Gis , XIV, 1-24 CETRNAESTO PJEVANJE Guido del Duca i Rinier iz Calbolija. Guidova invektiva protiv toskanskib komuna. Guidova alba zhog promi- jenjenih obitaja u Romagni. Glasovi koji ivikuju pri- miere katnjene zavist. ko li to oko naSeg brijega kroti, Ma jo mu né da krila smrt, i smije ACADE| po volji sklopit i otvorit oti? »Ja ne znam tko je, al’ znam da sim nijes 4 ti si mu bite, ti ge pitaj tho je, al blagim rijetma, da nam kate prije.« To govorahu s desne strane moje 7 va duha, jedan na drugog nagnutis tad delet pitat, dignu glave svoje, i jedan reer »Dufo, Sto u pati 10 jo8 skrita na taj put se smjede dati, milosrdno nas utjeSi da uti mozemo tko si; milost Sto te prati 3 zadivijuje nas ko stvar narotita koju jo8 nikom ne bi dano znati.« »Toskanome, rekoh, »jedna rijeka hita 16 to ima izvor svoj na Falteroni isa sto milja nije toka sita, Ja dodoh s tijelom sa obala onih; 19 da kaiem tko sam, manjka razlog pravi, jer moje ime mnogo jo ne zvoni.« 260 BES ee bee EE Ge He Ce CE CBee eee EC eet Cte CE HCE Gistilite, XIV, 22-51 »Ako li dobro sve u svojoj glavi shvatih to rede, ti si Arno mnio«, odvrati onaj So se prvi javi A drugi ée mu: »ZaXto li je skrio 1 svom govoru ime one rijeke, ko da je neo stratno skriti htio?« Tad upitani reée rijeti prijeke: >Ja ne znam, al” je pravedno da zgine toj dolini i ime za sve vijeke, jer od svog vrela gdje alpske visine, sad bez Pelora, prepune su vod, nadmabujudi tim lerajeve ine, donle gdje ide neknaditi Skode, Hrono ih sunce sueé more gini, otkde se crpe Sto s rijekama ode, svak duimanski se uklanja vilini ko zmiji, ili zbog mjesta prokleta, iP fro su po 2loj navici u tmini. Zato se naxav promijeni tog. svijeta nastanjenoga seed doline bijedne, ko da je paso sted Kirkinih gets. Kroz gadne svinje So su prije vrijedne da Zderu Zir no kakvu Jjudskeu hranw, nalazi prve staze nengledne. j Tad stigav niée k Jajavaca stanu, Sto rele vile no ujedat mogn, odvraga njuiku s prezirom uw stranu. Tad padas i kad primi vodu mnogu, sve vile pasa vucima se stvori kraj grabe Klete i nemile Boga. 261 2 28 31 34 7 40. eB 46 9Cistlite, XIV, 52-82 Stigay$i gdje su jo3 dublji ponori, nalazi lisce varci vjekte tako da su od sviju Iukavaca gori. Neéu da Sutim; nek me slua svako, ‘a bit €e dobro za tog da se sjeti $0 Istint mi otkri duh ovako. Vidim gdje rodak tvoj ko lovac prijeti vucima onim du obala sivi dle rijeke, a na was tijeloj zeti. Prodaje njino meso Sto jo8 Zivi, ‘pa ih ko stara zvijer na Klanje vodis mnogima smut, sramotu sebi skrivi. Okrvavljen iz twine Sume hodi, Bo osta takva da prijatnjeg ploda tisueu ljera neée vet da rodiv« Kao Sto onom lice nemir oda to shaéa kakva zla mu sudba snuje, bila opasnost makar kakva roda, tako se drugi, okrenut da éuje, = kao So vidjeh, rastuli i Klone ad besjedu do konca éuo sva je. Lik ove sjene ko i govor one dine da ih poznat Zeljah tivo, te pitah sije’ma Sto ko molba zvone; stog duh 810 me je prvi ispitivo, roe: »Ti Zelif, sudeé po tvom slovu, da utinim Sto sam si uskracivos al kako Bog ti dade milost ovu, ja neéu tajit ni Stedit besjeda: Guido del Duca znaj da svi me zovu. 262, 52 38 58 6 o 70 B 76 9 Cistléte, XIV, 82-111 Krv moja tako gora’e od jeda da videé svijet ves6 i bez jada od zavisti bib lica bio blijeda. Sto sijah, od tog slanm Zanjem sada; © Hindi, zato Tih bez dionika ulivati je vaa dua rada? To je Rinier; on bjefe fast i dika CAlboli Kkuée, gdjeno njegva fojstva veé nestade kod sviju nasljednika. J nije sam rod njegov liten svojstva med’ morem, Renom, planinom i Padom, Sto istine je temelj i spokojstva, jer unutar tih meda sve se sadom napuni raznog otrovnog raslinja, te ée ga celko tho iskeéit radom. Gdje li je Licij, Guido di Carpigna, Pier Traversaro, Manardi, kog hvale? © Romanjoli, kopiladi sinjal Gdje bi Bologna il? Faenza dele jo8 Fabbra iP di Fosco Bernardina, miladicu finu, a iz klice male? Ne Eudi se, Toskande, 2bog mog dina, plagem li Guida iz Prate bez mane, iP naSeg druga d’Azzo Ugolina! Nema Tignosa ni druZbe mu znane, ni Anastagi kuée, pune tasti, i Traversara (sad bez mutke grane), viteza, Yen, napora i lasti, So Ijubavlju i vitelivom se stjede ondje gdje srea sva su zlu u vlastit 263 82 85 88 on oF 7 100 103 106 109Cistiitte, XIV, 112-145 © Brettinoro, gini kad ti reve veé abogom éitay rod tvoj i jo$ ine Ecljadi mnogo, da od zla uteée! Bagnacavallu srecom pleme gine; zlo Castrocaro Eini, Conio gore, Sto se za rasplod zlih knezova brine. Kad ode demon, dobro ée da stvore Pagani, al? ée ostaviti, glase Ho neée dobro o njima da bore. O Ugolin de’ Fantolin, ti spase ime, jer neée vile da se rode koji bi mogli njegov sjaj da zgase. AD hajd, Toskanée; sad mi vite gode suze no gover, tolikom me snagom na razgovor u samo stce bode.« Znali smo da su u tom druStva dragom Gul na¥ hod, a Sumja bjeke znakom da nismo krivim udarili tragom. Podosmo sami korak za kotakom kad nam nasusret jekne glas i rete, kao kad munja put prosijete zrakom: »Ubit Ge me, tko god me gdje zatedet« I pobjegne ko groma jeke kasne kad kroz oblak se probije dalote. Tek nam se smiri sluh od jeke glasne, kad gle gdje drugi s lomljavom zabri, kao kad gtom za munjom brzo prasne: Ja sam Aglauros ito se kamom stvoril« Ja krenuh desno, ne naprijed, Sto blide k pjesnilea, jer me stade strah da mori. 264 2 Ty 124 124 127 130 133, 136 139 Cistilite, XIV, 142-151 Kad sve se smiri, on mi redi stile: »To bjeke turda uzda, da zna svako ‘gdje granica se njegvu htijenju dize. AP vi hvatate mékn, pa svak lako duimanu starom na udicu lijece, te zov i uzda malo hasne tako. Nebo vas zove, oko vas se krete i vjene svoje Ijepote vam kate, a pogled vai od zemlje dalje neées zato vas bije koji sve to vale« 142. 14s 148, 1stCistilite, XV, 1-21 PETNAESTO PJEVANJE Andeo samilosti. Prijelaz u treci krugs srditi. Primjeri blagosti. Pjesnici okruéent velikim dimom. oliki od podetka dana biva pa do svr8erka tree ure dio sfeze, ko dijete Sto je vazda Ziva, toliko suncu, kao &to sam mnio, do veéeri jo$ puta preostade: ovdje je ponoé, ondje suton bio. Njegva nam zraka bai u lice pade, jer tol’ko brijeg obidosmo da svoje na zapad noge upravismo sade, kad osjetih da oi blije’te moje ‘od sjaja mnogo veteg nego prije, te se zapanjih ne znajudi Sto je; stog k obtvama digoh rake dvije f stworih Stit ko od sunca kad bode, da zblakim svjetlost, prejako Sto bije. Ko zraka Sto sa zreala i? vode na dragu stranu skodi od sudara, te ko Sto padne tako uvis- ode i isti_otklon odbivki se stvara ‘od kamena Sto okomito pada, Sto uti znanost i iskustva stara — 266 Cinilitte, XV, 22-51 tako se meni uéinilo tada da sjaj me blizu s tla odbijen zgodi, te mu umaéi zjena bje¥e rada. »Sto je to od eg, da mi manje Skodi, ne mogu nadi Stita, mili ofe, a ko dae ~ rekoh ~ »prema nama hodi?« »Nemoj se tudite, on tad zborit pote, »8to jo8 ti vid obitelj s neba slijepis taj poslan je pred sve Sto gore krote, Doskdra neée oko da ti strepi veé ée ubivat kad te stvari speti, koko je dan taj osje¢aj ti lijepi.« Kad bjesmo pred ajim, andeo nas sveti radosno stane »Tu udite« zvatis wm se je lakSe nego drugdje peti« Dok smo se peli, pjesme nam Beati misericordes za led'ma zaoze i oLikuj ti Sto pobjeda te pratite Vod i ja sami penjasmo se gore, 2 ja u hodu miiljah korist steéi od rijeti Sto ih njegva usta zbore pa zato pitah: »Sto je hyjela regi rijetima onim dua iz Romagne © dioniku suvignom w sreti +On zna sad ito 7a glavni grijeh svoj Zanje, stog nije Eudos, stade vod da sudi, vako ga kori da je plata manje. Vama nenavist sved nadimlje grudi, jer svak za onim 2adi iz svih sila ega je manje kad je vike ljudi. 267 25 28 31 34 37 40 8 6 49Cistlite, XV, 52-81 AP da vam Sjubav prema Viinjem keila Heljama dade da se neba make, bez tog bi straha vada seca bila, jer Sto ih gore vite veli ‘nate’, to vide dobra svaki od nijih stjege, i veda ubav plamti gdje se zbrafe.« »Zadovoljen sam manje tim Sto rete ‘nego da muéah, te je-sada stalo jo¥ vigec, rekoh, ssumnja da me pete. Kako da to to u dio je palo mnogima, njih bogatijima dni negoli kad je posjednika malo?« zemaljsko} samo duh tvo} vrze txajno, iz, prayog svjetla ‘utje%e se tmini. Neizreéno pak bige i beskrajno, koje je gore, Ijubavi s’ otvara, kao Sto zraka traZi tijelo sjajno. ‘ToPko se daje kol'ko nade Yara, tako da to je vela ljubav dja, jade joj vjeéna snaga odgovara. Sto Ijubav gore u vise dua Klija, Ijubit se mode i ljubi se vile, i dua du8i ko zrcalo sija. Nisu I’ ti sumnje s mojih rijedi tie, vvidjet ée$ Beatrice; ta ée znati da tii ovw i sve druge zbrige. Sad ko dv'je prve, nastoj skoro sprati jo8 i drugih pet rana Sto ih lijeti bol samo koja pokajanje pratiw 268 35 61 ot 70 B 76 Cistlite, XV, 82-111 Ba¥ hrjedoh redi: »Shvatih tvoje rijeti«, kad vidjch da na gornjem krugu stojim, te Zeljno oko dalji govor sprijeti. Tu kao da se naglo duhom svojim ut videnja zanesoh, pa se tako hhram s vige lica ukaze pred mojim okom iu njem jedna Yena kako na pragu veli kao mati_blaj »Zasto nam, sine, uradi ovako?« Gle, tvoj te otac i ja iz svih snaga traiasmo tuini.« 1 kad tu zaguti, nestade prvom prividenju trage. Tad vidjeh drugu. Obraze joj muti voda 3to navre kad se puno jada sree na nekog ogorteno Ijutis i ta de: »Jesi P ti gospodar grada zbog kojeg bozi ne Zalie boja i gdjeno znanje svake viste vieda, osvetide se drskoj ruci koja zagrli nau kéerku usted judi, Pizistratel« On, Zovjek blaga soja, kao da veli sasvim mire éudi Sco demo s Ijudma Koji lo nam tine, ako se onom tko nas Jjubi sudi?« Tad vidich svijet gdje plamteé od Ijutine kamenuje mladiéa uz sve jate povike: »Udri, udri, neka git ‘A njega vidjeh gdje posttat zaée, nagnan pod smrtnim teretom da Klone, al’ oka s neba ni na fas ne mate, 269 85. 88 1 94 100 103 106 109)Cistitite, XV, 112-141 moleéi Vignjeg usted tafe one, s licem 3to dira zbog krotkosti svoje, da prosti svima &to ga tako gone. Kad mice dufa vrati k stvarma koje ko istinite izvan nje sam znao, nclaine bludnje tad prepoznah’ moje. Voda ¢e vidjev da se viadam kao Sovjek iza sna istom prekinuta: »Sto je, da sav si kad s nogu spao? Ved idet preko pola milje puta nestalnih nogu i zakrite zjene, kao kad Sovjek pjan iP sanan fuca.« »O mili oe, cut ée¥ sve od mene Jeli8 lis, ekob, »8to mi se prikéza, dok imah noge kao odsjetene.« »Da sto imade’ krinka vch obsaz4, ne bi mi nigta fo ti dufu dira ostalo skritos, voda nato kaza. »Sto vidje, bjeSe, da vodama mira pripravno srce otvori§ ko sijelo; vodama sto iz vjetnog teku vira, Ne pitah ,,Sto je”, ko ito bi zacijelo, tko samo okom Sto ne vidi gleda, kada ber duie ispruti se tijelo, veé da ti nozi snage dadem, eda sustala ne bi; lijene bodrit treba, Sto im se radit, kad se zbude, ne da.« Mi krenusmo kroz suton, i svak vréba naprijed, ukol’ko ofima nam nije smetala svjetlost veternjega neba, 270 112 us 8 wat 124 127 130 133, 136 139 Cisslite, XV, 142-145 kadli se spram nas stade dim da vije, 142. polagan i crn poput nognog mraka; ne bjele kuda da se pred njim skrije. Taj vida nas i Ustog Ii zraka, 145 amCistliéte, XVI, 1-21 SESNAESTO PJEVANJE, ‘Marco Lombardo objanjava da pokvarenost suvreme- nog svijeta proishodi zbog Crkve i Carstua koji ne obavljaj svoju dutnost, Sena zvijezda, ispod meba pusta, ne stvori vidu vela tako gusta ko onaj dim oko nas ito se dite, nit u njem dah s oftrine takve susta Oworit oka ne dade kad stite, al’ vjerni, mudri vod mi u toj bijedi ponudi rame prifav k meni bliZe. Ko slijepac Sto u strahu vodu slijedi da ne zabasa, ne nade u kakom sudaru smart, il’ da se ne pozlijedi, tako ja hodah gorkim, gadnim zrakom slufajué vodu kako me sokoli: »Pazi da kuda ne odluta¥ mrakom!« Tad glase tah, i ko da sveki moli, ne bi I’ se smilit i mir dat im htio jaganjac Bolji Sto kev za nas proli. Uvod je svima Agnus Dei bio; svak sti napjev i rije€ istu pjeva, te se u skladnu pjev cjelinu slio. ed ak pakla i mrak nodi So je sviju AM kad nad njom mratni oblaci se viju, 10 13 16 19 Cistliste, XVI, 22-51 »Jesu I’ to dusi gdje se Zuje vreva, meltrez« A on ce: »Totno je Sto veliss ti uzao razverat idu gnjeva.« »Tko si ti Sto kroz dim na’ prodrijet Heli, a 0 nama se razgovarat stade, kko da jof vrijeme na kalende dijelié?« Ovako jedan glas nam u sijet pade. >Odvrati mu i upitaj ga kuda da gore podeS«, vod mi savjet dade. Ja éu: 20 duio, Sto se tists tuda da 8? lijepa vrati8 k onom tko te stvori, sprovede’ li me ti ée¥ doznat duda.« »Dok smijem poé éu s tobom po toj gory pa ako dim nam gledanje i smete, sluh ée nas spajate uh gdje onaj zbori. Tad poteh: »Ja se penjem sad do mete sa povojima &o ih smmt razmata; kroz paklene sam stigo strave Klete 1 kad je milost od Boga mi data da dvor mu vidim, premda takve zgode ‘u novo doba stvar su nepoznata, kati tko bjele pr'je no u smrt ode i jesmo li se na put dobar dali; nek tvoje sijeéi kt prolazu nas vode.« »Lombardijac sam, Mazkom su me zvalis pounavah svijet i Hubljah vrlinu, Sto slab sad zanos u srcima pali. ‘Ti pravo ide§ k putu uz strminu, I molim ti sex ~ joS mi se wete - 28 31 34 37 40 a 49Cistilite, XVI, 52-81 Cistilte, XVI, 82-114 >Uainit éu ti, vjere mi, Sto rete, 2 al? jedna sumnjae ~ rekoh ~ »jad mi zadas ne rijeSim li je, sved éc da me pete: Stog, ako svijet danainji tumara, 82 @ vama uzrok samima se krijes za dokaz, moj ée govor da se stara. Ispeva prosta, dvostruka je sada, 35 ed s tvojim sijetma 2bog istih istina spojim fo na um od drugud mi pada. Iz ruke onog kom je mila prije a neg budne, ko djevojéica Sto sanja i djetinjed plate il? se smije, Svijet je bez sumnje ligen svih velina, 58 kao So netom i ti sam kaziva, i pun i kreat svih opakih dina; al? recit gdje je uzrok Sto to biva, a da znam i da bih drugom reti znao, jer jednom nebo, drugom svijet ga skriva.« idlazi dada priprosta, ber. znanja, 88 sim Sto, jer je vedar eorac krenu, za ono Sto je raduje prianja. Najpsije daje malom dobra cijenu on i tréi za njim puna ludih nada, ne skrene P vod il? uzda ljubav njenu. Ux telak uzdah ito ga bol u »jaote Cl Ko urda treba zakon da je svlada, o4 Prevori, on ée »Brates mato reli, a nuidan je i viadar koji znade svijet je slijep, a ti si iz njeg pao. razamat barem toranj pravog grada, qv Bed elie eb wan Se a Zakon je tu, a? tko da moé mu dade? 97 pripisujete, ko da na nj se svodi Nitko; jet pastir mole da prefiva, po nuidi sve Sto god se ima sted Bea eodeed hee ae allt | Da je to tako, bio bi slobodi Ly te svijet, kad vidi da mu vod wiiva 100 volje vam kraj, i ber smnisla valjana Ae eats | fie dobro asco app tna faa hrrani se tim i sve ma zavno biva. Pregnuéa su vam s neba podsticana; 2 re velim sva, al? ida reknem tako, svjetlost za dobro i zlo vam je dana, Sad vidi8 da je razvratnosti judi 103 lo vodstvo krivo, a ne da svijet pati bog vate tobo! pokvarene éudi. is njome volja slobodna; jer ako 76 ta stetno s nebom prvi put se stazi, hrani P se dobro, pobijedit ge lako. | Slobodni viSoj podvrgnuti snazi 9 | i prirodi ste boljoj; ta vam stvara duh kojem nege Skodit 2vijezda trazi. Rim, So je svijet red umio dati, 106 dva sunea znafe, da na svjetski mote jedno, a drugo na put Bodji sjati. ! Tad jedno zgasi drugo, te se slote 109 pastirski Stap i maé; a kad se spoji to dvoje silom, mora da se glote, 274 teow 25Cistiite, XV, 112-141 jer jedno drugog vite se ne boji. Sjeti se klasa, ako nema’ vjere, jer se po plodu vrijednost biljke broji. U kraju Sto ga Pad s Adidiom pere hrabrost i skladnost jo3 se ne prekide, dok Fridrik vojne ne poduze mjeres sad onud moze bez straha da ide tko bi se prije stidio. da zbori s dobrima il’ dat ga oni vide. Tri su jo8 starca u kojima kori stari vijek novi, i svi Zude vrelo da Bog im dade bolji Zivor skori: Gherardo dobri, Guido da Castello, kog Lombardijcem priprostim ana zvati Francuz, Palazzo Currado. Sad zrelo prosudi kako rimska crkva blati, sjedinjujudi dvije vlasti u_sebi, sebe i teret kojega se lati.« »Moj Marko, zdravo sudii hvala tebi, sad znadem zaito levitu sloboda baitines, rekoh, »dopustena ne bi. AD tko je taj Gherardo za kog doda da ostade iz. proslog doba kao za ukor divljeg danainjega roda?« IL’ ne shvagam, il” kuat si me staos, reées »zar ima gdje Toskance koga da za Gherarda dobrog ne bi znao? Ne znam mu drugog imena do toga, van da ti reknem da je kei ma Gaja. Zbogom, jer dalje nefe moja noga. 276 us 8 124 124 7 130 133 136 139 itilite, XVI, 2-145 Gle, veé se bijele kroz dim traci sjajas 2 ondje je andel — prije neg se stvorim pred njim otidi moram iz tog kraja.« I pode ne hijev da mu dalje zborim. 145 wmCisse, XVM, 1-21 SEDAMNAESTO PJEVANJE Primjori kainjone srditosti, Uspon u deivrti krug. Pjes- nici se zanstavljajn zbog dolaska noci. Vergilije Dantew tumati kako je ljubav izvor svakog dobra i svakog zla a tiote, je P se magla kad u gori Pyfzatekla, gdje se ne moze da gledi van kao ket kom opna smetnjx tvori, sjeti se kako sunca traci blijedi prodira posted viainih, gustih para, kada se magla stane ved da rijedi, pa de ti maita lako da dofara Kako sam sunce ugledo sprvine, na zapadu Sto stade da izgara, ‘ako iz onog oblaka i tmine ukorak s vodom uzdanim izmakoh na sunéev sjaj, veé mrtav za © mato Sto mas esto trgne’ tako iz vanjskog svijeta da ni jek nam kruti tisuée trublja ne bi uha t8k6, fo Ti te krode, ako osjet Suti? $ nebesa svjetlost koja sama radi ili je neka volja doje puti. Maita mi sliku bezboinosti 2gradi ‘one Sto méra perje da obuée ptice Sto pjevom ngjvi¥e se sladi, 278 ‘atime mu objainjava morahne topografiju Cistilista. 10 16 Cistilite, XV, 22-51 i tu se duh moj u se sav povute, te ne bi moglo da do njega dode, ma kekve stvari da se vani sluée. U zanosu mi iskrsne takéde raspeti jedan, lica razgnjevijena i ohola, i takav w smrt pode. Abasver silni, Ester, njegva Zena, i Mardohej oko tog stahu mjesta, kom bjchu rijefi i djela postena. T kada ova slika maite presta ‘od sebe same, kao mjelur, kojem vode pod kojom nastade veé nesta, stvori se djeva u videnju mojem plaéuéi gorko: »Sto kidisa sebi, © kealjice, u ljurom gnjeva svojem? Lavin izgubila da ne bi umaije, @ sad me gubié! Plagem, mati, prije no drugog, smrt Sto dode tebil« Ko Sto se kida san kad naglo sjati svjetlost na off zatvorene stane i praganje mu umiranje prat, tako i moje maStanje sve pane, kad mi w lice pote sjaj da pada, jai od onog 3to nam dnevno svane. Okrenuh se da vidim gdje sam, kada alas neki rete: »Tu se gore krotic, te druge misli nemah vise sada, i volja da mi onog vide of Sto govoraie ofivi uw meni 1a, dok ses ciljem ne suoti — 279 28 31 34 37 a 46 9Cistlite, XVI, 52-81 al? ko Sto sunce nae oti sitat i laije lik u mora syjedla iva, tako mi ovdje Klone snaga zjeai. »Ovo je duh botanski &to nam biva i nemoljen voditem u visine, a svojim svjetlom sama sebe skriva. Cini nam 10 ko judi sebi Eine: tko videé nuidu molbu Eekat stane vveé ju je spreman odbit ber. topline, Na takay zov nek noga nam se gane, i nastojmo se popet prije mraka, jer kasnije se mote tek kad svane.« To rede vod, i cilj natih koraka bijahu neke stube; Zim sam stao na prvu ko da éuh osjetih zraka na obrazu i tub izbliza kao mahanje kril’ma i sijeti: »Beati acifici, Sto gnjev ne znadu 2a0.« Veé se visoko stade vrh da zlati od zadnjih zraka Sto noé sobom vode, i ovdje ondje state zvijezde sjati. »© snago moja, kuda li mi ode?« rekoh w sebi osjetiv da mala moé mi joS osta nogama da hode. Stigosmo gdje veé_ne bijate skalé, stavli na rubu keaga Sto nas éeko, baS kao brod kad pristane ‘kraj ala, a ja jo8 ondje slu8ah vrijeme neko neée P ko doprijet do udija mojih; tad se okrenuh k vodi pa mu rekoh: 280 6 “ 70 B 76 i Cistiive, XV, 82-111 »O mili of, reci mi: za koji grijch tu svijet zbog otiséenja plate? Stoje li noge, nek ti rijet ne stoji.« »Tu naknaditi valja«, on tad zaée, ljubav spram dobra koju lijenost pratis ‘tu sporo veslo vate dvaput jage. AL da to mo%e8 jo$ i bolje znati slu¥aj me s palnjom, pa ée ti valjana ploda to na’e ekanje jo8 dati. Bez Ijubavi ni jednog nije dana, iP pritodne i” duhovne, moj sine, tvorac ni stvor; to stvar je tcbi znana. Prirodna nikad ne rada zle Gine; druga zna u grijeh zbog zla cilia pasti, zbog odveé il” zbog premalo Zestine. Kad k prvom dobru sve upravi strasti a drugima se umjereno sladi, ne mofe biti uzrok greine slastis al’ skrene ! na zlo, il’ za dobrom s gladi veéom i manjom ste neg bi smnjela, onda stvorenje protiv tvorea radi. Sad shvaéa’ da iz ljubavi ko vrela iaviru nuino svih velina dari, ali i vaia kaze vrijedna djela, AP kako ljubav sved za dobro mari stvorenja koje sjediitem joj posta, od mrinje na se sigume sia stvari; a jer nijedno bie sebi dosta niti od prvog odijeljeno nije, od mrinje na nj su sva stvorenja prosta. 281 85 88 mn 24 100 103 106 109Gist, XVH, 112-139 Ostaje bliinji, je P sud tofan, Gje zlo lubimo; a tsi oblika ima ta ljubav to iz vaSeg blata bie. Netko se nada uzdi¢i nad svima bude I’ mu bliénji potlagen, stog Zudi da oborena vidi ga na tlima. Nekog je strah da vlast i glas kod Ijudi ne izgubi kad svijet drugog Stuje, So protivay w njemu ljubav zbudi. Netko se srdi kad uvredu éuje, i sree Zed za osvetom mu Hdere, a takav mora drugom zlo da snuje. Ta trovrsna se Ijubay suzom pere tm dolje; sad nek o drugoj se zbori Ko teti k dobru, al? bez prave mjere. Nejasnu sliku svak u sebi stvori 0 dobru Sto ge mir nam dui dati i svak ga ¥eli, i svak za nj se bori. ‘Tko ljubavlju ga sporom Zeli znati i? stedi taj ée, pokajav se prije pravo, u ovom krugu da se pati. Jest dobro s kojeg tovjek sretan. nijes to nije sreéa ni suStina prava gdje plod i korijen sveg se dobra krije. Ljubay ito 2a nj se odved zagrijava u tri se gornja keuge plate mnogo; al? kako ta se trojnost razaznava, ne velim da bi sam to otkrit mogo.« 282 412 us 121 124 27 130 133, 136 139 Gistilite, XVIML, I-21 OSAMNAESTO PJEVANJE Ceturti_ krugs nemarnici. O.linbavi, slobodnoj voli i judsko} odgovornosti. Primjeri kainjene lijenosti, Dan- teow san. Eitelj divni sve8i govor time te mi u lice stane gledat Zivo da vidi da sam zadovoljan njimes a ja kog novi glad je uzbudivo 4 akutjch spolja au sebi rekoh: »Da odveé pitam, mo%da mu je krivo.« AD on, ko otac, vidje htijenje neko 7 koje se otkrit bojaie te zate da zbori, a tim i ja hrabrost stekoh: »Meitre, moj vid ofivljuje sve jaée 10 ‘a tvojem evjetlu, te sve shvatih ako deg tvoje se razlaganje dotaées stog molim, mili of moj, da tako B objasnié iubav © kojoj me ei, da rada dobro i zlo dielo svake.« »Obrati«, reve, »k meni oStre Inti 16 svog tima pa cei shvatit kako bludi slijepaca soj kog #ed 2a vodstvom muti. Duka za ljubav stvorena sved Zudi 9 za onim Sto se mili, dim s wzitka za djelatno%éa nagon joj se zbudi.Cistiite, XVI, 22-51 Cistlitve, XVII, 52-81 ‘Moé spoznaje vam sliku pravog bicka 2 koja se vidi tek u djelovanju 2 prima i dalje u vama razvija i spoznat tek po utinku se dade, nastojedi da du8i bude titka, ko Zivot biljke po zelenom granju. i kad u duii sklonost k njoj proklija, 2s 1 zato tovjek znanja ne imade 55 ta sklonost jeste Ijubay; priroda je cotkle mu prva spoznaja se rade, %o tim vas snova vele, So vam prija, nit pranagone svojih Zadnja znade AD ko Ko vatra uvis poéi sva je 28 ito u vama su ko nagonska grada 58 po prirodi veé spremna, to je vodi saéa kod pécla; stog nit hvala mote gore, gdje njena tvar i dulje traje, nit prijekor prvi magon da pogeda. tako u duki [jubav Jelju rodi 31 AP da se s ovim svi ostali sloie, a Sto kret je duha i Sto ne potiva moé vam je Koja savjetuje data dok god ne stefe ono to joj godi. da bdi na pragu pristanka Sco stro¥e. Sad vidi8 kako istina se skriva 4 Od nje vam tefe zasluga i plata 64 Eeljadi koja mni da opravdane | po tom da P ljubav greSnu i nevinu sama po sebi svaka ljubav biva, | primate ili odbijate s vrata. | jer mni da nam je od prirode dana 37 } Svak se tho do dna trala’e dovinu o dobra, al? dobar svaki peéat nije, { to] prirodenoj tovjetjoj slobodi pa makar bio vosak i bez mana. | ostavljajué nam moralnu doktrinu, »Te rijeti i moj razum Sto ih pije 40 Da se i nuino syaka Ijubav rodi 70 razotkrige mis, rekoh, »ljubav 3ta je; koja se keda u vama razgori, al’ se u meni nova sumnja krije: ( vlasni ste ne dat da se dalje plodi. jee ako ljubav izvan nam se daje, 8 Moé plemenitu, kadru da to stvori, B i duSa ne mo¥ s puta tog ni zere, slobodnom voljom zove Beatrice; zat kriv il? prav put njena zasluga je?« i sjeti se, potne Po tom da ti zboriv« A on ée: »Dokle moé se uma stere, 6 U ponoé sjati kasni mjesec prite, 76 zoé da ti ja, a dalje deka} stvari te rjede zvijezde nae oko spazi, od Beatrice; to je djelo vjere. a bjeke ko da usjan bakraé nite Svaku supstancu duhovau, od tvari 9 i protiv neba krenu i po stazi, 9 odijeljenu i privezanu za. nju, kud sunce sja, kad Rimljani ga vide posebna moé iznutra uvijek Zari : gdje med Sardegnom i Korzikom slaci, 284 285 | SEER PEE mR EEE EEEE EEE EERE EEECisttite, NVI, 82-111 a blagi sjen, s kog glas Pictole ide dalje no drugog mantovanskog, svijeta, sa mene breme ve’kih sumnja skide, Stog ja, Sto na sva pitanja iznijeta pouku dobih jasnu i zbijemu, stajah ko Zovjele kojem san veé smeta; al’ brzo iz 10g drijeme#a se prenuh zbog Ijudi So seu trk bjehu dali za natim led’ma k nama u tom trenu. Kakvu Isména i Asdpa ali gledahu nogu jurnjavu bez daha, kad bi Tebanei pomod Bakha vali, takva tim krugom jurnjava je plaha, oliko vidjeh od tih, Sto im daje prava ljubav i dobro htijenje maha, StigoSe brzo, jer mnozina ti je keretala’ naprijed tréedi u eti, dok sprijed u plata dvojica zagedjé: »Marija brzo planine se sjetit« it »Cezar stisne Marsiliju pa se u Spanjolsku k Ierdi tad zaletit« »0 br2o, brzo«, fusmo sviju glase, »ne dangubimo Ijubeé malo; marom za dobro milost snova razlista sel« ~Vi, revnim to naknadujete Zarom nemar i sporu éad kod dobrih djela zbog mlakosti u svojem Zu starom, ‘ovaj $to Zivi — istina je cijelal sprema se gore tim sunce istede stog kai'te gdje je najblite do idrijelat« 286 82 85 88 Bt 94 7 100 403 106 109 Cistitite, XVI, 112-141 To bjehu sijeti Sto ih voda rete, a jedan od tih duhova se jai >Hajd ‘za nama i na¢ ée8 staze prete. Nama je miiso jedina u glavi hitnja Sco ste nam ne da; stog oprosti smatraé li grubim na postupak pravi. Ko opat u San Zenu pustih kosti; to bjete dobrog Barbarosse doba, og se jos Milan sjeda u Zaldsti. Jedan, veé s jednom nogom blizu groba, plakat é éto je imao u vlasti taj samostan, i snag Ge ga tjeskoba, jer dite sina kom su udi kijasti, a um jo8 vike, i Sto zlo se rodi, miesto pastira pravoga do Easti-« Ne znam da P jo8 Sto sete pri toj zgodi, i zamuknu, jer odmako veé bje’e, al’ to razumjeh i pamtit mi godi. Nato ée onaj dije rijeti tjede: »Okreni se i ona dva zamijeti ko koreé lijenost iza drugih spjeie.« Jaa svi Gusmo: »Prije méra mrijeti narod pred kojim dno putin zinu, neg Jordan vidje potomke na metis a onaj koji do kraja gorki puta s Enejom ne podnije, svu cijemt oduze Zidu svom i veliginu.« Kad ona deta sjend od nas krenu da nevidena od nas dalje kroti, nova mi miso sine, iu ajenu 12 us 118 12 124 127 130 133 136 139Cistlite, XVI, 142-145. povodu vise saznih misli prodih, i dok se hvatah sad one sad ove 5s tog lutanja veé trudne sklopih oti, i misli mi se pretvore u snove. 142,Cistilite, XIX, 1-24 DEVETNAESTO PJEVANJE Dante w snit vidi.dvije simboli anja ue peti krug: Skrci i rasipni Hadrijanom V. ene, Pjesnici se uspi- Razgovor s papom # asu kada mjescteva hlada ne mote vise dnevni Zar da zerije, jer zemlja ga i-katkad Saturn svlada, kad geomante pred zon se smije 4 Velika Sreéa s istoka, sa staza kkojih joj noe dugo no€ da krije, meni se u sn mucava ukiza 7 razroka Zena, nogu iskrivijenih, sakatih raku i blijedih obraza. Gledah je, i ko udi Sto studéni 10 ed nognog blada pod suncem otive, tako moj pogled:vrati govor deni i za tas ude ispravi joj krive, B bojadifudi onom bojom Sto je Ijubavi mila obraze joj sive. Kad joj se jezik razveza zapoje 16 tako da ne bih bio s lika njena odvratio bez trade padnje svoje. »Jas pjevate, »ja slatka sam sirena » So sred mora mornare mamim s puta; takya je slast mog pjevanja i cijena. 1 Dante, jee 289Ciatilite, XIX, 2-51 Ja svojim pjevom Uliksa to lita sa staze skrenuh; kome budem mila, odlazi rijetko, sretan kraj mog skuta.« Jo8 nije usta zatvorila bila, kad k meni neka sveta Zena-bane i pripravna da onoj slomi krila. >O Vergilije, tko je ova?« plane, a on u ova svetu uprv zjenu pristapi k drugoj, derati joj stane codijelo sprijed i tako raskrivena pokale te je trbuh vidljiv bio, iz kojeg smrad me zbudi u tom trenu. Oworih oti, kad ée vode mio: >»Ustaj! Bar triput glas te moj veé zvaies trazimo otvor kud bi udi smiot« Ustah, li dan veé osvajate sve krugove po onoj svetoj goris za ledima nam novo sunce sjate. Iduéi za njim ja: glava oborih ‘kao kad koga titi miso neka pa ko od mosta poluluk se stvotiy kad zatuh: »Hajte, ma vas ulaz Eokale a nigdje glasa gdjeno smrtni zbore ur neée¥ tako milosna i meka. Taj Sto to re¥e uputi nas gore raiiriv krila labude bjeline, spram Hivea stijend Sto dva zida tvore. ‘Tad mahne na nas karil'ma iz blizine, >»Bla¥eni«, veleé, wSt0 se suzom peru, jer de se duSe utjeSiti njine.« 290 28 34 34 37 40 8 46 9 Cistltte, XIX, 52-81 Nad andelom smo bili istom zeru, 22 kadli de voda: »Sto to s tobom biva da ti se ofi sved po zemlji veru?« »Tome jes, rekoh, »teska sumnja kriva 55 zbog novog sna Sto nege mi iz svijesti, veé mu je slike sved u meni Ziva.« »VjeSticu staru vidje s koje testi 3B judi uw gore plata, al? i spazi kako se Govjek mote aje otresti. AD dostas, reges »évrstom petom gazi 6 gledaj gdje sjaj se sfera mameé Siri, Ko yjetni ih kealj po silnoj krege stazil« Ko So se soko Sto u noge griri “4 protegne na zov kad se u njem rodi Zelja za hranom te ga uznemiti, ba¥ tako i ja: gdje kroz stijene vodi a za uspon staza, idah sad od volje sve donle gdje se dalje krogom hodi. Kad mii se peti keug razotkri bolje, 70 na zemlji vidjeh Ijude plane sve, a bijahu licem okenuti dolje. Adbaesit pavimento anima mea B @uh kako jefe wzdasi im Hus, te njine rijeti jedva razumijevah. »O izbrani Sto jad vam bladi keuti 76 pravda i nada u buduée dane, uputite nas gdje su gore puti« »Niste li du’e tu na lezaj zvane, 9 ‘a brzo vam je stazu riadi stalo, nek vam je desna uvijek s vanjske strane.« w 201(Cistitite, XIX, 92-111 Ovako vota, i ispred nas malo ovakay debi odgovor; al” meni sluh otkri &o mi oko nije znalo, te skrenuk 081 ka vodinoj sjeni, a on pun vedre namigne mi éudi, odobsiv $0 mi gitade uw zjeni. Kad mogah dinit Sto mi srce Zudi nad stvor se nagnuh, Sto ved, kad ga zaguh gdje prije zbori mojn paknju zbudi, i rekoh: »DASe, u Gijemu plata sazrijeva ber eg ne moke se k Bogu, prekini za me natas brigu jatu. Tko si, i Sto ste okrenuti k logu? Reci da ondje otkud iv kroz sve ori prolazim sfere koristit ti mogu.< A on ée: »Znat ée$ zakto sa sva teri verana uda gledam tlo: al” prije scias quod ego fui successor Petri. Lijepa se sijeka uz Chiaveri vije i Siestri; njenim imenom se pleme ponosi moje kao malo éije Ko papa spoznah i za kratko vrijeme kako je teiko plait nositi Zasno; spram tog je pero drugih Zasti breme. Ja se obratih, jao, velo kasno, al’ kada dodoh 2a rimskog pastica Iailjivi Zivot tad upoznah jasno. Vidjeh da srce ondje nema mira, niti u onom ¥iéu dalje mogoh, te ljubav k ovom stade da me dira. 292 82 85 88 an 109 106 408 Cistlitte, XIX, 112-141 Ja dotle bijah dua bijedna mnogo i Bogu tuda, lalcoma posvema, asad sam, vidi8, ovdje kainjen strogo. Tu jasno biva So nam Yketost sprema po &ikfenju tih data, prije slijepih, a gorge kazne na com brijegu nema. Jer pogled ne hije da nam gore hlepi, tek na zemaljske stvaci uvijek lakom, zato ga pravda tu za zemlju lijepi. Jer skrost gasi Ijubay k dobru svakom, te ne stigosmo init dobrih djela, zato je pravda uzom nam ovakom noge i ruke vezala i spelas i pravedni dok viadar htjedne tako, tu éemo lefat nepomitna tijela.« Ja Kleknuh ¥eleé zboriti, al? kako poeh, a on po sluku’ dojam stede da sam se radi postovanja mako: »Sto li te tako dolje sagnu?e rete, A ja du: »Vale dostojanstvo brani da stojim a da sayjest me ne pete.« »Ustani, bratele ree, »Tog se kani i ne vataj se: sluga sam ko i ti i drugi, slutit jednoj vlasti zvani, Znade’ li sveto evandelje Siti, gdje 2vutna sijet’ se Neque nubent keije, sve de to zborah shvatljivo ti biti, Sad idi; tu ti stanka vide nije, da razgovori pla mi ne ometu, gdje sazrijeva &o sm si reko prije 293 12 us us. 124 24 127 130 133 136 139Gietlitte, XIX, 142-145 Alagiu imam rodicu na svijetu, po sebi dobru, ako 7la ne posta po ugleda na natu kuéw klerus jedina ona jo8 mi prijeko osta.« 294 : Sa eee 142 145 Cistiliste, XX, 1-21 DVADESETO PJEVANJE Ugo Capet nabraja i proklinje svoje potomke. Primjeri kainjene Skrtosti. Potres. DuSe tistli’ta pjevaju. jatom se voljom volja tetko bode, te, ne da meni veé da njemu godi, izvukoh spuzvu nepunu iz vode. Podoh, a i vod pode kud jo$ vodi 4 slobodan put dué stijena sto se. vii, ko kad se zidom tik uz zupce hodi; jer écljad koja sve kap po kap lije 7 na oti zlo io cijelin svijetom hara, skoro sve to do vanjskog ruba kerije. Prokleta bila, o vuéice stara, 10 koja zbog skrajnje nezasitnog glada od sviju 2vijeri vie Gini kvarat O nebo, s tijeg kretanja se nada 3 tu dolje mnogi promjenama skorim, kad li de doti tko ée td da svlada? Stupasmo krokom opreznim i sporim, 16 a ja na sjene pazeéi i nove jade i plag, kad slufajno se stvorim idje netko »Slatka Marijot« zazove v ispred nas glasom platnim poput evila ene Sto uprav trudovi je love. 295Cistilite, XX, 22-51 1 zatim: »Kako uboga si bila, svjedoti konak gdjeno ponizno si smjestila sveti teret svoga krila.« Tad Euh: »0 dobri Fabricije, Sto si yolio krepost s uboftvom no. stedi bogatstvo koje porok sobom nosi!« To mi se svidje da ne mogu redi, pa podoh iskat rijetima po tragu ‘od kojeg duha mogahu poteci. On jo¥ i ruku Nikolinu blagu spram djevica istae koje skrenu ‘na put postenja spasiv Gast im dragu. »Di¥e, Sto takva djela sad spomenu, tko li si, reci, i kako se stete da sam obnavijaS dostojnu im cijenu? Nede ti bit bez nagrade Sto reée, ako se vratim i put kratki« —rekoh — »naviSim Ziéa Sto svom kraju tekew« A on ée: »Reé? éu, al? ne Sto bih éeko urjehe sprijeka, veé sto do te mjere milost ti sja Sto Ziv si jo8 je steko. Ja bijah korijen stabla zlog Sto stere nad svim krSéanstvom mraéni sjen i hudi, tes njega rijetko dobar plod se bere. Veé bi ga stigla osvera od Sjudi, da moé Douai, Gand, Lille i Bruges imadu; ja je od onog zovem ko sve sudi. Ko Huga me Capeta prijeko znadu; Filipi, Laji, moja loza stara, nad Francuskom po meni drée vladu. 296 2 28 34 4 37 B 46 49 Cistilite, XX, 52-81 Ja sin sam bio pariskog mesara; S2 kad, osim jednog Sto se sivom fojom ‘ogrnu, starih nestade vladara, u uci mi se nade uzda kojom 55 zadriah vlast, i prijatelja dosta, i sve Sto novo stekoh modu svojom, tako da keuna udova mi osta 58 na glavi sinu, kom je sreéa dala da pretkom glava pomazanih posta. Dok préija s Provansom nije sprala on mom rodu s lica civén 2bog sramote, "ne sjae bai, al? ne Einjade zala, Tu pote silom i la#ju strahote “ Gnit i grabit, zatim, kajué grijehe, Normandiju, Ponthieu, Gaskonju ote. U Italiji Karlo kajué grijehe o Zetvova Konradina; zatim Tomu na nebo posla, i to kajué grijehe! Ja vidim ts, i ne dalek, u komu 7 iz Francuske se drugi Karlo dite da iri glas o sebi i svom domu. Bez orudja i sam s vitetkim stize B Judinim kopljem koje e da rine Firenci u drob im joj pride blize. Tu neée stedi zemlje da se zbrine, % veé grijeh i rug, to vetu trpeé Skodu So mu se takva zla Iak¥ima gine, Drugog Sto bjefe zarobljen na brodu p vidim gdje kéerju 2a gotovo éari, ko gusar robljem stranim njegva rodu.Cisse, XX, 82-111 © lakomosti, kakve spremaé stvari 2 kad moja kev za sudbu svoje pOti, pita tobom, tako malo marit Jo8 gore no Sto Su i Sto ée¥ uti 85 vidim: gle, Iiljan Anagni prekriva da Keista tu u mamjesnike sputi. Drugi pat vidim gdje ismijevan biva, 88 i vidim ud i ocat i raspece, i kako mre med dva lupela diva, Vidim gdje novi kruti Pilat neée OL da stiSa glad, veé nepovlasno svoje lakomo jedro prema Templu skreée. Gospode, kad de vidjet ofi moje 94 cosvetu Koja, u tajnosti skrita tvojoj, oStrinu blati srdZbe tvoje? S10 rijeh © onoj koja je jedita 97 vjerena s Duhom Svetim i zbog eega za objainjenje prije me upita, to nam je pripjev preko dana svega 100 za molitvama; al’ s veernjim satom protivni avuci jeknu mjesto njega. Tad ponavijamo kako posta tatom 103 Pigmalion i ubojicom druga i iadajicom od Zede 2a zlatom, i kako tkrtog Midu snade tuga 106 zbog njegve Zelje Iakome, te ova za sva vremena posta predmet raga. ‘Svak se tad sjeéa Ahana ludova 109 So ukra plijen, i dok je govor o tom, Jouuin gnjev ga regbi grize snova. 298 Cistlste, XX, 112-141, Safira § muzem optuju potom, hvale to izbi konj Heliodora, a sav brijeg jekne ogoréen sramotom Sto Polimnestor ubi Polidora. »Kakvo je 2latos, na kraj se ori, »Kraso? To tebi znano biti mora.« To jedan glasno, drugi tiho zboris kako nam tuvstvo duu zatalasa, koraci su nam beai ili spori. Stog ne zborah ja sam za prvih asa Eo se po danu zbori o vrlini, tek blizu nitko ne podize glasa.« Vee bjesmo od ajeg u nekoj deljini Juseé se stazom koliko duz nje se mogasmo probit po onoj uzini, kad osjetih da sva se gora trese ko kad to pada; to me tako zgodi, te sav se sledih ko kad um smrt gre se. ‘Tako se Del ne Ijulja’e na vodi, prije no tu Latona gnijezdo savi da dva nebeska oka w njem rodi. Ted sa evih strana nasta krik w slavi, te ée moj voda, da se ne bih smeo: »Dok ja te vodim, ne daj maha stra Gloria Kliknw in excelsis Deo sviy kako &uh od dua s blizih mjesta adie klik razumjeh S:0 se odsvud peo. Skamenismo se i daha nam nesta ko obanima nekoé pred tim pojem, dok ne svrSi se pjev i trus ne presta. 299 12 us us wt 7 130 133 136 139Cietltte, XX, 142-151 Tad nastavismo sveti put po kojem gledasmo sjene gdje na zemiji lede, vratiy se plaéu obigajnom syojem. Jo$ nikad me neznanje nije teze Kinjilo Zelnjom da znam 3to se zbiva = ako je u tom paméenje mi svjele ~ no tad kad pun zanimanja bjeh Zivas nit od straha zbog urbe Sto spomenuh, nit sam razumjeh Sto se za tim skriva, pa tako plailjiv i zamiiljen krenuh. 300 142 145 148 1st Cistlite, XX, 1-21 DVADESET I PRVO PJEVANJE, Stacije. Njegovo objainjenje ueroka potresu. Govori 0 svom djelw-i 0 velikoj liubavi prema Vergiliju. Danteov smijesak otkriva mu Vergilijev nazocnost. sizodna ed Sto gasi je tek voda, Koja za milost samarijska Zena isprosi, mene KinjaSe za hoda, a gnale me dui puta zakr¥ena 4 “iutba za vodom, dok miu isto doba s pravedne kazne viaina bjefe xjona. Kad gle: ko kad se dvojici, dok oba 7 dau putem, po Luki prikéza Isus, ved ustav iz svojega groba, tako nam pride sjen sa stragnjih staza, 10 dok skup na zemlji éuvasmo od nogu, i neviden jo8 od nas prvi kaza: »O braéo moja, mir s vama u Bogule B Ozremo se, i vod na pozdrav migne kakav izazvat takve sijeti mogu. Tad ée: »Nek u zbor blaienih te digne 16 pravedni sud, po dijoj rijeti mene progonstvo vjeéno moraée da stigne.« »Kakole sve uz nas hrleé on se prene; 19 wtko vas uz Botje stube dovle prati, niste I’ od njega gore 2vane sjene?« 301 aaCistilite, XXI, 22-51 MeStar ée: »Znake andelove shvati na njegva éelu; ti ko dokaz vrijede da je on zvan da s dobrima se brati. AI’ kako ona Sto dan i noé prede jo8 nije s njegvim povjesmom pri keaju, koje nam ruke Klote rasporede, njegova dua, a sestra nas dvaju, ‘wzidi sama ne moga’e gore, jer ne gleda jo8 poput nas obaju. Zato iz gedne paklene me tmore iavuko’e da pratim ga, pa tako Gnim dok vodit moj ga nauk more. AD’ reci, za Ji, zatto se onako stzesao brijeg i zaito sloino klige od vrha mu do vlainih nogu svako?« U ubicu mi pitanje Sto nite pogodi Zelju, te od same nade moja se ded smanjivati veé prite, On pote: »Svetost brijega tog ne znade ni za Sto to je protiv obiéaja, nit ovdje ita bez reda imade. Taj, brijeg je liSen svih. poreme¢aja; kad nebo prima u se nesto svoje, to jedino tu ima urjecaja. Tu ne znaju ni dad ni tuéa Ko je, nit pada rosa, snijeg il mraz. veh triju stuba to dolje ispred vrata stoje. Niti se razni oblaci tu viju, nit ima munje ni duginih Sara Bo nam se prijeko s raznih strana st 302 2 28 3 34 7 40 4B 46 49 Cistilite, XX1, S2-81 Ne dopire ni vali subih para nad stube Sto veé spomenute bige a podnoyjem su Petrova vikara, Moida se dolje jaée ili tide trese, al’ s vjetra 3to ga zemlja skriva tu — ne mam kako — nema trusa viie. Ovdje je teus kad dua tista biva, te ustaje il? na put gore kroti, a brijeg tad jekne od klicanja Ziva. © toj distodi volja tek svjedodi Sto, slobodaa da drugdje sad se stani, obuzme duu da radosno skoti. I prije hoée, al’ joj nagon brani, od Boije pravde stvoren protiv volje, da mikom se ko prije grijehom hrani. I ja So petsto godina tu dolje 1 boli lezah osjetih tek sada slobodna volju za pragove bolje. Zato tu potres i te duke kada Kliguéi s brijega hvalit Boga state koji nek skoro tog ih sijeSi jada.« Rete; a jer je slade pide nae za veéom Yedom, ne znah hasne vete nego to njegve rijeti mi je dase. »Sad vidim mrefu to vas ovdje splece«, mudri ée vod, »i put Sto iz nje vodi, i zaSto trus i sloina pjesma srece. AD reci tho si, i kako se 2godi da stoljeéa si leZao tu mnoga, jer sve to doznat mojoj dui godi.« 303 52. $8 58 6 “4 70 B 16 79Cistilite, XX, S2~111 »Kad dobri Tit uz pomod vitnjeg Boga osveti rane Sto ih kev prodana od Jude zalie - &uh od duha toga »ja bijah Zaven Sirom onih strana zbog imena Sto najdulje se slavi, al vjera mi jo8 ne bija’e znana, Zbog slatkog pjeva mog stade da zdrivi sina Tuluze i say narod Rima, Sto mirtin vijenac fa glava mi stavi. Ko Stacije sam prijeko poznat ja Tebu pjevah i Ahila smjela, al’ drugi teret obori me k tlima. Sjeme mog Zara bjeke iskra vrela boianskog plama Sto mi duu shvati @ zapali i mnoga druge djela ‘Mnim Eneidu; ona bjeSe mati i dojilja svih pjesnitkih mi sila: ni dram $o tefi ne znah bez. nje dati. Da mogah fivjet u doba Vergila Jjeto bih dana dulje u izgnanju jo¥ osto no Sto duknost mi je bila« as ‘Vod skrene na me po ovom priznanju pogled to Zuteé govora’e »Sutile, al’ volia nije stvorie sve w stanju, jer smijeh i plat su ewvstva podvzgnuti koje ih rada, pa najmanje znade obuzdati ih tko iskreno éuti. Ja sé nasmijelih ko kad mig se dade, stog sjen uSuti, gledne miu zjene, gdje dua odraz najti’di imade, 304 82 88 1 7 103 109 Cistilite, XX1, 112-136 i rede: »Tako bile naplaene tvog puta muke, reci: Sto ti siaw nna lica smijeSak baS sada spram mene?« Sad s dvije strane zapadoh u kinu: jedan mi veli Suri, drugi zbori; al’ vod se Euv$i uzdah moj dovinu i rete: »Samo bez straha govori i sve mu reci za Sto znati mari i za &m Zelja coliko ga mori.« Stog potch: »Ti se dudil, dufe stari, ‘mom smijesku modda; al’ ée éudo tvoje jo3 vote bit kad druge fuje’ stvari. Ovaj Sto vodi gore of moje i jest Vergilj, od kog mot je steko tvoj stih da Ijude i bogove poje. Ne misli da je smijeSak drugo neko znaéenje imo; to se tako stede samo zbog onog sto si o njem reko.« Zeleé mu noge obujmit on klete, al’ uéitelj Ge: »Ne brate, ovako; ta sjena si i sjenn gledads, rete. On ustane: »Sad mo¥e’ shvatit lako kako mi sree Ijubay k tebi Zari kad prazni lik na smetnuh § uma tako da, drtah, sjene opipne su stvari.« an. Dawe, Dele 305 2 115 ns 124 124 7 130 133 136Cisite, XXM, 1-21 DVADESET I DRUGO PJEVANJE Stacije objainjava kako se obratio na kriéainstvo. Sesti ici. Primjeri kreposne wadz3ijivosti. e€ ostavismo andela Sto. skide jo8 jedan znak na elu Sto mi 5 pokazav kud se u krug Sesti ide, a pravde Zeline bla¥enima zvases al’ od tog nismo rijedi uli ine van sitiunt Sto do nas dopirake. Ja lakli bjch no kroz druge uzine idué, i noga bez muke se gane za dusima kraj sve brzine njine. Vergil ée: »Ljubav &o s vrline plane talcde uvijek drugu ljubav lako, Gm joj na java plam izbijat stane. ‘Stog otkako u Limb stite u pako Juvenal k nama, od kog doznat mogah kako me ljubi’, jo8 ne planu tako prema neznancu sklonost niu koga, ko Sto se moja spram tebe razgori, pa su mi Kratke te stube zbog toga. AD reci, i ko drug me moj ne kori ako slobode pustim uzdi malo, pa sa mnom kao prijatelj prozboris 306 B » Po Cis, XXU, 22-51 kako to da je tvoje sree znalo za Sketost, premda mudrost takvu steve do koje # je uvijek bilo stalor« Na ove sijeti Staciju uttée smijeSak, a zatim odgovor mu dade: »Ljubavi drag je znak 3t0 god mi rete, Zaista, esto pojava imade koje na sumnju navode nas krivo, jer im se pravi uzrok jo$ ne znade. Po tom ito pitas ti vjerova tivo da Skstica u ida bijah pukas moida zbog kruga u kom sam prebivo. Sad znaj da #krta premalo mi ruka bija’e pa nerazmjer taj i platih tisudama mijeseci te3kih muka. I da se na put pravi ne obratih kad Gitajudi Sto 0 Hudskoj éudi u gnjevur KligeS tvoje rijeti shvatih: °Na Sto P ved nisi smrine Ijndske grudi, prokleta gladi za zlatom, navela?” — valjo bih teret sred utrka hudihi ‘Tad uvidjeh da vie neg bi smijela Siroka zna bit ruka, te se spasih okajav to i druga gteina djela. Koliki li ée ustat kratkih vlasi $s neznanja Sto im prijeti pokejanje, u Fda i kad ide ved se gasil ‘A znaj: kad krivnja suprotivno stanje od nekog grijeha znati, tad se sui zajedno s njim i njeno zelen-granje; 307 2s 28 3t 34 37 40 4B 46. 0Cistiite, XX, 52-81 stog, bijah li gdje plat! lakomce gusi zbog otiféenja, uzrok bjede pravi So protivan sam imo grijeh na duti.« AD kad si pjevo onaj boj krvavi, od kojeg dvostruk bol Jokasti ostas, Dbukolitki se pjesaike nato javi, »po tom So Klio tu ti drugom posta, kko da jo8 nisi znao Sto je vjora u kojoj nisu dobra djela dosta. Je P tako, kakvo sunce mrak ti zdera, iP kakvo svjetlo, te si jedro svoje upravio spram Ribarova smjera?« On ée: »Ti prvi skrenu stope moje na Parnas k njegvoj spiljskoj izvor-vodi, a prosvijetli me Bog i syjetlo tvoje, Ti uradi ko tko po noéi hodi sa svjetlom straga, ne da za se pazi, veé za sobom da druge pravo vodi, kad rege: »Svijet po novo} kreée stazis vraéa se pravda i vijek prvih judi, i novi porod sa neba nam slazi.« 1 krSéanina ti u meni zbudi i pjesnika! AP islikat bih htio moj crteZ da ti vid jasnije sudi. Veé svijet jc prepun prave vjere bio, to je glasnici neba na sve strane sijahu i u svaki zemljin dio, a tvoje rijeti prije spominjane u skladu bjehu s rijetma tih vjesnika, te Kod njih mnoge ja provedoh dane. 308 92 5S 58 6 64 70 B 76 ae Cistibite, XXI, 82-111 Toliko sveta bijahu mi I da, kad ih gonit Domicijan zaée, ja suzna oka pratih plaé jadnika. Dok divijah ja ih i pomagah pate, i zhdg Gasnoga Zivotnog im tijeka ja druge vjere prezirah sve jade, Prije no Grke kod tebanskih rijeka pjevah veé voda pokrsti me sveta, al? tajih kest jo3 dobar dio vijeka od straha ostay poganin spram svijeta, i za tu mlakost krafit bjede meni Getvrtim keugom éetirista ljeta. Ti koji dide pokrov Sto mi zjeni skriva’e dobro o kom zborah prije, dok uspon traje, jodte mi spomeni: gilje Ti su sad na¥ stari Terencije, Cecilij, Plaut, Varij? De P po sred mas je V tko suden? Koji jax ih krije?« »Oni i Persij i jas, vod ée redi, »i mnogo drugih sa Grkom smo slavnim, Sto miljenik je Muza od svih vedi, u prvom krugu w uzama tavnim, Cesto © brijegu raspravijaju svi ti, Sto dojijé je natih sijelom davnim, Euripid je, Antifont u toj sviti, Simonid, Agaton i mnogi ini, sve Grei Sto im lovor Elo kit Skup tvojih Tica Argija tu tini, ‘Antigona, Deifila, Ismena, ko uvijek twina, i $row davnini 309 2 88 on 94 7 100 103 106 109Cistléte, XOM, 112-141 Langiju oda, tu je jo8 od Yend, i Tetida i kéi Tirezijina, Deidamija i ua svojta njena.« Tu zamuknu, i sad im, ked telina uspona presta i zid s obih’ strana, privuge palnju nova okolina, Veé bjehu éetir sludbenice dana zaostale, i rudu dria peta, upraviv uvis smjer toga uigana, kad ée vod: »Mislim da kod zaokreta valja da uz rub desno came grede, ko uvijek idué oko brijega sveta.« Tako nas ondje navika povede, te krenusmo, kad sumnji nesta traga, poito i du’a dostojna to htjede, PodoSe, a ja sam iza njih straga, Pratei s painjom govor Sto mi oda jo3 mnogu tajnu pjesnizkoga blaga. AP skladnu rijef im iza kratka hoda ptekine stablo Sto sted puta staja sve puno slatko mirisava plodas al’ dok je jela tanja s gornjeg kraja, ovom je stablu tanja donja strana mnim da za uspon ne da poticaja. Sa strane gdje je staza prerezana, s visoke hridi bistra voda pada i razlijeva se gore preko grana, Pjesnici pridu blite k stablu, kada iz gusta granja netko Klikne glasno: Tog ploda kugat negete!« I tada: 310 12, 15 18. 124 124 27 130 136 139 Cisse, XXL, 142-154 »Mariji ne bi do tog Sto je slasno za njena usta 0 sad za vas mole, veé pir da prode uredno i éasno. Rimljanke stare osim vode gole ne anahu drugos i Danijel posta prorok jer prezre sve Sto usta vole, U alamom vijeku gladnom bje’e dosta i Belud sladak, dok je Zedni pio ko nektar vodu iz izvora prosta. Kad Krstitelj u pustinji se krio skakavei i med bijehu mu jelos zato je tako slavan, velik bio, kao tro je evandelje navelo.x« aun 142 145 148 ast 154Cistléte, XX, 1-21 DVADESET I TRECE PJEVANJE Prokdrlivel i Dameovo éudenje ito su toliko mréavi Forese Donati. Invektive protiv bestidnosti firentinskib %ena, Dante Foreseu otkriva razloge svog puta. ok piljeé okom u zelene grane jo stajah ko Sto onome se zgodi to loved ptice gubi svoje dane, vise no otac moj ée: »Sine, hodi; 4 korisnije razdijelit valja doba odredeno za svrhu Sto te vodi.« Okom i skokom kerenuh kud i oba 7 pjesnika, gdje se takav govor nate da ne znah ito je u hodu tegoba. Najednom %uh gdje pieva se i plate 10 Labia mea, Domine; pun sjete i radosti me glas u sree tate. 0 mili of, kakve dujem dete?« 3 A on ée: »Bit é duie ito se kaju, te svak svog duga évor razrijeSit krete.« Ko Sto na putu strane Ijude znaju 16 hodoéasnici stiéi zamifljeni i okredu se, al” nege da staju, tihih i poboSnih sjeni at ize vecom iduéi brzinom i gledajué nas s gudenjem u zjeni, 312 Cistlitee, XC, 22-51 Oéjju_mraénih s dubokom Supljinom i blijeda bjehu lica, dok se kosti isticahu pod koZom svom of Kad Erisihton moraie da posti, ne bjeSe takva kost i ko¥a gola ni kad ga ubi strah s iznemoglosti. U sebi misljah: »Ovdje &eljad kola iz doba kad je Jeruzalem pzo, kad je u sina Mirjam zub zabola.« Ko prsteni gdje kamen nije sjao ofnice bjehu; omo s lica iva tko Gita, em bi lako nag ta znao. Tko ée da shvati, ne 2na ’ 30 se zbiva, da mitis ploda ili vode bladne radajué adnju jad taj izaziva? Ja se vet tudah, od teg tako glidné, jo’ ne znajuéi uzzok s kojeg nite ta mrfevost i krlju8ti im jadne, kad iz dna glave jedna sjena prite upirat Gvrsto wme oi svoje, a najzad glasno »O, milostil« Klige, Po licu ne bih nikad znao tko je, al? Sto u lieu razvalom se stvori, po njegvu glasu pozna uho moje, S te iskre mi se paméenje razgbtt, pa premda patnja drugi lik mu dade, prepoznah da Forese sa mnom zbori. »Oh, ne gledaje, on zboriti mi stade, ona svrab 3to uze mojoj ko#i boju, ni Gtavo Sto meso s mene spade, 313 2 3 34 7 40 a 46 49Cistilite, XX, $281 veé pravo reci rijeé 0 sebi koju i tko su dute 0 te prate dvije; ‘oh, ne uskrati besjedu mi svojul« »S tvog lica, koje mrrvo plakah prije, jo8 i sad«, rekoh, »jednak, bol me’ gusi kad vidim’kakva nakeznost ga keie, Zaboga, reci, to vas tako suki? Ne daj da zborim zaguden; zlo pazi na rijeé tko ima drugo to na duSi.« On ée: Iz vjetnog vijeéa gore slazi moé, Sto me tako utanji, na vodu i biljku Sto su ostale na stazi. Taj suijet Sto pjeva plagudi w hodu gladu i Zedom 2a svetost se snaii, jer grlu odveé puState sloboda. Na pide nas i jelo ovdje drati mitis iz stabla i vodenog mlaza, Sto gore njegvo zelenilo vlaii, 1 vie puta, dok duz ovih staza keuzimo, ta nas kezna snova zgodi... rijeh kazna mjesto utjeha da kazah, jer ista volja k stablima nas vodi, Sto nagna Krista da rad rete Eli, kad krvlja put nam otvori k slobodiv« »Forese,« rekoh, vod dana kad bijeli zamijeni svijet za drugo iie bolje, ni pet nas jo8te godina ne dijel Ako li grefnom nagonu odolje prije no bol te savlada skraSenja, Koja nas s Bogom miri, zafto dolje 314 52 7 70 2B Cistiiite, XXUI, 82-111 nisi, veé stide ovamo? Ja cijenjah da di na mjestu nidemu te stesti, ondje gdje vrijeme za vrijeme se mijenja.« »Moja me Nella brie amo smiesti, da muka slatkim pelinom se poji suzama gorkim, punim blage svijesti molitvama i uzdasima svojim sa obale me, gdje se Seka, mate, nit morah u kor keagu jo8 da stojim. Bog voli sved i miluje to jaée Fjubljenu mnogo udovicu moju, So se u dobru jedina istaées jer i Barbagia sardinska po broju stidljivin Zena bolji glas e stedi nego Barbagia gdje ja pustih svoju. Sto ti jo$ mogu, slatki brare, reci? Buduée dane vide of moje, do kojih neée predug rok proteti, kad drskim ée Firentinkama, koje do dojki nose grudi raskrivene, s pulpita pravdu morati da kroje. Gdje barbarske, saracenske su Zene, Kojima treba duhovne it ine azne, da evaka velo na se djene? Al, bestidnice, da znaju gortine, koje ge brzo vrijeme da im zada, svaka bi na plat morala da zine. Jer ne vara I’ predvidanje me sada, prije no onom ito u zipei pajt obrastu lica, zaplakat ée 5 jada. 315 82 8s 88 ct 4 7 100 103 106 109Cistléte, XX, 112-133 AV’ sad se, brate, dulje veé ne tajis gle, ne tek ja, vee evo ovdje svako' gleda gdje sunce kraj tebe ne sjajic A ja du: »Ako pamtif jo dojako akav ti sa mnom i ja s tobom bijah, neée ti ni sad sjecanje bit lako, Iz tog me ia trée ovaj dija ruka me vodi, kad se ovih dana zaobli sestra onoga. Sto sijax (pokazah sunce). »Duz mratnog me stana mrtvaca pravih vodate ¢ tim divim tijelom Sto svud ga prati sred tih strana, Otud me dite rijed?ma usjeiljivim da popevii se oko brijega keutim ko ispravija So svijet vam stvori keivim, Dotle éa, veli, s njime da se druzim dok ne budem gdje eka Beatrice, 4 otud valja bez njeg da produzim. To je Vergilij &o mi to obrigex (pokazah ga); »to sjena njegva druga, 8 kojeg se tresti vake carstvo prige, otpuitajud ga, do posljednjeg kruga.. 316 112 us. 118 wt 124 27 130 133 Cistilite, XXIV, 1-21 DVADESET I CETVRTO PJEVANJE Forese govori o svojoj sestri Piccardi. Bonagiunta da Lucca. Stari i novi piesnithi stil. Forese navjekéuje smrt Corsa Donatija. Primjeri kainjene prokdrljivosti. vee ko kad ladu dobar vjetar krene, hodasmo brzo sve w razgovoru, ‘A one regbi dvaput metve sjene vided me iva iz ofinjih jama sa zatudenjem gledahu na mene. Produdiv rekoh: »Ova ée se s nama sporije morat na put gore dati no &to bi moda i8la da je sama. AD gdje je Piecarda, je’ ti dano znati Ne bismo I’ koga vrijedna painje sreli med svijetom &o me ako okom prati2« »Moja se sestra, kojoj ne znam je li ljepota veéa if’ dobrota, gore ‘na Olimpu svom vijeneu vee veseli.« Tad ée: »Tu valja svakom 0 kom zbore i ime reéi, jer su bez izraza sva lica kad se tu od posta skore. ‘Ono je Bonagiuntas ~ i pokéza prstom — »iz Luke; lik za njim pun bora i vige od svib ispitih obraza, 317 19Cistilite, XXIV, 22-51 mut svete erkve nekoé, od ugord sada se tu iz jezera Bolsene i slatkog vina postom Gistit_mora.« ment: redom mnoge sjene ih kanda zadovoljstvo abudi, te ne vidjeh ni jedne mrke zjene, Tu Ubaldin od Pile gladan tradi zaludu zube i Bonifacije, kom je pod Stapom, paso mnogo judi. 1 gospar je Marchese tu Sto prije mogaée s manje Jede u Forhju da pije, al? sit nikad bio nije, AL ko kad motreé vaied vrijednost ju, ja gledah onog ito ga rodi Lucca i ko da vige znat me hyje od sviju On mmljage, i ne’to ko »Gentucca« &uh ondje gdje on osjeca’e pako od ruke Pravde, s koje svak cu kuka. »O duSo«, rekoh, »jesi Zeljna tako da zbori$ sa mnom, shvatljivo govori, da od nas bude zadovoljan svako.« »Zena se rodi, i joSe — tuh gdje zbori ~ »ne nosi vela; zbog nje ée ti biti moj grad jo§ mio, premda svijet ga kori. S tim proroStvom ée3 pod, a nije li ti Sto mrmljah jasno, sve ée sumnje tvoje dogadaji rasvijedit isi AD reci, vide P onog ofi moje Xo stvori movi stih kad pjesmu stvori O ene hoje nate ljubav sto jere 318 2 28 31 34 37 40 46 49 Cisse, XXIV 52-81 A ja éu: »Kad u meni Kubav gori, ja pamtim, zatim dajem rijeéma krile onom Sto ona iznutra mi zbori.« »Sad vidim, brates, robe, »gdje je bila smetnja Notaru, meni i Guittonu, te ostasmo yan slatkog novog stile, Ja vidim kako vaia pera onu iabliza slijede koje glas nas sna¥i, a naga to ne Ginjahu. Tko sklonu imade volju da jo$ dalje tra naé nede drugi put od stila k stilus« Tad umukne, i to ko da ga zblaii. Ko &to se ptice zimujué na Nilu u zraku katkad sjate i polete u redu dajué brie maha krilu, tako od ondje sakupljene éete, okrenuvii se, svatko naprijed jurne, od posta lak i jer po Selji krete. T ko kad Sovjek trndan s trke Zurne, pustiv da prode druzba, krokom Seta, dok grudi malo odahnu mu burne, ako Forese iza stada sveta osta i idué za njim sa mnom svede, rele mi: »Kad éu vidjet te opeta?e »Ja ne name, rekoh, »svog Zivota mede, al? tako skoro neéu do tog Hala da ne bi stigla moja Felja prede, jer mjesto gdje je kolijevka mi stala od dobra dnevno sve to viSe bjega, kao na pragu propasti i zala« 319 35 58 61 “ 67 70 re 76 2Cistilite, XXIV, 82-111 wSad idi«, rete, >jer krivea tog svega vidim gdje zvijer na repu vate k diazi, Bdje oproStenja neée bit za njega. Sa svakim krokom zvijer sve brZe gazi u divljem trke, dole mu smrt ne zada i pusti grozno smrvijen Je na stazi. Ti se kotatic ~ gledne k nebu tada — vjo8 nege dugo vriet, pa ée8 znati Sto jo3 iz moje rijedi ne znaS sada. AP ostani sad, jer su skupi sati u ovom carstvu; bio bih na Sted da te moj korak naporedo prati.« Ko kad iz reda jahaéa izleti ‘ ‘u propanj konjie da tim slavu steée, Sto prvi simu u boj u svoj eeti, tako on brim korakom potede, te ostah sam na puta s dva Sto prijeko ko vode bjebu slavni nadaleée. I kad veé bjeke pred nama daleko te ga toliko slijedate jo8 zjena koliko pamet rijet koju je reko, iskrsne krofnja puna i zoléna drugoga stabla i ne bas daléka, jer bag zakrenuh onamo tog trena. Pod stablom diza ruke éeljad neka spram ligéa neSto vitud, ko kad Zeli skup Inde djece neSto od fovjdka i moli, a on nigta im ne veli, visoko driet, da im ed pojata, ine keijudi ono ko bi heli. 320 82. mn 4 7 300 403 106 109 Cisilite, XXIV, 112-141 Tad, Klonuy, stade dalje da korata, a skup na¥ k stablu velikome stize, Sto ne prima ni molitve ni plaga, »Prodite i ne prilazite blize! Gore je drvo, s kojeg kufa Eva; od njega nasta ovo ovdje nie.« Tako nam reve ne znam tko iz. drijeva, te Vergil, Stacij i ja se u hodu stisnusmo uz brijeg, Sto se dife slijeva. »Mislites, reée, x0 prokletom rodu Nefelinu So dyostrukih se gradi 8 Tezejem pobi pjan, a i na zgodu s Zidovima Sto mlake bjehu éudi pijud, te ne htje Gideon da vodi na Madijance nizdo takvih ljudi.« Tako se rubom morale da hodi sluajué kako svijet proZdrijiv luca w grijchu Sto tu bijednom plaéom rodi. Prodosmo zatim irom pusta puta bar tisuéu jo koraka daljine, razmibljajué, dok svak bez sijedi Suta, »Kakve to misli vas ti samca kine?« neki ée glas, i ja se trgoh kao iz mira zvijeri splaiene Sto dine. Podigoh glavu ne bih li ga znao, al” nitko stakio ne vidje u pedi iP metal ito bi tako rujno sjao ko taj Sto rede: »Tu okrente pledi, ako vas gore vaa Zelia roti ovud se ide, tko mir Zeli stedi.« 21 Dome, Djle M rl m2 us 8 1a 4 7 130 133 136 139Cistlite, XXIV, 142-154 Njegovo lice zaslijepi mi ot, te iza voda skrenuh prema gore, ko ovjek Sto po sluhu samo krodi. Ko svibanjski to zrak je, vjesnile zore, natoplien evijedem i travom So misi, say mitisay, dok dasi mu Iahbré, takay o¢urjeh vjetar gdje mi piri sred dela i gdje netko perjem manv, ambrozijski Sto dah od sebe Siri. »Blateni« — Cah — »%o im milost granu, te im u grudma ne mogu da zbtdé prejaku ed sve sklonosti za hranu, veé tek za onim ito je pravo Zude.« 322 142 45 48 151 154 (Cietilte, XXV, 1-24 DVADESET I PETO PJEVANJE Stacije Danten objainjava kako sjene prokdrlivaca ‘osjecaju glad i mSave iako im vike nije potrebno jest. O nastankss due i 0 njezino} sudbini poslije smrti tijela. Sedini krug: razbludnici. Primijeni istoce, Flijake gas Sto s usponom nam nb da otezati, jet podnevni krug Bik SI veé sunce, a noé Skorpijonu preda. T ko Sto Govjek zabrinut u liku i gonjen nukdom svojim putem hodi i ne staje ni pred Sim na vidiku, tako smo mi u klanac u toj zgodi uili i jedan za drugim se peli, jer stubiSte je usko 3to td vodi. Ko mlada roda to poletjet eli pa digne krilo, al’ joj opet spane, jer se od gnijezda ne ufa da dijeli, tako u meni Zed da pitam plane i zgasi se, dok ne udinih kretnje ko éovjek prije no &o zborit stane. Blagi mi otac kraj sve ume Setnje pomogne: »Kad ga sve do krajnjeg mjesta nape, odapni luk sijei bez. smetnje!« Otvorih usta kad mi straha nesta i pofeh: »Kako mrfav biva svako tw gdje za hranu potreba veé presta?« 323 10 B 16 »Cisse, XXV, 22-51 Sjeti sew ree, »Meleagra kako s ugarkom skupa ode s iva svijeta, pa ée ti sve to shvatit biti lakos i misli kako kod svakog vam kreta uw zrcalu. se vata slika gane, pa é§ razumjet Sto ti sada’ smeta. Al’ da ti duti sve po volji svane, gle, tu je Stacij, pa preda nj poladem molbu da bude lijetnik tvoje rane.« Stacij ée: »Treba I ja da mu razladem kraj tebe kako vjetne stvari stoje, oprosti, jer ne mogu ne da kazem.« Tad pode: »Sine, primi I’ sijeti moje tvoj um i shvati P kakove su cijene, rasvijetlit Ge ti ono kako tvoje. Ky savrfena koju Hedne vene ne piju nikad, veé je poput jelé to se sa stola netaknuta smijene, u sreu prima moé da uda tijela sva oblikuje, dok ona Sto seli ilama, biva tvorcem svakog ijela. Jo prodiigena, k mjesim S10 se Heli preiurjet, slazis otad kaplje nize na tudu ry tad u prirodnoj diel Ovdje se spoji jedna s drugom blite, jedna da trpi, a druga da radi, zbog savelena mjesta s kojeg stide i, s njom spojena, potinje da gradi, zguSéujué prije, tad Sto gusto osta, olivljujudi svoje grade radi, 28 34 34 7 40 8 9 Cistilite, XXV, 52-81 Tvoratka moé Sto dufom tako posta kao u biljke — tek So njoj sad pride razvitak, dok je biljci to veé dosta — tad osjeéa i mote da se mite ko morska gljiva; pak organe stvara za snage, od koji svaka Iz nje nite. Sada se, sine, Siri i cazgara mo€ So je srce rbditelja skriva, gdje priroda se za sva uda stara. AL’ kako dijete od tog Zivog biva, jo8 ne vidi8, a tu je jednog dana i mudriji do muijenja doo kriva kad uéae da nije povezana dua uz razum moguéi, Sto sudi Po tom Sto ovaj nema svog organa. Istini bliskoj sad otvori geudi i maj da, fim se zametku do keaja izgradi mozak, do njega se trudi Pokretaé prvi, kog radost osvaja vjetine Sto je priroda imade, i udahne mu novi duh So spaja sa sobom snage sto veé ondje rade, i biva duSom jednom i jedinom, ito Yivi, éuti i za sebe znade. Da manje budeS na tudu s tim inom, Zar sunca gledaj kako zna se sresti sa sokom loze da se stvori vinom. Kuid Lahezis ved nema od deg presti, rijeSi se pitti, al? ce in virtute Jjudsko i Botje sa sobom ponesti. 2 85 58 a “4 B 76Cistilité, XXV, 82-111 Sad druge moti svekolike Sute, tek volja, um i sjeganje u radu jo% oStrije se nego prije cute. Bez stanke, sama, po Eudesnu pada stigne na jedau od abale dvije, gdje duke put svoj prvi put saznadu, Cim prostor za nju odreden je skrije, moé iz nje zrati $10 oblike stvara, baS kao Sto w Hiv tijelu prije. 1 kao Sto se uzduh prepun pard zbog tude u njem odratene zrake ukrasi nizom razlititih Sara, tako zrak bliinji dobiva onake oblike ovdje kakve ée mu dati tvoratka snaga nove duc svake. T kao Sto ge plamen uvijek sjati i pratit vatru, makar gdje to biva, tako i duu novi oblik prati. A kako po tom vidljivost dobiva, zove se sjena; otud joj organi za svaki osjet, sve do vida iva. Omd su nama smijeh i govor dani, ‘omud nam suze, otud uzdisaji, ko So si mogo vidjet po toj strani. Kad naa dua kakvu Zelju gail iP drugo Zavstvo, sve to sjena oda; Gemn se Eudif, tu se uzrok taji.« Na zadaji krug smo stigli 2a tog hoda, ina desnu nam stranu noga krene gdje nam privuge paznju druga zgoda. 326 2 85 88 m1 100 103 106 109 Cistilite, XXV, 112-139 Tu vatra bije sa strane iz stijene, as ruba pue vjetar u visinu i brani stazu od navale njene, te moradosmo idi uz steminu jedan po jedan; pa se bojah tako tu vatre, ondje pada u dubinu. Moj voda rete: »Ovdje mora svako na uzdi o8 dréati ito jade, jer se pogrijetit moje vrlo Iako.« Summae Deus clementiae tad zate u silnom Zaru pjesma da se toti, i to me da se okrenem porate. Skup dua vidjeh gdje kroz oganj kroti, te gledah anjine korake i moje, amo i tamo bacajudi off. Kad bijahu na kraju himne svoje, vikahu: Virum non cognosco! glasno, pa opet himnw tiho svak zapoje Na kraju ée: »Dijana osta Easno wu gaju, prognav Heliku iz njega, jer Venetino kuSa pide strasnole Pjevahu oper; tad iz glasa svega Klicahu iste mueve i ene, kako brak trai i vrline stega. T tako, mislim, rade ove sjene ‘sve vrijeme Sto se u toj vatri kajus na taj su lijek i branu osudene da bi zarasla rana im na keaju, 307 m2 115 8 121 124 27 130 133, 136 BeCistilite, XXVI, 1-21 DVADESET I SESTO PJEVANJE Razbludnici prolaze podijeljeni u dvije éete. Guinicelli. Arnaut Daniel. ok tako rubom stupasmo po stazi jedan po jedan, te vod éesto dade Isavjet: »Zbog tog ti dobra velim, sunce na moje desno rame pade, Sto zrakama veé svojim nebo plavo na zapadu u bijelo mijenjat stade, a ja sam sjenom vatri izgled davo rumeniji, i na taj znak se mali vveé mnogi sjen iz ognja ogledavo. To bjeSe povod da su svi se dali na razgovor o meni, te svak reve: »Taj nema tijelo zraéno ko ostali-« Poneki, dokle mogake, potéte spram mene, pazeé da time So wori, ne izide gdje vatra veé ne pete. »O ti Sto slijedi8 druge, ne zbog sporih koraka veé iz poite zar, odvrati jednom, od Jede i ognja Sto gori. Odgovor nedeS samo meni datis su ga svi no hladne vode Hindu i? Etiopljanin, kad pati. 328 Guido 10 3 16 » Gislite, XXVI, 22-51 Recide, kako suncu kada bode zapteku éinif, ko da nisi pao u mreiu smuti jo$, kud svatko ode.« Tako ée’jedan; i bio bih dao codgover da mi painju ne porate novina druga kud sam motrit stao; jer se sred puta ognjenog primate svijet idudi spram Eeljadi veé 2nane, i taj private moju painju jate. Ta vidjeh sjene gdje se s obje strane ture i Ijube ne stajuéi vele, rom svefanoSéu kratkom razdragane. Tako bi meke povorke se srele maavi Sto tifu jedni drage rilom ko da im put i sreéu doznat Zele. Jedva se otev zagrljaju milom, jo prije no Sto korak dalje krote nadvikati se nastoje svom silom: novi svijet »Sodom i Gomora« pode; »Pazifaja u kravu wav, varkom navede bika na blud!« drugi srote. Kao ito #drali jedni k pijesku Zarkom, ‘a drugi k gorju Rifejskom polete, protivai ledu iP pak suncu jarkom, tako tu svak na svoju stranu krete vrativ se svojem pjevanju i plagu i Klitaé prema geijeh svoje ete. ‘A oni isti Sto ih prije zatuh gdje mole, pridu opet ko i tada, pokazujudi painju sve to jatu. 329 2 25 28 31 37 8 46 9