Hrvatsko katoliko sveuilite

Odjel za povijest
Ilica 242, Zagreb

Mirela Lonar

LEOPOLD VON RANKE

(seminarski rad iz kolegija Historiografija II)

dr.sc. Ines Saboti,

(mentor)

Zagreb
24. listopad 2016.
1

SADRAJ:
1. UVOD.....................................................................................................................3
2.

RASPRAVA .........................................................................................................4
2.1. RAVNODUNOST POVJESNIARA..................................................5
2.2. POLITIKA REVOLUCIJA ISPRED RELIGIJE..................................6
2.3. OBJEKTIVNOST POVJESNIARA.....................................................6

3. ZAKLJUAK..........................................................................................................7
4. POPIS LITERATURE...........................................................................................8

1. UVOD
Zadani ulomci dijelovi su predgovora iz knjige Die rmischen Ppste, ihre Kirche und
ihr Staat im sechszehnten und siebzehnten Jahrhundert (Rimske pape, njihova Crkva i drava
u 16. i 17. stoljeu) njemakog povjesniara Leopolda von Rankea. Djelo je nastalo i izdano
u Berlinu 1834.-1836. godine, u nakladi Duncker und Humblot. Autor je roen 21.prosinca
1795.godine u Wiehenu, studirao je klasinu i luteransku teologiju na sveuilitu u Leipzigu.
Nakon zavrenog studija teologije radio je kao gimnazijski i sveuilini profesor u Berlinu.
Zbog privrenosti pruskoj aristokratskoj tenji za ujedinjenjem Njemake uskoro je postao
slubeni historiograf Pruske monarhije.1 Von Ranke autor je oko 60 sabranih djela, a najvei
dio djela odnosi s na prusku i njemaku povijest. 2 Osim velikim autorom, Leopolda von
Rankea smatra se i utemeljiteljem moderne historiografije i tradicionalne njemake
historiografske kole, esto nazivane Pruskom kolom.3 Njegove ideje suprotstavljene su
romantiarskim pogledima na povijest te pragmatinoj historiografiji, cilj mu je istraiti
prolost onako kako je to zaista bilo" te pokazati kako su dogaaji meu sobom povezani.4
Leopold von Ranke djeluje u 19. stoljeu koje je obiljeeno nacionalnim previranjima,
revolucijama i promjenama ustroja te tenjama naroda za nacionalnim dravama, ponajprije
tu istie elju naroda koji nemaju jedinstvenu nacionalnu dravu poput Talijana ili Nijemaca.
Njegovo djelovanje ponajprije je usmjereno upravo prema tome - stvaranju jedne nacionalne
Njemake drave pod pokroviteljstvom Pruske . On tei za golom istinom i za prikazivanjem
povijesti kroz prizmu drava, politikih dogaaja i velikih osoba, ali ne iz perspektive
tadanjeg "modernog" ovjeka, nego iz perspektive "onakve kakva je ona tada bila" iz
pogleda eurocentrinog autora.5 Predstavnik je klasinog njemakog historicizma, odobrava
"prosvijeeni konzervativizam", a odbacuje batinu prosvjetiteljstva i francuske revolucije. On
utemeljuje diplomatsku historiju,a glavni izvori istraivanja postaju diplomatska izvjea,
predstavke, dnevnici, pisma i izjave svjedoka.6 Ranke ne eli historiografiju koristit u svrhu
moralne poduke, protestantske ortodoksne teologije ili prosvjetiteljske filozofske historije ve
eli da ona sama sebi bude svrhom, tj. da bude samostalna znanost kojoj e pridonijeti
objektivan povjesniar.
1

Leopold Von Ranke, Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51803

John Burrow, Povijest povijesti, 479.
3
Isto, 480.
4
Leopold Von Ranke, Hrvatska enciklopedija, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51803
5
Mirjana Gross, Suvremena historiografija, Zagreb: Novi Liber, 2001., 124.
6
Isto, 128.
2

U zadanom ulomku autor iznosi ideju s kojom je pisao cijelo djelo. Naime, on odmah
navodi ga religijska pitanja samog papinstva nee zanimati, te da e njegovo djelo biti
usmjereno politikom razvoju papinske moi i oblicima u kojima se ona manifestira.
Naglaava da e u iznoenju zadane teme biti nepristran, tonije, da e temu rimskih papa i
njihove moi nepristrano promatrati.
Prilikom obrade teksta zapazila sam tri tematske cjeline koje se provlae kroz ulomak
iz predgovora. Teme na koje u se osvrnuti naslovljene su ravnodunost povjesniara,
politika revolucija ispred religije i objektivnost povjesniara. Kroz navedene teme pokuat
u odgovoriti na pitanje koje se kroz Rankeov ulomak protee, a glasi: moe li povjesniar
uistinu ostati objektivan izlaui pregled odreene epohe povijesti?

2. RASPRAVA
2.1. RAVNODUNOST POVJESNIARA
Kao utemeljitelj diplomatske historije kojoj su u sreditu drava, nacija i velike
linosti, autor na samom poetku iznosi kako e upravo pozicija iz koje pie djelo biti
odluujua za njegovu objektivnost, naime on navodi "Talijan ili Rimljanin, ili pak katolik,
sasvim bi drugaije pristupio tom poslu nego ja.", smatrajui da bi religijska domena mogla
imati poseban utjecaj na autora,a izrazila bih se pristranou i poistovjeivanjem s odreenim
stavovima. Ranke to i potvruje u drugom dijelu istog ulomka "Izraavajui svoje osobne
osjeaje mrnje ili divljenja, dao bi svojoj knjizi posebnu boju, vjerojatno vie sjaja; u
velikom broju poglavlja, dao bi vie detalja, vie bi se poistovjetio s interesima ili stavovima
Crkve.". Upravo navedeni prvi ulomci odiu Rankeovim tenjama za koje se zalagao u svom
cjelokupnom radu, on eli ravnodunog i objektivnog povjesniara koji e bez moralnih poduka
prikazati povijest.

Upravo to to je protestant smatra svojom prednou, a to jasno navodi u "To

nikako ne moe biti nadahnue protestanta(...)" i "(...)daleko vie ravnoduniji spram papinske
moi (...)", elei naglasiti kako on kao protestant nije privren papinoj moi te je spram nje
ravnoduan u odnosu na nekoga tko je katolik.

Isto, 126.-127.

U daljnjem razmiljanju, vidljivo je autorovo stajalite vezano uz religijska pitanja. On je u

odnosu na njih ravnoduan i ne eli se njim kao takvima baviti, ona za njega nemaju veliki znaaj i
nisu u fokusu njegova rada te kao takva ne mogu biti sredstvo pomou kojega e doi do "gole istine".
Svoje tvrdnje o nemoi papinskog utjecaja nad protestantima jasno je potkrijepio u reenici "Ne moe
nikako biti rije njezinom posebnom utjecaju nad nama, ona ga vie nema nad naim duhovnim
sudbinama".
On eli biti nepristran i ravnoduan spram pitanja papinstva, ne eli u domenu njihove moi
stavljati religijska pitanja i njima se baviti, iako je svjestan da period o kojem pie vrvi od crkvenih
pitanja "U ova dva stoljea, kada se duh zapadnih nacija radije okree prema religijskim pitanjima,
vidimo kako papinstvo zauzima istaknuto mjesto (...)". Smatra da je kljuno poznavati situaciju i
povijesni kontekst samog perioda o kojem pie, ali i poznavanje prethodnih dogaaja koji su odredili
samu situaciju o kojoj on pie "Poinjem saetkom ukupnih dogaaja koji su doveli papinstvo do
stanja gdje se nalazi(...)".

2.2. POLITIKA REVOLUCIJA ISPRED RELIGIJE

Kao zagovaratelj povijesti velikih dogaaja, posebice onih politikih koje mijenjaju
ustroj drave, von Ranke se odluuje za politiki aspekt papinske moi to daje do znanja
itatelju ve u prvom ulomku predgovora " (...)mi emo se samo pozabaviti s temporalnom moi
papinstva i njegovim razvojem.", ali i u daljnjem dijelu teksta "(...) nas uvelike zanima prouavanje
politikih revolucija (...)". 8 Autor eli istraiti injenice koje su "povijesne naravi" i pomou kojih e
njegov politiki koncept biti potpun.
Von Ranke ne eli u svom istraivanju imati stigmu subjektivnosti, stoga iznosi bitnost
definiranja i formuliranja teme o kojoj e pisati. On eli napisati strogu individualnu politiku povijest
koja nee prikazivati nita doli politikog i vremenskog aspekta u kojima se papinska mo razvija, a to
ukljuuje i razdoblja revolucija "(...)one obuhvaaju dio ope svjetske povijesti, ne samo u
razdobljima kada je dominacija papinstva bila neupitna, nego i u stoljeima gdje su se akcija i
reakcija uporno sukobljavale(...)". 9 Iznosi i oprena miljenja koja su se tada javljala vezano uz
stavove crkve i njezino djelovanje u vremenskom okviru od 2 stoljea "(...) dok ga neki napadaju i
naputaju, drugi ga podravaju i brane." Upravo e zbog takve dvije struje, jedne koja je na strani
papinstva i druge, ije je miljenje opreno stavovima pape, autor pokuati nepristrano promatrati
zadane situacije.
8
9

Isto, 125.-129.
Isto, 125-129.

Za njega "(...) crkvene i isto dogmatske injenice nisu nam osobito zanimljive(...)", jer nemaju
jednak utjecaj kao one politike. Njemaki historiografi koji djeluju u 19. stoljeu nastoje se ograditi
od crkvenih pitanja, jer smatraju da bi rjeavanjem istih mogli u pitanje dovesti svoju objektivnost
kojoj su teili. Spram njih, politike revolucije i pitanja dio su "(...)ope svjetske povijesti, (...)" koji
vrijedi istraivati i pomou kojih se moe doi do istine i do spoznaje onako kako je to zaista

bilo". Politika pitanja za njega su u sreditu povijesti, ona pokreu zbivanja, narode, nacije i
drave i kao takva su vrijedna istraivanja.10
2.3. OBJEKTIVNOST POVJESNIARA
Cilj Rankeovog klasinog historicizma jest donijeti povijesne injenice pravilnom
interpretacijom izvora bez "(...) svog osobnog osjeaja mrnje ili divljenja(...)", na taj nain istina
e biti potpuna11. Za njega primarni cilj povijesti je tona i iscrpna interpretacija povijesnih izvora koja
treba biti objektivna i nepristrana. Autor je svjestan da je teko u vlastitom radu zanijekati svoje
miljenje i stajalite, ali on u posljednjem dijelu predgovora upozorava autora da to moda i nee
uspjeti "(...) nastojat emo ga nepristrano promatrati (...)". Jedan od razloga zbog kojeg Ranke tei
objektivnosti i nepristranosti je taj to su se esto povijesni izvori kao i injenice koristile kao sredstvo
za moralnu pouku ili u korist odreene povijesne discipline te su se na taj nain iskrivljavale i
prilagoavale. Upravo zato bitno je odrediti jednu, odreenu temu kojoj e se autor posvetiti bez
straha da se "(...) poistovjetio s interesima ili stavovima (...)", to bi ga nuno vodilo u subjektivnost
koju nastoji izbjei. 12
"Poinjem saetkom ukupnih dogaaja (...)", ovom reenicom uvodi itatelja u samu sr teme
pokuavajui mu predoiti uzroke i razloge zbog kojih je definirana tema dola"(...) do stanja gdje se
nalazi (...)" u onom momentu o kojem e on pisati. Za von Rankea to je sredstvo kojim e postii
objektivnost kod itatelja. Za autora iznoenje tonih injenica vie je od samog upoznavanja itatelja
sa stanjem u kojem se odreeno podruje istraivanja nalazi,a za njega je to zakon pomou kojega e
bez "(...) osjeaje mrnje ili divljenja (...)" prikazat povijesni razvoj papinstva. Za njega bitne su
samo vodee ideje koje dovode do odreenih promjena u ovom sluaju "(...) drugi elementi koji su
povijesne naravi." , a to nisu dogmatske injenice. Smatra da bi autor pri pisanju trebao "(...) odustati
od topline koja proizlazi od nadahnutog izlaganja mrnjom ili sklonou." jer je to neprimjereno
historijskom istraivanju za koje se on zalae.

10

Isto, 127.
Isto, 127.
12
Isto, 125.
11

Dajui itatelju injenice osloboene njegovog osobnog stajalita on eli postii tumaenje
povijesti njom samom, a ne sa stajalita modernog ovjeka. Smatra da prolost govori sama za sebe

preko izvora, te da je se tim dobiva istinita historijska slika.

3. ZAKLJUAK
Iz proitanog teksta jasno je vidljiv cilj von Rankeovog djela. On svojim djelom eli
prikazati nepristranu povijest Rimskih papa, njihove Crkve i drava u 16. i 17. stoljeu kroz
prizmu povijesnih elemenata bez primjese crkvenih dogmi. Za njega crkvene i dogmatske
injenice nisu posebno zanimljive jer su one duhovna i moralna varijanta kojoj je svrha
instrumentalizacija historiografije kao moralne poduke.
Iako mu je imperativ objektivnost i nepristranost u von Rankeovim djelima vidljiva je
prisutnost aristokratske pruske struje koja tei ujedinjenju Nijemaca u jedinstvenu nacionalnu
dravu. Njegove sredinje teme u svom fokusu imaju politiku povijest i njihova interpretacija
mogua je samo tonom i nepristranom analizom zadanog povijesnog izvora koji slui kao
temelj historiografskog djela. Pitanje iz uvodnog dijela moe li povjesniar uistinu ostati
objektivan izlaui pregled odreene epohe povijesti? zapravo je odgovoreno u samom
poetku. Povjesniar e pokuati iznijeti i prikazati sve povijesne injenice na objektivan
nain, ali interpretacija istih rijetko kad e ostati bez primjese vlastitih ideja i miljenja. Iako
je von Ranke pokuao iz predgovora istisnuti svoje "ja" ono je ipak vidljivo u samom uvodu
kada naglaava razliku izmeu dvije vjeroispovijesti i njihovog pristupa odreenoj epohi
povijesti kao i glavnim akterima odreenog perioda.

4. POPIS LITERATURE
7

1. Leopold Von Ranke, Hrvatska enciklopedija Hrvatski leksikografski zavod

Miroslava Krlee, http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=51803 (posjeeno
21. listopada. 2016.)
2. Mirjana Gross, Suvremena historiografija, Zagreb: Novi Liber, 2001.
3. John Burrow, Povijest povijesti Epovi, kronike, romanse i ispitivanja od Herodota i
Tukidida do dvadestegog stoljea, Zagreb: Algoritam, 2010.