1

Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ

Sarajevo

Muhamed Seid Serdarevi

FIKH UL- IBADAT

(PROPISI O OSNOVNIM ISLAMSKIM DUNOSTIMA)

Sarajevo, 1968.
2

Izdava:
Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ
Sarajevo

_____________________________________________________
tampa: Grafiko preduzee tampa Sarajevo
Za tampariju: Simo Buni
3

SADRAJ
SADRAJ .................................................................................. 4
RIJE IZDAVAA ................................................................... 8
BILJEKA O PISCU ............................................................... 10
UVOD ...................................................................................... 16
MUKELLEF MUKELLEFIN............................................... 16
FIKH ........................................................................................ 17
Ahkami-er'ijje (eriatske presude)...................................... 17
Farz, vadib.......................................................................... 18
Farzi-ajn i farzi-kifaje.......................................................... 18
Sunnet, mustehab ................................................................. 19
Mekruhi-tahrimen, mekruhi-tenzihen .................................. 20
Podjela fikha ........................................................................ 20
Osnove fikha Edillei-er'ijje ............................................ 21
Mudtehid, mukallid............................................................. 21
Znameniti mudtehidi - imami ............................................. 22
Mezheb ................................................................................. 22
Hanefijski mezheb ................................................................ 23
Fetva, mufti .......................................................................... 23
ISTOA (Taharet).......................................................... 25
TA ZNAI TAHARET ......................................................... 25
O VODAMA............................................................................ 26
Sur ........................................................................................ 27
Ako je voda sumnjive istoe ............................................... 28
O bunarskim vodama ........................................................... 28
Kapljevine i voda koja je predrugojaena ........................... 30
ISTINDA I ISTIBRA ............................................................ 32
to ne valja upotrebljavati pri ienju ............................... 33
ABDEST .................................................................................. 34
Farzovi (artovi) abdesta..................................................... 34
Uvjeti za valjanost abdesta .................................................. 35
Sunneti abdesta .................................................................... 36
Adabi abdesta....................................................................... 37
4

Mekruhi abdesta................................................................... 37
Abdest u raznim prilikama ................................................... 38
ta kvari abdest?.................................................................. 39
KUPANJE (GUSL).................................................................. 40
Farzovi gusla ....................................................................... 40
Sunneti gusla........................................................................ 41
Adabi i mekruhi gusla .......................................................... 41
Vrste gusla ........................................................................... 42
TEJEMMUM ........................................................................... 43
Zato smo zadueni tejemmumom kad ne moemo uzeti
abdest ili gusl? ..................................................................... 46
MESH PO MESTVAMA......................................................... 48
MESH PO ZAVOJIMA ........................................................... 51
HAJZ, NIFAS I ISTIHAZA..................................................... 52
O SAHIBI-UZRU .................................................................... 54
RAZNE NEISTI I IENJE OD NJIH .............................. 55
ZAKLJUNA RIJE O TAHARETU .................................... 57
SALAT (Namaz) ................................................................ 59
TA JE NAMAZ ..................................................................... 59
KAD JE MUSTEHAB KLANJATI NAMAZE....................... 61
KAD NE VALJA KLANJATI................................................. 61
EZAN I IKAMET .................................................................... 63
NAMASKI FARZOVI............................................................. 66
NAMASKI VADIBI.............................................................. 71
NAMASKI SUNNETI............................................................. 73
NAMASKI ADABI ................................................................. 77
SASTAV NAMAZA................................................................ 78
O KLANJANJU U DEMATU I O IMAMETU .................... 83
EZKAR POSLIJE FARZA ...................................................... 88
OKOLNOSTI KOJE KVARE NAMAZ.................................. 89
NAMASKI MEKRUHI ........................................................... 92
STAVLJANJE PERDE............................................................ 94
TA NIJE MEKRUH U NAMAZU ........................................ 95
O PREKIDANJU NAMAZA .................................................. 96
O VITR - NAMAZU................................................................ 96
5

O NAFILAMA......................................................................... 99
O DRUGIM NAFILAMA ..................................................... 101
TERAVIH (TERAVIJA) ....................................................... 104
KLANJANJE SJEDEI NA KONJU I U LAI I U
ELJEZNICI.......................................................................... 105
KLANJANJE U KABI........................................................... 106
O MUSAFIRU I NJEGOVU KLANJANJU ......................... 107
O KLANJANJU BOLESNIKA ............................................. 109
NAKLANJAVANJE PROLIH NAMAZA ......................... 111
O PRISPIJEVANJU NA FARZ............................................. 113
O SEHVI SEDDI............................................................. 115
DVOUMLJENJE U NAMAZU............................................. 117
SEDDEI-TILAVET............................................................. 118
SALATUL-DUMUATI (DUM'A NAMAZ) .................... 120
O BAJRAMIMA.................................................................... 124
Kako se klanja bajram-namaz ........................................... 125
NAMAZ PRI POMRAENJU SUNCA I MJESECA TE
RAZNIM STRAHOTAMA ................................................... 127
NAMAZ I DOVA RADI KIE ............................................. 128
DENAZE NAMAZ I DRUGE ODREDBE O MRTVACU 129
Kupanje mrtvaca................................................................ 130
Kefini.................................................................................. 131
Namaz za umrlog (Denaze-namaz) .................................. 132
Noenje denaze ................................................................. 137
Grob (kabur, mezar) .......................................................... 137
ehid................................................................................... 139
ZAKLJUNA RIJE O NAMAZU ...................................... 140
POST (SAVM) ................................................................. 143
TA JE POST ........................................................................ 143
VRSTE POSTA ..................................................................... 145
KADA I KAKO SE NIJJET INI ......................................... 147
KAKO SE USTANOVLJUJE POETAK RAMAZANA I
BAJRAMA - JEVMI EK (SUMNJIVI DAN)..................... 149
TA E POST POKVARITI................................................. 151
U EMU SE SASTOJI KEFFARET I KADA ON SPADA . 152
6

ZA TO TREBA SAMO KADA'? ........................................ 153

TA NEE POKVARITI POST ........................................... 155
TA JE MEKRUH ZA ONOG KOJI POSTI ........................ 156
KOME JE SLOBODNO DA NE POSTI............................... 157
ZAKLJUNA RIJE O POSTU........................................... 159
ZAVJET (NEZR)................................................................... 161
O ITIKAFU............................................................................ 163
ZEKAT .................................................................................. 164
TA ZNAI ZEKAT............................................................. 164
ZEKAT NA DUG .................................................................. 166
ZEKAT OD IVE STOKE.................................................... 168
ZEKAT OD MRTVOG BLAGA........................................... 170
KOME SE DAJE A KOME NE DAJE ZEKAT.................... 172
ZAKLJUNA RIJE O ZEKATU........................................ 174
SADEKAI-FITR .................................................................... 176
KURBAN (UDHIJJETUN) ................................................... 177
HAD ..................................................................................... 180
HADSKA MJESTA I OBREDI .......................................... 180
O IHRAMU I MUHRIMU .................................................... 186
DUNOSTI HADIJE .......................................................... 188
KIRAN I TEMETTU ............................................................. 194
TEMETTU ............................................................................. 195
PRESTUPI ............................................................................. 196
O PRELASKU MIKATA BEZ IHRAMA ............................ 202
O IHSARU I PROLAENJU HADA ................................. 203
O ZAMJENJIVANJU U HADILUKU................................ 204
O HEDJU ............................................................................... 206
ZAKLJUNA RIJE O HADU.......................................... 208
SJEANJE NA AUTORA..................................................... 211

RIJE IZDAVAA
Fikh-ul-ibadat je punih pedeset godina sluio kao
najobimniji i najmjerodavniji izvor fikhskih propisa na naem
jeziku iz oblasti obredoslovlja u irem smislu, u to spadaju
namaz, zekat, had i post. Do sada je ovo djelo doivjelo tri
izdanja. Sva tri izdanja tampana su arapskim slovima,
takozvanom matufovaom. Prvo izdanje, koje je izdao Reis-ululema Hadi Mehmed Demaludin ef. auevi izalo je 1918.
godine.
Znaajno je da ovo, etvrto izdanje, koje izdaje Vrhovno
islamsko
starjeinstvo
u
SFRJ,
izlazi
upravo
na
pedesetogodinjicu smrti autora Muhamed Seid ef. Serdarevia,
kao i pedesetogodinjicu prvog izdanja.
Drago nam je to moemo da i na ovaj nain obiljeimo
ova dva znaajna jubileja i da se time, bar u nekoliko, oduimo
jednom od najznaajnijih pionira naeg buenja. Pionirska uloga
Muhamed Seid ef. Serdarevia na polju vjersko-prosvjetnog
buenja muslimana bez sumnje je neizmjerno velika. Fikh-ulibadat je na vjerskom prosvjeivanju muslimanskih masa uinio
mnogo. Prva izdanja tampana su arapskim pismom iskljuivo
zbog toga, da bi bila to pristupanija muslimanskim irokim
slojevima, jer je u to doba broj muslimana koji su znali itati
arapsko pismo bio mnogo vei od onih koji su bili pismeni u
evropskom smislu.
Danas je, meutim, ta proporcija sasvim drugaija. Stoji u
obrnutom odnosu. Osim vjerskih slubenika vrlo je mali broj onih
koji znaju arapska slova, a sve vei broj onih koji itaju latinicu ili
irilicu.
Vrhovno islamsko starjeinstvo je zbog toga ve odavno
osjealo potrebu da se Fikh-ul-ibadat tampa latinicom, kako bi u
nae vrijeme bio pristupaan to veem broju italaca.
8

Zahvaljujui susretljivosti i punom razumijevanju

autorovih nasljednika - nosilaca autorskog prava, ovoj nasunoj
potrebi bie udovoljeno. Time je Vrhovnom islamskom
starjeinstvu omogueno da ispuni jednu prazninu, koja odavno
postoji.
Sa osobitom zahvalnou istiemo da su se nasljednici
autorskog prava velikoduno odrekli u korist Islamske vjerske
zajednice svake materijalne naknade. Nesumnjivo je da su se na
ovaj nain najdostojnije oduili autoru koji je itav svoj ivot bio
posvetio Islamu i muslimanima u ovim krajevima.
Smatramo potrebnim napomenuti da ovo, etvrto izdanje,
pored izmjena u vrsti pisma, sadri izvjesne neznathije korekcije u
tekstu, koje se uglavnom odnose na jezina i stilska prilagoavanja. Izostavljena su, uz saglasnost nasljednika autorskog prava,
isto tako, neka manja poglavlja koja, s obzirom na nae prilike,
nisu vie aktuelna.
Ipak treba podvui da je djelo i pored ovih neznatnih
izmjena sauvalo svoju punu prvobitnu izvornost, ne samo
sadrajnu nego i stilsku i jezinu, jer je to bila izriita elja
autorovih na-sljedaika. S obzirom da je Fikh-ul-ibadat pisan prije
pedeset godina, kada je pismenost bila na vrlo niskom stupnju,
treba shvatiti da e nam jezik kojim je pisano ovo djelo izgledati
prilino zastarjelim.
Tako e Fikh-ul-ibadat ponovo, u neto izmijenjenom
ruhu, pokucati na vrata naih domova, ponuditi se imamima,
vaizima, i predavaima obuke. Otvorite mu vrata i prihvatite ga!
On e vam najbolje pomoi u upoznavanju i vrenju vjerskih
dunosti.
Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ
Sarajevo
9

BILJEKA O PISCU
Autor
ovog
djela
Muhamed Seid Serdarevi,
dobro
poznat
starijim
generacijama muslimana, rodio
se je u Zenici 8. decembra
1882. godine.
Za 36 godina ivota i 14
godina aktivnog rada napisao je
desetak do petnaest to manjih
to veih radova sa temama iz
drutvene i religiozne oblasti i
preko stotinu lanaka u gotovo
svim muslimanskim asopisma
onog vremena.
Znaaj njegova djela nije dovoljno istaknut u publicistici
muslimana BiH. Time je ujedno izostala i odgovarajua ocjena o
njemu kao drutveno-prosvjetnom radniku, koji je u tadanji
konzervativni sistem osnovnog i ope-drutvenog obrazovanja
unio nove momente, koji su znaili reformu i reorganizaciju toga
sistema.
Ovo izdanje Fikh-ul-ibadata pruilo je priliku da se
kae neto vie i da se itaocima ovog vremena prikae jedan od
rijetkih entuzijasta svog poziva, koji je opoj stvari podredio line
i porodine interese.
Njegov rad karakteristian je po originalnom stvaranju,
prevodilakoj djelatnosti, reformi osnovne vjerske nastave,
organizovanju imamsko-mualimskog stalekog udruenja i
pisanju vjerskih udbenika na narodnom jeziku - prvi sluaj u
istoriji muslimana Bosne i Hercegovine.
10

Dobar poznavalac arapskog, turskog, perzijskog i vlastitog

jezika, pod utjecajem ejh Muhameda Abduhua, Demaludina
Afganije i Tekijuddina Ibni Tejmije - a prvenstveno onog prvog,
iji mu je reformatorski rad bio dobro poznat, pristupio je razradi
programa za reformu osnovne vjerske nastave kod nas, im je
postavljen za vjerouitelja, nakon zavrenog Darul-muallimina
u Sarajevu.
Svjestan da se mektebska nastava ne moe dalje obavljati
po sistemu Bergivije i na stranim jezicima, on je predloio novi
program, s tim da se nastava obavlja na novi nain, na vlastitom
jeziku i kvalifikovanim kadrom vjerouitelja.
Program je izloio na prvoj skuptini imamskomualimskog drutva u referatu Preustrojstvo mektebi-ibtidaija
1904. godine.
Za ostvarenje programa, napisao je na narodnom jeziku
malu knjiicu u obliku pitanja i odgovora pod naslovom Temelji
vjere (Usuli dinijje) i vjebenicu za ispravno uenje Kur'ana
(Talimi tedvid), u kojoj su pravila izloena na veoma popularan
nain.
injenica, da je kao mlad vjerouitelj brzo uoio orsokak u kome se nala osnovna vjerska nastava i da je jo bre
pristupio njenoj reformi, na tih i efikasan nain piui sam
potrebnu strunu literaturu, ini ga svakako markantnom pojavom
muslimanskog drutvenog ivota na poetku 20. vijeka.
Ova efikasnost izgleda tim vea kad se zna da je poslije
smrti svoga oca preuzeo dunost muderisa u Sultan-Ahmedovoj
medresi u Zenici, saraivao u asopisima, pisao svake godine po
jednu ili dvije stvari i da je vrei dunost imama u zenikom
kaznenom zavodu, za potrebe vjerske nastave kanjenika samo za
tri dana napisao djelo Nauka Islama, koje je i poslije njegove
smrti - kao i ostale napisane stvari jo dugo sluilo kao jedini
udbenik.
11

U vezi s reformom mektebske nastave, radio je na

uvrenju vjerouiteljskog stalekog drutva, jer je znao da bez
solidno obrazovanog kadra ni najbolje zamiljena reforma ne
moe biti sprovedena.
Pored organizacionog rada, ureivao je i struni asopis
drutva Muallim, koji se svojom strukturom i tematikom
smatrao meu najboljim te vrste, ne samo kod nas.
Jedna od rubrika Pitanja i odgovori iz ovog asopisa bila
je veoma cijenjena i popularna, pa je kasnije izdata i kao posebna
knjiga.
Pored ostalih djela u vremenu od 1904. do 1917. godine
napisao je prvu Istoriju Islama pod nazivom Kratka povijest
Islama i Fikh-ul-ibadat ije etvrto izdanje je pred nama,
zatim Jedan hadisi erif, Dvije opasne socijalne bolesti i
Istinitost Boijeg bivstva i Muhamedova poslanstva.
Radio je na prevoenju Kur'ana i na grai za jedan
arapsko-bosanski rjenik.
Na alost, ovi materijali koji bi u islamskom muzeju nae
zemlje, kojeg nema, bili veoma atraktivni eksponati, nestali su
nakon njegove smrti.
Tako bi se u dananjoj polemici o prvim prevodiocima
Kur'ana kod nas, vrlo brzo raistile neke stvari, koje bi morale
biti poznate.
Saraivao je u Beharu, Tariku, Misbahu, Biseru,
Mualimu i drugim listovima i asopisima onog vremena.
Tim radom, kao izuzetno intenzivnom djelatnou
dopunjavao je napisana djela, zadovoljavao dnevnu potrebu
italaca za osnovnim znanjima i vrio izuzetnu misiju
prosvjetitelja, kakvih kod nas nije bilo ba mnogo.
U znak potovanja prema onima od kojih je uio i iz ijih
djela je crpio mudrost, napisao je 1909. godine biografije ejh
12

Muhameda Abduhu, Abul Ala El Mearije, ejh Muslihudina

Sadije i Tekijuddina Ibni Tejmije.
Muhamed Seid Serdarevi vjerouitelj, imam, muderis,
pisac, prevodilac, saradnik dnevnih listova i asopisa, drutveni i
javni radnik nije imao vremena da svrava najvie kole niti da
obavlja dunost visokih vjerskih funkcionera.
Pa ipak uinio je mnogo vie sa mjesta donje hijerarhijske
skale, to objanjava i njegovo odbijanje poloaja muftije u
Travniku. Jedna od rijetkih rtava, kada skromni vjerouitelj iz
razloga svog poziva odbija maksimalno unapreenje, jer bi ga ovo
ometalo u njegovu radu.
Kao da je znao da nee dugo ivjeti, urio je u svom poslu.
Pisao je za imperativ trenutka, za mnoge inicijative koje je
inspirisao, za budunost.
Vjerovatno nije ni pomislio da e pedeset godina poslije
njegove smrti biti izdato i etvrto izdanje Fikh-a jer je govorei
o napretku muslimanske zajednice, kojoj je posvetio ivot i rad,
pretpostavljao da e novi autori napisati nove i bolje stvari.
ini se da se njegova predvianja nisu ostvarila - bar ne u
onom obima, kakav je on pretpostavljao.
O njegovu radu na dunosti muderisa, imama j drutvenog
radnika u svom rodnom mjestu neemo govoriti na ovom mjestu.
Spomenuemo samo to da je bio jedinstvena linost,
autoritet za sve mjetane, bez razlike na nacionalna i vjerska
opredjeljenja.
Trieesetest nepunih godina ivota nije dug period da bi se
ljudska linost i definitivno potvrdila.
Meutim, Muhamed Seid Serdarevi se potpuno afirmisao
u svom opredjeljenju, a ono to je uradio dokaz je izuzetne
linosti, koja bi, da joj je bio dosuen dui ivot, uradila daleko
vie.
13

U tom pogledu, gotovo da je bio usamljena pojava naeg

drutvenog ivota onog vremena.
Po strani od svakodnevnih, uobiajenih ili spektakularnih
tokova, iao je svojim putem, ostvarujui misiju prosvjetitelja, za
koju se u najranijoj mladosti opredijelio.
Tu misiju je zaista ispunio.
Umro je 26. maja 1918. godine.
O pedesetogodinjici njegove smrti pojavljuje se ovo
etvrto izdanje Fikh-ul-ibadata.
Mjeseca maja 1968. godine

M. S.

14

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

ELHAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN. VEL-AKIBETU

LIL-MUTTEKIN. VESSALATU VESSELAMU ALA
SEJJIDIL-MURSELIN MUHAMMEDIN VE ALA ALIHI
VE ASHABIHI EDMEIN.

15

UVOD
MUKELLEF MUKELLEFIN
Svevinji Bog d. . je odlikovao ljudski rod od ostalih
ivih bia time to mu je dao pamet i razum, ali ga je zato zaduio
raznim dunostima, zapovjedivi mu neke stvari i zabranivi mu
opet druge. Dok ivotinji nije sramota ta god uini, ovjeku se
uzima za zlo i kod Boga i kod ljudi ako izostavi ono to je duan
da uini ili uradi ono to ne bi smio uraditi.
No, nije svaki ovjek duan da vri Boije zapovijedi,
nego samo onaj koji je sposoban za to, a to je punoljetan i
pametan ovjek. Takav ovjek se zove mukellef, to znai
zaduen vjerskim dunostima. Mnoina od rijei mukellef je
mukellefin - zadueni.

16

FIKH
Svaki punoljetan ovjek je odgovoran za svako svoje
djelo, i svako njegovo djelo podlijee naroitim vjerskim
propisima i osudama. Nauka koja nas ui kakvu osudu treba izrei
za pojedina ljudska djela zove se Ilmi-fikh ili krae Fikh.
Onaj ko se bavi tom naukom zove se fakih.
Prema tome je fikh nauka koja pretresa sve postupke
punoljetnih ljudi sa eriatskog gledita i odreuje da li se neko
djelo po vjerskim propisima mora ili ne mora, smije ili ne smije
initi, je li ga slobodno initi, ili je neko djelo pohvalno ili runo
initi.

Ahkami-er'ijje (eriatske presude)

Iz spomenute definicije fikha se vidi da eriatska osuda o
izvjesnom inu moe biti donesena na pet naina:
1) da se neki in (npr. namaz ili post) mora initi, i to se
zove vudub a in je sami vadib.
2) da se odreeni in ne smije initi (npr. upotreba
alkoholnih pia ili kraa). To se zove hurmet, a
takav in je haram (zabranjen).
3) da se neki in moe bez zamjerke initi (npr. napraviti
izlet ili voditi obian razgovor). Tome se kae
ibahat, a takav in je po eriatu mubah.
4) da je neto pohvalno initi (npr. redovito istiti zube).
Tome se kae nedb, a sam in je mendub.

17

5) da je neki in nevaljao, ruan (npr. najesti se bijelog

luka pa otii u drutvo ili damiju). Tome se kae
kerahet, a takav in je mekruh.
Prema tome: vudub, hurmet, ibahat, nedb i kerahet su
eriatske presude (ahkami-er'ijje). One se primjenjuju na sve
postupke punoljetnih i pametnih ljudi, a ti postupci zovu se efali
mukellefin.

Farz, vadib
Rekli smo ve da se in koji se po vjerskim propisima
mora vriti zove vadib. No, vadiba ima dvije vrste: jedni se
zovu farz, a drugi zadravaju ime vadib.
Farz je onaj in za koji se sigurno zna da ga je Bog d. .
zapovjedio, i ko ga takvim ne vjeruje, nije musliman. Vadib je
opet onaj in za koji nismo posve sigurni da se Boija zapovijed
odnosi ba na njega. Zato se ne moe rei za ovjeka koji ga kao
takvog ne vjeruje da je nevjernik, ali ko ne izvrava i jedno i
drugo, grijean je i zasluuje Boju kaznu.
Prema tome rije vadib ima dva znaenja:
1) znai ono to se po vjerskim propisima mora initi,
znalo se da je ba to (a ne drugo) Bog d. . izvjesnom
zapovijedi naredio ili ne;
2) ono to se prema vjerskim propisima mora initi, ali za
to se ne zna posve sigurno da li je ba to - a ne drugo Bog d. . zapovjedio.

Farzi-ajn i farzi-kifaje
Farzove opet dijelimo na: farzi-ajn i farzi-kifaje.
18

Farzi-ajn je onaj farz koji mora vriti svaki sposoban

musliman, kao npr. pet vakata namaza klanjati ili postiti mjesec
ramazan. Farzi-kifaje je onaj farz koji se kao dunost odnosi na
cijelo jedno drutvo - zajednicu muslimana, pa ako ga neki od njih
izvri, s ostalih spada ta dunost, a ako ga niko od njih ne izvri,
bie svi kod Boga grijeni i odgovarae pred Njim. Takav je npr.
sluaj dunost klanjanja denaze umrlom muslimanu ili npr.
dihad (braniti vjeru, ast, domovinu itd.).

Sunnet, mustehab
Ono to Allah d. . nije zapovjedio da se radi, ali je
Muhamed a. s. radio ili preporuivao da se radi zove se sunnet.
Sunneta ima dvije vrste: Sunneti-huda i Sunneti-zaide
(mnoina Suneni-huda i Suneni-zevaid). U prve spadaju
postupci i djela u stvarima vjere koje je Muhamed a. s. redovno
radio, kao npr. demat i klanjanje nekih sunneta. U druge sunete
spadaju stvari iz ivota a tiu se obiaja, npr. nain nonje, jedenja
i sl. Ovdje mogu unii i postupci u vjerskim stvarima koje
Muhamed a. s. nije redovno uobiajio raditi (npr. predugo uenje
Kur'ana u namazu, oduljivanje rukju'a i sedde i sl.).
Sunneti-huda treba da vrimo, a suneni-zevaid lijepo je
vriti, ali nee nam se zamjeriti ako ih i ne vrimo.
Sunnete takoer dijelimo na sunneti-ajn i sunneti-kifaje.
Meu prve spada npr. ienje zuba keficom (ili misvaem), a
meu druge npr. zatvaranje nekolicine ljudi u i'tikjaf zadnju
treinu ramazana.
Mustehab je ono to je Muhamed a.s. rijetko radio ili je
rekao za to da je lijepo raditi, kao npr. klanjati ikindijske sunnete.
Ko, dakle, vri mustehab djela, bie mu to upisano u sevab, a ko
ne vri, nee bita grijean. Kako se vidi, mustehab i sunneti-zaide
su gotovo jedno te isto.
19

Mekruhi-tahrimen, mekruhi-tenzihen
Ona djela koja ne valja raditi a nisu izriito zabranjena,
zovu se mekruh.
Mekruhe dijelimo na dvije vrste: Mekruhi-tahrimen i
mekruhi-tenzihen. Prvi oznauje djela koja su veoma vana,
sasvim bliska haramu, kao npr. nagomilavanje hrane u doba
oskudice u namjeri da se proda po viim cijenama. Mekruhitenzihen je manje runo djelo, kao npr. jesti lijevom rukom.
Prema farzu stoji haram. Farz su dunosti koje je Bog d.
. jasno naredio, a haram stvari koje je jasno zabranio. I jedno i
drugo ko zanijee, ne smatra se muslimanom.
Prema vadibu stoji mekruhi-tahrimen a prema sunnetihuda mekruhi-tenzihen.
Sunneti-zaide i mustehab su na istom stepenu. Oba se
mogu nazvati imenom mendub.

Podjela fikha
Podruje fikha je vrlo prostrano. On se dijeli u etiri
glavna dijela: ibadat, munakehat, muamelat i ukubat.
Ibadat su propisi o vjerskim obredima, munakehat govori
o branim stvarima, muamelat tretira meusobne odnose ljudi,
kao npr. kupoprodaju, a ukubat govori o kaznama za prekraje
pojedinih vjerskih propisa.
U ibadete spadaju uglavnom: namaz, post, zekjat i had. U
ovoj knjizi bie govora samo o ibadatu, tj. o ovim vjerskim
dunostima, i to najprije o namazu kao osnovnoj vjerskoj
dunosti. Budui da se namaz ne moe obavljati bez poznavanja
20

propisa o istoi (Taharet), to e najprije biti govora o tim

propisima.

Osnove fikha - Edillei-er'ijje

Osnove fikha su: Kur'an, Sunnet, Idma i Kijas.
Kur'an je Boija knjiga, Sunnet je ono to je Alejhis-selam
rekao, radio ili utnjom odobrio (Sunneti-kavlijje, Sunneti-fi'lijje i
Sunneti-tekririjje). Idma je jednoglasno rjeenje nekog eriatskog
pitanja od strane cjelokupne uleme jednog vremena, a Kijas je
donoenje neke eriatske odredbe na temelju analognog rjeenja
donesenog prije o nekom drugom pitanju koje ima neto
zajedniko i slino s pitanjem o kojem se donosi novo rjeenje,
kao npr. odredba da je haram piti rakiju, jer i ona opija kao vino,
za koje je ve otprije poznato da je zabranjeno.
Kur'an, Sunnet, Idma i Kijas su, dakle, vrela iz kojih se
crpe eriatske odredbe (ahkjami-er'ijje) za sve postupke, djela i
dogaaje meu muslimanima sve do Sudnjeg dana. Ta vrela zovu
se zajedniki Edillei-er'ijje (eriatski dokazi) jer se njima
dokazuje ispravnost pojedinih eriatskih odredaba. Nauka koja
raspravlja o tome kako se na temelju ovih Izvora dolazi do
eriatskih odredaba zove se Usuli-fikh.

Mudtehid, mukallid
Mudtehid je onaj uenjak koji, ne povodei se za drugim,
nastoji linim prouavanjem glavnih izvora da doe do pravilne
eriatske odredbe o nekom pitanju. Onaj, opet, koji nije u stanju ili
nee da to potpuno samostalno ini, nego se u svom radu povodi
za drugim mudtehidom, zove se mukallid. Medtehid, za
kojim se drugi povode u svom radu zove se imam i metbu', a
onaj koji se u radu povodi za njim je tabi' (sljedbenik).
21

U prvim stoljeima Islama bilo je mnogo mudtehida; bilo

ih je i kasnije i bie ih do kraja svijeta.

Znameniti mudtehidi - imami

Znameniti mudtehidi - imami bijahu:
Hasani Basrija iz Basre (umro 110. g. po hidri), Ebu Sevr
(Ibrahim ibni Halid) iz Bagdada (umro 240. g. po hidri), Ahmed
ibni Muhamed ibni Hanbel (umro 261. po h.), Ebu Sulejman
Davud ibni Alijj el-Isbihaniz-Zahirijj (umro 270. po h.), Muhamed
ibni Derir et-Taberi (umro 310. po h.) - svi iz Bagdada.
Muhamed ibni Nasr el Mervezijju, iz Horasana (umro 296.
po h.), Abdur-Rahman el Evzaijju, iz Damaska (umro 157. po h.),
Ebu Abdillah Mahkjul, iz Damaska (umro (l 14. po h.).
Ibni Ebi Lejla (umro 184. po h.), Ebu Hanife en-Nu'man
ibni Sabit (umro 150. po h .), Sufjan es-Severij - svi iz Kufe
Malik ibni Enes (umro 179. po h.), Muhamed ibni Idris eafi'ijju (umro 204. po h.), Ebu Bekr Muhamed ibni Munzir
(umro 309. po h.) - svi iz Medine.
Ishak ibni Ravijje (umro 239. po h.), Muhamed ibni
Huzejme (umro 313. po h.), oba iz Nisabura.
Osim njih bilo je jo mudtehida - imama kao Ibrahim enNeh'ijju iz Kufe (umro 96. po h.), El-Lejs ibni Sad, porijeklom iz
Isfahana (umro 175. po h.) i dr.

Mezheb
Mezheb je put ili pravac kojim je neki mudtehid - imam
iao rjeavajui pojedina pitanja iz fikha. Obino je svaki
mudtehid imao svoj put - mezheb. Danas, meutim, postoje samo
ovi priznati mezhebi (nazvani po imamima): hanefijski, malikijski,
22

afi'ijski, i hanbelijski, te donekle i zahirijski koji ima neto

pristaa u Indiji. Ostalih je gotovo sasvim nestalo.

Hanefijski mezheb
Osniva ovoga mezheba je Imami-A'zam Ebu Hanife
(rahmetullahi alejhi!). Njegov mezheb je najraireniji u islamskom
svijetu; jugoslavenski muslimani su takoer pristalice toga
mezheba.
Imam Ebu Hanife (kome je ime Nu'man, a ocu mu bilo
ime Sabit) rodio se u Kjufi 80. g. po h. Uio je pred uvenim
uenjakom Hammadom (zvao se Ebu Ismail ibni Sulejman, umro
je 120. g. po h.). Pred njim su uili, pored ostalih, i Ebu Jusuf
(Kjufa 113., umro u Bagdadu 182), zatim Muhamed ibni Hasan
e-ejbani (Vasit 135., umro u Rejju 189.) i Ebu Huzeil Zufer ibni
Huzejl (Basra 110-158). Ova trojica uenjaka bili su takoer
imami. Ebu Jusuf, kao glavni kadija u abasovikoj dravi, mnogo
je doprinio da se rairi hanefijski mezheb. On je udario temelj
hanefijskom usuli-fikhu, a imami Muhamed je svojim
mnogobrojnim djelima potkrijepio i uvrstio ovaj mezheb i
osigurao mu uvjete za razvoj.
Ova tri imama nisu usvajali uvijek miljenja Ebu Hanife,
ali kako su se drali njegova pravca i naela (usula) u donoenju
eriatskih odluka (propisa), oni se ne smatraju tuim imamima za
hanefijski mezheb i zbog toga se i oni ubrajaju u imame
hanefijskog mezheba, kojem stoji na elu Ebu Hanife (imamia'zam - najvei imam).

Fetva, mufti
Fetva je rjeenje nekog pitanja iz fikha uz koje dolazi
objanjenje na temelju ega je doneseno to rjeenje. Vjerski
uenjak koji donosi to rjeenje zove se mufti (kod nas muftija).
23

Kad se kae npr. da je fetva u nekom pitanju donesena prema

miljenju imami Muhameda, to znai da su ueni ljudi to pitanje
po fikhu rijeili na temelju imami-Muhamedova miljenja, tj. oni
su donijeli tu eriatsku odluku onako kako ju je donio imami
Muhamed, a ne kao Ebu Hanife ili Ebu Jusuf.
eriatski propisi koji se nalaze u ovoj knjizi u skladu su s
rjeenjima (fetvama) odabranih fakiha.

24

ISTOA (Taharet)
TA ZNAI TAHARET
Jedan od bitnih uvjeta za obavljanje namaza je taharet
(istoa), tj. da ovjek bude ist. Protivno od toga je nedaset
(neistoa), tj. stanje kad ovjek nije ist.
Imamo dvije vrste neistoe: nedaseti-hakikijje, tj. stvarna
neistoa, kada je neije tijelo ili odjea zamazana ljudskom ili
ivotinjskom neisti, mokraom i sl.
Druga vrsta neistoe je nedaseti-hukjmijje, tj. gdje nema
spomenute neistoe, ali se po fikhskim propisima smatra ovjek
neist u izvjesnim sluajevima, kao npr. kad je ovjek bez
abdesta, ili je dunup, ili je ena hajizli ili nifasli (prj menstruacaji
ili poslije poroaja), pa kao takvi ne mogu stupiti na namaz.
Stanje s nedaseti-hukjmijjom zove se hades koji moe biti
veliki hades i mali hades.
Mali hades znai stanje bez abdesta, te je potrebno uzeti
abdest da bi ovjek mogao da klanja.
Veliki hades je stanje kada treba da se ovjek okupa da bi
bio ist, a to je ako je dunup, ili je ena hajzli ili nifasli.
Taharet kojim se odstranjuje nedaseti-hukjmijja ili hades
zove se tahareti er'ijje, a postie se obino vodom.

25

O VODAMA
Razlikujemo sedam vrsta voda kojim se moe postii
ienje (tahareti er'ijje):
1) kinica,
2) morska voda,
3) rijena voda,
4) bunarska voda,
5) otopina snijega,
6) otopina grada (krupe) i
7) voda sa izvora.
S obzirom na istou, pogodnost
upotrebljivost, vode dijelimo u pet grupa:

za

ienje

1) ona koja je ista i istea, tj. kojom se moe odstraniti

neistoa (hades) i valja je u tu svrhu upotrebljavati,
kao to je obina voda;
2) ona koja je, dodue, i ista i istea, ali je nije dobro
upotrebljavati (mekruh je!). To je npr. voda koju je
nalokala pitoma maka, koko ili ptica grabljivica,
zmija, mi i sl.;
3) ona koja je ista ali ne i istea, tj. ne moe se njom
uzeti abdest ili se okupati. To je tzv. mai-musta'mel,
voda koja je ve jednom bila upotrebljavana, tj. uzeo
se njome abdest, samo radi sevaba imajui ve abdest,
ili se njom oprale ruke pred jelo ili poslije jela;
26

4) voda za koju se sumnja da li se njom moe oistiti ili

ne. To je voda od koje je pila dugouha ivotinja magarac ili mazga. Ona se zove sumnjiva voda
(mai-mekjukj) jer hanefijski imami nisu donijeli o njoj
jasnu odluku;
5) neista voda, a to je ona u koju je upalo kakve neisti,
a voda je stajaa i mala (s povrinom manjom od
stotinu kvadratnih arina, ili otprilike pedesetsedam i
po kvadratnih metara. Voda s veom povrinom rauna
se kao velika voda.) Takva mala voda smatra se
neistom kad u nju upadne neist, makar se i ne opaao
nikakav znak od nje. Tekua voda kao i velika
stajaa voda smatraju se neistim ako se opaaju neki
znakovi neisti: okus, boja ili vonj (neugodni miris).

Sur
Kada mala stajaa voda bude nalokana od kakve
ivotinje, ona se zove sur. (Ovim imenom naziva se i ostatak
jela). Kao i obinu vodu i sur dijelimo na vrste, i to:
1) onaj koji je ist i-istei, te se moe njime posluiti. To
je voda koju je pio ovjek, konj i sve ivotinje ije
meso musliman smije jesti, ili korpija (akrep);
2) sur se moe upotrijebiti ako nema druge vode, inae ga
ne treba upotrebljavati. To je sur iza pitome make,
kokoi koja hoda po neistim mjestima, ptica
grabljivici (jastrijeba, sokola, orla, miara i si.), mia,
zmije;
3) sur koji je sumnjiv u pogledu ienja. To je sur iza
magarca i mazge. U nevolji se moe njim uzeti abdest,
ali odmah iza toga treba i tejemmum uzeti, pa onda
klanjati.
27

4) onaj sur koji je neist, te se ne smije njime posluiti.

To je sur iza pseta, svinje i svih deraih ivotinja zvjeradi: vuka, medvjeda i sl.

Ako je voda sumnjive istoe

Kad bi se na nekom mjestu nalo vie sudova vode od
kojih je veina s istom vodom a neki s neistom, onda emo
ispitati i pregledati vodu iz raznih sudova i odluiti se kojom emo
uzeti abdest, okupati se njom ili se napiti.
Ako bude vie sudova s neistom vodom, onda neemo
izvriti ienje njom, nego emo uzeti tejemmum i klanjati, ako
nema druge vode da se oistimo.
(U sluaju da ima vie iste ili neiste odjee, u oba
sluaja, bilo vie jedne ili druge, upotrijebie se ona za koju se
misli da je ista).

O bunarskim vodama
Iz malog bunara (s povrinom od 57 i po kvadratnih
metara) treba iscrpati svu vodu:
1) ako u nju upadne makar malo neisti, ili kap krvi, ili
mokrae (osim konjske fukije),
2) ako upadne u bunar svinja, pa makar bila i iva
izvaena,
3) ako u njemu krepa pseto, ovca ili druga ivotinja,
4) ako ovjek umre u njemu,
5) ako i mala ivotinja krepa u bunaru pa se ve bila
nadula. U sluaju da se ne moe sva voda iscrpsti,
28

treba da dvojica vjetaka odrede koliko da se iscrpa

vode pa da se bunar smatra istim.
Krepa li u bunaru koko, maka ili druga njima veliinom
slina ivotinja, treba iscrpati etrdeset kova vode, a ako krepa
mi, vrabac ili veliinom neto slino, treba iscrpati dvadeset
kova. Tim crpanjem se oisti ne samo bunar, nego i ue, kova i
ruka koja je izvlaila.
U dananje doba najbolje je poslije ienja bunara
odnijeti vodu na analizu i ubaciti klora u bunar.
Voda u bunaru ne smatra se neista:
1) ako bi upala sasvim mala koliina brabonjaka, fukije
ili balege, tako da se ne bi oito opaalo ili kad bi se
crpalo da ne bude u svakoj kovi koji brabonjak,
odnosno balege, ili frikija da se osjea,
2) ako upadne malo neisti od goluba, vrapca ili slinih
ptica koje se jedu,
3) smru u bunaru ivotinje koja nema krvi kao ribe,
abe, komarca, ose, muhe, korpije i si. pa i uope
vodene ivotinje kao raka i si.,
4) kad bi upao u bunar ovjek ili ivotinja ije se meso
jede pa izali ivi a na njima ne bude neisti,
5) kad u bunar upadne magare, mazga ili ptica
grabljivica, pa i divlja zvijer. No, ako bi se bala ovih
ivotinja pomijeala s vodom, onda e se dotina voda
smatrati onom vrstom sura, kakva je ivotinja upala u
vodu.
Ako bi se u bunaru nala kakva krepana ivotinja, a nije se
jo nadula i ne zna se kad je pala u bunar, onda e se - po Ebu
Hanifi - smatrati da se je bunar opoganio prije jednog dana (24
sata), a ako se je nadula, onda od prije tri dana.
29

(Tada bi namaze, obavljene kroz to vrijeme s abdestom

koji smo uzimali vodom iz tog bunara, trebalo naklanjati).
Imami-Jusuf i imami-Muhamed pak smatraju da e se
voda u tom sluaju smatrati poganom tek od asa kada se
primijetila krepana ivotinja u njemu, te ne treba naklanjavati
namaze koji su dotada obavljeni.

Kapljevine i voda koja je predrugojaena

Ne moe se hades oistiti vonim sokom kao ni sokovima
od povra ili drvea, makar se sok sobom cijedio, kao to je sok
vinove loze koji sam kapi.
Isto to vai i za vodu koja je izgubila svoju narav
(kapljevitost, tenost i snagu gaenja ei) kuhanjem ili
nadvlaivanjem drugih primjesa dodavanjem istih.
Ovo nadvlaivanje procjenjuje se ovako:
Ako je primjesa kruta stvar, kao afran, sapun, voe, lie
od drvea, zemlja itd, voda e se smatrati nadvladana samo onda
ako izgubi svoju itkou i tekue svojstvo, inae joj nee smetati
to e izgubiti ostala tri svojstva: boju, ukus i miris.
Ako je primjesa kapljevina, onda e voda biti nadvladana
ako se u njoj ukae jedno od svojstava dotine kapljevine (boja,
ukus ili miris) ako ta kapljevina ima samo dva svojstva (kao
mlijeko koje ima samo boju i ukus a nema mirisa).
Ako kapljevina ima sva tri svojstva (kao sire), onda e
voda biti nadvladana ako dobije dva svojstva njezina.
Ako pak kapljevina nema nijedno od tih svojstava, kao
mai-mustamel (upotrijebljena voda) ili izhlapjela ulsija, onda
se uzima koliina kao mjerilo za nadvlaivanje.

30

Prema tome, ako je na litar vode u smjesi dolo dva litra

mai-mustamela ili iulsije, onda se tom vodom ne moe uzeti
abdest niti okupati. U protivnom sluaju moe.

31

ISTINDA I ISTIBRA
Istinda znai ienje stranjeg dijela tijela nakon
obavljanja velike nude.
Istibra znai odstranjivanje i najmanjeg traga mokrae s
izvjesnog dijela (uda).
Kad se ovjek pomokri, treba da obavi istibra na taj nain
to e strpljivo nastojati da odstrani i najmanji trag mokrae sa
spomenutog mjesta, i tek kada se uvjeri da je mokrana cijev
presuila, onda e poeti uzimati abdest.
Poslije obavljanja velike nude sunnet je oistiti predio
oko mara, ako neist ne prelazi preko njega, a vadib ako prelazi
a ne premauje koliina neisti izvjesnu mjeru (l dram), a ako
prelazi tu mjeru, onda je ienje (istinda) farz. Kad neist
prelazi odreeno mjesto, onda nije dovoljno to samo obrisati nego
se mora i vodom ili drugom kakvom kapljevinom oprati. Pri
vrenju gusula (vjersko kupanje kod uklanjanja velikog hadesa)
treba i farz je oprati neist, pa makar ne prelazila izvjesno mjesto.
Najbolje je oprati se vodom a moe se to uiniti i
kamenom, zemljom i slinim. Naravno da je bolje u ovom sluaju
jo i vodom izaprati se, iako u nevolji moe i bez ovog izapiranja.
Pri ienju treba nastojati da se ukloni potpuno neist, a
koliko e se upotrijebiti kamenica ili drugog neeg, nije to od
presudne vanosti. Ne treba pretjerivati ni u jednom smislu, ni
previe ni premalo.
Poslije svakog podapiranja treba ruke dobro sapunom
oprati, ako ima vode.

32

to ne valja upotrebljavati pri ienju

Ne valja istinda initi pomou kosti, fukijom, ljudskom
ili ivotinjskom hranom, ugljem, staklom, kreom i stvarima od
neke vrijednosti, niti to valja vriti desnom rukom.
Lijepo je (mendub) u zahod unii lijevom nogom a prije
ulaska prouiti Euzu i Bismille a onda: Allahumme inni euzu bike
minel-habesi vel-habaisi (Boe, sauvaj me zlih duhova!), onda
unii i kleknuti oduprijevi se malo na lijevu stranu.
Pri obavljanju nude i ienju treba stidno mjesto drati
pokriveno, naroito ako se nuda vri na otvorenom mjestu. Nije
lijepo pri tome razgovarati, a mekruh je tada biti okrenut prednjim
ili stranjim dijelom tijela prema Kibli, Suncu, Mjesecu ili vjetru.
Mekruh je i mokriti ili obavljati veliku nudu u vodi, u hladovini
gdje ljudi sjede blizu puta, ili pod vokom. Isto tako ne valja
mokriti u rupu gdje se insekti legu (mravinjak i si.). Poto se izae
iz zahoda (izlazi se desnom nogom), mendub je prouiti: Elhamdu lillahi-1-lezi ezhebe annl ma ju'zini ve emseke alejje ma
jenfeuni. (Hvala Bogu koji je dao da se odstrani iz mene ono to
me mui a da se zadri u meni ono to mi koristi).

33

ABDEST
Farzovi (artovi) abdesta
Glavni sastavni dijelovi abdesta (arti) su:
1) umivanje lica,
2) pranje ruku do iza lakata,
3) etvrtinu glave potrti mokrom rukom,
4) oprati noge do iza lanaka.
Pod licem se razumijeva u duljinu prostor od vrha ela,
gdje kosa poinje, pa do dna vilice (do podbratka), a u irinu od
uha do uha. Pod pranjem ili umivanjem misli se upotrijebiti toliko
vode perui izvjesno mjesto, da bar nekoliko kapi vode spadnu s
njega.
Povod (sebeb) za uzimanje abdesta je namjera vrenja
djela koja se ine samo sa abdestom, kao npr. klanjanje, uzimanje
mushafa ili obavljanje tavafa.
Posljedica (hukum) uzimanja abdesta je mogunost vrenja
spomenutih djela, na ovom svijetu, i sticanje sevaba za onaj svijet.
Uvjeti da uzimanje abdesta bude obavezna dunost
(vadib) su:
1) biti musliman - muslimanka,
2) biti punoljetan1,
1

Gdje god se u ovoj knjizi spomene izraz punoljetan, dorastao ili zrio
(balig), misli se na osobu koja je ve spolno zrela, tj. kod mukog postoji
polucija, a kod ene se ve pojavila menstruacija, ili ako imaju ve 15 godina i
muka i enska osoba.

34

3) biti pametan,
4) biti u mogunosti upotrijebiti dovoljnu koliinu vode
za abdest,
5) biti s hadesom,
6) za ene: biti ist od hajza ili nifasa i
7) da namasko vrijeme bude na izmaku.

Uvjeti za valjanost abdesta

Da bi abdest bio ispravan valja ispuniti i sljedee uslove:
1) da istea voda doe u dodir i sa najmanjom esticom
onoga dijela tijela koji se pere,
2) da se tokom uzimanja abdesta ne dogodi nita to
abdest kvari (hades, hajz ili nifas),
3) da ne bude smetnji dopiranju vode do tijela (da ne
bude npr. tijelo namazano masnom materijom).
Vadib je oprati spoljanjost guste brade, a kod rijetke
pokvasiti i sami korijen brade, odnosno kou ispod nje. Ne mora
se kvasiti onaj dio kose koji je pad niz elo ili lice kao ni nutarnji
dio usnica.
Treba naroito pripaliti da se vodom operu mjesta izmeu
stisnutih prsta, ispod dugakih nokata te dijelovi po kojima se
polijepilo npr. tijesto, vosak i si. Ako pod noktima nije prljavtina
nego obina plijesan, smatra se da voda moe prodrijeti ispod nje
a isto tako i ispod buhoserine i si. Ako se nosi tijesan prsten ili
minue, treba ih malo pri pranju okrenuti. Ako je pukotina na
nozi ili ruci namazana mehlemom ili masti radi lijeenja,
dozvoljeno je vodom samo preko toga prei da se rana ne bi
pozlijedila pranjem. Kada se neko okupa ili uzme abdest pa se iza
35

toga obrije, odree nokte ili potkree brkove, ne treba mu ponovo

vriti pranje niti mesh initi.

Sunneti abdesta
Kod abdesta je sunnet slijedee:
1) oprati ruke do iza aka na poetku,
2) spomenuti Boije ime, isto na poetku,
3) oistiti zube misvakom, keficom ili makar prstima ako
nema drugo,
4) izaprati usta tri puta, i to dobro (ako se ne posti),
5) izaprati nos tri puta, isto dobro (istinak),
6) madmada provui prste jedne izmeu drugih,
7) kroz gustu bradu proi prstima,
8) sve to se pere po tri puta prati,
9) svu glavu potrti mokrom rukom, ali samo jednom,
10) ui potrti mokrom rukom,
11) pri pranju trljati pojedine dijelove,
12) vriti pojedine dijelove abdesta uzastupno,
13) nijjet uiniti (donijeti odluku2),
14) dijelove abdesta vriti onim redom kako je izloeno,
15) poinjali s pranjem desnih dijelova,
16) poinjali mesh glave (notiranje) sprijeda i
17) poeti s pranjem ruku i nogu od prsta.

ta znai nijjet, to vidi kod rasprave o tejemmumu.

36

Adabi abdesta
Adabi (mustehabi) - pohvaljene stvari - kod abdesta su:
1) ako se abdest uzima na vani, stati ili sjesti malo
ponavie da se mai-mustamel ne sliva pod dotinog,
odnosno paziti da se ne utrca tom vodom koja je
upotrijebljena,
2) okrenuti se prema Kibli
3) sobom abdest uzimati, tj. bez tue pomoi,
4) izgovoriti nijjet,
5) uiti abdeske dove,
6) ne govoriti nita drugo osim dova ili Boijeg imena,
7) spomenuti Boije ime pri pranju svakog uda,
8) mali prst zavui u ui da se bolje mesh uini,
9) i prostrani prsten okrenuti,
10) desnom rukom izapirati usta i nos, a lijevom se oseknuti,
11) vrat mesh uiniti,
12) po svretku abdesta izrei dva kelimei-ehadeta,
13) napiti se malo vode iza abdesta, okrenuvi se prema
Kibli,
14) po svretku uzimanja abdesta rei: Allahumme-d'alni
minettevvabine ved'alni minelmutetahirin. (Boe,
uini me od onih koji ine teubu [pokajanje] i od onih
koji se redovno iste!).

Mekruhi abdesta
Mekruh je pri abdestu:
37

1) previe vodu proljevati ili je previe uvati,

2) pljuskati po licu vodu,
3) razgovarati uzimajui abdest
4) traiti da nam kogod pomae (polijeva) kad se uzima
abdest.

Abdest u raznim prilikama

Abdest moe biti farz, vadib i mendub.
Farz je abdest za ovjeka s hadesom radi obavljanja
namaza, makar to bio neobavezni namaz (nafile), denaze-namaz,
radi injenja sedde pri uenju Kur'ana (seddei-tilavet), kad
hoemo prihvatiti mushaf ili to drugo na emu je ispisan makar
jedan ajet iz Kur'ana.
Abdest je vadib radi obavljanja tavafa (obilaenja) Kabe.
Abdest je mendub u ovim prilikama: pred spavanje, kad se
ustane iza sna, kad god se abdest izgubi (tako da se uvijek bude
pod abdestom) kad malo zastari prijanji abdest (abdest na
abdest), iza runa govora (lai, ogovaranja i si.), nakon svakog
grijena ina, nakon smijanja grohotom (to nije muslimanu
pohvaljeno initi), nakon kupanja mrtvaca, poslije noenja
mrtvaca, radi pojedinog svakog namaza, prije kupanja zbog
dunupluka, za dunupli ovjeka kad hoe da jede, pije ili spava,
kad se ovjek rasrdi, kad hoe da ui Kur'an ili Hadis, ili uope
studira vjerska pitanja, kad hoe da proui ezan, ikamet ili hutbu,
kad hoe da posjeti Alejhisselamov kabur, da stoji na Arefatu, da
tri izmeu Safe i Merve, kad se dotakne enske osobe ili stidna
mjesta, kao to misle neki imami.

38

ta kvari abdest?
Abdest e biti pokvaren:
1) vrenjem velike nude (makar samo glista izala)
2) ako se pomokri ili kakva bilo tekuina izae iz
mokrane cijevi,
3) ako se pusti vjetar,
4) ako potee iz tijela krv, sukrvica ili gnoj,
5) ako se ispljuje krv, makar to bilo s pljuvakom, ako
pljuvaka nije nadvladala,
6) ako se povrati punim ustima najednom ili na vie puta
pa bi to sve bilo koliko puna usta (ako bude uzrok
povraanju jedan),
7) ako se zaspi leei na strani,
8) ako se izgubi svijest uslijed onesvjeenja, pijanstva ili
ludila,
9) ako se klanjajui glasno nasmije, tako da bi ga njegov
susjed mogao uti.
Abdest se nee pokvariti: ako se krv samo pojavi ali ne
potee, to e s tijela otpasti kakva bobuljica a da krv ne potee,
ako iz rane, nosa ili uha izae crv, ako se dotakne spolni organ,
ako se dotakne enska osoba, kad se vidi stidno mjesto u sebe ili
drugoga, to e se malo povratiti ili izbaciti hrakotine makar i
vie, to e neko zakunjati ak da glavom klima, to e se ak i
zaspati ali sjedei pa makar se i prislonio uza to, ako mu bude
stranji dio priljubljen uza zemlju, kad se zaspi klanjajui pa
makar na ruku'u ili na seddi koja bude obavljena onako kako je
sunnet (odmaknuvi trbuh od stegana i miice od strana).

39

KUPANJE (GUSL)
Uzroci zbog kojih je kupanje farz su slijedei:
1) svako spolno openje (sa ejakulacijom ili bez nje),
2) polucija (ihtilam), snovi koji dovedu do izbacivanja
sjemena i od toga se opazi trag na rublju,
3) izbacivanje sjemena usljed razdraene strasti,
4) prestanak hajza kod ene,
5) prestanak nifasa.
Osoba pri kojoj se nalazi jedan od prva tri uzroka zove se
dunub, a to stanje zove se denabet (dunupluk).
Farz je takoer okupati i mrtvaca.
Ne mora se kupati ni zbog kakve druge tekuine koja bi se
pojavila iz mokrane cijevi osim sjemena kao ni zbog snova koji
razdrauju ako se na rublju nije pokazao kakav znak ejakulacije ili
mokrine na mokranoj cijevi. No, ni zbog izbacivanja sjemena ne
mora se kupati, ako je ono izalo zbog muke ili bola, a ne u stanju
razdraenosti.

Farzovi gusla
Farzovi gusla su:
1) usta izaprati,
2) nos izaprati,
3) sve tijelo oprati da ne ostane ni trun na tijelu koji voda
nije dohvatila. Radi toga se moraju oprati: unutranjost
40

pupka, menuna rupica na uhu, ako nije zarasla, koa

i pod gustom bradom, brkovima i obrvama. ena ne
mora rasplitati pletenica ako je voda dohvatila njihove
korjenove.

Sunneti gusla
Sunnet je pri kupanju slijedee:
1) nijjet uiniti,
2) spomenuti na poetku Boije ime,
3) ukloniti neist s tijela prije kupanja, ako je bude,
4) prije kupanja uzeti abdest kao to se obino uzima,
5) tri puta politi cijelo tijelo vodom,
6) politi najprije glavu, pa desno rame pa lijevo (ako se ne
kupa u rijeci,
7) istrljati sve tijelo pri prvom polijevanju.
Ako se neko kupa u kadi ili teknetu (koritu), u koje se
slijeva mai-mu-stamel, nee pri uzimanju abdesta prati nogu, ali
e po zavrenom kupanju oprati noge istom vodom.

Adabi i mekruhi gusla

Adabi gusla su isti kao i kod abdesta, samo to se nee
okretati prema Kibli ni uiti dove. Mekruhi su takoer isti, samo
to je jo mekruh pri kupanju i dove uiti.

41

Vrste gusla
Kupanje (gusl) moe biti farz, ili sunnet ili mendub.
Gusl je farz u ve spomenutih pet sluajeva.
Gusl je sunnet:
1) radi dume,
2) radi Bajrama,
3) radi oblaenja ihrama kod hada i
4) hadiji na Arefatu popodne.
Gusl je mendub:
1) osobi koja primi Islam a bila je ista,
2) djeaku ili djevojici koji navre 15 godina a prije toga
nisu imali znakova zrelosti,
3) osobi koja je bila izgubila pamet pa dola sebi,
4) nakon putanja krvi,
5) nakon kupanja mrtvaca,
6) na Lejlei-berat,
7) na Lejlei-kadr,
8) pred ulazak u Medinu,
9) radi stajanja na Muzdelifi, izjutra desetog dana zilhideta,
10) kad se unie u Meku radi tavafuz-zijareta,
11) radi klanjanja posebnog namaza kod pomraanja Sunca
ili Mjeseca, kine dove, strave, tame, estokog vjetra
itd.
42

TEJEMMUM
Tejemmum znai: rukama se dotai iste zemlje, zemljane
stvari ili praha i tim rukama potrti lice i ruke. Tejemmum
zamjenjuje abdest i gui kad je nemogue njih uzeti.
Za valjanost tejemmuma postoji osam uslova:
1) nijjet, tj. odluiti ili naumiti neto uiniti, i to izvriti.
Da nijjet bude valjan, treba: da je neko musliman, da je
pametan, da poznaje ono to nijjet ini. Naroito kod
nijjeta za tejemmum radi namaza treba paziti da se
odlui jedno od ovo troje: ili tejemmum inimo radi
tahareta od hadesa, ili radi namaza, ili radi ibadeta koji
se namjerno ini a ne usput i koji bez ienja nije
valjan. Prema tome ne moe se s tejemmumom klanjati
ako nijjet uinimo samo za tejemmum, ili ne moe se
npr. klanjati s tejemmumom ako smo nijjet uinili da
uimo Kur'an, a nismo bili dunub. Nijjet za
tejemmum ini se u momentu kada se rukama dotie
zemlja ili prah za uzimanje tejemmuma.
2) razlog koji dozvoljava tejemmum: Razlozi koji
dozvoljavaju da se uzme tejemmum su: udaljenost
vode od najmanje dvadeset minuta pjeakog hoda,
makar to bilo i u gradu, ili bolest koja bi se mogla
pogorati ako se uzme abdest ili se okupa, ili rana koja
bi u tom sluaju tee zacijelila, ili velika studen od
koje bi mogao ovjek stradati ili oboljeti, ili strah od
neprijatelja koji se nalazi na onom kraju gdje je voda,
bio to ovjek ili zvijer, isto tako oskudica u vodi koja
prijeti da e nestati vode za pie ili mijesenje hljeba, ili
nedostatak orua kojim bi zagrabili vodu; ili bojazan
da e nas maiti denaza - ili Bajram-namaz. (Bojazan
43

da e proi vrijeme obinog namaza ili da e nas

duma maiti ne opravdava uzimanje tejemmuma).
3) da se tejemmum uzme istom zemljom, zemljanom
stvari ili onim to se rauna kao zemlja: pijesak,
kamen, kre itd. (Drvo, pepeo ili kovine ne spadaju u
to).
4) sve lice i ruke do iza lakata obuhvatiti meshom (potrti
zemljom).
5) cijelom rukom ili veom polovicom njezinom mesh
initi. Dakle, ako bismo mesh inili samo pomou dva
prsta, pa makar ponavljanjem obuhvatili sve to treba
mesh uiniti, mesh nee valjati (dok to vrijedi za mesh
po glavi).
6) dva puta dotai dlanovima zemlju, jednom za mesh po
licu, drugi put za mesh po rukama,
7) da se tokom uzimanja mesna ne dogodi nita to bi
mesh pokvarilo kao hajz, nifas i hades, kao to smo i
kod abdesta naveli,
8) da se po mjestima kuda se mesh ini ne bude nalazilo
neto to bi smetalo dodiru zemlje s tijelom, kao vosak,
loj i sl.,
Uzroci koji trae tejemmum kao i uvjeti da on bude vadib
isti su kao kod abdesta. Najvanije stvari kod tejemmuma su mesh
uiniti po licu i rukama.
Sunneti tejemmuma su:
1) spomenuti Boije ime na poetku,
2) mesh uiniti najprije lice pa onda ruke,
3) obaviti ga bez prekidanja,
44

4) ruke poslije sputanja na zemlju naprijed malo povui,

pa ih zatim povui natrag,
5) iza toga ih stresti i
6) prste pri tome razmaknuti jedan od drugog.
Mendub je priekati do pred kraj namaskog vremena, ako
se nadamo da emo dobiti vode.
Vadib je priekati pa kad bi i vrijeme namaza prolo, ako
je neko obeao nabaviti nam vode. Isto tako je vadib priekati ali
samo do pred kraj namaskog vremena, ako nam je neko obeao
dati orue (kovu ili ue) za crpnju vode. (Ovakav je sluaj i kod
onoga ko nema to obui pa mu neko obea donijeti haljinu).
Vadib je traiti vodu sobom ili preko drugog do na udaljenosti od
300-400 koraka, ako mislimo da se voda nalazi u blizini i ako smo
sigurni od opasnosti. Vadib je traiti vodu i od svoga druga ako
se nalazi na mjestu gdje ima dovoljno vode. Ako je ovjek u
nudi, on je duan i da kupi vode, ako nije preskupa i ako ima
toliko novaca da mu pretjee preko osnovnih ivotnih potreba.
S jednim se tejemmumom moe klanjati i vie namaza,
farzova ili nafila, a moe se uzeti i prije nastupa namaskog
vremena.
ovjek ija je vea polovina tijela ranjava ili samo
polovina, uzee tejemmum mjesto abdesta. Ako mu je ranjavo
manje od polovine tijela, zdrave e dijelove oprati a ranjave mesh
uiniti mokrom rukom neposredno po tijelu, a ako ne moe, onda
po zavojima. Ako ni to ne moe, onda e i to izostaviti.
Pranje i tejemmum ne moe se sastaviti.
Tejemmum e pokvariti sve ono to i abdest kvari, a uz to
jo i sluaj da dobijemo vode kojom bismo mogli uzeti abdest.

45

Zato smo zadueni tejemmumom kad ne moemo uzeti

abdest ili gusl?
Vjerski propisi trae da se ienje koje se postie
abdestom ili kupanjem vri radi obavljanja namaza, jer samo isti
moemo stati pred Boga d. . S druge strane to ienje je od
ogromne koristi za odravanje zdravlja ovjekova jer neistoa
prouzrokuje razne bolesti. Musliman koji se pridraje ovih propisa
o istoi i jo pri tome ima na umu da to vri radi Boijeg
zadovoljstva, bie uvijek tjelesno i duevno zdrav. Vriti redovito
ovo ienje po nekoliko puta dnevno nije lak posao, osobito pri
hladnom vremenu i drugim neprilikama. Naviknuti se na ovo
redovno ienje poteko je naroito za ljude slabe volje, dok je to
za ljude s jakom voljom i vrstim vjerovanjem vrlo lak posao i s
uivanjem ga obavljaju, a kad se jednom navikne na to, onda
ovjek ne moe ni pomisliti da to ne ini. Ako je takav ovjek
usljed putovanja ili bolesti bio sprijeen da vri redovno ienje,
on jedva eka priliku da ga pone vriti. Naravno, ako je ovjek u
nemogunosti da uzme abdest ili se okupa, on ne bi mogao
klanjati. Da bi se izbjeglo izostavljanje namaza u tom sluaju,
odreeno je da se moe uzeti tejemmum kao zamjena za abdest ili
gui. Tim postiemo dvije stvari: ne ostavljamo Boiji farz nego
ga redovno vrimo i uzimajui tejemmum inimo one pripreme za
namaz kao da uzimamo i abdest, te se ne odvikavamo od tih
priprema, a s druge strane idemo i duevno pripremljeni na
namaz.
U nudi, dakle, obraamo se materi zemlji od koje smo
postali, na kojoj ivimo od roenja do smrti, koja nas hrani svojim
izravnim i neizravnim proizvodima i konano e nas poslije smrti
u se primiti. Uzimajui tejemmum, potirui se zemljom, treba da o
svemu tome razmiljamo, a naroito o ovom posljednjem. Time
mi isto tako iskazujemo pokornost i poniznost prema uzvienom
Stvoritelju jer za Njegovu ljubav taremo svoje lice, najodabraniji
dio tijela, zemljanom prainom. To ine u odreenim prilikama
svi muslimani: vladar i prosjak, bogat i siromah, najugledniji
46

ovjek i obini seljak, jer je svima jedna majka - zemlja i, potirui

svi svoje lice zemljom, tim izraavaju da su svi pred uzvienim
Bogom jednaki i da ne treba da se neki smatraju veim i da se
uzdiu nad druge.

47

MESH PO MESTVAMA
Ako ovjek ili ena nose mestve, oni mogu pri uzimanju
abdesta mesh uiniti po mestvama, mjesto da skinu mestve i operu
noge. To je jedna olakica za ljude, a opravdava se tim to je noga
u mestvama manje izloena neistoi nego kad je bez mestve.
Pod rijei mestva razumije se svaka vra obua koja
pokriva nogu do iznad lanaka, dakle i svaka ista cipela s
lastikom ili svezama. Mestve ne moraju biti od koe, nego mogu
biti i od neke jae materije, npr. od sukna, ohe, abe i si. Isto tako
smatraju se mestvama i debele arape koje same stoje uz nogu:
bez vezanja i ne proputaju vode lako, pa makar i ne bile
podiveme koom.
Da se mogne po mestvama mesh uiniti treba sedam
uvjeta:
1) da se mestve ili slino njima obuku dok je ovjek s
abdestom ili je oprao noge prije navlaenja mestava pa
do uzimanja cijelog abdesta nije mu se dogodilo nita
to bi mu abdest pokvarilo;
2) da pokrivaju lanke nogu (dakle ne moe se mesh
uiniti po patikama, kratkim priglavcima ili
polucipelama);
3) da se moe ii u njima. Ne moe se dakle mesh initi
po mestvama od rveta, eljeza, stakla i si., a moe po
cipelama s drvenini potplatama;
4) da ne budu toliko razdrte da bi se mogla ukazati bar tri
prsta;

48

5) da stoje same uz noge bez sveza (dakle ne moe po

tankim arapama),
6) da ne proputaju vodu (dakle po rijetko pletenim
arapama, makar bile i od debele pree, ne moe se
mesh initi);
7) da se u mestvi nalazi od prednjeg dijela stopala bar
toliko koliko su tri najmanja runa prsta. Prema tome
ovjek kojem je odrezan prednji dio stopala, pa makar
mu peta bila u mestvi, ne moe mesh initi nego treba
da pere noge.
ovjek koji je kod svoje kue (mukim), moe mesh initi
dvadeset i etiri sata od asa kako je izgubio abdest s kojim je
obukao mestve. ovjek koji je na putu (musafir), moe to initi tri
dana i tri noi.
Kad bi mukim, koji je mesh uinio po mestvama, poao na
put prije nego je isteklo vrijeme njegova mesha, i-nie mesh kao
musafir, tj. tri dana. Kad bi opet musafir stigao kui, morao bi
skinuti mestve ako je mesh inio ve dvadeset i etiri sata, a ako
nije, moe namiriti 24 sata.
Farz je kod mesha povui mokrim prstima (s najmanje tri
prsta) po gornjem prednjem dijelu stopala.
Sunnet je prste razmaknuti i povui ih od vrhova prsta
prema grliu mestava.
Kad god se ponovi abdest, mora se i mesh ponovo uiniti.
Mesh prestaje vrijediti ako skinemo makar jednu mestvu
ili izvuemo vei dio stopala do u grli mestve, ili se vea
polovica koje bilo noge smokri u mestvi, ili, napokon, istee
vrijeme mesha (za mukima 24 sata a za musafira tri dana). U ovim
sluajevima treba, dakle, noge oprati, osmi u sluaju velike
studeni pri kojoj bi ovjek mogao stradati, ali se cio abdest ne
49

mora ni u jednom ovom sluaju obnavljati ako ga nije bio inae

izgubio.
Mesh se moe uiniti i po izmama obuenim na mestve,
ako ih je ovjek obukao na mestve dok je bio pod abdestom. Ne
moe se mesh initi po saruku (turbanu, ahmediji), po kapi, po
vali (pei) ni po rukavicama.

50

MESH PO ZAVOJIMA
Ako ozlijedimo neki dio tijela koji se pere pri uzimanju
abdesta, pa smo stavili zavoj na taj dio tijela, onda mjesto pranja
moemo mesh uiniti po zavoju ako ne smijemo taj dio prati niti
po njemu direktno mesh initi. I po zdravim dijelovima tijela koji
se nalaze pod zavojima moemo mesh initi ako e nam nakoditi
skidanje zavoja, inae emo te zdrave dijelove oprati a po
ranjenim mesh uiniti. Ako e nam to koditi onda emo mesh po
ozlijeenom mjestu izostaviti.
Mesh po zavojima ima istu vrijednost kao i pranje toga
dijela tijela, nije ogranien vremenski, ne mora se biti s abdestom
kad se zavoji povijaju, vrijednost njegova ne gubi se time to je
zavoj spao ili se odmotao osim ako je rana zarasla pa su zavoji
postali nepotrebni. U ovom sluaju ne mora se mesh ni obnavljati,
iako je bolje obnoviti. Napokon moe se mesh initi po zavoju
jedne noge a drugu nogu prali.
Kad inimo mesh po mestvama, po zavoju i po glavi nije
potrebno nijjet initi.
Ukratko, gdje god pranje kodi, moe se ono zamijeniti
mesnom, a gdje i mesh kodi, on se izostavi

51

HAJZ, NIFAS I ISTIHAZA

Hajz, nifas i istihaza su posebne pojave kod enskih lica,
priroene samo njima, a stoje u vezi s ustrojstvom i funkcijama
enskih tjelesnih organa.
Hajz (ensko pranje, ensko vrijeme, perioda,
menstruacija, menzis, ensko mjeseno vrijeme) je periodina
pojava krvi koju izbacuje materica zrele enske osobe koja je
zdrava i koja nije prela izvjesne godine starosti, i to kad je u
normalnom stanju (nije trudna), a traje obino najmanje tri dana a
najdue deset dana.3
Najmanji je razmak izmeu dva redovita pranja, kad je
ensko isto, petnaest dana, a najveem nema granice.
Nifas je hajzu slino stanje kod ena iza poroda, a to se
stanje u nas zove ienje. Njega moe nikako da ne bude, a
najdue moe trajati etrdeset dana.
Istihaza je oticanje krvi kod ene osim hajza i nifasa.
Prema tome ono za to bi se mislilo da je hajz a ne traje tri dana ili
potraje preko deset dana ili prekorai obiaj i premai deset dana
(obiaj je na primjer kod jedne ene da ima pranje pet dana, pa joj
se dogodi da joj jedno pranje mimo obiaj traje dvanaest dana,
uzee se da joj je hajz pet dana a sve ostalo, tj. sedam dana da je
istihaza, pa joj treba naklanjati namaze to ih nije kroz to vrijeme
klanjala). Isto tako i nifas preko etrdeset dana ili ako se pokazao
3

Imami afija i Hanbel vele: Najmanje trajanje hajza je jedan dan, a najvie
petnaest dana. Imami Malik misli da najmanje vrijeme niie odreeno, moe
trajati i jedan as, a najvie petnaest dana Za najmanje trajanje nifasa sva tri
imama se slau da je neodreen, dok za najdue trajanje imami afija i Malik
vele da je ezdeset dana. Imami Hanbel se slae s Ebu Hanifom, a po mnogim
verzijama i imami Malik.

52

odliv krvi prije nego je minulo najmanje petnaest dana iza

redovitog pranja - sve je to istihaza. Istihaza je, dakle, neuredno
ensko vrijeme kao i tzv. bijelo vrijeme ili bijeli cvijet.
ena je neista dok je u hajzu ili nifasu, a kad to prestane,
onda je ista im se okupa. Dok je ena neista, ona ne smije
klanjati, postiti, uiti Kur'an ili ga prihvaati, osim ako je zamotan
u platno ili u kakvom oklopu koji nije za njega priiven, zatim ne
smije ulazit u damiju, tavaf initi Kabu niti spomo opiti.
Nita od nabrojanih stvari ne smije ena initi dok joj
pranje ili ienje ne prestane i ne okupa se. Samo spolno openje
moe se vriti i prije kupanja, ako je pranje prestalo navrenim
desetim a ienje navrenim etrdesetim danom. Ako je prestalo
prije, i prije obiaja, onda se to openje ne dozvoljava nikako, a
ako je po obiaju, onda se dozvoljava uvjetno i to: da se okupa, ili
u nudi da uzme tejemmum, ali i da uz to klanja jedan namaz ili
da nakon zaustavljanja krvotoka proe toliko namaskog vakta koji
je ve u toku kroz koliko bi se ena mogla okupati i stupiti u
namaz, pa makar se ne okupala ni tejemmum uzela.
Neista ena je duna da post obavi naknadno (na kada), a
namaze ne treba naklanjavati.
Osoba koja je neista (dunub) ne smije vriti ono prvih
est stvari koje su zabranjene neistoj eni, osim posta koji je
njemu dozvoljen (dunubu) pa e i postiti, ako je ramazan.
Osoba koja je s malim hadesom ne smije vriti prvi, etvrti
i esti in od onih koji su spomenuti. ena s istihazom ne smatra
se neistom, pa smije sve spomenuto initi; ona je samo kao
obini sahibi-uzr.

53

O SAHIBI-UZRU
Sahibi-uzr ili mazur je ona osoba kod koje se neprestano
pojavljuje neto to kvari abdest. Tu je najprije sluaj sa enom
koja je s istihazom. Takva je i osoba kod koje neprekidno curi krv
iz nosa ili rane, zatim osoba koja ne moe drati mokrau,
vjetrove itd.
Sahibi-uzr postaje osoba kod koje dotini uzr (smetnja,
razlog da se neko ispria za neto kao npr. teenje krvi, curenje
mokrae i sl. ustraje kroz jedan cijeli namaski vakat, ne prekinuvi
ni toliko koliko bi se mogao uzeti abdest i obaviti namaz. Dotini
e se smatrati takvim sve dotle dok mu se pri svakom namaskom
vaktu bude taj uzr ukazivao makar jedanput. Proe li samo jedan
namaski vakat a da se uzr nije ukazao, prestaje se biti sahibiuzrom.
Sahibi-uzr e mijenjati abdest pri svakom namaskom vaktu
i u toku toga vakta on moe s tim abdestom klanjati ta god hoe,
bez obzira na svoj uzr. im dotini namaski vakat istee, ne vai
vie ni taj abdest za isteeni namaski vakat.

54

RAZNE NEISTI I IENJE OD NJIH

Neisti dijelimo u dvije vrste: teke i lake. Teke su
neistoe: sve to izlazi iz ljudskoga tijela i to kvari abdest, zatim
vino, krv, ali ne ona to je u mesu nego ona to otjee iz mesa,
meso od mrljine (krepane ivotinje) kao i njena koa dok se ne
uini, mokraa ivotinja koje se ne jedu, neist pasja i svinjska,
neist deraih ivotinja i njihova bala, te neist domae peradi.
Lake neisti su mokraa konjska i svih ivotinja koje se
jedu i neist ptica koje se ne jedu (jastrijeb, orao i sl.). Za konjsku
mokrau, balegu i brabonjke Ebu Hanife dri da su teke neisti, a
Ebu Jusuf i Muhamed da su lake, pa je imami Muhamed ak
kasnije istakao miljenje da to nisu uope neisti.
I teke i lake neisti se prataju do izvjesne mjere, pa se ne
moraju istiti da bi se moglo klanjati. Ta izvjesna mjera kod
tekih, krutih neisti je jedan dram (neto preko etiri i po grama)
a kod tenih koliko bi moglo stati u izdubljeni prostor dlana. Kod
lakih je ova mjera koliko bi zahvatio etvrtinu odjee, odnosno
tijela. Prata se takoer minimalna koliina mokrae koliko vrh od
igle koja doe prskanjem.
Neist se moe prenijeti i na istu stvar. Tako npr. pri
spavanju se smokri znojem postelja ili zemlja, pa se trag od toga
pokae na nozi ili drugom dijelu tijela. Ako se trag ne pokae na
tijelu, onda se ne smatra da je ono oneieno. Isto tako nee se
oneistiti ista suha haljina zamotana u neistu mokru iz koje se
ne moe nita iscijediti kad bi to pokuali, kao ni mokra haljina
prostrta po neistoj suhoj zemlji pa makar se zemlja od nje malo
ovlaila.

55

Neista stvar sa vidljivom neisti postae ista ako se bitni

dio neisti otkloni, makar samo jednini pranjem, pri emu ostane i
trag neisti koji je bilo teko ukloniti.
Neista stvar s nevidljivom neisti postaje ista ako se tri
puta opere i svaki put iscijedi.
ienje se obavlja:
1) pranjem vodom ili kojom drugom tekuinom kojom se
moe neist uklonuti, npr. sirce, ulsija i sl.,
2) otiranjem (delk),
3) potiranjem (mesh),
4) istiranjem (ferk),
5) isuivanjem,
6) pretvaranjem u to drugo,
7) eriatskim klanjem i
8) injenjem.
Haljine se iste pranjem, mestve i druga kona obua
pranjem i otiranjem ako je neistoa kruta, sablja i kalajisano
sue, nokat i politirane drvene stvari potiranjem krpom ili
zemljom, ljudsko sjeme (menija), ako je suho, istiranjem, zemlja
(tlo) i trava na njoj isuenjem s kojim ne ostaje traga neisti. Ovo
vrijedi- samo za klanjanje na njoj a ne za tejemmum, zatim
uginula ivotinja ako se pretvori u so, drvo ili pepeo, neisto
maslo ili zejtin pretvaranjem u sapun, svaka koa ivotinje koja se
ne jede ako je Hana po propisima vjere kao i koa kakve bilo
uginule ivotinje osmi svinjske, postaje ista injenjem. Ostriena
vuna, kostrijet ili dlaka s uginule ivotinje, rogovi, kopile i kosti,
ako na njima nema masti, smatraju se isti.

56

ZAKLJUNA RIJE O TAHARETU

istoa (taharet) je propisana u prvom redu radi obavljanja
namaza. Stupanjem u namaz, mi stupamo pred uzvienog Allaha,
gospodara i tvorca svih svjetova, da Mu se pomolimo i iskaemo
Mu zahvalnost na svim dobrima. Kad nije pristojno da izaemo
neisti pred jednog uglednog ovjeka, kako bismo mogli takvi
izai pred Boga d. .
Osim toga istoa je sama po sebi lijepa i draga i Bogu i
ljudima, a u isto vrijeme ona je uvjet za ouvanje zdravlja, njom
se spreavaju mnoge bolesti, a ona pomae i pri lijeenju bolesti.
Zato islamski propisi od nas zahtijevaju nekad potpuno ienje
(kupanje), a nekad djelomino (abdest). Ova ienja su naravno
potrebna pored ienja od vidljive neistoe s tijela, odijela i
mjesta gdje se boravi i gdje se klanja.
Iz svega ovog se vidi da musliman treba da strogo pazi na
istou, da je se pridrava i da bude upravo uzor istoe.
Ovo sve je vanjsko ienje, ienje nae spoljanjosti i
ono slui samo kao priprema za ono drugo, unutranje ienje
koje je glavni cilj.
ovjek se sastoji od tijela i due. Dua je u ovjeka
glavno, a tijelo joj slui kao odjea. Namaz se sastoji takoer od
spoljanjeg dijela (pregibanja, padanja na seddu i uenja) i
unutranjeg dijela (sjeanja na Allaha i osjeaja strahopotovanja
prema Njemu). Spoljanja i unutranja strana kod namaza sline
su tijelu i dui kod ovjeka.
Za spoljnji dio namaza slui kao priprava vanjsko ienje,
dok za unutarnji dio namaza treba da se izvri ienje due i srca
od svih runih pomisli i negativnih svojstava.
57

Tako npr. kad nemamo abdest i peremo pojedine dijelove

tijela od vanjske neistoe, treba u isto vrijeme da mislimo i na to
da elimo da oistimo te dijelove i od eventualnih grijeha
uinjenih tim dijelovima tijela, ili da ne uinimo takve grijehe.
Ispirui usta iskreno zaelimo da operemo usta od lai,
nepristojnih rijei i govora, ogovaranja, sijanja sumnje prema
drugima itd. Tako i kod ienja drugih dijelova tijela, ienje
same spoljanjosti, bez ienja unutranjosti, donosi malo koristi
ovjeku za njegovo usavravanje, to je glavni cilj vjere.

58

SALAT (Namaz)
TA JE NAMAZ
Salat znai namaz, a onaj ko ga obavlja je musallija.
Ako neko klanja sam on je munferid, a ako je za imamom onda
je muktedija, a moe ovjek klanjati i kao imam pred drugima.
Ako je muktedija prispio na namaz i cijeli namaz klanjao za
imamom, zove se mudrik, ako je s poetka zakasnio, zove se
mesbuk, a ako je sluajno u sredini namaza neto mu prolo
(npr. momenat zakunjao) ili na kraju namaza to bude, on se zove
lahik.
Namaz je jedna od osnovnih i najvanijih vjerskih dunosti
i svaki musliman i muslimanka duni su (farz im je) da pet puta
dnevno klanjaju namaz. Kur'an na mnogo mjesta spominje ovu
vjersku dunost a rijei koje stoje u vezi s namazom su: salat,
musallin, Ekimus-salate, jukimunes-salate, lilmusal-line
itd. Za one koji tu dunost zanemaruju izraene su u Kur'anu i
Hadisu estoke prijetnje.
Da namaz bude nekom farz potrebna su tri uvjeta:
1) islam,
2) zrelost (punoljetnost)
3) pamet.
Radi priuavanja klanjanju, djeci od sedam godina ve e
se preporuivati da klanjaju, a od one od deset godina traie
energinije da klanjaju (natjerivati ih upotrijebivi ak i ipku).
59

Dunost klanjanja izvjesnog namaza pada na nas s

nastupom vremena toga namaza i moe se odgaati klanjanje
samo do pred konac toga namaskog vremena.
Svaki namaz ima svoje odreeno vrijeme. Vrijeme sabah
namaza poinje od (prave) zore pa traje do pred izlazak Sunca.
Podnevsko vrijeme poinje od zevala, tj. otkako Sunce prevali
polovicu neba pa dok sjena svake stvari naraste za dva ili jedan
put toliko kolika je ona sama, nadovezu-jui na onu sjenu to ju je
imala pri zevalu. Recimo da je sjena naega to je metar visoko
pri zevalu iznosila 30 cm. Podnevsko vrijeme istie kad sjena toga
naraste na dva metra i 30 cm po Ebu Hanifi, a za jedan metar i 30
cm po imamejnu (Ebu Jusufu i Muhamedu). Ikindijsko vrijeme je
od isteka podnevskog vremena do zalaska Sunca, akamsko od
zalaska Sunca do nestanka efeka, tj. crvenila koje se opaa
uvee na obzorju. Jacijsko od tada pa sve" do zore, a isto tako je i
vrijeme vitr namaza. Treba znati da se ipak vitr namaz ne moe
klanjati prije jacije namaza.

60

KAD JE MUSTEHAB KLANJATI NAMAZE

Mukarcima je mustehab da klanjaju sabah kad se prilino
rasvane, a enama jo za sumraka. Podne je mustehab klanjati ljeti
kad popusti ega, a u druga godinja doba odmah kad mu nastupi
vrijeme osim kad je oblano. Ikin-diju je mustehab klanjati uvijek
malo kasnije, samo ne ekati dok Sunce prevrne. Akam je
bolje pouriti osim pri oblanom vremenu. S jacijom je bolje
priekati da proe jedna treina noi, osim kad je oblano. Vitr
namaz je bolje odgoditi do na kraj noi ako je ovjek siguran da
e se tada probuditi.'

KAD NE VALJA KLANJATI

Tri su doba kad se ne moe klanjati nijedan farz ni vadib
namaz koji su postali dunost ovjeka prije nastupa ovih doba, a
to su:
1) kad se Sunce raa pa dok ne odskoi za jedno ili dva
koplja,
2) kad je Sunce na polovici neba,
3) kad Sunce pred zalazak klone pa dok ne zae. Namazi
koji su postali vadib u sama ta doba mogu se u njima
klanjati ali je to mekruh. Na primjer denaza namaz
mrtvaca koji je tek opremljen, ili sedde pri uenju
Kur'ana za ajet koji se u to doba proui ili ikindija
namaz istoga dana ako se malo okasni.
61

Jo je tei mekruh (tahrimen) klanjati kakvu bilo nafilu u

ta doba.
Mekruh je klanjati nafilu: poslije zore pa sve do Sunca,
osim dva rekata sabahskog sunneta, zatim poslije ikin-dijskog
farza, prije akamskog farza, kad se hatib ispne na mimber pa sve
dok se ne klanja dumanski farz, kad pone ikamet za neki farz
(samo sabahski sunnet smije se i tada klanjati), prije i poslije
bajram-namaza u damiji, kad je vrijeme za klanjanje farza pri
izmaku.
Mekruh je uope klanjati kad osjeamo veliku ili malu
nudu, kad je jelo gotovo a ovjek se osjea gladan, kao i pri
svakoj situaciji koja nam zaokuplja um i ne moemo da se
posvetimo namazu kako treba.

62

EZAN I IKAMET
Ezan zapravo znai objavljivanje a ikamet uspostavljanje.
Poto se izvjesnim rijeima najavljuje svijetu da je nastupio
odreeni namaski vakat i klanjanje, to se i prozvalo ezanom.
Ikamet se obavlja neposredno pred poetak farza namaskog, tj.
kad se namaz uspostavlja, i odatle mu i naziv.
I ezan i ikamet su za mukarce sunneti muekkede pred
klanjanje farza, makar klanjali sami, u redovnom vremenu ili
naknadno, kod kue ili na putu. enskim osobama to je mekruh
initi.
Ezan glasi:
Allahu ekber (4 puta),
Ehedu en la ilahe illellah (2 puta),
Ehedu enne Muhammeden resulullah (2 puta),
Hajje ales-salah (2 puta),
Hajje alel-felah (2 puta),
Allahu ekber (2 puta),
La ilahe illellah (l put).
Znaenje ezana:
Bog je najvei (4 puta),
Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha (2 puta),
Svjedoim da je Muhamed Boji poslanik (2 puta),
Hajde na namaz (2 puta),
63

Hajde na spas (2 puta),

Bog je najvei (2 puta),
Nema drugog boga osim jedinog Allaha (l put).
Kod sabahskog ezana umetne se iza Hajje alel-felah jo
Essalatu hajrun minen-nevm (2 puta), to znai: Bolji je namaz od
spavanja.
Ikamet sadri iste rijei kao ezan, samo iza rijei Hajje
alel-felah doda se Kad kametis-salatu (2 puta) tj. namaz
upravo nastupi. Dok se ezan ui lagano i s odmorima ikamet se
vri bre i bez zastajanja.
Lijepo je da muezin bude poboan, da zna kako se ezan
obavlja u skladu sa sunnetom, da poznaje namaska vremena, da
bude s abdestom i da se okrene prema kibli, da stavi prste u ui, da
se licem zakrene malo na desno pri uenju Hajje ales-salah, a
nalijevo kod Hajje alel-felah. Ako je na munari muezin, onda je
mustehab da ide okolo.
Izmeu ezana i ikameta treba da proe toliko vremena da
se moe demat iskupiti, ali pazei da se odgaanjem ne doe u
ono vrijeme kada je mekruh klanjati. Kod akama je samo toliki
razmak koliko bi se mogla prouiti tri kratka ajeta, odnosno
napraviti nekoliko koraaja.
Nije runo i pored ezana upozoriti ljude na namaz na
najprikladniji i uobiajen nain u tom mjestu, npr. rijeima:
Vaktus-salati (Vrijeme je namaza!) ili slino.
Mekruh je kod ezana netano izgovarati rijei, ezan
obavljati bez abdesta ili dunub, a isto tako i ikamet. Ne valja da
ezan ui nerazumno dijete, luda, pijan ovjek, enska osoba ili
vjerski prijestupnik (fasik), kao i da se ezan obavlja sjedei.
Za vrijeme ezana kao i ikameta ne valja razgovarati. ak je
lijepo ponoviti ezan u tom sluaju, dok ikamet ne treba ponavljati.
64

Za ljude koji su sluajno zakasnili na dumu namaz

mekruh je dati ezan i ikamet kad hoe da klanjaju tada podne,
makar po sebi klanjali, dok im je mekruh klanjati taj podne-namaz
dematile.
Kad ovjek naklanjava neki namaz, prouie i ezan i
ikamet. Ako naklanjava vie namaza, onda mu ne treba posebno
za svaki namaz ezan, dok ikamet treba za svaki farz posebno.
Kad ujemo ezan, treba prekinuti razgovor i slijediti
muezina ponavljajui rijei njegove tiho. Jedino,kod rijei hajje
alessalah i hajje alel-felah ne treba ponavljati iste rijei, nego
tada rei La havle ve la kuvvete illa billahi (Nema preinake sa
zla niti snage za dobro bez Boije pomoi. Pri rijeima Essalatu hajrun minen-nevm treba rei: Sadekte ve bererte tj.
Istinu si rekao i dobro si uinio!, ili samo rei: Maaellah!
Lijepo je poslije svretka ezana prouiti dovu: Allahumme rabbi
hazihi deavetit-tammeti ves-salatil-kaimeti ati Muhammedenilvesilete vel-fadilete vebashu mekamen mahmudenil-lezi veadtehu.
(Boe moj, Gospodaru ovog savrenog poziva i nastupajueg
namaza, podari Muhamedu odlian stepen i ast i postavi ga na
ono mjesto koje si mu Ti obeao).

65

NAMASKI FARZOVI
art znai uvjet ili uslov, od koga zavisi postojanje neega
ili njegova vrijednost. Rukn znai sastavni dio neega. U namazu
imamo i artova i ruknova, a jednim imenom zovu se namaski
farzovi.
Namaskih farzova ima uglavnom dvanaest, i to:
1) biti ist od nedaseti-hukmijje, tj. male i velike
neistoe (hadesa),
2) istoa tijela, odijela i mjesta gdje se klanja od
nedaseti-hakikijje,
3) da bude pokriven stidni dio tijela,
4) okrenuti se prema kibli (Meki),
5) da nastupi vrijeme namaza,
6) nijjet uiniti,
7) tahrime, tj. donijeti poetni tekbir pri stupanju u
namaz,
8) kijam, stajanje na namazu,
9) kiraet, uenje Kur'ana,
10) ruku, sagibanje tijela,
11) sudud, initi seddu,
12) kadei-ehire, izvriti posljednje sjedenje.
1) i 2): ta je nedaseti hukmija, kako se od nje isti, ta se
radi kad nema vode, ta je nedaseti hakikijja, o koliinama
neistoe koje smetaju namazu - o svemu je bilo govora prije.
66

Jedino bi se moglo rei i ovo: Ako se po neistom mjestu prostre

makar i neto tanko, ako je neprozirno, moe se na tom klanjati i
namaz je valjan. Isto tako namaz je valjan ako se klanja na suknu,
ponjavi ija je gornja strana ista a donja makar neista, ili na
haljini ije je lice isto a postava neista, ako ta haljina nije
isproivana. Takoer i na istom kraju prostirke ako je drugi kraj
neist, makar prostirka bila i malena. (Kad bi se jedan dio
ahmedije ili ala koji se zamotaje oko glave oneistio, pa ovjek
neisti dio odmotao i spustio da visi a isti ostavio na glavi, pa
ako bi se neisti kraj micao kad se makne isti dio, namaz ne bi
bio valjan, inae ne bi smetalo namazu.). Kad se neistoa
nemadne im oistiti, klanjae se i pored toga, i taj namaz ne treba
naklanjavati (povraati).
3) Kod mukarca se kao stidni dio tijela uzima od ispod
pupka do pod koljena, dok ene moraju pokriti sve tijelo osim
lica, ruku do iza aka i nogu do iza lanaka, pa ak i kosu.
Ako bi etvrtina onog dijela tijela koji treba pokriti bila
otkrivena to bi smetalo namazu. Ako bi se na raznim mjestima
ukazalo poneto od stidnog dijela tijela, pa bi sve skupa iznosilo
etvrtinu najmanjeg od otkrivenih dijelova tijela, namaz nee
vrijediti; inae nee smetati.
Ko nemadne niim da pokrije stidna mjesta, on e klanjati
go, i taj namaz ne treba mu kasnije ponoviti. Ako bi naao poganu
haljinku, kojoj je makar etvrtina ista, mora se njome posluiti.
ak je bolje klanjati u haljinki koja je sva pogana nego go
klanjati. Ko nae neto im bi mogao pokriti makar samo jedan
dio stidnog mjesta, to e staviti na ono to je stidnije. Ko bude
prisiljen da klanja go, on e klanjati sjedei, pruivi noge prema
kibli, sluei se gestovima (iaretom), a moe i stojei.
Stidne dijelove treba pokriti tako da se obinim gledanjem
sa strane ne moe nita vidjeti.
4) Kibla je Kaba, odnosno strana na kojoj se Kaba nalazi.
Ko je u Meki i gleda u Kabu, treba da se okrene prema njoj, samoj
67

zgradi. Ko je izvan Meke ili u Meki, ali ne vidi Kabe, treba da se

okrene na onu stranu na kojoj se nalazi Kaba.
Ko se ne mogne okrenuti prema kibli, npr. usljed bolesti ili
jaui na konju s kojeg ne moe da sjae, ili ako sjae ne bi mogao
opet uzjahati, ili se boji iza lea neprijatelja ako se okrene prema
kibli, neka se okrene kuda moe ili smije i to e mu vrijediti kao
kibla.
Ko ne bude znao na kojoj je strani kibla, a nemadne koga
upitati niti imadne drugog naina da to dozna, on e se nakon
istraivanja i razmiljanja, osloniti na pamet i tamo e se okrenuti
kuda mu pamet kae i klanjati. Ako bi poslije doznso da se nije
pravo okrenuo, nee ponavljati namaza. No, ako bi tokom samog
namaza doznao pravac kible, okrenue se u samom namazu i
nastaviti klanjanje ne ponavljajui prvog dijela namaza. Ako bi
neko poeo klanjati bez istraivanja kible, namaz mu ne bi bio
valjan ak i kad bi tokom namaza doznao da je i pogodio bio
kiblu. Glavno je dak!e, u sluaju nepoznavanja kible, istraivati.
Ako je ve bio sklanjao namaz, ne bi ga trebao ponavljati. Ako bi
doznao da je krivo bio okrenut kad je klanjao, bilo da je doznao u
namazu ili poslije njega, klanjae ponovo.
Kad bi se vie osoba na osnovu vlastitog odreivanja
okrenulo na razne strane, ne bi se mogao formirati demat izmeu
njih osim onih koji bi se okrenuli onamo kuda se je imam
okrenuo. U mraku bi moda moglo kad se ne vidi kuda se on
okrenuo.
5) Ve je reeno kad je vrijeme kojeg namaza. Nijedan se
namaz ne moe klanjati prije njegova vremena niti se smije
odgoditi bez vjerskim propisima odreenog razloga do drugog
namaskog vremena. Kod nastupa vremena treba da se to sigurno
zna i vjeruje da je vrijeme namaza nastupilo.
6) Nijjet. O njemu je bilo govora jo kad se govorilo o
tejemmumu. Kod nijjeta igra vie ulogu srce nego jezik, tj. to je
unutranja odluka da staje na namaz - koji si duan u to vrijeme
68

da klanja i stane i rekne: Allahu ekber. Ne mora se, dakle,

govoriti nita kao npr. Nevejtu fardil-vakti ili jo opirnije kao to
mi govorimo: Nevejtu en usallije lillahi teala salate fardiz-zuhri...
i sl. Potrebno je pri tome pomisliti na to da li klanjamo farz ili
vadib i treba u mislima odrediti koji mislimo farz ili vadib da
tada klanjamo. Ako klanjamo to drugo osim farza i vadiba, ne
mora se odrediti koji je to namaz; dosta je naumiti da klanjamo.
Ako se klanja u dematu treba zanijetiti da se pristaje za
imamom, dok imam ne mora nijetiti da e biti kome imam, osim
ako ima ena koje klanjaju za njim. U nijetu se ne mora
spominjati okretanje prema kibli niti isticati broj rekata.
7) Tahrime ili iftitahi tekbir. To je rei pri stupanju u
namaz Allahu ekber. Tekbir treba donijeti odmah poslije nijeta
stojei i izgovarajui ga tako da ga mi sami moemo uti.
8) Kijam, tj. stajanje usprav. Ono je farz u namazima koji
su farz ili vadib, dok kod drugih namaza (nafila) nije farz.
Krajnja granica uspravnog stajanja je ta da, kada bi ovjek pruio
sasvim ruke, ne bi mogao dohvatiti koljena. U namazu je farz
stajati onoliko koliko je farz uiti iz Kur'ana na jednom rekatu.
9) Kiraet - uenje Kur'ana. Farz je prouiti na jednom
stajanju najmanje jedan ajet, pa koji bilo. Kiraet je farz na dva
rekata farz-namaza kao i na svima rekatima ostalih namaza: nafila
i vitra. Ko za imamom klanja nee uiti nita iz Kur'ana, ni Fatihe
ni sureta. Ako bi uio, bilo bi mu to mekruh tahrimen.
10) Ruku. To znai sagnuti lea i glavu najmanje toliko da
moemo rukama dosei koljena. Ako je neka osoba sama od sebe
ve pogurena da izgleda da je na rukuu, samo e malo glavu
pognuti kad obavlja ruku.
11) Sudud - injenje sedde. Dvije su sedde farz na
svakom rekatu. Za valjanost sedde potrebno je najmanje da na
istu zemlju spustimo elo, jednu ruku i koljeno, te jednu nogu,
69

odnosno neto od krajeva njenih prsta. Ovakva sedda je mekruh,

iako vrijedi kao takva. Prava sedda je kada se poloe na zemlju
obje ruke, oba koljena, obje noge, elo i nos. Sedda se ini na
onom istom predmetu ija se tvrdoa moe bar osjetiti, i gdje e
elo moi mirno stajati. Mjesto gdje stavljamo glavu na zemlju
neka ne bude uzdignuto vie od pola arina (40 cm) od mjesta
nogu, inae sedda nee biti valjana. Ako je velika tjeskoba, moe
se sedda obaviti i na leima osobe koja stoji ispred nas i klanja
isti namaz. Isto tako moe se sedda obaviti ako je mjesto sedde
malo odignuto, najvie do pola arina. Sedda se moe uiniti,
iako to nije lijepo, i na svojim dlanovima ili na kraju svoje haljine,
ako je mjesto ispod njih isto.
Sedda ne valja ako se samo nos spusti na tle, osim ako
ima smetnje na elu (ir ili sl.). Isto tako ne vai sedda ako se
spuste gornji dijelovi nogu (nadkoljenice) na zemlju. Sedda i
ruku vae samo ako je sedda obavljena neposredno poslije rukua,
odnosno ruku prije sedde.
12) Kadei-ehire, posljednje sjedenje. Farz je sjediti na
zavretku namaza koliko se moe prouiti teehhud, tj. Ettehijjatu. To sjedenje zove se Kadei-ehire. Ono mora biti na kraju
namaza, i zato ako bi npr. neko uinio obinu namasku seddu,
koju je bio zaboravio, poslije sjedenja, on mora zato ponovo
izvriti sjedenje, da bi namaz valjao.
Prvih sedam namaskih farzova su artovi, a ostalih pet su
ruknovi. Za valjanost ruknova namaza potrebno je biti budan za
njihovo obavljanje.
Za valjanost namaza koji su farz potrebno je da onaj koji
ih obavlja tano zna da su oni farz, a ne nafila.

70

NAMASKI VADIBI
Vadib je u namazu slijedeih petnaest stvari:
1) uiti Fatihu na svakom rekatu i to samo po jedanput
(ako nehotice prouimo dva puta, treba sehvi-seddu
uiniti),
2) iza Fatihe prouiti sure, ili tri kratka ajeta, ili jedan
dui ajet u farz-namazu na prva dva, a u vitra i sunnetnamaza na svakom rekatu,
3) na seddi pored ela i nos spustiti na tle tako da i
nosom osjetimo tvrdou tla,
4) na prvom sjedenju kod svih namaza sjediti toliko da se
moe prouiti Ettehijjatu,
5) pri svakom sjedenju prouiti Ettehijjatu,
6) im se proui Et-tehijjatu na prvom sjedenju, odmah
ii na trei rekat,
7) im se uini druga sedda od prvog i treeg rekata
odmah ii na slijedei rekat,
8) da se u podnevskom i ikindijkom namazu kao i u svim
dnevnim nafilama Fatiha i sure ue u sebi (tiho),
9) da imam ui na glas Fatihu i sureta u namazima
sabahu, akamu, jaciji, dumi, teraviji i vitru uz
ramazan. (Ko klanja za sebe a ne u dematu, moe i
ovdje uiti u sebi, a moe i na glas),
10) kad se klanja za imamom, na stajanju nita ne uiti
osim Subhaneke koje se ui samo na prvom rekatu,
71

11) na zavretku namaza selam predati (okrenuvi glavu na

desnu stranu rei: Eselamu alejkum ve rahmetullah, pa
opet to rei zakrenuvi glavu na lijevu stranu).
12) u vitr-namazu prouiti Kunut dovu, 13) u bajramnamazu prouiti est tekbira, tri na prvom a tri na
drugom rekatu. Na prvom rekatu tekbiri se ue poslije
Subhaneke, a na drugom rekatu poslije sure tj. pred
ruku,
13) uiniti Sehvi-sedde kad zatreba,
14) tadili-erkan, tj. smireno i bez prevelike urbe izvriti
rukiue, sedde kao i dizanje s rukua i s prve sedde.

72

NAMASKI SUNNETI
Sunnet je u namazu slijedee:
1) kod stupanja u namaz i donoenja poetnog tekbira da
mukarac digne ruke do spram uiju, a ena do spram
ramena,
2) pri tome prste ruku ostaviti u njihovu naravnom
poloaju,
3) drati se usprav, ne saginjui glavu pri samom stupanju
u namaz,
4) da na kijamu mukarac svee ruke ispod pupka, ensko
na prsima. Mukarac e pri tom staviti dlan desne ruke
po ljesici lijeve ruke i obuhvatiti palcem i malim
prstom ruku, dok to ene nee raditi,
5) prouiti Subhaneke i Euzu na prvom rekatu svakog
namaza kao i na treem u sunneti-gajri muekkede
(nepritvreni sunnet), i to Euzu samo onaj koji e uiti
Elham ili sure (po Ebu Hanifi i Muhamedu),
6) prouiti Bismille s poetka svakog rekata, takoer onaj
ko e uiti Fatihu,
7) po svretku Fatihe rei Amin,
8) sve ovo Subhaneke, Elham i sure - u sebi prouiti.
9) Ko klanja po sebi i ko je imam da rekne Semiallahu li
men hamideh kad se die s rukua,
10) ko klanja po sebi i ko je za imamom rei e jo
Rabbena lekel-hamd,
73

11) da imam na glas izgovara tekbire i Semiallahu li men

hamideh,
12) na kijamu noge rastaviti jednu od druge kolik etiri
prsta,
13) da sure koje se iza Fatihe ui u sabahskom i
podnevskom namazu bude od duih sureta (mufessala),
u ikindiji i jaciji od srednjih, a u akamu od kratkih,
odnosno onoliko da se iz Kurana proui u spomenutim
namazima koliko odgovara duini ovih sura ako se nije
na putu ili u nudi. (Zadnja sedmina Kur'ana zove se
Mufessal. Dugake sure u njemu su po prilici od sure
El-Hudurat do sure El-Burud, srednja od te sure
do sure Lem jekunillezine keferu, a kratke odatle pa
do kraja),
14) prvi rekat u sabahskom farzu uiniti duim od drugog
15) tekbir rukuski,
16) na ruku-u rei tri put Subhane rabbijel-azim,
17) na ruku-u se prihvatiti rukama za koljena,
18) na ruku-u rune prste razmaknuti jedan od drugoga, i
to muko, a ensko ne,
19) noge u koljenima ispraviti, a ne ukriviti ih pognuvi
koljena naprijed, jer je to meknih,
20) na ruku-u lea uravniti,
21) glavu s leima poravnati,
22) pri idenju na seddu najprije spustiti na tle koljena, pa
ruke pa onda lice, a kad se ustaje sa sedde, onda
postupati obratnim redom, ako nema kakve smetnje.
(Ko je slab ili klanja u mestvama ili cipelama, on e
initi kako moe),
23) donijeti tekbir kad se ide na seddu i sa sedde,
74

24) pri seddi spustiti glavu meu ljesice ruku,

25) tri puta rei na seddi Subhane rabbijel-eala,
26) da mukarac rastavi na seddi trbuh od stegana,
laktove od strana a podlaktice ruku od tla, dok ensko
to ini obratno,
27) ruke poloiti na stegna kad se sjedne. Muko e sjesti
na podavijenu lijevu nogu, dok e desnu usaditi,
okrenuvi prste prema kibli, dok e ensko sjesti isto
na lijevi dio sjedilice a noge e izbaciti na desnu stranu
ispod desnog buta,
28) pri prvom ehadetu kaiprstom dati znak. 'Kad se
htjedne izgovoriti Ehedu... podaviemo mali,
prstenjak i srednjak, i vrh palca poprijeenog ispod
kaiprsta postaviti na stranu srednjeg zglavka a
srednjak i palac saviti u kolut da im se vrhovi jedan
drugog dodiruju, pa kad reknemo En la ilahe
dignuemo kaiprst, a kad reknemo Illellah
spustiemo ga,
29) salavat prouiti iza teehuda (Ettehijjatu) pri
posljednjem sjedenju kao i pri prvom u sunneti gajrimuekkede,
30) prouiti iza salavata dovu kur'anskog porijekla kao:
Rabbena atina fiddun'ja haseneten ve fil-ahireti
haseneten ve kina azaben-nar, ili: Rabbena la tuzig
kulubena b'ade iz hedejtena ve heb lena min ledunke
rahmeten, inneke entel-vehhab, ili: Allahumme inni
zalemtu nefsi zulmen kebiren, ve la jegfiruz-zunube illa
ente, fagfir li magfireten min indike, verhamni, inneke
entel-gafurur-rahim, ili druge sline dove, makar i ne
bile kur'anskog ili hadiskog porijekla, ako se u njima
trai ono to se ne moe od ljudi traiti,
75

31) pri selamima obazrijeti se najprije na desnu pa onda na

lijevu stranu,
32) da imam u mislima svojim selamom pozdravi sav
demat svoj kao i nevidljive duhove i meleke. Isto tako
i onaj koji klanja za imamom treba da pri selamu misli
na okolne dematlije oko sebe, na imama, a ko klanja
sam nek misli na meleke,
33) da se drugi selam izgovori malo tie od prvog koji se
glasnije izgovara,
34) da onaj koji nije na sve rekate prispio za imama, pa
treba naklanjati, prieka dok imam zavri sasvim
zadnje sjedenje pa onda ustane i donaklanja
proputeno.

76

NAMASKI ADABI
U namazu je adab izmeu ostalog i ovo:
1) da onaj koji klanja gleda kad je na kijamu u ono mjesto
gdje e seddu uiniti, na ruku-u u potkoljenice, na
seddi u zadnji dio nosa, pri sjedenju u kiblu, a
predajui selam u ramena,
2) po mogunosti suzbijati kaalj,
3) otimati se zijevanju,
4) kad mujezin pri ikametu rekne Hajje alel-felah
ustati, a kad rekne kad kametis-salatu onda stupiti u
namaz.

77

SASTAV NAMAZA
Kad hoe neko da stane na namaz, dignue ruke do spram
uiju (ako je muko), ili do spram ramena (ako je ensko)
okrenuvi dlanove prema kibli i donijee tekbir, tj. rei e Allahu
ekber namjeravajui tim stupiti u namaz. Tekbir e izgovoriti
lijepo, bez otezanja hemzeta u rijei Allah, jer kad bi to A bilo
otegnuto, ne bi mu namaz bio valjan. Odmah poslije tahrime
svezae ruke ispod pupka (muko) ili na prsima (ensko) pa e
prouiti: Subhanekel-lahumme ve bihamdike, ve tebarekesmuke,
ve teala dedduke vela ilahe gajruke (tj. Uzvisujem Te, Boe,
nad sve ono to Ti ne dolikuje, i zahvaljujem Ti, Tvoje je ime
blagoslovljeno, Tvoje je velianstvo uzvieno, i nema drugog
boga osmi Tebe. Svaki e musallija prouiti onda: Euzu billahi
mine-ejtanir-radim (Traim utoite kod Allaha od prokletog
ejtana). Ovo e prouiti onaj ko e uiti Fatihu i sure, dakle nee
muktedija, ali hoe mesbuk (Prema Ebu Jusufu svi e Euzu
prouiti, pa i muktedija). Na bajram-namazu e se Euzu prouiti
poslije ona tri tekbira. Poslije Euze prouie se Bismillahirrahmanir-rahim. (U ime Boga, sveopeg Dobroinitelja,
Milostivog), zatim Fatihu, osim muktedije. Bismilla se ui na
svakom rekatu samo pred fatihom.
Fatiha glasi: Elhamdu lillahi rabbil-alemin. Errahmanirrahim. Maliki jevmiddin. Ijjake n'abudu ve ijjake nestein.
Ihdinessiratal-mustekim, siratallezine en'amte 'alejhim, gajrilmagdubi 'alejhim ve led-dallin (Hvala jedinom Bogu, Gospodaru
svih svjetova, sveopem Dobroinitelju, Milostivom. Gospodaru
sudnjeg dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo
traimo. Ti nas napuuj na pravi put, na put onih koje si Ti obasuo
svojim blagodatima, a ne na put onih na koje je pala Tvoja srdba
niti onih koji su zalutali).
78

Nakon Fatihe rekne se Amin!, tj. Usliaj (Boe), i to u sebi,

kako imam tako i muktedija, kao i onaj koji klanja po sebi. Zatim
emo prouiti jednu suru iz Mufessala ili nekoliko ajeta iz kojeg
bilo sureta (najmanje tri kratka ili jedan dui - to je vadib).
Poslije toga doe tekbir pa se ide na ruku', pri emu e se izravnati
glava i lea, prihvatiti rukama rastavljenih prsta za koljena i
ispraviti noge i na ruku-u rei tri puta Subhane rabbijel-'azim
(Slava mome velikom Gospodaru!) Zatim e se dignuti s ruku-a
govorei: Semi'allahu li-men hamideh (uo Bog onog koji Mu
zahvaljuje), zatim Rabbena lekel-hamd (Gospodaru na, Tebi
hvala!). Ovo obadvoje rei e ko klanja sam, dok e u dematu
imam rei samo ono prvo, a muktedije e rei drugo. Kad se
podigne s rukua, mirno e se stati jedan asak, a zatim poi na
seddu poloivi najprije koljena na tle, pa ruke (ako za to ne bude
kakve smetnje), zatim lice, i to meu ruke. elo i nos treba da
dotiu tle. Tako treba mirno ostati izgovarajui tri puta Subhane
rabbijel-eala (Slava mom Najuzvienijem Gospodaru!). Pri
seddi e mukarac rastaviti trbuh od stegana i ruke od strana
tijela odignuvi ih od zemlje, ako nema za to smetnje, dok ensko
to nee initi. Prste rune i none okrenue prema kibli. Poslije
prve sedde podignue se uz tekbir i stavivi ruke na stegna sjee
malo i uz tekbir vratiti se na drugu seddu, koju e obaviti kao i
prvu. Zatim e dignuti glavu, i uz tekbir ustati na drugi rekat ne
odupirajui se na zemlju (bez nude) i ne zastajui nimalo.
Drugi rekat je kao i prvi, samo se u njemu ne ue
Subhaneke ni Euzu. Poto se zavri i druga sedda od toga
rekata, musallija e sjesti na prvo sjedenje kako je opisano gore i
prouiti teehhud kako'ga je Ibni Mesud prenio, a mi ga zovemo
Ettehijjatu. Ono glasi: Ettehijjatu lillahi vessalevatu
vettajjibatu. Esselamu alejke, ejjuhen-nebijju, ve rahmetul-lahi ve
berekjatuhu. Esselamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ehedu
en la ilahe illellah, ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve
resuluhu. (Potovanje, molitve i .sva dobra pripadaju Allahu!
Neka je selam Tebi, Vjero-vjesnie, kao i nama i svima dobrim
Boijim robovima. Oitujem da nema drugog boga osim jedinog
79

Allaha. Svjedoim da je Muhamed Boiji rob i Boiji poslanik!)

Kod prvog ehadeta e kaiprstom dati naroiti znak kako smo to
naprijed opisali.
Trei, odnosno i etvrti rekati su kao i drugi, samo to se
iza Fatihe nee uiti sura nego e se odmah ii na ruku, ako je
namaz farz, inae treba uiti i sure iza Fatihe.
Pri svretku namaza e se sjesti kao i na prvom sjedenju,
prouiti Teehhud, salavate i dovu, pa e se predati selam
rijeima: Esselamu alejkum ve rahmetullah (Nek je spas i Boja
milost na vas) i to najprije na desnu pa onda na lijevu stranu,
imajui na umu one oko nas, kako je to ve reeno.
Salavati glase: Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala
ali Muhammedin kema sallejte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime,
inneke hamidun medid. (Boe podijeli svoju milost Muhamedu i
njegovim roacima kao to si ukazao milost Ibrahimu i njegovim
roacima. Ti si hvaljen i slavan!) Allahumme barik 'ala
Muhammedin ve 'ala ali Muhammedin kema barekte 'ala
Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime, inneke hamidun medid. (Boe, Ti
obaspi blagoslovom Muhameda-i njegove kao to si obasuo
blagoslovima Ibrahima i njegove! Zaista si Ti hvaljen i slavan).
Dove iza salavata su najobinije ove:
Rabbena atina fid-dun'ja haseneten ve fil-ahireti
haseneten, ve kina azaben-nar (Gospodaru na! Daj nam i na
ovom i na onom svijetu svako dobro i ouvaj nas paklene vatre!).
Allahummegfir li ve livalidejje ve lil-muminine jevme
jekumul-hisab (Boe, oprosti grijehe meni, mojim roditeljima i
vjernicima onoga dana kad se bude polagao raun!)
Rabbena la tuzig kulubena bade iz hedejtena ve heb lena
min ledunke rahmeh, Inneke entel-vehhab (Gospodaru na, ne
daj da nam srca skrenu poto si ih Ti ve uputio pravim putem, i
podijeli nam svoju milost. Ti si zaista vrlo dareljiv!)
80

Allahumme afini vafu anni ve aslih emri vasrif anni kulle

errin! Allahummestamilni bi taatike ve taati resulike verhamni ja
erhamer-rahimin (Boe, sauvaj me bolesti i muka, oprosti mi
grijehe, poboljaj mi moje stanje i otkloni svako zlo od mene!
Boe, upotrijebi me u slubi Svojoj i Svoga Poslanika i smiluj mi
se, najmilostiviji Milosnice!)
Napomena:
Ruke se diu samo u ovim sluajevima:
1) kod stupanja u namaz pri poetnom tekbiru,
2) pri tekbiru za Kunut dovu u vitr-namazu,
3) pri posebnim bajramskim tekbirima,
4) pri dovi poslije namaza (znamo kako se tada dre ruke
u visini prsa okrenute dlanovima prema nebu), i
5) na izvjesnim mjestima kod obavljanja hada, kao na
Arefatu, Muzdelifi itd.
Sve to se ui u namazu osim Kur'ana, tj. Fatihe i sureta,
moe se uiti na narodnom jeziku a ne na arapskom. To je
miljenje naeg imama Ebu Hanife r. a. koje je dobilo prevagu,
dok po miljenju Ebu Jusufa i Muhameda ne moe se to uiti na
drugim jezicima bez nude. Ako je krajnja nuda, onda se sve, pa
i Fatiha i sura, moe uiti na narodnom jeziku onog koji klanja. U
tom se slau sva tri imama. Kao nuda rauna se sluaj kad neko
ne zna pravilno prouiti to na arapskom jeziku.
Muslimanu je farz da naui iz Kur'ana makar jedan ajet, a
vadib mu je znati Fatihu i makar jednu suru, odnosno tri kratka
ajeta ili jedan dulji. Dok to ne naui, ako ne zna otprije, neka se
slui prijevodom. Ne mogne li ovo nauiti i pored svega
nastojanja, spada s njega ta dunost (La jukellifullahu nefsen illa
vusaha - Bog nikog ne zaduuje osim koliko moe podnijeti.).
Za tahrimu je, kako vele, vano da je na arapskom jeziku,
samo ako je ovjek umije lijepo izgovoriti. U svakom sluaju
81

potrebno je da musallija zna ono to ui u namazu i da o tom

misli. Zato smo i dali prijevode svih sastavnih dijelova namaza
koji se ue.
Sure Ihlas glasi: Kul huvellahu ehad. Allahussamed.
Lem jelid, ve lem juled. Ve lem jekun lehu kufuven ehad. (Reci:
Bog je jedan. Bog je onaj Gospodar kojem se svako u nevolji
utjee. Nije nikog rodio niti je roen. Niko i nita Mu nije
prilika.).

82

O KLANJANJU U DEMATU I O
IMAMETU
Klanjati namaz u dzematu (zajednici) mnogo je bolje i
sevabnije nego po sebi; to je ak sunneti-muekkede za ljude bez
uzura (zapreke) i ne smije se olako uzimati. Ako neko nije mogao
otii u pravi demat u damiju, neka makar s jednom osobom
klanja negdje, pa bilo to sa enom ili djeakom. Tim e postii
jedan dio koristi koja dolazi od klanjanja u dematu, iako je sevab
vei od veeg demata.
Imamet - biti imam - vrlo je dobra i pohvalna stvar a isto
tako i muezinluk - sluba muezina.
Da neko moe biti imam zdravim ljudima treba da pored
toga to je musliman ima jo sedam stvari:
1) da bude dorastao (punoljetan); djeak ne moe biti
imam odraslom,
2) da bude pri pameti (lud i pijan ne mogu biti imam),
3) da bude mukarac (ena ne moe biti imam muku, a i
enama da bude imam, mekruh je),
4) da zna iz Kurana toliko koliko' je nuno za namaz,
5) da ne bude sahibi-uzr (jedan sahibi-uzr moe biti imam
drugom sabibi-uzru ako je uzr iste vrste, inae ne
moe),
6) da prilino dobro moe izgovarati rijei koje se u
namazu ue (tepavac i mucavac koji ne mogu
izgovarati pravimo ili bez ponavljanja rijei ne mogu
biti imami,
83

7) da mu ne manjka koji namaski art kao taharet i setriavret (goli ne moe npr. biti imam odjevenom).
Da neko mogne klanjati za imamom, tj. da bude muktedija
treba osim onih stvari nunih za imamet jo i slijedee:
1) da muktedija pred stupanje u namaz nijjet uini da
klanja za tim imamom (pristaje za njim),
2) da imam nijet uini imamet ako za njim klanjaju
enske osobe, inae ne mora to initi ako su za njim
ujisali mukarci. Dakle, ako je mukarac poeo sam da
klanja pa mu tokom namaza doao drugi mukarac i
pristao za njim da klanja, on e, poto je u dui pristao
na to, poeti da ui na glas, ako je to sabah, akam ili
jacija od onoga mjesta dokle je bio doao klanjajui
sam za sebe, ili s poetka,
3) da imam makar svojom petom bude naprijed ispred
muktedije (ako bi imam bio nonim prstima ispred
muktedije a petom iza njega, ovaj ne bi mogao biti
njegov muktedija),
4) da namaz imamov ne bude sporedniji od namaza
muktedije (tako se ne moe klanjati farz za ovjekom
koji klanja neku nafilu),
5) da namaz imamov i muktedijin budu isti (ne moe se
npr. podnevski farz klanjati za ovjekom koji klanja
ikindijski farz ili ak jueranje podne),
6) da ne bude imam mukim a muktedija musafir ako se
klanja ne sadanji nego proli namaz i ako je taj namaz
od etiri rekata (ako se klanja namaz koji je jo u svom
vremenu ili je ba proli ali je od dva ili tri rekata
(sabah i akam), onda spomenuto nita ne smeta,
7) da ne bude onaj za kim bi htio klanjati mesbuk,
84

8) da izmeu muktedije mukarca i imama ne bude koji

red ena,
9) da su i imam i muktedija na istom mjestu kako bi se
moglo rei da se ovaj nalazi u njegovu podruju. Ako
se klanja negdje na polju, pa muktediju od imama
rastavlja npr. potok, mala rijeka ili puti, to se uzima
kao jedno mjesto. Ako je velika rijeka kojom lae
plove ili je to pravi put za vozila ili je izmeu imama i
muktedije neki prostor na kome bi mogla stati dva reda
ljudi, onda u ovim sluajevima ne bi ovakav muktedija
mogao klanjati za ovim imamom. Ako ga rastavlja od
imama zid ili neka druga pregrada a on moe pratiti
imama jer ga npr. uje ili vidi, onda ne smeta ta
pregrada, inae ne bi mogao klanjati za njim.
Musalija koji je s abdestom moe klanjati za nekim ko je s
tejemmumom, onaj koji pere noge pri abdestu za onim koji ini
mesh po mestvama ili zavoju, koji klanja stojei za onim koji
klanja sjedei ili za zguranim, onaj koji klanja gestovima
(iaretom) za onim koji isto tako klanja, te koji klanja nafilu za
onim koji klanja farz.
Kad se ustanovi da imamov namaz nije valjan, moraju ga i
njegove muktedije ponovo klanjati. Imam tada treba da obavijesti
svoje muktedije o tome.
Opravdan razlog za izostanak od demata moe biti: kia,
veliko blato ili studen kao i pomrina, zatim nesigurnost od
razbojnika ili nasilnika, starost, bolest, uzetost, saka-tost ruke ili
noge, zatvor, ponavljanje fikha, ako nije to est sluaj, spremanje
na put, posluga bolesnika, puhanje estokog vjetra po noi i
pripravljeno jelo za kojim neko udi.
Ko izostane s razlogom od demata u kojem bi inae
uestvovao da nije bio sprijeen, rauna mu se sevab kao da je bio
u dematu.
85

Kad se nae nekoliko ljudi na okupu i hoe da osnuju

demat, ako tu nema sposobnog kunog domaina, pravog imama,
ili kakvog uglednijeg i uenijeg ovjeka, uzee za imama onog
ovjeka koji najbolje poznaje namaz i ono oko namaza. Za njim
dolazi onaj koji zna najbolje uiti Kur'an po tedvidu, pa onda
najpoboniji, pa najstariji, zatim najljepe udi, najpristaliji,
najboljeg roda i na kraju najljepeg glasa. Ovako treba da se radi i
kada se izabire stalni imam za neku damiju. Ako oba kandidata
imaju iste osobine, onda se moe odluiti kockom ili da ljudi
odlue veinom glasova kojega e od te dvojice uzeti. Nije lijepo
postavljati slabijeg imajui boljeg i sposobnijeg.
Mekruh je postaviti za imama: slijepca, krivovjerca,
vjerskog prestupnika (fasika), ovjeka kojeg slabije cijene kao
ciganina ili iz nezakonita braka roenog ovjeka. Ova posljednja
dvojica, ako su ueni, u privatnom dematu i s pristankom
dematlija mogu imamiti i bez keraheta.
Mekruh je da imam oduljuje previe klanjanje namaza jer
bi mogao odbiti demat. Golim ljudima kao i enskim osobama
mekruh je osnivati demat. Ako bi ipak osnovali demat, njihov
imam ne bi stupio pred njih, nego bi stao u sredinu safa meu njih.
Kad imam klanja samo s jednim ovjekom, postavie ga
sebi s desne strane (mekruh je kad bi stao s lijeve strane imama ili
za njim). im su dvojica za imamom ili vie njih, oni klanjaju iza
imama.
U redove (safove) poredaju se najprije ljudi, zatim djeca pa
iza njih enske osobe, ako idu u damiju.
Kad bi imam predao selam prije nego je muktedija prouio
Ettehijjatu, ovaj e dovriti uenje pa onda predati selam iza
imama. Isto tako e postupiti muktedija ako imam ustane na trei
rekat a on nije dovrio teehhud; dovrie pa onda ustati, a ako i
ne bi dovrio i ustao, nee biti grijean. Kad imam ustane s rukua
ili sedde prije nego tri put rekne tespih, slobodno ustani i ti za
imamom. Kad bi imam otiao na treu seddu ili ustao zabunom
86

recimo na peti rekat poslije zadnjeg sjedenja, muktedija nee

pristati za njim, nego e ostati sjedei, pa ako imam zavri i peti
rekat i ak i seddu uini, neka muktedija sam preda selam. Ako u
ovom sluaju imam ne bi izvrio sjedenje poslije etvrtog rekata
nego ustao odmah na peti, muktedija nee opet za njim ii nego e
pokuati da imama vrati na sjedenje upozorenjem recimo rijeima:
Subhanellah. Ne vrati li se imam, nego zavri peti rekat (ili trei
kod sabaha, ili etvrti kod akama), pa ak i seddu uini, onda je
namaz pokvaren i za imama i za muktedije.

87

EZKAR POSLIJE FARZA

im se obavi farz-namaz, treba odmah ustati da se obavi i
sunnet, ako ga ima poslije farza. Ne valja izmeu farza i sunneta
uiti kakve dove ili ta drugo, jer se zna sigurno da je Muhamed a.
s. odmah ustajao iza farza i klanjao sunnet-namaz.
Mustehab je imamu da se po zavrenom farz-namazu
pomakne malo na lijevu stranu i klanja sunnet. Isto tako mu je
mustehab kad zavri cijeli namaz da se okrene dematu kad zikr
ini.
Mustehab je svakom musalliji, bio ga on munferid,
muktedija ili imam da poslije svrenog namaza tri puta uine
istigfar, proue Ajetelkjursiju, tri zadnja sureta iz Kurana, po 33
puta Subhanellah, Elhamdu lillah i Allahu ekber, iza toga
da proui: La ilahe illellahu, vehdehu la erike leh. Lehul-mulku
ve lehul-hamdu ve huve ala kulli ej-in kadir. (Nema drugog
boga osim jedinog Allaha. On nema druga, Njemu pripada
vladavina nad. svim, kao i svaka hvala. On je uzvien i
svemogui). Zatim se majo podignu ruke, okrenuvi dlanove
prema nebu, i proui se dova. U toj dovi zamolimo od Allaha
dobro sebi i svim muslimanima i pri svretku dove potaremo lice
dlanovima.

88

OKOLNOSTI KOJE KVARE NAMAZ

Namaz e biti potpuno pokvaren i valja ga ponovo klanjati
u slijedeim sluajevima:
1) ako se progovori makar samo ijedna rije nehotice ili u
zaboravu. Isto tako e pokvariti namaz na namazu
uinjena dova da tome dade Bog d. . neto to se
moe i od ljudi moliti, npr. da zamoli da dobije slubu,
plati dug, oeni se i sl. Isto tako je i nazvati selam ili ga
primiti na namazu pa makar samo rukovanjem, ili
onom ka kihne rei: Jerhamukellah, ili uvi radosnu
vijest rei Elhamdulillah, zaudivi se emu rei
Subhanellah i slino, tj. sve to odvraa panju
klanjaa od namaza;
2) nasmijati se, uzdahnuli, jauknuti, leleknuti i glasno
zaplakati, ako to plakanje nije izazvano sjeanjem na
ahiret;
3) iskaljivati se bez nude;
4) togod pihnuti i pojesti, makar jednu mrvicu, pa to bio
i ostatak izmeu zuba ako bude velik kao graak;
5) prsa od kible okrenuti;
6) uope uiniti neto to bi gledaocu sa strane dalo
povoda da misli da se ovaj musallija ne nalazi na
namazu i da je to velika stvar za namaz. (Takva
velika stvar za namaz bi bila prema nekim
miljenjima ako bi se ovjek poeao tri puta uzasebno
na jednom rukunu, ili udario dijete ili koga drugog
rukom ili tapom);
89

7) hotimino pokvariti abdest pa i nehotice posrednim

putem (npr. isteklo nekome vrijeme mesha, spao mu
zavoj, po kojem je mesh uinio jer je rana zacijelila
itd.) ili tuim uticajem kao npr. neko ili neto ga
ozlijedi pa mu krv potee;
8) nastajanje okolnosti kad moemo izvriti neki art
namaza koji prije nismo mogli uiniti (npr. ugledati
vodu za ovjeka koji je uzeo tejemmum i poeo
klanjati, ili dobavljanje odjee za onog ko je poeo go
klanjati);
9) hotimino selam predati, makar i mislei da je u
drugom namazu (npr. kod podne namaza poslije prvog
sjedenja selam preda mislei da sabah klanja, ili dumu
ili da je musafir pa da treba klanjati samo dva rekata).
Ako bi selam predao nehotice, u zaboravu, nee namaz
biti pokvaren;
10) unaprijed proi odjednom koliko dva safa (dok
prelaenje u prvi saf ispred sebe u cilju popunjavanja
safa ne bi pokvarilo namaz makar taj prelaz bio u jedan
mah. Ako bi prostor do drugog safa preao u
prekidima, nee biti namaz pokvaren;
11) nekome drugom, osim svog imama koji se pomeo i
zastao, kazivati i otpoinjati mu uiti (ne kvari namaz
ako neko imamu kae i provede ga kad se on zbuni, ali
u tom sluaju ne treba uriti. Najbolje je da se imam
snae: ako je prouio dovoljno, neka ide na ruku, ako
nije, neka pree na drugi ajet ili suru);
12) klanjajui isti namaz za imamom ili kao imam stati
uporedo sa enskom odraslom osobom, od koje ga ne
dijeli nikakva pregrada ili zastor niti makar prazan
prostor gdje bi mogao stati bar jedan musallija, ako je
imam nijjet uinio imamet i enama i ako joj dotini
mukarac nije dao nikakva znaka da se povue nazad
90

(u ova dva posljednja sluaja e njen namaz biti

pokvaren, ako se ona ne bude odmah povukla natrag).
Isto je tako i kad ona bude. stala pred mukarca pa
klanjaju isti namaz za jednim imamom, tj. njegov
namaz sad e biti pokvaren.
Namaz nee biti pokvaren ako musallija pogleda u kakav
natpis, oglas ili slino, pa razumije to je tamo napisano. Isto tako
ako bi prodro ostatak hrane iza zuba manje veliine od graka,
iako i to ne valja, zatim ako ko proe ispred klanjaa ba onuda
gdje ini seddu, ali je to grijeh onom koji prolazi.

91

NAMASKI MEKRUHI
U namazu je mekruh (pokueno):
-

hotimino izostaviti jedan njegov sunnet i uiniti neto

to ne spada u namaz, to se ne slae s onim mirom i
dostojanstvom s kojim treba da se obavlja namaz.

obazirati se, igrati se ili baviti se haljinom, odjeom,

tijelom ili nekom stvari na njemu,

kleati, turski sjediti bez nevolje,

prihvatiti selam gestom, rukom ili naklonom,

bacati pogled u nebesa,

miriti bez valjana razloga, zijevati, protezati se,

dovravati uenje Kur'ana na ruku-u, kao i rijei

Semiallahu li men hamideh i tekbire, koji se
izgovaraju na prelazu izmeu ruknova, izgovarati tek
kad se pree na drugi rukun.

uiniti drugi rekat prilino duim od prvog (npr. za trietiri ajeta),

dva puta prouiti jedno isto sure na jednom ili i na dva

rekata, ako zna koje drugo sure, i to kad se radi o farznamazu, dok se kod nafile moe uiti jedno sure na
svim rekatima bez zamjerke,

hotimino prouiti na drugom rekatu sure koje je bilo

pred suretom koje je proueno na prvom rekatu,

preskoiti na dva uzastopna rekata jedno sure, (npr. na

prvom rekatu uiti Ereejtellezi a na drugom Kul ja
92

ejjuhel-kafirune, preskoivi sam Inna eatajna - to je

mekruh, ako je uinjeno hotimino.
-

klanjati golih ramena i plea ako moemo obui

koulju ili to slino, zatim ogrnut nekom odjeom
klanjati, ili zamotan u neto tako da nema kuda da se
ruke izvade,

klanjati u prostim i zamazanim haljinama imajui bolje

na raspolaganju,

klanjati u stanju kad mui prirodna nuda, velika ili

mala, ili vjetar uvati klanjajui. Sve ovo je mekruh
osim ako se zbog kratkoe vremena bojimo da e proi
vrijeme dotinog namaza, ili da neemo stii u demat
(ako bismo doli u samom namazu u takvu nezgodnu
situaciju, lijepo je i ak je mendub prekinuti namaz),

klanjati kad je jelo postavljeno a ovjek dobro gladan

kao i kod svaeg drugog to bi moglo ovjeka
zaokupiti da se ne moe u namazu potpuno posvetiti
namazu i smjerno ga vriti (s huuom),

klanjati iza safa u kom ima praznine,

klanjati u odijelu sa slikama ivih bia kao i u

prostorijama s takvim slikama osim ako su slike
malene, odrezanih glava ili su na podu, ali ne na
mjestu gdje se sedda ini,

zatim prema vatri klanjati, na putu kuda svijet prolazi,

na neistim mjestima, u blizini neisti, u groblju, na
tuem zemljitu bez odobrenja vlasnika, ako klanjamo
na polju ne usadivi kakav tap preda se a nadamo se
da bi mogao kogod tuda proi.

93

STAVLJANJE PERDE
Musalliji je mustehab da postavi preda se perdu ako se boji
da e neko ispred njega proi dok on klanja. Kao perda moe
poluiti tapi od arina (80 cm) a kao prst debljine. Sunnet je stati
blizu perde koja e nam doi prema jednoj obrvi a ne ravno
izmeu obrva. Ako je cijeli demat na polju, dovoljno je pred
imama staviti perdu.
Mustehab je da musallija ne odbija sluajnog prolaznika
ispred sebe, iako mu je i to dozvoljeno uiniti, i to samo gestom
(iaretom) ili tesbihom (viknuti Subhanellah!), ili povienim
glasom uiti Kur'an koji je bio zapoeo na namazu uiti. ensko
e u ovom posljednjem sluaju udariti vanjskom stranom prsta
desne ruke po dlanu lijeve ruke i tako upozoriti prolaznika.

94

TA NIJE MEKRUH U NAMAZU

Iz spomenutog bi se moglo lako razumjeti ta nije mekruh,
ali ipak emo spomeunti neke sluajeve to nisu mekruh, kao:
-

Nije mekruh klanjati s pripasanom sabljom ili neim

drugim ako ne smeta pri klanjanju,

klanjajui okrenuti se prema Musafu, svijei, sablji,

lampi ili ovjeku koji je leima okrenut klanjau, a
koji razgovara,

klanjati na prostirci sa slikama pa makar i ivih; bia,

ako ne inimo seddu na njima direktno.

Nije mekruh u namazu ubiti zmiju, korpiju,

zelembaa, krpelja, osu, buhu, u ili komaricu i mrava
ako ga jedno od ovih uznemiruju. Ako ne uznemiruju,
onda je mekruh (osim ono prvo dvoje, koje se moe
ubiti udarivi ih i nekoliko puta pa ak i zakrenuvi se
od kible. (Neki ni ovo ne dozvoljavaju: i misle da to
kvari namaz).

Klanjajui se moe i odijelo malo rastresti da se lake

obavi ruku i sedda, zatititi ga da se ne zamae, otresti
s ela zemlju ili drugo to se za njega prilijepilo ako ga
to smeta i uznemiruje; inae ne valja to initi do
svretka namaza,

pogledati preko oka na stranu ne zakreui glave, a

bolje je i to ne initi.

95

O PREKIDANJU NAMAZA
Namaz je slobodno prekinuti ako zaprijeti kakva opasnost
po ivot ili imovinu musalliji ili drugome. teta ne mora biti
velika da bi se namaz mogao prekinuti. Ako bi npr. domaica
vidjela da e joj lonac iskipjeti, smije namaz prekinuti, a kamoli
ako bi se pobojala da djetetu to ne bude.
Vadib je namaz prekinuti musaliji koji bi uo
zapomaganje nevoljnika kojem on moe pomoi neposredno.

O VITR - NAMAZU
Vitr namaz je vadib. Sastoji se od tri rekata i jednog
selama. Na svakom e se rekatu uiti Fatiha i sura. Nakon dva
rekata obavi se prvo sjedenje i proui samo Ettehijjatu (teehhud),
na treem rekatu ui se Bismilla, Fatiha i sura, a zatim se dignu
ruke, donese tekbir i proui se KUNUT koji se samo na ovom
mjestu ui.
Kunut znai dova i nju je vadib na spomenutom vitrnamazu prouiti, ali ne u smislu elja i molbi kakve se mogu
upuivati ljudima i kakve bi namaz pokvarile, nego poput
uobiajenih kunut-dova.
Sunnet je prouiti ovu kunut-dovu:
Allahumme inna nesteinuke, ve nestegfiruke, ve
nestehdike, ve nu'minu bike, ve netubu ilejke, ve netevekkelu
alejke, ve misni alejkel-hajre kullehu, nekuruke ve la nekfuruke,
ve nahleu ve netruku men jefduruke. Allahumme ijjake nabudu ve
leke nusalli ve nesdudu ve ilejke nes'a ve nahfidu, nerdu
96

rahmeteke ve naha azabeke. Inne azabeke bil-kuffari mulhikk.

(Boe, mi od Tebe pomo, oprost i uputu traimo, samo u Tebe
vjerujemo, Tebi se pokajniki obraamo, u Tebo se pouzdajemo i
hvalimo Te svakim dobrom. Zahvaljujemo Ti na blagodatima i ne
pokrivamo ih, odbacujemo, naputamo svakog onoga ko se Tebi
protivi. Boe, samo Tebe oboavamo, samo Tebi klanjamo i
seddu inimo, samo Tebi teimo i naglimo nadajui se Tvojoj
milosti i bojei se Tvoje kazne. Tvoja e kazna-zaista stii
nevjernike).
I ova je dova lijepa, ko moe, nek i nju proui poslije
spomenute: Allahummehdini fimen hedejte, ve afini fimen afejte,
ve tevelleni fimen tevellejte, ve barik li fima 'atajte ve kini erre
ma kadajte, feinneke tekdi ve la jukda alejke. Innehu la jezillu men
valejte ve la jeizzu men adejte, tebarekte rabbena ve tealejte.
Allahumme inni euzu biridake min sehatike ve bimuafatike min
ukubetike ve euzu bike minke. La ahsa senaen alejke, ente kema
esnejte ala nefsike - (Boe, naputi me na pravi put zajedno s
onima koje si naputio, sauvaj me svih nezgoda zajedno s onima
koje si od tog zaklonio, proviaj sa mnom kao s onim s kojim si
providio, blagoslovi mi ono to si mi dao i sauvaj me zla od
onoga to si dosudio jer samo Ti sudi a protiv Tebe niko ne sudi.
Koga Ti odlikuje taj ne moe biti ponien, niti moe biti uzdignut
onaj na koga se Ti izuzme. Blagoslovljen i uzvien li si,
Gospodaru na! Boe, utjeem se Tvojoj milosti od Tvoje srdbe,
i Tvojoj spremnosti za pratanje utjeem se od Tvoje kazne, i
utjeem se samo Tebi od Tebe. Ne mogu Te pohvaliti onako kako
treba, Ti si onakav kakav si sam rekao za sebe da si).
Ko ne zna lijepo koju od spomenutih dova, neka rekne tri
puta: Allahummagfirli! ili jednom: Rabbena atina fiddunja
haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar, ili tri puta:
Ja rabbi.
Kad musallija zaboravi Kunut dovu, pa je se sjeti na rukuu
ili poto se s rukua digne, nee je ni uiti nego e sehvi-seddu
uiniti. Ako bi je ipak prouio poto se digao s rukua, ne bi trebao
97

ponavljati rukua, ali bi sehvi-seddu morao opet uiniti, jer kunut

nije prouen na svom mjestu.
Vitr se klanja u dematu samo uz ramazan. Pored imama i
dematlije e uiti Kunut. Ako bi imam otiao na ruku prije nego
bi muktedija zavrio Kunut, ili se boji da e ga maiti ruku s
imamom ako bude dovravao Kunut, slijedie imama na ruku,
makar i ne svrio. Ako bi imam zaboravio Kunut, muktedija e ga
uiti ako vidi da e se imamu moi makar malo pridruiti na
rukuu, inae nee ni on uiti Kunut. Kad bi ko stigao imama na
ruku-u treeg rekata, uzima se kao da ga je stigao i na Kunutu, pa
ga nee uiti naklanjavajui prole rekate. Tim prije nee uiti
Kunuta pri tome ako je prispio i na Kunut na treem rekatu i s
imamom ga ve uio.

98

O NAFILAMA
Nafila znai onaj ibadet koji nije dunost initi, a mi ga
inimo. Pod nafilom u irem smislu razumijemo i sunnete kao to
emo ih ovdje uzeti.
Sunnete dijelimo u dvije vrste: sunnete-mendube i
sunnete-muekkede (pritvreni).
Nafile, odnosno sunneti prije farza, imaju za cilj da
priprave musalliju za farz, a oni koji se klanjaju poslije farza da
poprave i dopune eventualne manjkavosti kod farza koje se esto
dogode.
Sunneti-muekkede je klanjati po dva rekata prije
sabahskog, poslije podnevskog, akamskog i jacijskog farza, a po
etiri rekata prije podnevskog te prije i poslije dumanskog farza i
to s jednim selamom.
Sunneti-mendubi ili gajri-muekkede su etiri rekata prije
jacijskog i ikindijskog, i est rekata poslije akamskog farza.
Kod sunneti muekkede namaza koji su od etiri rekata, na
prvom sjedenju e se uiti samo Ettehijjatu, a na treem se nee
uiti Subhaneke dok kod namaza sunneti mendubi uie se na
treem rekatu Subhaneke i Euzu, a na prvom sjedenju i salavat i
dove.
Kod dnevnih nafila mekruh je klanjati s jednim selamom
vie od etni rekata, a kod nonih vie od osam. I kod jednih i kod
drugih je najbolje klanjati etiri rekata s jednim selamom po Ebu
Hanifi, r. a., a po Ebu Jusufu i Muhamedu kod nonih po dva
rekata.
Nona nafila ima veu vrijednost od dnevne.
99

Dugo stajati na namazu i uiti Kuran a manje rekata

klanjati bolje je nego obratno.

100

O DRUGIM NAFILAMA
Sunneti-mendub je klanjati dva rekata poto se unie u
damiju a prije nego se sjedne, a u poast damiji, ako nije
sluajno u vrijeme kada je mekruh klanjati. Takav namaz se zove
Tehijjetul-mesdid (potovanje damije). Ako e dotini klanjati
u toj damiji farze ili koji drugi namaz, onda ne treba klanjati ta
dva rekata.
Mendub je klanjati dva rekata kad god se uzme abdest, i to
odmah.
Mendub su nadalje: Salatud-duha, salatul-lejl, salatuistihare i salatul-hade.
Salatud-duha je namaz koji se klanja u vremenu otkad
sunce odskoi za jedno koplje ili dvoje pa do poprije podneva
(zevala), a klanja se od etiri do dvanaest rekata.
Salatul-lejl je noni namaz koji se klanja pri kraju noi i
obino broji najmanje osam rekata.
Salatu-istihare je namaz koji se klanja kad se togod
zamisli uiniti pa se lako ne moe odluiti da li da se to uini. Taj
namaz se sastoji od dva rekata a poslije toga se ui ova dova koja
se ponavlja do sedam puta:
Allahumme ihni estehiruke bi-ilmike ve estakdiruke
bikudretike, ve eseluke min fadlikel-azimi, fe inneke takdiru ve la
akdiru, ve ta'lemu ve la a'lemu, ve ente allamul-gujub. Allahumme
in kunte tealemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve dunjaje ve
meai ve akibeti emri ve adiluhu, ve adiluhu fakdirhu li ve
jessirhu li, summe barik li fihi. Ve in kunte tealemu enne hazelemre errun li fi dini, ve dunjaje ve meai, ve akibeti emri, ve
adiluhu, fesrifhu anni vesrifni anhu vakdir lijel-hajre hajsu kane,
101

summe erdini bihi. (Boe! Traim od Tebe izbor Tvojim;

znanjem i traim pomo od Tvoje moi, molim neto od Tvoje
velike dobrote, jer Ti (sve) moe a ja ne mogu, Ti (sve) zna, a ja
ne znam, Ti si onaj koji odlino poznaje sve sakrivene
(tajanstvene) stvari. Boe! Ako je prema Tvom znanju ova stvar
dobra za mene u pogledu moje vjere, dunjaluka, ivota, moje
sadanjosti i budunosti, Ti mi je odredi i olakaj mi je, te mi je
uini sretnom. Ako je prema Tvom znanju ova stvar za mene loa
u pogledu moje vjere, dunjaluka, ivota, moje sadanjosti i
budunosti, otkloni je od mene, odvrati mene od nje i odredi za
mene dobro gdje god to bude i zadovolji me tim).
Salatul-hade je namaz koji se klanja kad ima ovjek
kakvu potrebu ili vaan posao koji bi htio sretno zavriti. On se
moe klanjati na razne naine. Jedan od tih naina je i ovaj koji
prenosi Abdullah ibni ebi Evf od Resulullaha koji da je rekao:
Ko imadne neku potrebu kod Allaha ili kod ljudi, neka lijepo
uzme abdest i neka klanja dva rekata. Zatim neka izvri pohvalu
Bogu i salavat Njegovu Poslaniku kao npr. Elhamdu lillahi rabbilalemin, vessalatu, vesselamu ala resulihi Muhammedin ve alihi,
ve sahbihi edmein. Iza toga neka rekne: La ilahe illalahulhalimul-kerim. Subhanellahi rabbil-aril-azim. Elhamdu lillahi
rabbil-alemin. Eseluke mudibati rahmetike, ve azaimi
magfiretike, vel-ganimete min kulli birrin, vesselamete min kulli
ismin. La tedu li zenben illa gaferteh, ve la hemmen ili feredteh,
ve la hadeten leke fiha ridaen illa kadajteha, ja Erhamerrahimin! (Nema drugog boga osim blagog Allaha. Slava i hvala
Allahu, gospodaru svjetova! Molilm Ti se da budem dostojan
Tvoje milosti i djela koja donose Tvoj oprost, molim obilje u
svakom dobru i spas od svakog grijeha. Ne ostavi mi nijednog
grijeha neoprotena, otkloni mi svaku brigu, ne ostavi mi nijedne
potrebe s kojom si Ti zadovoljan a da mi je ne izvri,
najimlostiviji Milosnie!).
Mendub je provesti u ibadetu (klanjanju i uenju)
posljednjih deset noi ramazana, zatim noi uoi jednog i drugog
102

Bajrama, prvih deset noi zilhideta i petnaestu no abana. No,

mekruh bi bilo sastajati se u damijama da se spomenute noi
slave ibadetom.

103

TERAVIH (TERAVIJA)
Teravih je sunnet i mukarcu i eni.
Klanjati je u dematu je sunneti-kifaje.
Vrijeme mu je odmah poslije jacije, a moe se klanjati i
prije i poslije vitra. Ovo posljednje je bolje. Ovaj namaz ima
dvadeset rekata i deset selama, dakle na svaka dva rekata predae
se selam. Mustehab je poslije svaka etiri rekata napraviti kratki
odmor koliko bi se moglo klanjati etiri rekata. Za to vrijeme
moe se uiti Kuran, salavati, tesbih initi ili utjeti. Na svakom
sjedenju e se uiti salavati i dove, a na svakom prvom i treem
rekatu Subhaneke i Euzu.
Poto je u svakom namazu vadib uz Fatihu prouiti itavo
sure ili tri kratka ajeta (npr. Summe nazare, summe abese ve
besare, summe edbere vestekbere), ili jedan ajet dug koliko tri
kratka, to ni u teraviji ne valja uiti manje nego to je vadib.
Ako nam proe teravija, ne moramo je naklanjavati.

104

KLANJANJE SJEDEI NA KONJU I U LAI

I U ELJEZNICI
Nafila se moe klanjati sjedei, makar dotini i mogao
stajati, ali mu je manje sevaba upola ako bez razloga to ini. Kad
neko klanja sjedei, klanjae kao da sjedi na teehhudu. Kad se
nafila zapone stojei, moe se zavriti sjedei, bez ikakve
manjkavosti.
Konjanik izvan grada ili sela moe klanjati nafilu kao i
redovne pritvrene sunnete jaui, i to gestovima i okreui se u
pravcu kretanja konja. Sluajna neistoa na konju, pa i na samom
sedlu ili stremenu nee smetati namazu.
Namazi koji su farz ili vadib (kao vitr, zavjetni namaz,
zapoeta pa pokvarena nafila) zatim namaz denaze, seddeitilavet za ajet koji je prouen na tlima - ne mogu se obavljati na
konju, osim ako je prava nuda kao: bojazan od lopova ili
razbojnika za sebe, konja ili svoje stvari u sluaju da sjae,
bojazan od zvijeri ili veliko blato na tlu. ak e i pjeak u ovom
posljednjem sluaju klanjati samo stojei i, nee ii dolje u blato.
Jo je razlog i silovitost konja pa ne bi mogao konjanik sjahati ili
ponovo uzjahati, kao i slabost jahaa, pa ne bi mogao sjahati i
uzjahati.
U brodu i eljeznici klanjae se kako se moe. Ko je u
stanju da klanja stojei, ne moe ni tu klanjati sjedei. Ako ima
razlog da ne klanja stojei, npr. hvata ga vrtoglavica ako za
vrijeme vonje stoji, a moglo bi vrijeme namaza proi dok bude
stao brod ili eljeznica, onda e klanjati sjedei. Musallija u lai
ili eljeznici treba da se okrene prema kibli. Ako bi ga laa,
odnosno eljeznica tokom njegova klanjanja zakrenula koji put od
kible usljed mijenjanja pravca kretanja, klanja treba da se okrene
105

prema kibli i da namaz dovri okrenut prema kibli, inae mu

namaz nee biti valjan, osim ako ne moe da se okree.

KLANJANJE U KABI
Svaki namaz se moe klanjati u Kabi i na Kabi, ali je ovo
drugo mekruh. Ko klanja u Kabi ili na Kabi u dematu, ako bi
sluajno bio okrenut leima imamovim ili kojoj drugoj njegovoj
strani osim lica, namaz e mu biti valjan. Ako bi mu dola lea
prema licu imamovu, namaz ne bi bio valjan. Demat koji je van
Kabe mogao bi klanjati za imamom koji je unutar Kabe ako bi
vrata bila otvorena. Demat poredan oko cijele Kabe moe
klanjati s imamom koji je takoer vani, osim onih koji su blii
Kabi, a nalaze se na njegovoj strani, tj. zapravo pred njim do
Kabe.

106

O MUSAFIRU I NJEGOVU KLANJANJU

Osoba koja je na putu zove se musafir, a ona koja je kod
svoje kue ili je na strani ali se misli tu zadrati najmanje petnaest
dana, zove se mukim.
Musafir ima nekih pogodnosti u pogledu vjerskih propisa
kao: skraivanje farz namaza od etiri rekata na dva rekata, ne
mora postiti uz ramazan, mesh po mestvama moe initi tri dana i
tri noi itd.
Spomenute pogodnosti ima samo onaj musafir koji je
naumio prevaliti put od najmanje osamnaest sati srednjeg
pjeakog hoda a koji je samostalan i nezavisan u donoenju
odluka, ili ako mu je pretpostavljeni bar odluio da uini toliki
put, a on za to znadne. Kao nesamostalni u donoenju odluka
raunaju se: ena s muem, vojnik sa svojim starjeinom, sluga sa
svojim gospodarom, uenik sa svojim nastavnikom itd. te njihove
nakane nemaju odluujue vanosti pred odlukama njihovih
pretpostavljenih.
Skraivanje namaza je ne samo pogodnost nego i dunost
za musafira, i mekruh mu je klanjati neskraen farz-namaz. Ako
jo ne bi ni sjedio na prvom sjedenju, namaz bi mu bio pokvaren.
Naravno, pokrauju se samo farzi od etiri rekata, a od tri i dva
ne.
Ako je musafir negdje odsjeo i slobodan, pa i na krae
vrijeme, moe klanjati sunnete, inae e ih sasvim izostaviti.
Skraivanje namaza, poinje vriti musafir im se udalji od
svog grada s predgraem i to ini sve dok se ne vrati u svoje
mjesto ili dok u jednom mjestu ne naumi ostati najmanje petnaest
dana. Ako naumi ostati manje od petnaest dana, ili toliko pa i vie,
ali u dva razna mjesta, ili ne naumi ostati due vremena u jednom
107

mjestu, pa ak i nekoliko mjeseci ili godina, stalno e skraivati

namaz.
Ko se nastani za stalno u jednom mjestu, kad putujui
doe u svoj stari zaviaj, on e ipak pokraivati namaz, osim ako
bi i tu imao svoju porodicu pored one koju je u novom mjestu
osnovao.
Musafir moe klanjati za imamom mukimom ako klanja
namaz dotinog vremena. On e u ovom sluaju klanjati cijeli
namaz s imamom a ne skraen. Musafir moe biti i imam
mukimima makar se klanjao koji bilo namaz (toga vremena ili
prolog), ali e on namaz skratiti, a demat sam klanjati ostatak
namaza, pri emu na ta dva rekata nee nita uiti, ba kao da i
dalje klanjaju za imamom. Musafir imam treba da prethodno
obavijesti demat o tom da je on musafir te da e predati selam na
dva rekata i da e oni nastaviti sami i dovriti namaz.
Na putu proli namazi naklanjae se kao skraeni, a koji
nisu na putu proli kao potpuni e se naklanjati.

108

O KLANJANJU BOLESNIKA
Bolesnik koji nikako ne moe klanjati stojei ili moe ali s
velikim bolom ili se boji da e mu se bolest pogorati ako ustaje,
klanjae sjedei obavljajui tada ruku i seddu, a sjee onako
kako mu bude zgodno. Ako bi mogao jedno vrijeme stajati, ali ne
dok sve izui to treba, on e stajati koliko moe, a onda e sjesti i
tako dovriti uenje. Ako ne moe obavljati ni rukua ni sedde,
klanjae sjedei i njih e izvriti manjim i veim sagibanjem
glave. Ako ne bi ovako uinio, ne bi mu namaz vrijedio. Ne treba
nita podizati prema glavi da bi se na tom sedda uinila, ali kad
bi neko podmetnuo neto to bi bilo nie od onog njegova znaka
za ruku, namaz bi mu vrijedio, inae ne.
Ako bolesnik ne moe ni sjediti, onda e klanjati leei, i
to na leima ili na strani, ali je bolje na leima, ako moe.
Metnue pod glavu jastuk, okrenuvi lice prema kibli, a ne nebu.
Dobro bi bilo i noge do koljena uspraviti da mu tabani ne budu
prema kibli, ako moe bolesnik.
Ne mogne li bolesnik ni znakovima glavom kad lei
klanjati, i to potraje vie od 24 sata, onda s njega spada dunost
klanjanja i ne treba ni naklanjavati namaze prole u takvom
njegovu stanju. Ne treba klanjati dajui znakove oima, obrvama i
srcem.
Ako bi bolesnik mogao stajati ali se ne moe pregibati za
ruku i seddu, klanjae sjedei i iaretom. To je bolje nego da
znakove daje (ini iaret) stojei. Ko ne moe sedde initi, ne
mora initi ni rukua, makar ga i mogao obaviti.
Ko zapone namaz stojei lijepo, pa mu najednom neto
doe i ne mogne vie stajati, on e dovriti namaz onako kako
moe, makar iaretom. Ko zapone namaz sjedei s rukuom i
109

seddama, pa mu pri tom nestane smetnje za stajanje, dovrie

namaz stojei. Ako ga je pak bio poeo iaretom pa mu dola
snaga i mogao bi klanjati obino, treba ga sasvim iznova klanjati.
Namaze koji prou nekome u nesvjesnom stanju ili u
ludosti treba naklanjati ako je to stanje manje od dvadeset i etiri
sata, inae ne.

110

NAKLANJAVANJE PROLIH NAMAZA

Proli se namaz zove faite, onaj koji je jo u svom
vremenu vaktijje, a naklanjavanje kada.
Pri naklanjavanju treba paziti na red meu faitom i
vaktijjom kao i meu samim faitama, pa po redu klanjati najprije
ono to je dolazilo i prolazilo. Taj red pri klanjanju prolih
namaza zove se tertib. Na taj tertib ne treba paziti: 1) pri kraju
mustehab vremena, 2) pri zaboravu, 3) pri nagomilanim faitima.
1) kad pravo vrijeme (mustehab a ne mekruh) jednog
namaza bude na izmaku, te se on kao vaktijja ne bi mogao u tom
vremenu obaviti ako bi se pazei na tertib najprije klanjale faite,
onda e se, ne pazei na tertib, klanjati najprije vaktijja namaz.
2) ako neko zaboravivi da ima faitu klanja vaktijju pa mu
kasnije na um padne, namaz mu je valjan, ne mora ga ponavljati.
Tertib je, dakle, i tu spao.
3) kad se u koga nagomila faita pa ih bude est ili vie (ne
raunajui vitr, iako se i on mora uzimati u tertib), onda se uzima
da su se faite nagomilale i ne mora se vie paziti na tertib, iako je
bolje.
Kao primjer za tertib donosimo ovo:
Neko hoe da klanja ikindiju a nije jo klanjao podne.
Treba da najprije klanja podne pa onda ikindiju. Ako bi klanjao
ikindiju pa podne, ikindija mu ne bi valjala. Ili: ovjek nije jedan
dan nita klanjao, pa naklanjava skupa. Treba najprije da naklanja
sabah, pa podne, ikindiju, akam i jaciju. Ako bi isprometao,
isprometani namazi ne bi mu valjali.
Poto je, osim u spomenuta tri sluaja, dunost paziti na
tertib, pa kad bi neko klanjao vaktijju-namaz sjeajui se faite,
111

vaktijja-namaz bio bi mu pokvaren kao farz i prometnuo bi se u

nafilu, ali uvjetno, kao u sluaju kad bi faitu naklanjao prije nego
to proe pet slijedeih vaktijja. Ako bi pak poslije toga, tj, nakon
to proe pet slijedeih vaktijja, naklanjao faitu, spomenute
vaktijje bi mu postale valjane. Na pr. neko klanja podne sjeajui
se da mu je toga jutra proao sabah. To podne mu je pokvareno
ako sabah naklanja prije nego istee vrijeme sutranjeg podneva.
Pokvareni bi mu bili i ikindija, akam, jacija i sabah pa i podne
ako bi onu faitu, dakle sabah, naklanjao prije nego izae vrijeme
ovog podneva. Ako bi kasnije sabah naklanjao, svi spomenuti
namazi bili bi mu valjani.
ovjek s kojeg je bila spala obaveza tertiba, im kada
uini sve, pa i zadnju faitu, opet prima na se obavezu tertiba.
Kad se naklanjavaju faite, treba ih prema miljenju nekih
islamskih uenjaka lijepo u svijesti oznaiti, koja je npr. to jacija,
podne itd. koje hoe da naklanja. Ako to ne moe tano da se,
sjeti, onda neka namisli najprvi ili najzadnji izvjesni namaz, npr.
podne, da naklanjava, a koji mu je proao. Tako se isto postupa i
kad se post hoe da naposti za prole dane.

112

O PRISPIJEVANJU NA FARZ
Kad ovjek pone zasebno klanjati neki farz, pa se u tom
kod njega obrazuje demat, on e prekinuti svoj namaz i
pristupie dematu, ako ne bude seddu od prvog rekata uinio, ili
ako bude i uinio ali je to namaz od dva ili tri rekata. Ako je
seddu uinio u namazu od etiri rekata, onda e klanjati sam jo
jedan rekat, pa e predati na dva rekata selam i to e mu se
raunati u nafilu, a on e prii i za imamom klanjati dotini
namaz. Ako bude klanjao tri rekata kad se uspostavio demat,
svrie po sebi svoj farz, pa e, ako hoe, pristupiti dematu i s
njim klanjati namaz koji e mu se raunati kao nafila. Ovo moe
uiniti ako taj namaz nije ikindija, inae ne. Ako bi bio samo
ustao na trei rekat, odnosno ne bude jo uinio sedde za taj rekat
kad se demat uspostavio, prekinue namaz na nogama jednim
selamom pa e pristupiti dematu.
Ko zapone klanjati sunnet dume i pri tom imam izae na
minber ili klanja podnevski sunnet a demat zapone farz klanjati,
najbolje je da se prekine sunnet na dva rekata, stupi u demat, i
nakon obavljenog farza da naklanja cijeli sunnet. No ne mora
prekidati zapoeti sunnet, moe ga zavriti pa onda pristupiti
dematu, odnosno sluanju hutbe.
Ko doe u damiju i zatee imama da klanja farz, odmah
e i on stupiti u demat ne klanjajui sunnete osim kod sabahnamaza, gdje e klanjati sunnete najprije, ako je siguran da e
imama stii makar na Ettehijjatu, a ako ni to ne moe, onda e
sunnet ostaviti i nee ga ni naklanjati. Podnevski sunnet u tom
sluaju e naklanjati poslije farza prije ili iza posljednjeg sunneta.
Od svih sunneta se naklanjava nakon to izae namasko
vrijeme jedino sabahski sunnet, ali i on samo onda kada i farz
izae iz vremena i naklanjava se istog jutra do podne.
113

Ko prispije makar samo na jedan rekat u dematu, pa

makar i na teehhud, iako se pravniki ne moe uzeti da je klanjao
u dematu4, ipak je taj njegov namaz postigao vrijednost (fadilet)
demata.
Prije farza se moe klanjati nafila-sunnet i drugo, ako je
ovjek siguran da mu vrijeme nee izmai, inae e klanjati
najprije farz.
Ko zatee imama na ruku-u pa tekbir uini i stane dok
imam digne glavu s rukua, ili nije nikako stajao nego odmah
otiao na ruku ali nije imama stigao, nije prispio na taj rekat.
Mekruh je izai iz damije u kojoj je prouen ezan a ne
klanjati u njoj, osim ako je dotini mujezin ili imam u drugoj
damiji pa treba tamo prei.

Kad bi se neko zakleo da e klanjati izvjesni namaz u dematu pa prispio

samo na jedan rekat, ne bi mu vrijedila zakletva, te bi je morao iskupiti
propisanim nainom (keffaretom)..

114

O SEHVI SEDDI
Sehvi-sedda je sedda koju treba uiniti zbog propusta u
namazu koji je nastao usljed zaborava. Ona se sastoji u tome da se
nakon predatog selama uine dvije sedde kao i obine, pa se
sjedne, proui teehhud, salavat i dove i preda selam. Ona se ini
kada ovjek nehotice izostavi koji namaski vadib ili uini
nehotice neto drukije nego to je vadib da se uini, npr.
izostavi se prvo sjedenje, sura ili Fatiha, ili proui najprije suru pa
onda Fatihu itd.
Ko hotimino uini neto drukije nego to je vadib, ini
grijeh i duan je namaz ponoviti. Ne ini se sehvi-sedda za koji
izostavljeni namaski sunnet kao ni za farz. U ovom drugom
sluaju treba namaz ponoviti, iako je taj namaski farz izostavljen
nehotice.
Sehvi-sedda bi se mogla uiniti i prije selama na
posljednjem sjedenju, ali je to mekruh. Sunnet je uiniti je poslije
selama, i to samo jednog, onog na desnu stranu, osobito ako se
radi o imamu.
I kad se vie vadiba izostavi, treba samo jedna sehvisedda. Zbog imamova zaborava (sehva) i muktedija, pa i
mesbuk, moraju sehvi-seddu uiniti. Muktedija nee initi sehviseddu zbog vlastitog zaborava, mesbuk e uiniti doklanjavajui,
a lahik takoer nee.
Kad bude za imamom veliki demat, kao na dumi i
bajram-namazu, imam nee initi sehvi-sedde.
Ko bi zaboravio sjesti na prvom sjedenju farza, vrati-e se
natrag ako se nije ve lijepo ispravio. Muktedija i onaj koji klanja
nafilu u svakom sluaju e se vratiti natrag. Sehvi-seddu e
115

uiniti ako se bude uspravio toliko da je blii kijamu nego

sjedenju.
Ko bi zaboravio sjesti na drugom sjedenju, vratie se
natrag sve dok nije seddu uinio, pa e onda sehvi-seddu uiniti.
Ako je i seddu toga suvinog rekata uinio, taj mu namaz prelazi
u nafilu, a on je duan da iznova klanja farz. Ako hoe, moe u
sluaju kad mu prelazi namaz u nafilu, da doda jo jedan rekat, da
mu nafila bude na tako, pa da mu mjesto tri bude etiri (u sabaha)
ili est mjesto pet (recimo u podne). Tada ne bi trebalo sehvisedde.
Ako bi ko sjedio na posljednjem sjedenju i zaboravivi
ustao da jo klanja, on e se vratiti i selam e predati bez
ponavljanja teehhuda. Kad bi i stojei predao selam moglo bi
vaiti, ali je sunnet selam predati sjedei. Ako bi i seddu uinio
za suvini rekat, farz e biti opet u redu, ali je mustehab dodati
tome rekatu jo jedan, pa e mu se raunati da je uz farz klanjao i
dva rekata nafile, a na kraju njih e uiniti sehvi-seddu. Ko
sehvi-seddu uini pri svretku dva rekata od nafile, nee na njih
nastavljati druga dva rekata. Ako bi uinio, neka povrati sehviseddu.
I za vrijeme obavljanja sehvi-sedde moe tome ovjeku
drugi pristupiti u demat i biti mu muktedija.
Poto i selam preda, pa makar bio odluio da ne ini
sedde, ipak je moe odnosno treba da uini sve dok se ne bi
okrenuo od kible ili progovorio.
Musallija koji klanja farz od tri ili etiri rekata pa drei da
je sve ispravno klanjao preda selam i sazna da je klanjao samo dva
rekata, dovrie namaz i sehvi-seddu uiniti. Ako ne bi selam
predao ali se bio dugo mislio koliko bi jedan nainaski rukn
obavio, treba sehvi-sedda, a ako je krae, ne treba.

116

DVOUMLJENJE U NAMAZU
Ako bi u namazu nastupila sumnja o tom da li je ovjek
klanjao recimo tri ili etiri rekata, ako mu se to dogodilo prvi put
u ivotu ili mu se rijetko dogaa, ponovie taj namaz, inae e
postupiti kako mu miljenje pretegne. Ne pretegne li mu nikakvo
miljenje, tj. ne mogne li se odluiti, uzee za podlogu
nastavljanja ono to mu je sigurno poznato. (Ako npr. ne moe da
bude siguran da li je klanjao tri ili etiri rekata, uzee da je klanjao
tri jer sigurno zna da je toliko klanjao; a ne zna za etvrti sigurno.
Sjedie poslije svakog rekata za koji bi mogao pomisliti da mu je
najzadnji.
O dvojbi koja bi nastala poslije namaza ne treba voditi
nikakva rauna, osim ako bi bio naistu da je neto izostavio,
nastojae da to neto popravi ako se moe.

117

SEDDEI-TILAVET
Seddei-tilavet je ona sedda koja se uini kad se proui
odreeni ajet iz Kur'ana. Takvih je ajeta u Kur'anu etrnaest i kod
svakog je sa strane naznaeno da je tu sedda. Ti se ajeti nalaze u
ovim surama: 1) El-E'araf, 2) Er-r'ad, 3) En-nahl, 4) El-isra, 5)
Merjem, 6) El-had, 7) El-furkan, 8) En-neml, 9) Es-sedde, 10)
Sad, 11) Ham-mim sedde, 12) En-nedm, 13) Inekkat i 14) Ikre.
Seddei-tilavet treba da uini i onaj koji proui dotini ajet
i onaj koji ga uje kako ga drugi ui. Ona je vadib i treba je po
mogunosti odmah uiniti, iako se moe odgoditi, ali je to
mekruh-tenzihen. To je ako nije bila vadib u namazu, inae je
treba odmah uiniti. Ona se sastoji iz jedne obine sedde. Kad se
poe na seddu i kad se ustaje s nje donese se tekbir (Allahu
ekber se rekne) i to je sunnet. Ne diu se ruke, nema teehhuda ni
selama. Kad se htjedne sedda uiniti, mendub je ustati pa otii na
seddu.
Ko uje drugoga da proui odnosni ajet sedde, pa makar i
u prijevodu, duan je da uini seddu, pa makar i da nije imao
namjere da slua. Od toga se izuzima ena u hajzu ili nifasu, te
imam i muktedija kad uju od muktedije. Ako uju od drugoga
treba da seddu uine ali po svretku namaza. (Ako bi je uinili u
namazu ne bi se oduili, ali ne bi ni namaza pokvarili).
Ko bi uo spomenuti ajet recimo od papagaja, od odjeka ili
s gramofona, ne bi trebao initi sedde, a ako bi uo to iz usta lude
ili ovjeka u snu, prijeporno je meu ulemom da li tada treba
sedda ili ne.
Kad se u namazu proui ajet sedde, treba odmah seddu
uiniti, ne moe se odgoditi za poslije, jer se ne moe kada
uiniti. No tu seddu moe nadomjestiti redovna namaska sedda,
118

pa i ruku, ako je dotini namjeravao da se tim rukuom ujedno

odui i za seddei-tilavet i ako je odmah po prouenom ajetu iao
na ruku, ili bar da nije vie uio iza njega od dva do tri ajeta.
Kad bi uo ajet sedde od imama za kojim nije pristao, ili
jeste ali na drugom rekatu, trebao bi seddu uiniti izvan namaza.
Ako bi za imamom pristao na istom rekatu, i imam seddu uinio
nakon njegova pristajanja, i on bi s njim seddu uinio. Ako bi
pak imam bio prije njegova pristajanja seddu uinio, on nije
duan da je vie ini, uzima se da je stigao imama na seddi.
Ko bi prouio ajet sedde izvan namaza i seddu uinio pa
isti ajet prouio ali u namazu, trebalo bi da opet seddu uini. Ako
nije bio prije uinio ova bi mu to je uini u namazu mogla
vrijediti i za onu prijanju. Isto tako vrijedi jedna sedda i onom
koji jedan ajet vie puta na jednom mjestu proui (makar i nakon
uinjene sedde). Prouiti jedan isti ajet na dva mjesta, pa i u
jednoj sobi iz koje je bio izaao nakon to je ajet bio prvi put
prouio, to trai dvije sedde da se uine.
I slualac mora dvije sedde uiniti ako jedan isti ajet uje
na dva mjesta, makar onaj koji je uio nije mijenjao svoga mjesta.
(U protivnom sluaju dovoljna mu je jedna sedda).
Mekruh je prouiti sure a izostaviti ajet gdje treba sedde
initi, a sam taj ajet prouiti nije mekruh, iako je u tom sluaju
bolje prouiti bar jo jedan ajet uz njega.
Kad ovjek proui ajet sedde i hoe da uini seddu, neka
odmah i sluaoci s njim zajedno uine, ali onaj ne mora stati pred
njih kao imam, niti sluaoci moraju formirati safove, nego e
seddu uiniti gdje se ko naao. Ipak je mendub da oni .ne diu
glave sa sedde prije onog ko je uio. Isto tako je mendub ajet
seddu u sebi (tiho) prouiti ako prisutni ni jesu spremni za
seddu.
Uvjeti za valjanost seddei-tilaveta su isti kao i za namaz,
osim tahrime (iftitah tekbira).
119

SALATUL-DUMUATI (DUM'A NAMAZ)

Duma namaz je farzi-ajn, preteniji od podneva - za
osobu koja je:
1) mukarac,
2) slobodna,
3) mukim u gradu ili predgrau,
4) zdrava,
5) sigurna od napada,
6) s oinjim vidom,
7) sposobna hodati.
Prema tome nijesu duni klanjati dume: ena, rob ili
zarobljenik, musafir, seljak, bolesnik, iznureni starac, ovjek koji
se boji napada kakva siledije ili zatvora, slijepac, bezuvjetno (a
po Ebu Jusufu i Muhamedu, ako nema vodia) kao i koji je
oronuo pa ne moe na noge. Moe se od dume izostati i pri
velikoj kii, velikom blatu, velikoj zimi, meavi i si.
Za valjanost dume potrebno je:
1) da se obavlja u veim mjestima, najmanje u tolikim
koja imaju toliko doraslih mukaraca da ne bi svi
mogli stati u jednu damiju u dotinom mjestu,5
5

Prema ovome duma se moe obavljati i u mnogim selima, no obino se veli

da je ona valjana samo u gradu ili predgrau. Grad se smatra veliko mjesto s
ulicama, trgovima (arijama), te okolnim selima, zatim s predstavnicima
vlasti, suda i sino. Ovakvo miljenje je opravdanije i odabrano od starih
islamskih uenjaka, dok su dokazi za protivno nedovoljni, odnosno nevaljani. I
drugi imami (Malik, afija i Ahmed Hanbelija) su sloni s ovakvim miljenjem.

120

2) da je obavlja vladar ili od njega ovlatena osoba,

3) da se obavi u podnevskom vremenu tj. ni prije ni
poslije njega,
4) da se obavi hutba na kojem bilo jeziku i to prije
namaza i da joj makar neko prisustvuje,
5) da je slobodan pristup svakom,
6) da se obavi u dematu koji se sastoji od najmanje
trojice ljudi osim imama, makar oni bili recimo
musafiri ili bolesnici.6 Ako bi demat sainjavali ene
ili djeca, duma ne bi vrijedila.
Demat kod dume ne mora trajati sve do kraja namaza
nego samo do druge sedde od prvog rekata. Prema tome imam bi
mogao sam dovriti namaz kad bi mu se sluajno raziao demat
poslije prve imamove sedde. Ako bi to bilo prije toga, morao bi
dovriti namaz ne kao dumu nego kao obini podnevski namaz.
Kao imami mogu dumu obaviti i oni koji je nijesu duni klanjati
kao musafiri, bolesnici itd.
Hutba se prema Ebu Hanifi moe sastojati samo iz jedne
kratke reenice npr. kao to su: Subhanallah, El-hamdu
lillahi, La ilahe illellah, koje dakle sadravaju spomen Boiji,
ali je mekruh ograniavati se samo na ovoliko.
Sunnet je pri hutbi:
1) da hatib bude s taharetom,
2) odjeven (s pokrivenim stidnim mjestima),
3) da sjedne malo na minberu prije poetka hutbe,
4) da se pred hutbu proui ezan a ikamet iza hutbe,
6

Iz ovoga svega se vidi da nemaju nikakve, pa ni najslabije podloge oni tzv.

alimi koji tvrde da duma nije valjana ili da nije vadib u onim zemljama u
kojim upravljaju nemuslimani.

121

5) da imam stojei obavi hutbu,

6) da se okrene prisutnm ljudima,
7) da hutbu zapone zahvalom i pohvalom Allahu,
8) izrei dva ehadeta (svjedoenje - oitovanje Boijeg
jedinstva i Muhamedova a. s. poslanstva),
9) izrei salavat pejgamberu a. s.,
10) da hutba sadrava vaz i opomene,
11) prouiti jedan ajet iz Kurana;
12) hutbu rastaviti na dva dijela, kao da su dvije hutbe,
13) sjesti meu tim hutbama,
14) spoetka drugog dijela hutbe takoer donijeti hvalu i
pohvalu Allahu i salavat Pejgameru,
15) u ovom drugom dijelu dovu uiniti Allahu za sve
mumine i muminke, molei za njih oprost od grijeha,
16) tako glasno govoriti hutbu da je svi prisutni mogu uti
17) ne duljiti s hutbom.
Mekruh je duljiti s hutbom kao i izostaviti neto to je
sunnet da se uini.
Farz je pouriti na dumu namaz ostavivi sve druge
poslove im ezan zaui.
Kad se imam ispne na minber, nema vie klanjanja, a
pogotovu razgovora sve dok se namaz ne svri. Mekruh je za
sluaoce hutbe da jedu, igraju se ime, obaziru se i sl.
Po izlasku na minber imam nee nazivati selama
sluaocima.
Mekruh je izai iz grada poslije ezana za dumu, dok ne
klanja ovjek dume.
122

Ko nije duan klanjati dumu, kad je klanja, ne treba mu

taj dan podne klanjati. Ko nema opravdana razloga za izostanak sa
dume haram mu je izostati pa mjesto nje klanjati podne. Ako bi
takav ovjek klanjavi podne poao na dumu a imam bude jo na
namazu, a pogotovu ako je jo na minberu, njegov podne namaz
ne vrijedi kao farz nego mu prelazi u nafilu, pa makar on i ne
prispio na dumu.
Mekruh je petkom klanjati podne u dematu u gradu
ljudima s uzurom (koji imaju valjan razlog) za izostanak sa dume
kao i kanjenicima. Ko prispije makar samo na teehhud ili na
sehvi-seddu od dume, taj se smatra da je prispio na dumu, te e
je kao takvu i dovriti.

123

O BAJRAMIMA
Namaz dvaju bajrama je vadib ovjeku koji je duan
klanjati dumu. Za valjanost ovih namaza uvjeti su isti kao i za
dumu osim hutbe koja je ovdje sunnet. Zato se bajram-namaz
moe obaviti i bez hutbe, iako je ne valja izostaviti kao i prouiti
je prije bajram namaza.
Pri Ramazanskombajramu je mendub:
1) poslije zore a prije namaza togod pojesti,
2) da to po mogunosti bude hurma,
3) da broj pojedenih hurmi bude liho,
4) okupati se,
5) zube istrljati misvakom ili etkicom,
6) namirisati se,
7) obui se u najljepe odijelo,
8) sadekai-fitr, ako je duan i ako je nije podijelio, treba
prije podijeliti nego ue u damiju,
9) drati se veselo,
10) po mogunosti podijeliti to vie sadake,
11) podraniti i rano otii u damiju,
12) klanjati sabah u svojoj mahalskoj damiji,
13) ii u damiju pjeke uei usput tekbire u sebi i prestati
uiti kad doe u damiju,
14) vratiti se iz damije po mogunosti drugim putem.
124

I pri Kurban-bajramu je sve ovo mendub osim jedenja pred

bajram-namaz; ovdje je ba mendub ne jesti nita dok se ne klanja
namaz.
Mekruh je klanjati kakvu nafilu dok se ne klanja bajram
namaz, kao i poslije njega na onom istom mjestu gdje se on
klanjao (u damiji). Vrijeme bajramskog namaza poinje otkad
sunce odskoi koliko za koplje ili dva, tj. otprilike 45 minuta po
izlasku sunca i traje do zevala.

Kako se klanja bajram-namaz

Bajram namaz se klanja ovako:
Naumi se klanjati odreeni bajramski namaz, zatim se
donese tehrime, proui subhaneke, donesu tri bajramska tekbira
i pri svakom se ruke diu kao pri tehrimi. Zatim e imam prouiti
Euzu, Bismillu u sebi, a na glas Elham i sure (Mendub je prouiti
suru Sebbihisme rabbike-eala) pa e poi na ruku i sedde. Na
drugom e rekatu prouiti Bismillu (u sebi), zatim Fatihu i suru
(mendub je Hel etake hadisul-gaije), onda tri bajramska tekbira
diui svaki put ruke kao i na prvom rekatu, a onda s rukuskim
tekbirom otii na ruku', seddu i teehhud pa selam predati.
Mogli bi se i na drugom rekatu tekbiri obaviti kada i na
prvom, tj. prije kiraeta, ali je bolje poslije. Koga bi jedan rekat
maio, kad bude naklanjavao, najprije e obaviti kiraet pa onda
donijeti tekbire. Ko zatee imama na ruku-u, tehrimu e izrei
stojei, a i bajramske tekbire isto tako ako vidi da ga ruku s
imamom nee maiti, inae e tekbire donijeti na ruku-u pognut,
ne diui ruku. Ako bi se imam digao prije nego je on mogao
izrei sve tekbire, on e poi s imamom, a ostatak tekbira spada s
njega (nee ih ni izgovoriti). Ako bi pak imama stigao u asu kad
125

se digao s rukua, nee tekbira izricati jer e ih izricati kad bude

naklanjavao dotini rekat.
Poslije namaza e imam obaviti dvije hutbe u kojim e
pouiti prisutne o sadekai-fitru, odnosno o kurbanu i tekbiriteriku.
Bajram namaz se ne moe kada uiniti po sebi. Ako se
sluajno nije obavio prvi dan obavie se drugi, a Kurban bajram i
trei dan. Kasnije od toga ne moe ni jedan.
Tekbiri terik glasi: Allahu ekber, Allahu ekber. La ilahe
illellahu vallahu ekber. Allahu ekberu ve lillahil-hamd.
Taj tekbir se ui, za vrijeme Bajrama poslije farza. Vadib
ga je uiti prema Ebu Hanifi od sabaha dana Arefata (9.
zilhideta) do ikindije prvog dana Kurban bajrama, i to odmah iza
farza koji se obavi u pohvalu dematu (dakle ne u dematu
samih ena). To je vadib za imama koji je mukim u gradu kao i
muktediji pa ko on bio. Prema Ebu Jusufu i Muhamedu ovaj
tekbir je vadib od sabaha dana Arefata do ikindije etvrtog dana
Bajrama, odmah iza farza, i to za svakoga ko ga klanja, muku ili
ensku, graaninu ili seljaku, mukimu ili musafiru. Ovo je
miljenje prihvaeno, pa se po tome ljudi ravnaju i donose se fetve
na temelju toga.

126

NAMAZ PRI POMRAENJU SUNCA I

MJESECA TE RAZNIM STRAHOTAMA
Sunnet je klanjati dva rekata pri pomraenju Sunca, i to
kao obinu nafilu, a za imamom damije u kojoj se duma klanja
ili za onim koji ima za to ovlatenje. Pri tome ne treba ni ezan ni
ikamet, niti se ui to naglas, niti hutba, nego e se na prikladan
nain objaviti ljudima da dou u damiju. Sunnet je podugo uiti
na spomenutim rekatima kao i na njihovim rukuima i seddama.
Po svrenom namazu imam e sjedei uiniti dovu, okrenut prema
kibli, ako hoe, ili stojei okrenut prema ljudima, to je ljepe.
Ljudi e pratiti dovu s Amin i tako e se raditi dok pomrina ne
prestane.
Kako nas vjera ui da to ee i vie spominjemo
Svevinjeg Allaha i Njemu se molimo, to prilikom gotovo svake
neobine pojave u prirodi a koja kod ovjeka izaziva dubok
utisak, pohvalno je i lijepo pomoliti se Allahu, gospodaru svemira
i svega to je u njemu, priznajui samo Allahu neogranienu vlast
i mo.
Pri pomraenju Mjeseca, stranoj tami obdan, drugim
strahobama i izvanrednim stranim pojavama klanjae se po sebi
ba kao i kod pomraenja Sunca, makar imam i ne bio prisutan.

127

NAMAZ I DOVA RADI KIE

Kad nastane sua, lijepo je ii na dovu za kiu. Moe se u
tu svrhu i klanjati dva rekata, ali po sebi, prema miljenju Ebu
Hanife. Prema Ebu Jusufu i Muhamedu, imam e klanjati dva
rekata s dematom uei na glas, pa i hutbu e obaviti, prema Ebu
Jusufu jednu, a prema Muhamedu dvije. Ezana i ikameta nema
ovdje.
Za ovu svrhu treba istigfar, tj. od Boga d. . moliti oprost,
priznajui da smo grijeni.
Mustehab je tri dana uzastopno - ali ne vie - izlaziti na
dovu pjeice, u iznoenom, opranom i iskrpljenom odijelu, idui
smjerno, skrueno i ponizno, oborivi glavu preda se i svaki put
prije polaska sadaku dijelei. Isto tako je mustehab da pou na
dovu i starci i djeca pa i stoku izvesti s njihovim mladim
(janjcima, teladima, jaradima) i po mogunosti rastavivi stare od
mladunaca.
Imam e stati prema kibli dignuvi ruke a ljudi e sjedei i
prema kibli okrenuti vikati: Amin! Dovu e imam initi ovako:
Allahummeskina gajsen mugisen, henien, merien merian,
gadekan, mudellilen, sihhan, ammen, tabekan daimen ili slino.
(Boe, napoji nas spasonosnom kiom, ugodnom i dobrom,
plodonosnom, obilatom, gustom, jakom, opom i trajnom!
Ne treba na dovi izvraati haljina. Dovi treba da
prisustvuju samo muslimani.

128

DENAZE NAMAZ I DRUGE ODREDBE O

MRTVACU
Sunnet je ovjeka koji umire okrenuti na desnu stranu, a
moe se povaliti i na lea, ali e mu se glava malo podignuti. Ako
je umiruem ovo namjetanje teko, treba ga ostaviti da lei onako
kako mu je najlake.
Sunnet je umirueg podsjeati i navoditi na to da izgovori
Kelimei-ehadet. To e se initi na taj nain to e se kod njega
na glas izgovarati ehadet, ne bi li se i on za tim poveo, no nee
niko direktno nagovarati umirueg na to niti to od njega
zahtijevati. Mustehab je da se roaci, susjedi i prijatelji umirueg
iskupe oko njega, da mu budu pri ruci, napoje ga vodom i neko da
ui kod njega Jasin. (Neki uenjaci preporuuju i Suretur-read).
Da li smiju oko njega biti eriatski neiste osobe (dunub, hajizli,
nifasli) ostalo je kao sporno meu uenjacima.
Kad ovjek umre, povezae mu se vilice i zaklopiti oi.
Onaj ko mu bude zatvarao oi lijepo je da proui: Bismillahi ve
ala milleti resulillahi. Allahumme jessir alejhi emrehu, ve sehhil
alejhi ma beadehu ve es-idhu bilikaike, ved-al ma harede ilejhi
hajren mimma harede anhu! S imenom Bojim i u vjeri Boijeg
Poslanika! Boe, olakaj mu stanje i uini mu lakim ono to mu
dolazi (to je poslije njega). Usrei ga susretom s Tobom i uini
mu ono kuda je otiao boljim od onoga odakle je izaao. Zatim
e se mrtvac pokriti ime (arafom) i vele staviti komadi gvozda
ili neto drugo na trbuh mrtvaca da se ne bi jako napeo. Ruke
treba da mu se oprue niz tijelo a nikako na prsa. Kuran ne valja
vie kod njega uiti dok se ne okupa.
Lijepo je oglasiti smrt dotinog da bi bilo vie ljudi na
denaze namazu.
129

Kupanje mrtvaca
Nije runo pouriti s opremom mrtvaa za pokop im se
tano ustanovi da je nastupila smrt, ali prije ne.7
Pri opremi mrtvaca isti se poloi na teneir ili na kakvu
dasku koju je dobro malo okaditi unlukom (tamjanom) ili im
drugim (jedan, tri, pet ili sedam puta). Valja mu pokriti stidni dio
tijela, skinuti odijelo ili haljinu njegovu i onda krpom obaviti
istinda a zatim e mu se uzeti abdest bez ispiranja usta i nosa,
osim ako je neist preminuo (npr. dunub). Zatim e se saprati
toplom vodom sa sapunom, a ako nema takve, onda moe i
obinom vodom. Kosa i brada e mu se oprati sapunom, ako ima i
miriljivim. Nakon toga e se povaliti na lijevu stranu da mu se
opere desna strana, da bi voda doprla do pod njega. Zatim opet na
desnu stranu da mu se opere lijeva strana. Onda e onaj koji kupa
malo uspraviti mrtvaca, uza se ga prisloniti ili ga doekati rukom
ili koljenom te ga drugom rukom potrti po trbuhu. Ako togod
izae iz njega i to treba oistiti, ali ne treba obnavljati zbog toga
kupanje niti abdest mrtvome. Pri pranju stidnih dijelova
posluiemo se kakvom krpom koju emo zamotati oko ruke.
Pranje, kako smo ga opisali, ponovie se tri puta, a onda posuiti
mrtvaca arafom ili im drugim. Lijepo je staviti mu na glavu i
na bradu kakvih mirisavih stvari, kamfora (afurije) na one
dijelove tijela koji su padali na zemlju kad bi seddu inio. (Nije
potrebno merati pamuk u usta, nos, ui itd. jer nemamo to nigdje
zabiljeeno u pouzdanim predajama). Nee mu se kosa rezati niti
brada podrezivati ni raeljavati. Nakon svega ovog, mrtvac e se
zamotati u kefine.
Najbolje je da mrtvaca kupa njegov roak ili blinji. Ne
bude li imao takvoga, neka ga kupa kogod poboan i pouzdan koji
7

Muhamed a. s. je preminuo izjutna u ponedjeljak, a ukopan je bio tek sutra na

veer. tj. uoi srijede.

130

ne bi nikom kazao ako bi pri mrtvacu vidio to nezgodno. ena bi

mogla okupati svog umrlog mua, a mu svoju enu ne bi. U
sluaju da umre jedna ena gdje su sami mukarci ili obratno,
umre mukarac gdje su same ene, mrtvac se nee kupati, nego e
mu se uzeti tejemmum krpom koja je omotana oko ruke. Ako se
nae uz njega neko od blie rodbine taj e mu tejemmom uzeti
rukom bez krpe, bio ga umrli muko ili ensko. Ako bi u mjestu
gdje je umrla ena bilo ena ali nemuslimanki, ili umro mukarac
a bilo pored muslimanskih ena samo mukaraca nemuslimana,
pozvae se koja inovjerka, odnosno inovjerac, da obave kupanje
poto im se daju glavne upute. Ako ovi ne htjednu, onda e se,
kako je ve opisano, uzeti mrtvacu tejemmum. Umrlo dijete moe
kupati i muko i ensko. Nema grijeha umrlog poljubiti.
Oprema i ukop mrtvaca vre se iz njegovih sredstava, a
kod ene je mu duan da to izvri iz svojih sredstava. Ne bude li
se mrtvi imao odakle okupati i opremiti, to je duan da uini onaj
njegov roak koji bi ga bio duan hraniti da nije mogao
privreivati. Nema li takvoga, onda trokove treba da snosi
drava, a ako ova ne htjedne onda je to duan da uini narod
prilozima. Ko bi saznao za ovakav sluaj, duan je druge
obavijestiti i skupljati sredstva za opremu i ukop, ako sam ne
moe ili nee da dade.

Kefini
Mrtvaca je farz zamotati u kefine.
Kefina ima tri vrste prema broju komada iz kojih se
sastoje: 1) kefini koji su sunnet, 2) kefini koji mogu valjati i 3)
kefini za nudu.
Kefini koji su sunnet kod mukarca sastoje se iz tri
komada: koulje koja see od vrata do nogu, arafa od glave do
pete, zvanog izar i drugog veeg, zvanog lifafe u koji se
mrtvac sav moe zamotati i koji se moe zavezati i vie glave i
131

nie nogu. Kod enske osobe ti se kefini sastoje od pet dijelova:

koulje, izara, lifafe, povezae i krpe iroke najmanje dvije tri
podlanice kojom e se umrloj povezati prsa.
Kefini koji mogu valjati sastoje se kod muka od izara i
lifafe, a kod enska od povezae, izara i lifafe. Oni su bolji za
siromanije ljude i one s puno nasljednika.
Kefini za nudu i za mukog i za enu su ono to se ima.
Kvalitet kefina umrlog neka bude otprilike onakav kakav
kvalitet odijela je nosio umrli u sveanim danima. Inae oni mogu
biti pamuni, vuneni, laneni itd., a za ensko i od svile, ali su
najbolji pamuni. Mogu biti i razne boje, ali je najbolje da su
bijeli. Nije vano da li su sasvim novi ili upotrebljavani ali oprani.
Koulja nema rukava, klinova, otvora na prsima niti
poruba. Saruk nije potreban, ta vie mekruh ga je staviti mrtvacu.
Kad htjednemo mrtvaca zamotati u kefine, najprije emo
prostrijeti lifafe, pa po njemu izar pa onda koulju, u koju e se
mrtvac obui, zatim izar prisamititi: najprije lijevu stranu, onda
desnu, a onda emo tako uiniti i s lifafom. Ako se bojimo da e
se kefini razmotati, moemo ih i zavezati. enske kose, ako su
duge, razdvojiemo u dva dijela pa ih niz prsa spustiti po koulji,
pa onda doe povezaa (glave i lica) po koulji ispod lifafe,
odnosno i izara, pa e se onda povezati krpa po svemu tome da se
kefini ne bi razmotali.
Prije upotrebe lijepo je kefine nakaditi tri, pet ili sedam
puta.

Namaz za umrlog (Denaze-namaz)

Klanjati za jednog umrlog posebni namaz - denaze je
farzi-kifaje, kao to je i opremiti ga i okupati.
132

Ruknovi toga namaza su: etiri tekbira (od kojih je prvi i

art i rukn), zatim stajanje na nogama (dakle ne moe se klanjati
sjedei ili jaui bez jaka uzra) i dova.
artovi (uvjeti) za klanjanje ovog namaza su isti kao i kod
drugih namaza koji vrijede za musalliju, ali ovdje posebno ima
uvjeta i za mrtvaca da je:
1) musliman,
2) ist (okupan ili s tejemmumom),
3) da je pred dematom,
4) da je na licu mjesta i
5) poloen na tle (dakle ne na nosilima i slino).
Sunneti su za denaze-namaz:
1) da imam stane prema prsima mrtvaca,
2) da se nakon prvog tekbira izree Bogu pohvala (uei
npr. Subhaneke,
3) da se nakon drugog tekbira proui salavat i
4) da se nakon treeg tekbira moli Allaha d. . za
mrtvoga (da mu oprosti grijehe i sl.).
Za ovu svrhu nema odreene dove, ali je naravno najbolje
uiti one za koje se tvrdi da ih je Alejhisselam uio kao npr. ona
to je u nas uobiajena. Izmeu njih je i ona to ju je uo od
Muhamed (a. s.) Avf ibni Malik kad je s njim jednom klanjao
denazu. Ona glasi: Allahummagfir lehu, verhamhu, ve afihi,
veafu anhu, ve ekrim nezlehu ve vessia' medhalehu vagsilhu bilmai, ves-seldi, vel-berdi, ve nekihi minel-hataja kema junekkesseubul ebjadu mined-denesi vebdilhu daren hajren min darihi ve
ehlen hajren min ehlihi ve zevden hajren min zevdihi, ve edhilhul-dennete ve eizhu min azabil-kabri ve azabin-nari (Boe,
oprosti mu grijehe i pomiluj ga. Podaj mu spas i oprosti mu. Uini
mu konaite dobrim a mjesto kuda e otii prostranim. Operi ga
133

vodom, snijegom i krupom (to u alegoriji znai: neka bude ist od

grijeha kao da je tek od majke roen), oisti ga od grijeha kao to
se bijela haljina oisti od plijesni, zamijeni mu kuu boljom od
njegove, i obitelj boljom od njegove, i druga boljim od njegova,
uvedi ga u denet i sauvaj ga kaburskog i dehenemskog azaba.
Nakon etvrtog tekbira predae se selam. Ruke se diu
samo kod prvog tekbira, iako ne bi smetalo da se diu i pri
svakom. Ako bi imam uinio sluajno i peti tekbir, demat to nee
initi nego e ekati imama i selam s njim predati.
Ako je umrli dijete ili luak, ne treba u dovi moliti za
oprost njihovih grijeha jer nisu ni grijeni. Kod djeteta se moe
prouit: Allahummed-alhu lena feretan, Allahummed-alhu lena
edren ve zuhren, Allahummed-alhu lena afian ve mueffean
(Boe, uini nam ga konaarom. Boe, uini nam ga kao plau i
opskrbu (kod Tebe), uini nam ga zagovornikom kod Sebe
(kojemu e zagovor biti primljen).
Kod nas uobiajena dova glasi:
Allahunumagrir lihajjina ve mejjitina, ve ahidina ve
gaibina, ve kebirina, ve sagirina, ve zekerina ve unsana.
Allahumme men ahjejtehu minna, fe ahjihi alel-Islam, ve men
teveffejtehu minna ve teveffehu alel-iman. Ve hussa hazel-mejjite
(hazihil-mejjitete) bir-revhi, ver-rahati vel-magfireti ver-ridvan.
Allahumme in kjane muhsinen (muhsineten), fe zid fi ihsanihi
(ihsaniha), ve in kjane musien (musieten), fe tedavez anhu
(anha), ve lekkihil-emne (lekkihel-emne) vel-bura, vel-keramete
vez-zulfa, bi rahmetike ja erhamer-rahi-min! (Boe, Ti oprosti
naim ivini i mrtvim, prisutnim i odsutnim, i velikim i malim,
mukim i enskim. Boe, kome od nas da ivot daj mu ga u
Islamu, a kome od nas oduzme ivot, oduzmi mu ga a da je on s
imanom. Obaspi ovoga mrtvog (ovu mrtvu) spokojstvom,
smirenou, milou, oprostom i Tvojim zadovoljstvom. Boe,
ako je dobro inio, Ti mu poveaj dobra djela, a ako bude loe
radio (-la), Ti mu (joj) oprosti i primi ga (je) sa sigurnou i
134

radou, poasti i odlikovanjem. Tako Ti Tvoje milosti,

Najmilostiviji!).
Pravo da bude imam kod denaze namaza pripada (poslije
nekih slubenih lica kao vladara, nadkadije i sl.) mahalskom
imamu demata kome i umrli pripada, a poslije njega veliji, tj.
onom koji je kao njegov najblii i koji se brine oko pokopa. (Iako
je sin blii od oca, ipak u ovom sluaju otac ima prvenstvo).
Velija moe ovlastiti i drugoga da klanja demazu onaj ko ima
pravo na to, ali isto tako taj moe povratiti namaz ako ga je drugi
klanjao kao imam bez njegova ovlaenja dok on nije bio prisutan.
(Mnogi uenjaci su miljenja da vladari i druga slubena lica iza
njega nemaju pravo u ovom sluaju da povrate namaz, ako ga je
kao imam klanjao velija ili neko ovlaten od njega). U sluaju da
se povrati namaz, nee u njemu sudjelovati oni koji su ga jednom
klanjali.
Onaj kome pripada spomenuta pravo prei je od onoga
koga je umrli oporukom naredio.
Ako je neko ukopan iz nekog razloga a da mu nije klanjata
denaza, klanjae mu se ista na grobu, makar mrtvac ne bio ni
okupan sve dotle dok se ne bude smatralo da se je mrtvac raspao.
Za vrijeme klanjanja denaze neka se po mogunosti ljudi
rasporede u tri safa, pa makar ih bilo samo sedam (imam, pa
trojica, pa dvojica pa jedan - tako bi se postavili).
Kad se sastane negdje vie denaza, najbolje je posebno
klanjati svaku, i to najprije onoj koja je uvaenija (naobrazbom,
pobonou i starou), no ako bi se klanjao i jedan namaz za sve
te umrle, moglo bi vaiti. U tom sluaju treba poredati denaze
jednu uz drugu tako da ine jedan red prema kibli upravljen, tako
da bi prsa svrh mrtvaca bila pred imamom. Mogle bi se poredati i
jedna nie druge, pa bi tada stao pred onu najugledniju. U prvom
sluaju do imama bi trebalo staviti muke, pa djecu pa enske
mrtvace, a u sluaju da se svi kopaju u isti grob, red bi bio
obratan.
135

Ko zatee imama na ovom namazu meu dva tekbira,

priekae ga do slijedeeg tekbira pa e onda pristupiti u namaz, a
kasnije e nadomiriti prole tekbire prije nego se digne mrtvac. Ko
bude prisutan ve pri tehrimi pa ga sluajno nije izrekao zajedno s
imamom, nee ga tada ekati do drugog tekbira nego se odmah
ukljuiti. Ko prispije nakon i etvrtog tekbira, makar i prije
selama, namaz ga je proao.
Mekruh je klanjati denaze namaz u damiji gdje se nalazi
i demat i denaza, a prema nekoj ulemi i kad bude denaze s
imamom i jednini dijelom demata izvan damije, dok drugi tvrde
da nije. Isto je mekruh klanjati ovaj namaz na putu kuda se prolazi
ili na tuem zemljitu bez prethodne dozvole vlasnika.
Umrlom novoroenetu, ako je pokazivalo pri porodu
ikakve znake ivota, nadjee se ime, okupati ga i klanjati mu
denaze namaz. Ako nije pokazivao nikakvih znakova ivota,
nadjee mu se ime, okupati ga, zamotati u kakvo platno i ukopati
bez klanjanja namaza.
Kad bi umro nemusliman, inae roak muslimana, koji
nema druge rodbine, ovaj e ga dati okupati i zamotati u to bez
obraanja panje na sunnete pri tom, te ga ukopati isto bez
odreenih pravila za muslimane. On ga moe predati i njegovim
istovjercima da ga oni ukopaju kako je u njih obiaj. Njegovu
denazu moe pratiti ali poizdaleka.
Nee se klanjati namaz odmetniku ili razbojniku koji
padnu u borbi. Ako bi bili pohvatani pa kasnije smaknuti, okupae
se i klanjae im se denaze namaz. Isto se nee klanjati onom koji
ljude ubija davljenjem, nasilniku u gradu ako pogine pri tom,
onom koji pogine usljed plemenskih ili politikih zadjevica, kao
ni onom koji hotimino ubije oca ili majku. Samoubica e se
okupati i namaz e mu se klanjati, iako je veliki grijenik.

136

Noenje denaze
Sutnnet je da odraslog mrtvaca nose etiri ovjeka.
Mustehab je da je svaki uesnik ponese makar etrdeset koraka,
zapoevi od prednje desne strane i zavrivi zadnjom lijevom.
Mustehab je prilino brzo nositi denazu ali ne toliko da bi se
mrtvac poeo drmati u tabutu. Ii za denazom mnogo je bolje
nego li pred njom.
Mekruh je za denazom idui na glas uiti Kuran ili ta
drugo. Ne treba ustajati pred denazom kad naie niti za njom
malo pristati pa se povratiti. Mekruh je sjesti prije nego se
denaza spusti na tle.

Grob (kabur, mezar)

Grob e se iskopati u dubinu koliko za pola ljudskog stasa
ili koliko do prsa, a jo bolje i dublje. Pri dnu groba od strane
kible iskopae se jedna jama u duljini i irini umrloga zvana
lahd u koju bi se mogao mrtvac smjestiti a da ovamo grob
ostane prazan. To e se, naravno, initi samo ondje gdje to teren
doputa. Mrtvac e se metnuti u grob na stranu kible, a onaj koji
ga bude stavljao neka rekne: Bismillahi ve ala milleti resulillahi,
sallallahu alejhi ve selleme! okrenue ga prema kibli na desnu
stranu, a iza njega e podmetnuti malo zemlje ili to drugo da se
mrtvac ne izvrne na lea. Zatim e mu odrijeiti sveze kojim su
bili kefini povezani. Onda e se jama (lahd) zazidati erpiem ili
pruem, a ako nema ovih, onda im bilo. U mehkoj i prhkoj zemlji
moe se jama u grobu napravit i u sredini groba, pa je izidati sa
strana erpiem ili im drugim i u nju mrtvaca poloiti. To se zove
ek koji e se zatim natkriti erpiem ili drveem. Za takvu se
zemlju moe i tabut ili sanduk napraviti, pa ak i od eljeza u koji
e se staviti malo zemlje. Ako zemlja nije movarna, onda se
moe kopati kao to se kod nas i radi, tj. jednostavno staviti
137

mrtvaca u grob u onu stranu od kible okrenuvi ga na desnu stranu

prema njoj, pa ga natkriti daskama i zakopati.
Mustehab je kad se ensko sputa u grob natkriti neim
dok se daske ne poredaju nad umrlom ili lahd ne zazida. Kod
mukarca se to ne ini. Grob je dobro napraviti malo valjkast a ne
s rubovima kao sanduk. Nije mekruh poprskati vodom tek
napravljeni grob, osobito ako je zemlja prhka ili pjeskovita, a puu
jaki vjetrovi. Haram je na grobu neto praviti radi ukrasa ili uresa
a mekruh je radi utvrivanja kad se mrtvac ukopa. Nije mekruh
napisati na nianu npr. ime ili prezime umrloga. Mekruh je
ukopati mrtvaca u njegovoj kui kao i u katakombi (podzemnoj
sobi ili hodniku). Nije mekruh ukopati vie mrtvaca u jedan grob,
ako je nuda, no tada e se izmeu svakog nasuti malo zemlje da
se rastave. Mustehab je ukopati mrtvaca u onom mjestu gdje je
umro ili poginuo, ali ne kodi ako bi se prije ukopa prenio od tog
mjesta na udaljenost od jedne do dvije milje. No, poslije ukopa ne
smije se iskopavati i prenositi. Uope je haram iskopavati mrtvaca
osim ako je ukopan u tuem zemljitu. Mezar se moe otvoriti, tj.
otkopati ako je u njega upala neka vrijedna stvar ili novac pri
kopanju, pa makar i ne bilo to od velike vrijednosti. Iskopavati se
nee ako bi mrtvac bio naopako ili na lijevu stranu groba
postavljen, kao ni onda kad bi bio ukopan u grob koji je bio
iskopan za drugoga mrtvaca. U tom sluaju bi trebalo samo platiti
iskopavanje groba.
Ko umre na brodu koji je na otvorenom moru i podaleko
od kopna, njega e okupati, zamotati u kefine, klanjati mu
denazu i zatim ga baciti u more.
Mendub je posjetiti umrle na groblju ne gazei pri tom po
grobovima, i to i enama. Mustehab je prouiti Surei-Jasin. Iako je
sunnet obaviti posjetu i dovu stojei, ipak nije mekruh sjesti, pa
bilo to i na samom grobu, ali radi uenja. Inae ne valja sjedati na
grob, gazati po njemu, spavati, a ak ni u neposrednoj blizini ne
smije se vriti nuda. Mekruh je iz groblja upati sirovu travu ili
drvee, a nije ono to je suho.
138

ehid
ehid je ona osoba koju u borbi din dumanin, razbojnik ili
odmetnik ubije, a isto tako koju lopov u kui umori, pa makar
tupim oruem. Takoer i onaj koji se nae s tragovima ubojstva
na bojitu, zatim musliman koji je ubijen na pravdi Boga, a ne za
odmazdu ili kaznu, hotimino, otrim oruem. Za sve ove osobe
vrijedi uvjet da su u Islamu, punoljetni i isti (bez hajza, nifasa ili
dunupluka) i da su odmah po svretku boja ili sukoba umrle ili i
prije svretka. Takve osobe zovemo ehidi i njih emo zajedno
s krvi i haljinama zamotati i klanjati im denazu bez kupanja i bez
tejemmuma. S njih e se skinuti samo ono to ne moe posluiti
kao kefin, kao urdija, pamuklija, oruje i oklop. U sluaju da je
mrtvac nedovoljno obuen, moe se neto dodati, isto kao to se
moe i oduzeti neto ako je suvino natrpan haljinama. Sve haljine
skinuti je mekruh.
Okupati treba ubijenu osobu ako je bila neista (dunub,
hajizli, nifasli), ako je to djeak, lud ili nije odmah umro po
svretku bitke ili napada, kao npr. da je u meuvremenu neto
pojeo, popio ih, malo iza toga zaspao pa onda umro. Isto tako ako
se je lijeio ili je prolo vremena koliko jedan namaski vakat, ili je
neto tada oporuio, ili je razgovarao, ili je bio prenesen s bojita,
ali ne iz bojazni recimo da bi ga mogli konji satrti: Ako se neto
od nabrojanog dogodilo prije svretka boja, nee smetati da mu se
klanja namaz bez kupanja.

139

ZAKLJUNA RIJE O NAMAZU

Svevinji Allah je mnoge stvari zapovjedio a mnoge je
zabranio ljudima, a to sve radi potrebe i koristi samim ljudima.
Neposluh prema Boijim zapovijedima i nepotovanje Njegovih
naredaba donosi veliko zlo samim ljudima. Svemogui je zato
zaprijetio prestupnicima stranim kaznama, osobito na drugom
svijetu, a onom koji se dri Njegovih zapovijedi obeao je velike
nagrade i sreu kako na ovom tako1 i na onom svijetu. Nada u
Boiju milost i strah od Bozi je kazne su vrlo vani faktori koji
ljude gone na to da se dre bar donekle Boijeg reda i zakona. Da
se mognu na tome uzdrati, potrebno je stalno odravanje sjeanja
na svemogueg Allaha koji sve vidi i uje, svim upravlja i sve
odreuje i koji e one koji su Njemu pokorni neizmjerno
nagraditi, a grijenike kazniti. Zato je veliki i mudri Bog d. .
odredio da se klanja namaz u odreenim vremenskim razmacima a
u toku dana i noi jer je to najzgodniji nain da se kod ljudi odri
stalno sjeanje na Boga d. . i pobuuje u njima strahopotovanje
prema Njemu. To redovito obnavljanje sjeanja na Allaha d. . i
esto pobuivanje strahopotovanja prema Njemu, drae ovjeka
na uzdi vie nego ita drugo, da ne posre i ne zastranjuje. Istina
je, naime, da je malo ljudi koji ine dobro radi samog dobra, ili se
uvaju loih stvari zato jer su loe, i zato su im potrebni neki
Boiji pa i ljudski propisi i zakoni.
Pored toga to je namaz najzgodniji nain za sjeanje na
Boga i pobuivanje strahopotovanja prema Njemu, on
predstavlja i najsavreniji oblik odavanja potovanja Bogu d. .
od strane Njegovih robova. To je najbolji nain na koji se rob
smjerno i skrueno klanja Gospodaru svih svjetova te iskazuje
dunu zahvalnost prema vlastitom i opem Dobrotvoru d. . ije
140

blagodati neprestano svakog asa uiva zajedno sa svim

stvorenjima.
U namazu su razni elementi koji ga ine savrenim
oblikom ibadeta. Tu su: tekbir (velianje Boga), tesbih (slavljenje
i uzdizanje Boga), tahmid (zahvaljivanje), sena (pohvala), tehlil
(isticanje Boijeg jedinstva izgovorom: La ilahe illellah), zikr
(spominjanje Boga inae), istiaze (traenje utoita kod Boga od
ejtana), kiraet (uenje Kurana) te uenje salavata i dova. U
namazu se u svakom poloaju rob poklanja svom Gospodaru: i
stojei smjerno, i sagibajui se na ruku, i niice padajui na
seddu i sjedei i uei teehhud. U toj slubi posveenoj Njemu
zaposleni su svi dijelovi ljudskog tijela, a svoje slobodno vrijeme
ovjek-vjernik rtvuje toj slubi uzvienom Allahu, odriui se za
to vrijeme svake druge djelatnosti ili svojih uitaka. U namazu se,
dakle, ovjek klanja Allahu i srcem, i jezikom i tijelom, pa i
imetkom jer e se radi namaza odjenuti i biti uredan, to zavisi od
imovine.
Zbog svega toga namaz je Allahu najmiliji ibadet za koji
e On svoje robove najvie nagraditi, a kako smo rekli, namaz
najvie utjee na nas da ostanemo uvijek bliski Bogu d. . to nas
ini pravim ljudima i na ovom svijetu.
Da bi namaz imao ovako vanu ulogu u ivotu muslimana,
treba ga obavljati svjesno i razumno a ne formalno i mehaniki
(kao kad se maina kree bez svoje volje) i praviti kretnje radi njih
samih. Spoljanjim pregibanjem i izgovaranjem raznih stvari
obavlja se spoljanji dio namaza, a unutranji njegov dio se
obavlja duom i srcem. Sr namazs lei, dakle, u razmiljanju o
Allahu, Njegovoj svemoi i milosti te o tom zato smo stali u
namaz. Bez toga je namaz slab i korist je od njega gotovo
nikakva. (No bolje je makar i mehaniki obavljen namaz od
nikakvog, jer je i takav makar formalno udovoljio Boijoj
zapovijedi, a onaj nije nikako. Onaj prvi se popeo bar za jedan
stepen s kojeg e lake na drugi, a ovaj nije ni na kakav, pa za
njega nema ni nade da e se popeti na drugi).
141

Kad se stupa u namaz, treba dovesti sebe svijesti o tom da

se sada stupa pred velikog i uzvienog Allaha, Gospodara svih
svjetova. Ide se, dakle, Njemu na poklonstvo, i to na Njegov
poziv. Izostati se ne smije jer je poziv tu, a ne smije se ni kako mu
drago pred Njega izai kao pred kakva ovjeka. Treba sve druge
misli najprije odstraniti i usredotoiti svijest samo na namaz i tako
skoncentrisan stupiti u namaz i vriti ga tako. Ako bi tokom
namaza ovjeku dole kakve druge misli, treba nastojati da ih se
otrese to prije.

142

POST (SAVM)
TA JE POST
Savm znai post. On se kod muslimana sastoji u
namjernom ustezanju preko dana (od zore do suneva zapada) od
svakog jela i pia, puenja i udovoljavanja spolnim nagonima.
U protivnosti je s postom ne samo progutati neto to se
jede i pije nego i lijek ili drugo to, pa ak i nehotice togod
progutati, npr. uzimajui abdest da se zalije u grlo vode.
(No ako bi zaboravivi da posti neto pojeo ili popio, onda
to ne kvari post, ako bi se odmah ustegao od toga im se sjetio).
Pored toga post e pokvariti i kad bi se ovjek klistirao
(ihtikan) ili na drugi nain utrcao kakve tekuine u unutricu, ili
lijek proao u tijelo kroz ranu ili u mozak.
Postiti mjesec ramazan farz je bilo na vrijeme ili naknadno
napostiti - ovjeku koji je:
1) musliman,
2) pametan,
3) dorastao i
4) koji zna da je to dunost.
(Ovdje mislimo na osobu koja je primila Islam u
nemuslimanskoj zemlji) ili se nalazi privremeno u muslimanskoj
zemlji.
143

Da bude nekom dunost da posti u pravo vrijeme (eda),

treba ovjek da bude zdrav, bez hajza i nifasa (ensko) i mukim.
Da mu taj post bude valjan, treba:
1) nijjet,
2) da ne postoji neto to je u protivnosti s postom kao
hajz ili nifas, i
3) da se ne dogodi togod to post kvari.

144

VRSTE POSTA
Prema kakvoi post moe biti: farz, vadib, sunnet,
mendub, nafile i mekruh.
Farz je post uz ramazan i post svih kefareta (post kao
naknada za neke propuste) a prema nekim uenjacima i zavjetni
post (menzur).
Vadib je post kojim se napata post nafile koji je
pokvario, prema miljenju veine uenjaka i zavjetni post. Sunnet
je postiti Jevmi-aura ali zajedno sa danom pred njim, (deseti dan
muharrema zajedno s devetim).
Mendub je postiti po tri dana od svakog mjeseca. Mendub
je takoer izabrati tzv. bijele dane u mjesecu, tj. trinaesti i
etrnaesti dan svakog mjeseca, kao i ponedeljak i etvrtak u
sedmici i est dana mjeseca evvala, bilo uzastopno ili s
prekidima, te na koncu svaki post za koji je sunnetom (hadisom)
utvreno da ga je lijepo vriti, kao npr. Davudov post, tj. postiti
svaki drugi dan tokom cijele godine, a koji je post Bogu d. . vrlo
mio i veoma je cijenjen.
Nafile je post izvan spomenutih postova za koji se zna da
nije mekruh.
Mekruh-tenzihen je postiti samo deseti dan muharema bez
devetog ili jedanaestog dana, a mekruh-tahrimen je postiti dane
Bajrama i to prvi dan evvala te deseti, jedanaesti, dvanaesti i
trinaesti dan zil-hiddeta. Mekruh je postiti sam petak, samo
subotu ili samo onaj dan to ga poste pripadnici drugih
vjeroispovijesti, jer prema tim danima muslimani ne smiju
iskazivati nikakvo naroito potovanje. Ako je neko uobiajio
postiti i ne znajui da je taj dan i dan koji potuju drugi, onda mu
nije mekruh na taj dan postiti. Napokon je mekruh postiti
145

neprestano i dan i no (npr. postiti dva dana uzastopno ne jedui

nita ni obno) te cijeli vijek postiti.

146

KADA I KAKO SE NIJJET INI

Kod nekih postova treba nijjet uiniti za njega jo obno,
tj. prije nastupa dana i odrediti ta e postiti, dok kod drugih
postova ne treba ni jedno ni drugo. U ove posljednje spada: post
ramazana (eda), post za koji se zavjetuje da e se postiti izvjesnog
dana i nafile post. Za svaki od ovih postova nijjet se moe uiniti
ve od veeri pa ak do pred veliku ruanicu sutradan i ne mora se
oznaiti ta se posti, ta vie ovi postovi, naroto ramazanski i
zavjetni, bili bi valjani i onda kad bi ih obavio neko s nijjetom
nafile, pa - prema miljenju koje je ispravnije - ak kad bi bio i
musafir ili bolesnik. Zdrav mukim ovjek moe eda uiniti
ramazanski post i s nijjetom kakvog drugog dunog posta, ali ne
musafir, iji bi post bio onaj koji je on i namjeravao da posti. (Kad
bi mjesto musafira bio bolesnik, prijeporno je da li bi kod njega
mogao taj post da vrijedi za ramazan ili bi mu post bio onaj za
koji je nijjet uinjen). Zavjetni post odreenog vremena ne moe
se obaviti s nijjetom kakvog drugog dunog posta, npr. zavjetovao
se da e postiti u etvrtak radi nekog sluaja pa zbilja taj dan i
posti, ali sad s nijjetom da mu bude kada' (naknada) za
ramazanski dan koji je propustio. Taj post ne moe vaiti kao
kada' za ramazanski dan.
Oni prvi postovi (kod kojih treba nijjet uiniti jo obno i
odrediti ta e se postiti) jesu: napatanje ramazanskog posta,
napatanje pokvarenog posta nafile, postovi svekolikih keffareta
te zavjetni post neodreenog vremena uinjen zavisnim od kakva
uvjeta koji se ispunio ili neuinjen zavisnim ni od kakva uvjeta.
Poetak ramazana ustanovie se ako se vidi mlaak ili da
se namiri trideset dana mjeseca abana, ako je bilo nemogue ili
oteano vidjeti mlaak zbog oblanosti.
147

Sumnjivi dan (jevmi ek) je onaj dan koji slijedi iza

dvadeset devetog abana, za koji se sumnja da li je 30. dan abana
ili prvi dan ramazana. Toga dana mekruh je svaki drugi post osim
nafile, koju nijjet uini kao takvu ne dvo-umei tj. sad mislei
nafilu sad koji drugi post. Takvu nafilu postei, ako se ispostavi
da je ono bio prvi dan ramazana, post e mu vrijediti za taj dan
ramazana. Meutim ako bi pri nijjetu dvojio: ako bude ramazan,
postiu, a ako ne bude neu, onda se ne moe smatrati da posti.
Mekruh je postiti jedan ili dva dana na kraju abana, a vie od dva
nije.

148

KAKO SE USTANOVLJUJE POETAK

RAMAZANA I BAJRAMA - JEVMI EK
(SUMNJIVI DAN)
Na sumnjivi dan (jevmi ek) e muftija, kadija ili glavni
imami narediti, odnosno upozoriti obini svijet, da se to jutro
tamo do velike ruanice suzdri od svakog jela i pia kao i od
svega onog to je u protivnosti s postom, pa ako se ispostavi da je
taj dan od ramazana, neka zanijete i dalje ga poste, a ako se ne
ustanovi, neka ne poste. Spomenuti ugledniji ljudi kao i drugi
njima slini, koji su spremniji i obrazovaniji, osobito u vjerskim
naukama, pa se mogu oteti kolebanju u nijjetu i smatranju toga
posta kao farz, postie taj dan ali tajno.
Ko vidi mlaak mjeseca ramazana treba da taj dan posti
makar drugi ne postili. Neki uenjaci vele da taj ovjek treba da
posti i onaj dan koji bi prema njegovu raunu ili na osnovu
njegova vienja dolazio kao prvi dan evvala i da bi u prvom i
drugom sluaju kad ne bi postio, morao napostiti te dane, ali bez
kefareta. Ispravno je, meutim, da bi u drugom sluaju trebao
mrsiti, ali tajno (kako sam to dokazao u svojoj raspravi Pitanja i
odgovori).
Kad bude obzorje zastrto oblakom, dimom ili slinim,
uvaie se glas o mlaaku za ramazan i jedne osobe koja je
potena ili joj se bar ne zna za nepotenje, bez obzira na spol, pa
ak i onda kad bude tvrdila da je jedna druga osoba svjedoila da
je vidjela mlaak. Kad ta osoba bude javljala za mlaak, ne mora
to ona initi u obliku svjedoenja kao npr. rijeima: Ja svjedoim
da sam vidjela. Za mlaak evvala kao i drugih mjeseci treba
svjedoenje dvojice muslimana ili jednog muslimana i dviju
muslimanki.
149

Kad bude obzorje isto i vedro, onda - vele neki - i za

ramazan i za evval treba vei skup ljudi da svjedoi. U sluaju da
je ramazan ustanovljen na osnovu iskaza jedne osobe, kad se
namiri trideset dana posta, ne smije se - veli se - ipak jesti ako se i
pored istog i vedrog obzorja mlaak nije vidio. No, danas se
treba drati miljenje Ebu Muhammedova u ovom pogledu, a to je
da, kada se namiri trideset dana posta, treba proglasiti Bajram. Isto
tako treba se ravnati i fetvu izdavati po imami Tahavijinu
miljenju, a to je da se i u sluaju vedra i ista neba moe usvojiti
svjedoenje jedne osobe kako za ramazan tako i za Bajram, ako je
pouzdana i tvrdi da je vidjela mjesec negdje izvan grada ili s
kakva visoka mjesta, npr. s munare, pa makar i u gradu.
Kad se ustanovi poetak ramazana u jednom mjestu ili
jednom kraju, obino se uzima da i drugi krajevi treba da poste od
istoga dana, odnosno da su duni napostiti onaj dan koji nijesu
postili, a spomenuti kraj ga postio. No, mnogi uenjaci uzimaju u
obzir u ovom sluaju razliku u udaljenosti jednog kraja ili mjesta
od drugog, pa vele da onaj kraj gdje nije bilo mogue vidjeti
izvjesne veeri mlaak ne mora postiti onaj dan koji je u drugom
kraju na izvjesnoj udaljenosti mogao biti prvi dan ramazana i kao
takav se ispostavio.
Ne poklanja se, prema miljenju veine uleme, gotovo
nikakva panja tome to e se mlaak vidjeti u danu, pa bilo to
prije ili poslije podne. On se uzima za iduu veer.
Danas je usljed razvoja radio-tehnike mnogo lake dati
informacije i u najudaljenije krajeve i naselja. Stoga su otpali i
mnogi problemi oko obavjetavanja muslimana u pojedinim
krajevima od strane slubenih i mjerodavnih faktora koji su duni
da ih obavijeste.

150

TA E POST POKVARITI
Za to treba keffaret? Ima nekih stvari koje e post
pokvariti pa ne samo da treba napostiti dan za dan, nego treba jo
podnijeti i odreenu kaznu koja se zove keffaret. Ovo e biti
kada onaj koji posti dragovoljno, hotimino i svjesno izjede ili
popije i najmanju esticu od onoga to slui kao hrana, pie ili
lijek ili od onoga za un po naravi udi i njime udovoljava svojoj
strasti, kao npr. puenje duhana, vakanje ili jedenje njegova
Ua, ako u tom uiva. Isto tako treba keffaret i za sluaj spolnog
openja, kako za jednu tako i za drugu osobu.

151

U EMU SE SASTOJI KEFFARET I KADA

ON SPADA
Keffaret se sastoji u oslobaanju roba ili robinje, a ako to
nema, onda da posti uzastopno ezdeset dana (dva mjeseca) ali da
u tim danima ne dou bajramski dani (kad ne valja postiti).
Ako ni to nije u stanju zbog slabosti ili starosti, onda da
nahrani ezdeset siromaha: da svakom dade ruak i po veeru, ili
po dva ruka i po dvije veere, ili po doruak i po veeru, ali sve
to istim osobama. Moe i to da im svakom dadne po polovicu sa-a
penice (l kg, 66 dkg i 6 g) ili penina brana, ili po jedan sa' (3
kg, 33 dkg i 2 g) jema, hurmi ili suha groa, ili u novcu koliko
vrijedi spomenuta penica, brano ili jeam i hurme. To se sve
moe dati jednom siromahu, ali postepeno kroz 60 dana. Dovoljan
je jedan keffaret za vie raznovrsnih prekraja u postu ako se taj ili
ti prekraji nisu dogodili poslije obavljenog keffareta. Keffaret bi
spao s dotine osobe kad bi kod nje taj dan nastupilo neto to bi
dozvoljavalo da se ne posti, npr. hajz, nifas ili bolest.

152

ZA TO TREBA SAMO KADA'?

Keffaret ne treba nego samo kada' (dan za dan) u
sljedeim sluajevima:
-

Kad bi ovjek pojeo neto za im ne osjea nikakve

slasti niti za tim tei, kao npr. pojede prijesna pirina,
brana, tijesta, poveliku koliinu soli najednom,
kopicu, papira, eljeza, kamena itd.

Kad bi se klistirao ili slino to uinio, makar ne

utrcavao tekuine u crijevo, ili obratno dao na neki
nain da tekuina prodre u crijevo makar se ne sluio
klistirom ili slinim neim.

Kad bi utrcao lijeka kroz nos ili grlo, nakapao u ui

ulja, pa ak prema nekim uenjacima i vode, zatim
mazao ljekarijom ranu na trbuhu ili na glavi pa ona
prodre unutar trbuha ili mozga.

Ako u grlo upadne kie ili snijega pa nehotice to

prodre, kao i vodu koja mu se zalije pri uzimanju
abdesta ili gusula.

Ako je bio natjeran silom da prekine post.

Ako ga je prekinuo bojei se da ne oboli zbog naporna

rada koji mora raditi.

Ako proguta vode koju mu je neko u snu nalio u grlo.

Ako hotimino nastavi jesti nakon to je bio poeo jesti

zaboravi da posti.

Ako je jeo nakon to je bio nijjet uinio postiti, ali ne

prije zore nego obdan.
153

Ako je osvanuo kao musafir ali nijjet uinivi postiti da

se odluio biti mukim i usprkos toga jeo.

Ako je osvanuo kao mukim pa nijjet uinio biti musafir

i omrsio se.

Ako se ustezao se cio dan od svega to post kvari ali

nije nijjet uinio ni postiti ni mrsiti.

Ako je ruao sumnjajui da se je zora ve rodila, a ona

se uistinu bila rodila.

Ako se iftario mislei da je sunce, a to se nije dogodilo.

Ako je sobom izazvao ejakulaciju sjemena, ali ne

spolnim openjem.

Ako je pokvario post ali vanramazanski.

Ako je teglio u se i mrkao kakva dima ali ne

duhanskog ili slinog koji je za uivanje i za to bi
trebalo keffaret, ako bi namjerno u se teglio dim.

Ako bi hotimino povratio na sva usta, ili vratio natrag

ono to je htio nehotimino povratiti ali na sva usta.

Ako progutamo ostatak jela meu zubima ako je

koliko mali graak.

Ako padne neko u nesvijest i bude u tome makar i

cijeli mjesec, za svaki dan treba samo kada', dok onaj
dan kada je to nastupilo ne treba napostiti, a kad bi mu
to uvee nastupilo, sutradan nee napostiti, nego tek
slijedei dan i dalje.

Ako neko poludi ali ludilo ne traje cijeli mjesec.

Ko pokvari post, vadib mu je ipak da se uzdri do veeri

od svakog jela i pia to post kvari. Isto tako e postupiti osoba
koja postane ista poslije zore (proe joj hajz ili nifas), djeak koji
bi taj dan postao balik (punoljetan), ili nemusliman koji bi taj dan
primio Islam.
154

TA NEE POKVARITI POST

Nee uope post biti pokvaren ako bi ovjek, zaboravivi
da posti, jeo, pio ili spolno opio, pa ne treba ni kada' (ako nekoga
vidimo da se zaboravio pa jede na primjer, ako ne moe postiti
bez velike muke kao to su stariji i slabunjavi ljudi, ne treba ga
opominjati). Ako bi ovjek ejakulirao sjeme bez svoga djelovanja
pa makar to nastupilo zbog poduljeg gledanja ili zamiljanja, ili se
namazao po glavi ili po drugom mjestu kakvim uljem, ili pak
podvlaio surmu pa joj ak i ukus osjetio, ili dao pustiti sebi krv,
ili ogovarao koga, ili nijjet uinio ne postiti pa ne izvrio toga
nijjeta, ili ga zakusio dim pa od ega bilo, ili prah pa makar od
brana, npr. u mlinu, a to ne bude njegovim djelovanjem ili
voljom. Isto tako ako nam uleti u grlo kakva buba u letu bez nae
volje, ako osvane neko dunub pa makar cio dan proveo takav,
nalio u mokranu cijev ulja ili vode, zalije nam se u ui vode npr.
kod kupanja, povratimo pa makar na sva usta ili kad bi se
bljuvotina vratila natrag ali ne njegovim utjecajem, kad bi
hotimino povratio ali ne na sva usta, kad bi prodro ostatak hrane
meu zubima koji je manji od malog graka, kad bi ivakao neto
u veliini malog graka to je u ustima iezlo, a da ukus od toga
nije u grlu osjetio.

155

TA JE MEKRUH ZA ONOG KOJI POSTI

Mekruh je posniku kuati togod jezikom ili to vakati bez
nude, a u nudi nije. (Npr. majka djetetu ivae tvrdu hranu ili
kuharica moradne da okua da li je jelo kako treba slano ili slatko,
a gospodar joj ili mu strog - onda im nije mekruh). Mekruh je i
vakati smolu, sakupljati pljuvaku u ustima pa je derati, raditi
ono to bi moglo oslabiti ovjeka i onesposobiti ga za post, kao
npr. previe putanje krvi. Isto tako initi sa enom ono to bi
moglo dovesti do ejakulacije ili do ega vieg ako nije siguran da
se to nee dogoditi. No, ako je siguran, onda nije mekruh.
Nije mekruh brkove mazati, makar i miomirisnim uljem,
surmu podvlaiti, krv putati, misvakom (etkicom) zube trljati u
svako doba dana makar misvak bio vlaan ili skvaen vodom,
zatim izapirati usta i nos pa makar i ne radi abdesta kao i okupati
se ili se zamotati u mokre arafe radi rashlaivanja.
Mustehab je ruati pred zoru, i pokasno a iftariti se porano,
tj. ne ekati da se ukazu zvijezde na nebu. Samo za oblana dana
mustehab je malo s veerom popriekati.

156

KOME JE SLOBODNO DA NE POSTI

Ne postiti, odnosno pokvariti post uz ramazan smije:
-

bolesnik kojem post kodi, oteava mu ozdravljenje ili

ranjeniku oteava iscjeljenje rane,

onaj koga glad ili e tako spopadne da se poboji da e

od toga stradati,

onaj ko vidi da e postei oboljeti pa makar bio i

zdrav,

ena trudna ili dojilja koja se boji da e postei pameti

enuti, zaglaviti ili oboljeti, boji se toga sebi i djetetu,
pa makar bilo i tue dijete,

zatim ratnik koji bude znao ili drao prilino sigurno

da e poslije ramazana poi u boj protiv neprijatelja pa
se uzboji da postei ne oslabi.

Isto tako musafir,

potpuni starac ili starica,

osoba koja mora da radi na tekim poslovima u

tvornici, rudniku i si., pa zbog toga ne moe ili jedva
moe da izdri post,

osoba koja stoji pred neodgodivim poljskim radovima,

kao etvom, koje mora sobom da radi pri emu ne
moe ili jedva moe da izdri post.8

Ovi posljednji potpadaju pod ajet Ve alellezine jutikunehu fidjetu ta-ami

miskin. Tvrdnja da je kod toga isputeno jedno la je glupa kao i to da je ajet
mensuh.

157

Kao opravdana bojazan za zdravlje uzima se samo ona

koja se temelji na dokazima i iskustvu - vlastitom ne tuem - kao i
iz izjave dobra, pouzdana lijenika koji dri do vjere onoga koji
posti, u protivnom sluaju njegova izjava ne moe biti
mjerodavna. Bojazan plaljivih ljudi koji se i zbog najmanje
sitnice prepadnu da ne obole ne uzima se u obzir, pri odreivanju
da li moe ne postiti.
Musafiru je bolje postiti ako mu post nee nauditi i ako
njegovo drutvo posti, inae mu je bolje da ne posti, ovjek koji je
zapoeo postiti pa istoga dana postane musafir poavi na put, ne
smije prekinuti post taj dan, mora ga dovriti.
Potpuni starac ili starica kao i osoba koja je prisiljena da
radi teke poslove i nema izgleda da bi mogla doi u priliku da
naposti ono to nije postila, davae otkup (fidje) za svoj post, i to
za svaki dan polovicu sa-a penice (1.666 g) ili vrijednost toga u
novou. Ako ni to ne mogu da daju, onda e moliti Boga za oprost.
Svi ostali osim spomenutih moraju napostiti onoliko dana
koliko nisu postili. Kad se napata, ne mora se neprekidno dan za
danom bez prekida postiti. Kad doe novi ramazan a dotini nije
napostio to je ostao duan, napostie to iza ramazana.
Ko ne bi napostio ono to je duan, a razbolio se na smrt,
duan je, ako je mogue, oporuiti da se iz njegove imovine dade
otkup za onoliko dana koliko ih je bio duan napostiti. Za one pak
dane za koje nije bio u prilici da ih naposti ne treba nita
oporuivati. (Npr. musafir koji cijeli ramazan nije postio doe
kui i odmah se razboli. Ako se razbolio do petnaest dana a nije
nita napostio, onda e oporuiti otkup samo za petnaest dana koje
je mogao postiti a drugo ne.)
Prijeporno je da li se smije bez opravdanog razloga
prekriti post nafile. No gozba na koju je pozvan ili sam druge
pozove, dovoljan je i opravdan razlog da se taj post smije prekriti
ako je to prije podneva, ali i taj post se mora napostiti.
158

ZAKLJUNA RIJE O POSTU

Uzvieni Bog je ljudima neke stvari zapovjedio, a neke
zabranio da rade, i to sve radi njihove koristi i dobra. Zabranio je
ono to je tetno za onog koji to ini ili za drugoga, pa u kom bilo
pogledu. Ustezanje od onoga to je Bog d. . zabranio i vrenje
onoga to je On zapovjedio da se radi - zove se arapski takva, i
od toga ovisi naa srea i spas na oba svijeta. Po Kur'anu i Hadisu
to je svojstvo jedino mjerilo za odlikovanje ljudi jednih od drugih.
ovjek koji se kiti tim svojstvom zove se muttekija.
Vjera trai od ovjeka da bude rob Boiji a ne rob svojih
strasti. Ko je rob svojih strasti taj se ne moe nakititi ovim
uzvienim svojstvom - takvalukom i on je sposoban da uini
svako zlo djelo i svaku grubost.
Vjera je odredila jednomjeseni post svake godine kao
odgojno sredstvo koje e pomoi da se ovjek-vjernik okiti
pravom odanou prema Bogu d. . jer se on postei odrie
svojevoljno i najukusnijih jela i pia i pri najveoj gladi i ei i od
svega drugog emu ga strast vue. Tim se ml privikavamo
samosavlaivanju i disciplini pa postajemo sposobni da se i u toku
ivota uspjeno borimo protiv svih stramputica na koje nas vuku
nae strasti, a koje su inae za nas tetne i vjerom zabranjene ili
pokuene. Nema takva-a bez samosavlaivanja niti se moe bez
toga izgraditi vrst i duboko moralan ovjek i postati muttekija.
Osim toga Islam trai od svojih sljedbenika, bez obzira
kojem drutvenom sloju pripadali, da se priue na razne
potekoe, pa i podnoenje gladi i ei,, da imaju male zahtjeve,
da budu strpljivi i izdrljivi. U ivotu pojedinaca a i jednog naroda
dogaaju se razne neprilike, pa i ratovi, pa treba da su ljudi
priviknuti podnositi te tekoe, kako oni u bojnim redovima tako i
oni u pozadini.
159

Post je Bogu d. . veoma ugodno djelo i On obeava

naroitu nagradu za one koji poste. No, da bi se postigao pravi cilj
posta kao i prava nagrada za to, treba da se onaj koji posti kloni i
svih drugih negativnih stvari kao to su la, ogovaranje, gadne
rijei, psovka, svae i sl., i to sve radi Boga d. . Ko to ne radi
radi Boga nego radi svijeta ili iz navike, ko uz to lae, ogovara
druge, svaa se, karta se, psuje i sl., taj nema od posta nikakve
koristi ni za ovaj ni za onaj svijet. Muhamed a. s. je rekao u
jednom hadisu: Koliko li ima posnika (saima) koji od posta
nemaju nita do gladi i ei, a to su oni koje smo upravo
spomenuli.

160

ZAVJET (NEZR)
Kad se neko zavjetuje da e postiti koji dan, sedmicu ili
mjesec, da e klanjati neto ili da e izvjesnu sumu novaca ili
stvari podijeliti siromanim ili dati u dobrotvorne svrhe ili da e
i'tikaf uiniti (izvjesno vrijeme se povui u samou i sjedei kao
na zadnjem sjedenju u namazu ibadet initi), dotini mora to
ispuniti. No, svaki zavjet se ipak ne mora ispuniti.
Zavjet se mora ispuniti:
1) Ako se isti onakav in kakav je zavjetni nalazi u
inima koji su od Boga stavljeni ljudima u dunost,
2) ako je taj in takav kakav se sam po sebi trai (radi
samog sebe),
3) ako dotini in nije inae nikakva dunost. Prema tome
ovjek koji se zavjetuje da e obii bolesnika ili
otpratiti denazu (gdje nedostaje prvi uvjet), ili da e
uzeti abdest (gdje nedostaje drugi uvjet) ili da e
uiniti seddei-tilavet ili klanjati sabah (pri emu
nedostaje trei uvjet, a i inae su to djela koja moramo
i onako initi pa je zavjet suvino initi) ne mora
ispuniti svoga zavjeta.
Zavjet koji odgovara gornjim uvjetima mora se ispuniti pa
makar bio bezuvjetan, npr. da rekne neko: Neka sam duan
podijeliti sirotinji hiljadu dinara!, ili s uvjetom, npr. rekne: Ako
mi ozdravi dijete, neka sam duan nahraniti desetero siroadi!
Dodue u ovom drugom sluaju ne mora se zavjet izvriti ako se
uvjet ne ispuni.
Pri izvravanju zavjeta ne mora se uzimati u obzir neko
odreeno vrijeme, mjesto, novac, stvar ili odreeni siromah.
161

Prema tome ko bi se npr. zavjetovao da e klanjati dva rekata u

Meki ili Medini, moe ih klanjati u kojem bilo mjestu. Ko se
zavjetuje da e postiti recimo mjesec redeb, moe postiti aban,
ili se zavjetuje da e izvjesnu stvar podijeliti Hasanu, moe je dati
i Husejnu, itd. Svakako je bolje kad se pazi i na ove sitnije stvari,
tim prije to neki imami kau da se mora i na njih paziti.
Ako se uvjetni zavjet izvri prije nego se uvjet ispuni, ne
vrijedi i valja ga ponoviti kad se uvjet ispuni.

162

O ITIKAFU
I'tikaf znai namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u
damiji u kojoj se klanja svih pet vakata namaza u dematu, i to
radi sevaba. Prema tome itikaf ne vrijedi ako se ne obavlja u
damiji, (ili i u damiji ali se u njoj ne klanja svih pet vakata u
dematu), kao ni onda ako je u damiji boravio ne znam koliko ali
bez namjere da to bude itikaf. No, ena moe obaviti itikaf i u
svojoj kui, ako ima posebnu sobu za klanjanje. Itikaf a ima tri
vrste: 1) vadib, 2) sunneti-muekkede i 3) mustehab. Vadib je
zavjetni itikaf, sunneti-muekkede,
I to alel-kifaje (tj. ako jedni izvre s drugih spada) je itikaf
u zadnjih deset dana ramazana i mustehab-itikaf koji je izvan
ovih. Za valjanost izvrenja zavjetnog itikafa uvjetuje se post.
Itikaf-mustehab moe se izvriti i bez posta pa se moe sastojati
ak i iz vrlo kratkog boravljenja u damiji, npr. samo od nekoliko
asaka.
Ko je u itikafu ne smije se udaljavati iz damije osim za
obavljanje nude. I jedan as boravka izvan damije bez nude
pokvarie itikaf. Dotini stalno boravi u damiji, tamo jede, pije i
spava. On smije neto kupiti to mu je potrebno u damiji, ali ne
smije u damiju donositi. robu i tamo je drati kao ni vriti
kupoprodaju radi trgovine. Svaki odnosaj sa enom mu je haram i
to bi mu naravno pokvarilo itikaf.
Pri nijjetu za itikaf moe se nijjet uiniti npr. samo za
boravak preko dana u damiji. Tada bi smio preko noi biti kod
kue. Drati neprestano utnju u itikafu kao neku vrstu ibadeta
smatra se kao mekruh, tj. smatrajui utnju nekim postom ili
pobonim inom.
163

ZEKAT
TA ZNAI ZEKAT
Zekat je izvjesna koliina odreene imovine koju neki
prema Boijoj zapovijedi daje u vlasnitvo drugom
muslimanskom licu.
Zekat spada u najvee Boije zapovijedi-farzove i kao
takav spominje se u Kur'anu na preko trideset mjesta, uporedo s
namazom, to je najbolji dokaz koliku mu vanost Islam daje.
Velika je Boija prijetnja za one koji su duni a ne izvravaju te
dunosti.
Da neko bude duan davati zekat treba da ima ove uvjete:
1) da je musliman,
2) da je pametan,
3) da je punoljetan,
4) da ima odreenu koliinu (nisab) novca, zlata ili srebra
- u kakvom bilo obliku, ma u emu - ili druge imovine
koja raste i razvija se, npr. trgovake robe i ive stoke
za rasplod.
Ako je novac, zlato ili srebro, odnosno reena imovina kod
dotinog pregodinila i ako taj nema na sebi duga koji bi, kad bi ga
isplatio, okrnjio spomenutu koliinu koju zovemo nisabom ili bi je
posve nestalo. Ta koliina (nisab) kod zlata iznosi 20 miskala
(miskal = 4,58 g, 20 miskala = 91,60 g) kod srebra 200 drama
(dram = 3,21 g, 200 drama ja 641,5 g srebra). Kod robe za
164

trgovinu, te novca od papira i metalnog osim od zlata i srebra je

onoliko koliko vrijedi 200 drama srebra u novcu. Kod ive stoke;
kod goveda 30 komada, kod sitne stoke 40 komada.
Prema tome zekat nisu duni davati:
-

ludi,

djeaci (niti iko treba da iz njihove imovine daje),

onaj koji nema od spomenutih imovina punog nisaba,

onaj s drugom vrstom imovine, npr. zemlje i kua, ne

znam koliko,

onaj u koga odreena koliina spomenutih imovina

nije jo pregodinila,

onaj koji je duan toliko da bi mu sva ta imovina otila

za dug kad bi ga isplatio, ili mu ne bi ostalo bar toliko
koliko bi iznio nisab.9

Nisab, danas (1968. god.), prema vrijednosti zlata iznosj 122.377 st. dinara, a
prema srebru 44.905 st. dinara. Budui da se vrijednost zlata i srebra mijenja,
potrebno je svake godine izraunati vrijednost nisaba prema vrijednosti ovih
dragocjenih metala.

165

ZEKAT NA DUG
Zekat se mora davati i na dug koji neko ima kod drugih
osoba ali tek onda kada sef taj dug naplati. Da li dunost davanja
nastaje kad se sav dug naplati ili samo jedan njegov dio, da li se
mora dati i za prijanje godine dok se nije nita naplatilo od duga,
- pri rjeavanju tih pitanja valja znati slijedee: Kod pojma dug
razlikujemo tri vrste: jaki dug, srednji dug i slabi dug.
Jaki dug je onaj to ga dunik duguje za zajam ili trgovaku
robu koju je odnio na veresiju. Srednji dug je onaj to ga dunik
duguje za drugu kakvu imovinu, npr. kupio neko vola ili konja od
teaka, dakle ne od trgovca, ili kupio od netrgovca njegove
polovne haljine, kupio neiju kuu za stanovanje itd. Slabi dug
je onaj koji proizlazi iz obaveza koje nemaju veze sa zamjenom za
neku imovinu, kao npr. duni mehr putenici ili udovici koji one
naplate, ili kad neko odbije da po oporuci nekog ovjeka primi
neku svotu novca.
Kod jakog duga mora se platiti zekat i za prijanje
godine dok je leao dug kod dunika, ali tek kad primi jednu
petinu nisaba, odakle treba dati dva i po postotka, tj. etrdeseti
dio. To mora uiniti ako je dug njegov kod osobe koja ga ne
porie, pa makar ta osoba bila sudski proglaena raspikuom, ili
ak i porie ali zajmodavac moe dokazati da mu je dotini duan.
Za srednji dug se ne mora dati zekat dok se ne primi
koliko iznosi cijeli nisab. Da li e dati na njega j za prijanje
godine ili ne, o tom postoje dva miljenja koja se osnivaju na dvije
verzije, izvora (rivajeta). Jedno je miljenje da treba i za prijanje
godine (to miljenje zastupa vie uenjaka), a drugo je da ne treba
(neki tako dre).
Za slabi dug takoer se ne mora dati zekat dok se ne
primi kolik cio nisab, i to poto proe godina dana po primitku.
166

Ova miljenja su naeg imama Ebu Hanife, dok njegovi

uenici Ebu Jusuf i Muhamed zahtijevaju da se dadne zekat na
svaki dug bez razlike, im se koliko bilo naplati, i to etrdeseti dio
od naplaenog iznosa.
Da bude zekat valjan i da se ovjek odui dajui zekat,
potrebno je namjeru izraziti (nijjet uiniti) bilo pri davanju
nekome, ili pri izdvajanju ili odbrajanju iz svoje imovine. Kad bi
dakle dao nekom novaca ne namjeravajui tada da je to u ime
zekata pa kasnije nijet uinio da ono bude u ime zekata, a novac je
jo na srijedi, moglo bi valjati. Onaj kome se daje ne mora znati
da je to zekat, pa ak kad bi mu rekao da je to poklon ili zajam, a
ovamo zanijetio da je zekat, moglo bi to vrijediti kao zekat. Zbog
ovoga uvjeta o nijjetu ne moe se dunik osloboditi duga time da
mu ga odbije u ime zekata. Tu bi morao duniku dati sumu
koliku ti je duan, utvrdivi ga prije toga da e ti vratiti dug kad
imadne sredstava, pa neka ti povrati tvoj novac u ime isplate duga.

167

ZEKAT OD IVE STOKE

Pod ivom stokom se ovdje misli sitno blago (ovce, koze)
te krupno (goveda i deve).
Zekat se daje samo na onu ivu stoku koja se vise od pola
godine nalazi na pai (takvo ivine se zove saime), i koja nije
radna stoka. Dakle od radne ive stoke, npr. volova koji oru ili
vuku teret i one koja se vie od po godine hrani na jaslama, ne
treba davati zekata, pa makar je imao ne znam koliko.
Ako je goveda manje od trideset (to je nisab za njih) ne
treba davati zekata. Tek kada ovjek imadne trideset (naravno
saima) onda e dati jedno june koje je unilo u drugu godinu.
To vrijedi do broja trideset devet, a im imadne etrdeset pa do
iskljuivo ezdeset, valja dati june koje je unilo u treu godinu.
Ovo je po Ebu Jusufu i Muhamedu, kod kojih je isto da li se daje
za 40 ili 59 komada, dok Ebu Hanife trai da se za ono to prelazi
preko broja etrdeset daje razmjerno, tj. za jedan komad etrdeseti
dio vrijednosti jednog dvogodinjeg juneta, za dva komada dvije
etrdesetine, za tri komada tri itd. Prvo je miljenje odabranije kod
uenjaka. Od ezdeset do ezdeset devet treba dati dvoje junadi u
drugoj godini, za sedamdeset komada jedno june u drugoj i jedno
u treoj godini. Tako e se to raunati kad god se povea za
deseticu, dakle za svako trideset komada po jedno june u drugoj, a
za svako etrdeset komada po jedno june u treoj godini. Bike se
raunaju kao i goveda. O devama ne govorimo jer ih u nas i nema.
Do ispod etrdeset ovaca ili koza (toliki je njihov nisab)
nema zekata. Na 40-120 komada daje se jedan brav, na 121-200
komada daju se dva brava, na 201-399 daje se tri brava, na 400
etiri brava, a na svaku dalju stotinu po jedan brav.
168

Najmanji brav koji bi se mogao dati na ime zekata je onaj

od godinu dana, jer brave od najmanje godinu dana spada u
brave na koje se daje zekat. Ali na samu janjad, jarad ili telad ne
daje se zekat. Ako su pak pomijeani s veli: kim, npr. ima neko
ovaca i janjadi zajedno 40 komada, onda treba dati zekat.
Ko bude duan dati u ime zekata june ili brave izvjesnog
doba a nema ga, moe dati mlae a razliku namiriti u novcu pri
davanju zekata. Uope za svato se zekat moe dati u novcu, itu
ili neem drugom to vrijedi procijenivi tano ono to bi morao
da dadne, a ostavivi sebi dotinu stvar mjesto koje daje novac ili
to drugo.
Po pretenom miljenju, na konje se ne daje zekat. (Istina
Ebu Hanife smatra da treba i na konje davati zekat u ovim
sluajevima:
1) kad su saime kao i svaka druga stoka,
2) kad ih ima i mukih i enskih i
3) kad se dre samo za rasplod. Zekat na njih iznosio bi
2,5% njihove vrijednosti ako ona odgovara nisabu). Na
jahae, dakle, tovarne i vojnike konje, kao i na same
mujake ili same kobile nema zekata ni po ijem
miljenju.

169

ZEKAT OD MRTVOG BLAGA

Pod mrtvim blagom se ovdje misli zlato i srebro u kom
bilo obliku, te novac, ma koji bio, i roba za trgovinu, ma kakva
bila (ito, brano, druge ivotne namirnice, meka, sitna, iva roba
itd.).
Na zlato i srebro daje se zekat (kao i na sve zlatne i
srebrene stvari) ako imadne zlata 20 miskala = 91,60 g, a srebra
200 drama = 641,5 g, i to etrdeseti dio od njih. Na zlato i srebro
ispod spomenute koliine ne daje se zekat.
Na novac od papira i metalni osim zlatnog kao i na robu za
trgovinu se daje zekat ako iznosi svotu, odnosno vrijednost od 200
drama = 641,5 g srebra, i to 2,5% od vrijednosti toga.
Ko od pomenutih imovina nema nijedne toliko da bi
vrijedila sama koliko je nisab, ali od svih imade vrijednost koliko
je 91,60 g zlata ili 641,5 g srebra duan je dati zekat, i to 2,5%.
Pri procjenjivanju zlata, srebra ili robe, kad neko hoe da
daje na njih zekat u novcu ili kakvoj drugoj robi - to je
dozvoljeno - treba uzeti u obzir tada postojeu vrijednost, tj. kad
se daje (prema Ebu Jusufu i Muhamedu), ili u vrijeme kada je bio
duan dati (prema Ebu Hanifi), a ne onu vrijednost koju je to
blago imalo u doba kada ga je nabavljao.
Ono to nije od ista zlata ili srebra, ali je u sastavu
njegovu vie zlata ili srebra nego druge primjese, smatra se kao od
ista zlata ili srebra. Ako je pak vie primjese, smatra se da nije od
zlata ili srebra, pa zekat na to ne treba davati, osim ako spada u
robu za trgovinu.

170

Na biser i dragulje nema zekata, osim ako su za trgovinu.

Ako nisab na poetku i svretku godine bude itav, zekat se mora
dati makar se nisab tokom godine i krnjio.
U sluaju da bi po izmaku godine propala imovina nekim
sluajem, onda otpada i zekat, a ako bi propao samo jedan dio
imovine, razmjerno tome otpalo bi i zekata.
Zekat se moe dati za vie godina unaprijed.

171

KOME SE DAJE A KOME NE DAJE ZEKAT

Zekat se daje muslimanu ili muslimanki koji su siromani,
tj. nemaju nita ili imaju ali nemaju ni od ega suvine imovine
toliko koliko bi izaao nisab.
Moe se dati i zdravu siromahu koji ima i svoje zarade. Ne
moe se dati nemuslimanu i imunu ovjeku, a kao takav smatra
se svaki ovjek koji ima koje bilo imovine u vrijednosti nisaba,
ako to nije za linu upotrebu. (Imati npr. dva tri odijela za razno
doba godine, jahaeg ili tovarnog konja, kravu za muu, volove za
oranje teaku - sve je to za linu upotrebu10). Ne moe se zekat
dati ni malom djetetu imuna ovjeka, dok velikom moe ako
nema svog vlastitog imetka. Ne moe se dati ni ljudima od
porodice Haimovia odakle potjee na Pejgamber s. a. v. s. niti
onim koji su od loze h. Alije, h. Abasa, h. Dafera, h. Akila ili
Haris ibni Abdul-Mutaliba. Ne moe se dati ni svojoj uzlaznoj ni
silaznoj rodbini (roditeljima, roditeljima roditelja, sinovima,
kerima, makar za siromaha udatim, unucima, unukama itd.).
Prema Ebu Hanifi ni ena muu ne moe dati zekata, a prema Ebu
Jusufu i Muhamedu moe. Ostaloj svojoj rodbini (brai, sestrama,
tetkama, dajdama, amidama itd.), ne samo da se moe dati nego
je i najbolje, ako su potrebni.
Ne moe se zekat dati u svrhu gradnje damije, mekteba,
vodovoda, mosta itd., zatim za ukop mrtvaca, isplatu njegova
duga, uope ondje gdje nema onoga kome je namijenjen zekat, a
to je siromana osoba kojoj treba da se zekat neposredno ili
posredno (preko opunomoenika) stavi u vlasnitvo.
10

ovjek koji ima takvih nekretnina: kuu za iznajmljivanje, duan, bau ili
njivu, ali njihov dohodak ne moe podmirivati potrebe njegove i njegovih
ukuana, ne smatra se imunim, pa mu se moe dati zekat (po imami
Muhamedu, dok Ebu Hanife i Ebu Jusuf dre da ne moe).

172

Ko bi dao zekat nekom za koga je mislio da je siromaan,

pa doznao poslije da nije, nee mu trebati ponovo davati.
Mekruh je dati jednom siromahu toliko zekata da bi se on i
sva njegova eljad toliko obogatili da ne bi mogli vie primati
zekata, ak kad bi i eventualne dugove isplatio. Mekruh je slati
zekat u drugo mjesto, osim ako ima svoje rodbine tamo, ili
potrebnijih, ili pobonijih ilj za muslimane korisnijih osoba koji se
bave npr. poduavanjem ili uenjem.
Najbolje je zekat dati svojoj najblioj rodbini, pa blioj, pa
komijama, pa svim mahaljanima, pa svojim drugovima po
zanimanju, pa tek drugim osobama iz svog mjesta. Razumljivo je
da je bolje dati ovjeku koji je pod dugom riego onom koji nije, ili
osobi koja ne moe sobom zaraditi od one koja moe itd.

173

ZAKLJUNA RIJE O ZEKATU

Za sve to ima ovjek, na prvom mjestu treba da je
zahvalan Svevinjem Bogu d. . koji mu je dao uvjete, najprije
snagu i pamet, za rad i sticanje svoje imovine i tako mu omoguio
da postane imuan. Mnogim je tako Bog dao sreu pa su imuni,
dok drugi i pored svih nastojanja ostadoe oskudni. Neki bi opet
radili ali im nedostaje sposobnost i prirodni dar, vjetina, drugima
zdravlje i snaga. Zato je Allah d. . naredio imunim da od svoje
imovine, i to samo od one koja raste i poveava se, podijele jedan
neznatan dio - 2,5% - jednom u godini siromasima (od ive stoke
za rasplod i robe za trgovinu, kao i od one koja je stvorena za to,
kao novac, zlato i srebro. Ako ih vlasnik ne stavlja u promet da
rastu, sam je kriv).
Dajui uredno zekat ovjek se oduuje Bogu d. .,
ispunjava Njegovu veliku zapovijed i zahvaljuje Mu se na
blagodatima koje mu je On podijelio, a tako postaje dostojan i
dalje Njegove naklonosti i milosti. Davanjem zekata ovjek
pokazuje plemenitost svoje due i njezinu istou od pogane i
mrske krtosti. Pomoi bijedniku i nevoljniku, te otrti sirotinjsku
suzu - a to se ini ba zekatom - to je Bogu vrlo ugodno djelo i
vrlo velika stvar kod Njega, za koju e On obilno nagraditi one
koji daju zekat.
Zekatom se donekle izravnava ona velika razlika izmeu
dvije klase ljudi: bogataa i siromaha, uspostavlja se meu njima
sklad i prijateljstvo, mjesto kojih bi bez toga vladao razdor,
mrnja i neprijateljstvo. To je od ogromnog znaaja za drutvene
odnose meu ljudima i zato je uzvieni Allah i zaveo ovu dunost
bogatim, i to ne kao dragovoljno davanje - sadaku, nego kao
dunost, imperativ da daju izvjestan dio siromanim, koji imaju
pravo na to (Ve fi emvalihim hakkun).
174

Zekat treba davati draga srca, javno ili tajno, a tajno je jo

bolje, kako kae uzvieni Kur'an (In tubdus-sadekati, feni-imma
hi, ve in tuhfuha ve tu'tuhel-fukarae fehuve hajrun lekum ve
jukeffiru ankun sejjiatikum. - Ako razne sadake - zekat i drugo uzdajete otvoreno, vrlo je lijepo, a ako ih tajno dijelite
siromasima, to vam je jo bolje i jedan dio grijeha e vam
saprati. )
Kad dajemo sadaku - zekat i ostalo - treba da traimo one
koji su dobri i ispravni vjernici i od kojih dini-Islamu ima korist
kao i one koji na prvi pogled ne izgledaju siromani a u istinu jesu
i pomo im je potrebna.
Radi marljivo pa da imadne toliko da daje zekat i
postie tu ast i nagradu, jer je uvijek bolje i za ovaj i onaj svijet
da daje neto nego prima od nekog! I na Pejgamber a. s. je
rekao: Gornja ruka je bolja od donje. Gornja je ona koja daje, a
donja je ona koja prima. No, ako si sluajno i oskudan, treba da
se zadovolji s onim to ima, a ne da gleda da od drugog badava
dobije. Zdravu ovjeku, koji ima danas ta jesti, haram je prositi.

175

SADEKAI-FITR
Svakom imunom muslimanu vadib je dati bajramsku
sadaku ili sadaku za svretak posta, zvanu sadekai-fitr. Ona se
daje za se i za svoju malu siromanu djecu. Za odraslu (zrelu)
djecu i za malu imunu i za enu ne mora se dati. Za malu imunu
dae se iz njihove imovine. Majka nije duna davati za svoju
djecu, makar i nemali oca, ali e u ovom sluaju djed dati za svoju
unuad. Sadekai-fitr mora dati i onaj koji - s razlogom ili bez
njega - nije postio ramazana.
Ko je taj to se smatra imunim da bi morao davati
sadekai-fitr kao i kurban klati, te da ne moe zekat primiti - reeno
je prije kad se govorilo o tome kome se ne moe zekat dati.
Dunost davanja sadekai-fitra nastaje roenjem zore
prvoga dana evala do klanjanja bajram-namaza. Prema tome ko
prije toga vremena umre ili se poslije toga rodi nije duan dati
sadekai-fitra. No, moe se i prije toga dati na jedan, dva, pa, veli
se, i na vie dana.
Sadekai-fitr se daje onim kojima se daje i zekat, a kome se
ne moe dati zekat ne moe ni sadekai-fitr.
Sadekai-fitr iznosi polovicu sa-a (l kg 666 g) penice ili
itav sa' jema (3 kg 332 g), ili hurme ili suhog groa. Moe se
dati i u novcu koliko vrijedi spomenuta mjera penice ili onog
drugog. Dati u naravi mnogo je bolje u doba kada je oskudica u
hrani.
Sadekai-fitr za vie osoba moe se dati jednoj osobi sve
ukupno, a da li se moe podijeliti jedan sadekai-fitr pa ga dati
napola dvojici ljudi, to je prijeporno.

176

KURBAN (UDHIJJETUN)
Svakom imunom i doraslom muslimanu kojem je dunost
davati sadekai-fitr vadib mu je klati kurban za sebe na hadinski
Bajram (ako je mukim). Za djecu ne treba da kolje niti od svoje
niti od njihove imovine.
Kao kurban moe vrijediti: jednogodinje brave (a vele i
mlae od toga, pa i od pola godine ako je tako napredno da
izgleda da mu je godina). Kao brave raunaju se ovan, ovca,
jarac, koza, dvogodinje govee ili petogodinja deva.
Krupna stoka (govee i deva) moe vrijediti kao kurban za
sedam osoba, ako su se one udruile i zaklale ga u ime kurbana i
sevaba. Ako nije tako (bilo npr. vie od sedam osoba, ili jedna bila
nemusliman, ili jedan se udruio s njima jer mu je trebalo meso)
onda ne moe vrijediti kao kurban ni za jednu osobu. Manje od
sedam osoba mogu se udruiti, pa ak i dvije. Te e osobe
podijeliti meso tano mjerei na vagu, a ne onako od oka, osim
ako se mesu dodaju i okrajnji dijelovi ivotinje (glava, pae,
koa).
Kurban ne smije biti: slijep, orav ni falian, makar samo u
jedno oko, zatim posve mrav, hrom u noge da ne moe otii do
mjesta klanja, odrezane jedne noge, koje bilo, te odrezane vee
polovine uha ili repa. Moe podnijeti: uav, prebijena roga,
ukopljen, mahnit pa i ugav, ako je debeo, te onaj kome je
odrezano manje od polovice uha ili repa. Ako je odrezana
polovica, uenjaci nisu sloni, a neki vele da ne moe ni kada je
odrezana jedna treina.

177

Vrijeme klanja kurbana je od zore prvog dana Bajrama do

prije zalaska sunca treeg dana11 ali ondje gdje se klanja bajramnamaz (u gradu i na selu) ne smije se klati dok se ne klanja
bajram-namaz. Ako se ne zakolje u tom vremenu, treba podijeliti
sirotinji u novcu ili itu koliko vrijedi kurban, ako ga ne podijeli
iva, i to ako je dotini imuan. Ako je siromaan i bude ga kupio
naroito za kurban, treba ga iva podijeliti. Isto tako je sa
zavjetnim kurbanom koji se ne zakolje u svoje (tj. spomenuto,
reeno) vrijeme.
Meso od kurbana e se neto podijeliti sirotinji, neto
svojim poznanicima, a neto ostaviti i sebi. Mendub je da dio
namijenjen sirotinji ne bude manji od treine kurbana.
Ima ipak kurbana od kojeg se ne smije nita sebi ostaviti
nego se mora sve podijeliti i to samo sirotinji, a to su ovi kurbani:
1) zavjetni kurban (nezr),
2) onaj to se mora u ivu podijeliti,
3) onaj to se kolje za umrlog ali na njegovu oporuku (a
ako nije po njegovoj oporuci nego od sebe, onda se
moe jesti od njega). No, prema neodabranom
miljenju moe se meso jesti i od kurbana s oporukom,
4) onaj to ga siromah kupi u naroitoj namjeri da ga
upotrijebi kao kurbana (neki uenjaci misle da ga ovaj
siromah moe jesti). Ako ga je otprije imao ili kad ga
je kupovao nije to inio s namjerom da ga zakolje kao
kurbana, onda po svim miljenjima moe ga sam jesti.
5) ono to kurban ojanji ili oteli,
6) zajedniki kurban od ijih suvlasnika jedan bude
namjeravao svojim dijelom oduiti se za prolo.

11

Prema tome to neki kolju kurban za mrtve uoi Bajrama, ne moe vaiti kao
kurban, jer je zaklano prije vremena.

178

Mendub je sobom zaklati kurban ako umije, inae sobom

bar prisustvovati kod klanja.
Mekruh je da ga zakolje nemusliman, kranin ili idov,
iako moe podnijeti. Mekruh je u noi klati kurbana.
Kou od kurbana treba podijeliti. Ne smije se nikako za
pare prodati, jer Muhamed a. s. veli: Men ba-a dilde udhijjetihi,
fela udhijjete lehu - Ko proda kou svoga kurbana taj i nema
kurbana. Moe se ipak ostaviti koa za svoju upotrebu, nainivi
od nje neto to je trajno ili je direktno zamijenivi za neto trajno
(zamijeniti je za neto netrajno, makar i direktno, nije slobodno).

179

HAD
HADSKA MJESTA I OBREDI
Had (hadiluk) znai pohoditi izvjesna mjesta, u prvom
redu Kabu i Arefat, u odreeno vrijeme, u mjesecima hada,
radei pri tome odreene poslove. Osoba koja to ini zove se
hadija. Znamenitija mjesta za ophoenje i poslovi koji se vre pri
obavljanju hada su:
El-bejtul-haramu ili Bejtullah je Kaba.
El-haderul-esvedu je Crni kamen uzidan u istonom
uglu Kabe kod ulaza. Zove se jo Er-ruknul-esvedu. Vidi se
izvan zida koliko za jedan pedalj i jednu podlanicu, a visina gdje
je uzidan je upravo koliko je visina srednjeg ovjeka.
Er-ruknul-jemanijju je ugao Kabe od strane Jemena, a
onaj od strane Sirije zove se Er-ruknu-amljju.
El-hatim je mjesto kao i zid koji se na njemu nalazi na
sjevernoj strani Kabe (dva arina visok, isto tako i debeo u
polukrugu s opsegom od 25 arina), malo rastavljen od Kabe. Jo
se zove i Hidr ili Hidirul-Kabe = Krilo Kabe.
El-mesdidul-haram je Haremi-erif, a to je prostrano
dvorite Kabe koje je okruuje sa svih strana i gdje se nalazi vrelo
Zemzem, Mekami Ibrahim i jo neke znamenitosti. Taj
Harem je odvojen od susjedstva trijemovima s visokim stupovima.
Duljina Harema je 400, a irina 304 arina (l arin - 76 cm,
graditeljski, a arijski oko 68 cm.).
180

Mekami-Ibrahim je mjesto pred Kabom na istonoj strani

gdje se nalazi kamen s tragovima ljudskih nogu (Ibrahima a. s.),
udaljen je od Haderul-esveda 28 arina.
Safa i Merva su dvije humke u Meki udaljene jedna od
druge 760,5 arina (576,5 m).
Arefat je brdo udaljeno od Meke oko etiri sata hoda.
Mina je naselje koje se nalazi nekako na treini puta
izmeu Meke i Arefata.
Muzdelifa je mjesto koje se nalazi izmeu Mine i Arefata.
El-me'arul-haram je brdo na Muzdelifi koje se zove jo
i Kuzeh. Neki cijelu Muzdelifu nazivaju El-me'arul-haram.
El-muhassab ili El-ebtah ili El-bathan je prostorna dolina
Mine i Meke, upravo predgrae Meke.
Ihram znai nijjet uiniti had ili umru, o kojoj e
kasnije biti govora, uz telbije ili drugu spomenslavu Boiju ili
uz tjeranje hadskog kurbana pred sobom. Ihramom, dakle, mi
sebi zabranjujemo mnoge stvari koje su inae doputene. ovjek
koji ihram uini, zove se Muhrim.
Telbije znai izgovarati: Lebbejkel-lahumme lebbejk.
Lebbejke la erike leke lebbejk. Innel-hamde ven-ni'mete velmulke lek. La erike leke! - Odazivljem Ti se, Gospodaru,
odazivljem. Odazivljem Ti se, Ti nema nikakva druga.
Odazivljem Ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodati i vlast,
nema (u tom) druga.
Mikat je mjesto, zapravo granica koju ne smije prei onaj
ko hoe da unie u Meku, pa s kakvim bilo poslom, ili bez posla,
to nee ihram uiniti ili za had ili za umru. Mikata ima pet,
dakle pet mjesta koja lee na pet puteva kojim se s raznih strana
ulazi u Meku, a ona su: za one od strane Medine Zul-Hulejfe,
za Siriju i Egipat Duhfe, za Irak i Horasan Zat-Irek, za
Nedd je Karn, za Jemen Jelemlem (Ko bi sluajno udario
181

nekim drugim putem izvan ovih ili izvan puta poao, mikat mu je
pravac koji lei izmeu koja dva spomenuta mjesta.).
Haram je odgoditi ihram za kasnije proavi spomenuta
mjesta, dok se moe prije toga uiniti ihram, pa ak je i
pohvaljeno. Ko se nalazi unutar granica mikata, moe unii u
Meku i bez ihrama.
Harem je Meka i njezina okolica do izvjesnih granica. Te
granice su: od strane Medine kod mjesta Et-ten'im, 3-4 milje od
Meke, od strane Jemena na 6-7 milja od Meke, od puta to vodi iz
mjesta El-Dirane 9 milja, zatim od puta taifskog pravcem prema
Arefatu 7- milja, od puta didanskog 10 milja.
(Kastelani u svojoj knjizi Iradussari prenosi miljenje
Ibni Surake iz njegova djela El-eadad a to je da je harem samo
jedan na zemlji12, a to je Meka i ono oko nje, sa prostorom od 16
milja u duljinu i 16 milja u irinu.)
Hali je prostor i mjesta koja lee izvan Harema do mikata.
Tavaf je ophoenje Kabe. Hadija ophodi oko Kabe po
sedam puta poinjui od Haderul-esveda, i to se zove jedan tavaf.
Ima uglavnom tri hadinska tavafa: 1) Tavaful-kudum (tavaf pri
dolasku u Meku), 2) tavafuz-zijareti (najglavniji tavaf koji se
obavlja u danima Bajrama) i 3) tavafus-sadr (tavaf pri povratku
kui).
Reml (pokaskivanje) ii urno s vrlo kratkim koracima
tresui pri tom ramenima.
Saj urni hod, zapravo istravanje sa Safe na Mervu, kao i
s Merve na Safu - po sedam puta, pri emu, izmeu odreenih
granica koje su obiljeene naroitim znakovima, treba lagano
potrati, zapravo pouriti
12

Iako se Medina sa svojom okolicom takoer uzima kao harem koji je jednako
vrijedan kao i mekanski - prema imamima afiji i Maliku - ipak Medina nije u
pravom smislu harem - po Ebu Hanifi - pa je harem samo jedan, onaj u Meki,
kako to veli i Ibni Suraka.

182

Demre - gomila sitnog kamenja. Na Mini imaju tri

demreta, izmeu svakog koliko jedan, pukomet - i na njih se
hadije bacaju sitnim kameniima (na svako po sedam
kamenia, to se zove remj.).
El-akabe je jedna taka na Mini, i tu se nalazi jedna
gomila kamenja demretul-akabe.
Umra je jedan poboni in koji se sastoji iz ihrama, tavafa
i saja, nakon ega se treba obrijati ili oiati kao znak da je taj in
zavren i da je opet dotini slobodan. Umra se obavlja u svako
doba godine, samo je mekruh to initi deveti, deseti, jedanaesti,
dvanaesti i trinasti dan zil-hideta. Umra je sunnet ako je bez
zavjeta. ovjek koji ini umru zove se mu'temir.
Vukuf je stajanje, boravak na Arefatu i Muzdelifi u
odreeno vrijeme.
Ifrad znai od mikata ihram uiniti samo za had ili samo
za umru. Taj se ovjek zove mufrid.
Kiran znai od mikata ihram uiniti za had i za umru u
isto doba. Taj se ovjek zove karin.
Temettu' je od mikata ihram uiniti u mjesecima hada za
umru, odnosno obaviti je u tim mjesecima, pa u istoj godini
obaviti jo i had. Takav se ovjek zove mutemetti.
Hedj je kurban koji se poalje Haremu da se tamo zakolje.
Taklid znai ustaknuti na vrat (npr. devi) komad koe od
ega.
Tedlil je baciti ul (pokrovac) na toga hedja.
I'ar je rasporiti lijevu ili desnu stranu grebena, odnosno
gute na grebenu deve i onom ga krvlju malo namazati.
Ovo sve troje zadnje slui kao znakovi hedju da je to hedj i
da se ne smije u nj dirati.
183

Ihsar je sprijeiti muhrima ili sama zapreka da muh-rim

ne mogne izvriti najglavnije obrede hada ili umre. Tako
sprijeeni muhrim zove se Muhsar.
Had uiniti jednom u vijeku je farz - i to prema Ebu
Hanifi i Ebu Jusufu odmah, tj. ne smije se odgaati - svakom
slobodnom muslimanu i muslimanki koji su zdravi, pametni,
dorasli i imuni toliko da mogu, dok odu i dou, izdravati sebe i
familiju kod kue i platiti prevozne trokove na eljeznici,
parobrodu, avionu, konju, devi itd., ne dirajui pri tome u imovinu
koja je njima potrebna, kao kua, pokustvo i sl. i ne oteujui
eventualno svog povjerioca ostavi njemu duan, a uza sve ovo
ako je i put siguran.
Za ensku osobu je pored svega toga jo potrebno da ima
uza se mua ili posve blinjeg roaka (mahrem) kao oca, brata,
amidu, dajdu, bratia, sestria, pa i svekra i pastorka, s kojim bi
ila, pa onda da joj je dunost otii na had, a to sve vai ako do
Mekke ima najmanje musafirski put. Taj njezin mahrem treba
da bude pametan, punoljetan i poten. On e ii na njezin troak.
Kad takvog mahrema imadne, treba da ide na had, pa i bez
privole mueve.
Zdravlje i sigurnost puta, te da enska osoba ima
mahrema, to su zapravo uvjeti da had bude farz nekome da ga
izvri sobom. Ako, dakle, budu nedostajali kod neke osobe, nije
duna da sobom ide, ali treba da poalje bedela (zamjenika), a ako
ni to nije uinila, duna je oporuiti da se-to po njenoj smrti uini.
Farzovi hada su:
1) ihram (i on je uvjet, art),
2) vukuf na Arefatu,
3) tavafuz-zijare (ovo dvoje posljednje su ruknovi).
Vadibi hada su:
-

vukuf na Muzdelifi,
184

saj izmeu Safe i Merve,

bacanje kamenia na demretima na Mini,

tavafus-sadr strancu, tj. osobi koja je iz nekog mjesta

izvan mikata,

brijanje ili ianje glave, kao i sve ono za to treba

kurban ako se izostavi (a o em e biti kasnije govora).

Ostali inovi su sunnet ili adab.

Mjeseci hada su: eval, zil-kade i prvih deset dana zilhideta. Ihram uiniti za had prije ovog vremena je mekruh.
Mjesta odakle treba ihram uiniti jesu mikati koji su ve
spomenuti. Ko se nalazi unutar mikata kad hoe da ihram uini, to
e uiniti od Hilla, a Mekani za had od Harema, a za umru od
Hilla.

185

O IHRAMU I MUHRIMU
Kad htjedne neko ihram uiniti bilo za had ili za umru,
mendub je da obree nokte, podsijee brkove i obrije mjesta koja
treba obrijati, pa da uzme abdest ili da se okupa - to je bolje - te
da se zamota u dva (nova bijela) arafa, od kojih e jedan biti kao
zastira ili kao donja haljina, a drugi kao ogrta ili kao gornja
haljina, te da se namirie.
Spomenute arafe nae hadije zovu ihrami. Oni mogu
biti i polovni, oprani i da ne budu bijeli, ali je bolje da budu novi i
bijeli. Mogao bi biti dovoljan i samo jedan araf kao zastira
kojim e se zastrijeti stidni dijelovi tijela.
Nakon toga svega klanjae dva rekata, pa ako bude
mufrid, rei e iza toga: Allahumme inni uridul-hadde
fejessirhu li ve tekabbelhu minni = Boe, ja hou da uinim had
pa mi ga olakaj i primi ga od mene! Zatim e telbije izgovoriti.
Nijjet se moe uiniti samim srcem, ne govorei nita, a moe i na
svom jeziku.
im ovjek telbije izgovori inei nijjet za had ili umru,
on je ihram uinio, postao je muhrim, pa neka se dobro uva
slijedeeg: spolnog openja, pa ak i spomena o tom u prisutnosti
ena, sramotnih rijei, nevaljalih djela, svae i prepirke, ubijanja
kopnenog lova, nagovaranja drugog na to ili davanja znakova na
njega, ubijanja insekata, (u), namirisavanja, rezanja nokata,
brijanja ili ianja glave i drugih dijelova tijela, podrezivanja
brade, pokrivanja glave ili lica, pranja glave ili brade kakvom
mirisavom tvari (sapunom miriljavim a obinim moe),
oblaenja koulje, ili gaa, ili kaputa ili slinog: dubeta, hrke,
urka ili saruka, kape ili mestava ili arapa, ukratko svake za
ovjeka skrojene i saivene odjee i obue osim nanula, papua,
firala i si. Treba se uvati i odjee, (arafa, ihrama) koja je
186

obojena miriljavom bojom pa jo njom zaudara. U ovom pogledu

ensko je slobodnije jer smije pokriti glavu i obui mestve i
arape kao i ivanu haljinu.
Muhrim se smije okupati u banji ili inae, zakloniti se od
sunca, suncobranom ili slinim, svezati emer oko sebe, izai u
borbu s neprijateljem ili napadaem.
Muhrim treba da mnogo telbije izgovara glasno, iza
namaza, kad god se uspne na kakav brijeg ili sade u neku nizinu,
kad god se sretne s grupom jahaa ili pjeaka i uvijek pred zoru.

187

DUNOSTI HADIJE
Kad muhrim unie u Meku, poto ostavi svoj prtljag,
zapoee od El-mesdidul-harama pa kad ugleda El-bejtul-haram,
izgovorie tekbir (Allahu ekber!) i tehlil (La ilahe illellah) po tri
puta, pa e zapoet od Haderul-esveda, okrenue mu se, donijeti
tekbir i tehlil dignuvi ruke kao kad se stupa u namaz i poljubie
ga, ako mogne prii bez gurnjave i stiske, a ako ne mogne, onda
e ga dotaknuti dlanom ruku (istilam) ili im drugim (tapom), pa
e dlan ili ono ime ga se dodirnuo poljubiti, a ako ne mogne ni
to, onda e samo to izvriti pokretom tako da e dlanove okrenuti
prema njemu ispruivi ruke i onda ih poljubiti. To e uiniti
okrenut prema kamenu uei tekbir i tehlil i zahvaljujui velikom
Bogu d. . i donosei salavate na Pejgambera s. a. v. s. Zatim e
poeti tavaf obavljati poavi na desno prema vratima tako da mu
doe Kaba s lijeve strane, stavivi gornji araf ispod desnog
pazuha i prebacivi mu krajeve preko lijevog ramena. Sedam puta
e obii oko Kabe, svaki puta iza El-hatima, a kod prva tri
obilaenja malo e kao kasati, tj. ii urno kratkim koracima
tresui pri tome ramenima (reml), dok e kod posljednja etiri
obilaenja ii tiho. Kad god proe pokraj Haderul-esveda istilam
e ga uiniti, a istilamom e i tavaf zavriti. Lijepo je istilam
uiniti i Er-ruknul-jemani kad god pokraj njega proe. Zatim e
klanjati dva rekata kod Mekami-Ibrahima ili gdje mogne u Elmesdidul-haramu. Ova dva rekata su vadib poslije svakog tavaf
a, tj. poslije svakih sedam ophoenja. Ovo je tzv. tavaful-kudum
koji je sunnet svakom osim Mekelijama.
Poslije toga e se vratiti Haderul-esvedu, istilam ga
uiniti, i poto se napije na vrelu Zemzem, otii e na Safu gdje e
se ispeti tako da moe vidjeti Bejtullah, okrenue se prema njemu
i donijeti tekbir, tehlil i salavat na Pejgambera a. s. te dignuvi
188

ruke zamolie Allaha d. . ono to eli. Zatim e se sputati

prema Mervi idui polaganije dok ne doe do odreenog mjesta
gdje se nalaze znaci kuda treba da se ide urnije (saj). Kad doe
na Mervu, i tu e raditi isto to i na Safi. To je samo jedan hod
(evt), a treba ili sedam obaviti zapoevi sa Safom i zavravajui
sa Mervom. (Od Safe na Mervu je jedan hod, od Merve na Safu
drugi).
Iza toga e ostati u Meki kao muhrim i Bejtullah e tavar
initi - kao nafilu - koliko ve hoe.
Kad bude sedmi dan zil-hideta imam e obaviti jednu
hutbu pri emu e pouiti prisutne hadskim propisima i
obredima. To e isto uiniti i deveti dan na Arefatu i jedanaesti na
Mini.
Kad se klanja sabah osmi dan zil-hideta (Jevmut-tervije)
izai e se na Minu gdje e se ostati do sabaha devetog dana
(Jevmu-arefe) a iza sabaha e se krenuti prema Arefatu.
Po podnevu e imam obaviti dvije hutbe kao za dumu i
njima e opet pouiti ljude hadskim obredima (stajanje na
Arefatu, Muzdelifi, bacanje kamenia na demreta, klanje
kurbana, brijanje, tavafuz-zijare). Poslije hutbe e se klanjati s
dematom i podne i ikindija s jednim ezanom i sa dva ikameta.
Sada poinje vukuf. Moe se obaviti jaui, to je najbolje,
ili stojei, bolje nego sjedei, s imamom pod abdes-tom ili
okupan, to je sunnet, u blizini brda zvanog Debelur-rahme.
Cijeli je Arefat mjesto za vukuf. Pored Arefata, na lijevo od
mjesta gdje se obavlja vukuf, nalazi se mjesto, prostor zvani
Batnu-urene gdje se vukuf nikako ne moe obaviti.
Pri vukufu e se imam okrenuti prema Kibli i rairivi ruke
okrenute gore zahvalie se Allahu, donijee tekbir, tehlil, telbije i
salavat na Alejhisselama i svesrdno moliti Allaha za svoje
potrebe. Svijet e stati u blizinu okrenut prema Kibli i sluajui
njegove rijei.
189

Po zalasku sunca svijet e se s imamom vratiti na

Muzdelifu, pa e odsjesti u blizinu brda Kuzeh i klanjae zajedno
akam i jaciju u jedan mah, s jednim ezanom i dva ikameta. Ko bi
klanjao akam na Arefatu ili u putu, duan je ponovo ga klanjati
sve dotle dok zora ne zarudi.
Na Muzdelifi e se noiti. Kad zora sine, klanjae sa-+bah
jo za sumraka i vukuf e se obaviti, a imam e stati na Me-+ari
haramu, pa e i on i svijet raditi ono to su radili na Arefatu
(tekbir, tehlil, telbije, salavati i dova). Cijela je Muzdelifa takoer
mjesto vukufa, osim doline Vadi-muhasir koja lei lijevo od
Muzdelife.
Kad se malo razvidi krenue se na Minu jo prije suneva
izlaska. Tu e imam poeti sa remjom, tj. bacanjem piljaka
(sitnih kamenia od prilike kao kopice). Na Demretul-akabe se
baci po sedam piljaka, tekbir inei pri svakom bacanju. Daljina
bacanja neka ne bude ispod pet arina = 3,5 m. Piljak se uzme
vrhovima palca i kaiprsta, ili se piljak stavi na hrbat palca drei
ga kaiprstom pa se tako baci.
Ve kod bacanja prvog kamenia prestane se s telbijom.
Kod Demretul-akabe se ne zastaje nego se ide kud se hoe.
Poslije bacanja piljaka na Demretul-akabi zaklae se kurban ako
je hadija karin ili mutemetti (ako je mufrid, onda ako
hoe) a iza toga e se obrijati ili oiati, ali se bolje obrijati. Tek
sada se postaje slobodan ovjek, koji se rijeio stega muhrima,
jedino se jo ne smije imati odnoaja sa enama.
Istog e dana, ili sutra, prekosutra otii u Meku pa e
obaviti Tavafuz-zijare bez remla i saja, ako ih je prije obavio,
inae e ih sada izvriti. Tek sada postaje dozvoljena i zadnja
zabranjena stvar muhrimu (slobodan odnoaj sa enom). Vrijeme
za Tavafuz-zijare nastaje u zoru prvog dana Bajrama i taj dan ga
je najbolje obaviti. Mekruh ga je odgoditi do iza bajramskih dana,
iako e vrijediti kad god se obavi.
190

Nakon toga se vraa na Minu, pa e se bacati piljci na sva

tri demreta drugi dan Bajrama popodne. Poee s bacanjem na
ono demre koje prvo dolazi po. redu, od damije zvane
Mesdidul-hajf. Od velikih vrata ove damije pa do demreta
(prvog) ima oko 1254 arina. Bacie sedam malih kamenia
inei tekbir pri svakom bacanju i stae kod tog demreta te e
dovu initi (dovu moe initi kako hoe i iskati ta hoe, ali je
mustehab traiti oprosta za se, roditelje, svoju brau, sestre,
rodbinu, prijatelje i ostale muslimane. Zatim e bacati na slijedee
demre (udaljeno od prvog 275 arina) radei isto onako kao i kod
prvog demreta. Napokon doe tada na Demretul-akabe (208
arina od drugog demreta) i radi isto tako, samo to ovdje nee
zastajati nakon to obavi bacanje kamenia.
Trei dan Bajrama e raditi isto tako, dakle ono to je radio
drugi dan, a zatim e se, ako hoe, vratiti u Meku, a moe ostati i
na Mini, pa da i etvrti dan obavlja bacanje kao prethodna dva
dana, to je i bolje. No, ako ne bi otiao u Meku do zore etvrtog
dana Bajrama, onda ne smije ii dok taj dan ne obavi bacanje.
Bacanje kamenia (remj) moe se obaviti i s konja i s
deve, ali je bolje sa zemlje, stojei, osim kod Demretul-akabe.
Za cijelo vrijeme remja noivae se na Mini. Mekruh je
poslati u Meku svoj prtljag prije nego se vrati. Kad se bude vraao
s Mine u Meku, odsjee makar malo u El-muhassabu.
Kad htjedne da ostavi Meku, obavie Tavafus-sadr koji se
zove jo i Tavaful-veda' (oprosni tavaf) bez remja i saja. Ovaj
tavaf je vadib svakome osim Mekelijama. Zatim e doi
Zemzemu, zagrabiti vode i napiti se, pa e doi vratima Kabe,
poljubiti prag, prislonuti se licem, odnosno desnim obrazom,
prsima i trbuhom uz El-multezem, a to je zid Kabe izmeu
Haderul-esveda i vrata njenih, zatim e prihvatiti za pokriva
Kabe (el-istar) jedan as i skruenim srcem pa i zaplakavi
zamolie Svemogueg ta eli i vrati-e se idui natrake dok ne
izae iz El-mesdidul-harama.
191

Kad se muhrim ne bi nikako svraao u Meku nego odmah

otiao na Arefat i tu obavio vukuf, spao bi s njega Tavaful-kudum
i ne bi podlegao nikakvoj naknadi (otkupu).
Ko bi makar jedan as zastao na Arefatu ili makar samo
tuda proao u vremenu od podne Jevmi-Arefata (devetog dana
zil-hideta) do zore Jevmun-nehra (desetog dana), stigao bi
had, pa kad bi sluajno to uinio i spavajui ili onesvijeen ili ne
znajui da je to Arefat. Koga pak i toliko mai, maio ga Je had,
pa e obaviti tavaf i sa'j, rijeie se ihrama tj. svih muhrimskih
ogranienja, te e hadi dogodine kada (naknadno) uiniti. Poto ga
je had maio, nije duan ni kurbana klati.
ena e vriti slino sve opisane radnje kod vrenja hada,
jedino to kod ena vai ovo:
1) nee glavu drati otkrivenu, smije i veo nositi na licu
ali da veo lice ne dotie,
2) nee glasno izgovarati telbije,
3) nee trati izmeu odreenih mjesta meu Safom i
Mervom,
4) nee brljati glave nego e malo podstrii kosu13,
5) oblaie salivenu odjeu,
6) nee se primicati Haderul-esvedu kad bude kod njega
mukih. Ako bi joj se pojavio hajz pri ihramu, okupae
se i obaviti sve hadske obrede osim tavafa. Ako bi to
dobila nakon to je obavila Tavafuz-zijare, pao bi s nje
Tavafus-sadr bez ikakvih naknada.
Tavafus-sadr spada i s onoga ko naumi biti mukim u Meki.
Ko taklid uini (oznai) krupnu ivotinju (deva ili govee)
to -ga misli dati da se zakolje ili dobrovoljno ili kao naknadu ili
13

Najmanje to moe podnijeti kod sisanja muhrima oba spola je koliko vrhovi
prsta da se skine kose.

192

kaznu za neki propust, npr. za ubijenu lovinu u Haremu, ili' da

ispuni zavjet, i poe s tom ivotinjom namjeravajui had, smatra
se da Je on ihram uinio ako nije ni telbije inio. Ako bi ivotinju
poslao pa onda on poao, nee postati muhrim sve dok je ne
stigne, osim ako je ta ivotinja kao kurban za temettu' ili kiran.
Ako bi pak i veliku ivotinju tedlil ili i'ar uinio, ili brave ak i
teklid uinio, ne bi time postao muhrim.

193

KIRAN I TEMETTU
Kiran je bolji od temettua, a ovaj od ifrada. Kiran se sastoji
u ovome:
Od mikata se odmah nijjet uini i umra i had. Kad hadija
klanja dva ihramska rekata, rei e: Allahumme inni uridul-umrete
vel-hadde fe jessir-huma li ve tekabbelhuma minni - Boe, ja
hou da uinim umru i had, pa mi ih uini lakim i primi ih od
mene! Kad doe u Meku, najprije e poeti da obavlja umru te e
u tu svrhu obaviti tavaf i saj, a zatim e prijei na poslove hada,
pa e obaviti tavaful-kudum. (Ako bi sluajno, u cilju skraenja,
odmah, bez prekida obavio oba tavafa, i onog od umre i hadskog
tavaful-kuduma kao i oba sa'ja, dakle etrnaest hodanja izmeu
Safe i Merve, moglo bi to vaiti, ali nije lijepo). Nakon toga e
obaviti had onako kako je to gore opisano, pa kad obavi remj na
Demretul-akabi, prvi dan Bajrama, zaklae kurban za kiran:
brave ili govee ili devu (u ovo dvoje posljednje moe imati jo
estoricu uesnika, kao kod obinog kurbana). Ne bude li u stanju
zaklati kurbana, postie prije Bajrama tri dana - najbolje je da
posljednji dan bude Jevmi-arefe - i sedam dana poto obavi cijeli
had a najbolje kad se kui vrati. Ako ona tri dana ne bi postio, a
Bajram nastao, onda ne moe drugo vaiti nego samo kurban. Ako
bi karin vukuf inio na Are-fatu ne obavivi dotle tavaf za umru,
ona bi ga maila i mora za to zaklati kurban14, pa e je kasnije
kada uiniti. Kurban pak za kiran s njega spada.

14

Meso od ovog kurbana ne smije jesti, jer je on zaklan za prestup, a od

kurbana za kiran moe jesti, jer se on kolje u ime zahvalnosti prema Bogu koji
mu je dao da je dva ibadeta najednom izvrio.

194

TEMETTU
Temettu moe biti s tjeranjem hedja pred sobom i bez
njega. Prvo je bolje i tee. Temettu se sastoji u ovome:
Od mikata se ihram uini samo za umru. Nakon klanjanja
poznatih dva rekata rei e: Allahumme inni uridul-umrete fe
jassirha li ve tekabbelha minni - Boe, elim da izvrim umru, pa
mi je olakaj i primi od mene! Zatim e initi telbije dok doe u
Meku, gdje e obaviti umru kao to se i obavlja, a s telbijom e
prekinuti odmah poetkom tavafa. Nakon obavljene umre (tavafa i
sa'ja) obrijae se ili oiati i tada se rjeava umre i svih
muhrimskih stega, pa i zabrane odnoaja sa enom. Tako e ostati
sasvim slobodan sve dok ne uini ihram za had. Ovo sve vai ako
ne bude potjerao pred sobom hedja, inae se ne rjeava nikakvih
muhrimskih stega, dok se god ne obrije ili ne oia prvi dan
Bajrama (kad postaje slobodan i od jednog i od drugog ihrama).
Bilo da je potjerao ili ne, na Jevmut-tervije (osmi dan zil-hideta)
e ihram uiniti za had (a prije bi bilo jo bolje), i to od Harema,
pa e obaviti had, i nakon remja e zaklati kurban za temettu kao
i karin. Ne bude li u stanju, inie to i karin, tj. postiti tri dana i
sedam dana. Ko ide s hedjom, bolje je da ga goni pred sobom
nego da ga vodi, ako je mogue. Ako je to velika ivotinja, neka
je taklid uini, i to je bolje od tedlila, a moe mjesto toga da je iar uini,
Mekelije kao i oni koji su unutar nrikata, ne mogu
obavljati ni kirana ni temettua, njima preostaje jedino ifrad.
Kad bi se mutemetti' vratio svome zaviaju nakon
obavljene umre, a hedja nije pred sobom potjerao ili poveo,
temettu mu je uniten, a ako bi ga potjerao ili poveo, ne bi mu bio
uniten.
195

PRESTUPI
Prestupa ima dvije vrste:
1) l) prestupi protiv ihrama, tj. propisa za muhrima i
2) prestupi protiv harema (ove druge moe poiniti i
nemuhrim).
Prestupe muhrima dijelimo opet u nekoliko skupina prema
kazni koja se za pojedine skupine odreuje. Kazna je:
1) kurban, i to veliki ili mali, ili
2) sadaka, j to ili u iznosu sadekai-fitra ili neodreena
mala svota, ili
3) naknada vrijednosti.
Duan je zaklati kurban, i to velikog hajvana:
1) ko bi tavafuz-zijare obavio dunub, a ne bi ga ponovio
dok je jo u Meki, inae bi spala s njega ta dunost,
2) ako bi spolno opio poslije vukufa na Arefatu prije
nego se obrijao ili oiao, a ako bi to uinio prije
vukufa, onda bi bio had sasvim pokvaren.
Duan je zaklati veliko brave (oviji ili kozji koji bi
mogao vaiti kao udhije-kurban za Kurban-bajram):
1) ako bi namirisao jedan cio ud,
2) ako bi cio ud namazao uljem (prema Ebu Jusufu i
Muhamedu ako nije mirii javo nego obino, samo bi
trebao dati sadaku,
3) ako bi obojio knom ili kakvom drugom miriljavom
bojom glavu, bradu ili ruke,
196

4) ako bi obukao saivenu haljinu i nosio je cijeli dan,

5) ako bi glavu drao pokrivenu cio dan,
6) ako bi obrijao makar etvrtinu svoje glave, brade, ili
vrat ili pazuho ili stidno mjesto, pa i mjesto odakle e
krv putati (za ovaj sluaj Ebu Jusuf i Muhamed kau
da je dovoljna sadaka),
7) ako bi obrezao nokte makar samo jedne ruke ili noge,
8) ako bi obavio tavaful-kudum ili tavafus-sadr dunub,
9) ako bi obavio tavafuz-zijare bez abdesta,
10) ako bi izostavio tavafus-sadr ili vei dio ophoenja
(etiri ophoenja) njegovih,
11) ako bi izostavio i manji dio ophoe-njat Tavafuzzijareta,
12) ako bi se vratio s Arefata prije imama,
13) ako bi izostavio saj izmeu Safe i Merve,
14) ako bi izostavio vukuf na Muzdelifi,
15) ako bi izostavio remj na sva demreta kroz sve njegove
dane,
16) ako bi izostavio remj makar samo kroz jedan dan,
17) ako bi izostavio remj na Demretul-akabi ili makar
vei dio njegov (ograniio se recimo samo na tri
piljka),
18) ako bi za umru obavio tavaf i sa'j bez abdesta, a ne
obavio ih ponovo, dok se ve i kui vratio,
19) ako bi pokvario had tim to je spolno opio, makar i
zaboravivi da je muhrim, prije vukufa na Arefatu, u
kom e sluaju obavljati i druge hadske poslove, ali
ga mora dogodine kada (naknadno) uiniti,
197

20) ako bi spolno opio nakon brijanja a prije nego je oba

vio tavafuz-zijare,
21) ako bi sa razjarenom strasti makar se i dotakao ene, a
pogotovo ako je bilo to vie,
22) ako bi pri umri spolno opio, pa bilo to prije nego je
obavio vei dio tavafa ili poslije (samo u prvom
sluaju umra bi mu bila pokvarena i morao, bi je
ponovo obaviti),
23) ako bi odgodio brijanje ili obavljanje Tavafuz-zijareta
ili remj do po Bajramu,
24) ako bi koji hadski obred obavio prije drugoga a
trebalo bi da se obavi poslije ovoga (prema Ebu Jusufu
i Muhamedu u ova dva posljednja sluaja nije duan
kurbana),
25) ako bi se obrijao u mjestu izvan Harema.
Gdje god treba mufridu jedan kurban, treba karinu dva.
Muhrim je duan dati sadaku u iznosu sadekai-fitra u ovim
sluajevima:
1) ako bi namirisao manje od cijelog jednog uda,
2) ako bi obukao i nosio saivenu haljinu ne kroz cio dan,
3) ako bi glavu drao pokrivenom (noenjem kape ili
inae) ne kroz cio dan,
4) ako bi obrijao manje od etvrtine glave, brade, ili jedan
dio vrata, pazuha itd.,
5) ako bi obrezao makar samo jedan nokat (za svaki
obrezani nokat treba posebna sadaka, osim da ih
odree,toliko da mora kurban zaklati, npr. vie od pet
nokata, ili i pet ah' samo od jedne ruke ili noge,
6) ako bi obrijao drugoga,
198

7) ako bi drugome obrezao nokte,

8) ako bi obavio tavaful-kudum ili tavafus-sadr bez
abdesta,
9) ako bi izostavio manje od pola (recimo tri) ophoenja
tavafus-sadra, (ali za svako izostavljeno ophoenje
trebala bi sadaka),
10) ako bi izostavio remj na jedno demre (kad se baca na
sva tri demreta), ili od svakog demreta koji hitac (ali
za svaki izostavljeni hitac trebala bi sadaka).
Ko se namirie ili obrije, ili obue saivenu haljinku radi
potrebe koja ga je na to natjerala, on moe ili da za-kolje kurbana,
ili da dadne est sadaka estorici siromaha, ili da posti tri dana.
Ako ubije recimo u, skakavca ili si., duan je ta bilo, bilo
ga to pet para, podijeliti.
Duan je naknaditi tetu plativi protuvrijednost:
1) ako bi ubio kakav lov ili drugog naputio da ga ubije i
ovaj ga ubio. Dvojica vjetaka treba da procijene
njegovu vrijednost na mjestu gdje je lov ubijen ili
negdje blizu toga mjesta, ako sluajno na onom mjestu
ne bi imao nikakve vrijednosti. (Za lovine koje imaju
sebi po veliini slinih pitomih ivotinja to se jedu,
imami Muhamed misli da mjesto nje treba zaklati
prikladnu pitomu ivotinju, kao: za koutu i hijenu poveliko brave, za zeca - jare, za poljskog mia malo jare (od 4 mjeseca), za noja - devu, za divljeg
magarca - govee. Za druge lovine misli kao i Ebu
Hanifa i Ebu Jusuf). Ako bi vrijednost lova iznosila
vrijednost jednog hedja, prestupniku je slobodno: da
kupi za to hedja i zakolje ga u Haremu, ili kupi hrane
pa podijeli siromasima - svakom u vrijednosti sadekaifitra, ili posti po jedan dan za svaki obrok siromaha
(iznos sadekai-fitra). Ako bi u ovom posljednjem
199

sluaju preteklo neto preko odreenih obroka, pretek

treba da podijeli, ili da za to posti cijeli dan.
2) ako bi pernatoj ivotinji poupao perje (krila) ili lovini
odrezao noge pa da ne moe bjeati, mora platiti
potpunu vrijednost ivotinje.
3) ako bi ranio lovinu, odsjekao joj koji ud ili joj poupao
perje (ali da moe ipak letjeti ili bjeati) treba da
namiri tetu tj. onu razliku koja postoji izmeu iste
lovine koja je neoteena i sada iste oteene.
4) i 5) aki bi pomuzao lovinu ili joj razbio jaje, treba da
plati onoliko koliko vrijedi ono mlijeka ili ono jaje.
Ako bi iz jajeta izalo mrtvo ptice za koje se je znalo
da je bilo ivo i da mu je smrt prouzroena time to je
jaje razbijeno, treba da plati koliko to mladune
vrijedi.
6) i 7) ako bi posjekao sirovo haremsko drvo samoniklo,
kakvo se ne presauje, ili pokosio, odnosno poeo
sirovu haremsku travu, platie koliko to vrijedi.
Vrijednost ubijene ivotinje, ako se ona ne jede, ne smije
premaiti vrijednost jednog braveta, pa makar ne znam kolika
bila. Ako bi zvjerka napala ovjeka, pa je on ubio, ne treba nita
platiti.
Ako bi i nemuhrim ubio haremski tov ili pojnuzao, ili
posjekao sirovo haremsko drvo, kakva je gore reeno, ili pokosio
sirovu njegovu travu, mora platiti onoliko koliko to vrijedi. On se
ne moe postom otkupiti od plaanja.
Haram je sjei i pasti haremsku travu osim mekanske
birevine (pirike-ezhar). Ebu Jusuf smatra da je dozvoljeno pustiti
ivotinju da pase haremsku travu.

200

Nema plaanja za ubijene vrane, vuka, zmije, korpije,

mieve, bijesna psa, komarice, mrava, buhe, kornjae, ose, muhe,
obine abe i uope onoga to raje lov niti se raa iz tijela.
Muhrim smije zaklati brave, govee, devu, kokoS, pitomu
patku, te loviti ribu. Ne smije uope lova zaklati, te ako bi ga
zaklao uzima se kao mrljina i nikako ga ne smije jesti. Smije jesti
meso onoga lova to ga je nemuhrim ulovio i zaklao, a on ga nije
uputio na njega niti mu rekao da to ini, ili mu pri tom pomagao.
Ko stupi na tlo Harema drei u ruci npr. pticu, treba da je
pusti, pa makar ne bio muhrim.
Muhrim ne smije lova ni kupiti ni prodati. Ta kupoprodaja
bila bi nitavna.

201

O PRELASKU MIKATA BEZ IHRAMA

Ko na putu u Meku pree mikat a da nije ihram uinio ni
za had ni za umru, pa kasnije to uini, treba da zato zakolje
brave. Ako bi se pak povratio mikatu telbije inei kao muhrim,
(prema Ebu Jusufu i Muhamedu i ne inei telbije), spala bi s
njega dunost klanja kurbana. Isto je tako ako bi se povratio i prije
nego je ihram uinio, pa to uinio tek od mikata. No, ako bi se
vratio nakon to je bio poeo tavaf obavljati, ne bi s njega spala
dunost klanja kurbana.
Ko bi sa strane doao u koje mjesto to lei u Hillu s
poslom, ne namjeravajui u Meku, pa mu kasnije palo na um da
unie u Meku, mogao bi unii a da ihram i ne ini. Ako bi mu
sunulo da ihram uini, uinie ga od Hilla kao i pravi stanovnici
njegovi.
Ko unie u Meku bez ihrama, duan je da obavi ili had ili
umru. Ako bi se vratio do mikata pa ihram uinio za had, koji je
bio otprije duan, mogao bi mu vrijediti sam taj had, ali ako bi se
vratio do godinu dana, pa onda ihram uinio za duni had, morao
bi da obavi i ono to je bio duan ulaskom u Meku.
Mekanin i hadija-mutemeti', kad preu Harem bez
ihrama, isto su kao onaj to pree mikat bez ihrama. Ako bi poeli
obavljati vukuf na Arefatu prije nego su se vratili, dunost klanja
kurbana za njih ostaje (dakle kod njih je vukuf ono to je kod
onoga tavaf).

202

O IHSARU I PROLAENJU HADA

Kad bi muhrim bio neim sprijeen (bio muhsar npr.
boleu, opasnosti od neprijatelja, propau novanih sredstava,
smru mahrema ili mua kod ene) pa ne moe otii na odreeno
mjesto i obaviti had ili umru, ako hoe da se oslobodi od ihrama,
trebao bi poslati brave koje e se u ime njegovo zaklati u Haremu
u odreeno vrijeme ili poslati novac za brave. Tim e biti rijeen
ihrama i bez brijanja i sisanja. Ako bi bio karin, trebalo bi da
poalje dva kurbana. To bi se brave prema Ebu Hanifi, moglo
zaklati i prije Bajrama, ali ne izvan Harema, a prema Ebu Jusufu i
Muhamedu ne moe prije Bajrama, ako je zaprijeen od hada.
Ko je od hada zaprijeen, duan je kad se rijei zapreke
kada uiniti (naknaditi) had i umru, ako je od umre bio
sprijeen,- onda umru, a karin e kad uiniti had i dvije umre.
Ako bi zapreke nestalo nakon to je poslao hedj i mogao bi
ga stignuti prije nego se zakolje a ujedno prispjeli i na hadiluk,
ne bi se smio rijeiti ihrama, nego bi morao ii da obavi ono od
ega je bio zaprijeen. S hedjom bi mogao raditi to hoe (prodati,
pokloniti, zaklati itd.). Ako bi pak mogao stii samo hadiluk ili
samo hedj, smio bi se onda rijeiti.
Koga bi hadiluk maio time to nije mogao prispjeti na
vukuf, na Arefatu, neka se rijei ihrama izvrenjem inova umre.
Had mora kada uiniti do godinu, a za to nije duan hedja.

203

O ZAMJENJIVANJU U HADILUKU
Zamjenjivanje u imovnim ibadetima (kao zekat i sadekaifitr) je bezuvjetno daiz (doputeno), a u tjelesnim (namaz, post)
nikako, dok u onim koji su i tjelesni i imovni istodobno (kao had)
zamjenjivanje je daiz u sluaju nemogunosti izvravanja sobom.
Kod hada se ipak ovaj uvjet trai samo za had-farz, a ne za had
nafile. Spomenuta nemogunost treba da je trajna i da traje do
smrti, ako to nije sama smrt ili je ta nesposobnost takve prirode da
nema izgleda da e je do smrti nestati.
Prema tome ko ne bude u stanju da sobom obavi hadiluk
pa poalje ili naredi da se poalje neko kao zamjenik (bedel) da
uime njega obavi had, had mu je potpuno valjan. Bedel e u ime
njegovo nijjet uiniti had rekavi kod telbije: Lebbejke bihaddeti an (ime onoga, uime ije se vri had) - Odazivljem se
Tebi spreman na svaku zapovijed vrei had za (opet ime
ovjeka koji alje zamjenika).
Pretek od onoga to bude dato zamjeniku u ime trokova
vratie isti vlasniku, odnosno nasljednicima, osim ako je
zamijenjeni odredio da zamjenik sebi ostavi to pretee ili mu to
nasljednici poklone.15
Moe se kao bedel spremiti i onaj ovjek koji nije prije
obavljao hada16, pa ak i enska osoba, ali je svakako bolje
poslati mukarca i to koji je prije obavljao had (tim prije to
15

Ovo se osniva na tome to nije valjana pogodba o iznajmljivanju (istidaru)

za had, kako to Ebu Hanfie veli, ali se fetva moe izdati da je to danas daiz
zbog nude kao i radi prouavanja Kur'ana. Uostalom i imami afi dozvoljava
takvu pogodbu.
16
Prijeporno je meu uenjacima da li ovakav ovjek treba da dogodine za se
had uini. Ja mislim da ne treba, jer Allah kae: Ma de'ale 'alejkum fid-dini
haredun.

204

imami afija ne dozvoljava da to bude ni mukarac koji nije

obavio hada prije). Najbolje je poslati alima, tj. ovjeka koji
dobro poznaje propise o hadu i njegove obrede i koji je ve
obavljao had.
Koga bi opunomoila dvojica ljudi da uime njihovo obavi
had i on ihram uinio za had za obojicu, taj had ne bi vrijedio
ni za jednog od njih nego za njega lino, i morao bi im vratiti
novac. Isto bi to morao uiniti ako bi spolno opio prije vukufa na
Arefatu i tim pokvario had.
Kurban za prekraj kao i onaj za temettu' i kiran ide na
troak zamjenikov, a onaj za ihsar (zapreku) na troak
zamjenjivanog.
Kad bi neko poao na had i usput se razbolio na smrt,
treba da oporuci da se had obavi uime njegovo, ako je otprije bio
duan da had uini (tj. kao i onaj koji je to bio duan a nije
polazio na had). Ako je pak na njega pala ta dunost tek iste
godine, ne treba to oporuivati.
U sluaju oporuenja ako oporuilac bude odredio kolika
se svota ima dati ili mjesto odakle e bedel poi, radie se prema
oporuci. U protivnom sluaju bedela treba poslati upravo iz mjesta
njegova zaviaja, ako treina njegove ostavtine moe te trokove
podmiriti, inae e se poslati iz mjesta odakle se mogne.
Kad bi bedel umro u putu, nai e se drugi bedel - prema
Ebu Hanifi - od kue onog koga je prvi bedel zamjenjivao, i to iz
treine njegove cjelokupne ostavtine, dok Ebu Jusuf i Muhamed
vele da se nae zamjenik od mjesta gdje je bedel umro, i to prema Ebu Jusufu - iz ostatka treine ostavine, a prema
Muhamedu iz ostatka one svote koja je data bedelu. Pretek bi se
morao vratiti vasiji ili nasljednicima ako ovi ne bi pristali da
ostane bedelu.
ovjek je vlastan da sevab od svojih djela u svim
ibadetima namijeni drugome.
205

O HEDJU
Hedj moe biti deva, govee, ovca, ovan, koza ili jarac.
Najmanji je, dakle, hedj brave. Hedj se ne mora slati na Arefat
niti se mora na izvjestan nain oznaavati, to god moe vrijediti
za udhijje, tj. kurban za Bajram, moe vrijediti i za hedj. Svugdje
moe vrijediti brave osim u sluaju kad neko dunub obavi
Tavafuz-zijare ili kad spolno opi nakon vukufa na Arefatu a ne
bude se jo obrijao. U ta dva sluaja moe vrijediti samo govee
ili deva.
ovjek smije jesti meso hedja to ga je dobrovoljno
zaklao, ili za temettu' ili kiran, inae ne.
Hedj za temettu' i kiran se mora zaklati u bajramskim
danima a za drugo kad se hoe, ali svaki samo u Haremu. Meso
se, meutim, moe podijeliti i haremskim i izvanharemskim
siromasima.
Pokrovac deve kao hedja, njezin jular ili ue treba kome
darovati. Onom ko je klao nee se mesom platiti trud, osim ako je
nuda. Ako bi deva usljed jahanja izgubila na teini, treba razliku
u novcu podijeliti siromasima. Hedj se nee musti, a ako bi se
pomuzao neka se podijeli mlijeko. (Treba nastojati suzbiti mu
mlijeko prskanjem vimena studenom vodom).
Kad bi hedj - koji je vadib - zaglavio ili stekao kakvu
veu manu, treba ga zamijeniti drugim, a s onim prvim neka
vlasnik radi ta hoe. Meutim, kad bi hedj-nafila htio da zaglavi,
zaklae se i namazae mu se ogrlina kojom je taklid uinjen
krvlju, pa e se tom ogrlinom udariti po hrptu da se zna da je to
hedj od kojeg smiju jesti meso siromasi a ne bogati, a i on ga sam
nee jesti i nije duan traiti drugog hedja.
206

Taklid se ini samo krupna ivotinja, i to koja se kolje

dobrovoljno a ne za temettu' i kiran. ivotinje koje se kolju za
prestupe kao i uope bravi ne ine se taklid.

207

ZAKLJUNA RIJE O HADU

Svevinji Bog d. . sam moe da odlikuje nekoga ili neto
izmeu ostalih osoba i stvari. On je jedini vlastan da uini nekoga
ili neto svetim i asnim. On je sveznajui i On pri tome ne pita
nikoga. Kome Bog daje, ne pita iji je sin, veli i narodna
poslovica.
Allah d. . je uinio h. Muhameda, Ibrahima, Musa-a, Isaa, Nuha a. s. i mnoge druge najasnijim ljudima, svojim
poslanicima, odlikovao je neka vremena izmeu ostalih (npr.
ramazan, Lejletul-kadr), a nekim mjestima opet dao svetost i ast
kao Meki i nekim okolnim mjestima, osobito Kabi, MekamiIbrahimu itd.
Kabu je prvi sagradio po Boijoj zapovijedi Ibrahim a. s.
sa svojim sinom Ismailom. To je onaj Ibrahim a. s. koji nosi asno
ime Halilullah - Boiji prijatelj, koji se smatra ocem
pejgambera i zato se i zove Ebul-enbija', koji je prvi ustao
protiv poganstva, idolopoklon-stva i viebotva borei se za ideju
jedinstva Boijeg meu narodima o kojima istorija malo vie zna,
pa je kao takav i stekao potovanje kako kod Jevreja i krana
tako i kod muslimana. On je sagradio Kabu po Boijoj zapovijedi
i pozvao je ljude da je hodoaste.
Had je, dakle, ustanova koja potjee jo od vremena
Ibrahima a. s. Arapi su je sve do Muhameda a. s. briljivo uvali,
samo su joj tokom vremena svojevoljno kojeta dodavali (idole i
dr.) Islam je ono osnovno zadrao, odnosno obnovio, ukinuvi
ono to je svojevoljno dodavano (npr. ophoenje Kabe bez ikakve
odjee).
Nije lako prodrijeti u sve tajne Boijih odredaba. Mi
moeno uvijek razmiljati i traiti smisao njihov, ali nikad neemo
208

potpuno moi to shvatiti. Had nam prua vrlo mnogo koristi ako
mi to htjednemo i umjednemo koristiti.
Mekka je rodno mjesto posljednjeg Boijeg poslanika
Muhameda a. s., u njoj je sinula prva zraka Islama. Zbog toga i
zbog Kabe koja je u njoj i spomenika Ibrahima a. s., zatornika
poganstva, Islam je nju uinio sreditem i zbornim mjestom svih
svojih sljedbenika, koji su moguni da se tu sastaju, bez obzira iz
kojeg su kraja svijeta. Tu treba da se oni upoznaju, raspravljaju i
dogovaraju o svojim vjerskim i svjetskim potrebama, te
pouavanju u onome to bi im inae ostalo nepoznato. U isto doba
tu se sjeaju velikih boraca na Boijem putu Ibrahima ili
Muhameda a. s. promatrajui njihove spomenike i vrei iste
inove koje su obavljali. Tu se sjeaju i prvih dana propovijedanja
Islama i velikih rtava i borbe koju je Muhamed a. s. (i njegovi
drugovi) vodio za Boiju vjeru i preporod ovjeanstva.
Pohodei veliko svetite Kabu, koja ima i asni naziv
Bejtullah (Boja kua). ovjek zapravo zaboravlja na sve
ovosvjetske slasti i tjelesne uitke, ostavlja svoj dom i porodicu,
prijatelje i poznanike - i odlazi Svevinjem Allahu na poklonstvo,
posveuje se Njegovoj molitvi, isti svoje srce i duu i postaje
Bogu odani i prekaljeni vjernik-mumin. To on sve ini na Boiji
poziv, i ako to postigne, on je sretan, jer se rijeio grijeha, a Bog
d. . e ga jo posebno nagraditi. Naravno da ovo vai samo za
one koji iskreno i radi Boijeg zadovoljstva obavljaju had, a ne
formalno, jer tada nema nikakve koristi od njega.
Had nam prua divnu sliku ope jednakosti svih ljudi,
Njegovih robova, pred uzvienim Stvoriteljem svjetova, kroz
cijelo vrijeme obavljanja hadskih obreda. Nema tu razlike
izmeu bijelih i crnih, gospodara i njegova sluge, vladara i
obinog seljaka, siromaha i bogataa, - svi su zamotani u bijele
arafe, a svi moraju na isti nain vriti odredbe hada i uvati se
zabrana. Najvei uenjak i najvei neznalica, pobonjak i
grijenik, plemi i obini ovjek - svi stoje pred Gospodarom
209

svjetova pa Mu se mole za se iza. svoje potrebe, naroito za

oprotenje grijeha.
Had nam donekle daje makar i blijedu sliku Sudnjeg dana
kada svi ljudi ponovo oive, te goli, bosi, gologlavi iskupe se na
odreeno mjesto da polau raun za svoja djela pred jedinim i
najpravednijim Sudijom - velikim Allahom, bez obzira ko to bio:
stariji ili mlai, pretpostavljeni ili podreeni, plemi ili seljak. Svi
e se tada brinuti o tom kako e odgovoriti pred Svevinjim i
kakvu e osudu dobiti. Ogromne mase hadija iskupljenih na
Arefatu, koji su svoja gola tijela zamotali samo u bijele, kao
mrtvake arafe, svi gologlavi, svojim ozbiljnim dranjem,
ekajui i razmiljajui o tome kako li e taj njihov in biti
primljen kod Boga d. . - taj prizor najbolje doarava sliku
Sudnjeg dana.
Had daje najbolju priliku Bojem robu da posvjedoi
potpunu svoju odanost, poslunost i predanje svemoguem
Gospodaru - Stvoritelju svega, to se naroito i trai od svakog
ovjeka - roba, koji sve to je On zapovjedio vri skrueno,
znajui da u svemu tome kao i u onom to je On zabranio ima
opravdan razlog, koji ovjek nekada ne moe ni dokuiti.
Allahumme Rabbenereh lena sudurena, ve jessir lena
umurena! Allahumme veffikna li-hidmeti dinikel-mubini ve zidna
ilmen ve elhikna bis-salihin!
Subhane Rabbena rabbil-izzeti amma jesifun, ve selamun
ala demi-il-enbijai vel-murselin, vel-hamdu lillahi Rabbilalemin!
***
Prijepis na latinicu s arebice i dotjerivanje zavrio u
mjesecu Boije milosti i magfireta - ramazanul-mubarekju 1386.
El-muhtadu ila rahmetillahi
Hadi Muhamed Hazim Tuli
210

SJEANJE NA AUTORA
Tuna srca istiem ovdje da je pisac ove lijepe knjige
SERDAREVI Muhamed-Seid efendija, pozvan Boijoj milosti,
preselio na ahiret u abanu, uoi Lejlei-berata ove godine (26.
maja 1918.).
Merhum se rodio u Zenici 16. muharema 1299. godine, u
etvrtak prije ikindije. Otac mu je merhum Abdul-Hamid ibni
Emin ibni Hasanaga Serdar-zade.
Merhum Muhamed-Seid ef. je bio vrlo plemenit i marljiv.
Poznavao je naroito vjerske znanosti, to se vidi i iz ovoga
njegova djela. S velikim oduevljenjem prouavao je Kur'an i
Hadis, ijih se je propisa i drao za svoga ivota.
Merhum ima jo mnogo djela vjerskog sadraja, koje u ako Bog da - u posebnom opisu iznijeti. Sada samo elim
merhumu od Boga rahmet, a od ljudi lijep spomen i Fatihu.
Efkarul-muvehhidin:
Mehmed Demaluddin

211

212