1.9.

VODOOPSKRBNE MREE

Vodoopskrbnu mreu ini ukupnost glavnih i razdjelnih cjevovoda s

pripadnim oblikovnim komadima i vodovodnim armaturama,
meusobno spojenih u funkcionalnu cjelinu, neposredno ili posredno
preko pojedinih objekata vodoopskrbnog sustava, radi dovoenja i
distribuiranja vode potroaima.

Dakle, vodovodnu mreu ine:

(I)

cjevovodi, kojima se voda dovodi i distribuira unutar vodoopskrbnog podruja,

(II)

oblikovni (fasonski) komadi, koji slue za usmjeravanje toka vode, promjenu protjecajnih
povrina cjevovoda i izvedbu razliite vrste spojeva,

(III)

vodovodne armature, koje slue za ispravno funkcioniranje, upravljanje i odravanje

vodovodne mree.

Osnovni zahtjevi kod vodoopskrbne mree sadrani su u osiguranju:

(i)

dostatne vrstoe (mehanike otpornosti prema vanjskim i unutarnjim optereenjima),

(ii) vodonepropusnosti,
(iii) glatkoe unutarnjih stijenki (radi postizanja to manjih hidraulikih gubitaka),
(iv) dugotrajnosti (s obzirom na agresivno djelovanje sredine),
(v) jednostavne, brze i sigurne ugradnje (montae),
(vi) najvee ekonominosti.
Podjela kompletnih vodoopskrbnih mrea ili njihovih dijelova mogua je po nekoliko kriterija, od
kojih su najei prema:
(1) materijalu izvedbe: lijevano eljezne, eline, azbest cementne, armiranobetonske i plastine,
uz napomenu da se glavni dovodni cjevovodi u uvjetima teenja sa slobodnim vodnim licem
(dakle, u reimu teenja bez tlaka) mogu izvoditi i od betonskih cijevi, ije su karakteristike
opisane u toki 2.4.3 1. Betonski kanali.
(2) funkciji: glavne (dovodne, opskrbne, dovodno opskrbne) i razdjelne,
(3) pogonskom reimu: gravitacijske, potisne i kombinirane,
(4) nainu teenja: pod tlakom i kombinirane (pod tlakom i sa slobodnim vodnim licem),
(5) shemi: granate i prstenaste.

U nastavku e se najprije zasebno opisati cjevovodi vodoopskrbnih mrea prema materijalu

izvedbe, dok e se analize funkcije, pogonskog reima i naina teenja, te sheme mrea zasebno
obraditi u jednoj toki, koja e se odnositi na njihov hidrauliki proraun.
Na kraju e se ukratko osvrnuti na oblikovne komade i vodovodne armature, ugradnju, ispitivanje i
dezinfekciju cjevovoda, te prikazivanje vodoopskrbne mree u projektu.

1.9.1. VODOOPSKRBNE MREE PREMA MATERIJALU IZVEDBE

Radi postizanja prethodno nabrojenih zahtjeva kod vodoopskrbnih mrea, u hidrotehnikoj je
praksi nairoko rasprostranjena primjena vie materijala za njihovu izvedbu, ne samo kao
posljedica povijesnog razvoja proizvodnje vodovodnih cijevi, ve i zbog postojanja razliitih uvjeta
eksploatacije.
Da bi se s obzirom na konkretne uvjete mogao provesti pravilan izbor vrste cijevi, prikazat e se
njihove osnovne osobine prema najeim materijalima izvedbe.

Pri tome treba imati na umu da svaki proizvoa cijevi raspolae s prospektima proizvodnog
asortimana, odakle se mogu dobiti detaljniji podaci o osobinama cijevi, bitnim kod projektiranja
vodovodnih mrea: strukturi, kemijskoj postojanosti, proizvodnom postupku, standardima koje
cijevi zadovoljavaju, klasama cijevi s obzirom na tlak (nominalni, radni, probni), dimenzijama
profila, duljini, masi, nainu ugradnje, meusobnom spajanju i osiguranju cijevi, hidraulikim
parametrima, proraunu optereenja i kontroli deformacija, te provedbi tlane probe i nainu
isporuke, rukovanja i skladitenja cijevi.
1.9.1. 1. Lijevano eljezne cijevi
Ove su cijevi najrasprostranjenije kod izvedbe vodovodnih mrea i svoj primat dre posljednjih 200
godina. Vijek trajanja im se procjenjuje na preko 100 godina, to im omoguuje i tvorniki izvedena
antikorozivna zatita.
U praksi postoje dvije vrste lijevano eljeznih cijevi:
(I) cijevi od sivog lijeva, SL (njem. GG Grauguss),
(II) cijevi od nodularnog (ilavog) lijeva, NL (njem. GGG globularer Grauguss).
Razvoj tehnologije dobivanja nodularnog lijeva (u Europi se proizvodi od 1951. godine) potaknula
je sve izrazitija potranja za cijevima vee otpornosti prema vanjskim (udarcima, koroziji) i
unutarnjim utjecajima (tlaku) te nastojanja da cijevi to due traju.

Kemijski sastav nodularnog lijeva razlikuje se od sivog lijeva po tome to sadri vei postotak
ugljika, silicija i magnezija te znatno manje sumpora.
Sivi lijev sadri grafit u obliku listia ili pahuljica koji u odreenim uvjetima mogu izazvati napukline i
puknue cijevi, dok se kod nodularnog lijeva grafit pojavljuje u obliku malih kuglica (nodula), to
doprinosi njegovoj kovkosti i poveanju otpornosti na vlane sile, pa lijev postaje kovak duktilan,
radi ega se cijevi od ove vrsta lijeva u praksi zovu i duktilne cijevi.
Nodularni lijev ima znatno veu vlanu vrstou (do 700 [N mm-2]) od sivog lijeva (do 300 [N mm-2]),
tako da su cijevi od nodularnog lijeva u potpunosti potisnule cijevi od sivog lijeva koje se danas vie
ni ne proizvode, ali su jedan od najzastupljenijih cijevnih materijala u postojeim vodoopskrbnim
mreama.
Cijevi od sivog lijeva postoje za tlakove 10,15 i 20 [bara], unutarnjeg promjera, D = 50 do 600 (700)
[mm], i duljine (ovisno o promjeru), L = 3 do 4 [m].
Cijevi od nodularnog lijeva proizvode se za tlakove 30 do 40 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60
(80) do 2000 [mm] i uobiajene duljine, L = 6 [m]. Ove lijevano eljezne cijevi zatiuju se od
korozivnih tala i agresivne vode vanjskom i unutarnjom zatitom. Vanjska zatita se provodi
galvanizacijom (metalizirani cink) i dodatno zatiuje bitumenskim premazom (za lako korozivna
tla), polietilenskom ili poliuretanskom oblogom ( za vrlo korozivna tla).

Obje vrste lijevano eljeznih cijevi, slika 1.9::01, mogu zavravati:

(a) s naglavkom (kolakom), odnosno s proirenjem na jednom kraju, dok je drugi kraj ravan,
slika 1.9::01(a),
(b) s prirubnicom (flanom ili peleom) na jednom, slika 1.9::01(b1), ili oba kraja, slika 1.9::01(b2).

Slika 1.9::01 Lijevano eljezne cijevi

(a) s naglavkom; (b) s prirubnicom
(b1) s prirubnicom na jednom kraju; (b2) s prirubnicom na oba kraja

Prema vrsti zavretka cijevi kombiniraju se i meusobni spojevi, slika 1.9::02.

(a) Spoj s naglavkom se moe izvesti na dva naina.
Prvi se nain, slika 1.9::02(a1), sastoji u tome da se ravni kraj jedne cijevi uvlai u naglavak druge
cijevi, a prostor izmeu cijevi i naglavka se popunjava brtvenim materijalom.
Nedostatak ovog spoja je njegova krutost, a otuda i mogunost laganog poputanja pri
eventualnim deformacijama.

Ovaj je problem izbjegnut kod drugog naina spajanja, koristei naglavak s navojem i (gumeni)
brtveni prsten, slika 1.9::02(a2).
(b) Spoj s prirubnicama, slika 1.9::02(b), najvie se koristi kod ugradnje (lijevano eljeznih)
oblikovnih komada i vodovodnih armatura. Brtvljenje se najee provodi gumenim prstenom
izmeu prirubnica, meusobno pritegnutih vijcima s maticama.

Slika 1.9::02 Spajanje lijevano eljeznih cijevi

(a) spoj s naglavkomi; (b) spoj s prirubnicama
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 konopljeno ue natopljeno lanenim uljem; 4 nabijeno olovo ili olovna guma;
5 - naglavak s navojem; 6 tlani prsten s navojem; 7 (gumeni) brtveni prsten; 8 prirubnica; 9 vijek s maticom

Spajanje duktilnih cijevi se, uz ve spomenute vrste spojeva na naglavak i prirubnicu, dodatno
provodi i posebno razvijenom vrstom spojeva na naglavak, tzv. titon spojevi, slika 1.9::03.

Slika 1.9::03 Spajanje duktilnih cijevi s posebnim vrstama spojeva na naglavak (titon spojevi)
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 tvrdi dio brtve; 4 mekani dio brtve

1.9.1. 2. eline cijevi

Ove cijevi imaju znaajne prednosti u odnosu na lijevano eljezne, sadrane prvenstveno u daleko
veoj vrstoi (otpornosti na lom) i elastinosti.
Zato je njihova primjena izraenija kod vodovodnih mrea s veim tlakovima i u uvjetima koji
zahtijevaju izraeniji otpor dinamikim utjecajima i savijanjima. Debljine stijenki elinih cijevi su
upola manje od lijevano eljeznih, tako da su relativno lake, a trine duljine 2 do 3 puta vee, to
osjetno smanjuje trokove transporta i ugradnje.
Nasuprot navedenim prednostima elinih cijevi spram lijevano eljeznih, glavni im je nedostatak u
maloj otpornosti protiv kemijskih i elektrolitikih utjecaja (korozije). Zato se kod ovih cijevi u fazi
ugradnje izvode zatitni premazi (na bitumenskoj, cementnoj ili plastinoj osnovi) i katodna zatita.
Vijek trajanja elinih cijevi procjenjuje se 25 do 50 godina.
Prema procesu proizvodnje razlikujemo dvije vrste elinih cijevi:
(1) beavne cijevi, koje se proizvode od valjanog elika,
(2) avne cijevi, koje se proizvode uzdunim ili spiralnim varenjem elinih limova.

eline cijevi se proizvode za tlakove 10, 15, 25, 40, 64, 80 i 100 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 50 do 600 [mm] (beavne cijevi), odnosno, D = 50 do 1600 [mm] (avne cijevi), i duljina
(ovisno o promjeru i transportnim mogunostima), L = 4 do 12 (i vie) [m].
Spajanje elinih cijevi, slika 1.9::04, mogue je na tri osnovna naina.
(a) Spojevi s naglavkom su prikazani na slici 1.9::04(a).
Relativno najei spoj je SIGUR, slika 1.9::04(a1), koji se primjenjuje za spajanje elinih cijevi
unutarnjeg promjera, D = 50 do 800 [mm]. Kao brtva slii gumeni prsten, koji se navlai na ravni
kraj cijevi, tako da je pri navlaenju u naglavak druge cijevi i pri uzdunim pomacima osigurano
brtvljenje. Na ravnom kraju cijevi zavaruje se zatitni prsten koji sprjeava istiskivanje gumenog
prstena. Preostali dio naglavka ispunjava se nabijenim impregniranim uetom.
est je i spoj s naglavkom na navoj, slika 1.9::04(a2). Dijelovi s navojem su od lijevanog eljeza, a
brtveni prsten od gume.
(b) Spoj s prirubnicima, slika 1.9::04(b), se u pravilu primjenjuje kod cjevovoda poloenih na
povrinu terena. Brtvljenje se postie gumenim ili metalnim prstenom postavljenim izmeu
prirubnica koje se priteu vijcima s maticama.

Zavretak elinih cijevi s prirubnicima takoer je obavezan kod prelaska na koritenje lijevano
eljeznih fasonskih komada i vodovodnih armatura, budui da oni zavravaju s prirubnicama.
(c) Spoj zavarivanjem, slika 1.9::4(c), je gotovo pravilo ako je unutarnji promjer elinih cijevi,
D > 500 [mm]. Zavareni spoj moe biti eoni, slika 1.9::04(c1), sa zavarenim naglavkom, slika
1.9::04(c2) ili s kuglastim zavarenim naglavkom, slika 1.9::04(c3).

Slika 1.9::04 Spajanje elinih cijevi

(a) spoj s naglavkom; (b) spoj s prirubnicama; (c) spoj zavarivanjem
1 ravni kraj cijevi; 2 naglavak; 3 brtveni prsten; 4 zavareni zatitni prsten; 5 nabijeno impregnirano ue;
6 ep s navojem; 7 tlani prsten s navojem; 8 prirubnica; 9 vijek s maticom; 10 var; 11 kuglasti naglavak

1.9.1. 3. Azbest cementne cijevi

Ove se cijevi proizvode tvornikim postupkom od smjese koje se (maseno) sastoji od 75 do 80 [%]
visoko kvalitetnog portland cementa i 20 do 25 [%] azbestnih vlakana.
U odnosu na lijevano eljezne i eline cijevi, azbest cementne cijevi imaju sljedee prednosti:
(i)

slabiju toplinsku provodljivost,

(ii) postojanost na koroziju,

(iii) elektrinu neprovodljivost (dielektrinost),
(iv) relativno malu gustou materijala (to znatno olakava transport i ugradnju cijevi),
(v) dobra hidraulika svojstva (glatkou),
(vi) postojanost na niske i visoke temperature,
(vii) laganu montau (obradu, rezanje i spajanje).
Mane azbest cementnih cijevi jesu:
(i)

slaba otpornost na udarce i dinamika optereenja,

(ii) relativno skupi spojevi (za vee profile),

(iii) kod ugradnje fasonskih komada i vodovodnih armatura potrebni su (za prijelaz na elik i
lijevano eljezo) posebni prijelazni komadi od lijevanog eljeza.

Vijek trajanja azbest cementnih cijevi smatra se preko 75 godina.

Proizvode se u est klasa, A do F, za tlakove 2.5, 5, 10, 15, 20 i 25 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 50 do 1300 [mm], i duljine, L = 3 do 5 [m].
Promjer cijevi je u funkciji deklariranog tlaka, tako da se npr. klase A i B (za tlakove 2.5 i 5 [bara])
proizvode najveeg promjera, dok se klasa E (za tlak 20 [bara]) proizvodi samo do unutarnjeg
promjera D = 350 [mm].
Spajanje azbest cementnih cijevi se najee odvija pomou azbest cementnih i lijevano eljeznih
specijalnih prstenastih spojnica, slika 1.9::05.

Slika 1.9::05 Spajanje azbest cementnih cijevi

(a) spoj DALMA REKA; (b) spoj VITLAK; (c) spoj GIBAULT
1 ravni kraj cijevi; 2 prstenasta spojnica; 3 profilirani gumeni prsten; 4 srednji gumeni prsten za razmak;
5 brtveni prsten krunog profila; 6 lijevano eljezna ogrlica; 7 prirubnica; 8 vijek s maticom

Na slici 1.9::05(a) prikazan je patentirani spoj DALMA REKA, koji se izvodi u dvije varijante. Prva
varijanta spoja, slika 1.9::05 (a1), izvodi se bez srednjeg gumenog prstena, a druga varijanta, slika
1.9::05(a2), sa srednjim gumenim prstenom.
Na slici 1.9::05(b) prikazan je spoj VITLAK, a na slici 1.9::05(c) spoj GIBAULT.

Ovi spojevi osiguravaju njihovu potrebnu elastinost, to je prilino vano za relativno krhke azbest
cementne cijevi. Za prijelaz na cijevi iz drugih materijala i za spajanja razliitih promjera izrauju
se posebni naglavci.
Napomenimo da je danas primjena azbest cementnih cijevi gotovo u potpunosti naputena zbog
njihovog dokazanog tetnog utjecaja na ljudsko zdravlje.
1.9.1. 4. Armiranobetonske cijevi
Slino kao azbest cementne, tako i armiranobetonske cijevi imaju niz prednosti u odnosu na
lijevano eljezne i eline cijevi:
(i)

postojanost na koroziju,

(ii) malu elektriku provodljivost,

(iii) dobra hidraulika svojstva (glatkou).
Armiranobetonske cijevi se proizvode:
(1) s prednapetom uzdunom i spiralnom armaturom,
(2) s unutarnjim elinim cilindrom (radi vodonepropusnosti) i prednapetom spiralnom
armaturom,
(3) s prednapetom armaturom i postupkom specijalnog vibriranja pod tlakom u procesu
proizvodnje.

Najrasprostranjenija je upotreba druge vrste cijevi.

Dimenzije armiranobetonskih cijevi nisu normirane. Tvorniki se obino izrauju cijevi za tlakove
do 10 [bara], unutarnjeg promjera, D = 300 do 3000 [mm] (preporuljivo D > 600 [mm]), dok su
trine duljine, L = 4 do 6 [m].
Cijevi se proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako da se prema tipu cijevi kombiniraju i spojevi,
slika 1.9::06.

Slika 1.9::06 Spajanje armiranobetonskih cijevi

(a) spoj s ravnim krajem; (b) spoj s naglavkom
1 uzduna armatura; 2 spiralna armatura; 3 cilindar od elinog lima; 4 prsten ravnog kraja cijevi; 5 gumeni prsten;
6 prsten naglavka; 7 naglavak; 8 ravni kraj cijevi

(a) Spoj s ravnim krajem (spoj s utorom i perom) prikazan je na slici 1.9::06(a), a (b) spoj s
naglavkom na slici 1.9::06(b).
Openito, primjena armiranobetonskih cijevi svrsishodna je kod glavnih cjevovoda s manjim
brojem oblikovnih komada i vodovodnih armatura, za iju se ugradnju upotrebljavaju elini i
lijevano eljezni oblikovni komadi s prirubnicama.
1.9.1 5. Plastine cijevi
Plastine se cijevi proizvode od:
(1) polietilena, PE: niske (engl. LDPE ili PELD low density PE), srednje (engl. MDPE medium
density PE) i visoke gustoe (engl. HDPE ili PEHD high density PE),
(2) tvrdog polivinil klorida, PVC,
(3) poliesterskih materijala, GRP (engl. glass reinforced plastic),
(4) polipropilena, PP (primarno za kune vodovode).
Primjena ovih cijevi je novijeg datuma, unazad 50ak godina, tako da jo nema konanih podataka
i njihovom vijeku trajanja.

Dobre strane plastinih cijevi sadrane su u:

(i)

velikoj otpornosti prema koroziji,

(ii) maloj masi (to olakava transport i ugradnju),

(iii) otpornosti na mrazu,
(iv) dielektrinosti,
(v) maloj toplinskoj provodljivosti,
(vi) dobrim hidraulikim osobinama (glatkoi),
(vii) laganoj montai (obradi, rezanju i spajanju).
Loe strane su:
(i)

znatno istezanje na visokim temperaturama,

(ii) zapaljivost,
(iii) opadanje vrstoe kod temperature, T > 20 [C],
(iv) krutost PVC cijevi na temperaturi, T < 0 [C],
(v) za ugradnju oblikovnih komada i vodovodnih armatura potreban je prijelaz na eline ili
lijevano eljezne oblikovne komade s prirubnicama.

(1) Polietilenske cijevi se proizvode polimerizacijom etilena. U praksi se najee koriste PELD i
PEHD cijevi. PELD cijevi se dobiju beztlanom polimerizacijom etilena kod niskih temperatura, a
PEHD cijevi polimerizacijom etilena kod visokog tlaka i visoke temperature.
PELD cijevi se izrauju za tlakove 2.5, 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera ovisno o tlaku, ali unutar
granica, D = 10 do 130 [mm]. Proizvode se s ravnim krajem, a isporuuju u namotajima od 300 [m]
(za D 40 [mm]) do 110 [m] (za najvee profile).
PEHD cijevi se proizvode za tlakove 2.5, 3.2, 4, 6, i 10 [bara], unutarnjeg promjera takoer ovisno
o tlaku, ali unutar granica D = 15 do 1150 [mm], i duljine, L = 6 i 12 [m].
Najei nain spajanja PELD cijevi prikazan je na slici 1.9::07. Najprije se na ravni kraj cijevi
montira prsten s navojem, a potom se taj kraj cijevi zagrije vruim zrakom ili vruom vodom. Kada
zagrijani kraj cijevi postane elastian, uvue se konusni dio spojnice i na njen navojni dio pritegne
prethodno ugraeni prsten.

Slika 1.9::07 Spajanje PELD cijevi

(a) montaa prstena s navojem; (b) uvlaenje konusnog dijela spojnice; (c) pritezanje prstena sa spojnicom
1 ravni kraj cijevi; 2 prsten s navojem; 3 konusna spojnica s navojem

Spajanje PEHD cijevi, slika 1.9::08, mogue je na tri naina.

Slika 1.9::08 Spajanje PEHD cijevi

(a) spoj zavarivanjem; (b) spoj pomou prirubnikog tuljka i slobodne prirubnice; (c) spoj pomou zupaste spojnice i slobodne prirubnice
1 ravni kraj cijevi; 2 grija; 3 slobodna prirubnica; 4 prirubniki tuljak; 5 vijak s maticom; 6 brtveni prsten; 7 zupasta spojnica;
8 elektrospojnica (prstenasta spojnica sa icom za zavarivanje)

(a) Spoj zavarivanjem je prikazan na slici 1.9::08(a), a moe se izvesti u dvije varijante.
U prvoj varijanti, slika 1.9::08(a1), krajevi cijevi se najprije u trajanju 30 do 250 [s] zagrijavaju na
temperaturi 200 [C] i potom dre meusobno pritisnutima 4 do 25 [s]. Trajanje zagrijavanja i
meusobnog kontakta cijevi ovisno je o debljini stijenke. Tankim cijevima odgovara krae
zagrijavanje i krai meusobni kontakt.
U drugoj varijanti, slika 1.9::08(a2), krajevi cijevi se spajaju pomou posebne prstenaste spojnice u
kojoj se nalazi ica za zavarivanje i koja se prikljui na aparat za zavarivanje.
(b) Spoj pomou prirubnikog tuljka i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(b). Na ravni
kraj cijevi montira se slobodna prirubnica i zavari prirubniki tuljak. Spajanje cijevi se vri pomou
vijaka s maticama, nakon umetanja gumenog prstena.
(c) Spoj pomou zupaste spojnice i slobodne prirubnice prikazan je na slici 1.9::08(c). Najprije se
na ravni kraj cijevi montira slobodna prirubnica, a potom zupasta spojnica. Spajanje cijevi se
takoer vri pomou vijaka s maticama, nakon postavljanja gumenog brtvenog prstena.

Napomenimo da se sukladno novijoj klasifikaciji (unazad 15ak godina) polietilenske cijevi

definiraju prema najmanjoj karakteristinoj vrstoi (engl. MRS minimum required strength).
Tako prva generacija PE cijevi ima razrede (klase): MRS = 3.2 [N mm-2], MRS = 4.0 [N mm-2] i
MRS = 6.3 [N mm-2], a cijevi se oznaavaju PE 32, PE 40 i PE 63, druga generacija PE cijevi ima
MRS = 8.0 [N mm-2], tako da se cijevi oznaavaju PE 80, dok najnovija, trea, generacija ima
MRS = 10.0 [N mm-2] i cijevi se oznaavaju PE 100.

(2) Cijevi od tvrdog polivinil klorida se izrauju od umjetne mase dobivene sintetikom
polimerizacijom vinil klorida, koji nastaje spajanjem acetilen plina s plinovitom solnom kiselinom.
Postupak proizvodnje se sastoji u tome da se ugrijani granulat polivinil klorida istiskuje kroz
mlaznicu (tzv. ekstruder) i zatim hladi.
PVC tvrde cijevi proizvode se za tlakove 6 i 10 [bara], unutarnjeg promjera, D = 60 do 450 [mm], i
duljine, L = 6 [m].
Ove se cijevi proizvode s naglavkom i ravnim krajem, tako da im spajanje ovisi o nainu zavretka.
Spajaju se na naglavak, slika 1.9::09, s umetanjem brtvenog prstena izmeu naglavka i cijevi.

Slika 1.9::09 Spajanje PVC cijevi

1 ravni kraj cijevi; 2 brtveni prsten; 3 naglavak

(3) Poliesterske cijevi se izrauju od smjese kvarcnog pijeska, staklenih vlakana i poliesterske
smole.
Cijevi su pokazale izvanredne mehanike osobine, tako da se primjenjuju u najteim uvjetima
eksploatacije.
Najee se proizvodi s ravnim krajem, za tlakove 4, 6, 10, 16, 20 i 25 [bara], unutarnjeg promjera,
D = 200 do 1600 [mm], pojedinane duljine, L = 6 [m].
Takoer se proizvode i svi potrebni fasonski komadi za vodovodne armature i za prikljuke cijevi
od drugih materijala.
Spajanje ovih cijevi se obavlja pomou spojnica tipa A i tipa B, slika 1.9::10. Vrsta spoja ovisi o
unutarnjem promjeru cijevi. Za promjere, D 500 [mm], primjenjuje se spojnica tipa A, slika
1.9::10(a), a za promjere, D = 200 do 400 [mm], spojnica tipa B, slika 1.9::10(b).

Slika 1.9::10 Spajanje poliesterskih cijevi

(a) spoj sa spojnicom tipa A; (b) spoj sa spojnicom tipa B
1 ravni kraj cijevi; 2 prstenasta spojnica; 3 monolitni rebrasti gumeni prsten; 4 brtveni prstenovi; 5 srednji gumeni prsten za razmak

1.9.2. HIDRAULIKI PRORAUN VODOOPSKRBNE MREE

Sukladno projektnim vodoopskrbnim koliinama (toka 1.3.4) i osobinama vodovodne mree
(materijal izvedbe, poloaj i reim rada objekata na mrei, topografski uvjeti) uvijek je potrebno
hidrauliki dimenzionirati vodoopskrbnu mreu, tako da ona u svakom trenutku udovoljava
potrebnim vodoopskrbnim koliinama i tlakovima.
S obzirom na reim teenja u vodovodnoj mrei, odnosno njenom dijelu, generalno su mogue
dvije vrste prorauna:
(I)

hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem,

(II)

hidrauliki proraun teenja pod tlakom.

(I) Hidrauliki proraun teenja sa slobodnim vodnim licem se moe odnositi samo na glavne
dovodne provodnike, koji se izvode kao:
(1) (otvoreni) kanali,
(2) cjevovodi.
(1) Primjena kanala je dozvoljena (mada iz zdravstvenih razloga ne i poeljna) za dovod sirove
(nekondicionirane) vode iz vodozahvata do ureaja za kondicioniranje vode.
(2) Cjevovodima se transportira prirodno ista (od vodozahvata do vodospreme) i kondicionirana
voda (od ureaja za kondicioniranje do vodospreme).
Iza vodospreme se, zbog potrebe osiguranja opskrbnog tlaka, nikako ne moe primijeniti reim
teenja sa slobodnim vodnim licem.
Osim toga, osiguranje konstantnog uzdunog pada kod ovih provodnika vrlo esto zahtijeva
znatno poveanje zemljanih radova (usijecanje) i izgradnju objekata (sifona, mostova, akvedukata,
tunela) za savladavanje prepreka (dolina, jaruga, uzvienja).

Sve to dovodi do znatnog poveanja investicijskih trokova, tako da je u vodoopskrbnoj praksi

primjena kanala i cjevovoda sa slobodnim vodnim licem izuzetno rijetka.
Na slici 1.9::11(a) prikazan je primjer poprenog presjeka trapeznog kanala, a na slici 1.9::11(b)
primjeri cjevovoda okruglog, izduenog i stlaenog oblika.

Slika 1.9::11 Kanal i cjevovodi sa slobodnim vodnim licem

(a) trapezni kanal; (b) cjevovodi
(b1) okruglog oblika; (b2) izduenog oblika; (b3) stlaenog oblika
1 obodni kanal; 2 zatita pokosa tucanikom; 3 najnia razina vode; 4 najvia razina vode

Hidrauliki proraun kanala i cjevovoda, pretpostavljajui jednoliko teenje, provodi se pomou

Chezyjeve (1796) formule s Manningovim koeficijentom hrapavosti, n [m-1/3 s], koja za srednju
brzinu, v [m s-1], glasi:

1 23 12 1 23 12 1 23 12
R I R Io R I E
n
n
n

(1.9-01)

gdje su:
R hidrauliki radijus, [m],
I pad dna kanala, [1], jednak padu vodnog lica, Io [1], i padu linije energije (hidraulikom
gradijentu), IE [1].
Protok, Q [m3 s-1], se odreuje iz jednadbe kontinuiteta:
QvA

1
A R2 3I 1 2
n

(1.9-02)

gdje je A [m2] protjecajna povrina.

Dubina vode, h [m], obino se uzima u granicama:
h = (0.75 do 0.90)D, odnosno h = (0.75 do 0.90)H

(1.9-03)

Zbog mogunosti abrazije, kod ovih se provodnika ograniava i maksimalna brzina, vmax [m s-1],
ovisno o materijalu izvedbe. Tako npr. za betonske kanale i cijevi maksimalna brzina orijentacijski
iznosi 3.0 [m s-1], a za armiranobetonske 4.0 [m s-1].
(II) Hidrauliki proraun teenja pod tlakom se u praksi najee odnosi na kompletnu
vodoopskrbnu mreu, a svakako na glavne opskrbne i opskrbno - dovodne cjevovode, te na
razdjelnu mreu.
Teenje pod tlakom moe u vodoopskrbnoj mrei biti gravitacijsko i kombinirano (gravitacijsko
potisno).
Tada se, za razliku od prethodnog sluaja, ne zahtijeva jednoliki uzduni pad cjevovoda, ve oni
praktiki slijede liniju terena.
Meutim, uvjeti za njihovo funkcioniranje iziskuju primjenu cijevi koje mogu izdrati tlak koji se
javlja u mrei.

U inenjerskoj se praksi hidrauliki proraun vodovodne mree pod tlakom najee provodi pod
pretpostavkom stacionarnog teenja ravnom dionicom konstantne protjecajne povrine, donosno
unuutarnjeg promjera, primjenjujui Bernoullijevu jednadbu za realnu tekuinu, koja sukladno
prethodnim pretpostavkama poprima oblik:
p1 v 2
p2 v 2
z1

z2

H tr
g 2g
g 2g

(1.9-04)

gdje su:
z1, z2 - visine poloaja toaka 1 i 2 s obzirom na referentnu ravninu, [m],
p1, p2 - tlakovi u istim tokama, [N m-2],
g

- ubrzanje polja sile tee, [m s-2],

- gustoa mase vode, [kg m-3],

- Coriolisov koeficijent, [1], ( = 1.0),

- (srednja profilska) brzina vode u cijevi, [m s-1],

Htr

- hidrauliki (tlani) gubici zbog otpora trenja (linijski gubici) na dionici izmeu promatranih
toaka, [m].

Visinski oblik ove jednadbe prikazan je na slici 1.9::12.

Slika 1.9::12 Grafiki prikaz Bernoullijeve jednadbe za ustaljeno strujanje realne tekuine u cijevi
Dakle, gornjom jednadbom nisu uzeti u obzir lokalni gubici. Ovakav pristup je kod hidraulikog
prorauna vodovodne mree uobiajen zbog prevladavanja linijskih gubitaka nad lokalnim, kao
posljedica znatne duljine vodovodne mree.
Hidrauliki gubici, H = Htr, obino su definirani Darcy Weisbachovom (1845) jednadbom:
H H tr

L v2
D 2g

(1.9-05)

gdje su, uz prethodne oznake:

- koeficijent otpora teenju zbog trenja, [1],
L - duljina dionice, [m].
Vrijednost koeficijenta je u turbulentno prijelaznom reimu definirana Colebrook Whiteovom
jednadbom:
2.51
D
2 log

3.71 Re

(1.9-06)

gdje su:

- apsolutna hrapavost, [mm],

Re - Reynoldsov broj, [1], definiran izrazom:

Re

vD

gdje je [m2 s-1] kinematiki koeficijent viskoznosti vode.

(1.9-07)

Prema tome, za odreivanje koeficijenta potrebno je znati i iznos apsolutne hrapavosti unutarnjih
stijenki cijevi, .
Ove su vrijednosti s obzirom na vrstu vodovodnih cijevi prikazane u tablici 1.9::I.

Vrsta cijevi

Apsolutna hrapavost

[mm]

Lijevano eljezne
eline
Azbest cementne
Armiranobetonske
Plastine

0.1 do 0.4
0.04 do 0.05
0.03 do 0.05
0.04 do 0.25
0.007 do 0.01

Tablica 1.9::I Apsolutna hrapavost vodovodnih cijevi

Dijeljenjem izraza 1.9-05 s duljinom dionice, L, dobijemo hidrauliki pad, I [1], koji je jednak
piezometarskom padu, I [1]:
I

H tr v 2

L
D 2g

(1.9-08)

Budui da se kod vodovodnih mrea koriste okrugle cijevi ija je protjecajna povrina, A [m2],
definirana izrazom:
A

D 2
4

(1.9-09)

uz izraz za protok:
QvA

(1.9-10)

izraz 1.9-08 prelazi u oblik:

I

Q2
Q2

0
.
0826

D5
2 2 g D5
16

(1.9-11)

Prema tome, hidrauliki proraun promatrane dionice vodovodne mree poznate duljine i vrste
cijevi svodi se na odreivanje sljedea tri parametara:

(i)

za zadani protok, Q, i unutarnji promjer cjevovoda, D, treba odrediti piezometarski pad, I,

(ii) za zadani piezometarski pad, I, i unutarnji promjer cjevovoda, D, treba odrediti protok, Q,
(iii) za zadani piezometarski pad, I, i protok, Q, treba odrediti unutarnji promjer cjevovoda, D.
Da bi se izbjeglo uestalo raunanje po prethodnim izrazima i tako olakao hidrauliki proraun
vodovodne mree, za praktine su potrebe publicirane tablice i nomogrami za odreivanje
parametara, I, Q i D.
U tablici 1.9::II prikazan je izvadak vrijednosti ovih hidraulikih parametara za cijevi s apsolutnom
hrapavou, = 0.1 [mm], to prema tablica 1.9::I odgovara lijevano eljeznim cijevima.
Uz spomenute parametre I, Q, i D moe se oitati i brzina, v.
Za vrijednosti izmeu tabeliranih zadovoljava linearna interpolacija.
Na slici 1.9::13 prikazan je nomogram za odreivanje hidraulikih parametara, takoer za cijevi s
apsolutnom hrapavou, = 0.1 [mm].
Istaknimo da su tablica i nomogram nainjeni s vrijednou kinematikog koeficijenta viskoznosti,
= 1.308 [m2 s-1], to odgovara temperaturi vode, T = 10 [C].

Tablica 1.9::II Izvadak vrijednosti

hidraulikih parametara za okrugle cijevi

Slika 1.9::13 Nomogram hidraulikih parametara za okrugle cijevi

Hidrauliki proraun distributivne mree, koja za razliku od magistralnih cjevovoda sadri i usputnu
potronju, karakteriziraju odreene posebnosti uvjetovane shemom razdjelne vodovodne mree.
Postoje dvije osnovne sheme razdjelnih vodoopskrbnih mrea, slika 1.9::14:
(a) shema granate mree,
(b) shema prstenaste mree.

Slika 1.9::14 Osnovne sheme razdjelnih vodoopskrbnih mrea

(a) granata; (b) prstenasta
V vodosprema (ili crpna stanica); 1 glavni opskrbni cjevovod; 2 razdjelna mrea; X oznaka vora

(a) Granatu mreu karakterizira teenje samo u jednom smjeru, od vodospreme prema
potroaima.
U hidraulikom pogledu prednost je ovakve mree to su podloge za njen proraun jednoznano
odreene.
Mane su joj sadrane u veim tlanim gubicima i pojavi ustajale vode na mnogobrojnim krajevima,
te naroito u prekidu dotoka u sluaju kvara za sve potroae iza mjesta kvara.
(b) Prstenasta mrea u svakoj toki moe biti napajana barem iz dva smjera, poto su krajevi
cjevovoda meusobno spojeni.
Ovo znatno poveava pogonsku sigurnost, jer se u sluaju kvara na cjevovodu moe iskljuiti
relativno usko podruje potroaa. Prednost je prstenaste mree i znatno prilagoavanje
oscilacijama u potronji, te ublaavanju fenomena vodnog udara.
Mana je ove mree, spram granate, vea ukupna duljina i nedefiniranost raspodjele protoka u
mrei.
Neovisno o shemi mree, zbog postojanja mnotva lokalnih kunih prikljuaka vrlo je teko
definirati stvarno stanje protoka izmeu dva vora, gdje se pod vorom podrazumijeva mjesto
razdvajanja cjevovoda.

Zato se kod hidraulikog prorauna mree koristi pojednostavljena shema, pretpostavljajui da se

voda ravnomjerno distribuira po njenoj duljini, tako da je protok koji tee promatranom dionicom
proporcionalan duljini dionice.
Sukladno ovakvoj pretpostavci uvodi se pojam specifinog protoka, q [l s-1 m-1], kao protoka koji
pripada jednom dunom metru mree. Ovaj je protok definiran izrazom:
q

l
qmax

in

L
i 1

(1.9-12)

gdje su:
qmax - najvei mjerodavni satni protok mreom, [l s-1], oduzimajui potroae ija je potronja
koncentrirana u pojedinim vorovima,
Li

- duljina i te dionice razdjelne vodovodne mree, [m],

- broj dionica, [1].

Prema tome, i toj dionici, duljine Li, pripada vlastiti protok, qv,i [l s-1]:
q v , i q Li

(1.9-13)

Ukupan protok, qu,i [l s-1], i te dionice jednak je zbroju vlastitog, qv,i, i tranzitnog protoka, qt,i,
dakle:
qu ,i qv ,i qt ,i

(1.9-14)

Kod prorauna vodovodnih mrea problem se obino svodi na odreivanje unutarnjih promjera i
raspoloivih tlakova za dionice kojima je poznata duljina i protok.
Vrijednost unutarnjeg promjera, D, kao preteno ekonomske kategorije, moe se u funkciji
ukupnog protoka oitati sa slike 1.9::15. Ove vrijednosti promjera odgovaraju brzinama teenja od
0.75 [m s-1], za najmanje promjere i protoke, do 1.5 [m s-1], za najvee promjere i protoke.

Slika 1.9::15 Dijagram ovisnosti unutarnjeg promjera cjevovoda i protoka

Prilikom hidraulikog prorauna vodovodne mree potrebno je voditi rauna i o minimalno i

maksimalno doputenim tlakovima u mrei.
Minimalni tlak treba osigurati u satu najvee potronje na najviim izljevnim mjestima u zgradama.
Najee je reguliran propisima ili preporukama i obino iznosi 0.5 do 1.0 [bara], ovisno o vrsti
objekta.
Maksimalni tlak se odnosi na najveu doputenu vrijednost hidrostatikog tlaka u najniim
tokama vodovodne mree. Obino iznosi 8 [bara], a ponekad i manje (6 [bara]). Mogui su i drugi
tlakovi, ovisno o karakteristikama vodovodne mree, prvenstveno otpornosti (vrsti) cijevi i
ugraenih ureaja.
(1) Hidrauliki proraun granate mree. U granatoj mrei, u uvjetima njenog napajanja s jednog
kraja (rezervoara, crpke) voda se moe do prikljunog mjesta dovoditi samo s jedne strane. Zbog
toga svojstva granate mree, mogu se kod protoka zadanih u krajnjim dionicama mree, idui od
tih dionica ka poetku mree (uzvodno), odrediti protoci svih preostalih dionica jedinim moguim
nainom.
Drugim rijeima, sukladno izrazu 1.9-14, protok u pojedinim dionicama vodovodne mree jednak je
zbroju vlastite potronje du promatrane dionice i protjecajne (tranzitne) koliine za nizvodne
dionice, ukljuujui i koncentriranu potronju, qx, u nizvodnim vorovima, te poarne koliine, qp,
(toka 1.3-1).
Postupak je shematski prikazan na slici 1.9::16.

Slika 1.9::16 Shema hidraulikog prorauna granate mree

Primjer definiranja mjerodavnog (raunskog) protoka, Qi, pojedinih dionica:
(a) dionica 4 5
Q45 qv , 45 q p q L45 q p

(1.9-15)

(b) dionica 4 4A
Q4 4 A qv , 4 4 A q p q L4 4 A q p

(1.9-16)

(c) dionica 3 4
Q3 4 qv ,3 4 qt ,3 4 q4 q p q L3 4 q L45 q L4 4 A q4 q p , itd ...

(1.9-17)

Prikazana metodologija definiranja mjerodavnih protoka neminovno sugerira dvije stvari.

Prvo, ovakvo definiranje mjerodavnog protoka implicite ukljuuje pretpostavku istodobnosti
maksimalne satne potronje za kuanske i industrijske potrebe te za gaenje poara, uz sasvim
opravdano pitanje veliine vjerojatnosti istodobnosti maksimalne satne potronje za kuanske i
industrijske potrebe te za gaenje poara.
Meutim, ova je metodologija definiranja mjerodavnih protoka u praksi esto prihvaena, budui
da se nalazi na strani sigurnosti.
Jedino se za slijepe dionice (dionice 4 5, 4 4A, 3 3A, 2 2A i 1 1A na slici 1.9::16) za
sluajeve kada je qv,i < qp, uzima Qi = qp ( a ne Qi = qv,i + qp).
Drugo, kod naselja kod kojih s obzirom na broj stanovnika, Nk, konane faze razvoja moda treba
predvidjeti vie istovremenih poara, pitanje su lokacije odnosno prostorna distribucija njihove
mogue pojave, tj. da li se moda svi poari, s obzirom na eventualno dostatnu duljinu neke
dionice, mogu javiti ba na toj dionici (npr. dionica 2 3, slika 1.9::16), ili i na susjednoj dionici
(npr. dionica 1 2) ili pak i na sasvim udaljenoj (npr. dionica 4 5).

Time je oito da se u konanosti vodovodna mrea mora hidrauliki proraunati za vie sluajeva
koji se ocijene realnima, kako bi se naao kritian, odnosno mjerodavan.
Pri tome je, dakako, neosporna injenica da treba respektirati mogunost pojave poara u
najudaljenijim i najviim tokama mjesta potronje od crpke ili rezervoara.
Treba takoer napomenuti da po prestanku poara potroenu koliinu vode iz rezervoara treba
popuniti u roku od 24 [h].
Nakon toga, kada su definirani mjerodavni protoci svih dionica mree, mogu se za njih odrediti
promjeri cjevovoda i tlani gubici, odnosno tlakovi.
(2) Hidrauliki proraun prstenaste mree obino je temeljen na jednom od sljedea tri postupka:
(1) postupak ekvivalentnih cjevovoda,
(2) postupak presijecanja,
(3) Crossov postupak (1936).
U praksi je najea primjena Crossovog (iterativnog) postupka.
Ovdje se nee iznositi metodologija hidraulikog prorauna prstenastih mrea. U primjeni se
najee koriste raunalni programski paketi s razliitim komercijalnim pristupima kao npr.
EPANET, WATER CAD, MIKE i drugi.

1.9.3. OBLIKOVNI KOMADI

Prilikom projektiranja i izvedbe vodoopskrbne mree potrebno je svladati este promjene pravca,
profila i vrste spojeva, te izvesti grananje cijevnih vodova.
Ove se zadae svladavaju posebnim komadima koje zovemo oblikovni ili fasonski komadi.
Fasonski komadi se najee proizvode tvorniki od lijevanog eljeza, rjee od drugih materijala
(elika, azbest cementa ili plastike). Spojnice su s naglavkom, s prirubnicom i kombinirano.
Proizvode se istih osobina, osim duljina, kao i cijevi.
Vrste, veliina, sheme i oznake oblikovnih komada su standardizirane.
U tablici 1.9::III prikazane su sheme i oznake nekih lijevano eljeznih fasonskih komada. Oznake
su prema Njemakom industrijskom standardu (Deutsche Industrie Norm DIN).

Tablica 1.9::III Sheme i oznake (prema DIN-u) nekih lijevano eljeznih fasonskih komada

U praksi se moe ukazati potreba i za nestandardiziranim fasonskim komadima. Njih treba

posebno naruiti, zbog ega su skuplji, rok isporuke je dulji pa ih treba maksimalno izbjegavati.

1.9.4. VODOVODNE ARMATURE

Vodoopskrbna mrea takoer sadri i razliite ureaje koji slue za njeno ispravno funkcioniranje,
upravljanje i odravanje.
Ovi se ureaji opim imenom zovu vodovodne armature. Izvode se od lijevanog eljeza i elika,
istih nazivnih promjera i tlakova kao i vodovodne cijevi.
Generalno postoje tri vrste armatura:
(1) armature za zatvaranje i regulaciju,
(2) armature za uzimanje vode,
(3) zatitne armature.
(1) Armature za zatvaranje i regulaciju predstavljaju zasuni, koji se obavezno postavljaju na svim
vodoopskrbnim ograncima i na ravnim potezima na udaljenosti od 300 do 500 [m].
Najrasprostranjenija je primjena (a) klinastih, (b) prstenastih (EV) i (c) leptirastih zasuna.
Na slici 1.9::17 prikazan je prstenasti zasun.

Slika 1.9:17 Prstenasti zasun

Radi ublaenja vodnog udara u mrei, svi su zasuni temeljeni na naelu postupnog zatvaranja.
(2) Armature za uzimanje vode jesu:
(a) hidranti (nadzemni i podzemni),
(b) javni zdenci.
(a) Hidranti, slika 1.9::18(a1) i (a2) slue za uzimanje vode za gaenje poara (poarni hidranti),
pranje ulica, polijevanje javnih zelenih povrina, ispiranje mree i sl. Postavljaju se na razmaku do
150 [m] (naizmjenino s obje strane ceste), a u naseljima sa samostojeim obiteljskim kuama do
300 [m].

(b) Javni zdenci, slika 1.9::18(b), slue za uzimanje pitke vode na javnim mjestima.

Slika 1.9::18 Armature za uzimanje vode

(a1) nadzemni hidrant; (a2) podzemni hidrant; (b) javni zdenac

(3) Zatitnim armaturama pripadaju:

(a) odzrani ventili,
(b) povratni ventili,
(c) usisne koare,
(d) ablji poklopci,
(e) muljni ispusti, itd.

Slika 1.9::18 Zatitne armature

(a) odzrani ventil; (b) povratni ventil; (c) usisna koara; (d) ablji poklopac

(a) Odzrani ventili, slika 1.9::18(a), ugrauju se na visokim prijevojnim tokama mree radi
automatskog isputanja zraka koji se u njima skuplja.
(b) Povratni ventili, slika 1.9::18(b), osiguravaju strujanje vode u cjevovodu samo u jednom smjeru.
(c) Usisne koare, slika 1.9::18(c), sprjeavaju ulaenje veih stranih tijela u usisne cijevi.
(d) ablji poklopci, slika 1.9::18(d), slue za sprjeavanje povratnog strujanja i ulaenja stranih
tijela u cjevovod.
(e) Muljni ispusti su ureaji za isputanje vode i mulja na niskim tokama mree.

Radi omoguavanja pristupa i zatite, u pravilu se sve vodovodne armature s pripadnim fasonskim
komadima smjetaju unutra posebnih okana.
Veliine okana ovise o dimenzijama cijevi, fasonskih komada i armatura koji se u njih ugrauju, te
usvojenoj dubini polaganja cijevi.
Preteno se izvode od armiranog betona, na licu mjesta ili montano, okruglog i poligonalnog
(pravokutnog ili kvadratnog) tlocrta.
Prema vrsti armature koja je u njih ugraena, okna se specificiraju kao npr. zasunska okna,
odzrana okna, okna muljnog ispusta, vodomjerna okna i sl.
Na slici 1.9::19 prikazano je pravokutno armiranobetonsko zasunsko okno.

Slika 1.9::19 Pravokutno armiranobetonsko zasunsko okno

1 podloni (betonski) blok; 2 TT komad; 3 zasuni; 4 FF komad; 5 tipske metalne stupaljke; 6 tipski poklopac

1.9.5. UGRADNJA, ISPITIVANJE I DEZINFEKCIJA CJEVOVODA

(1) Ugradnja cjevovoda. Jedan od osnovnih parametara ugradnje cijevi je dubina ugradnje, koja
ovisi o (a) dubini smrzavanja, (b) vanjskom optereenju (npr. prometnom), (c) vanjskom
zagrijavanju i (d) temperaturi vode u cijevi.
Kao zatita od smrzavanja smatra se za nae kontinentalne prilike dovoljnim ugradnja dubine
1.0 [m], mjereno od tjemena (najvie toke) cijevi.
Ovu je dubinu potrebno provjeriti i za sluaj vanjskog optereenja cjevovoda.
Radi zatite od zagrijavanja, dubina ugradnje ne bi trebala biti manja od 0.5 [m], takoer mjereno
od tjemena cijevi.
Dubina ugradnje cjevovoda, usvojena za konkretan sluaj, priblino je jednaka za itavu mreu pa
vodovodne linije praktiki slijede liniju terena.
Prilikom ugradnje cjevovoda nije dovoljno voditi brigu samo o dubini polaganja cijevi u rovu, ve i o
potrebi izvedbe posteljice i nadsloja, slika 1.9::20.

Slika 1.9::20 Normalni popreni presjek rova

1 pjeano ljunani temeljni sloj; 2 pjeani izravnavajui sloj; 3 cijev; 4 zemljani ili ljunani zasip;
5 materijal od iskopa

Naime, na dnu rova mogu nakon iskopa mjestimice zaostati koncentrirane neravnine i krupniji
komadi, npr. lomljenog kamena, pa bi izravno polaganje cijevi na takvu podlogu moglo nakon
zatrpavanja izazvati lokalnu koncentraciju naprezanja, a time i mogunost oteenja ili loma cijevi.
Stoga se radi poravnanja dna rova najprije nasipa pjeano ljunani temeljni sloj, s veliinom
zrna do 30 [mm], i ravnomjerno izvri njegovo zbijanje po cijeloj duljini rova tako da debljina
zbijenog temeljnog sloja iznosi oko 10 [cm]. Za cijevi manjih promjera ( D < 500 [mm]) dozvoljena
je i manja debljina temeljnog sloja, ali je onda obavezna i upotreba sitnijih frakcija. Na temeljni sloj
se potom nasipa oko 5 [cm] pjeanog izravnavajueg sloja u kojemu cijev prilikom ugradnje sama
oblikuje leite.
Temeljni i izravnavajui sloj ine posteljicu.

Nakon polaganja cijevi provodi se njezino zatrpavanje zemljanim ili ljunanim materijalom u
horizontalnim slojevima debljine do 30 [cm], kako bi se istovremeno sa zatrpavanjem obavilo i
zbijanje zasipa. Kada visina zatrpavanja dosegne 30 [cm] iznad tjemena cijevi, preostali dio rova
do povrine (terena) moe se, takoer uz zbijanje, zasuti materijalom od iskopa, maksimalne
krupnoe zrna 15 [cm].
U sluaju znatnog iznosa vanjskog optereenja potrebno je izvesti dodatnu zatitu cjevovoda, npr.
oblaganjem betonom ili ugradnjom cjevovoda u armiranobetonske sanduke.
Osim dubine, vaan parametar ugradnje cjevovoda je irina rova, Br [m], koju je potrebno osigurati
radi mogunosti ugradnje cijevi i izvedbe spojeva u rovu.
Potrebna irina rova ovisi o promjeru cijevi, tablica 1.9::IV.

Tablica 1.9::IV Potrebna irina rova

Takoer, temeljem zakona odranja koliine gibanja, na mjestima horizontalnih i vertikalnih lomova
trase, grananja i krajeva slijepih dionica cjevovoda pojavljuje se sila tlaka s tendencijom kidanja
spojeva i fasonskih komada, slika 1.9::21.

Slika 1.9:21 Djelovanje sile tlaka

(a) na koljeno, (b) na ravu; (c) na zavretak cijevi

Radi toga je potrebno posebno osiguranje takvih mjesta na trasi cjevovoda, to se postie
izvedbom uporinih blokova.
Ovi se blokovi najee izvode kao betonski masivi. Na slici 1.9::22(a) prikazan je primjer
konstrukcije betonskog uporinog bloka za osiguranje cjevovoda u horizontalnoj krivini, a na slici
4.9::22(b) za osiguranje u vertikalnoj krivini (za djelovanje sile tlaka prema gore).

Slika 1.9:22 Uporini betonski blokovi

(a) u horizontalnoj krivini; (b) u vertikalnoj krivini
1 betonski blok; 2 tucanika ili ljunana posteljica; 3 steznici; 4 sidra; 5 elina ogrlica

Potreba za izvedbom uporinih blokova je utoliko izraenija koliko se radi o veim promjerima
cjevovoda (D > 400 [mm]).

Kod ugradnje vodoopskrbnih cjevovoda potrebno je sagledati i njihov meuodnos s ostalim

infrastrukturnim elementima gradske ulice, slike 1.9::23.

Slika 1.9:23 Primjer rasporeda cijevi u poprenom presjeku ulice

I prometni dio ulice; II nogostupi; III zeleni pojasevi
1 glavni vodoopskrbni cjevovod; 2 razdjelni vodoopskrbni cjevovod; 3 kanalizacijski kolektor; 4 plinovod; 5 toplovod;
6 kablovi visokog napona; 7 kablovi niskog napona; 8 kablovi javne rasvjete

U velikom gradovima s mnotvom cijevnih infrastrukturnih vodova razliite namjene esto se

izvode posebni prohodni tuneli, slika 1.9::24, koji omoguuju brz pristup i obavljanje popravaka
bez raskopavanja rova. Ovakav tip rjeenja je naroito est kod mostova.

Slika 1.9:24 Prohodni tunel

1 vodovi pod naponom; 2 ptt vodovi; 3 plinovod; 4 toplovod; 5 vodovod; 6 kanalizacija

(2) Ispitivanje cjevovoda. Prije putanja u pogon cjelokupna se vodovodna mrea ispituje na
vrstou i vodonepropusnost tzv. tlanom probom.
Prije potpunog zatrpavanja rova postepeno se ispituju pojedine dionice mree, kako bi se u sluaju
potrebe popravaka lake detektiralo mjesto kvara i ne bi morala raskopavati cjelokupna mrea.
Vremensko trajanje ispitivanja i veliina ispitnog tlaka propisani su za pojedine vrste cijevi.
(3) Dezinfekcija cjevovoda. Nova ili rekonstruirana vodovodna mrea mora se prije upotrebe
podvri dezinfekciji. Ovo se provodi tako da se dionice pune vodom koja sadri 20 do 30 [mg]
klora na litru vode. Kloriranje traje minimum 24 [h], a nakon toka se vodovodna mrea ispere
istom vodom.

1.9.6. PRIKAZIVANJE VODOOPSKRBNE MREE U PROJEKTU

Vodoopskrbna mrea se u projektu prikazuje:
(1) situacijskim planom,
(2) uzdunim profilima cjevovoda,
(3) karakteristinim normalnim presjecima cjevovoda (za glavne i izvedbene projekte).
(1) Situacijski plan vodovodne mree crta se na kotiranom situacijskom planu vodoopskrbnog
podruja (s izohipsama). U njega se unose:
(a) trase cjevovoda,
(b) brojevi vorova (stalnih toaka),
(c) dimenzije profila i vrste cijevi za svaku dionicu izmeu dva vora,
(d) oznake i brojevi pojedinih grupa objekata na mrei (npr. zasunskih okana ZO1, ZO2, ...,
crpnih stanica CS1, CS2, ...).
(e) posebni objekti na mrei (prijelazi preko rijeka i ispod eljeznikih pruga, osiguranje
cjevovoda),
(f) stacionaa.

Situacijski plan se obino crta na kartama mjerila 1 : 2 500 do 1 : 5 000 za studije i idejne projekte,
a 1 : 500 do 1 : 1 000 za glavne i izvedbene projekte.
Na posebnim se listovima crtaju sheme vorova s fasonskim komadima i vodovodnim
armaturama. Svaki vor je obiljeen istim brojem kao na situacijskom planu i na isti nain je
orijentiran.
(2) Uzduni profili se crtaju za svaki cjevovod na posebno snimljenim uzdunim profilima po trasi
ugradnje cijevi. U njima trebaju biti upisani i ucrtani:
(a) brojevi vorova (stalnih toaka) iz situacijskog plana,
(b) dimenzije profila i vrste cijevi po dionicama iz situacijskog plana,
(c) oznake i brojevi pojedine grupe objekata na mrei iz situacijskog plana,
(d) posebni objekti na mrei iz situacijskog plana,
(e) duljina dionice u [m] s nagibom dna rova i taj nagib u [],
(f) kote dna rova u [m n.m.] na prijelomima dna rova,
(g) kote terena u [m n. m.], na prijelomima terena,
(h) dubine iskopa u [m], na prijelomima dna rova,
(i) piezometarske kote u [m n.m.] i linije s iznosima piezometarskog pada u [].
(j) razmak profila u [m], na prijelomima pod (f) do (h),
(k) stacionaa u [km].

Kod crtanja uzdunih profila obino se uzima isto mjerilo za duljine u kojem je izraen i situacijski
plan, a za visine se najee odabire mjerilo 1:100.
(3) Karakteristini normalni presjeci obino se crtaju u mjerilu 1:5 do 1:50 (1:100), ovisno o
dimenzijama profila i dubini iskopa. U njih se unosi:
(a) geometrija rova (irina, dubina i nagib stijenki),
(b) dimenzija profila i vrsta cijevi,
(c) dimenzija i struktura posteljice, zasipa do 30 [cm] iznad tjemena cijevi (ili zatite cijevi) i
nadsloja.