokazujete da struka i nauka u ovako vanoj oblasti,
s jedne strane ne priznaje probleme s kojima se suoava, a s druge ne pristaje na
dravne i geografske prepreke i granice. Najvaniji je esnaf, najvanije je biti u toku
s drutvenim potrebama, osavremenjivati struku i nauku i initi ih nezamjenjivim
faktorom, polugom i uslovom razvoja.

Posebno mi je drago to je glavni krivac za ovu ocjenu Arhiv Tuzlanskog
kantona, ustanova koja ve skoro tri decenije i ovako efektno i uspjeno potvruje
svoju privrenost struci, svoj napredak u radu i rezultate, koji je ine vodeom u
Bosni i Hercegovini, i vrlo uglednom i u regionu.

Najbolje to, uostalom, pokazuju strune i naune veze i odnosi naeg arhiva
sa istovrsnim ustanovama iz ak est zemalja, koje imaju svoje predstavnike na ovom
savjetovanju. Pokazuje to, naravno, i 300 uesnika na ovogodinjem savjetovanju i
vie od 40 strunih izlaganja, planiranih u radnom dijelu ovog skupa.

Kada se sve to zna, onda je sasvim prirodno i jedino ispravno na svaki nain
podravati i ono to vi, arhivski radnici, inite dolaskom na ovaj skup, kao priliku
za jednu vrstu inventure onoga to ste protekle godine radili i to namjeravate initi.

Vrijeme u kome ivimo i prilike, koje nas prate, ne omoguavaju podrku i
pomo ovoj djelatnosti na nain i u obimu koji ona zasluuje. Ali, mjesto, uloga
i znaaj i arhivske djelatnosti i ustanova koje su za nju odgovorne, ni pod kojim
uslovima i ni zbog kakvih okolnosti, ne smiju doi u pitanje.

Vlada Tuzlanskog kantona i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i
sporta, i ovog puta e, kao to je to bio sluaj protekle dvije decenije, i Meunarodno
savjetovanje Arhivska praksa 2015 maksimalno podrati. Time emo pokazati
koliko vrednujemo, koliko cijenimo i koliko je nezamjenjivo ono to se u arhivskoj
djelatnosti i u Arhivu Tuzlanskog kantona ini.

to jo veim ini moje zadovoljstvo i ast da, u ime Vlade Tuzlanskog
kantona i u ime Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, vama,
uesnicima 28. meunarodnog savjetovanja Arhivska praksa 2015 poelim
plodan rad i da Savjetovanje proglasim otvorenim.
607
Eefa BEGOVI
Prilog 3
608
Milena GAI
Historijski arhiv Sarajevo
Konferencija ARHIVI SLAVENSKIH DRAVA

Kratak pregled konferencija odranih u periodu
od 2010. do 2015. godine

U periodu od 2010. do 2015. godine odrano je est konferencija arhiv
iz 13 slavenskih zemalja (skraeno KASD). Uesnici su bili predstavnici arhiva iz:
Bjelorusije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, eke Republike, Crne Gore, Hrvatske,
Makedonije, Poljske, Rusije, Slovake, Slovenije, Srbije i Ukrajine.

Veliki trud, entuzijazam i upornost za pokretanje i kontinuitet odravanja
ovih konferencija pokazao je Peter Pavel Klasinc i International Institute for Arcihival
Science of Trieste and Maribor1. Potreba i elja za poboljanjem, osavremenjavanjem i unapreenjem arhivistike povezala je arhiviste iz drava lanica, a pokazalo
se to kroz ovih est godina uspjenog zajednikog rada i isto toliko odranih
konferencija u Ljubljani, Lipicama i Trstu. Pored predstavnika arhiva slavenskih
drava konferencijama su prisustvovali: pravni savjetnik IIAS-a Jovan P. Popovi,
Grazia Tato (IIAS), Antonio Moteduro (CEI), Zdenka Semli Rajh i Miroslav Novak.

Jedan period sjednice su odravane zajedno sa Forumom slavenskih
kultura (FSK). Kasnije se, u posebnu konferenciju, izdvojila konferencija direktora
nacionalnih arhiva slavenskih drava. Na konferenciji Arhiva slavenskih drava
(KASD), uestvovali su predstavnici arhiva koji su aktivni arhivisti, te najbolje
poznaju praktinu arhivistiku i probleme sa kojima su suoeni arhivisti i arhivistika
u dravama koje predstavljaju.

Konferencije su u poetku zapoinjale rad u Ljubljani a nastavljane u
Lipicama, neposredno pred odravanje Meunarodnog arhivskog dana. Zadnje
konferencije su odravane uglavnom u Lipici i Trstu. Uesnici svih ovih konferencija
su aktivno uestvovali i u radu Meunarodnog arhivskog dana u Trstu (International
Archival Day).

Podrka i saradnja u organizaciji pruena je od Meunarodnog instituta
arhivskih znanosti (MIAZ) Univerziteta u Mariboru Slovenija (CIMRS), Foruma
slavenskih kultura (FSK), Arhiva Republike Slovenije Ljubljana, Zgodovinskog
arhiva Ljubljana, Javne agencije za raziskovalno dejatnost Republike Slovenije
(ARRS) i Alma mater Europeana Evropskim centrom Maribor (ARHDOK),
Katedre za arhivistiko in dokumentologijo.

1 International Institute for Arcihival Science of Trieste and Maribor (IIAS) Meunarodni institut
arhivskih znanosti Trst/Maribor.
609
Milena GAI
Propozicije konferencij predviaju da se nakon pozdravnih govora

predstavi svaki od uesnika pojedinano sa osnovnim podacima o sebi i arhivima
koje predstavljaju, te o funkcionisanju arhivskih slubi drava iz kojih uesnici
dolaze. Predstavljanje traje do 5 minuta.

Teme koje su razmatrane na svim dosadanjim konferencijama su aktuelne
teme iz nae svakodnevne prakse, kao to su Aktuelni problemi arhiva, Iznoenje
aktuelnih problema u vezi sa prenosom informacija meu arhivima, Arhivi i
njihovi zahtjevi u dananjem vremenu Arhivi i zatita linih podataka i ljudskih
prava, Valorizacija arhivske grae i sl. Na utvrene teme konferencije uesnici
bi radove izlagali u trajanju od 15 minuta nakon ega su voene diskusije. Nakon
izlaganja svakog rada razvijala se vrlo konstruktivna diskusija u kojoj su iznoeni
primjeri iz svakodnevne prakse. U diskusijama su uestvovali svi prisutni.

Tokom rada zakljueno je da arhivi u svim ovim dravama uglavnom dijele
iste ili sline probleme i da su svima problem neodgovorajui prostor i standardizacija
obrade arhivske grae i digitalizacije grae.

Uesnici 1. konferencije su ovlastili radno tijelo da donese Rezoluciju, nju
su sainili: dr. Peter Pavel Klasinc, prof. France M. Dolinar, dr Miroslav Novak, dr.
Matev Koir, prof. dr. Jedert Vodopivec i dr. Jelka Melik. Rezolucija je prihvaena
na konferenciji KASD i donosimo je u cjelosti.
Rezolucija Prve konferencije arhiva slavenskih drava

U vezi s injenicom da su sve slavenske drave u odreenom periodu bile dio
tzv. Istonog bloka, neke od njih su postale drave lanice Evropske unije, dok neke
nisu. Bez obzira na tu injenicu, problemi na polju arhivistike u ovim dravama su
veoma slini, uprkos tome to se mogunosti i uslovi za rjeavanje ovih problema
razlikuju. Sve vea koliina arhivske dokumentacije u periodu posljednjih decenija,
naroito iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, stvara prostor za intenzivniju
saradnju meu svim ovim dravama.

Na konferenciji je predstavljeno da zajednika komunikacija omoguava
bolje razumijevanje i identifikovanje problema, i time na temelju zajednikog
iskustva stvara preduslove za njihovo bre i efikasnije rjeavanje. Zajednika
rjeenja problema arhiva slavenskih drava stoga omoguavaju kvalitetniju i
fleksibilniju saradnju i komunikaciju i sa drugim arhivima u svijetu i drugim
dravama, a istovremeno omoguava zadravanje sopstvenog identiteta.

U vezi s datim injenicama, uesnici konferencije e:
- Teiti intenzivnijoj saradnji i traie mogunosti za finansiranje ovih
aktivnosti u okviru zajednikih projekata;
- Traiti mogunosti za organizovanje buduih konferencija u cilju rjeavanja
zajednikih problema na polju arhivistike;
- Traiti mogunosti i oblike za intenzivniju saradnju s Meunarodnim
arhivskim savjetom.
610
Konferencija Arhivi Slavenskih drava, Kratak pregled konferencija ...
Trst, Hotel HN, 20. 10. 2015. godine
611
Mr. sc. Mersiha IMAMOVI

Izvjetaj o odranoj Meunarodnoj naunoj konferenciji

ODNOSI BOSNE I HERCEGOVINE SA SUSJEDIMA KROZ
HISTORIJU,
Tuzla 18-19. novembra 2015.
U organizaciji Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta
u Tuzli i Udruenja Drutvo historiara Tuzlanskog kantona, 18. i 19. novembra
2015. godine odrana je Meunarodna nauna konferencija pod nazivom Odnosi
Bosne
i
Hercegovine
sa
susjedima kroz historiju. U
ime organizatora Meunarodne
naune konferencije, gostima,
saradnicima,
studentima
i
medijima se obratio prof.
dr. Sead Selimovi, rekavi
kako
viemilenijski
kontinuitet
ivljenja
na
bosanskohercegovakim
prostorima i hiljadugodinji
kontinuitet dravnosti Bosne i
Hercegovine predstavljaju priliku
da se pojedini historijski dogaaji
promatraju u iroj vremenskoj
distanci, koja omoguava njeno
kompleksnije
sagledavanje,
osloboeno politikih i ideolokih
pogleda. Vremenski okvir od
predhistorije do savremenog doba
Bosne i Hercegovine obiljeen je
stalnim migracionim kretanjima,
kulturnim, vjerskim, politikim,
ekonomskim i drugim utjecajima
iz susjednih drava, nastojanjem
susjednih drava da iznau osnove za privremeno ili trajno zaposjedanje Bosne i
Hercegovine i utvrde modalitete (metode) za realizaciju i provoenje svojih ciljeva.
U idejama, ideologijama, dravnim i velikodravnim projektima, ali i diskusijama
612
Izvjetaj o odranoj Meunarodnoj naunoj konferenciji Odnosi Bosne i Hercegovine ...
koje su voene izmeu pojedinih politikih linosti, dravnika, u predstavnikim

tijelima susjednih drava, pokazalo se da je povoljan geostrateki poloaj Bosne i
Hercegovine na jugoistoku Evrope bio jedan od razloga polaganja tzv. prava na
tu teritoriju i najbolje odgovarao interesima susjednih drava. Ponekad se ilo tako
daleko i dokazivalo da ak ni samo ime Bosna nije bosansko. Politiki, privredni i
kulturni odnosi izmeu Bosne i Hercegovine i njezinih susjeda bili su intenzivni kroz
sve historijske periode pa se pojavila ideja da se organizira meunarodna nauna
konferencija Odnosi Bosne i Hercegovine sa susjedima kroz historiju. Ta ideja
potekla je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, a sa
zadovoljstvom su je prihvatili u Drutvu historiara Tuzlanskog kantona. Kako bi se
ideja pretvorila u djelo formiran je Organizacioni i Nauni odbor koji je uradio plan
aktivnosti te utvrdio teme koje e biti tretirane na ovoj naunoj konferenciji.
Konferenciju je pozdravila dekanica Filozofskog fakulteta, docentica Nihada
Delibegovi Dani, a potom se prisutnima obratio, i Konferenciju otvorio rektor
Univerziteta u Tuzli, akademik prof. dr. Enver Halilovi. Meunarodna nauna
konferencija je trajala dva dana, a u okviru realizacije ove Konferencije odrana je i
promocija asopisa Historijska misao 1. Promotori prvog broja asopisa Historijska
misao bili su: mr. sc. Amir Duranovi sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu; prof. dr. Darko Gavrilovi sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom
Sadu i prof. dr. Adnan Jahi sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Promotori
su istakli da je rije o kvalitetnom asopisu u kojem se zastupljeni radovi iz starog i
novog vijeka, te iz savremenog doba.
Nakon promocije asopisa, pristupilo se radnom dijelu Konferencije,
koja je realizirana u pet sesija. Svaku sesiju pratilo je novo Radno predsjednitvo.
Meunarodna nauna konferencija Odnosi Bosne i Hercegovine sa susjedima
kroz historiju opravdala je sam naslov i znaaj ove tematike, jer je na istoj svoje
uee uzelo est stranih izlagaa: iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Osim naunika
iz inostranstva, svoj doprinos Konferenciji dali su i naunici iz Instituta za istoriju u
Sarajevu, zatim naunici sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Filozofskog fakulteta
u Tuzli, to je rezultiralo ukupnim brojem 25 izlagaa, od prijavljenih 29.
U okviru prve sesije, prvog dana Konferencije, izloeno je pet referata,
uglavnom posveenih razdoblju starovjekovne historije. Predstavljanje rezultata
istraivanja zapoelo je izlaganjem prof. dr. Envera Imamovia, emeritusa, koji je
govorio o temi Veze dananjeg podruja Bosne i Hercegovine sa zemljama Bliskog
Istoka u rimsko doba. Zatim je izlagao rektor prof. dr. Enver Halilovi, akademik,
prezentirajui referat na temu Balkan u koncepcijama ruske politike u XX stoljeu,
s posebnim akcentom na Bosnu i Hercegovinu, zatim se prisutnima obratila mr.
Mersiha Imamovi s referatom pod nazivom Provala Gota u rimsku provinciju
Dalmaciju i njihov utjecaj na drutveno-politike, privredne i kulturne tokove,
potom Sanda Hasagi, MA, je govorila o temi Analiza epigrafskih spomenika kulta
boga Mitre u Dalmaciji i Panoniji, te prof. dr. Bego Omerevi koji je prezentirao
rad pod naslovom Privredna stagnacija na bosanskohercegovakim prostorima u
613
Mr. sc. Mersiha IMAMOVI
vrijeme seobe barbarskih naroda. Ovim referatom zavrena je prva sesija i otvorena
diskusija.
Uesnici skupa Odnosi Bosne i Hercegovine sa susjedima kroz historiju,

Tuzla 18-19. novembra 2015.
Dana 19. 11. 2015. godine otvorena je druga sesija referatom doc. dr. Midhata
Spahia na temu Brak i porodica u Bosni i susjedstvu tokom srednjeg vijeka.
Prisutnima su svoje radove predstavili i dr. sc. Muhamed Husejnovi (Univerzitetskokliniki centar Tuzla) koji je govorio o temi Odnosi Bosne i Dubrovnika u prvoj
polovini XV stoljea, dok je mr. sc. Alen Salihovi svoja saznanja iznio u referatu
Uticaj Osmanlija na drutvene promjene u Bosni od 1463. do 1471. godine.
Uslijedila je i trea sesija u kojoj su svoje referate prezentirali, najprije prof.
dr. Senaid Hadi koji je govorio na temu Od ilirske prema velikohrvatskoj ideji
Poetak pravakog svojatanja Bosne, nakon ega je referat podnio i prof. dr. Edin
Radui pod naslovom Ambivalentnost nacionalne politike Srbije prema bosanskim
muslimanima u drugoj polovini XIX stoljea. Uslijedilo je izlaganje prof. dr.
Ivana Balte (Filozofski fakultet u Osijeku) pod naslovom Bosna i Hercegovina
na meti interesa susjeda i Austro-Ugarske Monarhije, zatim referat prof. dr. Darka
Gavrilovia (Filozofski fakultet u Novom Sadu), koji je predstavio nova saznanja u
radu Politiki koncept Stjepana Radia o pripadnosti Bosne i Hercegovine Hrvatskoj
u vrijeme aneksione krize 19071909, te izlaganje prof. dr. Izeta abotia koji je
prezentirao referat Uticaj srbijanskog fronta u 1914. godini na prilike u Bosni i
Hercegovini, s posebnim akcentom na ire tuzlansko podruje.
614
Izvjetaj o odranoj Meunarodnoj naunoj konferenciji Odnosi Bosne i Hercegovine ...
etvrta sesija zapoela je izlaganjem prof. dr. Seada Selimovia na temu

Bosna i Hercegovina u koncepcijama Narodne radikalne stranke za vrijeme
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rezultate svojih istraivanja iznijeli su i dr.
sc. Salkan Uianin u radu Privredne veze Bosne i Hercegovine i njenih susjeda u
okviru Kraljevine SHS , zatim prof. dr. Adnan Jahi upoznao je prisutne s referatom
Jedan znaajan izvor o zbivanjima u Rogatici i njenoj okolini 1941. godine, dok je
mag. Aida koro Babi (Dravni arhiv Republike Slovenije) predstavila rad Znaaj
partizanskih ratnih vojnih sudova u izgradnji nove vlasti.
U petoj sesiji prezentirano je osam pojedinanih referata koje potpisuju:
prof. dr. sc. Neboja Petrovi (Filozofski fakultet u Novom Sadu) koji je govorio
o temi Kolonizacija stanovnitva Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 19451948,
u kontekstu nacionalne i privredne politike zamjene protjeranog njemakog
stanovnitva, potom mr. sc. Amir Duranovi je iznio svoja saznanja u referatu
Imenovanje imama beogradske Bajrakli damije sredinom 1960-ih godina, dok
je nove poglede u radu iznio prof. dr. Husnija Kamberovi pod naslovom Susret
delegacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 1969. do 1971. Izlaganja su nastavljena
referatom mr. sc. Sabine Veladi pod nazivom Nacionalne ideoloke slike Bosne
u raspravama o jeziku, knjievnosti i historiji 19671974, zatim izlaganje doc.
dr. Denisa Beirovia na temu Velikosrpska politika prema Bosni i Hercegovini
s posebnim osvrtom na postdejtonski period (19952015), potom rad mr. sc. Amre
usto pod nazivom Muzeji revolucije i kolektivna memorija u vrijeme socijalizma,
dok je prof. dr. efket Krci, akademik (Evropski univerzitet u Novom Pazaru)
podnio referat na temu Temeljne duhovne veze Bosne i Hercegovine i Sandaka,
i zajedniki rad prof. dr. Adiba ozia i Abdela Alibegovia pod naslovom Odnosi
Srpske pravoslavne crkve prema Bosni i Hercegovini.
Poslije pete sesije otvorena je dua diskusija na kojoj je konstatovano da je
sama Konferencija otvorila brojna pitanja koja se trebaju znaajnije tretirati od strane
historiara. Konferencija je realizirana prema predvienom programu i opravdala je
oekivanja naune javnosti u Bosni i Hercegovini i okruenju. Zakljueno je da svi
radovi sa Konferencije budu dostavljeni Redakciji asopisa Historijska misao do
kraja aprila 2016. godine i isti e biti tampani u treem broju asopisa Historijska
misao.

615
Adnan TINJI
Izvjetaj sa okruglog stola MEMOARSKA GRAA I USMENA

PREDAJA ZNAAJ ZA NAUNA ISTRAIVANJA,
Tuzla, 15. decembar 2015. godine
JU Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona Tuzla 15. decembra 2015. godine, u JU Bosanskom kulturnom
centru Tuzla (Plava sala), ulica
Mije Keroevia Guje br. 3, sa
poetkom u 10 sati organizirali su
okrugli sto Memoarska graa i
usmena predaja znaaj za nauna
istraivanja. Na ovaj nain
eljela se skrenuti panja strune,
naune i ire javnosti na znaaj
memoarske grae kao historijskih
izvora bitnih za sagledavanje i
istraivanje historijskih procesa u
blioj ili daljoj prolosti.
O
znaaju
hronika,
autobiografskih izvora i usmene
predaje za historijska istraivanja,
o prikupljanju i zatiti istih govorili
su uesnici okruglog stola:
1. Prof. dr. Sead Selimovi,
sa
temom
Znaaj
autobiografskih izvora za
spoznaju historijske istine.
2. Prof. dr. Izet aboti, sa
temom Memoarska graa
i historijska istraivanja
Plakat okruglog stola Memoarska graa i
znaaj i zamke.
usmena predaja znaaj za nauna istraivanja
3. Dr. sc. Omer Hamzi, sa
temom Memoarska graa
kao izvor saznanja na stranicama asopisa Graaniki glasnik i monografije
Graanica i njena okolina u NOB-u i revoluciji (neki primjeri i iskustva).
4. Mr. sc. Mea Bajri, sa temom Znaaj memoarske grae i potreba prikupljanja
616
Izvjetaj sa okruglog stola Memoarska graa i usmena predaja znaaj za nauna istraivanja
i zatite istih lina iskustva.

5. Mr. sc. Omer Zuli, sa temom Hronike i njihov znaaj za historijska istraivanja
sa osvrtom na zbirku Mumina Trumia.
6. Prof. dr. sc. Mirsad Kuni, sa temom Usmene predaje kao jedan od modela
pamenja historije.
7. Hatida Fetahagi, sa temom Zbirke memoarske grae u Arhivu Tuzlanskog
kantona specifinosti prikupljanja i zatite.
U radu okruglog stola uee su uzeli brojni gosti i kolege iz Bosne i Hercegovine,
a u ime Hrvatskog arhivistikog drutva i hrvatskih arhivista skupu je prisustvovao
dr. sc. Draen Kuen, predsjednik Hrvatskog arhivistikog udruenja.
Sa okruglog stola Memoarska graa i usmena predaja znaaj za nauna istraivanja
Okruglom stolu prisustvovali su i studenti Univerziteta u Tuzli, te lanovi

historijskih sekcija Gimnazije Mea Selimovi i Gimnazije Ismet Mujezinovi
iz Tuzle. Graani koji posjeduju neku vrstu memoarskih zapisa (dnevnika, hronika,
zabiljeki ili sjeanja na odreene dogaaje) pozvani su da iste predaju Arhivu.
Na taj nain memoarska graa e se procijeniti i sauvati od zaborava, te pomoi
historiarima i istraivaima da upotpune sliku o odreenim deavanjima iz prolosti.
Okrugli sto Memoarska graa i usmena predaja znaaj za nauna
istraivanja izazvao je interes kod znaajnog broja graana, ali i ljudi iz sfere nauke,
kulture i drugih sfera drutvenog ivota. Takoer, skup je izuzetno medijski dobro
popraen od strane kako lokalnih, tako i dravnih medija, tampanih i elektronskih.
U konanici, okrugli sto poluio je znaajne rezultate znaajan broj graana je u
Arhiv Tuzlanskog kantona predao line ili porodine arhivalije, te im na taj nain
osigurao odgovarajuu zatitu.
617
Mr. Zenita FAZLI

Tuzla
Saneta ADROVI
Nauni skup DOKUMENTACIONA OSNOVA RATNIH

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 19921995,
Tuzla, 5. decembar 2015.
(Narodna i univerzitetska biblioteka Dervi Sui Tuzla)
Jednodnevni nauni skup pod nazivom Dokumentaciona osnova ratnih
zbivanja u Bosni i Hercegovini 19921995odran je u Tuzli 5. 12. 2015. godine u
prostorijama Narodne i Univerzitetske biblioteke Dervi Sui Tuzla. Organizator
ovog vanog naunog skupa bilo je Drutvo historiara Tuzla, koje je od osnivanja
2002. godine pripremilo i realizovalo 15 skupova razliitog ranga i znaaja (tribina,
okruglih stolova, seminara, savjetovanja i naunih skupova meu kojima su i oni sa
meunarodnim ueem), te izdalo 11 publikacija (est brojeva asopisa Saznanja,
vie zbornika radova sa naunih skupova i vie knjiga).1 Skupu je prisustvovalo oko 75
historiara i arhivista kao i drugih pojedinaca koji su se interesovali za ovu znaajnu
problematiku. Povod za odravanje naunog skupa na ovu temu je 20. godinjica od
okonanja rata agresije na Bosnu i Hercegovinu mirovnim sporazumom u Dejtonu
decembra 1995. godine.
Prisutnima se u ime organizatora naunog skupa obratio prof. dr. Azem
Koar, predsjednik Drutva, koji je izmeu ostaloga istakao da je drutvo
historiara nastavilo sa tradicijom organiziranja naunih skupova, te da iako su
najpozvaniji da o ovoj temi govore prije svih historiari i arhivisti, ova tema je
uistinu multidisciplinarna jer se tie brojnih drugih nauka, kakve su pravo, medicina,
biologija, psihologija, sociologija itd. (...) Ipak, interesovanje su uglavnom pokazali
historiari i arhivisti, koji dominiraju na ovom skupu, pa bi otuda mogli konstatirati
da e se ovaj nauni skup ponajvie baviti arhivistikim i historiografskim aspektom
ove teme. Govorei o znaaju ovoga skupa posveenog izvorima o ratnim
stradanjima ljudi, materijalnih i kulturnih dobara, dr. Koar je konstatovao da se
radi o planetarnom dogaaju, sa katastrofalnim posljedicama, iz ega svi sudionici,
savremenici i posebno dolazee mlade generacije, treba da izvuku pouke, a jedina
prava pouka je da se nikada vie ovako neto ne ponovi. Da bi nam pouka bila
pouzdana, tj. nauno utemeljena, neophodno je da se ova zbivanja podvrgnu sudu
1 Popis tampanih publikacija (knjige, asopisi, zbornici radova) i odranih strunih i naunih
skupova u izdanju i organizaciji Drutva historiara Tuzla, objavljen je u asopisu Saznanja, broj 6,
Tuzla 2015, 241-242.
618
Nauni skup Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini 19921995
historije za ta je neophodno osigurati, tj. prikupiti i zatititi relevantne izvore

historijskog saznanja.2
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Na ovom naunom skupu podnijeta su sljedea autorska saoptenja:

dr. Galib ljivo, Drutvo historiara Tuzla, Historijska distanca u
bosanskohercegovakoj historiografiji,
dr. Azem Koar, Drutvo historiara Tuzla, Stanje historijskih izvora o
ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini 19921995. godine,
dr. Ana Holjevac Tukovi, dr. Natko Martini Jeri, Memoarsko gradivo
svjedoanstva o ratu u Bosni i Hercegovini u zbirkama Hrvatskog
memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata,
mr. Gaper mid, arko trumbl, Arhiv Republike Slovenije, Dokumentacija
o ratu i stradalnicima rata iz Bosne i Hercegovine smjetenim u Sloveniji,
dr. Ante Nazor, Ivan Rado, Ratno gradivo o podruju Bihaa pohranjeno u
Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata,
dr. imun Novakovi, Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo, Arhivska graa
u nastajanju na primjeru Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine,
Sinia Domazet, Arhiv Bosne i Hercegovine, Arhivska graa u Arhivu Bosne
i Hercegovine iz perioda 1992 - 1995. godine
dr. Muhamed Husejnovi, UKC Tuzla, Ratna zbivanja na podruju
Srebrenice u toku rata 19921995. godine,
dr. Sead Selimovi, Filozofski fakultet Tuzla, Znaaj autobiografskih izvora
u istraivanju bosanskohercegovake zbilje u periodu 19921995. godine,
Mihad Saki, Narodna biblioteka Lukavac, Ratna tampa na podruju Tuzle
i okoline,
Marko Matoli, Stradanje knjievnika Tuzle i okoline u toku rata u Bosni i
Hercegovini.
Uesnici Naunog skupa Dokumentaciona osnova ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini

19921995.
2
Citirano prema rukopisu teksta Uvodnog izlaganja na naunom skupu prof. dr. Azema Koara.
619
Mr. Zenita FAZLI, Saneta ADROVI
S obzirom na znaaj problematike kojom se bavio ovaj skup, a to je bilo

predvieno i programom rada, Radno predsjednitvo je otvorilo diskusiju. U istoj je
uzelo uee nekoliko pojedinaca i dalo korisne sugestije i prijedloge. Na kraju su u
vidu prijedloga, sa zadatkom da ih Predsjednitvo Drutva dodatno proui i objavi,
usvojeni sljedei zakljuci:
-
-
-
neophodno je da dravni organi BiH na svim razinama, prepoznaju znaaj

uspostavljanja odgovarajue dokumentacione osnove ratnih zbivanja
19921995,
neophodno je urediti zakonsku legislativu na cijelom prostoru BiH o tome,
kako bi se ratna dokumentacija zatitila od nestajanja, unitenja i drugih
vidova stradanja,
da se osigura struno rukovanje sa ratnom dokumentacijom (arhivi, specijalni
i privatni arhivi, muzeji, biblioteke, instituti, akademije, univerziteti i dr.)
kako bi ista to prije i to cjelovitije postala dostupna za historiografska i
druga nauna istraivanja.
Smatramo da je ovaj nauni skup ispunio oekivanja. Predvieno je da

se prilozi sa ovoga skupa objave u posebnom zborniku radova, to je finansijski
podralo i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke.
620
Selma ISI
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije ARHIVI I TRITE,

11. i 12. maj 2016. godine Jezero Modrac Lukavac
U vremenu od 11. do 12. maja 2016. godine u organizaciji Arhivistikog
udruenja Bosne i Hercegovine i suorganizaciji Arhivskog drutva Slovenije,
Hrvatskog
arhivistikog
drutva i Drutva arhivskih
radnika Vojvodine odrana je
Meunarodna konferencija
Arhivi i trite. Bila je to druga
po redu konferencija koja se
odrala u Bosni i Hercegovini1,
a domaini su ove godine bili
Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla
i Drutvo arhivskih zaposlenika
Tuzlanskog kantona.
Konferencija
je
organizovana
po
principu
okruglog stola s ciljem da se
razmijenom saznanja i iskustava
postave smjernice daljeg razvoja
arhivske djelanosti, te da
zajednikim snagama da doprinos
napredovanju i usavravanju
arhivske struke. U radu skupa
uestvovalo je oko 60 strunih
radnika meu kojima su bili
predstavnici arhivskih ustanova,
arhivisti, predstavnici arhivske
struke izvan arhiva, strunjaci iz lokalnih organa vlasti, zainteresovani struni i
nauni radnici iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Vojvodine. Odravanje
skupa finansijski su podrali sponzori Trevis d.o.o. Sarajevo i Imel d.o.o. Lukavac, a
isti je dobro medijski propraen.
1 Prva konferencija u Bosni i Hercegovini odrana je 2013. godine u Bihau. Saradnja na organizaciji
samog okruglog stola arhivista zapoela je 2008. godine potpisivanjem Deklaracije o saradnji i
organizovanjem Prvog okruglog stola arhivista Hrvatske i Slovenije u Tuheljskim toplicama. Godine
2011. konferenciji su se prikljuili arhivisti iz Bosne i Hercegovine, a 2013. i arhivisti iz Vojvodine
(Srbija).
621
Selma ISI
Na samom poetku prisutne je u ime organizatora Arhivistikog udruenja

Bosne i Hercegovine pozdravio predsjednik prof. dr. Izet aboti, a potom je
uslijedilo obraanje gostiju.2

Skup je prvoga dana vodilo Radno predsjednitvo u sastavu: dr. Silvija
Babi, mag. Nada ibej i mr. Omer Zuli. Radni dio skupa trebao je zapoeti
obraanjem Jakuba Suljkanovia (ministra finansija u Vladi Tuzlanskog kantona)
na temu Strategija razvoja arhiva budetska osnova i dodatni izvori finansiranja,
koji je zbog objektivnih razloga bio sprijeen da uestvuje. Njegove teme se u neto
irem uvodnom izlaganju dotakao dr. Izet aboti. Nakon toga prof. dr. sc. Hrvoje
Stani, sa Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, govorio je na temu Arhivska
pohrana kao usluga arhivi i njihova uloga na umreenom tritu. Istakao je znaaj
zadae arhiva da uvaju arhivsku grau, ali i savjetodavne uloge stvaraocima u vezi
sa ouvanjem digitalne grae u njihovim sustavima. Naznaio je pojavu usluge
u oblaku (engl. cloud services), te postavio pitanje jesu li one pravo rjeenje za
dugotrajnu pohranu digitalne grae. Stani smatra da koritenjem pohrane u oblaku
(engl. cloud storage) mogu se rijeiti neki od problema povezanih s dugoronim
ouvanjem, kao to je to migracija zapisa s medija na medij, jer o tome brine
prualac usluga u oblaku (engl. cloud service provider). No, pohrana, bilo da se
zapisi spremaju na vlastiti ili udaljeni server (u oblaku) je i dalje samo pohrana, ne i
arhiviranje (arhivska pohrana). Arhivska pohrana (engl. archival storage) je mnogo
vie od same pohrane. Stoga je istakao da bi uloga arhiva u umreenom tritu trebala
da se mijenja, te da ne postoji samo potreba savjetovanja stvaralaca arhivske grae,
ve i onih koji pruaju usluge u oblaku insistirajui i na potrebi arhivske pohrane
u oblaku.

Nakon ova dva izlaganja otvorena je diskusija u vezi sa ovim pitanjem i u
njoj su uestvovali: Aleksandra Milost Pavi, Jugoslav Veljkovski, Hrvoje Stani,
Izet aboti, Silvija Babi, Omer Zuli i Nada ibej.

Svoje izlaganje na temu Arhivi i trite arhivskih usluga govorila je dr.sc.
Silvija Babi iz Hrvatskog dravnog arhiva, a potom je svoje izlaganje imala i mag.
Nada ibej (Pokrajinski arhiv Koper) Arhivi na tritu primjer Pokrajinskog arhiva
Koper. U oba izlaganja mogla su se uti lina iskustva navedenih arhiva u vezi sa
ovim pitanjem, problemi sa kojima su se susretali, te rjeenja koja su iznalazili.
Dr. sc. imun Novakovi (Arhiv Bosne i Hercegovine) izlagao je na temu Stanje
i perspektive trine politike Arhiva Bosne i Hercegovine. Dao je neke osnovne
osobenosti ovog pitanja u Arhivu Bosne i Hercegovine, te naglasio mogunosti koje
se pruaju za dalji napredak na ovom polju.

2 Skupu su se obratili: dr. Draen Kuen u ime Hrvatskog arhivistikog drutva, Jugoslav Veljkovski
u ime Drutva arhivskih radnika Vojvodine, dr. Aleksandra Pavi Milost u ime Arhivskog drutva
Slovenije, Miroslav Dui u ime Arhivistikog drutva Srbije, Saa Klepi direktor Arhiva Bosne i
Hercegovine, mr. Eldina ustovi u ime Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog
kantona i mr.sc. Omer Zuli u ime domaina Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva arhivskih zaposlenika
TK.
622
Izvjetaj sa Meunarodne konferencije Arhivi i trite, 11. i 12. maj 2016. godine Jezero Modrac ...
Uesnici Meunarodne konferencije Arhivi i trite,

11. i 12. maj 2016. godine Jezero Modrac Lukavac

Po zavretku izlaganja uslijedila je diskusija u kojoj su uestvovali: Jugoslav
Veljkovski, Nada ibej, Draen Kuen, imun Novakovi, Izet aboti i Hrvoje
Stani.

Drugog radnog dana, u petak 12. maja Okrugli sto je vodilo Radno
predsjednitvo u sastavu: dr. Izet aboti, dr. Hrvoje Stani, mag. Aida koro Babi
i Jugoslav Veljkovski. Struni dio skupa zapoeo je izlaganjem kolege Jugoslava
Veljkovski iz Arhiva Grada Novog Sada, Arhivi i trite - spajanje nespojivog.
Potom je o Komunikaciji nacionalnog arhiva Republike Slovenije na tritu govorila
mag. Aida koro-Babi iz Arhiva Republike Slovenije, a zatim i mr. sc. Omer Zuli
(Arhiv Tuzlanskog kantona) o Vanbudetskim finansijskim mogunostima u funkciji
ukupne nadgradnje arhiva iskustva Arhiva TK. Izlagai su govorili o nainima na
koje su navedeni arhivi stavili svoje usluge na trite, tj. na koji nain osiguravaju
ono to se zove vlastita sredstva, ako im je zakonodavstvom i organizacijom to
omogueno, te na koji nain se ona koriste.

Radni dio skupa zavren je Okruglim stolom uesnika Trite i odrivost
arhiva. Prof. dr. Hrvoje Stani je ispred Radnog predsjednitva moderirao
raspravom i napravio uvod u temu postavljajui pitanje odnosa trita i odrivosti
arhiva, s obzirom na razliita ustrojstva i iskustva kojim e putem arhivi krenuti. Da
li e arhivi nai neko rjeenje unutar zajednice ili je cilj djelovati na osnivae da se
prepozna stvarna potreba i znaaj arhiva? U diskusiji na ovu temu ukljuili su se:
623
Selma ISI
Sejdalija Gui, Izet aboti, Hrvoje Stani, Draen Kuen, Nada ibej, Hadija
Hadiabdi, Aleksandra Pavi Milost, Aida koro Babi, Miroslav Dui.

Razmjena vlastitih strunih iskustava i znanja na planu odnosa arhiva i
trita potaknula je mnoga razmilja u pravcu pronalaenja najboljeg rjeenja za
odrivost arhiva u savremenom drutvu. Svi uesnici su se sloili s tim da je Okrugli
sto predstavljao samo jo jednu kariku na tom putu ka pronalasku pravog rjeenja za
arhive.

Na kraju skupa utvrena je tema za slijedeu konferenciju: Arhivi i ljudski
resursi, te je utvreno da e se ista odrati u Novom Sadu, a domain e biti Drutvo
arhivskih radnika Vojvodine.
624
625
PDV broj:
ID broj:
Tel/Fax:
Direktor:
AB Modrac:
209143860001
4209143860001
035 250-063, 035 250-064
035 252-557
035 561-535, 035 561-536
JP Sprea d.d. Tuzla osnovana je 1954. godine. Osnovna djelatnost Drutva je sakupljanje,
preiavanje i distribucija vode iz akumulacije Modrac industrijskim potroaima na podruju
opine Lukavac i grada Tuzle. Pored navedene djelatnosti Drutvo se bavi projektovanjem u oblasti
vodoprivrede, te proizvodnjom elektrine energije u maloj hidroelektrani na brani "Modrac" kapaciteta
1,9 MWh, zajedniki izgraenom sa JP "Elektroprivreda BiH" d.d. Sarajevo.
U segmentu projektovanja Projektni biro:
izrauje, revidira i nostrifikuje razliite vrste i nivoe investiciono-tehnike dokumentacije u

oblastima: zatite voda, zatite od voda, regulacije vodotoka, komunalne infrastrukture,
sakupljanja, tretmana i odvodnje svih vrsta otpadnih voda i dr.
vri projektni nadzor nad izgradnjom vodoprivrednih objekata i sistema
daje struna miljenja.
Drutvo posjeduje sljedea ovlatenja:
Ovlatenja izdata od Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva za:

obavljanje strunih poslova izrade dokumentacije na osnovu koje se izdaju vodni akti za
sloene vodne objekte ili aktivnosti propisane u grupi A lana 4. Pravilnika o uvjetima i
kriterijima koje mora ispunjavati pravno lice za izradu dokumentacije na osnovu koje se
izdaju vodni akti (jedini na podruju TK posjedujemo navedeno ovlatenje);
obavljanje struno-tehnikih poslova iz nadlenosti Agencije za vode iz lana 2. taka
2. Pravilnika Izrada tehnike dokumentacije vezane za planove odbrane od poplava i
planove upravljanja poplavnim rizikom, te tehnike dokumentacije za izgradnju
zatitnih objekata iz lana 14. stav 1 taka 1. Zakona o vodama;
Ovlatenje izdato od Federalnog ministarstva prostornog ureenja za obavljanje djelatnosti

nostrifikacije investiciono-tehnike dokumentacije, za graevine i zahvate iz nadlenosti
Federalnog ministarstva prostornog ureenja - nostrifikacija projekata iz oblasti hidrotehnike.
U 2013. godini, uz znaajno sufinansiranje Fonda za zatitu okolia FBiH, uspostavljen je pogonski
laboratorij za monitoring kvaliteta vode akumulacije Modrac, koji za predmet analize ima 27 fizikohemijskih parametara vode, ime se omoguava stvaranje baze podataka o kvalitetu vode, sagledavanje
stanja i poboljanja kvaliteta vode u akumulaciji.
Svi radni procesi popraeni su sistemom upravljanja kvalitetom EN ISO 9001 koji je uveden 2013.
godine. Zatita i unapreenje okolia i prirodnih resursa provodi se primjenom norme EN ISO 14 001
koja je implementirana kao integrisani sistem upravljanja kvalitetom i zatitom okolia 2014. godine.
626
627
O Nama
SECTOR ADS danas predstavlja hardware, software i service provider za sistemska rjeenja
upravljanja podacima, sa najkvalitetnijom opremom, servisom i podrkom. Implementiramo nove
tehnologije i rjeenja, pratei moderne evropske trendove u oblasti obrade i arhiviranja dokumentacije .
SECTOR ADS ima sertifikovanu organizaciju preduzea ISO 9001:2008 i za sistem upravljanja
bezbjednou informacija - ISO 27001:2013.
SECTOR ADS nudi sljedee usluge:
klasino sreivanje dokumentarne grae uz potovanje pozitivnih zakonskih i podzakonskih

propisa i strunih arhivskih normativa i standard,
usluno uvanje dokumentacije u naim arhiv depoima,
digitalizacija papirnih dokumenata kao i izradu pravilnika o zahvatanju i uvanju dokumentarne
grae u digitalnom obliku, internih pravila o upravljanju dokumentarnom graom u digitalnom
obliu, pravilnika o informacionoj bezbjednosti i dr.,
mikrofilmovanje dokumentacije, skeniranje mikrofilmova,
implementacija i odravanje softverskih rjeenja ( digitalne arhive, elektronske pisarnice, RMS,
Izrada Web sajtova),
usluno unitavanje (dezintegracija) dokumentacije mainom za rezanje papira (stepen
bezbjednosti 3, prema DIN 66399).
Prvo smo akreditovano preduzee u RS za pruanje usluga digitalizacije, mikrofilmovanja,

klasinog sreivanja dokumentarne grae, uvanja dokumentacije drugih subjekata u naim
depoima i dezintegraciju-unitavanje dokumentacije. Pozitivni zakonski propisi u Republici
Srpskoj omoguavaju privrednim subjektima, organima dravne uprave, bankama, institucijama
da nakon digitalizacije i/ili mikrofilmovanja unite dokumentaciju koja je u klasinom, papirnom
obliku.
Distribucija i podrka:
628
XINO profesionalni skeneri

Konica Minolta Skeneri i mikrofilmska oprema
Kurabo - skeneri dokumentacije velikih formata
Microtek skeneri dokumentacije velikih formata
Microbox pisa na mikrofilm
Indus pisa na mikrofilm
EBA (Njemaka) maine za dezintegraciju / unitavanje papira ( rederi), nivoa bezbjednosti
P-1 do P-7 ( prema DIN 66399)
Docstor RMS/DMS sistemi elektronske arhive
629
630
ARHIV TUZLANSKOG KANTONA

F. Ledera br. 1, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Tel. (035) 252-620, 258-252
Fax (035) 252-620
132-100-02560000-80 kod NLB Tuzlanske banke dd Tuzla
Budetska organizacija 2405003
Vrsta prihoda 722631
e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
U IZDANJU ARHIVA TAMPANE SU SLIJEDEE PUBLIKACIJE:

1. Generalni trajk rudara i Husinska buna 192., (Grupa autora), Tuzla 1981 (i
1984), str. 410.
2. Dobrovoljno vatrogasno drutvo Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1983, str. 150.
3. Vodi Arhiva Tuzla, (Grupa autora), Tuzla 1989, str. 156.
4. Regionalni istorijski arhiv Tuzla 1954-1994, (mr. Azem Koar), Tuzla 1995, str.
108.
5. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 1, (mr. Azem Koar), Tuzla 1995, str. 220.
6. Tuzla u osmansko doba, (Demal ilimkovi), Tuzla 1996, str. 178.
7. Izvori za historiju srednjovjekovne bosanske drave, (mr. Salih Jalimam), Tuzla
1997, str. 144.
8. Narodna uzdanica u drutvenome i kulturnome ivotu Muslimana Bosne i
Hercegovine, (dr. Ismail Hadiahmetovi), Tuzla 1998, str. 120.
9. Pomone historijske nauke, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc. Ivan Balta), Tuzla 2003,
str. 262.
10. Pomone historijske znanosti i arhivistika, (dr. sc. Azem Koar, dr. sc. Ivan
Balta), Tuzla 2004, str. 253.
11. Arhivistika u teoriji i praksi, knj. 2, (dr. sc. Azem Koar), Tuzla 2005, str. 310.
12. Tuzlanske historijske minijature, (mr. sc. efkija Muteveli), Tuzla 2005, str. 245.
13. Mogu li se jo spasiti? Konzervacija i restauracija pisanog blaga, (Grupa autora),
Sarajevo 2006, str. 140.
14. Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954-2004), (Grupa autora), Tuzla 2005, str. 291.
15. asopis Arhivska praksa, br. 1, Tuzla 1998, str. 168.
631
34. Deset godina asopisa Arhivska praksa: 1998-2007, (mr. sc. Izet aboti),
Tuzla 2007, str. 74.
35. Doprinos asopisa Arhivska praksa razvoju arhivske struke u Bosni i Hercegovini
1998.-2012., (u povodu 15 godina izlaenja), dr. Izet aboti, Tuzla 2012, str. 122.
36. Oblasni narodni odbor Tuzla (OBNOT), 1949-1952: sumarno-analitiki
inventar, (Nermana Hodi), Tuzla 2006, str. 197.
37. Tuzlanski, bijeljinski i srebreniki sidil: (1641-1833), (doc. dr. Tufan Gndz),
Tuzla 2008, str. 158.
38. Popis Bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, (mr. Kemal Nurki), Tuzla 2009,
str. 543.
39. Salih Safvet Bai Jedan osmanski intelektualac u Bosni i Hercegovini, (dr.
Gen Osman Geer), Tuzla 2009, str. 232.
40. Tuzla: sjeanja na bisere stare gradske jezgre, (Suad i Nihad Buljugi), Tuzla
2010, str. 254.
41. Nemiri mira, (Zlatko Duki), Tuzla 2010, str. 351.
42. Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeu - Studije i lanci, (dr. Azem Koar),
Tuzla 2010, str. 501.
43. Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga trea, (dr. Azem Koar), Tuzla 2011, str. 270.
44. Tapu zabit defter Gradaac - Defter nekretnina Gradaac iz 1875/1292 godine,
(mr. Kemal Nurki, dr. Izet aboti), Gradaac 2011, str. 132.
45. Stari niani u Vukovijama, (Sejfulah Imamovi), Tuzla 2011, str. 32.
46. Vodi kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, (dr. Izet
aboti, Nermana Hodi, Selma Isi), Tuzla, 2012, str. 427.
47. Kultura i tradicija u Bosni i Hercegovini - Viemilenijski kontinuitet, (dr. Senaid
Hadi, dr. Selimovi), Tuzla 2012, str. 560.
48. Zbornik radova Pedagoki i nauni rad, prof. dr. Azem Koar, Tuzla 2012,
str. 456.
49. Graaniki defter 1292 h. / 1875 godine, (mr. Kemal Nurki), Tuzla-Doboj
2013, str. 207
50. Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu (1839-1878), (dr. Izet aboti), Tuzla 2013, str.
283.
51. Historijsko-pravni znaaj francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz
1789. godine, (dr. Edin Rami), Tuzla 2014, str. 190.
52. Bibliografija zaposlenika Arhiva Tuzlanskog kantona (povodom 60 godina rada
1954-2014), (dr. sc. Izet aboti, dr. sc. Sead Selimovi), Tuzla 2014, str. 206
53. Trgovake prilike u Bosanskom ejaletu (1793-1831) (mr. Alen Salihovi), Tuzla
2014, str. 204.
54. Teoanski dani otpora 1992-1995, (Omer edovi, Devad Avdievi), Tuzla
2015, str. 419.
632
55. Simbolika ivota i nadgrobnih spomenika, (Sejfulah Imamovi), Tuzla 2015, str.
58.
56. Arhivistika u teoriji i praksi, knjiga etvrta, (dr. Azem Koar), Tuzla 2016,
str. 273.

*****
Arhiv radi od 7,30 16,00 sati svakim radnim danom;
Biblioteka Arhiva radi svakim danom od 9,00 14,00 sati;
Arhiv vri otkup svih vrsta arhivalija (dokumenata i vrijednih knjiga);
Prijem stranaka i zahtjeva u vezi sa izdavanjem isprava o dokazima iz pohranjene
arhivske grae vri se svakim danom od 09,00 14,00 sati;
Prijem stranaka u vezi sa arhivskim poslovanjem imalaca arhivske grae i
registraturnog materijala vri se petkom od 9,00 15,00 sati, a ostalim danima
po prethodnom dogovoru.
633
UPUTE SARADNICIMA

asopis Arhivska praksa izlazi u izdanju Arhiva Tuzlanskog kantona i Drutva
arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. U asopisu se objavljuju radovi sa ireg podruja
arhivske teorije i prakse, historije i pomonih historijskih i informacionih nauka, kao i prikazi
i ocjene strunih i naunih publikacija i asopisa, te izvjetaji sa naunih i strunih skupova
iz zemlje i inozemstva.

Radovi koji pristignu za asopis Arhivska praksa podlijeu recenziji od strane
eminentnih strunjaka i naunika iz oblasti arhivistike i historije, nakon iste e biti odreena
njihova nauna, struna, ili pak druga vrijednost i klasifikacija. Obim radova (lanaka) moe
iznositi od 5 do 16 stranica i 5 ilustracija, a za prikaze i ocjene (kao i druge priloge) 3 do 6
stranica teksta.

Struktura lanka treba biti slijedea:

ime i prezime sa adresom autora i nazivom ustanove u kojoj je zaposlen,

naslov rada,
apstrakt na jeziku lanka (oko 400 znakova) sa kljunim rijeima (5-10 znakova)
koji se donose poslije naslova lanka,
prevod naslova rada, apstrakta i kljunih rijei na engleski jezik,
tekst samog lanka,
saetak (zakljuak, rezime) na engleskom jeziku obima do 2.000 znakova.

Prilozi koji se dostavljaju trebaju biti napisani u elektronskoj formi u nekoj od verzija
MS WORD programa do 6.0 i novijima, te snimljeni na formatu MS WORD dokumenta.

Rad se dostavlja u Times New Roman vrsti slova, veliine od 12 taaka, na formatu
A4, (jednostruki prored) za tekst, odnosno od 10 taaka za fusnote koje se donose ispod
teksta.

Naslov priloga pie se velikim slovima (bold), podnaslovi malim slovima (bold), a
saeci, originalni termini i nazivi na stranom jeziku kurzivom (italic).

Ilustracije treba da budu jasne i otre u crno-bijeloj ili kolor tehnici. Prilozi se
dostavljaju elektronskom potom ili na nekom od digitalnih nosaa informacija.

Radove (lanke) neophodno je poslati najkasnije do 1. juna tekue godine. Radovi
koji dobiju pozitivnu ocjenu recenzenta, bit e objavljeni u asopisu Arhivska praksa.
Rukopisi ne podlijeu vraanju.

Primjerak rukopisa poslati potom na adresu Arhiva Tuzlanskog kantona ili na
e-mail adresu arhiv.tk@bih.net.ba, sa naznakom za asopis Arhivska praksa. Autori imaju
pravo na besplatan primjerak asopisa u kojem im je objavljen rad.
Napomena: Uz rad idu fusnote (podnone napomene).
Kako pisati podnone napomene:
1. ime i prezime autora normal
2. naslov knjige, zbornika, publikacije kurziv
3. naslov lanka normal (bez navodnika)
635
1.
2.
3.
4.
naslov novina i asopisa kurziv

naslov zakona kurziv
naziv slubenih glasila normal sa navodnicima
Isto kurziv.
Citiranje arhivskih izvora:

Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: ATK), Fond: Narodno vijee Tuzla (dalje: NVT),
55/1. Poziv u Narodnu Vojsku. Napomena: Navesti naziv dokumenta u kurzivu. Ako se radi
o neobraenoj grai, navesti osnovne podatke o dokumentu, u smislu poiljaoca, adrese i
datuma.
Citiranje knjige:

Bernard Stulli, Prirunik iz arhivistike, Zagreb 1997, 53. (kod broja strane ne pisati
str.).

Kad se ista knjiga citira u narednoj podnonoj napomeni, staviti: Isto, 51.

Kad se ista knjiga ponovo citira na drugom mjestu u radu, koristiti skraeni naziv
koji e se definisati u poetnoj fusnoti za navedeni izvor ili literaturu. (npr. B. Stulli, Prirunik,
54).
Citiranje radova u asopisima:

Josip Kolanovi, Vrednovanje arhivskog gradiva u teoriji i praksi, Arhivski vijesnik,
br. 38, Zagreb 1995, 11.

Kad se isti rad citira u narednoj podnonoj napomeni, staviti: Isto, 106.

Kad se isti rad ponovo citira na drugom mjestu u radu, koristiti skraeni naziv: J.
Kolanovi, Vrednovanje, 5.
Citiranje radova u zbornicima:

Mirjana Kapisoda, Strategija u pristupu informacijama i zatiti podataka u Dravnom
arhivu Crne Gore, Prvi kongres arhivista Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, Sarajevo
2006, 455-460.

Kad se isti rad citira u narednoj podnonoj napomeni, staviti: Isto, 137.

Kad se isti rad ponovo citira na drugom mjestu u radu, koristiti skraeni naziv: M.
Kapisoda, Strategija, 140.
Citiranje lanaka u novina:

Gradske vijesti, Sarajevski list, XLI/1918, br. 232, 2.

Napomena: Ako napis ima autora, navesti i autora (kako je naveden u potpisu).

Kad se isti lanak citira u narednoj podnonoj napomeni, staviti: Isto.

Kad se isti lanak ponovo citira na drugom mjestu u radu, koristiti skraeni naziv:
Gradske vijesti, Sarajevski list, 2.
636
Citiranje slubenih glasila:

Zakon o prisilnom poravnanju, steaju i likvidaciji, Sl. list SRBiH, br. 21/87.
Citiranje sa interneta:

Avdo Metjahi, Ko je Husaga ii, http://www.orbus.be/aktua/arhiva/aktua2345.
htm (22.3.2009).
Napomena: Stavovi autora izneseni u radovima ne odraavaju stavove Redakcije asopisa.
Adresa Redakcije: Franje Ledera 1.
(za asopis Arhivska praksa)
75000 Tuzla BiH
E-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
Redakcija asopisa Arhivska praksa
637
asopis je tampan uz finansijsku podrku Federalnog ministarstva obrazovanja i

nauke i Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona.

Arhivska Praksa Broj 19

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Arhivska Praksa Broj 19

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ARHIVSKA PRAKSA 19

Prevod na engleski jezik:

Prevod sa slovenakog jezika:

Saglasnost za izdavanje asopisa dalo je

Ministry of Education, Culture and Sport of Tuzla

Sjedite Redakcije je u Arhivu Tuzlanskog kantona,

Sead of the Editorial Board Archives Canton Tuzla,

ARHIVSKA PRAKSA, GOD. 19/2016, STR.1-638, TUZLA 2016.

I ARHIVISTIKA I ARHIVSKA SLUBA

Valentina PETAROS JEROMELA,

registraturne i arhivske grae (u registraturama i arhivima), te Aktualna pitanja

U rubrici Iz drugih asopisa, predstavljen je rad dr. Natalije Glaar iz

INSTEAD OF THE FOREWORD

Almost two decades of journal Archival practice is present in professional

of records arrangement in registry offices and archives on the user-defined function,

is a powerful shift and confirmation of contributions journal Archival practice

PREGLED ARHIVSKIH FONDOVA I ZBIRKI

REVIEW OF ARCHIVAL FONDS AND COLLECTION IN THE

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

osnovnih obaveza. Od osnivanja, arhivi su u svom radu ukazivali na znaaj ovog

objavljivao inventare nekih od znaajnih fondova, kao pojedinane publikacije,3

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

Trea po redu specifikacija Vodi Regionalnog arhiva u Tuzli, izaao je

1989. 1995.12 2005.

Obrazovanje, nauka, kultura

Line i porodine zbirke

Tabela 1. Specifikacija fondova i zbirki Arhiva TK po utvrenim oblastima uraena na

Na osnovu tabele 1 vidljive su promjene i rast broja fondova i zbirki Arhiva

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

povean broj preuzetih fondova/zbirki. Tako da je po ovoj specifikaciji Arhiv imao

Trenutno je u izradi dopunjena verzija Vodia kroz arhivske fondove i zbirke

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

Ono to ini posebno vanim ovako pripremljen Vodi jeste to da su

Uprava i javne slube

Obrazovanje, nauka, kultura

Line i porodine zbirke

Na osnovu tabele 2 vidljivo je da prema novom stanju u svakoj oblasti, osim

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

broj novih fondova preuzet je u oblasti Privrede (25,56%), to je i razumljivo ako se u

Slika 2. Dijagram rasta (poveanja) broja fondova i zbirki Arhiva TK po oblastima na

Na osnovu dijagrama sa slike 2 vidi se da je posljednjih dvadesetak godina

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

dostupnost ili koliina grae u metrima dunim, to je posebno bilo proputeno u

Uprava i javne slube

Line i porodine zbirke

Tabela 3. Tabela sreenosti arhivske grae u Arhivu Tuzlanskog kantona zakljuno

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

arhivske grae, jer bi odmah po preuzimanju sve injenice i informacije iz grae

sum arni popis

Pregled arhivskih fondova i zbirki Arhiva Tuzlanskog kantona

Mr. Mirjana KAPISODA

pregledni nauni rad

PREGLED STANJA REGISTRATURSKE I AHIVSKE GRAE

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVI

odnosno praenju stanja arhivske grae u nastajanju. Namjera ovog priloga je da na

Pregled stanja registraturske i ahivske grae u Dravnom arhivu Crne Gore

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVI

Dravni arhiv ima svoje organizacione jedinice u gotovo svim optinama u

Pregled stanja registraturske i ahivske grae u Dravnom arhivu Crne Gore

11. Arhivski odsjek - Budva, za optinu Budva, sa sjeditem u Budvi,

Mr. Mirjana KAPISODA, Stevan RADUNOVI

Stanje arhivske i registraturske grae iz 2006. godine

Pregled stanja registraturske i ahivske grae u Dravnom arhivu Crne Gore