Professional Documents
Culture Documents
Denise Grover Swank - Trideset I Pol Izlika
Denise Grover Swank - Trideset I Pol Izlika
Denise Grover Swank - Trideset I Pol Izlika
i pol izlika
DENISE GROVER SWANK
S engleskoga prevela
Ira Maritinovi
STILUS
Prvo poglavlje
Nikad u ivotu nije me bilo ovoliko strah.
Nije da se prije nisam nala u zastraujuoj situaciji - kao kad sam bila
sigurna da e Daniel Crocker pucati u mene, ili kad me Jimmy DeWade
oteo i namjeravao odvesti duboko u umu i ubiti - ali to su bili tek
prolazni, iako jezivi bljesci straha nakon kojih se moj ivot vratio u
normalu. No dobro, moju verziju normale.
Ovaj se strah uvukao duboko u svaki djeli mojega tijela i proeo me,
drao u zagrljaju danju i nou, derao iznutra.
Ovoga puta nisam se plaila smrti.
Progonio me strah od neuspjeha.
- Sutra je veliki dan. Mislim da smo spremne.
Na zvuk Violetina glasa prenula sam se i naglo okrenula. Stajala je
oslonjena na metlu, ogledavajui se uokolo po donedavno naputenoj
cvjearnici koju smo nas dvije unajmile za svoj novi poslovni pothvat.
Kimnula sam, pokuavajui progutati knedlu iz grla. - Aha.
Tri mjeseca, nekoliko stotina tisua dolara, omanji kredit vrjedniji od
obiju naih kua zajedno i dani i dani naporna rada doveli su nas do ovog
trenutka. Sutra ujutro sestre Gardner otvaraju svoj rasadnik.
- Jo uvijek ekamo onu poiljku ukrasnog kelja, ali mislim da imamo
sve klasino cvijee po koje e veina ljudi ionako doi - Violet je odloila
metlu u kut i poravnala savreno ravno postavljenu teglu kalanhoja.
Pogledala me u oi i nasmijeila se. - Spremne smo, ha?
Duboko sam udahnula, da se malo smirim. - Aha.
Kad mi je Violet prije nekoliko mjeseci predloila da otvorimo
rasadnik cvijea, upravo je od supruga, Mikea, ula da eli razvod. Ja sam u
to vrijeme imala drugaije planove - namjeravala sam se preseliti u Little
Rock sa svojim dekom Joeom, pa kad me Violet upitala elim li joj biti
poslovna partnerica, nisam odmah pristala. Kad sam ipak donijela odluku,
shvatila sam da ovo elim koliko i Violet.
Ali sad sam bila posve prestravljena. Ako nam rasadnik propadne,
imat u vie briga na vratu od toga kako emo dalje moj pas Muffy i ja. O
uspjehu rasadnika ovisi Violetina budunost i budunost njezino dvoje
djece.
Zgrabila me za ruku i stisnula je. - Bit emo super.
Drugo poglavlje
Idueg sam jutra bila toliko nervozna da nisam dorukovala. ivci su
mi radili zbog otvorenja rasadnika, ali i zbog Joeova odlaska na zadatak.
Ako nam propadne rasadnik, izgubit emo samo novac. Ali Joe je samo
jedan.
- Bit e sve u redu, Rose - Joe je itao moje misli - ili bolje reeno, izraz
mog lica - kao knjigu. - Nije mi ovo prvi tajni zadatak; ma ni deseti. Znam
to radim, inae se ne bih bavio ovime.
Kimnula sam. Joe je u pravu. Ali to ne znai da ja nisam prestravljena.
Pustila sam Muffy u vrt jo jednom prije nego to smo otili i pogled
mi je odlutao prema kraju ulice. kola je ve bila poela, ali Thomasov
auto je jo uvijek bio pred kuom. Mama e mu biti bijesna. Ve ga je
uhvatila maturantska bezbrinost, a tek je rujan. Bit e pravo udo ako
doista i maturira u svibnju.
Nakon to je Muffy obavila svoje, Joe i ja smo se svatko svojim autom
odvezli do rasadnika. Kad smo stigli, oko pola devet, Violet je ve bila
ondje. Dok sam skidala plastinu zatitu s cvijea poredanoga uz plonik,
ugledala sam tetu Bessie na parkiralitu. Ona ovo ionako ne bi propustila
nizato na svijetu, pa smo je Violet i ja zamolile da nam pomogne na
blagajni nakon ceremonije otvorenja.
Izala je iz auta i iroko se osmjehnula. - Ma gledaj ti moju Rose!
Poslovna ena!
- Teko za vjerovati, ha?
Stisnula je usnice i pomalo se samodopadno nasmijeila. - Meni nije.
Pametna si i voli cvijee. A i ako iskoristi svoj dar za poslovnu strategiju,
prodavat ete i vie.
Zbunjeno sam je pogledala. - Kako to misli?
Prignula se blie, odgovarajui ispod glasa. - O tvom daru za itanje
ljudi, mala moja. Zaviri im u glave i saznaj kako im izgledaju vrtovi, pa e
im odmah znati predloiti to da kupe.
Zapanjeno sam je pogledala. - To ne bi bilo poteno, teta Bessie.
Otputila se prema trgovini nezadovoljno pucnuvi jezikom. - Nema
nieg nepotenog u koritenju dara koji ti je Bog dao.
Tetu Bessie smatram osobom od povjerenja, ali prijedlog da
namjerno izazovem vizije za poslovnu dobit nije mi se svidio. Zapravo se
najee trudim izbjei viziju.
Obrisala sam elo nadlanicom. eka nas jo jedan vru dan. Otvorenje
rasadnika poetkom jeseni inilo nam se kao dobra zamisao - da ne
uletimo prebrzo u posao - ali nismo oekivale ovakav nalet vruine.
Predviali su do trideset stupnjeva i zabrinula sam se hoe li ljude na toj
temperaturi zanimati kupnja jesenskih grmia.
Planirale smo raditi od devet ujutro do est poslijepodne, a dananja
ceremonija rezanja vrpce bila je zakazana za jedanaest, pa nam je ostalo
jo neto vremena prije otvorenja. To nam je i trebalo, jer Violet je bila na
rubu ivanog sloma. Dolazak na otvorenje potvrdili su gradonaelnik i
nekoliko lanova gradske uprave, ali nismo se njih najvie bojale:
najvaniji su uzvanici bili lanovi Drutva vrtlara Henryette. Nisam ni
znala da ih je Violet molila da dou dulje od godine dana.
Iako je do slubenog otvorenja jo bilo vremena, nekoliko kupaca
spremno je ekalo kad smo otvorile vrata u devet ujutro. Violet je sjajno
odradila promociju i oglaavanje i cijeli je grad priao o naem rasadniku.
Pomogla je i lokacija - preuzele smo naputenu cvjearnicu na uglu
najveeg gradskog trga, koja je ak imala i vlastiti parking i napola
razruen staklenik. Joe i ja smo se posljednjih nekoliko tjedana posvetili
preureenju staklenika, koji je sada izgledao fantastino. Bilo mi je jasno
zato Joe toliko eli prisustvovati ceremoniji otvorenja. Na mu je
rasadnik znaio koliko i meni.
Mikeovi roditelji stigli su oko petnaest do podneva, a s njima i
Violetino dvoje djece, petogodinja Ashley i Mikey, koji je imao tek godinu
i pol. Kad su ugledali Violet, povikali su i zatrali se prema njoj preko
parkiralita. unula je i zagrlila ih, obasipajui ih poljupcima.
Ljubomorno sam ih promatrala, stojei pored krizantema.
- Koliko ti djece eli? - Joe mi se priuljao s lea, promatrajui mojeg
neaka i neakinju.
Otvorila sam usta od iznenaenja. Nikad prije nismo spominjali djecu,
osim onog openitog jednog dana. Jedva smo porazgovarali i o tome koliko
je ozbiljna naa veza. Nisam znala to da odgovorim, pitajui se hoe li se
dati u bijeg kad uje da elim troje ili etvero. - A koliko ih ti eli?
Obgrlio me oko ramena i pogledao u oi iroko se osmjehujui. - Punu
kuu.
- I ja.
Poljubio me u vrh nosa. - Jo jedan razlog iz kojeg smo savreni jedno
za drugo.
- Fuuuuj - pobunila se Ashley negdje iza nas. - Teta Rose ljubi se s
dekom.
Joe me zagrlio jo malo vre i namignuo joj. - Kao da nas nikad prije
nisi vidjela?
Ashley se nasmijala, a Joe me pustio i pojurio u lov na Ashley, koja se
dala u bijeg oku zgrade.
Dani poput ovoga uvijek bi me ispunili sreom, ali i podsjetili da elim
vie od ivota.
Kupci su se polako poeli okupljati i zagledala sam se u gomilicu,
naslonjena na rub zgrade. Iako se veina stanovnika naega gradia nije
previe druila sa mnom, neki su mi bili prijatelji. Najdraa mi je od njih
bila Neely Kate, koja je upravo izala iz auta i osmijeh joj je uas obasjao
lice.
- Ma gle ti nju! Poslovna enska!
Neely Kate se prije nekoliko mjeseci udala. Svadba joj je bila tono
toliko teatralna koliko i ona sama, ali i prelijepa, ba kao to je moja vizija i
predvidjela. Namjeravala je prestati raditi nakon povratka s medenog
mjeseca, no tada je njezin ef Jimmy DeWade uhien zbog ubojstva i dva
pokuaja ubojstva - meu njima i pokuaja ubojstva mene - i Neely Kate je
morala preuzeti njegov posao. Iz dna due mrzila je raditi u sudnici, ali, na
sreu, nije mene krivila zbog toga, iako je imala razloga: ja sam bila ta koja
je otkrila da je njezin ef ubojica.
Podboila sam se, doputajui si malo uzbuenja usred sve te treme. Mislim da smo spremne..
Neely Kate ugledala je Joea, koji je stajao pokraj staklenika, i opako se
iscerila. - Vidim da je tvoj deko ovdje.
- Jer je i on dio ovoga koliko i ja. Sam Bog zna koliko je truda uloio i
koliko se naradio.
Gurnula me ramenom i namignula. - Kladim se da e mu odraditi tu
uslugu.
- Neely Kate! - nasmijala sam se, odmahujui glavom prijekorno.
Gospoe iz kluba vrtlara-amatera poele su pristizati i nije mi trebala jo
koja mrlja u njihovu dosjeu.
- Ne mogu dugo ostati, samo sam vam dola rei sretno.
- Nemoj otii prije torte. Naruila sam je iz Piggly Wigglyja. Ukrasili su
je logom rasadnika.
Neely Kare se namrtila. - Nisi otila u Jeaninu slastiarnicu?
- Njezina torta kotala bi dvaput vie - morale smo tedjeti gdje god
smo mogle.
Neely Kate odmahnula je glavom i saalno me pogledala, ali vidjelo se
da se ali. - Zna da e platiti tu odluku, kako god okrenula.
Tree poglavlje
Kad sam konano pronala Joea, nosio je kutiju ivanica na ulicu.
Ukrcao ju je u auto jedne od predanih lanica kluba vrtlara i kad sam
vidjela koliko se trudi pomoi, ljutnja me malo prola. Tko jo ima deka
koji toliko pomae oko svega? Dok je gospoa odlazila, Joe se okrenuo i
poao prema meni i sjetila sam se da sam ljuta.
- to si rekao Masonu o meni?
- Molim? - zbunjeno me pogledao.
Zgrabila sam ga za podlakticu i odvukla u stranji dio rasadnika. - Jesi
li rekao Masonu da se prestane druiti sa mnom?
Ne samo da se brzo oporavio od zbunjenosti nego je jo imao drskosti
izgledati uvrijeeno. - to ti je rekao?
Podboila sam se. - Ni rijei, ali mislim da si mi ti upravo rekao sve to
me zanimalo.
- Rose - udahnuo je, odjednom vrlo ozbiljan. - Mnogo ti toga ne zna o
Masonu i meni.
- Pa reci mi onda.
Pogledao je na sat i namrtio se. - Nemam vremena. Moram krenuti za
nekoliko minuta.
Prekriila sam ruke i jo ga jednom oinula pogledom. - Ma ba
zgodno.
Joe mi je razmaknuo ruke i privukao k sebi. - Rose, volim te i ne bih te
povrijedio. Rekao sam Masonu da se dri dalje od tebe, da. Ali imam dobar
razlog.
Odmaknula sam glavu da ga pogledam u oi. - A to bi bio?
Povukao me jo dalje od muterija i naslonio na najblii zid,
sputajui usnice na moje. Jo me jednom ljubio toliko strastveno da sam
zaboravila sve o emu smo razgovarali. Pretpostavljam da je to i elio.
Znao je da se zaboravim i ljutiti na njega dok me tako ljubi.
Kad se odmaknuo, uzdahnuo je i zabrinuto me pogledao. - Mason i ja
smo proivjeli neto o emu trenutano nemam vremena raspravljati.
Obeavam da u ti sve rei kad se vratim.
Ovo me nije posve iznenadilo. Nakon to je Joe onako grubo reagirao
kad me zatekao s Masonom na trijemu one veeri kad me Jimmy DeWade
napao, shvatila sam da se znaju otprije i ne slau. - Zato mi ve nisi rekao
o emu se radi?
Iskrivio je lice u grimasu. - Jer nisam ponosan na taj dio ivota.
etvrto poglavlje
Razgovor s Masonom potresao me i vie nego to sam si eljela
priznati. Otila sam do Heidi Joy provjeriti je li joj bolje, a potom krenula
pustiti Muffy u dvorite. U Heidinu dvoritu stajao je njezin
etverogodinji sin Keith. Gledao je policijski auto.
- Je li to bio mrtvac? - upitao je.
Potraila sam Heidi Joy pogledom. Znala sam da joj je suprug na
poslu. - Gdje su ti braa?
Ljutito se namrgodio. - Je li to bio mrtvac ili nije?
- To je bila gospoica Dorothy. I da, mrtva je. A sad da ujem gdje su ti
braa.
- Andy mlai je u koli, a Benny i Tommy spavaju.
- A zato ti ne spava? - Heidi Joy je sigurno bila jako potresena kad ih
je ostavila same. Inae ih ne puta bez nadzora ni u dvorite.
Pogledao me pomalo prezirno. - Jer nisam dijete - opet se ogledavao
prema policijskom autu. - Zato je mrtva?
- Jer je bila stara, a stari ljudi umiru - odjednom mi je sinulo da moda
ne bih trebala odgovarati na takva pitanja. Keith ima etiri godine. Moda
bi bilo bolje da o tome s njim razgovaraju Heidi Joy i Andy.
- Je li imala srani udar?
- Ne znam.
- Viu li svi dok umiru?
Slegnula sam ramenima. - Ne znam. Neki viu - nisam nikad
razmiljala o tome kako je umrla moja majka, koju je valjkom za tijesto
ubio Daniel Crocker. Ako je i dozivala upomo, nitko je nije uo. Ali tada
sam neto shvatila. - Zato me to pita?
- Jer sam uo vrisku.
Ozbiljno sam ga pogledala. - Molim?
Gledao me kao da sam maloumna. - U kui gospoice Dorothy netko
je jutros vikao.
- Kako zna da je vika dopirala iz njezine kue?
Oborio je pogled, izbjegavajui moj. - Bio sam preko puta. Osvrnula
sam se i shvatila da nema Thomasova auta. Moda je ipak otiao u kolu. Preko puta njezine kue?
- To sam i rekao - Keith je pokuavao zvuati opasno, ali samo je
djelovao nervozno.
Peto poglavlje
David Moore jo uvijek je radio na blagajni u supermarketu. Doznala
sam da ondje radi kad sam izbaena iz porote na suenju njegovu
najboljem prijatelju, Bruceu Wayneu Deckeru. Znala sam da je David bio
svjedok ubojstva za koje su optuili Brucea Waynea i jednom sam ga
stjerala u kut ba na parkiralitu ovog supermarketa da iz njega izvuem
informacije. Ni David ni Bruce Wayne nisu imali bogzna kakve radne
navike, pa me iznenadilo to dva mjeseca poslije jo uvijek ima posao.
Zatekla sam ga na blagajni broj pet kako muteriji pakira smrznute
mahune u vreicu. Kad je shvatio da idem ravno prema njemu, uspanieno
se zagledao u mene. - Nisam nita napravio, kunem se.
- Ma o emu ti to? Dola sam ti ponuditi posao. Zbunjeno je zatreptao,
pa se vratio pakiranju. - Ve imam posao.
- Nudim ti honorarni posao. Treba mi pomo oko sadnje cvijea - jo
mu neu rei da e biti i kopanja i plijevljenja. Nije mi odgovarao, pa sam
nastavila. - A Bruce Wayne? Ima li i on posao?
Iskrivio je usta. - Pa sad...
To sam shvatila kao ne. - Trebat e vam svega nekoliko dana za to. I
im budete gotovi, plaam vam u gotovini.
Dok je David stavljao vreicu u kolica muteriji, druga me blagajnica,
postarija, ljutito pogledala.
- Ne znam - promrmljao je David. - Vani je vrue.
- Bruce Wayne i ti ste cimeri, je li tako? Ako on ne radi, tko e platiti
njegov dio stanarine? Uskoro e prvi u mjesecu i morat ete nai lovu.
Kladim se da ete u dva dana rada za mene zaraditi vei dio stanarine.
Zamisli samo to biste mogli kupiti s vikom novca... - podigla sam obrvu,
nadajui se da e shvatiti na to ciljam.
Jo ga nisam uvjerila. Namrgodio se. - Moram pitati Brucea.
- Hoe mi rei da Bruce onda ima novac za stanarinu? - podboila
sam se.
David je neto progunao i povukao me na stranu. - Kad poinjemo?
Jedva sam suspregnula osmijeh. - Sutra u deset ujutro pred Crkvom
nade i duhovne obnove.
Opet je bio u oku. - Deset? Tako rano?
- Pola svijeta je na nogama u deset ujutro, a druga polovica spava u
Kini.
- ekajte. Crkva nade? To je onaj lik s televizije?
- Ba taj.
Licem mu se razlio osmijeh. - Ima anse da emo biti na televiziji?
- Nikad ne zna - namignula sam. - Ponesi si vode i kremu za zatitu
od sunca. I budi spreman uprljati ruke.
Ovo ga nije razveselilo, ali zbrisala sam prije nego to se stigao
pobuniti.
U pet i petnaest parkirala sam se pred crkvom i s uenjem shvatila
da je puno automobila. Kad sam ula u predvorje upnog doma, do mene
su doprli zvuci gitare i bubnjeva. Znai, Crkva nade i duhovne obnove ima
ivu glazbu? Nije ni udo da su privukli sve pobono u Henryetti, ili barem
mlade i pobono.
Ula sam u ured i Jonina me tajnica odmjerila od glave do pete
pogledom punim zamjeranja. Bila je postarija, u kasnim pedesetima,
prosijede kose, odjevena u ekstremno konzervativnu dugaku suknju i do
grla zakopana u bluzu dugih rukava. Izgledala je kao da je ove sekunde
pristigla s kraja prolog stoljea. - Ti si jedna od onih Gardnerica, je li
tako? - ton joj je potvrdio da sam pravilno procijenila to si misli o meni.
Oklijevala sam. Nisam znala to je ve ula o meni. - Da, ja sam Rose.
Napuila je usnice, na trenutak briui sjenu ispod nosa. - eka te. Ui.
Jonina vrata bila su odkrinuta i nakon to me tajnica tako lijepo
uputila, oprezno sam ih pogurnula. Sjedio je za radnim stolom zadubljen u
zaslon raunala, stisnutih usnica, kuckajui po tipkovnici.
- Oprostite, veleasni...
Licem mu se razlio osmijeh. - Rose, lijepo je ponovno te vidjeti. - Ustao
je i zaobiao stol. - I to je s tim veleasni? Zovi me Jonah.
Namrtila sam se. - To mi zvui kao nedostatak potovanja.
Naslonio se na stol, prekriivi ruke na prsima. - Kladim se da su te
odgojili tako da misli da je crkva mjesto patnje i prokletstva, ha? Svake su
ti nedjelje punili glavu strahom od Boga, trebala ti takva lekcija ili ne.
Nije ni znao koliko je blizu istini.
Slegnuo je ramenima i iroko se osmjehnuo. - Po tome se mi
razlikujemo od veine crkava u gradu. Nema kod nas paklene vatre,
vjenog prokletstva. Nikoga ne osuujemo.
Otvorila sam usta od oka i kad sam shvatila, pokuala se pribrati, ali
nisam uspjela.
Nasmijao se. - Vidim da sam te iznenadio. Veina ljudi tono tako
reagira i treba im neko vrijeme da se naviknu. Pogotovo stariji ljudi.
Morala sam priznati da mu ideje zvue privlano. Ali i predobro da bi
bile mogue.
godina molilo za spas moje due, ali do mojih tinejderskih godina svi su
odustali. - Ponekad.
- Jesi li ikada posjetila crkvu poput moje? Podigla sam obrve,
odmahujui glavom. - Nikada.
- Ni ne udi me. Ali trebala bi probati - namignuo je. - Moda bi ti se
svidjelo.
- Ne znam ba.
Podigao je ruke kao da se brani, smijui se. - Znam kad je vrijeme za
povlaenje. Idemo razgovarati o neemu drugom - rekao je, pa nastavio
tiim glasom. - uo sam za ubojstvo tvoje majke.
Naao je jo jednu temu o kojoj nisam eljela razgovarati, pogotovo
zbog neobinog osjeaja koji me obuzeo nakon smrti gospoice Dorothy. Mislim da je vrijeme da krenem - ustala sam i svi su moji papiri umalo
zavrili na podu. - Moram odnijeti ek u banku.
Jonah je ustao s osmijehom. - Nema urbe, Rose. Banke su se zatvorile
u pet.
- Aha, da - tu me zatekao. Sve te prie o njegovoj crkvi, o mojoj ljepoti,
pa na kraju i o mojoj majci. Nije udo da ne znam gdje mi je glava.
- Plai li te moja crkva, Rose? - upitao je oprezno.
Crkva ne, ali druenje s Jonom Pruittom bogme da. - Moja iskustva s
crkvama openito nisu ba bila... ugodna.
- Tim bi vie trebala vidjeti kako je kod nas. Crkva nade i duhovne
obnove eli biti dom svima koje je tradicionalna crkva odbacila. Dajemo
im nadu koja im je potrebna za ivot. To nam je i u imenu, uostalom.
Krenula sam unatrag prema vratima. - Imat u to na umu.
Tako sam natrake izala i na hodnik, dok me Jonah pratio pogledom,
iroko se osmjehujui. Ostao je stajati na vratima, oslonjen o dovratak,
izgledajui kao da pozira. - Rhonda, gospoica Gardner treba ek
naslovljen na... - upitno me pogledao.
- Rasadnik sestara Gardner.
- Tako je, da - rekao je, a junjaki mu se naglasak odjednom pojaao.
- Lijepe sestre Gardner, krasne koliko i cvijee po kojem su dobile imena.
Rhonda je otvorila ladicu i izvukla ekovnu knjiicu, usta toliko
stisnutih da su se jedva vidjela. Jo se vie namrgodila kad sam joj rekla
svotu koju treba napisati na ek.
Jonah se progurao pokraj mene. - Moram se pripremiti za veeranju
slubu. Nadam se da emo se esto viati, Rose.
- Izlazei, nije skidao oka s mene. Ostala sam sama s njegovom
smrknutom tajnicom.
Zamislila se. - Ne znam ih, ali ovo drugo ime ini mi se poznato.
Krenula sam prema vratima, dobacujui joj odgovor preko ramena. Jer sam sjedila u njegovoj poroti - rekla sam, pa zbrisala skupiti lonanice
s plonika oko ulaza.
Violet je izala za mnom. - Zaposlila si ubojicu?
Prijekorno sam je pogledala. - Nije ubojica, sjea se? Ubojica je bio
Jimmy DeWade.
- Ipak je kriminalac!
Odmahnula sam glavom. - Sitni. Pokoja kraa, marica, vonja u
pijanom stanju, tako to.
Naslonila se na vrata, prekriivi ruke i napuivi usta. - A to ako
pokrade crkvu? Nas e osramotiti.
Otro sam je pogledala. - A to bi mogao zdipiti, Violet? Pladanj za
hostije? Bibliju?
Vidjela sam da se pjeni i pokuava smisliti odgovor.
Poravnala sam ceradu i privrstila je. - Gledaj ovako na to: moda e
im dobro doi da rade za crkvu. Moda im izgradi karakter i tako to... Uz
malo sree, Jonah Pruitt e i njih pozvati u crkvu. S druge strane, ako na
njih navali s duhovnou kao i na mene, moda zbriu i prije nego to
obave posao.
Violet jo nije bila sigurna u moj izbor, ali svjesna da nemamo nikoga
drugoga, popustila je. Namjeravala je zamoliti svekra da nam posudi
kamionet za prijevoz biljaka do crkve. Violet i ja bismo sve utovarile u
rasadniku, a deki bi meni pomogli da istovarim kod crkve. Ostatak cvijea
Violet bi trebala naruiti, a dobavlja je obeao da e biti dostavljeno do
petka.
Zakljuale smo i zatim neko vrijeme stajale na parkiralitu pred
rasadnikom, zagledane u znak nad vratima.
- Mislim da emo uspjeti - proaptala je Violet, steui mi ruku.
Pogledala sam je, upitno podiui obrve. - ekaj, zar si sumnjala? Pa
sve vrijeme se pravi da si sigurna u nas, od prve sekunde kad si
predloila ovu ludost - rekla sam i tek tada shvatila: Violetina
samouvjerenost je samo poza. Pretvara se dok ne uspije.
U braku se vie nije mogla pretvarati.
Na neki nain ja svoju sestru uope ne poznajem.
Osmjehnula se. - Naravno da nisam sumnjala, bedak jedan. Znala sam
da emo uspjeti.
Sjele smo svaka u svoj auto i neko sam vrijeme gledala kako odlazi
doma, svojoj djeci, pitajui se to je jo odglumila. Koliko je od toga to
i koje se i ne sjea to sigurno nije. Kako zna da nije uo neiji TV? Kako
zna da su glasovi uope dopirali iz njezine kue?
Preplavio me val ljutnje. - Ne vii na mene. Samo sam te nazvala da ti
kaem to sam ula. Oprosti to pokuavam obaviti svoju graansku
dunost.
Uzdahnuo je. - Oprosti. U pravu si. Imao sam gadan dan na sudu i
malo se otresam na tebe. Dobro si postupila.
- Hvala - rekla sam, nastojei ne zvuati nadureno.
- Poslat u detektiva Taylora da se raspita je li jo netko neto uo, ali
nisam siguran da e ita otkriti. Nije bilo znakova provale ni tragova
nasilja. Leala je na podu kao da je umrla od sranog udara - rekao je
Mason, pa se malo smekao. - Ti i susjedi niste u opasnosti.
Nakon dogaaja posljednjih nekoliko mjeseci, nisam bila sigurna hou
li se ikada vie osjeati sigurno u vlastitom kvartu. - Hvala to si mi barem
povjerovao.
Uzdahnuo je. - Nije stvar u tome vjerujem li ti ili ne, Rose. Stvar je u
tome je li etverogodinjak stvarno neto uo. Ali kao to rekoh, poslat u
detektiva Taylora da se raspita.
- Bit e presretan, pogotovo kada dozna da si ovo uo od mene.
Mason je zvuao odrjeito. - Neka radi svoj posao. Uostalom, nee
znati da si mi ti javila.
- Hvala.
- Nema na emu. Ali za svaki sluaj zakljuaj vrata, moe?
- Aha - to mi nije ni trebao naglasiti. Svake veeri zakljuavam vrata iako mi to i nije ne znam kako pomoglo dosad. Moj prozor kao da je imao
neonski znak na kojem je pisalo: Dobro doli, primamo ubojice i lopue.
esto poglavlje
Napravila sam si sendvi i sjela na trijem, promatrajui Muffy, koja se
motala po dvoritu. Oprezno sam pogledavala prema kui gospoice
Dorothy, pitajui se zato bi je itko poelio ubiti. I nju, i gospoicu Lauru,
kad smo ve kod toga. Mason je rekao da ni u jednu kuu nije bilo
provaljeno, da nita nije bilo ukradeno. Kako bi itko mogao ubiti dvije
starice, a da ne ostavi traga i ne privue panju policijskih snaga
Henryette? Dobro, njima nita ne budi panju. Samo mene uvijek imaju na
oku.
Morala sam priznati da sve to upuuje na odsustvo zloina.
Muffy je eznutljivo pogledavala niz ulicu i preplavio me osjeaj
krivice. Posljednjih sam nekoliko tjedana zanemarivala svoju malu
etverononu prijateljicu, jer smo Violet i ja imale posla preko glave sa
zavrnim pripremama za otvorenje. Heidini klinci uvali su je preko
vikenda, ali znala sam da je nisu vodili u etnju. Veeras nemam nikakvog
posla osim pranja rublja. Moda bi i meni dobro dola etnja, da malo
sredim misli.
Kad sam se prignula k Muffy s ogrlicom, toliko se uzbudila da sam je
jedva privezala. im se nala na povodcu, potrala je i umalo sam se
spotaknula pokuavajui je slijediti. Njukala je i pikila po svemu na to
smo nailazile, skakuui od uzbuenja. Namjeravala sam je samo proetati
oko kvarta, ali kad smo krenule kui, shvatila sam da se jo nije umorila.
Nisam bila spremna vratiti se u svoju praznu kuu, pa sam samo nastavila
etnju. Iduih etrdeset pet minuta provela sam pretresajui svoj razgovor
s veleasnim Pruittom. Nisam bila u crkvi od mamina sprovoda, koji ak i
nije ukljuio slubu. Okrenula sam lea crkvi, ali rijei kojima je Jonah
Pruitt opisao svoju crkvu zvuale su kao sve to sam ikad eljela uti.
Mjesto koje prihvaa svakoga. Provela sam cijeli ivot ekajui da me
netko prihvati. Violet, teta Bessie i ujo Earl bili su jedini koji su me
prihvaali sve dok u moj ivot nije uao Joe.
enja za majinim odobravanjem bila je gubitak vremena. Bogme bi
se poteno iznenadila da me sad vidi: Rose Gardner, vlasnica rasadnika.
Sunce se brzo stalo sputati i sjene su postajale sve dulje, kad sam
shvatila da sam zala u dio grada u kojem se nalazio park gdje sam provela
no kad je ubijena moja majka. Sjedila sam na klupi i pisala listu elja
umjesto da se odem izmiriti s njom. Da sam otila, moda bi stvari ispale
drugaije i mama ne bi bila ubijena.
Jo jedan gubitak vremena.
Okrenula sam Muffy i krenule smo istim putem kao i te noi. Bilo mi je
ao majke, ali istina je bila da se moj ivot okrenuo naglavce od te
svibanjske noi. Za time nisam alila. Zato nisam pokuala promijeniti
svoj ivot prije nego to sam mislila da mi netko radi o glavi?
Nakon to smo dole do sredine etvrti, zastala sam i zagledala se u
kuu u kojoj sam ivjela od najranijeg djetinjstva. Veer je bila slina onoj
kad je mama ubijena - isto doba dana, ista etnja, isti trijem bez svjetla - i
odjednom sam se osjeala kao da sam progutala kamen.
Muffy je stajala kraj mene i zbunjeno me gledala. Zato sam stala kad
smo tako blizu doma?
Uhvatila me nelagoda. Natjerala sam se da se pokrenem i prijeem
cestu, govorei si sve vrijeme da sam blesava. Dan mi je bio naporan, smrt
dviju susjeda me uznemirila, a Joe i Mason sa svojom tajnom samo su
dodali ulje na vatru. Samo se moram poteno naspavati.
Ali Muffy je imala druge zamisli. Dala se u trk, istrgnuvi mi vodilicu iz
ruke, i opalila ravno prema kui gospoice Dorothy.
- Muffy!
Kao da me ne uje, protrala je izmeu Dorothyne i Thomasove kue.
Potrala sam i ja, pokuavajui je sustii. - Muffy! Odmah dolazi
ovamo! - Ali Muffy se nije dala zaustaviti, imala je vlastite planove. U trku
je skrenula iza ugla i utrala u dvorite.
Stala sam kraj ograde i priekala da mi se oi priviknu na mrak. Sunce
je ve bilo gotovo zalo i kua je bila u potpunoj tami. Dvorite gospoice
Dorothy bilo je posve zaklonjeno plahtama koje su jo visjele na uetu i
nisam vidjela Muffy. - Muffy!
Iz blizine kue gospoice Dorothy do mene je doprlo Muffyno reanje
i uhvatila me panika. Moja mala prijateljica rei samo kad nanjui
opasnost. Poeljela sam se dati u bijeg, ali nisam mogla ostaviti Muffy.
Osjeala sam se kao kukavica ve i razmiljajui o tome. Ona mene nikada
ne bi ostavila.
- Muffy! - dozivala sam je apatom, ali glas mi se izgubio u
iznenadnom amoru zrikavaca. Provukla sam se izmeu dviju plahti i
naletjela na red haljina. Ba sam podigla ruke da se proguram izmeu njih,
kad je Muffy zareala jo glasnije i u mene se kroz haljine zaletjela neka
prilika. Vrisnula sam i posrnula unatrag, pokupivi usput plahtu koja je
visjela iza mene. ovjek koji me napao pao je sa mnom, izbivi mi zrak iz
plua.
Muffy se bacila na napadaa gnjevno reei i zarinula zube u njegovu
desnu nadlakticu. Odgurnuo ju je, psujui sebi u bradu, pa skoio na noge i
dao se u bijeg prije nego to sam se ja uope uspjela pribrati. Pobojala sam
se da e Muffy potrati za njim, ali prila mi je cvilei.
To me prenulo. Ustala sam i prela dlanovima po njezinu tijelu,
plaei se da ju je napada ozlijedio, ali bila je dobro. Kad sam ustala,
prestala je cviljeti.
Shvatila sam da je cvilila jer se zabrinula za mene.
Stranjica me boljela od pada, ali inae sam bila dobro - vie
preplaena nego ozlijeena. Hodala sam prema kui kao da mnome
upravlja autopilot i kad sam ula u kuhinju, ve sam znala da u ako se
svjetlo ne upali, zbrisati unatrag i potraiti zaklon kod Heidi Joy. Ali
kuhinju je preplavilo svjetlo: nitko me nije ekao u zasjedi u mraku. S
olakanjem sam odahnula.
Zakljuala sam vrata i potraila mobitel u torbici, pa nazvala prvi broj
koji mi je pao na pamet. Javio se na drugu zvonjavu.
- Rose, je li sve u redu? - zaula sam Masonov zabrinut glas.
- Ne znam. Upravo me netko napao u dvoritu iza kue gospoice
Dorothy - rekla sam neobino smireno.
- Jesi li nazvala policiju?
- Ne, nazvala sam tebe.
- Gdje si sad?
- Doma.
- Zakljuaj se i ne otvaraj nikome dok ja ne doem, O. K.?
- O. K. - kimnula sam, tek tada shvaajui da on taj pokret ne vidi.
- Jesi li ozlijeena? - zvuao je jako zabrinuto.
- Ne, ali prestraena jesam.
- Evo me brzo.
Svalila sam se na najblii stolac. Noge su mi bile mlohave kao
raskuhani pageti, u glavi mi se vrtjelo. Naslonila sam se na kuhinjski stol i
zagledala u Muffy, koja je pila vodu iz svoje zdjelice kao da nita nije
popila danima. Strah me jo drao. - Muffy, nisi smjela onako pobjei.
Mogao te ubiti.
Pogledala me kao da sam rekla neto apsurdno.
- Ozbiljna sam, mala. Ne znam to bih ja bez tebe - grlo mi se stegnulo
kad sam shvatila da sam mogla ostati bez nje. Muffy se naslonila na moje
koljeno prednjim apama i pomazila sam je po glavi. - Dobra si ti cura. I ja
tebe volim, pa da.
Nonu tiinu proparala je policijska sirena. to se zvuk vie
pribliavao, to je moj eludac postajao zgreniji. Ne znam hou li se ikada
naviknuti na sirene, pogotovo zato to svako malo dou zbog mene. Znala
sam da ih je pozvao Mason, ali policajci su u meni i dalje budili nelagodu.
Lupanje na vratima me prenulo i poskoila sam, ali smirio me
Masonov glas. - Rose! Ja sam!
Ustala sam, nekoliko sekunda priekala da se uvjerim da me noge
nee izdati, prekoravajui sama sebe zbog takvog kukaviluka. Prola sam
ja i gore.
Kad sam otvorila vrata, doekalo me Masonovo zabrinuto lice. Iza
njega na ulici bljeskala su rotirajua svjetla. - Jesi li dobro?
Kimnula sam. - Jesam, dobro sam.
Pogledao je preko mog ramena. - Slobodno uem? - upitao je
nesigurno.
- Naravno - odvratila sam, odmiui se da ue.
Poveo me do dnevne sobe. - Sjedi i reci mi tono to se dogodilo.
Utonula sam u sofu, a Mason je sjeo na jastuiima zatrpan naslonja
do mene. - Izvela sam Muffy u etnju i otile smo dalje nego to sam
planirala. Kad smo krenule doma, ve je padao mrak. Prolazile smo pored
kue gospoice Dorothy kad se Muffy istrgnula i potrala iza kue. - Muffy
je skoila na sofu, stisnula se uz mene i naslonila glavicu na moje bedro. Rublje gospoice Dorothy je jo visjelo u dvoritu, pa nisam vidjela kamo
je Muffy nestala. Zapetljala sam se u plahte i haljine i onda je netko istrao
iz kue, naletio na mene i oborio me na tlo. Mislim da me nije namjerno
napao, nego samo namjeravao pobjei. Uglavnom, pao je na mene i Muffy
se bacila na njega jer je mislila da me napada. Ugrizla ga je. Odgurnuo ju je,
ustao i pobjegao. Hvala nebesima, nije ga slijedila.
Mason je sluao pomno, ne odajui to misli. - Zatim si otila doma i
nazvala me?
Kimnula sam.
- Zato nisi nazvala policiju?
- Zna dobro zato. Iz istog razloga zbog kojeg sam tebe, a ne njih,
nazvala i popodne. Mrze me. Ne samo da me mrze nego mi i pokuaju
priiti sve to poe po krivu u gradu.
Nagnuo se prema meni, nalaktivi se. Zbunjeno me promatrao. - Rose,
nisi nita skrivila. Kako bi ti ita mogli priiti?
Slegnula sam ramenima. - Kako su mi priili provalu u moju vlastitu
kuu? Jasno ti je valjda da im ne vjerujem?
Uzdahnuo je, izgledajui pomalo posramljeno. - To je bila drugaija
situacija. Bila si osumnjiena za majino ubojstvo. Ovoga puta nemaju
razloga misliti da si ita skrivila.
Nije me uvjerio.
- Jesi li vidjela lice napadaa?
Odmahnula sam glavom. - Bilo je mrano, a i iznenadio me.
- Moe li ga barem okvirno opisati? Je li bio visok ili nizak? Jesi li
vidjela kakvu boju kose ima ili moda neto drugo prepoznatljivo?
Uzdahnula sam. - Ba i ne. Bio je sav u crnom, imao majicu dugih
rukava i traperice. Kad se zaletio u mene, bio je u trku, nekako pognut, pa
ne znam ni koliko je bio visok. Ali kad je sletio na mene, osjetila sam da je
krupan - zaklopila sam oi, pokuavajui se prisjetiti bilo ega. - Sve se
dogodilo jako brzo. Jedino ega se zapravo sjeam je da je imao nekakvu
kapicu na glavu.
Mason mi je spustio dlan na koljeno i iznenaeno sam otvorila oi. - U
redu. Ali kad se malo smiri, moda ti jo neto padne na pamet. Misli da
bi mogla poi sa mnom do mjesta napada?
Oklijevala sam. - Vjerojatno.
- Nee biti u opasnosti.
To sam i sama znala: samo bi najvei glupan ostao u blizini nakon
neega takvog, pogotovo kad je policijski auto bio ovdje - ak i nesposobne
policije kao nae. Ba zbog policajaca nije mi se dalo vraati onamo, iako
sam bila svjesna da je moj stav prema njima apsurdan. No osjeaj je jedno,
a stvarnost drugo, i znala sam da ne smijem ivjeti u strahu od policije. Ti
su dani iza mene i ne smijem se vraati u prolost.
Ustala sam. - Idemo onda, da se toga to prije rijeim.
- Bit u uz tebe.
Tim me rijeima utjeio vie nego to sam oekivala. S druge strane,
upravo me Mason spasio kad me Jimmy DeWade pokuao ubiti, a i tada je
naao naina da me smiri - za razliku od Joea.
Muffy nije bila sretna to odlazim bez nje. Mason je hodao uz mene,
na pristojnoj udaljenosti. Odvela sam ga do mjesta na kojem sam stajala
kad se Muffy istrgnula iz moje ruke, pa ga provela kroz dogaaje korak po
korak. Dvorite je sad bilo osvijetljeno, a oko kue su se motali i detektiv
Taylor i policajac Ernie.
Kad su me ugledali, detektiv Taylor mi je priao, s notesom u ruci. Opii mi to si vidjela.
Potisnula sam antipatiju i ponovila ono to sam rekla Masonu.
- Jesi li vidjela u kojem je smjeru otrao? - upitao me detektiv.
Odmahujui glavom, osvrnula sam se i jo jednom zapetljala u plahtu.
- Ne, vie me brinulo to je s Muffy, jer ju je bacio na do - razmaknula sam
rublje i provirila. Na tlu je bilo nekoliko haljina; zavrile su dolje dok je
Nije mi se dalo stajati vani s gomilom, pa sam otila doma vidjeti kako
je Muffy i jo se jednom uvjeriti da nije ozlijeena. Potom sam se
presvukla u pidamu, jo nervozna zbog napada, pa upalila televizor.
Nadala sam se da u uz neki program zaboraviti ovaj neobini dan. Ba
sam tonula u san, kad je Mason ponovno zakucao na moja vrata. - Rose,
jesi li dobro?
Odkrinula sam vrata, ali nisam izala. Danas sam dovoljno uzrujala
gospoicu Mildred i bez izlaenja u javnost u pidami.
Mason je provirio unutra. - Jesi li moda izgubila kakav nakit kad te
napada sruio?
Iznenaeno sam ga pogledala. - Ne, ne nosim nakit. - Jedini komadi
nakita koje uope imam su dijamantni zaruniki prsten koji sam
naslijedila od bioloke majke, nekoliko komada biuterije i lani s kriem
koji mi je poklonila teta Bessie za krtenje.
- Dobro, samo provjeravam. Nali smo u travi lani s privjeskom.
Medaljon sa svetim Judom, ima neto ugravirano na poleini. Pitao sam se
je li tvoj.
- Misli da je ispao napadau?
Mason je slegnuo ramenima. - Mogue. Ili moda ve neko vrijeme lei
u dvoritu, iako ne izgleda kao da je davno izgubljen. Detektiv Taylor misli
da je nedavno nekome ispao.
Detektiv Taylor ne bi znao misliti ni da mu ivot ovisi o tome. - A ti se
slae?
- Da, slaem - promekoljio se, osvrnuo, pa me ponovno pogledao. Stvarno si dobro? Osjea li se sigurno? Mogu rei Tayloru da ostavi
patrolno vozilo u kvartu, proveze se nekoliko puta tvojom ulicom.
Sigurna sam da bi se cijela policija Henryette spremno odazvala. - Ne
treba. Imam ja Muffy, uvar e me ona. Uostalom, vjerojatno si u pravu.
Sigurna sam da napada nije doao zbog mene.
- Ako vidi ili uje ita sumnjivo, prvo nazovi 112. Obeaj mi. Stii e
prije mene.
Frknula sam nosom. - Veeras si ti bio bri.
- Imala si sree da sam jo bio na poslu.
- Previe radi.
Nasmijao se. A ti sad zvui kao moja mama.
- Ne znam je li to uvreda ili kompliment.
- Kompliment, nema sumnje. Moja mama je fantastina dama.
iroko sam se osmjehnula. - U tom sluaju, hvala na komplimentu naslonila sam se na dovratak. - Hvala to si se odazvao.
Sedmo poglavlje
Kad sam idueg jutra ula u rasadnik, Violet me ve ekala, spremna
za lekciju.
- Kad si mi mislila rei da su te napali? Opet.
Zaustila sam da je pitam kako zna, ali odustala sam. Naravno da je u
gradiu veliine Henryette to bila vijest dana. Bilo bi vee iznenaenje kad
Violet ne bi ula.
Odmahnula sam rukom i stavila torbicu iza pulta. - Ma nije mi nita.
Mason misli da je netko uo da je sirota gospoica Dorothy umrla i doao
vidjeti je li imala kakvoga vrijednog nakita.
Ba se spremala izribati me kad je uao Violetin svekar. Strogo me
pogledala - jo nisam gotova s tobom, mala - i okrenula se prema njemu
smijeei se.
- Hvala ti to si nam posudio kamionet, Gary. Ako ti treba auto, uzmi
moj, pa emo se kasnije zamijeniti.
- Ma ne zahvaljuj, Violet. Pa ti si meni i Sheili poput keri. Jako smo
ponosni na tebe i Rose - odvratio je Gary ganuto. - Ne znam ja to se mota
po glavi onom naem tupanu, ali nadam se da ni ne sanja da emo se
prestati druiti s tobom.
Violet ga je zagrlila, i sama na rubu suza, i neko vrijeme grlila bez
rijei. - Hvala vam - procijedila je naposljetku.
Nisam bila sigurna koliko Mikeovi roditelji znaju o uzrocima njihova
razvoda, ali nije njihov sin bio jedini krivac. Istina, Mike je ostavio Violet,
ali nagledala sam se ja i uvreda i prigovora koje on trpio od nje. Ali da
budem potena prema Violet, moram rei i da je Mike u korijenu uguio
svaki njezin pokuaj da bude ita vie od supruge i majke.
Stale smo slagati sadnice u tovarni prostor Garyjeva kamioneta i
uskoro shvatile da emo se morati nekoliko puta vraati po ostatak
cvijea. Gary je odvezao prvi dio u crkvu, a ja sam krenula za njim u
svojem autu. Nakon to smo iskrcali prvu turu, Gary se vratio u rasadnik, a
ja sam ostala pred crkvom, vadei alatke i orue.
Violet i ja ljubav prema cvijeu i vrtlarenju naslijedile smo od oca.
Provele smo mnoge ljetne mjesece u vrtu, sadei, plijevei, obrezujui.
Kasnije sam shvatila da je vrt bio utoite mojem ocu, mjesto na koje se
mogao skloniti od majina jezika otrog poput britve. No dok sam bila
mala, ja sam u tom vrtu bila sretnija nego igdje drugdje. Kako sam i danas
ivjela u istoj kui, u upi sam imala sve lopate, sve grablje i ostale alate
koje bi meni i Violet mogle zatrebati.
Dok sam ekala da se Gary vrati, nazvala sam Neely Kate. Imala sam
nekoliko minuta praznog hoda, a osim onih nekoliko minutica na
otvorenju rasadnika, nisam imala vremena za razgovor s prijateljicom vie
od tjedna. Znala sam da je na poslu, u sudnici, ali znala sam i da mrzi svoj
posao i jedva eka da ga moe zbog neega zanemariti.
Javila se ve na drugu zvonjavu. - Ba sam te namjeravala nazvati.
ula sam za sinonji incident.
- Ima li itko u Henryetti tko jo nije?
- isto sumnjam. Ispriaj mi to se dogodilo popodne za rukom.
Uzdahnula sam. - Eh, ne moe. Ne stignem, oprosti. Dobile smo velik
posao, sadimo novo cvijee i ureujemo staro oko Crkve nade i duhovne
obnove - pogledala sam prema vratima crkve. Iako Jonin auto nije bio na
parkiralitu, bila sam na oprezu. Nisam se ugodno osjeala uz njega i
nisam se eljela nai nasamo s njime.
- Mislila sam da vi samo prodajete cvijee. Nisam znala da ga i sadite.
- Nije nam to bilo u planu, ali nismo drugaije mogle dobiti ovaj posao,
a dobro je plaen. Zaradit emo vie nego to smo oekivale za cijeli
mjesec.
- Kuim, ima smisla. Ali neete valjda sve same saditi?
- Ne, angairala sam Davida Moorea i Brucea Waynea Deckera da nam
pomognu. Trebali bi stii svake sekunde.
Malo je utjela. - ekaj, one travae?
Uzdahnula sam, odjednom pokolebana. - Bila sam na rubu oaja.
- To je i meni jasno.
Nisam skidala oka s ulaznih vrata crkve, iako sam osjeala da Rhonda
pilji u mene kroz prozor ureda. Sumnjala sam i da unutra ve ima hrpicu
oblutaka spremnu za moje kamenovanje koje planira.
- Da ujem sad to je bilo sino.
Ispriala sam joj sve, pa ak i rekla za privjesak sa svetim Judom koji
je policija pronala u dvoritu gospoice Dorothy. - Hm.
- Kako hm? Neto zna?
- Mogue. Moda i ne znam, ali. Moja je baka bila dobra s gospoicom
Laurom. Nekoliko dana nakon sprovoda keri gospoice Laure poele su
pospremati kuu i primijetile da nedostaje nekoliko komada nakita i neto
srebrnog pribora za jelo. Nazvale su moju baku i pitale zna li to je
gospoica Laura s time napravila. Baka nije znala, rekla im je da nazovu
policiju, ali odvratile su da nee jer imaju sestrinu koja se uvijek motala
oko gospoice Laure i icala, iskoritavala je. Pretpostavile su da je njoj
dala sve to, pogotovo zato to u kui nije bilo znakova provale.
Osmo poglavlje
Kad sam se vratila do crkve, zapanjila sam se shvativi koliko su
David i Bruce Wayne uspjeli napraviti dok me nije bilo. Korova vie nije
bilo, a tlo je bilo prekopano. Donijela sam im goleme sendvie, ips i
limunadu, pa su sjeli pod mimozu, u hlad, uivati i u ruku i u povjetarcu
koji je osvjeio zrak.
Iskoristila sam to vrijeme da promislim o svemu. Dohvatila sam
lopatu i jo malo narahlila zemlju da je to bolje pripremim za gnojenje i
sadnju.
- Naporno radi, vidim. Mislio sam da su momci zadueni za to.
Glas Jone Pruitta prenuo me i poskoila sam, okreui se prema
njemu. - Veleasni, ba ste me iznenadili.
- Nisam te elio prepasti, ali posve si se zadubila u posao.
- Volim raditi na zemlji i baviti se biljkama.
- Lijepo je sjediniti se sa svime to je Bog stvorio. Lijepo je to rekao. Da, da.
- Jutros sam primijetio tvoj privjesak - pokazao je moj vrat, gdje je
leao krii tete Bessie. - Juer ga nisi imala. Nadam se da to znai da
razmilja o dolasku na nedjeljnu slubu.
Gotovo posramljeno pridigla sam ruku k laniu. to da mu kaem?
Na sreu, nastavio je mljeti ne ekajui odgovor.
- Momci su stvarno poteno zapeli - rekao je. - Maloprije sam ih
morao natjerati da zastanu i popiju vode.
- Bruce Wayne silno se eli dokazati kao dobar radnik.
- Vidim, da - Jonah je pogledao deke, koji su i dalje sjedili i jeli pod
drvetom, pa ponovno mene. - Zanimljivo mi je to te toliko eli zadiviti. Ne
izgleda mi kao da mu se svia ili takvo to.
Nisam bila sigurna zato mi je ta opaska toliko zasmetala. Moda zato
to se motivacija Brucea Waynea veleasnoga uope nije trebala ticati.
- Vidim da sam te uzrujao, Rose. Oprosti, nisam elio. Izdahnula sam,
nastojei ne pokazati koliko me ivcira.
- U mojemu zvanju naui se prepoznati stanje ljudskoga duha - rekao
je. - Moda to izgleda kao zabadanje nosa, ali kako bismo inae znali
ljudima ponuditi ono to im je potrebno?
- Nisam sigurna da Bruce Wayne ima neke veze...
Odjednom sam sama sebi bila blesava. Cijeli je grad znao da sam
pomogla Bruceu Wayneu. Naravno da se i veleasni zanima za to. - Dobro
sam. Samo nikad nisam po volji crkvenim ljudima.
- Ni ja - rekao je tiho, pa zabio lopatu u zemlju.
Bruce Wayne i ja imali smo mnogo toga zajednikog, a ne samo lanu
optubu za ubojstvo.
Namjeravala sam ostati ovdje do kraja dana, dok Violet ne bude
morala otii na svoj spoj, ali sad me poelo brinuti da bi se Jonah mogao
vratiti i nastaviti na razgovor. to li zna o meni, ili misli da zna? Rekla
sam Bruceu Wayneu da oni dovre istoni dio dvorita, a potom odu doma
do sutra ujutro, kad u im donijeti cvijee za zapadni dio. Ako ne stignemo,
preko vikenda emo dovriti juni i sjeverni dio dvorita.
Kad me ugledala na vratima, Violet me iznenaeno pogledala. - Mislila
sam da e im pomoi oko sadnje.
- I ja, ali predomislila sam se. Jako im dobro ide i bez mene. Violet me
nije nita vie pitala, posvetila se nekakvim papirima kod blagajne. Izala
sam vidjeti u kakvom je stanju cvijee.
Imale smo mnogo biljaka i da bi sve vrijeme izgledale privlano,
valjalo ih je zalijevati nekoliko puta na dan. Trenutano mi se zalijevanje
inilo kao dobra alternativa prepriavanju Violet razgovora s veleasnim
Pruittom. Ako se budem motala oko nje, primijetit e da sam
neraspoloena i izvui istinu iz mene. Doista mi je i trebao savjet o tome
kako da se nosim s Pruittom, ali Violet je bila lo izbor, a Joe e biti daleko
jo tko zna koliko. Uostalom, i predobro sam znala to bi mi Joe rekao:
odustani od posla s Pruittom. Ali predobro e nam platiti da odustanem, a
Jonah zapravo nije napravio nita loe. Samo se nelagodno osjeam u
njegovoj blizini. Vjerojatno sam preosjetljiva.
Kad sam konano ula, prila sam joj i naslonila se na pult. - Violet,
moda bi sutra ti mogla otii nadgledati deke. - Moda nagovorim nju i
izbjegnem Pruitta.
Podigla je glavu i iznenaeno me pogledala. - Ma zato?
- Pa... ne znam, ovo je i tvoj rasadnik. Moda bi i ti trebala dati svoj
blagoslov dizajnu i tako to.
Nasmijala se skidajui pregau i otila oprati ruke. - Vidjela sam tvoje
nacrte i super su mi. Ima moj blagoslov! Ma to je njoj? Maloprije me
ponizila, sad me hvali?
- Ne zanima te kako izgleda uivo?
Pogledala me s osmijehom. - Zanima, ali vjerujem ti. Ima oko za
ureenje okolia i ne treba ti nadglednik. Vidjet u kad bude gotovo.
Moete me iznenaditi.
- Mhm.
Zbunjeno sam zakiljila. - Pa tko e onda?...
Gospoica Mildred spustila je kanticu na trijem i krenula niz stube. Poi sa mnom i doznat e kad i Christy.
Uvela sam Muffy u kuu i krenula za gospoicom Mildred, podjednako
zapanjena da uope razgovara sa mnom i da me pozvala da joj se
pridruim. Sve je to bilo krajnje sumnjivo, ali sirene upozorenja u mojoj
glavi nadjaala je znatielja.
Gospoica Mildred odgegala se uza stube i pokucala na vrata.
Christy je otvorila vrata i pogledala je pomalo posprdno. - O, bok,
Mildred. Gdje je moj sloenac? Mislila sam da vi dobri poboni baptisti
znate da se suut izraava domaom hranom.
Gospoici Mildred zastao je dah od zgraanja. - Kako se usuuje
stajati na vratima svoje pokojne tete i tako se bezboniki rugati
sloencima!
- Nije da si poznata po suuti, pa ako si ovamo dola praznih ruku,
znai da si u istraivakoj misiji.
Rado bih malo uivala u otkriu da nisam jedina koju gospoica
Mildred prezire do korijena noktiju, ali situacija se razvijala prebrzo za
stanke. Morala sam ih malo ohladiti, jer inae nita od odgovora.
Sa smijekom sam pogledala Christy. - Bok, ja sam Rose. Nismo se
upoznale, ini mi se. ivim malo nie u ulici. Dola sam ti izraziti suut
zbog tete.
- A ti si Rose? Teta Dorothy te spominjala - Christy je otvorila vrata do
kraja i odmjerila me od glave do pete. - Meni izgleda normalno.
Zacrvenjela sam se od srama.
Christy je slegnula ramenima. - Ni ne udi me. Teta Dorothy je bila
super s ovom ovdje - pokazala je na Mildred. - A ta nema nita dobro rei
ni o kome.
To to sam ula od Christy me povrijedilo. Istina, gospoica Dorothy
je bila blia Violet, ali i prema meni je bila ljubazna. Nisam znala da je i ona
mislila da sam udakinja. Dodue, to misli veina susjeda, pa ne znam
zato me iznenadilo. - Je li te nazvala policija? - upitala sam. - ula si za
provalu, je li tako?
Pogledala ma zaprepateno. - Za to?
- Netko je pokuao pro...
Gospoica Mildred je konano dola k sebi. - Ne tie se tebe tko je to
pokuao u ovoj kui - rekla je, zakoraivi prema Christy poput psa
uvara. - Jer nije tvoja i nikada nee ni biti.
Deveto poglavlje
Idueg sam jutra prije rasadnika skoknula do crkve provjeriti kalio
ide posao. Nisam oekivala da u zatei Davida ili Brucea Waynea ondje u
petnaest do devet, samo sam htjela vidjeti koliko su stigli napraviti.
Nadala sam se da u doi i otii prije nego to Jonah stigne u crkvu, to je
bilo krajnje blesavo od mene. Znala sam da u se kad-tad morati susresti s
njim - ako ne prije, onda kada doem po drugi ek. Ali taj sam susret htjela
odgoditi to sam dulje mogla.
Za divno udo, njih su dvojica ve bili ondje kad sam stigla,
prekopavali zemlju i upali korov. Bili su gotovi s istonom stranom i
izgledala je fantastino.
- Pa vama ide sjajno! - rekla sam, skreui iza crkve i pozdravljajui ih.
Bruce Wayne nalaktio se na lopatu. - Hvala, gospoice Rose.
- Danas vas neu toliko nadgledati. Idem u kupnju kamioneta, ili se
barem nadam.
- A da? - David je podigao glavu. - Moj stric Earl ima trgovinu
polovnim autima uz autocestu 82. Mogli biste otii onamo i rei da vas ja
aljem.
Znala sam na koju trgovinu misli, ali nisam bila sigurna bi li mi
Davidova preporuka donijela bodove ili ih oduzela. - Hvala, Davide nasmijeila sam se. - Ako budete morali ita pitati, ili ako budete bilo to
trebali, zovite me na mobitel.
Kad sam stigla u rasadnik, Violet je ve bila ondje. Zalijevala je cvijee
pred duanom, pjevuei.
Pogledala sam je znakovito. - Neiji je spoj izgleda dobro proao...
Vragoljasto se osmjehnula. - Mhmmm.
- to ste radili?
- Brody me odveo u Jaspers na veeru, a zatim do Magnolije u kino.
- Zvui super.
Nasmijeila se. - I veeras emo se vidjeti.
- A Ashley i Mikey?
Nakrivila je glavu i podigla obrve. - Pa kad ve pita...
- Aha - znai, ja ih uvam.
- Joe je na zadatku, pa sam pretpostavila da nee imati nikakvu
zabavu.
Deseto poglavlje
Prije nego to se vratila na posao, Neely Kate priapnula mi je da e
mi popodne javiti to je doznala o vlasnitvu kue gospoice Dorothy. Nazvat u te. I ne zaboravi da ti sutra pomaem u rasadniku.
Violet i ja nadale smo se da emo za vikend imati toliko kupaca da e
nam trebati pomo. Neely Kate pristala je pomoi, a dogovorile smo se da
emo je platiti u cvijeu za njezinu novu kuu. - ekaj! - sjetila sam se
neega dok je ve dolazila.
Zastala je na uglu ulice, na pjeakom prijelazu.
- Moda sutra ne budem u rasadniku. Vjerojatno u imati posla oko
crkve.
- Kako to napreduje? - upitala me sumnjiavo. Oklijevala sam, ne
znajui to da joj odgovorim, pogotovo zato to je Mason stajao pokraj
mene. - Ide.
- Kakvi su travai?
Nije mi ba sjeo izbor rijei, ali Mason je ve ionako znao koji je
najdrai hobi Davida i Brucea Waynea. - Bruce Wayne daje sve od sebe da
mi vrati uslugu. Silno se nudi oko svega.
- Ma gle ti to. Stvarno ne znamo kakvi su ljudi zapravo, ha? - rekla je i
mahnula nam, pa potrala preko ceste prema sudu.
- Zaposlila si Brucea Waynea Deckera? - upitao me Mason i pogledala
sam ga, zateena odsustvom bilo kakvog prigovora u njegovu glasu.
- Ima neto protiv? Samo navali s primjedbama, svi drugi ionako ve
jesu.
- Nemam. Zapravo mislim da je to sjajna ideja. vrsto vjerujem u
drugu priliku, a drago mi je da i tako misli, jer inae se trenutano ne
bismo druili - nasmijao se. - Gdje ti je auto?
Pokazala sam dno ulice i krenuli smo onamo.
- A tko ti je prigovarao?
- Violet, Neely Kate... no dobro, to moda nisu svi, ali ipak su svi koji
meni neto znae.
- Joe nije?
Napravila sam grimasu i odmahnula glavom. - Ne, jer sam ih zaposlila
nakon to je otiao. Jo ne zna za to - slutila sam da e se i on upisati na
listu kad se vrati.
- A to im smeta?
- Neely Kate brine se da nee nita napraviti. Violet je isto rekla neto
u tom stilu, ali ona misli i da e pokrasti crkvu.
- Misli li ti da e nekoga okrasti?
- Ne. Moda sam luda, ali mislim da e Bruce Wayne odrati rije stigli smo do mojega auta i pogledala sam Masona preko krova. - Misli li
da sam luda?
- Ne, nikako. Nedavno sam shvatio da treba vjerovati instinktu. Ako
tebi tvoj instinkt govori da e odrati rije, onda i hoe.
- Kao to je tebi tvoj rekao da je Bruce Wayne kriv? Nezadovoljno me
pogledao. - U tom je trenutku moj instinkt bio poremeen vanjskim
utjecajima.
Podigla sam obrve. - to to znai?
- Znai da mi je potreban netko tko e me podsjeati da stvari nisu
uvijek onakve kakvima se ine. Znam ja to, samo me treba podsjetiti.
Uli smo u auto i spustila sam prozor. Dan je bio topao, a klima mi nije
radila onako dobro kao na poetku ljeta. Upitala sam Masona misli li tla bi
to moglo sniziti cijenu auta u zamjeni.
Odmahnuo je glavom, smijui se. - Bez uvrede, Rose, ali auto ti je
toliko star da ne znam hoe li ti ga uope htjeti primiti.
- Aha - malo me rastuila ta spoznaja. Znala sam da je star, ali ipak
ima sentimentalnu vrijednost.
Mason se nakaljao, shvaajui da me oneraspoloio. - Gle, dobro da si
me povela sa sobom. Pregovarat u umjesto tebe, jer sumnjam da tebe ne
bi prevarili.
Kakve li uvrede. - Zato? Zato to sam ensko?
- Ne, nego zato to cijeli grad misli da si puna novca.
Zastala sam kod znaka stop na glavnom gradskom trgu. - Molim?
- Svi nagaaju koliko si uloila u otvaranje rasadnika. Jedva sam disala
od bijesa. - To su privatne informacije!
Kako uope znaju koliko sam uloila?
- Ovo je mali grad, Rose. Ljudi traaju.
Kao da to ve nisam znala. estoko sam stegnula upravlja. - to
govore? - pogledala sam ga. - I da mi nisi neto preutio!
Nije odmah odgovorio. - Da ti je majka ostavila hrpu novca i da si
zakinula Violet. Da ste otvorile rasadnik, ali zapravo sili Violet da radi
ondje i iskoritava je sad kad je ionako sva jadna.
Duboko sam udahnula da se smirim. Znai, na to je Violet aludirala na
dan otvorenja. - Vjeruje li i ti u to?
- Stvarno e me vrijeati tim pitanjem?
ene u naem okrugu esto voze vee aute ili kamionete, ali najee
zato to rade na farmama.
Trgovac je pruio Masonu ruku. - Ja sam Earl.
- Mason.
Rukovao se i sa mnom. - Rose.
- Ba ste zgodan par - osmjehnuo se Earl. Porumenjela sam. Zapravo...
- Rado bismo kamionet s klimom i ako je mogue, da je preao manje
od sto tisua kilometara.
Mason me pogledao. - Moe li neto s mjenjaem?
- Pa sad...
- Zna li uope voziti auto s mjenjaem? - Ne.
Pogledao je Earla. - Trenutano neemo odbaciti ni te s mjenjaem, ali
radije nam prvo pokaite automatike.
Earl nas je poveo prema dijelu parkiralita na kojem su stajali
kamioneti, a ja sam zbunjeno pogledala Masona.
Vjeruj mi, govorio je njegov pogleda.
I bez toga sam mu vjerovala sve vie.
Jedanaesto poglavlje
Ispostavilo se da se isplati vjerovati Masonu: njegovo prijanje
iskustvo i brza pretraga na internetu doveli su nas do Forda F150 s dva
reda sjedala i dugakim tovarnim prostorom.
Pruila sam Earlu vozaku da upie podatke potrebna za probnu
vonju, a za mnom i Mason. - Mason Deveraux, pomonik okrunog
tuitelja - rekao je znakovito Mason dok ga je Earl upisivao.
Earl mu je dobacio zaplaen pogled, pa nesigurnom rukom dovrio
pisanje.
Mason mi je namignuo.
Earl nam je predao klju kamioneta i pustio nas da odemo bez
pratnje, govorei kako bi po propisima trebao s nama, ali ako ovjek ne
moe vjerovati zamjeniku javnog tuitelja, kome onda moe?
Dok smo hodali prema autu, Mason se nasmijao. - Kladim se da e
spaliti svaki papir koji dokazuje da muti u poslu dok se mi budemo vozili.
- Nee mu provjeriti knjige?
- Dosta mi je da sam ga malo zaplaio. Uostalom, nikad se ne zna:
moda nakon ovoga nastavi poteno.
- Stvarno to misli? - upitala sam.
Stigli smo do kamioneta i Mason mi je dobacio kljueve. - Ba i ne, ali
nada je vjena. to god se o meni prialo, ne ivim za to da trpam ljude u
zatvor.
Sjela sam za upravlja, nervozna to moram voziti toliko velik auto.
Moda je Violet bila u pravu. Moda kamionet nije za mene.
- Prestani s tim - rekao je Mason, zakopavajui sigurnosni pojas.
Pogledala sam ga.
- Znam to misli i odmah ti mogu rei da Violet nije u pravu. Nema
nijednog razloga zato ne bi mogla voziti ovaj auto. Da zna da te ne
putam van dok ne napravi krug po cijelom gradu.
Nasmijala sam se. - Misli da e me uspjeti zadrati?
- Ne znam jesi li primijetila, ali ja sam ti najtvrdoglavija osoba u
dravi. Vozit e i toka. Moda ga na kraju poeli kupiti, moda ne, o
tome neu ni pisnuti. Ali ne elim da odustane iz krivih razloga.
- A to bi bili?
- Strah, prije svega. Nije loe znati za strah, ali ne smije dati da te
koi.
Pogledala sam Masona, pokuavajui ne izgledati previe okirano. Znai, on je sad vlasnik kue.
- Tako se ini.
Mason je primijetio da me neto iznenadilo i zagledao se u mene.
Nastojala sam ne obazirati se na njegov izravan pogled. - Moe li mi
ieprkati neto i o... drugoj osobi? - nisam eljela izgovoriti ime gospoice
Laure pred Masonom, svjesna da e odmah pogoditi ime se bavimo.
- Ve pokuavam. Kad sam doznala za gospoicu Dorothy, zamolila
sam Martu da mi pokae i drugi vlasniki list. im ga pronae, javit u ti.
- Hvala, Neely Kate. ujemo se poslije.
- Nema na emu.
- Je li sve u redu? - Mason me promatrao.
- Aha, jest - nisam znala to da mu kaem. Morala sam prvo sama
razmisliti o tome to sam ula prije nego to ita kaem Masonu, pa sam
brzo promijenila temu. - Zato nisi ispravio Earla kad je pretpostavio da
smo par?
- Prvo pravilo cjenkanja: pusti ga da misli to hoe. Nikad ne zna koja
e ti makar i kriva pretpostavka dobro doi.
- Hm. No dobro.
- A to si mislila? Znam da si s Joeom, ne bih se nikad pokuao ugurati
izmeu vas.
- Nisam ni mislila...
- Rose, ne radi slona od muhe. Prijatelji smo, sve je jasno. Svia mi se
to.
- I meni.
Parkirala sam na trgu, blizu Masonova auta. Moj je novi kamionet bio
iri od Chevroleta, ali ne previe, i uvukla sam se na parkirno mjesto lake
nego to sam oekivala.
- to e sad? - upitao me.
- Otii po velike lonanice koje smo zasadile i onda ih dostaviti. - Nije
mi se svialo to moram do crkve. to ako je Jonah upetljan u smrt
gospoice Dorothy? to ako je ubio i gospoicu Dorothy i gospoicu Lauru
da se doepa njihove imovine? Ionako mi se inilo da se razbacuje novcem
kao da ga ima napretek.
- to te mui?
Podigla sam obrvu. - Kako zna da me neto mui? ita mi misli?
- Ne, ali ti itam izraz lica. Zna da mi je to posao.
Na te sam se rijei najeila. - Zanimljivo - rekla sam. - Isto mi je to
rekao Jonah Pruitt.
Dvanaesto poglavlje
Christy Hansen bila je puna tajni, a jedna od njih bila je i zato je dola
u Pruittovu crkvu u pratnji starije ene za koju sam pretpostavila da je
njezina majka. U jedno sam bila sigurna - gospoica Dorothy nije umrla
prirodnom smru. Netko je ubio i nju i gospoicu Lauru zato da se
financijski okoristi. Najsumnjiviji je za oba ta zloina bio Jonah Pruitt, koji
je naslijedio kuu gospoice Dorothy, a vjerojatno i njezin novac.
S druge strane, moda nije kriv, jer i Christy se doima poprilino
sumnjivo. Treba joj novac, a mislila je da e ih naslijediti od tete. No znai
li to da je bila spremna i ubiti za novac?
Tu je i Thomas. Cijela je naa ulica znala da Thomas i Mildred ne
podnose jedno drugo. Do prije pola sata policija je mislila da je gospoica
Dorothy umrla prirodnom smru, ali Thomas je prije nekoliko dana rekao
da je ubijena. Kako je to mogue? Kakve li veze ima s mojom vizijom o
njemu?
Deki su iznijeli posude s cvijeem iz mog kamioneta i poslagali ih oko
ulaznih vrata crkve. Nisam im mogla pomoi, jer sam bila u lijepoj haljini i
kasnije morala otii po Violetinu djecu kod Mikeovih roditelja. Nakon toga
me Bruce Wayne poveo oko crkve pokazati mi to su sve stigli napraviti i
to ih jo eka. Kad smo se vratili pred crkvu, ugledala sam crni Trans Am
kako se smjeta na parkiralitu.
Podigla sam ruku da zatitim oi od sunca. Thomasov auto, dobro sam
vidjela. - to li on radi ovdje? - upitala sam se tiho.
- Thomas? - upitao je Bruce Wayne.
Iznenaeno sam ga pogledala. - Znate se?
Pogledao me pokajniki. - Tu i tamo sretnemo se u gradu.
To znai samo jedno: susreu se u sumnjivim okolnostima. Nisam bila
previe iznenaena to se Thomas ve upleo u takve stvari.
- Ali pitam se to radi ovdje. U crkvi.
- I juer je bio ovdje. Veleasni Jonah povremeno mu povjeri sitne
poslove. Donio je Davidu i meni vode.
- I o emu ste razgovarali?
Bruce Wayne zabio ja ruke u depove. - Tko kae da smo uope
razgovarali?
- Bruce Wayne Deckeru, ja nisam budala. Ako se znate i ako vam je
donio vode, oigledno ste proavrljali.
Stisnuo je usnice. ini se da nije samo meni imao to za dokazati.
Trinaesto poglavlje
Klinci su se ostatak veeri igrali s djecom Heidi Joy i Muffy. Pokuala
sam im se pridruiti, ali bila sam previe uznemirena. Opet mi se inilo da
mi izmie tlo pod nogama: jedva sam imala vremena priviknuti se na novu
situaciju, kad bi se stvari jo jednom promijenile. Violetin i Mikeov ivot
bili su izokrenuti naglavce, ali to je utjecalo i na mene. Joe e po povratku
sa zadatka dati otkaz u dravnoj policiji i trajno se doseliti u Henryettu,
useliti k meni. Hoe li doista biti sretan ovdje?
Na sreu, djeca su brzo zaspala, jer su ih izmorili divlji malci Heidi Joy.
Kad sam konano i ja legla, vidjela sam da mi je Joe poslao poruku. Fali
mi. Pusa.
Pola sam se noi prevrtala, pokuavajui izbaciti svakakve misli iz
glave. Kad sam se ujutro probudila, klinci su leali u dnu moga kreveta,
ekajui da se probudim. Jo smo se malo izleavali i dopustila sam si
malo matanja o tome kako bi mogao izgledati moj ivot s Joeom. Sad kad
sam znala da oboje elimo djecu, pitala sam se kako bi bilo provoditi lijena
jutra ovako s Joeom i naim klincima.
Mikey se zavukao posve blizu k meni i osjetila sam miris njegove
kosice: iako vie nije mirisao kao novoroene, ponekad bi se taj slatki
miris vratio, kao jutros. Pitala sam se kako Violet jednostavno ode i
propusti ovakve trenutke da bi se druila s Brodyjem, ipak svjesna da
takav prigovor nije poten. Provela je godine kao majka, mnoga ovakva
jutra i s Ashley i s Mikeyjem, a i znala sam da veina jutara u njihovu domu
nije bila ovoliko mirna. Nadala sam se da e Violet izai nekoliko puta sa
Brodyjem, pa se lijepo pomiriti s Mikeom, ali nekako sam znala da njoj to
nije ni na kraj pameti.
Nahranila sam djecu palainkama, pa ih ukrcala u kamionet. Povela
sam i Muffy, jer se nisam mogla natjerati da je opet ostavim samu. Ako
nita drugo, zabavljat e klince dok Mike ne doe po njih, a ako ba bude
neposluna, mogu je zatvoriti u skladite. Nedostajala mi je moja Muffy.
Ako Violet pone prigovarati, priprijetit u joj sa svojih pedeset posto
udjela u vlasnitvu. Naravno, dala sam mnogo vie novca za kupnju
rasadnika, pa sam zapravo bila vlasnica daleko vie od polovice, ali nisam
se ba namjeravala toliko razbahatiti. Samo malo, da zna da ne
namjeravam vie poputati. Odsad pa nadalje Muffy e dolaziti sa mnom
na posao.
Kad smo stigli, Violet je ve bila u rasadniku. Namrgoeno je
promatrala moj kamionet, ali kad je vidjela djecu, razvedrila se. im su
ugledali mamu, dali su se u veselu dreku.
povjerovati, ali ne elimo svi nadnaravni talent. Neki samo ele biti
normalni. Koji je ono tvoj hobi ovoga tjedna? Tarot? Vudu?
Violetino bezobrazno ponaanje ostavilo me bez rijei.
Neely Kate se nije dala smesti, stisnula je zube i ispravila se. - Moda
bi i Rose ponekad voljela biti u sreditu panje, ali to si mjesto od prvoga
dana prigrabila ti.
Jo sam se jednom zapitala kako se uvijek uspijem nai po strani dok
drugi govore u moje ime.
- Dosta - stala sam meu njih. - Neely Kate je u pravu. Vizije su vaan
dio mene i nema ih smisla tajiti od ljudi kojima vjerujem. Tajne uvijek vie
tete nego to koriste. Bar bi ti to morala znati, Violet.
Pogledala me nekako prestraeno. - Kako to misli?
Znai, ipak neto skriva. Brzo sam se snala - A kako? - poela sam. Mama je skrivala tajnu o mojoj biolokoj majci, o tome da ju je tata ostavio
zbog nje. Nismo to doznale sve do njezine smrti i sjeti se samo koliko smo
bile bijesne kad nam je teta Bessie rekla.
Violet je duboko udahnula i boja joj se vratila u lice. - Aha, naravno.
Da.
Poeljela sam je upitati na to je prvo pomislila, ali nisam. Znala sam
da mi ne bi rekla pred Neely Kate, a i nije bilo poteno traiti da otkriva
tajne pred drugima.
Violet je podigla bradu, iznova prkosna. - Samo ti napravi to misli
da treba, Rose. Proteklih nekoliko mjeseci ionako me ne slua to god ti
rekla, kao da se obraam zidu - okrenula se i odmarirala unutra.
- Violet! - povikala sam za njom, ali pravila se da me ne uje i bacila na
zalijevanje bilja.
- Pusti je neka se duri - rekla je Neely Kate prezirno. - Nemam pojma
koji je njoj vrag u zadnje vrijeme.
- Nema loe namjere - rekla sam, shvaajui da mi je prelo u naviku
braniti Violet ak i kad sumnjam u to to govorim.
Neely Kate dohvatila je drugo crijevo za zalijevanje. - Mislila sam da
jutros treba do crkve.
- Namjeravala sam... - poela sam, ali nisam znala to da joj kaem.
- Pa to se dogodilo?
- A to nije? - pogledala sam kroz izlog rasadnika provjeriti uje li nas
Violet, ali bila je podalje, s djecom.
Neely Kate shvatila je to me koi. - Ne uje te. Govori!
Prignula sam glavu k njezinoj. - Rekla sam Masonu za prijenos
vlasnitva kue i naredio je obdukciju gospoice Dorothy, ali ima toga jo.
etrnaesto poglavlje
Nedugo nakon ruka nastalo je zatije, pa sam otila provjeriti kako
napreduju Bruce Wayne i David. Namjeravala sam ih posjetiti jo ujutro,
prije otvorenja, ali nisam eljela gnjaviti Violetinu djecu time. Povela sam i
Muffy, koja se preko dana pokazala kao sjajno drutvo za djecu dok su
roditelji hitali cvijee.
Kad sam stigla, deki su ruali u hladu. Bruce Wayne je ustao, ali
odmah sam mu dala znak rukom da sjedne. - Ma ne ustaj, samo sam dola
vidjeti kako vam ide.
- Jo malo, pa gotovo - odgovorio je David, punih usta.
Muffy je iskoila iz auta i potrala prema travnjaku.
- to je to? - upitao je David, promatrajui je.
- To je moj pas. - Joj, ba je ruan.
Idua osoba koja se naruga Muffynu izgledu dobit e to je ide. Ljepota je u oku promatraa - rekla sam namrgoeno. Ja sam od onih koji
kad nemaju nita lijepo za rei, radije ute. - Dobra je ona - dodala sam.
Muffy je prila Davidu i odmah je stao mahati rukom pred nosom. Joj, smrdi kao tvor. Sigurni ste da je pas?
Slegnula sam ramenima. - Ponekad prducka. Ima lou probavu.
Muffy je potom prila Bruceu Wayneu, koji joj se nasmijeio i poeao
je iza uha. - Meni je simpa.
Manje ljutita, okrenula sam se prema crkvi. - Izgleda super - rekla
sam. Dobro sam promotrila prostor oko ulaznih vrata crkve i istoni dio
dvorita. Do juer je izgledao kao dungla, ali deki su iupali sav korov,
obrezali grmlje, zasadili cvijee.
- Samo jo moramo posuti mal - rekao je Bruce Wayne.
- Nisam ga donijela, jer nisam mislila da ete ovako brzo biti gotovi.
Dovri ruak, molim te.
- Skoro sam gotov - rekao je, ali u ruci mu je bilo vie od pola
sendvia. Priao mi je, a Muffy ga je pratila.
- Hoe li vam trebati pomo s ukrcavanjem mala, gospoice Rose? upitao me.
- Hm... - nisam ni razmiljala o tome, koliko mi je toga bilo u glavi.
- Mogu se vratiti s vama u rasadnik i pomoi vam.
- Koliko vam je posla ostalo ovdje? - ogledala sam se. Ne previe,
zakljuila sam.
Petnaesto poglavlje
Violet i ja dogovorile smo se da emo se nai na parkiralitu crkve.
Inae smo se u crkvu i na sline dogaaje vozile zajedno, pogotovo otkako
se razila s Mikeom, ali im sam se parkirala pred Crkvom nade i duhovne
obnove, shvatila sam zato je ovoga puta odluila doi sama.
Jer nije dola sama, nego sa Brodyjem MacIntoshem.
Pogled na njih dvoje zasmetao mi je i znala sam da mi je raspoloenje
ve nepopravljivo pokvareno. Brody je dobar ovjek, Violet ima pravo
izlaziti s kime hoe... Ali tek su se upoznali. Moraju li ba sve raditi
zajedno?
Zavalila sam se u sjedalo ljutito steui upravlja, ali tada sam neto
shvatila: takva sam bila i ja kad sam upoznala Joea. Svaki sam slobodni
trenutak provodila s njim. Okrenula sam se za njima. Brody je grlio Violet
oko struka, aptao joj neto u uho prignut sasvim blizu i Violet je prasnula
u smijeh, okreui prema njemu pogled pun sree.
Dah mi je stao.
Pa ona je zaljubljena.
Kako se, pobogu, toliko brzo zaljubila? Upoznali su se prije nekoliko
dana. Je li uope mogue toliko se brzo zaljubiti?
Jo sam ih nekoliko trenutaka kradom promatrala. Koliko god se
osjeala kao kakav perverznjak, eljela sam provjeriti svoju teoriju.
Drali su se za ruke kao da su dugo zajedno, leerno kao da se znaju
mjesecima.
O, Boe. Pa njih dvoje se i znaju mjesecima. Violet se nije tek nedavno
poela viati sa Brodyjem. To je njezina tajna.
Tada me Violet ugledala i domahnula mi, pozivajui me da im se
pridruim. Blistala je od sree i cijelo se moje bie pobunilo protiv toga.
Izala sam i krenula prema njima silno se trudei prikriti ljutnju.
- Rose, ba lijepo izgleda jutros - rekla je Violet kad sam im prila.
Nesvjesno sam poravnala svoju haljinu boje breskve. - Hvala, Vi. I ti.
Nasmijeila se na taj kompliment, pa okrenula prema Brodyju. - Gle
koga sam srela na parkingu - gugutala je. - Gospodina gradonaelnika.
Brody je pustio Violet, odjednom djelujui kao da ne zna to bi s
rukama. - Dobro jutro, Rose. ujem da je rasadnik imao uspjean prvi
tjedan.
- Bogme jest - rekla sam, okreui glavu prema crkvi. - Hoemo li ui?
- Moe.
Crkva je danas bila drugaija - moda zbog svih tih ljudi i auta na
parkingu, ili zbog neega drugog. Preplavio me neugodan osjeaj kojeg
prije nije bilo, ak ni kad me Jonah onako stjerao u kut tijekom tjedna. Tek
sam nakon nekog vremena shvatila... to je isti onaj osjeaj koji me
proganjao nedjelju za nedjeljom dok su raznorazni sveenici na majin
nagovor pokuavali istjerati vizije iz mene.
Moda me sad brinulo da e neto slino pokuati i Jonah Pruitt.
Govorila sam sama sebi da se moram smiriti. Posebna goa ili ne, ako
se ponem osjeati nelagodno, odlazim. Rose Gardner vie nee doputati
ljudima da je zlostavljaju zbog toga to je.
Kad sam stigla do ulaznih vrata, zaustavio me neiji glas. Rose! ekaj
me!
Okrenula sam se i ugledala Neely Kate, koja je za sobom vukla
supruga. Bila je u prozranoj haljini s cvjetnim uzorkom, a Ronnie u
odijelu s kravatom, i nekako sam zloesto bila zadovoljna da izgledaju
ureenije od Violet i Brodyja.
Idem ravno u pakao, nema sumnje. Samo se nadam da se zidovi crkve
nee zapaliti kad prijeem prag.
Violet se namrgodila. - Tko je nju zvao?
- U crkvi smo, Violet. Svi su pozvani.
- Zna ti dobro da nisam to mislila. Misli da i ona eli pred kamere?
Slegnula sam ramenima. - Ne znam. Moda.
- E pa, mene nee zasjeniti - Violet je zgrabila Brodyja za lakat. - Ovdje
je vrue kao u paklu. Idemo unutra - protrala je prema crkvenim vratima,
ostavljajui me samu na vrhu stuba.
Kad je konano stigla do mene, Neely Kate bila je zadihana. Zagrlila
sam je, sretna to je dola. - Otkud ti ovdje?
- Mislila si da u propustiti ansu da budem na televiziji? - prijekorno
me pogledala, odmahujui rukom kao da sam izrekla najveu glupost na
svijetu. - Ni u ludilu!
Violet je pogodila, dakle. Meni njihova elja za pozornou nije bila
jasna: ja sam provela cijeli ivot nastojei se sakriti od pogleda.
Neely Kate se prignula blie, zavjereniki me gledajui. - Uostalom,
nisam te htjela ostaviti samu. Moda ti bude potrebno pojaanje ako
pone istraivati.
- A to ti tono misli da u ja istraivati?
Slegnula je ramenima. - to ja znam? Ali uglavnom, uz tebe sam.
esnaesto poglavlje
Dok sam se vozila kui, pretresala sam sve razloge iz kojih mi je ivot
bio u takvom neredu. Jonah Pruitt, Violet i moji nerijeeni problemi s
Joeom. Nisam znala kako da ita od toga pokrenem s mrtve toke i
osjeala sam se i bijesno i nemono.
Kad sam skrenula u svoju ulicu, zastao mi je dah. Joeov auto bio je
pred mojom kuom.
Vratio se.
Pokuala sam primiriti odjednom uzrujani eludac. Je li mogue da je
zadatak gotov?
Ali im sam stala pred kuom i vidjela izraz Joeova lica, eludac mi se
zgrio u kuglu nesree. Sjedio je na trijemu, ekajui me, ljutit.
Izala sam iz auta i pritrala trijemu, a on je krenuo prema meni. - Joe,
oprosti, znam da si ljut...
Prije nego to sam stigla dovriti reenicu, obgrlio me oko struka,
privukao i poljubio. Podigla sam dlan do njegova obraza, da ga zadrim za
sluaj da se predomisli.
Ali spustio je dlanove na moje i podigao glavu, gledajui me ravno u
oi. - Briga me za kamionet, Rose. Samo si mi ti vana. Oprosti...
- Oprosti i ti meni. Trebala sam se strpjeti...
Ponovno me poljubio, strastveno i dugo, pokazujui mi koliko sam mu
nedostajala. - Neemo vie o tome. Imam samo nekoliko sati i ne elim
nam ih pokvariti.
Srce mi se stegnulo. - Znai, ipak nisi gotov?
Odmahnuo je glavom. - Ne, draga, ali jo samo malo. Popodne sam se
uspio izvui i vozio sam ovamo. Zvao sam te, ali se nisi javljala - odmjerio
je moju haljinu. - A gdje si ti bila?
- U crkvi. Koliko me dugo eka? - Bilo mi je mrsko to sam propustila
makar i minutu s Joeom nakon svega to sam prola.
- Ne dugo. Petnaestak minuta. Otkad ti ide u crkvu?
- Ne idem, bila sam jutros i to je to. Priat u ti - poljubila sam ga. - Ali
imam i pametniju zabavu za nas.
Joe se iroko osmjehnuo. - Idemo unutra? - rekao je i podigao me da
ga mogu nogama obgrliti oko struka, povlaei rukama moju haljinu da se
ne podigne.
- A to je s tom provalom?
Ispriala sam mu ono malo to sam znala o izgredu od petka.
- Stvarno mora biti oprezna. Dri se dalje od mranih kutaka i uliica.
- Joe, ovo je moj kvart. ivim ovdje cijeli ivot. Ovo je miran kvart... ili
je barem bio prije nego to je moja majka ubijena.
- Meni se ne ini da je miran... - gledao me prestraeno. I kao krivac.
- Ma nita se nije dogodilo.
- Bogme jest. Trebao sam biti uz tebe. Prestala sam rezati povre. Joe, dobro sam.
- Jesi li uope svjesna u kakvoj si opasnosti bila? A ja sam bio
stotinama kilometara dalje, ni ne znajui da...
Zagrlila sam ga i privukla da ga poljubim. - Dosta. Ti si radio, a tvoj je
posao opasan.
- Ja sam proao obuku, Rose. Znam se snai u opasnim situacijama. Ti
ne zna. Zato si otila onamo?
- Joe. To je kao da me pita zato sam ula u kuhinju onoga dana kad
je mama ubijena. Kako sam mogla znati to me eka? Muffy je utrala u
dvorite, ja sam potrala za njom.
- Trebao sam biti uz tebe - ponovio je, vidno napet. - Iskreno se
nadam da u dobiti posao kod vas u policiji.
- I ja jo sam ga jednom poljubila. - Na korak smo od ostvarenja sna.
Zagrlio me vre i pomilovao drugom rukom po obrazu. - Ima li ti
pojma koliko mi nedostaje dok smo daleko?
Nasmijeila sam se. - Mislim da imam. Ali hoe li uti ostatak?
- Hou, ali sad ve mislim da smo trebali jesti sendvie. Ne elim te
ispustiti iz ruke, a njih moemo spravljati i jednom rukom.
Izmigoljila sam, i sama alei to sam predloila da kuhamo. - Idemo
staviti umak da se kuha, pa emo sjesti. Jo ti nisam ispriala o Thomasu prepriala sam mu sve to sam znala o Thomasovoj upletenosti,
ukljuujui i ono to je rekao o Danielu Crockeru. - Misli stvarno da mi
radi o glavi iza reetaka?
Joe je duboko udahnuo. - Nisam nita uo, ali sad se brinem vie nego
prije. Daniel Crocker je lud kao puka, a ovakvo to ne bi zaboravio ni da
padne u komu.
- Oh - mislila sam da e me smiriti, rei mi da se bez veze brinem.
- Zadnje to o njemu znam jest da je u okrunom zatvoru, eka
suenje.
- Onom u kojem sam bila ja?
Sedamnaesto poglavlje
- Ne mogu ja ovo.
Joeova se ruka zaustavila na pola puta do usta i polako je spustio
vilicu do tanjura. - Ne moe...
- Ne mogu se pretvarati da je sve normalno. Spremna sam uti tvoju
tajnu.
Obrisao je ruke i ustao. - Idemo u salon. Znai, stvarno je ozbiljno.
Kimnula sam, pokuavajui progutati knedlu. Ustala sam i krenula
prema dnevnoj sobi kao da koraam prema vjealima. Joe je hodao za
mnom. Sjela sam na sofu, oekujui da e sjesti do mene, ali sjeo je meni
slijeva. Dlanove je poloio na koljena.
- I sama si shvatila da se Mason i ja dugo znamo. Prisiljavala sam se
mirno disati.
Izgledao je tuno. - Zna i da smo Hilary i ja odrasli zajedno i da je
dola za mnom u Little Rock. Bili smo zajedno tu i tamo od kraja srednje
kole.
- Ovo zvui kao da jo niste gotovi s time.
- O, bogme jesmo. Definitivno smo gotovi s time - problijedio je. Nikad
ga nisam vidjela toliko nervoznoga, ak ni usred najgorih trenutaka
sukoba s Danielom Crocketom. - Ali tijekom jednog duljeg prekida, poeo
sam se viati s nekim drugim.
Nisam mogla zamisliti Joea ni s jednom drugom enom, a kamoli s
dvjema. Ljubomora me i zarekla i zapekla.
- Upoznali smo se u baru - protrljao je koljena. - Tada sam znao popiti
- pogledao me u oi. - Bio sam nesretan, Rose. I vie od loga. Bio sam
oajan, tragao sam za neime to e me ispuniti. Uglavnom, upoznao sam
Savannah i osjetio neto dublje nego dotad, s curama s kojima sam se
viao dok nisam bio sa Hilary.
Ova mi se pria ve sad nije sviala.
- Savannah i ja poeli smo se viati. Studirala je pravo u Little Rocku,
na istom fakultetu na kojem sam ja diplomirao nekoliko godina prije.
Odmah smo nali neto zajedniko - progutao je s mukom.
Nisam bila sigurna elim li ga dalje sluati. Pojedinosti o njegovu
ljubavnom ivotu prije mene nije bilo ugodno uti. - Tada Hilary i ja nismo
jo bili zauvijek raskrstili jedno s drugim. Nisam je mogao tek tako
odbaciti - provukao je prste kroz kosu. - Jedne je noi dola k meni,
preklinjala me da se pomirimo. Ne znam ime me opinila, nikako je
nisam mogao izbaciti iz sebe. Savannah je bila mnogo bolji izbor, ali tada
sam bio previe glup da to shvatim. Prekinuo sam s njom i pomirio se s
Hilary - gledao je kroz prozor, izbjegavajui moj pogled.
- Nije tako strano - rekla sam konano.
- Jer nismo doli do stranog dijela - glas mu se gubio.
- Aha - eludac mi se zgrio.
- Savannah je loe podnijela prekid. Priznajem da sam zabrljao, nisam
izveo stvar isto. Nazivala me, izmiljala razloge da se vidimo, da doem k
njoj. Nekoliko sam puta i otiao. Rekla je da sam kod nje ostavio neto
odjee i alata. Kad bih doao, pokuavala mi je otvoriti oi, govorila mi da
Hilary manipulira mnome, da moram krenuti dalje. S njom - stresao je
glavom, stegnute eljusti. - Bila je u pravu, naravno, ali ja sam bio glup.
Rekao sam joj da je s nama gotovo, da me prestane zvati, i to nimalo
biranim rijeima. Bio sam pravi gad. Ali nije me prestala nazivati i Hilary
se razljutila. A kad se Hilary razljuti, bolje se skloniti.
Jedva sam disala. to ako se Joe i sad sjeti da bi se ba mogao pomiriti
sa Hilary? Bih li ga i ja preklinjala da se opameti i vrati mi se? Bi li i mene
grubo odbio?
Naslonio se, i dalje izbjegavajui moj pogled. - Savannah je neko
vrijeme prestala nazivati, ponestalo joj je izlika. Onda me jednog dana
nazvala i rekla mi da je netko slijedi, da joj se netko mota oko stana. Rekla
je da je i stalno nazivaju, pa prekinu. Pitala me to da radi. A ja sam i dalje
zalazio u isti onaj bar, kao i hrpa policajaca. Rekao sam im za te navodne
prijetnje, ali i to da je biva cura koja me i dalje zivka. Provjerili su, nita
nisu nali. I njih je nazivala, rekla im da se boji. Imala sam osjeaj da u se
ispovraati.
- Jedne smo se noi Hilary i ja posvaali oko bogzna ega. Bila je puna
bijesa kao i uvijek, ja sam bio pripit i jo sam pio, mislei da u se osjeati
bolje. Naravno da nisam. Kad je Savannah nazvala, ve je bilo jako kasno. Lice mu je bilo blijedo, elo oroeno znojem. Jedva je govorio. - Rekla je da
joj se netko mota po dvoritu, molila me da doem provjeriti. Odbio sam,
rekao joj da nazove policiju. Sjeam se tono to je rekla. Ne shvaaju me
ozbiljno. Molim te, pomozi mi, Joe. - Nasmijao se osmijehom punim
gorine. - Rekao sam joj da me pusti na miru i nazove 112. Kasnije sam
doznao da ih je i nazvala. Doli su provjeriti, nisu nita nali, pa su otili.
Ruke su mi drhtale. Znala sam da se najgore tek sprema, bila svjesna
da bih ga trebala zaustaviti jer ne elim uti kraj. Ali znala sam da ne bi
stao.
Prignuo se blie k meni, krei ruke. - Nazvala me jo jednom, oko tri
ujutro. Spavao sam, javio se tek na treu zvonjavu. Hilary je bila izvan sebe
od bijesa. Mislio sam odmah prekinuti, ali Savannah je jedva disala od
ima veze s ovim, ali i dalje nisam shvaala zato je krio ubojstvo sestre.
Joeova ispovijest nije bila gotova. - to se dogodilo s Masonom?
Joe je podigao pogled, ali i dalje me nije mogao pogledati u oi. - Kako
to misli?
- Neely Kate rekla je da je prognan u nau selendru zbog neega to je
napravio u Little Rocku. to je uinio?
- Premlado je tipa koji mu je ubio sestru.
- I za to je nastradao?
- Tip je zavrio u komi. Uasima nikad kraja.
- Javno tuiteljstvo namjeravalo je podii optunicu protiv njega, to
bi, naravno, bila golema sramota i za njih same i za Masonova uglednu
obitelj. Moj je otac povukao veze da ga spasi.
- Zato?
Tek me tada Joe pogledao, pogledom punim gorine. - Jer sam i ja bio
golema sramota za svoju obitelj. Moj je otac zatakao sve, lijepo sve
pomeo pod tepih svojom svemonom politikom metlom. Mason nije ni za
to optuen, nego samo premjeten u Henryettu. Naravno da mu se to nije
svidjelo, jer u Little Rocku ga je ekala sjajna karijera. Ovim je
premjetajem ostao bez svega.
Nije ni udo to je bio toliko mrzovoljan kad se doselio ovamo.
- eli li me neto pitati?
Nisam znala elim li: eljela sam znati koliko se dugo viao sa
Savannom, zato se toliko okrutno ponio, ali istodobno i nisam. Najradije
bih da nita od svega toga nisam ni ula. - Ne.
Promatrao me, itajui mi misli s lica. - Reci neto.
Zagrizla sam usnicu, na rubu suza. - Ne znam to.
- Mrzi me.
Ustala sam i zagrlila ga. Bio je sav u gru. - Ne mogu te mrziti, Joe.
Malo se opustio.
- ao mi je.
Pogledao me nepovjerljivo, s nerazumijevanjem. - Zbog ega je tebi
ao?
- ao mi je to si morao proivjeti takvo neto.
Stresao je glavom, opet na rubu suza. - Nisam elio da dozna, ali znao
sam da ti nemam pravo ovo sakriti. Znao sam da bi nam se ivot temeljio
na lai da sam ti ovo preutio. Uz tebe sam drugaiji. Kad sam Joe
Simmons, mraan sam i neugodan. Ali kao Joe MacAllister bolji sam
ovjek. elim biti takav.
Osamnaesto poglavlje
Istuirali smo se zajedno, dodirujui se kao da se vie nikada neemo
vidjeti. Nakon seksa smo se inae alili, ali ovoga smo puta bili utljivi. Joe
me promatrao toliko ozbiljno da nisam znala plai li me ili privlai.
Nakon to smo se obukli, sjeli smo na sofu i prebacila sam noge preko
Joeovih koljena. Nismo nita govorili, samo smo sjedili zagrljeni. Mene je
brinulo to to se Joe mora vratiti na zadatak, ali i to to su se djelii
njegove ispovijesti kovitlali u mojoj glavi, nesreeni. Znala sam to misli:
bojao se da u se predomisliti i ostaviti ga.
Podigao je dlan do mojega obraza, prignuvi se na poljubac. - Kad me
ve nisi izbacila, moram ti rei jo neto.
Srce mi je podivljalo. Nisam bila sigurna koliko jo mogu podnijeti. Da ujem.
- Mama ustraje da te dovedem na upoznavanje. - Aha.
- Ve sam ti rekao da gnjavi s time, ali sve su uporniji. Mislim da je
najbolje odvaliti to i gotovo. Ako si za.
Ni za to nisam bila vie protiv od upoznavanja Joeove obitelji,
pogotovo nakon svega to sam o njima ula. Ali Masonova je majka bila iz
istih drutvenih rugova, a ipak jako draga. Moda me Joeova obitelj isto
tako iznenadi. Uostalom, Joe mjesecima trpi Violet, pa nije poteno da ja za
njega ne uinim isto. - O. K.
- Ozbiljno?
- Da, ozbiljno. Ne moe biti toliko strano. Stisnuo je usnice, ne
odgovarajui.
O, sranje. - Kad?
Uzdahnuo je. - to prije. Ovaj sluaj rjeava se mnogo bre nego to
sam oekivao i mislim da u biti gotov za dan-dva.
Nakon toga u uzeti nekoliko dana predaha. Moda bismo tada mogli
do El Dorada. Samo na veeru. Moe li uzeti slobodno?
Tako skoro? Progutala sam strah koji mi se nakupio u dnu grla. - Aha.
- Hvala ti.
ekala sam da mi kae neto smirujue, neto u stilu svidjet e im se,
ne brini se, ali utio je. Nije ni zucnuo.
Zaklopio je oi i vre me zagrlio. - Moram krenuti. Ne elim ostaviti
stvari ovako meu nama...
Kad sam otvorila vrata, ugledala sam Masona, posve bezizraajna lica.
Uao je i zatvorila sam vrata za njim, ne znajui to da kaem. Nisam bila
navikla na goste. - Jesi li za pie? Imam limunade.
Mason se okrenuo i pogledao me ravno u oi. - Rekao ti je? Kimnula
sam. Brada mi je ve podrhtavala.
- Moemo li sjesti?
Opet sam kimnula i sjela na sofu, a Mason se spustio na isti onaj stolac
na kome je Joe priznao svoje grijehe.
Neko smo vrijeme sjedili bez rijei, nepomini, zagledani svatko u
svoje dlanove.
- eli li razgovarati o tome to si doznala? - upitao me Mason
naposljetku.
Njemu se ivot raspao i on mene pita elim li razgovarati? Pogledala
sam ga u oi. - Masone... toliko mi je ao. Ozbiljno me pogledao, gutajui s
mukom.
- Zaprepatena sam svime to mi je Joe ispriao i iskreno, i
povrijeena i preplaena. Iz vie razloga. Ali im sam poela razmiljati o
tome kako to utjee na mene, shvatila sam koliko je to sebino.
Prignuo se blie i uhvatio me za ruku. - Ma otkuda ti to? to si ti
napravila da se tako osjea?
- Joe se stidi toga to je uinio, vidim da ga to izjeda. Primijetila sam
da ga neto mui mjesecima prije nego to sam saznala to. A Savannah... glas me izdao i s mukom sam nastavila, podiui pogled prema Masonu. Ali ti si ostao bez svega. Sve si izgubio.
Zaklopio je oi i naslonio se u fotelju, putajui moju ruku.
- Kad se sjetim koliko si patio kad smo se upoznali... Uspravio se i
zagledao ravno u mene. - Nemoj. Molim te.
- Ali nisam znala, Masone. Pojma nisam imala da...
- Znam. Nisam ni elio da zna - uzdahnuo je, naginjui se naprijed,
naslanjajui laktove na koljena. - Da barem jo uvijek ne zna.
Krivnja mi je stezala eludac. - Oprosti. Nisam trebala poeti o
ovome...
- Ne. Ne razumije... Jer nisam dobro objasnio, ekaj - duboko je
uzdahnuo. - Drago mi je da si saznala, jer sada mogu razgovarati s nekime
o tome. Mjesecima sve gutam i ve me poelo razarati iznutra. Mislim, ako
eli razgovarati...
- Masone, molim te. Pa naravno.
Pogledao me beskrajno tuno. - Ali kad me gleda tako saalno i
bespomono...
izluivalo, ali zato se nije zaudila kad su oboje odluili postati pravnici.
Savannah je bila drutvena, otvorena, lijepa. - Otac nam je umro dok smo
oboje bili tinejderi. Savannah ga je jako voljela i njegova joj je smrt teko
pala. Poela je esto izlaziti, najee s loim tipovima. Upadala je u
destruktivne veze, kao s Joeom - rekao je, pa me brzo pogledao. - Nisam
mislio...
Nasmijeila sam se. - Ne ispriavaj se. Nisam se uvrijedila. Iskrivio je
lice. - Jo ima vremena.
Slegnula sam ramenima. - Joe mi je rekao poneto o njihovoj vezi i
zapravo nisam sigurna da nisi u pravu. Moda je i bila destruktivna. - O
svojoj vezi s Joeom mudro sam utjela.
- ao mi je to si se nala usred naeg nereda. Uzdahnula sam,
bezvoljno slegnuvi ramenima. - to je, tu je.
- Ljuti li se jo da ti nisam rekao?
- Ne. Bio si u pravu: ovo nije tvoja tajna. Ili barem nije samo tvoja. Bilo
bi jako lako iznijeti dogaaje tako da Joe ispadne gori nego to jest.
- Time bih te povrijedio, a to nikako nisam elio. Koliko god ludo
zvualo, ak ni Joeu ne elim nauditi - zagledao se kroz prozor, utei neko
vrijeme. - Barem vie ne elim - pogledao me. - Mislim li da je i na njemu
dio krivnje za Savanninu smrt? Mislim. Moda sam u pravu, moda nisam.
Ali ne elim ga kazniti. Nisam vie edan osvete.
Preklopila sam prste na krilu. - Mislim da Joe sam sebe kanjava za
obojicu, Masone.
Kimnuo je, obarajui pogled na svoje ruke.
- I rako si zavrio u Henryetti. Je li mogue da ste obojica zavrili
ovdje sluajno?
Uzdahnuo je i stresao glavom. - Ne znam. Kad sam ostao bez posla u
tuiteljstvu Little Rocka, prestao sam mariti za bilo to. Moj nekadanji ef
spremao se podii optunicu protiv mene, ali tada je sve nestalo kao
arolijom. Optunica nije podignuta, ja sam premjeten u Henryettu.
Spakirao sam se i otiao. Tek sam nakon nekoliko dana ovdje shvatio to
se zbilo. Ostao sam bez obeavajue karijere u glavnom gradu drave i
naao se... ovdje. Krivio sam Joea za to. Bio sam silno ogoren i iskaljivao
se na svima. Pogotovo na tebi.
- Masone, jo si bio u oku.
Slegnuo je ramenima. - Ali kad sam te ugledao u pritvoru, odluio sam
te osloboditi - nekako se bolno nasmijao, pa me pogledao. - Zamisli samo
kako sam se tek iznenadio kad me nazvao tvoj deko, Joe Simmons. Kako
se to, pobogu, moglo dogoditi? - zavalio se unatrag. - No ipak sam te elio
osloboditi, a i pomoglo je to ti je deko u dravnoj policiji. Dodue, ne
bismo se bili maknuli s mjesta da Joe nije nazvao oca. Nakon toga si
putena za trideset minuta. U tom sam trenu sve shvatio. Joeov otac sredio
je i da odbace optube protiv mene i da me premjeste ovamo. Moda nas
je obojicu prognao u isto mjesto da nas kazni? - stresao je glavom. Nemam pojma.
- Moe otii - procijedila sam. - Ako ti je ovdje stvarno toliko grozno,
istrpi neko vrijeme da ima to napisati u prijavu za drugi posao i bjei iz
ovoga glupoga grada.
Nesigurno se osmjehnuo. - Znam to, ali nisam spreman. Neko smo
vrijeme sjedili bez rijei.
- Kako je tvoja majka sve to podnijela?
- Bolje nego ja, koliko god to udno bilo.
- Svidjela mi se. Jako je draga. - Jest.
Nervozno sam se promekoljila. - Joeovi roditelji silno me ele
upoznati. Joe kae da ih vie ne moe odbijati. Kad se vrati sa zadatka,
moramo k njima na veeru. Nadam se da su i oni dragi kao tvoja majka.
Mason se nasmijao. - Nitko nije toliko drag.
- Lako mogue.
- Ali ne nadaj se previe, Rose. Ne poznajem ih, ali nakon to sam
shvatio kako sam zavrio ovdje, malo sam se raspitao o njima. Joeova je
obitelj ludo mona. Od njega oekuju velika djela.
Uzdahnula sam. - Joe kae da se otac ljuti na njega jer oekuje da se
ukljui u obiteljski posao. Imaju odvjetniki ured.
Mason je upitno podigao obrve. - To ti je rekao? Dobro, odvjetnici
jesu, ali njihov plan za Joea je politika. ele da se kandidira za javnu
slubu. Namjeravaju ga pretvoriti u novoga Kennedyja.
Zavrtjelo mi se u glavi. - ele da bude predsjednik?
- Moda ne odmah, ali kad-tad ipak da. Prvo ele da se kandidira za
mjesto u senatu. Uskoro su izbori.
Onaj dug ocu koji je Joe spomenuo. - I samo tako oekuju da ih
poslua, iako ne eli?
- Rose... Nije da ima pravo glasa. Pogotovo nakon toga to se dogodilo
Savanni. Kao policajac se naao pod internom istragom i gradske i dravne
policije. Da ni ne spominjem da jo nije bio trijezan kad je policija stigla na
uviaj - duboko je uzdahnuo. - Njegov su auto pronali nekoliko
kilometara dalje, u jarku. Trebali su ga odvesti na sud zbog vonje u
pijanom stanju. Nita od svega toga nije se dogodilo.
Mislila sam da e mi pozliti. - Nee me prihvatiti - proaptala sam.
Devetnaesto poglavlje
Usred noi probudio me neobian zvuk, no Muffy je pokraj mene
vrsto spavala. Leala sam nepomino, nastojei shvatiti to sam ula, ali
zavladala je tiina. Proparao ju je tek zvuk Muffyne loe probave i brzo
sam zarinula lice u jastuk - Muffy! - negodovala sam. Moram joj
promijeniti hranu.
Kad se zrak raistio, opet sam osluhnula. Nisam ula ni zvuka vie, pa
sam opet utonula u san.
Idueg sam jutra pustila Muffy u vrt i ogledala se uokolo. Nisam
vidjela nita neobino i zakljuila da sam vjerojatno ula neku granu na
prozorskom staklu. Stvarno moram dati urediti drvee iza kue.
Samo... zvuk koji me probudio definitivno je dopro s prednje strane.
Navukla sam kuni ogrta i sila u vrt, uvjerena da neu nita pronai.
Ali na trijemu sam zatekla ovei kamen na oveem papiru.
Oprezno sam prila, ni sama ne znajui zato se uljam: pa to su
kamen i papir, a ne zmija. Nee se baciti na mene i ugristi me. Ali papir me
brinuo vie od zmije.
Muffy je trkarala oko mojih nogu, eljna panje. Ne skidajui pogled s
papira, unula sam i odsutno je pomilovala, pitajui se to da radim.
- Pa ja se bojim kamena, Muffy. Moe li vjerovati koliko sam blesava?
Mahnula je repom.
Znatielja je pobijedila. Pa to je samo papir, za Boga miloga.
Kamen je bio gotovo prevelik za moju ruku i nisam ga ni dizala, samo
sam izvukla papir i ostavila kamen na trijemu.
Papir je bio bijel, a na njemu je slovima izrezanim iz novina bilo
napisano samo: Ne guraj nos.
Ne guraj nos? U to to?
Nisam imala pojma u to to ne bih trebala gurati nos, pa mi nije mi
padalo na pamet ni tko bi mi mogao ostaviti kamen na trijemu usred noi.
Moglo je biti i gore: barem ga nisu bacili unutra kroz zatvoren prozor.
Osoba koja je ovo donijela potrudila se izbjei svjedoke, douljavi se
ovamo usred noi.
Dodue, neki svjedoci nikad ne spavaju...
Muffy me slijedila do vrata gospoice Mildred.
- Misli da im stvarno treba opravdan razlog? - uzdahnula sam. Jedino to su uspjeli smisliti jest da smo nas dvoje poeli raditi za Pruitta
ba u vrijeme kad su ene poele umirati.
- Nismo, nego nakon to su umrle! Dobro, osim ove zadnje.
- Znam. Dokazat emo to ve nekako. Ja sam te u ovo uvalila, ja u te i
izvui.
Odvezla sam nas do glavnoga gradskog trga i parkirala pred zgradom
suda.
- to emo ovdje? - upitao je Bruce Wayne uznemireno.
- Idem do Masona.
- Pomonika okrunog tuitelja?
Zgrabila sam ga za ruke i smirila ih. - Bruce Wayne, smiri se. Panika
nam nije ni od kakve koristi.
- Ne mogu si pomoi - jedva je disao.
Znala sam kako mu je. Zbog takvog je paniarenja i zavrio u
nevoljama prvi put. Da je optuba zanemarila injenicu da se blizu mjesta
zloina naao jer je namjeravao opljakati supermarket, shvatili bi da nije
kriv. Sad je opet bio na krivom mjestu u krivo vrijeme. - Mason i ja smo
prijatelji. On ni u ludilu ne bi povjerovao da sam ja upletena u ovo.
- A ja?
- Vjerovat e meni. Rekao je da mi vjeruje, a ako vjeruje meni, vjeruje i
tebi.
Kimnuo je, gutajui knedlu. - Ali ne elim ulaziti. Dobijem napadaje
unutra - panino se poeao po vratu.
I opet sam znala kako mu je. Sjeam se da je u sudnicu prvi put uao
kao optuenik. - A da prieka u restoranu? Sjedi kod Merilee i narui
kavu i doruak, a ja u otii i porazgovarati s Masonom. Zajedno emo doi
do tebe.
Kimnuo je jedva primjetno, nervozno. - Moe. O. K. Uli smo u
restoran i sjeli za stol. - Ne ekaj mene, narui to god eli. Ja astim.
- Ne morate astiti, gospoice Rose.
Pruila sam mu jelovnik. - Znam, ali mora neto pojesti da ne padne
u nesvijest od panike.
Zakiljio je prema meni. - Kako znate da mi se to dogaa?
Stvarno nisam znala kako da mu kaem za svoje vizije, a da se jo vie
ne uspanii. - Jednostavno znam. Ostani ovdje. Vraam se to bre budem
mogla.
Kimnuo je, ali nije mi ba ulijevao povjerenje. - Moram vam neto rei.
- Kad se vratim.
Dvadeseto poglavlje
Masonova zgodna mlada tajnica nije me ljubazno doekala. Dobacila
mi je kratak pogled iskosa, pa se vratila svojem raunalu. - Nema ga.
- Znate li kad bi se mogao vratiti?
Podigla je obrve, ali nije me ni pogledala. - Ne.
- Je li na sudu?
Smrknuto je napuila usta. - Raspored gospodina Deverauxa nije
doputeno odavati posjetiteljima. Trebali ste nazvati unaprijed i zamoliti
termin za sastanak.
Zato, o zato li sam pustila mobitel da umre? Nigdje drugdje nisam
imala Masonov broj, ali nisam mogla ekati da se baterija napuni. - Moete
li ga vi nazvati i rei mu da moram razgovarati s njim. Jako je vano.
Ispreplela je prste na stolu i pogledala me otvoreno prezirno. - Rado
u zapisati va broj i vae cijenjeno ime i ugovoriti vam termin za
sastanak.
- Moete li mi barem rei koliko ga nee biti?
Nije me udostojala odgovora, samo se ponovno posvetila raunalu.
Nisam bila sigurna koliko e me Bruce Wayne htjeti ekati. Oslonila
sam se na stol i prignula k njoj. - Moram razgovarati s tuiteljem o neemu
vanom za njega, ne za mene. Moete li ga barem nazvati i prenijeti mu
poruku?
- Rose? - Mason je stajao na vratima, iznenaeno me gledajui.
Pogledala sam ga i osmijeh mu je izblijedio. - Je li sve u redu?
- Nije.
Primio me za ruku i povukao za sobom u ured, zatvarajui vrata za
nama. - to se dogodilo?
- Ne znam otkuda da ponem.
- Od poetka.
Sjeo je na rub stola, a ja sam se stala etkati po njegovu uredu. Ovako
u uredskoj odjei, u plavoj koulji i sa sivom kravatom, izgledao je mnogo
ozbiljnije. Iako je zapravo izgledao prijetee, njegovo mi je dranje dalo
nade da e nam pomoi.
- Jutros sam se nala sa Bruceom Wayneom kod Jone u upnom stanu
i raspravljali smo o zahvatima u vrtu kad su doli detektiv Taylor i Ernie.
Rekli su da je umrla jo jedna ena i da ele razgovarati s Junom.
- Jo jedna? Nisu me obavijestili! - Mason je pobjesnio.
sam bila iste te kobne veeri. Sve se nekako vrtjelo u krug i vodilo do tog
dogaaja. Hoe li to ikada konano biti gotovo?
Naruili smo tacose i pia, pa otili u park i sjeli na klupu uz jezerce.
Puhao je vjetri, mrekao vodu i sniavao temperaturu pod drveem za
nekoliko stupnjeva.
- Svia mi se ovaj park - rekao je Jonah, pruajui mi hranu. - Znam
doi ovamo kad ne znam to bih napisao za propovijed ili samo moram
razmisliti o neemu.
- esto zapnete s propovijedi?
Nasmijao se. - Ni pojma nema koliko esto.
Odgrizla sam i iznenadila se koliko je hrana ukusna. - Nisam nikad jela
ovdje. Do prije nekoliko tjedana nisam ni znala da je ovdje meksiki
restoran.
- Da, nov je. Otvoren je nekoliko tjedana prije vaeg rasadnika, ali
Meksikanci koji rotiljaju nisu dobili toliku podrku javnosti kao vas dvije.
Hrana mi je zastala na pola puta do usta.
Jonah me pogledao. - Joj, ne, nisam tako mislio. Ne zamjeram vam na
popularnosti. Samo mi je jasno kako to ide: potomci starih lokalnih obitelji
ovdje su stupovi drutva. Oni koji su se kasnije doselili nikada nisu do
kraja prihvaeni.
- Vas su prihvatili.
Slegnuo je ramenima. - Moe biti, ali ne pripadam ja ovamo. Mislim da
je to djelomino razlog iz kojega sam uvijek spreman prihvatiti otpadnike
i samotnike. elim im dati mjesto u kojem e se osjeati kao kod vlastite
kue.
Ako je sve ovo propagandni govor Jone Pruitta, bogme je dobar.
Ovako na klupici u parku djelovao je kao potpuno drugaija osoba.
Teatralni propovjednik je nestao i do mene je sad sjedio obian, pomalo
poraen ovjek.
- to je Thomas radio u vaoj crkvi u petak?
Odgrizao je, pa progutao. - Pokrenuo sam program rehabilitacije za
tinejdere koji su krenuli krivim putem. Za klince koji su zaglavili, ali za
koje jo ima nade - pogledao me. - Ne mislim pritom da za neke nema
nade; samo je neke lake izvui iz provalije nego druge.
- Hm - je li mogue da u promijeniti miljenje o veleasnom Pruittu?
Nekoliko je sekunda gledao pred sebe pognute glave, izgledajui
oajno, ali tada se uspravio uzdahnuvi. - Imao sam gadan tjedan.
- Dvije su pripadnice vae pastve umrle u tjedan dana.
- Meni se ini da mnogo ljudi ima neto protiv veleasnog Pruitta promrmljao je Mason. - Razljutio je i druge gradske sveenike i crkvene
odbore. A u mnogo tih odbora sjede najutjecajniji ljudi Henryette. Da ti
iskreno kaem, svakakve sam albe primio.
- Ali nitko ne moe podnijeti tubu jer mu je drugi sveenik preoteo
pastvu?
- Ne, to nije protuzakonito. Ali nagovaranje ili prisila starijih ena da
mu prepiu nasljedstvo bogme jest. Dorothy Thorntonbury nije bila prva.
Pruitt je privukao panju policije Henryette, ali nakon to si mi rekla da te
i Joe upozorio da se uva Pruitta, nazvao sam dravnu policiju. Izgleda da
se isto dogodilo i u gradiu po imenu Homer u Texasu.
Srce mi je stalo. Je li mogue da mi je Jonah lagao? Rekao je da nije
znao da e mu Dorothy ostaviti imovinu, ali je li mogue da nije znao ni za
te prethodne sluajeve? Odluila sam slijediti instinkt, barem zasad. Jo u
mu malo vjerovati. - Mogue. Ali Pruitt je stao na ulj sumnjivom tipu po
imenu Sly koji radi u Westonovu servisu - pogledala sam Masona. - A Sly je
visok, izbrijane glave, s tetovaom zmije na vratu.
Mason se smrknuo. - Sranje.
- Nismo gotovi. A ovo to u ti rei stvarno ne smije nikome prenijeti.
Obeaj, inae ti neu rei.
Mason me pustio, spustio obje ruke na stol i zagledao se u mene. Rose, ne moe to traiti od mene. Takva tajna mogla bi me stajati posla.
Snudila sam se. - O tome nisam ni razmiljala.
- Svejedno mi mora rei. Ugroeni su ivoti. Ono to zna moe
nekoga spasiti.
- Zamolio me da mu pomognem - moleivo sam ga gledala. - Molio me
da nikome ne kaem.
- Ne duguje ti nikome nita, Rose. Zato si toliko uporna? Nisam
odgovorila.
Mason je mrgodno uzdahnuo i zavalio se u stolcu. - Ali bila si uporna i
kad je trebalo spaavati Brucea Waynea, koliko se sjeam.
- Da, valjda - rekla sam tiho.
Neko smo vrijeme sjedili bez rijei, a tada se Mason uspravio i
nalaktio na stol. I dalje me nije gledao. - Moe mi barem rei najvaniji
dio?
- Moda. Da, mislim da mogu - a ako mu to ne bude dovoljno, morat u
mu rei i ostalo.
Kimnuo je. - Probaj.
- Znate li kako je umrla gospoica Dorothy?
Oklijevao je. - Moja majka... - nakaljao se. - Moji roditelji danas imaju
veeru. Inzistiraju da te dovedem.
Grlo mi se stegnulo. - U El Doradu?
- Ima vremena. Veera je u sedam, a do ovamo ti treba oko petnaest
minuta.
Uhvatila me panika. - Joe, dan mi je bio uasan, a daje mi samo
etrdeset pet minuta da se spremim.
- Znam da moe i u pola od toga.
Pokuala sam potisnuti strah. Danas mi stvarno ne treba jo i
upoznavanje Joeove obitelji. - Moemo li to neki drugi put?
- Da bar, draga. I da sam bar s tobom, pa da i doemo zajedno, ali
majka je jako uporna. Nai emo se tamo.
Poeljela sam ga upitati bi li majka bila toliko uporna da je Joe jo na
zadatku. Bi li ga i tada dovukla na veeru? eljela sam odbiti, rei da nije
po bontonu gostu dati tako malo vremena, ali znala sam da se Joe ovoga
uasava koliko i ja. Ne bi me ni traio da nije doista vano. Rezignirano
sam uzdahnula. - to da odjenem?
- Neto lijepo, vole se skockati za te veere.
- Dobro...
ula sam neke glasove oko njega. - Moram ii, draga. Poslat u ti
adresu. Vidimo se u sedam.
- Dobro.
- Volim te, Rose. Nakon ovoga poinjemo ispoetka. Nisam se odmah
prepustila oduevljenju koje me preplavilo.
- to to znai?
- Znai da su me primili za zamjenika erifa. Rekao sam ti da mi je ovo
zadnji ovakav zadatak. Vraam ti se i ostajem zauvijek.
- Siguran si da to eli, Joe?
- elim biti s tobom po cijele dane, a ovako e nam to i biti mogue.
- Ne znam to bih rekla.
- Reci da si sretna.
Nasmijeila sam se, doista sretna. - I jesam, sretna sam.
- Jedva ekam da se vidimo - rekao je promuklo.
- I ja tebe - preplavila me enja.
- Nadoknadit u ti sve proputeno, Rose. Sve.
- Znam.
Dovrili smo razgovor i na brzinu sam se istuirala, u kadi
razmiljajui to da obuem. Odluila sam se za svilenkastu haljinu s
ovu veer. Kad smo uli, svi su se ve bili smjestili, a jedina dva prazna
mjesta nalazila su se na suprotnim krajevima dugakog stola.
Joe je snanije stisnuo moju ruku.
Majka ga je pogledala s ukoenim osmijehom na licu. - Sjedi do
Wilderovih, a ti, Rose, pravit e drutvo naim dragim prijateljima
Whitchillovima.
Joe je neko vrijeme samo stajao, kao da su on i majka dva ovna koji se
odmjeravaju na brvnu. - Rose je moja goa i bilo bi mi drae da sjedi
negdje blie meni.
Preokrenula je oima: - Ne budi smijean, Joe. Svi su se ve smjestili.
Neemo se valjda sad svi dizati kao da smo u kinu - prijekorno je stresla
glavom, sputajui nezadovoljan pogled na nae spojene ruke. Tada me
pogledala u oi. - Osim ako se Rose ne osjea toliko nesigurno da nee
pretrpjeti veeru, a da je ti ne dri za ruicu.
Joe se zacrvenio. Razgovor u blagovaonici je zamro i svi su se
zagledali u Joea i mene.
Ja sam gledala Betsy ravno u oi. Bilo mi je posve jasno to izvodi.
Mason je bio u pravu. Nitko me ne moe poniziti ako mu ne dopustim. Nema veze, Joe.
- Ima veze, Rose.
Pogledala sam ga s usiljenim osmijehom. - Ma nema, ozbiljno. Snai u
se.
Joe me konano pustio i pokazao mi da se smjestim na stolac s lijeve
strane stola. - Oprosti - apnuo mi je u uho.
Pridrao mi je stolac, praen pogledom svih gostiju. Pogledala sam ga
jo jednom, u nadi da u u njegovim oima naii na ohrabrenje, ali vidjela
sam samo jedva zauzdan bijes. - Pojedemo i bjeimo, O. K.? - protisnuo je
kroza zube.
Kimnula sam i sjela, koristei pognutu glavu da na brzinu promotrim
goste za stolom. Uhvatila sam Betsyn ukoen i meden osmijeh.
Joe je zaobiao stol i krenuo prema svojemu mjestu. Do Hilary.
Sve bolje od boljega. Toliko sam se brinula to nee sjediti do mene da
se nisam ni zapitala do koga e sjediti.
Hilary je zabljesnula Joea bljetavim osmijehom, a potom pogledala i
mene, ne skidajui masku s lica.
Poeljela sam da mi je noga dovoljno dugaka da je opalim u koljeno
ispod stola.
Veera je bila prava muka, a ja sam sve vrijeme kradom promatrala
druge goste da ne pogrijeim u upotrebi milijun komada jedaeg pribora.
- I ja tebe.
Nadam se da e to biti dovoljno.
Zahvale
Zahvaljujem svojoj kritiarki Trishi Leigh, koja mi je ukazala na
nekoliko sitnica koje su promijenile sve. Zahvaljujem i grupici itatelja
raznih verzija koji su tako spremno podijelili sa mnom svoje miljenje o
proitanome. Sa strepnjom sam objavila ovu knjigu, a vi ste mi olakali.
Svakako moram spomenuti Rhondu Cowsert: ona je vjerna itateljica ije
mi miljenje zlata vrijedi. Njezinu sudu i savjetu vjerujem vie nego bilo
emu.
Zahvaljujem svojoj djeci, koja trpe mamine nestanke u matu dok radi
na zapletima. Jednoga e dana, nadam se, sve shvatiti.
Hvala svim itateljima koji vole Rose i ele se jo druiti s njom. I ja se
nadam da Rose Gardner eka jo mnogo nerijeenih tajni.