Dino Hajdarevi: Sve su pite pitice, al' burek je...

Pria Nikole imia Tonina Umro burek na Baariji, napisana u prvom

licu u formi pisma, na satirian nain progovara o nekoliko aktualnih problema
bosanskog podneblja.
Pismo bratu u Njemaku, odnosno vabiju, pie brat iz Bosne i
Hercegovine i tui se kako mu iz Njemake alje sve manje novaca. Naime, brat
iz BiH i njegova obitelj uvaju imetak to je krvavim uljima brat u inozemstvu
stekao da mu to:

...ne razvue mahnita svjetina k'o Alajbegovu slamu.

Silno mu se i besramno umiljava, a ne zaboravlja ni rijei samohvale: Dragi

brate moj: vrijedni, poteni, pametni... kao to sam ti i sam: vrijedan, poten i
pametan, te kako pismo odmie navodi sve neosnovanije razloge zbog kojih bi
mu trebao slati vie novca. Nesvjestan vlastitih proturjeja, brat iz BiH posebno
istie nesebinu portvovnost sebe i njegove obitelji, koji su se radi to boljeg
(o)uvanja bratove imovine ostavili svakog posla i uskratili svakog sticanja
vlastitih dobara! Na raun potonjeg eli da mu se to - po Bojoj pravdi - poteno
nadoknadi.
Kako bi ga uvjerio u svoje tvrdnje otvara mogunost uzurpatorskog
djelovanja iz redova budue obitelji brata iz Njemake njegove budue ene,
otrokone koja ga moebiti okree protiv vlastite krvi. Argumentacija i
paradoks koristoljubivih konluzija doseu svoj vrhunac u sredinjem dijelu
pisma kada nakon svega brat iz BiH izjavi:

Sve smo mi to zavrijedili dan no pliui po tvom da se tko drugi ne useli,

ne unese guzicu, te nam ne daje svoje, ve nam daje nae.

Potom pie o novostima iz sela i openito Bosne i Hercegovine, koje se

raspredaju u nizu nedavnih traginih dogaaja (poplava), obiteljskih nedaa

(prevara) i novonastalih kulturolokih promjena na planu jezinog izraza

(burek). Pripovijedanje potonjih ivotnih tegoba - novina - olakano je
prepoznatljivim bosanskim humorom koji svaku tragediju razblauje smijehom,
umanjujui teinu ozbiljnosti dogaaja iako ne rjeava sam problem. Tako je
neki dovitljivi Emko doveslao do poplavljene Emkine kue i na tabli objeenoj
na ogradi dovorita na kojoj pie ''Pazi ljut pas'' dopisao ''morski''; mu kojeg je
ena prevarila s nekim fratrom, minirao i digao u zrak vlastitu kuu da mu ena
po rastavi braka ne dobije ita, a sam brat iz BiH na kraju pisma primjeuje
stanovite promjene u Sarajevu te sarkastino zakljuuje umro burek na
Baariji!
Tema se namee kao satirian osvrt na postepenu, ali sve vidljiviju
moralnu i ekonomsku propast bosanskog ovjeka te postepeno nagrizanje ive i
specifine bosanske kulture koje je simbol u ovoj prii - burek. Na potonjim se
tematskim stupovima izgrauje i znaenjski, odnosno idejni sustav prie.
Inertni bosanski ovjek eksploatira radinog brata u Njemakoj licemjerno
istiui svaki razlog da se njegova eksploatacija nastavi, jer se navikao na
poprilino bezbrino uivanje bratovih plodova rada. uvanje ognjita vue za
sobom specifine ivotne tegobe no to ipak nije razlog da se potpuno zapostavi
osmiljavanje vlastitih naina privreivanja, koji e biti neovisni o Drugome. U
tom smislu autor sugerira potrebu za akcijom, konkretnim djelovanjem te
kritikim promiljanjem o situaciji koja je zadeslila bosanskog ovjeka u
ekonomskom pogledu. Inercija bosanskog ovjeka oituje se i na planu ouvanja
kulturne batine pa brat istie:

Sad porui burek, a on te sve i jedan pita, a ona te sve i jedna, s ime?
Umro burek na Baariji!

Burek je, kao dio (gastronomske) kulturne batine, doao u bosansko

podneblje irenjem Osmanskog Carstva te je tradicija priprave bureka pustila
svoje korijenje i u bosansku zemlju. Burek je jelo turskog porijekla, a prema
Abdulahu kaljiu (1966.), Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost,
Sarajevo (str. 154 155), oznauje mesnu pitu koja se spravlja tako da se u
tanko razvijene jufke zamotava s lukom isjecano ili mljeveno meso. Burek u
''guve'' je ako se jufke savijaju, a ''polagani'' ako se meso stavlja izmeu cijelih

poloenih jufki. Sama rijei perzijskog je porijekla (brek) koja je vremenom

prela u turski jezik (brek) u znaenju pita uope. Ipak, kao to je vidljivo iz
rjenike definicije, iako znai ''pita uope'', u bosanskom podneblju burek znai
samo pitu s isjecanim ili mljevenim mesom s lukom. Sve ostale pite, pita sa
sirom, pita sa zeljem, pita s krumpirom, pita s tikvom imaju svoje nazive i to
redom: sirnica, zeljanica, krumpirua i masiraa. Rei dakle burek sa sirom, iako
burek izvorno znai ''pita'', za bosanskog je ovjeka potpuno krivo i, zapravo, na
neki nain svetogrdno, odnosno kulturocidno. Zanimljiva je u tom smislu izreka
- sve su pite pitice, al' burek je pitac. to dovoljno govori o emotivnoj
privrenosti bosanskog ovjeka dotinom jelu, dakle vlastitoj kulturi; na isti
nain kao to je Slavonac privren kulenu, Dalmatinac prutu, Poljak boru,
panjolac paelli ili koji drugi etnos kojoj drugoj deliciji karakteristinoj za
odreeno podneblje preko koje se odraavaju segmenti kako regionalnih tako i
nacionalnih kolektivnih identiteta.
Burek je u prii tek motivator, signalizator odreenih drutvenih devijacija
razvlaenje Bosne i Hercegovine i kulture Bosne i Hercegovine kao
Alajbegove slame1. Pomalo se nagriza specifinost bosanskog podneblja, a
Bonjo ne haje pa burek naziva ''burek s mesom''. Svojom inercijom i sam
Bonjo, onaj koji bi se najvie trebao brinuti za svoje podeblje i svoju kulturu,
razvlai burek i Bosnu i Hercegovinu kao Alajbegovu slamu pa ta ista Bosna i
Hercegovina biva neija, svaija i niija. A tko e se brinuti za Bosnu i bosansko
ako ne Bonjo? Brat iz Njemake?
Budui se radi o ''smrti'' bureka na Baariji, ''krivac'' tome moe biti
turizam, koji potie fluktuaciju inih etniciteta, kultura, jezinih varijanti, a koji
je opet jedan od ekonomskih stupova Sarajeva u kojem se Baarija nalazi.
Prema tome, kako svaki ovjek ima primarnu potrebu da se prehrani i da tu
hranu nekako nazove/imenuje, hrana i jezik su meu prvim indikatorima
odreenih promjena, ukljuujui onih jezinih koje su u ovom sluaju dole
izvana i onih drutvenih koje dolaze i izvana i iznutra. Meutim, bez obzira to
se oznaitelj (burek) u odnosu na druge kulture izmijenio proirkom ''s mesom'',
ozaeno, tj. jelo burek, uvijek ostaje burek. Dosjetkom ''usmrenja'' bureka autor
zapravo apelira na ouvanje jedinstvene bosanske kulturne batine te ujedno
provocira jer trai reakciju. Budi iz fatalnog sna. Sugerira akciju, zauzdavanje
inertnih i egoistinih navada bosanskog ovjeka, koji sve vie lii na karikaturu
te zagovara da ta karikatura napokon dobije, odnosno povrati (ob)lik.
1

Alajbegova slama je imovina bez gospodara; ono s ime svatko moe raditi to god hoe. Sinonim je za ono
to nema vlasnika, o emu nitko ne vodi rauna; ono to je svaije i niije.

Jezik prie obiljeava izrazit narodni govor lien standardne ijekavice,

natrunjenog razliitim jezinim elementima. Pronalazimo: ikavicu (majinsko
mliko), akavtinu (godie), turcizme (mahala, dunjaluk), umekan izgovor
palatala (razvue mahnita svjetina), ispadanje samoglasnika (stekao > steko; kao
> k'o; imao > imo; kazati > kazti; zbrisao > zbriso), spajanje dvaju inae
odvojenih leksema u jedan (sve etiri > sveetvere; kome e > kome) ,
arhaizme (vascijeli, jedared) te ulanavanje izraza u tautoloki niz u svrhu
isticanja ega (Poalje ti i sadekaderce, gdjekad i to-ta, ma ne vie tako
redovito...). Specifini narodni izraz figurira kao amalgam razliitih jezinih
idioma i turcizama to ponovo govori o specifinosti bosanskog jezinog izraza i
bosanskog podneblja. Isti narodni govor opravdava i upotrebu vulgarizama
kojima se autor na pojedinim mjestima slui u svrhu to vjerodostojnijeg
ilustriranja dotinog.
Pripovijedanje je izvedeno u prvom licu (Ich-form), a sam je pripovjeda
brat iz Bosne i Hercegovine. Odabirom prvoosobne perspektive autor je svjesno
odabrao umanjenu razinu objektivnosti, ali je poveao razinu ''objektivne''
emocionalnosti/pristranosti koju gaji spram bosanskog podneblja.
Likovi u prii su ploni i o njima ne doznajemo gotovo nita, ali je
simptomatino to niti jedan spomenuti lik - izuzev Emka i Emke ija su imena
dovoljno neodreena poput Petra i Petre ili Hrvoja i Hrvojke, a autoru su
posluili radi lakeg pripovijedanja - nemaju imena. Autor je time izbjegao
etniko i/ili vjersko oznaavanje i obiljeavanje likova kojima je matina
zemlja, ono isto majinsko mliko koje ih je odgojilo Bosna i Hercegovina.
Odabirom obraanja brata bratu autor veoma vjeto i zapravo oduevljavajue
jednostavno progovara o zadanoj geografskoj, povijesnoj, kulturnoj i ljudskoj
meusobnoj povezanosti te sugerira prijeku potrebu da se ta povezanost ponovo
osvijesti i uspostavi u vidu ouvanja bureka na Baariji, dakle kulture Bosne i
Hercegovine, same Bosne i Hercegovine i svekolike njezine arolikosti jezinog
izraza, kulture, etniciteta i religijskih pripadnosti koje je ine onime to ona
doista jest: specifini multietniki, multikonfesionalni i multikulturalni PITAC!