Professional Documents
Culture Documents
Orijentalna Arhitektura U BiH PDF
Orijentalna Arhitektura U BiH PDF
Orijentalna Arhitektura U BiH PDF
najljepa je na svijetu!
SADRAJ:
UVOD
1. OSMANSKA/ORIJENTALNA ARHITEKTUR .......................................................1
1.1. Utjecaj orijentalnoislamske civilizavije na BiH........................................................2
1.2. irenja orijentalno-islamske kulture na prostoru BiH.............................................3
1.3. Utjecaj orijentalne/osmanske arhitekture na kulturu u BiH........................................4
1.4. Osmanski arhitektonski stilovi pretee bosanskog arhitektonskog sloga....................5
1.4.1. Brusanski i ranocarigradski period (XIV i XV st.)....................................................5
1.4.2. Klasini period osmanske arhitekture (1501-1703.)..................................................6
1.4.3. Period dekoracije tulipana (1703-1730.)....................................................................7
1.4.4. Period osmanskog baroka (1730-1808.)....................................................................8
1.4.5. Period osmanskog ampira (1808-1874.)....................................................................8
1.4.6. Neoklasini period (1874-1930.)...............................................................................9
2. HISTORIJSKI OKVIRI RAZVOJA SAKRALNIH OBJEKATA
ORIJENTALNE ARHITEKTURE U BOSNI I HERCEGOVINI
2.1. Pojava i rasprostranjenost..........................................................................................10
2.2 Regionalne arhitektonske specifinosti.......................................................................16
2.2.1. Centralna i Istona Bosna........................................................................................16
2.2.2. Zapadna Bosna.........................................................................................................17
2.2.3. Hercegovina.............................................................................................................18
3. DAMIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
3.1. Procvat Sarajeva za vrijeme Gazi Husrev-bega..........................................................20
3.1.1. Gazi Husrev beg (1480 1541)............................................................................20
3.1.2. Gazi Husrevbegova ili Begova damija.................................................................21
3.1.2.1. Karakteristike Gazi Husrev-begove damije........................................................22
3.2. Careva damija u Sarajevu.........................................................................................25
3.3. Ferhat paina ili Ferhadija damija u Banjoj Luci...................................................26
3.3.1.Ruenje......................................................................................................................
3.3.2. Restauracija..
3.4. Arnaudija damija u Banjoj Luci
3.4.1. Ruenje
3.4.2. Rekonstrukcija.
3.6. Karaozbegova damija u Mostaru
4. CRKVE
4.1. Crkve brvnare
4.2. Najstarija crkva u Bosni i Hercegovini Stara vareka crkva.
4.3. Saborna crkva u Sarajevu.
4.4. Franjevaka crkva i samostan Gorica u Livnu.
4.4.1. Franjevaka crkva u Livnu
4.4.2. Samostan Gorica u Livnu..
5. MEDRESE
5.1. Gazi Husrevbegova medresa sagraena 1537. godine.............................................
5.2. Karaozbegova medresa.................................................................................................
5.4. Eli Ibrahimpaina medresa........................................................................................
5.3.Behram-begova medresa..................................................................................................
6. Tekije
6.1. Tekija na vrelu Bune (Blagaj).........................................................................................
6.1.1. Izgled tekije..................................................................................................................
7. HANOVI I KARANVASARAJI
7.1. O hanu uope..
7.2. Vrste hanova...
7.3. Hanovi u Bosni i Hercegovini.
7.3.1. Moria han...
7.3.2. Kolobara han
7.3.3. ulov han.
7.3.4. Talihan
7.4. Han i karavansaraj...
7.5. Imareta i musafirhane (zavije)
8. BEZISTANI
8.1. Bazilikalni bezistani
8.2. Bezistani u Bosni i Hercegovini.
8.2.1. Gazi Husrev-begov bezistan...
8.2.3. Brusa bezista.
9. SAHAT KULE
9.1. Karakteristike sahat-kula...............................................................................................
9. 2. Sahat-kule u Bosni i Hercegovini..................................................................................
9.2.1. Sahat-kula u Banjoj Luci , najstarija sahat-kula u BiH................................................
Uvod
Bosna i Hercegovina je moja jedna i jedina domovina. Neunitiva i ponosna, poslije
svakog pada dizala se iz ruevina i pepela ljepa i jaa, ako je to ikako mogue. Bosnom
su vladali mnogobrojni vladari i mnogi ljudi koraali njome i svako od njih ostao je
opinjen njenim blistavim bisernim i istim izvorima, cvjetnim poljima i planinama,
njenim prirodnim uvarima. Ovaku sliku moje domovine upotpunjava kr i
samoisklesano hercegovako kamenje. Takmiei se sa prirodnim ljepotama veina
vladara i neimara je pokuala ostaviti prepoznatljiviji peat mojoj domovini. Tako su se u
njoj ispreplele razliite kulture, tradicije i nacije.
Najvei peat u arhitekturi ostavile su joj Osmanlije sa najveim brojem izgraenih
najljepih graevina. I ba po tim graevinama moja domovima je prepoznatljiva u
svijetu. Da ivim jo minimalno deset stoljea ne bih mogla nai i obii svaki steak i
vidjeti lino sve njene ljepote. Zato sam se odluila za svoj zavrni ispit u u gimnaziji
pisati temu Orijentalna arhitektura u Bosni i Hercegovini i bar na taj nain upoznati jo
jedan djeli njene ljepote.
Bosna
Bosna, to je jedna dobra zemlja. Kad plae klobuaju
kiseljaci. Sagni se i pij, niko se ne ljuti. U Bosni ima jedna
tiina. U tiini jedna njiva. U toj njivi obeharalo stablo.
Zimi Bosna po svu no srebrom zvoni. Bosna ima Bosanca.
Kad Bosanac lijee na poinak on polako glavu spusta na
zemlju Da zemlju ne povrijedi. Bosna ima majku. Majka se
popne na brdo iznad pruge pa mahne mainovoi. Majka
mahne mainovoi, a lokomotiva vrisne. Bosna ima kuu.
U kui ivi starica Njen smjeh je ajet o denetu. Skloni
obuu kad prelazi Unu, Savu, Drinu. Operi noge u
rijekama Bosna je ilimom zastrta.
(Nedad Ibriimovi)
1. Osmanska/orijentalna arhitektura
Arhitektura Osmanskog carstva je u cjelini specifina i drugaija od ostalih, posebno
kada je u pitanju izgradnja damija u stilu Mimara Sinana, kao Sulejmanija damija iz 16.
vijeka. Gotovo 500 godina bizantska arhitektura je utjecala na izgradnju damija kao to
je Aja Sofija, koja je posluila kao primjer za mnoge osmanske damije kao to je
ehzada damija, Sulejmanija damija i Rustem-paina damija.
Osmanlije su dostigle najvii stepen arhitekture u islamskim zemljama. Oni su
posjedovali tehnike izgradnje nepreglednog unutranjeg prostora ogranienog
"besteinskom", ali masivnom kupolom i uspjevali su napraviti perfektan sklad izmeu
unutranjeg i vanjskog prostora, kao i sklad tame i svjetlosti. Islamska orijentalna
arhitektura se sastojala od izgradnje jednostavnih zgrada sa prostranom dekoracijom, sve
dok je nisu preobrazile Osmanlije kroz novi dinamini arhitektonski izraaj, koji se
ogledao u izgradnji lukova, kupola, polukupola i stubova.
Aja Sofija (damija Svete mudrosti) je sagraena u doba cara Justinijana u Carigradu,
B. Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee), Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
M. Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosna i Hercegovina, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.
Jedna vrlo vana odlika islamske civilizacije nala je svoj snaan izraz takoe u
bosanskoj arhitekturi, a to je bio dobro naglaen odnos prema prirodi i prema ivotu. U
Bosni je arhitektura teila tome da se skladno uklopi u zelenilo pejzaa i da su stambeni i
drugi objekti izloeni suncu, da se tekua voda do maksimuma iskoristi, ali se tjelesni
kult takoe nije zapostavljao. Islamsko strogo monoteistiko naziranje nalo je svoj izraz
u tome to je zapostavljala slikarstvo i kiparstvo, kao i oblikovanje ivih bia.
Prikazivanje ivotinjskih likova u stilizovanom obliku zastupljano je i u muslimanskom
vezu u BiH. Osobito ovo vai za pauka (radu), koji je, kako je poznato kod muslimana,
simbol radosti, labuda na vodi, riba i jo nekih. U izradi nadgrobnih spomenika niana
naena je supstitucija za plastino oblikovanje ljudskih bia. Dekorativni elementi
orijentalnoislamske umjetnosti zastupljeni su i u bosanskom graditeljstvu, proizvodima
umjetnog obrta, u izradama bakra, zlata, i srebra, eljeza i drugih metala, keramici,
opremi knjiga i drugim, ali je sigurno da nigdje nije u istoj formi zastupljen. Upravo su
dvojica Bonjaka glavni predstavnici turskog minijaturnog slikarstva, to su Visoak
Nesuh Mitraki i Naka Osman. U ilimarstvu su takoe jako naglaeni orijentalno
islamski utjecaj, a ono se oslanja na odreene vjerske obiaje, a i na nain ivota.
injenica je da je arhitektura BiH imala karakteristike turskoislamske arhitekture, a i
neke svoje odreene vlastitosti, te vlastitosti proizilazile su iz toga to su graditelji
neimari i izvoai duneri bili uglavnom domai ljudi iz BiH, pa su tako u nju unosili
elemente domae umjetnike tradicije. Drvo koje daje velike oblikovane mogunosti bilo
je veoma zastupljeno u graevinskom materijalu orijentalnoislamske arhitekture i
znamo da je to posljedica umskog bogatstva BiH.
stilovi
pretee
bosanskog
Sultan Ahmedova ili Plava damija u Istambulu. Sagradio je najpoznatiji uenik mimar
Sinanove kole Mehmed-aga (1609-1616. godine). Ovo je najvea damija u Istambulu.
(slika br. 7)
Prve damije u nekom osvojenom podruju Turci su gradili na punktovima, koji su imali
strateki znaaj za uspostavljanje vlasti i dalje napredovanje, kao i u stratekim vanim
4
Prvu damiju sa kupolom u Bosni izgradio je Mustafabeg Skenderpai 1518. godine u Sarajevu u
mahali koju je narod nazvao Skenderija. Poruena je 1945., a munara 1960. (M. Mujezinovi, Epigrafika I)
utvrenjima. U Bosni ih treba traiti u bosanskom krajitu, koje je postojalo oko Sarajeva
od 1453. do 1463. godine.5
Narodna predaja kae da je damija u Ustikolini najstarija u Bosni i Hercegovine, a
prema natpisu koji je postojao u damiji izgraena je 1446. godine, ali to ni do danas nije
dokazano.6 U koliko je narodna
predaja tana, ta prvobitna graevina
je sigurno bila skromnija, mogue i sa
drvenom munarom, jer dananja
munara po svojoj formi, precizno
klesanim kvaderima i stalaktnim
ukrasom odgovara munarama iz XVI
stoljea.
Bosansko krajite je postojalo od 1453., a moda i od 1488., pa do osnivanja bosanskog sandaka 1463.
godine na podruju dananjeg Sarajeva i utvrenja Hodidjed. Spomije se i kao Vilajet Hodidjed koji je
popisan 1455. godine. (H. abanoovi, Bosanski Paaluk, Sarajevo 1928.)
6
Damija u Ustikolini ima ulazni trijem sa drvenim stupovima i prostir za molitvu veliine 12,2 X 12,4 m,
visine 6,3m. Graena je od lomljivog kamena, to odudara od naina zidanja munare. Ima ravnu drvenu
tavanicu i etverovodni krov, koji je do Prvog svjetskog rata imao olovni pokrov, a sada crijep.
(M.Mujezinovi i E. Dimitrijevi, Damija na Ustikolini, Nae starine II, 1957.)
7
S. Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, 1908.,
H. Kreevljakovi, Sarajevo do Husrevbega, 1932.)
8
S. Kemura, isto
9
H. abanovi, Postanak i razvoj Sarajeva, Radovi Naunog drutva III, Sarajevo, 1960.
10
S. Kemura, isto
Z. Faji, Stanje sakralnih prosvjetnih objekata u Sarajevu za vrijeme provale Eugena Savojskog, 1982.
11
A. Handi, isto
Meu prva utvrenja u Bosni u kojima je postavljena posada spadaju Zvornik (1460.),
Srebrenica (1462.) i Kulat (1463.).12 Mogue je da je u Kulatu izgraena jedna od
najstarijih vojnikih damija sa drvenom munarom u Bosni.
Za nju Evlija elebija kae da je Ebul Fethova, to znai da je izgraena za vrijeme
vladavine sultana Mehmeda II Fatiha (14511481.).13 Utvrenje Kulat nalazi se na vrhu
visoke stijene na uu rijeke Jadra u Drinjau. I danas se na toj visokoj litici nalaze ostaci
tvrave i mala damija sa drvenom munarom koja je sauvala arhaian izgled.
Nakon to bi bila obezbijeena granica osvojenog podruja, stvarani su uslovi za razvoj
naselja u novim kulturnim uslovima. Najstarije otvoreno naselje nastalo je u Sarajevu sa
damijom i zadubinama Isabega Ishakovia.
12
M. Mujezinovi, Epigrafika II
Govorei o Kulatu, Evlija pie:U gradu ima Ebul Fethova damija, kue: ehajina, imamova,
mujezinova.Zatim ima itnica, debhana, pet ahi topova, dizdar i dvadeset i osam prisutnih vojnika
posade. (E. elebi, Putopis, Sarajevo, 1967.)
13
14
Sarajevo je bilo centar bosanskog sanaka, koji je osnovan 1463., a Foa hercegovakog, koji je osnovan
1470.
15
H. Hasandedi, Kulturno historijski spomenici u Mostaru iz turkog perioda, Sarajevo, 1961.
U istonoj i centralnoj Bosni i u Hercegovini, koje su osvojene nakon pada Bosne 1463.
godine, svi neophodni uslovi za razvoj naselja stvoreni su ve u toku XV stoljea, tako da
od poetka XVI stoljea moemo pratiti njihov jai razvoj. Bilo da se radilo o postojeem
srednjovjekovnom naselju ili nekom vanom punktu gdje je trebalo okupiti
stanovnitvno, damija je bila prva kulturna ustanova, kojoj se zatim dodaju i prosvjetni i
privredni objekti koji treba da pospjee razvoj arije. Naselje se zatim irilo po
orijentalnim pricipima tako da se u centru razvija arija, a oko nje mahale za stanovanje.
Adem Handi je ukazao da je osnivanje naselja bilo rezultat osmiljene dravne politike
koja se ostvarila preko institucije vakufa. Ta politika bila je uslovljena javnim potrebama,
najvie strategijskim i komunikacijskim.16
Prve damije u mnogim mjestima bile su carske, dravne.17 Uloga drave odraavala se i
u tome to je naselje koje je dobilo pravni status kasabe muslimansko stanovnitvo bilo
osloboeno dravnih poreza.18 Time bi se mogao objasniti ubrzan razvoj naselja.
U XVI stoljeu razvijaju se naselja u
istonoj i centralnoj Bosni, odnosno u
oblastima koje su bile udaljene od
granine linije. Njihov rast se produio
do XVII stoljea. Najvei uspon je
doivjelo Sarajevo, sjedite bosanskog
sandak-bega, koje je krajem XVII
stoljea imalo 104 mahale i isto toliko
damija.19 Od ostalih istiu se Mostar i
Banja Luka sa 37, zatim Foa sa 17
damija, Travnik isto sa 17, Tuzla sa 12
damije.20
Damija huseina aua u Tuzli, podignuta u 17 st., graena iskljuivo od drveta
(slika br. 14)
U svim tim mjestima donatori grade prvenstveno sakralne, a zatim i druge objekte
prosvjetne, privredne i javne. Damije se javljaju u razliitoj izvedbi i u pogledu
primjenjenog graevinskog materijala i konstrukcije. Od sredine XV stoljea pa do 1518.
16
17
Druga varijanta u formiranju naselja gradskih sastojala se u injenici to su se na raznim punktovima, kao
prve kulturne ustanove, podizane tzv. carske damije, koje su bile faktiki dravne. Tako je kroz jedno
stoljee, od 70 tih godina XV stoljea do 70 tih godina XVI stoljea, podignuto u Bosni 25 nominalnih
carskih damija, kojima su bili udareni temelji slijedeim kasabama: Sarajevo i Zvornik prije 1481.; Foa,
Rogatica, Srebrenica, Viegrad, Travnik, Prozor i Nevesinje prije 1512.; Kneina, Doboj, Stolac prije
1520.; zatim Jajce, Banja Luka, Tula, Bijeljina, Gradika, Blagaj kod Mostara, Jezero kod Jajca prije 1566.
(A. Handi, Vakuf kao nosilac odreenih dravnih i drutvenih funkcija u Osmanskom Carstvu, 1983.)
18
A. Handi, O formiranju nekih gradskih naselja
19
H. Redi, Studije o islamskoj arhitektonskoj batini, Sarajevo, 1983.
20
H. Redi, isto
godine u Bosni se grade samo damije sa etverovodnim krovom. Munara je bila kamena
ili drvena.
U toku XVI stoljea nain gradnje damije se obogauje primjenom potkupolnih rjeenja,
pa se u toku XVI I XVII stoljea jedno prostrana damija javlja u tri osnovne izvedbe:
1. damija sa kupolom
2. damija sa etverovodnim krovom i zidanom munarom
3. damija sa etverovodnim krovom i drvenom munarom.21
Pored ovih potkupolnih
damija mnogo je
raen i tip damije sa
etverovodnim krovom
i ravnom tavanicom. To
je lokalno
prilagoavanje
ekonomskim i
klimatskim uslovima i
obino su to skromnije
damije ija je
vrijednost u uklapanju
u ambijent. Meu ovim
damijama ipak ima i
reprezentativnih,
velikih objekata, kao
one u Makedoniji, a u
Bosni je takva
Sulejmanija damija u
Travniku. Posebnu
vrstu ine damije kod
kojih je izvedena
drvena kupola, kao to
je Jahja-paina u
Skoplju (1506.),
Tabaica u Mostaru,
Gazanferija u Banjoj
Luci i damija na vrelu
u ajniu.
(slika br.15)
Od poetka XVIII stoljea gradnja kupolnih damija gotovo prestaje u uslovima opadanja
politike i ekonomske moi Osmanskog Carstva. Prema nedavnoj statistici, u Bosni i
Hercegovini je evidentirano ukupno 1120 damija, od kojih je 786 ili 70% imalo drvenu
21
munaru, 259 ili 23% kamenu i 75 ili 7% bez munare, moramo imati u vidu da meu
damije sa kamenom munarom spadaju i 36 damija sa kupolom.22
Sumirajui ove statistike podatke uoavamo da je najvie damija s drvenom munarom
bilo u Bosni, ostale su bile prekrivene crijepom ili eramidom. Zamjena drvenog pokrova
naroito je izraena krajem XIX stoljea i U XX stoljeu kada dolazi do vee upotrebe
opeke i crijepa, to je ee u naseljima koja u to vrijeme biljee vei prosperitet. Ovako
impozantna brojnost i izrazito velika zastupljenost damija sa drvenom munarom daju
posebo obiljeje Bosni u poreenju sa ostalim pokrajinama koje su se nalazile u sastavu
Osmanskog carstva.
22
Sistemu sa drvenim stubovima i erpiem kao ispunom. U ovom sluaju osim konstruktivne uloge, ovim
zidovima se savladavaju nepravilnosti i veliki nagibi terena. Ovaj nain gradnje sve vie je zamjenjivao
primjenu punog drveta, to je bilo karakteristino za gradnju u srednjem vijeku. To je posljedica
proreivanja i nestajanja uma, a time i obilja drveta za gradnju. Meutim, masovna primjena bondruk
konstrukcija u stambenoj arhitekturi nije nala tako masovnu primjenu pri gradnji damija.
(H. Redi, Studije o islamskoj arhitekturskoj batini, Sarajevo, 1983.)
3. DAMIJE U BOSNI I
HERCEGOVINI
Uvakufljenjem se ovjek svojom voljom odrie svoga imetka i zavjetava ga za opu dobrobit i za sva
vremena. Uvakufljenjem se imetak stavlja van svakog prometa koji ga moe skrnaviti. Tako je Gazi
Husrev-beg za izdravanje svojih hajrata uvakufio silan imetak u Bosni i Rumeliji.
(B. Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljee), Sarajevo, 1996. godina)
25
M. Mujezinovi, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1998.
Ova velika i lijepa damija predstavlja jedno od najljepih djela orijentalne arhitekture u
Bosni i Hercegovini. Damija je sa svih strana opkoljena uskim uliicama stare arije, sa
desetinama i stotinama duana, tako da ju je odatle nemogue sagledati u njenoj punoj
ljepoti i veliini. Meutim, kada se ue u njeno prostrano dvorite, sve se izmijeni. Pred
oima se ukae impozantna graevina, puna mira, skladne ljepote i veliine. Ovo je ne
samo najvea damija koja je uope graena u naim krajevima ve i remek-djelo
arhitekture osmanlijskog vremena. Graditelj ove damije je mimar (glavni arhitekta)
Turskog carstva, Adem Esir Ali26, Perzijanac iz Tabriza koji je bio zarobljen u Turskoperzijskom ratu, a kasnije, sve do svoje smrti (1538. godine) obavljao dunost glavnog
arhitekte u Carigradu. Uz Mimara Hajrudina, starijeg, bio je jedan od vodeih kreatora
takozvane ranocarigradske arhitektonske kole, a ova je damija jedno od najvrijednijih
ostvarenja te kole izvan samog Carigrada.
Ovaj veliki dobrotvor, izgradio je i najdui vodovod oko sedam kilometara dug, od vrela Crnila u selu
Donje Biosko do Begove damije pa i dalje do Ferhadije i Talihana.
(N. Kotovi, Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla, Sarajevo, 1995.)
Gazi Husrev-begova
damija u Sarajevu
nastala je u koli mimar
Hajruddina, Sinanovog
prethodnika, koji je prije
Sinana davao peat i ton
ranoj arhitekturi
klasinog stila u
Carigradu. Sarajevska
tzv. Begova damija
spada u najvrijednija
ostvarenja ranog
klasinog stila u
osmanskoj arhitekturi,
to znai da njen znaaj
prevazilazi i Bosnu i
Balkan, gdje vai
svakako za najvee i
najljepe ostvarenje
osmanskog graditeljstva
uope. Ovo je rijedak i
jedinstven objekat u
naim krajevima koji pored izuzento lijepe glavne kupole znaajnog raspona sadri i
bone lae sa kupolama i polukupolama, kao i veliki trijem sa nizom manjih kupola.
(slika br.22)
Prije Gazi Husrev begove damije u Bosni i Hercegovini sagraene su samo tri damije s kubetom
(potkupolne): damija Mustafe bega Skenderpaia u Sarajevu (1517) na Skenderiji, Muslihudina
ekrkije u Sarajevu uvrh Baarije (1526) koja je jedina od sve prostale tri sauvana i Sinan aua
damija u Livnu iz 1529. godine, takoer poruena. Znaaj ovih damija, iako prostorno ne velikih, je u
tome to su to prvi sakralni objekti kod nas presvoeni kubetom (kupolom) umjesto dotadanjih drvenih
stropnih konstrukcija i upravo je u tome veliki graditeljski napredak.
(N. Kotovi, Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla, Sarajevo, 1995. godina)
Lijevo od mihraba
se nalaze jo dva
ursa
(manje
propovjedaonice).
Lijevo od ulaznih
vrata je maksura,
ograeni prostor za
uzvanike
koji
prisustvuju
sveanostima, a ne
uestvuju
u
namazu.
Godine 1912. arhitekta Karl Parik28 je, potujui modul, a koristei elemente koji su
viani u izgradnji bosanskih kua, projektovao zgradu Ulema medlisa i uspjeno je
ukomponovao u cjelinu sa Carevom damijom.
3.3. Ferhat paina ili Ferhadija damija u Banjoj Luci
Ferhat-paina ili bolje znana kao Ferhadija damija je bila centralni objekat u
Banjaluci. Izgraena je 1579. godine u klasinom otomanskom stilu i predstavlja jedno
od najuspjenijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture 16. vijeka. Njen
arhitekta je nepoznat ali je poznato da je bio uenik otomanskog arhitekte Mimara
Sinana. Izgradnju damije je finansirao Ferhat-paa Sokolovi bosanski sandak beg. U
kompleksu Ferhadije su se takoer nalazila
i 3 turbeta: Ferhat-pae, njegove unuke
Safikadune i njegovih bajraktara. Kasnije
je kompleks dopunjen sa sahat-kulom
izgraenom nedaleko od Ferhadije.
Damija je bila 18 m iroka, 14 m
dugaka, a vrh kupole je bio 18m visok.
Munara je bila 43m visoka. Ferhadija je
uvrtena u kulturnu batinu Bosne i
Hercegovine 1950. godine, a kasnije je
bila uvrtena na listi spomenika svjetske
batine pri UNESCO-u (nulta kategorija
kulturnog spomenika).
Arhitekt Karlo Parik, roen je u selu Jiin, u ekoj 1857. godine, a umro u Sarajevu, 16. juna 1942.
godine. Zavrio je akademiju likovnih umjetnosti, te arhitekturu i graevinarstvo. U Sarajevo je doao sa 26
godina, gdje je djelovao gotovo 60 godina. Zalagao se za ouvanje historijskog dijela grada i predlagao
izgradnju novih dijelova grada od Koeva prema Sarajevskom Polju. Zgrada Zemaljskog muzeja je
najznaajnije djelo arhitekte Karla Parika.
Alada damija (arena damija, damija Hasana Nezira) je izgraena 1549. godine u Foi te je spadala
u kategoriju veih damija i prva je damija u Bosni i Hercegovini izgraena u klasinom osmanskom stilu.
Gradio ju je bliski saradnik Mimar Sinana i njena najvea vrijednost je to su sve kasnije damije graene
oslanjajui se na ideju Alada damije. Alada je uvrtena u kulturnu batinu Bosne i Hercegovine i na listu
spomenika svjetske batine pri UNESCO-u.
(Z. Kajmakovi, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Alade damije u Foi, Nae
starine VII, Sarajevo, 1960.)
4. C R K V E
4.1. CRKVE BRVNARE
Pored damija i ostale sakralne arhitekture kada je rije o sakralnoj arhitekturi
orijentalnog stila za prouavanje su vane i crkve od drveta, takozvane crkve brvnare, jer
odraavaju bosanski nain gradnje i imaju dosta toga zajednikog sa damijama. O
arhitrktonskim karakteristikama bosanskih crkava od drveta saznajemo iz studije Petr
Momirovia.31 Dosta slinosti imaju i drvene crkve u Srbiji, koje je obradio Dabroslav
Pavlovi u svojoj iscrpnoj studiji.32
Govorei o Bosni Momirovi pretpostavlja da je u srednjem vijeku po ovim oblastima
bilo crkava, najvie drvenih, pa se zato nije ouvala nijedna. Poznate drvene crkve u
Bosni potiu iz XVIII i XIX stoljea. Mnogo crkava izgraeno je nakon austrijske
okupacije, ali se uoava degradacija i opadanje. Ouvano je oko tridesetak objekata, a po
jednom popisu iz 1911. godine, samo u banjaluko bihakoj eparhiji bilo je 83 drvena
hrama i kapele.33
Ovo je najstariji spomenik katolike crkve u Bosni i jedini sauvan iz turskog perioda.
(slika br. 36)
Od 1995. godine stara vareka crkva postaje i galerija darovanih slika gdje je u stalnoj
postavci izloeno oko pedeset slika od 40 razliitih autora. Posljednjih godina mala crkva
je najljepa pozornica malih kulturnih dogaanja u Vareu.
35
Narodna predaja o Gorici:"Mnogi su u to vrime ili kod turskih vladara izmolit dozvolu za gradnju
crkve. Svi su bili ismijavani; vraali su se bez uspjeha. Turci su strogo zabranjivali graditi i
najskromniju crkvicu. Naroito su im smetala crkvena zvona; "da ne bi budila narod rano jutri."
Tako se zaputi Sultanu u Carigrad (Istanbul) i fra Lovro Karaula. Ko i ostale, ismijavae ga na
dvoru. Poto je fra Lovro bio posebno uporan Sultan se odlui njime jo vie poigrat. I dadne
Sultan fra Lovri ferman (odobrenje) na kome je stajalo da, kad ve oe makar malu crkvicu, smi
napravit crkvu kolika je volunjska (volovska) koa i stavit zvono, ali ono malo, to se njime zvoni
kod priesti. Ali po povratku u Livno fra Lovro se zgodno siti, isie volovsku kou u oputu (tanku
nit), i opae pozamaan prostor njom. Na to se odma skupe turci. Kad su tili zabranit gradnju fra
Lovro im pokaza defter. Pisalo je da se smi gradit crkva kolika je volunjska koa i da se na nju smi
stavit zvono. Sultanova se naredba morala potivat i jedan turin prvi uze kramp i poe kopat
temelj."
Samostan Gorica u Livne, gradnja samostana poeta je iste godine kada i gradnja
Franjevake crkve (slika br. 40)
Samostan na Gorici raspolae sa znaajnim kulturnim blagom, koje je od osobite vanosti
za ovaj kraj, ali i openito za Bosnu i za hrvatski narod. To je blago smjeteno u vie
zbirki: arheolokoj, etnografskoj i sakralnoj, zatim u knjinici i galeriji slika, koja u
najveoj mjeri predstavlja slikarstvo Gabrijela Jurkia, koji je u ovom samostanu proveo
posljednjih dvadesetak godina svog ivota.
5. M E D R E S E
Medrese su kole u kojima se sticala srednja i via naobrazba. Lako je zakljuiti da su se
one razvile iz damija. Ne zna se tano da li je prva medresa bila u gradu Nejsabura ili
Bagdatu. '' Sigurno je samo to, da je prvu medresu u tom posljednjem mjestu osnovao
1065. godine Nizamul - Mulk, vezir seldukih sultana Alp Arslana i Melik aha, i da je
Nizamul Mulk prvi uveo plae nastavnicima i stipendije. Ta njegova medresa, koja se
po njemu prozvala Nizamija36, gradio je godine 1065. do 22.IX.1607. arhitekti Ebu Seid
Safi, a za njezino uzdravanje je uvakufio duane oko nje i druge nekretnine, koje su
donosile godinji prihod oko 60 000 ondananjih zlatnih dinara (dukata).''
Od damije je medresa na poetku razlikovala samo po tome to je imala prostorije za
smjetanje uenika (internat). Medrese novijeg tipa su se odlikovale po tome to su se
odvojile od damije ali su ipak smjetene u njenu blizinu, prostorije im se niu u dva ili
etiri trakta i to uglavnom oko manjeg ili veeg dvorita koji je imao adrvan na sredini.
Dvorite je uvijek bilo odvojeno od vanjskog svijeta sa sve etiri strane, poploeno je
kamenom i opasano je bar sa dvije strane trijemom ili arkadama. U obino jedan ili dva
dua trakta su smjetene sobe za po jednog ili dvojicu suelice, a slualice glavnom ulazu
je zajednika predavaonica ili dershana u kojoj sluai sjede na tlima i prave halku ili
krug oko predavaa. Sultan Orhan je 1360. godine osnovao prvu medresu toga
samostalnog tipa kod Osmanlija. U 15. i 16. stoljeu izgraene su u Carigradu medrese
sultana Fatiha i one sultana Sulejmana, zvane Medarisiseman (osam mederesa kao osam
viih i niih odjeljenja), i te se i danas smatraju najznamenitijim i u graevnom smislu
najimpozantnijim na itavom prostoru bive turske carevine.
Prva medresa na prostoru bive Jugoslavije nastala je u Skoplju na Vardaru. Osnovao ju
je krajki vojvoda i sultanov namjesnik u Skoplju Gazi Ishak-beg 1445. godine i svojom
zakladnicom od te godine odredio beriva predavau (muderisu) i stipendije uenicima od
prihoda velikog broja nekretnina to je ih u tu i u druge svrhe uvakufio.'' Bosanski
namjesnik Ferizbeg je izmeu 1505. i 1512. sagradio prvu poznatu medresu u Bosni.
Poto je ona 1697. godine propala u poaru ne zna se od kakve je grae bila.
Nalazila je se visoko u brdu i danas na nju sjea naziv tamonje etvrti Medrese. Druga
poznata i danas uope najstarija medresa u BiH, sagraena je 1537. godine od
ondananjeg
bosanskog
namjesnika
Gazi
Husrev-bega
u
Sarajevu.
Za vrijeme turske vladavine sagraeno ih je u etrdeset i sedam mjesta neto vie od
sedamdeset. Do danas su se tek dvije ouvale od starijeg doba kao odlini predstavnici te
vrste spomenika na ovome tlu. Jedna je Gazi Husrev-begova u Sarajevu, a druga je
iman Ibrahimpaina u Poitelju na Neretvi37.
36
Najpoznatija od svih svoga vremena je Medresa Nizamija koju je izgradio Nizamul-mulk, mudri veliki
vezir seldukih sultana Alep Arslana i Melikaha.
(M. Hamidullah, Uvod u islam, Sarajevo, 1989.)
37
Ibrahim-paina medresa u okviru koje je djelovala i biblioteka, veoma je vana kulturno-prosvjetna
ustanova iz osmanskog perioda. (M. Hamidullah, Uvod u islam, Sarajevo, 1989.)
Karaoz-begova medresa osnovana neto prije 1557. godine. Izgraena je u dvoritu istoimene damije.
Imala je prostorije za smjetaj uenika, biblioteku i salu za predavanja. Ispred medrese nalazili su se trijem
i prostrano dvorite. Karaoz-beg je u svrhu njenog izdravanja zavjetao 100 000 dirhema koji e se
iznajmljivati uz kamatnu stopu od 12%. Ta sredstva troena su za finansiranje uenika i profesora
(muderisa). Muderis je imao platu 20 dirhema dnevno, uenici tri dirhema, a podvornik (loa) jedan
dirhem dnevno. Podatak pokazuje kolika se panja poklanjala nauci i znanju u to doba.
(M. Hadijahi, M. Tralji, N. ukri, Isam i muslimani u BiH, Sarajevo, 1991.)
Nakon 44 godine prekida, rad Medrese je reaktiviran 1993. godine. Prijemni ispiti su
odrani 28. augusta, a nastava je poela 6. oktobra iste godine. Medresa se preselila u
restauriranu zgradu iji su prostori prilagoeni njenim potrebama. Kompleks Behrambegove medrese u Tuzli danas se sastoji od kolskih, internatskih zgrada i vakufskog
objekta i novoizgraene damije. Od 1993. godine u Behram-begovoj medresi neprestano
se ulau napori za poboljanje kako prostornih tako i organizacijskih uvjeta za ostvarenje
to kvalitetnijih odgojno-obrazovnih rezultata.
5.4. Eli Ibrahimpaina medresa
Eli Ibrahim-paina40 medresa nalazi se u Travniku u sredinjem dijelu Bosne i
Hrecegovine predstavlja jedno od veoma znaajnih kulturnih bogatstava Bosne i
Hercegovine koje je nastalo
1705. godine (2005. godine
obiljeena je tristota godinjica
postojanja). Eli Ibrahim-paina
medresa je osnovana daleke
1705. godine, u periodu kada je
Bosna i Hercegovina bila pod
upravom Osmanskog cartsva.
Njen osniva je Eli Ibrahimpaa, jedan od vezira koji su
stolovali u Travniku.
Vezir na Bosni Eli Ibrahim-paa je u Travniku za svog vezirovanja podigao medresu i uz nju biblioteku
u koju je uvakufio 103 rukopisne knjige. Zanimljiv je tekst peata, koji je utisnut na svaki rukopis:
"Uvakufio je Eli Ibrahim-paa govorei: 'Dobra djela odstranjuju zla..."
Zgrada medrese iz 1705. godine sruena je 1892. godine prilikom izgradnje pruge kroz
Travnik, ali je austrougarska vlast u to doba kao nadoknadu za ruenje te zgrade
sagradila dananju zgradu medrese u periodu 1892.-1895. godine, koja je vea od
nekadanje. (slika br. 45)
6. T e k i j e
Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave i vre vjerske obrede dervii (sufije).
Zgrada tekije koja je nekada bila pod kupolom, obnavljana je vie puta, a dananji izgled
je dobila 1851.godine. (slika br. 46)
7. H A N O V I I K A R A N V A S A R A J I
41
Bilo je takvih zgrada samo s tom razlikom to je do vrata bila manja ili vea soba u kojoj je sjedio
handika i u kojoj su noivali bogatiji putnici. U toj sobi bilo je od XVII stoljea sigurno i ognjite ili odak
za peenje kafe, jer kafa u Bosni poela se piti ve u drugoj polovini XVI stoljea. Sigurno se zna da je u
Sarajevu postojala kafana 1592 godine.
(R. J. Bokovi, Dnevnik putovanja, 1762.)
jednog popisa sastavljenog te godine vidimo da je u njih moglo stati 2640 osoba i 1262
konja.42
Od njih bijahu po arhitekturi i veliini najpoznatiji:
1. Kolobara, vlasnitvo vakufa osnivaa Sarajeva Gazi Isabega iz 1462.
2. Talihan, vlasnitvo vakufa Gazi Husrevbega (1521 1541)
3. Novi han ili ulov i
4. drugi Novi han ili Moria han, takoer vlasnitvo istog vakufa.
U velikom poaru od 8. avgusta 1879. propao je Talihan i ulov han, a ista sudbina
zadesila i Kolobaru 29. decembra 1937. godine. I tako da je danas Moria han od svih
naih veih hanova jedini primjer i jedini historijski i arhitektonski spomenik u Bosni i
Hercegovoni, koji nam pretstavlja potpuno ouvani tip starijih hanova osmanlijske
arhitekture.
Moria han nosi svoje ime od kraja XVIII i XIX stoljea, po zakupcima Moria iz uvene sarajevske
porodice. Prije toga, koliko se zna, zvao se Drugi novi han, za razliku od Novog hana, kasnije nazvanog
ulov han. Po ovome zakljuujemo da je Novi han, ijeg donatora ne znamo, kao ni donatora Drugog
novog hana, Moria hana, stariji od ovoga. Ime Novi han dobio je da se razlikovao od starijih hanova,
Kolobare i Talihana, a ulov je nazvan tek poetkom XIX stoljea, po zakupcu Mustafi ulu.
(H. Kreevljakovi, Hanovi i karanvasaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.)
43
H. Kreevljakovi, Hanovi i karavansaraji, Sarajevo, 1957.
Moria Han45 je u svoje vrijeme mogao da primi na konak karavan od 300 putnika i 70
konja. Handijina soba je bila iznad samog glavnog ulaza kako bi mogao da ima
slobodan pregled putnika koji dolaze i odlaze. Prizemlje hana je sluilo za smjetaj konja
i robe koja se odlagala u magaze, a na spratu su bile musafirske sobe i jedna velika
prostorija kao zajedniki prostor za razgovore uz kahvu. U ovoj kahvani su se esto
odvijali sastanci sarajevskih prvaka kao i skuptine sarajevskih obrtnika te je kahvana
Moria hana postala toliko znaajna da je ula i u sevdalinku
Njegova gornja, drvena konstrukcija, istina vie je puta stradala od poara i kasnije
popravljanja ili ponova graena, ali uvijek u prvotnom stilu, jer se njegova osnovna
koncepcija nikada nije dala unititi.
Moria han smjeten je u nekad najprometnijem dijelu sarajevske arije (u Saraima).
Kao i svi veliki trgovaki hanovi, tako je i Moria han graen na sprat. Iako je po svom
tlocrtu (44.70 X 38.40) upravo ogromnih dimenzija prema okolnim sitnim arijskim
duanima, on se uope i ne zapaa, niti odaje utisak ikakve glomaznosti, jer se cijela
graevina razvila potpuno u irinu. Sasvim se prilagodila graevnom mjerilu u ijem
44
Esnafi su u ovom objektu odravali svoje skupove punih 300 godina, a zadnji skup odran je 1930.
(N. Kotovi, Sarajevo izmeu dobrotvorstva i zla, Sarajevo, 1995.)
45
Kafana u Moria hanu je najvjerovatnije najstarija sarajevska kafana (otvorena je kada i Moria han). U
njoj se odvijao i dio i drutvenog i politikog ivota Sarajeva. Ne samo da su esnafski skupovi dali
drutveni karakter Moria hanu, nego su u prolosti i svi politiki dogaaji Sarajeva, raspravljani u ovoj
zgradi. Kafana u Moria hanu bila je nekad sjecite zanatlija, trgovaca i uenih ljudi.
(M. M. Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1968.)
sreditu stoji ovjek i ekonomija grae i prostora, i tako ini posve skladnu aglomeraciju
sa susjednim duanima, ije strehe moe ovjek gotovo rukom dohvatiti.
Centralno dvorite ovog hana, kao i svih drugih ovakvih hanova dobrim dijelom podvlai
se pod sprat nad hrastovim stupovima i ini neku vrstu trijema, gdje su se za kinog i
snijenog vremena otovarali i tovarili konji, a roba raspakivala i pakovala.
Sa sve etri strane dvorita redaju
se okolo naokolo duani, magaze i
podrum za konje, uvijek na
suprotnoj strani od glavnog ulaza.
Duani i magaze izdaju se u zakup
trgovcima. (slika br. 50)
ovjek tu sjedi na seiji, koja se protee du zidova. Pod je malo ispod horizonta i pokriven ilimima,
strop od drveta je malo iznad horizonta. Pokuanstava nigdje, osim samo moda u oku sa strane ulaza,
gdje je slobodno u prostor smjetena jedna kafanica (zapravo: odak). Izmeu stropa i poda je ist prostor.
Mala visina prostorije ini je jo prostranijom, pa bijeli zidovi i prozori sve na dohvat ruci. Jedan je zid
sav rasputen u prozore, sa seije ispred njih tereba ovjek samo da prui ruku, pa da otvori ekmu
(pomini prozori) i u produenju prostora mu je slika u svijetu iva slika ograniena okvirom
ovjejeg mjerila i svedena ovjeku na horizont i vidni unj.
(D. Grabrijan, Arhitekturom na dohvat ruci, Ljubljana, 1957.)
47
H. Kreevljakovi, Moria han, Sarajevo, 1951.
Kolobara han je bila potpuno slina Moria hanu i po veliini i po arhitekturi, samo je
hodnik na katu bio ui. Na Moria hanu je pored glavnog ulaza iz Saraa jo jedan
sporedni ulaz iz ulhana, gdje je nekada stajala Firuzbegova banja, a na Kolobari su bila
troja vrata, glavna iz Bezerana, a sporedna iz Kazaza i Mehmedbegova bezistana,
kasnije duani. Gornji boj Kolobare i ostala drvenina u prizemlju izgorjela je u velikom
poaru 1842. godine. Potpuno je obnovljena 1844. godine.
7.3.4. Talihan
"Talihan i Bezistan dijelili su uvijek vijerno sudbinu grada Sarajeva. U dobra i stara
vremena bijae tu zlatno vrelo, iz koga je izviralo blagostanje i bogatstvo Sarajlija, koje
je bilo toliko na glasu, da mu se stari putopisci ne mogoe dosta nauditi, a u crne dane,
kada bi se - osim kuge - najveci dumanin sarajevski, poar, gradom razbjesnio, patili su
od njega i Bezistan i Talihan." 49
Od
svih
graevina
ove
vrsta
najmonumentalnija zgrada u Bosni i
Hercegovini bio je Gazi Husrevbegov
karavansaraj, bolje poznat pod imenom
Talihan. To je bila zgrada na kat,
graena od kamena i sedre, presvedema
kupolama i bavastim svodovima,
presvedena kupolama i bavastim
svodovima, prekritim olovom.
Talihan se nalazio na mjestu gdje je bila baa hotela Evropa (slika br. 51)
S istone strane stajao je bezistan istog dobrotvora i graen od istog materijala.
Sagraen izmeu 1540. i 1543. godine, a pri zavretku radnje pozvatni su majstori vjeti
48
49
isto
Dr. . Truhelka, Gazi Husrev-beg njegov ivot i njegovo doba,
50
8. B E Z I S T A N I
51
Funkcija musafirhane u ovim prostorijama ukinuta je nakon austrougarske okupacije, a funkcija imareta
se je zadrala do 1943 godine kada je ova kuhinja prestala sa radom zbog ratnih okolnosti i nedostatka
sredstava. Do danas je od tradicionalnih djelatnosti imareta koje su ostale u sklopu pomenutih zgrada
jedino opstao javni toalet koji Uprava Vakufa odrava i u kome zapoljava dvije slubenice na deuri i
odravanju.
(H. Kreevljakovi, Hanovi i karavasaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.)
52
Dr. P. Matkovi, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI vieka, Rad CXXIX
Gazi Husrev-begov bezistan je kao vakufski objekat sagraen oko 1540. godine. Protee
se du Gazi Husrev-begove ulice u duini od 109 m gdje se licem ove zgrade nie duan
za duanom.
Iz ove ulice u unutranjost bezistana vode dva velika svodovima natkrivena ulaza te po
jedan iz ulice Ferhadije i Branilaca Sarajeva . (slika 55)
Talihan je sagraen u isto vrijeme kad i Bezistan,oko 1540 godine, kao vakuf Gazi Husrev-bega. U
poaru 1879 godine pretrpio je velika oteenja, a posljednje zidine Tali hana nestale su 1912 godine.
Danas su jedini materijalni ostaci ovoga objekta veoma oteeni dijelovi kamenog zida koji se naslanjaju na
Bezistan. U ostacima istonog zida nalaze se nie koje su predstavljale prostore za pei i dimnjake.
55
Sultan Sulejman je Rustem pau drao "razboritim, punim vrlina i veselog duha." Nakon slube na dvoru,
postaje beglerbeg u Anadoliji i Dijarbekiru, a u Istanbul se vraa kao etvrti vezir Porte. eni se sa
omiljenom sultanovom kerkom, bogatom i prelijepom Mihrimah (Sunani mjesec). Ve u proljece 1541.,
ovaj Bonjak biva postavljen na mjesto drugog vezira u Carskom divanu i u tom svojstvu uestvuje u
devetom velikom Sulejmanovom osvajakom pohodu.
9. S a h a t k u l e
Sahat-kula je kula karakteristina za bosanske arije ali i za druga mjesta koja su bila
pod vlau ili uticajem Osmanlijske imperije. Naime sahat-kule su graene iskljuivo u
evropskom dijelu Osmanskog carstva, naroito u Bosni i Hercegovini to je bila islamska
varijacija na zapadnoevropsku formu zvonika to je simbolina graditeljska osobina Bosne
i Hercegovine. Sahat-kule su graene uglavnom sa velikim satom na jednom ili vie lica
objekta (obino na etri lica) kako bi vei broj stanovnika odreenog mjesta mogao itati
vrijeme.Sahat - kulaje arhaini izraz u bosanskom jeziku i odnosni se na specifine
graevine izgraene preteno na podruju Bosne i Hercegovine. Sahat-kule su najee
graene u centralnim zonama arije, i to uz damije, kao zadubine pojedinih vakifa,
mada ih ima i na drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru
maglajske utvrde, ili onih u Tenju, Gradacu ili Poitelju. Za sline graevine u svijetu,
u bosanskom jeziku postoji izraz toranj ili jednostavno kula. Kule su obino dijelovi
crkava ili objekata gradske uprave.
Popravke satova su vrili sahaije ili urari. U periodu osmanske uprave u Bosni i
Hercegovini izgraena je ukupno 20 sahat-kula. U drugoj polovini 16. vijeka izgraena je
u Banja Luci, a neto kasnije, tokom 17. i 18. i u mnogim drugim mjestima.
Do rata 1992.-1995. godine, u BiH je bilo ukupno 19 ovakvih objekata i to: dvije u
Travniku, i po jedna u Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foi, Gornjem Vakufu, Graanici,
Gradacu, Livnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Poitelju, Prozoru, Pruscu,
Sarajevu, Tenju i Trebinju. etiri Sahat-kule u BiH su proglaene nacionalnom
spomenicima: Historijska graevina - Sahat-kula u Graanici, (FBiH), Podruje i ostaci
historijske graevine - Sahat-kula u Banjoj Luci, (RS), Historijska graevina Sahat-kula
u Mostaru, (FBiH) i Historijski spomenik Sahat-kula na Musali u Travniku (FBiH).
Najpoznatija i po svojoj graevinskoj vrijednosti najbolja je dananja Sahat-kula u
Sarajevu, sagraena u neposrednoj blizini Begove damije, nazvana Husrefbegovom.
Ona je i najvia Sahat-kula u BiH, visoka 28 m. Danas se u BiH, po mojim
informacijama, u funkciji nalazi pet Sahat-kula: u Donjem Vakufu, Graanici, Mostaru,
Sarajevu i Tenju.
postavljeni 1970. godine, a skinuti su 1986. radi popravke i poslije toga nisu vie
postavljeni.
Prvi i najstariji poznati pisani izvor u kojem se pominje ova sahat-kula je zadubina
Ibrahima aria iz 1636. godine. Na temelju ovog podatka moe se utvrditi da je ova
sahat-kula izgraena prije 1636. godine i da je zadubina aria. (slika br.61)
Sahat-kula je visoka 16,0 m, i ima etri etae. Stari sat bio je u upotrebi do 1926. godine,
a od 1981. godine objekat je bio u svojoj izvornoj funkciji, potpuno je restaurisan i
ugraen je novi sat.
Mostarsku sahat-kulu sainjavaju prizemlje i tri etae, vertikalno povezane drvenim
stepenitem. Kula je imala sat, smjeten na zapadnoj fasadi, odmah ispod kamenog istaka
otvorene zavrne etae, da bi bio uoljiv svim graanima gledajui od gradskog centra.
Sat je smjeten u otvor okruglog presjeka, naglaen kamenom profilacijom.
Uz Stari most u Mostaru najvie fotografisan motiv u Bosni i Hercegovini jeste grupni
portret Begove damije i Sahat-kule, koje ve stoljeima stoje, iako arhitektonski
razliite, neodvojivo jedna od druge. Sahat-kulu prvi put spominje Evlija elebija, ali je
10. M O S T O V I
Spomenici, koji su sluili prometu i trgovini svojom smjelom konstrukcijom i
arhitekturom, meu njima se osobito istiu kameni mostovi ili uprije, koji i dan-danas
postoje na naim rijekama i rijeicama. Ti stari turski mostovi graeni su solidno od
kamena tesanca na jakim pilovima u rijenom koritu i prema sredini su uzdignuti radi
breg otjecanja vode sa kolovoza. Na naim prostorima su graditelji tih kamenih mostova
bili iz raznih krajeva, iz Carigrada, Dalmacije, Bosne, Hercegovine i ak Italije.
Meu tim graditeljima svakako je bio najvjetiji i najuzoritiji Koda Mimar Sinan57, koji
je, uostalom, i zapoeo graditeljsku karijeru slinim poslom, izgradnjom triju velikih laa
za prijevoz vojske preko Vanskog jezera u istonom Anadolu u danima vojnog pohoda na
Perziju. Pojedini kameni mostovi turskog perioda istiu se pravim majstorskim oblikom i
izradom. Takva je jednoluna Kozja uprija na Miljacki nie Sarajeva na starom
Carigradskom drumu, koja i danas stoji gore potpuno ouvana i koje nam je prvi poznati
spomen sauvao mletaki putopisac Katarina Zeno 1550. godine. Vrijedna je i
eherehajina ili eherija uprija u Sarajevu koja je premostila Miljacku sa pet okana
(danas ih ima etiri, a peto, ona na lijevoj obali, zasuto je 1897. godine), i koju je
sagradio eherehaja (naelnik grada) Hadi Husejn 1620. godine. Njoj je i po obliku i
po umjetnikoj izradi slina, dalje, dananja Latinska uprija s etiri okna na istoj rijeci i
u istom mjestu. Sagraena je 1798. godine trokom sarajevskog trgovca Abulahage
Brige, koji je u tu svrhu pred svoju smrt oporukom ostavio treinu svoga imetka za
izgradnju toga mosta pozvan je iz Ljubinja neimar Risto i njegovih 20 majstora. Risto,
meutim, nije doao i gradnju je izveo neimar Jovan za 76 dana s klesarima Grgom,
Trifkom i Ahmedom i brojnim zidarima. Iz 16. stoljea je vrijedan i most u epi na
rijeici epi, uprija na rijeci Bosni u Sarajevskom polju na Trebinjici kod Trebinja je
bio Arslanagia most, na njemu je se nalazila i kapi-kula, na rijeci Buni u Hercegovini je
ih bilo i sa vie okana. No, pored svih ovih mostova najvrijedniji i najuveniji su Stari
57
Mimar Sinan (na turskom takoer zvani Koca ili Aga; roen 15. aprila 1489., preminuo 17. jula 1588.) je
bio glavni Osmanlijski arhitekta (na turskom mimar) u slubi sultana Selima I, Sulejmana Velianstvenog i
Murata III. Njegovo remek djelo je Selimije damija u Edirnama mada je najpoznatiji po Sulejmanovoj
damiji u Istanbulu. Sinan je najvjerovatnije bio roen 1490. godine. 1511. godine doao je u Istanbul kao
derviki regrut i sluio je veziru Ibrahim Pai kao poetnik u Palatskoj koli.
most u Mostaru i uvena uprija Mehmed-pae Sokolovia u Viegradu. Ova dva mosta
opjevana su u oduljim narodnim pjesmama. Stari most u Mostaru premostio je korito
iroke Neretve jednim jedinim smijelim lukom, kojega raspon iznosi 29,40 metara. Most
je visok nad razinom vode upravo 21 metar, a irina mu je 4,30 metara. Graen je
hidretske godine 974., a to odgovara naoj 1566/67. godini. Graditelj mu je turski
neimar Hajrudin iz kole Koda Mimara Sinana.
Sokoloviev most u Viegradu premostio je brzu Drinu s jedanaest iljastih lukova u
ukupnoj duini 179,43 m. Graditelj ovoga Sokolovieva mosta bio je Koda Mimar
Sinan, to nam pokazuje i pisani podatak u Popisu graevina. Vrijeme graenja ovoga
mosta pokazuju dva natpisa, po jednom je to 979. hidretska godina (1571/72).
Pored kamenih mostova na naim rijekama su graeni i drveni mostovi, ali je sasvim
razumljivo da su oni odavno propali. Jedan takav drveni most opisuje putopisac Evlija
elebija sa divljenjem i nalazio je se na Drini na Brodu, a drugi je se nalazio na rijeci
Prai, lijevoj pritoci Drine, nie dananje eljeznike stanice Meii Rogatica, na vrlo
starom putu iz Rogatice u Gorade i Gornje Podrinje. U gradnji mostova posebno su se
isticali sljedei ljudi sa naeg prostora: Mehmed Karaoz, sagradio je tri mosta od
poetka marta 1570. godine, i to: na Buni blizu Blagaja, na Litici u Blatu i na Neretvi na
Konjicu. Sinan-beg gradi mostove na rijeci Limu u Priboju, nekoliko na rijeci Janjini kod
ajnia. Ferhad-paa Sokolovi podie mostove u Banjoj Luci i drveni preko Vrbasa,
kameni preko rijeice Crkvine. Hadi Balija u sedamnaestom stoljeu je izgradio dva
mosta na rijeci Neretvi, jedan u Konjicu, drugi u nahiji Glavatievo. Sve ove graditelje je
nadmaio bosanski vezir Mehmed-paa Kukavica, on je svojim trokovima prije 21.VII.
1758. podigao pet velikih mostova: dva u Foi (jedan na Drini a drugi na ehotini) i po
jedan na Limu kod Prijedora i jedan na Drini u Goradu i na Bosni u Visokom.
Stari most je uveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagraen je izmeu 1557 1566. godine, djelo turskoga graditelja Hajrudina. Dana 9. novembra 1993. godine HVO
je sruio Stari most. Nakon obnove 2004. godine Stari most je uvrten na popis svjetske
kulturne batine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.
(slika br. 66)
Ko duga, on je svijen nad vodom!
Obrvica pod elom:
pod plavim neba svodom!
S dvije krenu strane, smiren na sredini!
Sedef-bea na puini!
Ko labud, on svoja krila iri
nad rajskim mavi vrelom,
ispred planina sivih!
(iz pjesme Tarih za Stari most, Demaludin Lati)
10.1.1.1. Historija mosta
Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve je ve bio spojen mostom. Ovaj most i sam
Mostar se prvi put spominje u pismu jednog Dubrovanina vijeu svog grada u kojem
kamenoloma smjeten otprilike pet kilometara juno od grada. Radnici su uglavnom bili
iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci.
Rad je bio zavren devet godina kasnije 1566. godine. Treba se napomenuti da je Mostar
ime grada zbog uvara lokalnog mosta, Mostara. Sam most je u historiji bio zvan "Novi",
"Sultana Sulejmana", "Veliki" i "Stari". Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995.
godine, Most je djelomino
oteen od strane srpskih
snaga i JNA. Dana 9.
novembra 1993. HVO je
sruio Stari most kao dio
kampanje granatiranja i
terorisanja Mostara. Dan
ranije, 8. novembra 1993.
HVO
je
zapoeo
sa
kampanjom ruenja Mosta
ispaljujui
na
desetine
projektila u luk i kule Mosta,
to je okonano 9. novembra
1993., njegovim konanim
ruenjem.
Novi epilog oko Arslanagia mosta nastao je 1993. godine, rasplamsavanjem rata u Bosni
i Hercegovini. Naime, odlukom tadanjeg gradonaelnika Trebinja, Boidara Vuurevia,
naziv mosta je promijenjen u Perovia most, navodno, tvrdei da su Arslanagii postali
od porodice Perovia. Takoer je promijenjeno i ime sela u Perovia most. Danas, cijelih
jedanaest godina od zavretka rata u Bosni i Hercegovini, koja je ureena Daytonskim
sporazumom, naziv mosta i sela nije promijenjen, ali ga narod i dalje zove njegovim
originalnim imenom: Arslanagia most.
"U naoj zemlji malo je mostova koji se ljepotom linija i matovitocu oblika mogu s njim
uporediti. Viegradska uprija na Drini je mnogo vea i za ekonomsku istoriju znatno
znaajnija, uveni most na Neretvi u Mostaru vidno je smjeliji u konstrukcijii kao duga
vitak, ali je trebinjski skladniji, bogatiji po oblicima, slikovitiji.
U istoriji naeg graditeljstva on ima vrlo ugledno mjesto, a poseban znaaj u balkanskoj
arhitekturi XVI vijeka" (iz lanka "Na Trebinjici most" od Dr V.Djuria) (slika br. 71)
11. M E M O R I J A L N A ARHITEKTURA
Muslimanski nadgrobni spomenici ine brojnu i vrlo vrijednu vrstu spomenika orijentalne
arhitekture u Bosni i Hercegovini. Najee su to snijeno bijeli kameni niani ili baluci,
potom kameni oklopi, kubure i mnogovrsni mauzoleji ili tzv. turbeta. Ljepota tih
spomenika ogleda se uglavnom u dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i irokoj i
bujnoj konbinatorici ornamenta. Muslimanska groblja su oduvijek bila smjetena u
samim sredinama naseobina. Zbog sjeanja na mrtve i zbog posjeivanja muslimanskih
groblja, radi poklanjanja Fatihe mrtvima, ta groblja su se nalazila ondje gdje se kreu
ljudi i to uz damije, prometnije puteve, ak i uz same kue usred ivota ovjeka.
'' Pojedini spomenici veli arhitekt Josef Pospili u lanku o muslimanskim grobljima u
Bosni ine se na prvi pogled tako slini, da ovjek pomisli, kako su jednaki... Tek kad
ih izbliza promotrimo, otkrivamo razlike, koje su upravo tolike, da oni svi zajedno ne
budu dosadno jednolini.''
11.1. Niani
NIANI su kameni stupci razliitih veliina i oblika. Obino po dva njih obiljeavaju
grob, jedan vie glave, a drugi nie nogu, na grobu esto stoje sami ili sa santraem i
duguljastim tesancima, koji prave rub groba u obliku etverokuta.
Niani su bili razliitih oblika i veliina, a kamen od kojeg su klesani, bio je najee
vapnenac, siga ili aragonit i adezitin tuf zelene boje. Pored ovih se ponekad pojavljuju i
glaukonitski lapor, zeleni diabaz i makedonski bijeli mramor, ali se ovaj zadnji nije
klesao u Bosni, nego je obraen uveen.
(slika br.77,78, 79,80)
TURBETA ili mauzoleji su uglavnom podizana nad grobovima paa, ehova i drugih
imunijih i istaknutih osoba. Pojedine su gradili pojednci sami za sebe, a druge su opet
podizali nasljednici ili tovatelji pokojnika. Danas na prostorima BiH postoji oko
pedesetak ovakvih spomenika, mada se smatra da ih je bilo duplo vie. Uglavnom postoje
tri tipa: kupolasti zatvoreni, kupolasti otvoreni i obini, drveni tip.
Prvi tip u tlocrtnoj emi ima uvijek pravilan i priblino pravilan oktogon, a uvijek
je zidan od tesana i nebukana kamena, obino sedre ili sige. U okolnim zidovima
se nalazi po tri prozora s demirima i dva su nasuprot jednom drugome, a naprama
treeg se nalazi ulaz u turbe koji je lijepim lukom nadsvoen. Veliki zidovi
prelaze u kamenu i olovom prekrivenu kupolicu preko trompa, ali ponekad i
preko pandantiva. Na sredini unutranjeg osmokutnog prostora je grobnica, i
uvijek je obiljeena raznim drvenim sarkofagom ili kuburom. Kubura na gornjem
djelu ima otri hrbat, i sva je prevuena zelenom ahom. Vie uzglavlja je drveni
ili kameni stakal i na njemu se nalazi od naravnog materijala turban, to ga je
pokojnik nosio. Ova turbeta nisu tako zastupljena na naem tlu i gradila su se
samo u esnaestom stoljeu.
Drugi tip turbeta ima obino u tlocrtu isti kvadrat. Ono je otvoreno sa svih
strana, a kupolu im nosi kolonada od etiri ili osam stupova, sa vrlo pomno
obraenim bazama, kapitelima i lukovima. Sve je od tesana kamena. Neka turbeta
ovoga tipa i nemaju masivne kamene kupole. Lagana iana mrea, upeta u okolni
zid imitira njen vanjski oblik. Unutranja povrina je u razini same okoline, ili
malo uzdignutija, ili malo uzdignutija, ili je tu visoki podi, na kojem se nalazi
kameni
oklop.
Najstariji poznati i ouvani predstavnik toga tipa u Bosni jeste vrlo elagantno
turbe s kamenom kupolicom kraj Alade u Foi, u kojem je pokopan Ibrahim-beg
(umro izmeu 17. i 20.VI. 1550.), sin osnivaa Alada Hasan-elebije Nazira.
Potpuno je istog oblika, samo s visokim postoljem i turbe kraj poznate Sinanove
tekije u Sarajevu, u kojem poiva sam Hadi Sinanaga (umro 1639.) i njegova
ena Sakina, ki Hadi Muhamedova (umrla 1619.). Druga dva takva turbeta u
Sarajevu na alifakovakom groblju nastala su za itav vijek kasnije i mnogo su
starije izrade. Oba je o svome troku podigao sarajevski kadija Ahmed-efendija
Jahja-zade, porijeklom Turkua, i to jedno na grobu sina Mehmeda Jusufa (umro
1780.), a drugo Jusuf-pai, zagonetnom bjeguncu iz Carigrada (umro izmeu
1747. i 1757.). Dva turbeta toga tipa sagraena su i u Mostaru, a oba su s osam
stupova i s ianom kupolom. Jedna je uz oe Havade damiju, a u njemu su
pokopani Hadi Muhamedaga Kreho i, vjerovatno, njegova ena.
12. e s m e i a d r v a n i
12.1. esme
U Bosni i Hercegovini i u ostalim zemljama Balkanskog poluotoka je u 15. i 16. stoljeu
izgraena sila vodovoda i esmi. Oni su graeni po gradovima i selima, a takoe i na
putevima izmeu gradova i sela. Prvi vodovod je u Bosni sagradio Gazi Isa-beg u
Sarajevu neto prije 1462. godine, a nakon toga se ovi objekti grade u svim krajevima
BiH. Sarajevo je za vrijeme zadnjih godina turske uprave imalo 68 samostalnih
vodovoda u ukupnoj duini od 55 km. Duinom takvih vodovoda je prema njihovoj jaini
graeno jedan ili vie izlijevnih objekata, a meu njima su najbrojnije esme.
esme su graene u svim mahalama i oko damija.
Dok su jedne podizate uz zidove drugih veih
objekata druge su bile posve samostalno situirane.
(slika br. 83)
Te samostalne su bile monumenti naroite vrste:
kameni kubus sa krovom na jednu, dvije ili etiri
vode i veliko kameno korito u podnoju toga
kubusa, iz kojeg tee voda na jednu ili vie
izlijevnih mjesta ili lula. Korita su uvijek klesana iz
cijelog
kamena.
Neki
su
nastali
od
srednjovijekovnih steaka. U starije vrijeme esme
su pored uloge da opskrbljavaju ljude vodom,
imale i jako arhitektonski monumentalno
djelovanje. inilo je se kao da je graditeljima tih esmi pred oima lebdjela misao da te
minijaturne monumente dovedu u to vei sklad s niskim mahalskim krovovima i
djevojkama, koje su u ibricima nosile vodu s tih esama. Ovakve esme su sauvane i
danas u mjestima kao Sarajevu, Travniku, Foi i Banja Luci. Kao zadubine esme su
graene od pojedinaca i po usamljenim planinskim putevima.
12.1.1 Sebilji
Postojale su i tzv. sebilji, to su bile esme na kojima je se edni prolaznik mogao napiti
vode i tu je uvijek stojao poseban slubenik i punio kove i besplatno pojio prolaznike.
Posljednji takav sebilj je bio u Sarajevu, a sagradio je ga ondanji bosanski namjesnik
Mehmed- paa Kukavica60 1755. godine. Ovaj spomenik je poruen 1891. godine, ali je
60
Mehmed-paa Kukavica je bio bosanski valija tokom XVIII. stoljea. Istakao se odlunim mjerama za
jaanje drave i gradnjom mnogih poznatih objekata meu kojima se istiu: Sebilj u Sarajevu 1754. godine,
damija u Travniku 1757. godine, damija i medresa u Foi 1752. godine i drugi. Vladao je u tekim
vremenima kada je mo turske carevine slabila, u Bosni su bile stalne pobune, a neprijatelj je stalno prijetio
oruanom agresijom.
12.2. adrvani
61
JOSIP VANCAS (Sopron, Madjarska, 1859 - Zagreb, 1932): Arhitekt, diplomirao na bekoj Akademiji.
Od 1885. do 1921. ivio u Sarajevu, gdje je bio na elu Uprave za graditeljstvo. Izveo je mnogo
najreprezentativnijih zgrada (katedrala, zgrada Zemaljske vlade, danas Predsjednitvo, biskupska
rezidencija, bogoslovija, niz stambenih objekata). Jedan je od prvih graditelja koji je ukazao na vrijednost i
znacaj bosanskog sloga u arhitekturi. I sam je veoma uspjeno kombinirao elemente tradicionalne bosanske
gradnje i secesije. Poticao je sistemsku zatitu spomenika kulture; pisao je o kulturnoj povijesti. Bio je i
prvi dirigent prvoga javnog pjevakog drutva u Sarajevu (Mnnergesangverein, 1887.)
62
Aleksandar Vitek (1892-1893.) je rekonstruirao u maurskom stilu Sebilj u Sarajevu, kao kopiju
kamenog sebilja iz Konstantinopolja.
adrvani slue za iste svrhe kao i esme, samo su oni graeni u javnim kupatilima i
dvoritima damija, medresa i tekija, karavansaraja i drugih veih objekata. Meutim,
njihova prvenstvena zadaa je da daju vodu veem broju ljudi za isto vrijeme za obredno
umivanje, a pored ovoga oni takoe djeluju plastino i dekorativno u svojoj okolini koja
je sasvim razliita od mahale. adrvani se bitno razlikuju od esmi.
Kameni bazen s vie unaokolo poredanih izljeva ili esmi je osnovni elemenat adrvana.
Neto manji i uzdignuti kameni kvader je pred svakom esmom i na njima stoji onaj koji
uzima abdest. Okolo toga se nalazi niska i lagana bolustrada, a s unutranje strane te
zgrade poredane su drvene klupe za odmor. Iz sredine bazena se uzdie manji ili vii
kameni stup i tu voda tee odozdo prema gore. Stup nosi jednu, dvije ili tri vanredno
oblikovane kamene ake, koji se redaju prema gore i bivaju sve manje i plie. Krov je
kod adrvana u obliku kupole, prekriven olovom ili je obini strmi atorasti krov od
kamenih ploa na est ili osam voda, a ti su osobito u Hercegovini. Perzija je domovina
adrvana, od njih su ga poprimili Arapi i Turci su ih proirili na Balkanski poluotok.
'' Do danas su se odrala dva u Mostaru, u dvoritu Karaozbegove i Koski Mehmedpaine damije, i po jedan pred glavnom damijom u Sarajevu, ajniu, Jajcu i Banja
Luci. U Sarajevu je nastao najljepi spomenik te vrste u ovim stranama. To je adrvan u
dvoritu Begove damije. Dananji oblik potie iz godine 1892. i kau, da je vjerna
kopija adrvana na Uludamiju u
Brusi, ali je na tom istom mjestu stojao
adrvan jo od godine 1530., a podigao
je ga gazi Husrev-beg.''63
Gazi Husrev-begov adrvan, pored
izrazito dekorativne, ima i svoju
funkcionalnu namjenu jer se voda iz
adrvana moze koristiti za uzimanje
abdesta (ritualnog pranja lica, ruku i
nogu prije odlaska na molitvu).
Prvobitni, originalni adrvan izgraen
je 1530. godine od domaeg kamena,
bosanske miljevine. Tada je voda do
adrvana dolazila iz vrela Crnilo
(Donje Biosko) sa udaljenosti od 7
kilometara, a kroz Sarajevo je bila
razvedena pomou cjevovoda napravljenog od cijevi iz peene gline. Ovaj stari adrvan
je temeljito obnovljen 1772. godine po uzoru na originalnu izvedbu. Ovako obnovljeni
adrvan je krajem 19-tog stoljeca, zbog jakih sarajevskih zima i estih zamrzavanja, bio
gotovo potpuno oteen, pa je na mjestu starog, 1893. godine izgraen novi od mramora
sa otoka Braa (Dalmacija). Tri oteena korita starog adrvana mogu se vidjeti pored
zapadnog ulaza u harem. (slika br.85)
13. H A M A M I
63
64
Poznato je da ta drutvena uloga kupatila vodi porijeklo iz starog Rima, a Arapi su preuzeli i dalje
razvijali civilizacijske antike tekovine. Zna se da su u najveim rimskim kupatilima postojale sofe na
kojima se moglo prilei a da bi se lake zaspalo pod je poploavan ploicama na kojima su prikazavani
talasii.
(H. Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, Nae starine I, Sarajevo, 1953.)
Unutranji ureaji i arhitektonski dekor je kod nas bio jako bogat i ukusan i to se najbolje
na vidjelo adrvanu. Naokolo su bili poredani jastuci i seije, u veim hamamima su bile i
posebne galerije na kolonadi stupova koji su povezivali lagani lukovi u izrezbarenom
drvetu, dokle vidi se da bi se posjetioc tu dobro osjeao a to je najvanije i dobro
odmorio. Ovaj ugoaj je posebno podsticala i visoka kupola i mlazovi bistre vode, to su
pljutali na sredini dvorane. Odmor je se u ovakvim dvoranama znao pretvoriti i u prave
teferie.
Prvi poznati hamam u Bosni sagradio je Gazi Isabeg u Sarajevu neto prije godine 1462.
na mjestu dananje banje kod Careve damije. Od kasnijih hamama bili su kao graevni
spomenici osobito vrijedni dva u Mostaru i po jedan u Stocu, Poitelju i nekim drugim
mjestima, ali svojom tehnikom i veliinom, bez sumnje, sve nadkriljuje Gazi Husrevbegov hamam u Sarajevu, nastao neto prije 1557. godine.
Svi u BiH hamami su usljed materijalnih okolnosti potpuno propali i mnogima se ne zna
ni za trag, ali Gazi Husrev-begov kao jedini je ouvan i predstavlja tip starih orijentalnih
zatvorenih kupatila u Bosni i Hercegovini. (slika br. 86)
Isa-begov hamam, poznat i kao Carev hamam, je najstarija javna banja u Sarajevu koju je
dao izgraditi trei beg Osmanlijske pokrajine Bosne i glavni osniva Sarajeva i Novog
Pazara, Isa-beg Ishakovi. Podignut je u neposrednoj blizini Careve damije. Hamam se
spominje ve 1462. godine. Vremenom je
zgrada hamama oteena, a potpuno je sruena
1889. godine.
Banja je ponovo sagraena1891. po nacrtu
arhitekte Josipa Vancaa. Jedan dio zgrade je
uraen po uzoru na stari hamam, dok je drugi
dio moderno kupatilo zapadnog tipa.Za vrijeme
rata u Bosni i Hercegovini zgrada hamama je
teko oteena granatama, te mu prijeti
opasnost potpunog propadanja, jer nisu
preduzeti nikakvi sanacioni zahvati poslije rata.
Isa-begov, Carev, hamam u Sarajevu (slika br.
87)
LITERATURA
89
Internet:
http://hr.wikipedia.org
http://www.bascarsija.info
http://www.muzejsarajeva.ba
Michel, R. Mostar 1908., Sarajevo,
2006.
Momirovi, P., Dve drevne crkve u
Bosanskoj krajini, Sarajevo, 1953.
Mujezinovi, M. i Dimitrijevi, E.
Damija na Ustikolini, Nae starine II,
1957.
Mujezinovi, Mehmed: Islamska
epigrafska Bosne i Hercegovine, knjiga
I, II i III, Sarajevo Publishing,
Sarajevo, 1998.
http://www.ghbibl.com.ba
http://archnet.org
http://virtualnosarajevo.com.ba
http://www.aneks8komisija.com.ba
http://www.vakuf-gazi.ba
91