Morfem

MORFEM gr. morphe = oblik - najmanja jezina jedinica koja ima znaenje.
sestra: sestr osnovno znaenje: ona koju je rodila ista majka a N jd. .r. e G jd. .r.
Jezikoslovna disciplina koja prouava morfeme zove se MORFOLOGIJA.
Nulti morfem
Promotrimo rijei: grad, moj, velik. Usporedimo ih s rijei: sestra. U njima nema nita to
odgovara morfemu a u rijei sestra. To nita u jezikoslovlju ima jednaku vrijednost kao
izraeno a u spomenutim oblicima. Takav se morfem (bez svog izraza) u strunim
tekstovima biljei , a naziva se NULTIM MORFEMOM.
grad moj
velik
Oblikotvorni morfemi
sestr+a
sestr+e
oblici iste rijei, zavrni morfemi (-a, -e) slue za tvorbu novih oblika rijei i nazivaju se
oblikotvorni morfemi. oblikotvornim se morfemima bavi oblikotvorje ili morfologija
Rjeotvorni morfemi
sestr+a

sestr+ic+a

sestr+in+a

- dodavanjem morfema nastale su nove rijei. Takvi se morfemi nazivaju rjeotvornima.

Rjeotvornim morfemima bavi se tvorba rijei (rjeotvorje).
Korijenski morfem
Ku+ ic

(gr. lexis = rije)

Niz glasova koji nosi temeljno znaenje rijei zove se KORIJEN RIJEI.

Sestr ku

Morfem koji nosi temeljno znaenje rijei zove se KORIJENSKI MORFEM.

Sestr ku

Alomorfi
U nizovima rijei
ruka, ruci, runi / knjiga, knjiica, knjinica, uknjiiti uoavamo skupine morfema
ruk/ruc/ru / knjig/knji
To su isti morfemi, ali drukije glase. To su inaice ili varijante istog morfema, a zovemo ih
ALOMORFI.

PREFIKSALNI/ SUFIKSALNI/ KORIJENSKI MORFEM

Korijenskom, sredinjem morfemu u rijei mogu se pridruivati morfemi (dodatni ili
afiksalni morfemi, afiksi).
Ovisno o tomu s koje se strane nalaze, afiksi su dobili i nazive.
Kad afiks dopunjuje znaenje korijenskog morfema ispred kog se nalazi, naziva se
prefiksalni morfem.
pre

brz

afiks

korijenski m. (radiks, R, radix lat.=korijen)

Predmetak, prefiks, prefiksalni morfem P, lat. prefiksum = predmetak)

Morfem koji dopunjuje znaenje korijenskog morfema iza kojeg se nalazi zove se sufiksalni
morfem.
brz

ac

Korijenski
+
sufiks)

afiks (dometak, sufiks, sufiksalni morfem S, lat. sufixum= nastavak,

Infiks
Pjev

uck

Korijenski+

infiks (umetak)+

ti
sufiks

Morfem i rije
Morfemi nisu samostalni. Morfemi se udruuju u rijei:
ku

+ic

+a > kuica

pod

+ku

+nic +a > potkunica

bez

+ku

+nic +i > beskunici

Rije je najmanja samostalna jezina jedinica koja ima znaenje

Jezikoslovna disciplina koja se bavi rijeima zove se leksikologija
Osnova rijei
domain

dom-a-in- etiri morfema

R S S S
Rjeotvorna (tvorbena) osnova na nju dodajemo afikse i nastaje nova rije

domain- imenica N jd. M.r.

domain-a
domain-u
Oblikotvorna osnova na nju dodajemo nastavke za razliite oblike iste rijei

ZADATAK: Rastavi rijei na morfeme, odredi vrste morfema s obzirom na mjesto u rijei te
utvrdi rjeotvornu, a zatim oblikotvornu osnovu:
predvodnik

- rjeotv.
- oblikotv.
osnova

zapisiva

pouavatelj

pred-vod-ni-k-
P R S S S
VOD
predvodnik

za-pis-iv-a-
P R S S S
PIS
zapisiva

prabaka

po-u-ava-telj-
P R S S S
U
pouavatelj

pra-bak-a
P R S
BAK
prabak

Rijei se dijele na promjenjive (mijenjaju svoj oblik) i nepromjenjive (ne mijenjaju svoj
oblik).
Vrste rijei
primjer

Promjenjive vrste rijei

definicija

Juer sam u kinu gledao dobar film

Imenice su promjenjive rijei kojima se imenuju

bia, stvari i pojave

Oni su bili sa mnom

Zamjenice su promjenjive rijei kojima se

zamjenjuju druge rijei

Obukao sam nove crne hlae.

Pridjevi su promjenjive rijei kojima se kazuje

kakvo je to, ije je to i od ega je to.

I idui emo tjedan otii u kino

Glagoli su promjenjive rijei kojima se izrie

radnja, stanje i zbivanje.

Drugi put doi e i jedna moja prijateljica Brojevi su veinom promjenjive rijei kojima se
izrie koliko ega ima i koje je to po redu

Nepromjenjive vrste rijei

definicija

primjer
Danas u koli uimo vrste rijei.
Sutra je na redu lektira.

Prijedlozi su nepromjenjive rijei kojima se

izraavaju odnosi meu biima, stvarima i pojavama.
Prilozi su nepromjenjive rijei kojima se
izraavaju okolnosti obavljanja radnje.

Veselim se i dananjem, ali i sutranjem danu.

Veznici su nepromjenjive rijei kojima se
povezuju reenice i reenini dijelovi.
Oh, to si ti!

Usklici su nepromjenjive rijei kojima se izraavaju

osjeaji, raspoloenja i kojima se nekoga doziva.

Zar si me ve zaboravila?

estice su nepromjenjive rijei koje slue za oblikovanje

i preoblikovanje reenica i dijelova reenica. estice su
rijei: zar, ne, li, god

Imenice
(promjenjiva vrsta rijei kojom se imenuju bia, stvari i pojave)
PODJELA IMENICA
I.
konkretne (osjetilno se moemo uvjeriti u njihovu konkretnost)
pustinja, aka, pijesak
apstraktne (oznauju neto nestvarno to pomiljamo kao stvarnost)
ivot, boravak
II.
ope (ime je zajedniko svim biima, stvarima ili pojavama iste vrste)
kua, misao, oblak
vlastite (ime kojim se imenuje samo jedno bie, predmet ili pojava)
Marko, Virovitica
GRAMATIKE KATEGORIJE IMENICA
Imenice imaju tri gramatike kategorije: rod, broj i pade.
Sva tri obiljeja izriu se gramatikim morfemom (padenim nastavkom).
1. Gramatika kategorija roda
Imeniki rod (muki, srednji, enski) izrie se nastavkom.
Nastavci imenica u nominativu jednine su:
za muki rod: -, -o, -e
primjeri: djeak-, aut-o, Hrvoj-e

za enski rod: -a, -

za srednji rod: -o, -e, -a, -

primjeri: en-a, no-

primjeri: sel-o, polj-e, dob-a, pleme-

2. Gramatika kategorija broja

Imenice mogu biti u jednini i u mnoini.
Gramatika jednina najee odreuje jedno bie, stvar ili pojavu (kua)
Gramatika mnoina najee odreuje vie bia, stvari ili pojava (kue).
Postoje i imenice koje znae mnoinu (vie istovrsnih bia, stvari ili pojava koje se uzimaju
kao cjelina), ali imaju deklinaciju za jedninu i zato kaemo da su gramatika jednina
(kamenje, cvijee).
Takve imenice nazivamo zbirnim imenicama.
U zbirnim imenicama uoavamo glasovnu promjenu jotaciju (kamen+je > kamenje)
te epentetsko l (grm+je> grmje > grmlje)
Oblik samo za jedninu u gramatikom smislu imaju:
zbirne imenice
(granje, telad, cvijee)
vlastite imenice
(Zagreb, Dubravka)
te neke gradivne imenice
(sol, brano, mlijeko).
Takve se imenice zovu singularia tantum.
Imenice koje imaju samo oblik za mnoinu zovu se pluralia tantum.
(vrata, grablje, hlae, naoale)
3. Gramatika kategorija padea
Rijei koje se mijenjaju po padeima zovu se imenske rijei. I imenice su imenske rijei.
Promjena rijei kroz padee zove se DEKLINACIJA ili SKLONIDBA.
Padei imaju svoje ime i padena pitanja te nastavke za jedninu i mnoinu.
DEKLINACIJA
PADE

P. PITANJE SLUBA P.

JEDNINA
MNOINA
oblik. osnova- pad. nast.
NOMINATIV (imenovnik) tko, to
vritelj radnje
pustinj-a
pustinj-e
GENITIV (roditeljni p.)
koga, ega
djelominost ili pripadn. pustinj-e pustinj-a
DATIV
(dateljni p.) komu, emu cilj i namjena
pustinj-i
pustinj-ama
AKUZATIV (tuiteljni)
koga, to
predmet radnje
pustinj-u
pustinj-e
VOKATIV (p. dozivanja)
oj
doziv
pustinj-o
pustinj-e
LOKATIV (mjesni p.)
o(u) komu, o(u) emu mjesto radnje pustinj-i
pustinj-ama
INSTRUMENTAL (p. sredstva) s kim, s im sredstvo i drutvo
pustinj-om pustinj-ama

 Vrste deklinacija
Tri su vrste deklinacija: vrsta a, vrsta e i vrsta i.
Vrsta deklinacije odreuje se prema nastavku imenice u genitivu jednine:
vrsta a ili a deklinacija
imenice mukog roda i imenice srednjeg roda
crv-
aut-o
Hrvoj-e
crv-a
aut-a
Hrvoj-a
crv-u
aut-u
Hrvoj-u
vrsta e ili e deklinacija
imenice enskog i mukog roda
en-a
slug-a
Ant-e
en-e
slug-e
Ant-e

sel-o
sel-a
sel-u

Mir-o
Mir-e

vrsta i ili i deklinacija

imenice enskog roda na suglasnik
no-
no-i

Posebnosti
MUKI ROD
Vokativ jednine
e
- iza nenepanika- Ivane
-u
- iza nepanika - prijatelju
-imenice na ak, -dak, -ak, -tak (maku, pretku, steku, tetku)
- imenice na k, -g, -h preuzete iz drugih jezika (ank, ceh, blic)
-etnici i toponimi na ez, -iz, -uz (Englezu, Parizu, Francuzu)
Instrumental jednine
-om
-em - na palatal (maem)
ali: jeom, Beom, padeom
put
putom (s prijedlogom nad putom)
putem (bez prijedloga)
Mnoina svi padei
Veina jednoslonih imenica i neko dvoslone proiruju osnovu (gradovi)
Takva se mnoiva naziva DUGA MNOINA.
Imenice koje zavravaju na nepanika proiruju osnovu s ev- (kraljevi), a imenice koje
zavravaju na nenepanik proiruju osnovu s ov- (brodovi)
Ako osnova imenice ostaje ista kao u jednina, govorimo o KRATKOJ osnovi.
Genitiv
-a
neke imenice imaju nastavak iju (noktiju, prstiju)
Deklinacija mukih osobnih imena
Ante, Mario
Prezimena sklanjaju se zajedno s imenom

Strana muka prezimena izmeu i, -y, -e, -ie, koji se itaju kao i i padenih nastavaka umee
se j. Eddie-jem, Kennedyja
Glasovne promjene
palatalizacija (vojnik, vojnie
Sibilarizacija (vojnik, vojnici)
Nepostojano a (momak, momka)
Jednaenje po zvunosti nakon ispadanja nepostojanog a (vrabac vrab-ca vrapca)
ENSKI ROD
Jednina i mnoina
Instrumental
-i kad je imenica s prijedlogom ili atributom (Guio ju je neizmjernom ljubavi)
-ju (ljubavi/ljubavlju) kad je instrumental bez atributa i bez prijedloga - Ljubavlju se borim
protiv mrnje
Genitiv
-a (ena)
-nepostojano a (djevojaka)
-a ili i kad nema nepostojanog a (palmi, bajki, majki)
Deklinacija osobnih imena i prezimena
Kao imenice enskog roda
enska imena stranog podrijetla koja zavravaju na - ne sklanjaju se (Nives, Iris, Karmen),
osim ako im dodamo nastavak a u nominativu.
Prezimena
Ne sklanjaju se (Dubravka Zavrtnik)
Ako zavravaju na a mogu se (i ne moraju) sklanjati Tereza Kesovija, Tereze Kesovije
Mati, ki proiruju osnovu (osim u nominativu i vokativu jednine).
Glasovne promjene
Sibilarizacija ruka, ruci
Jotacija glad gladju glau
SREDNJI ROD
Imenice koje proiruju osnovu (pleme plemena)
Imenice koje ne proiruju osnovu (selo sela)
Drvo drvo, drveta = stablo
Drvo, drva = ogrjev
Oko, uho pravu mnoinu imaju samo kad se upotrebljavaju u prenesenom znaenju (oka na
nakitu, uha na biljenici) za oznaavanje tjelesnih organa upotrebljava se mnoina enskoga
roda (oi, ui)
udo udo, uda neutralno znaenje
udo, udesa upuuje na Boje djelo
Tijelo ljudski i ivotinjski organizam
Tjelesa runa, odurna, nakazna tijela
Doba razdoblje srednjeg je roda
Jaje osnovu proiruje samo u jednini (jaje, jajeta, jajetu), u mnoini ima neproirenu
osnovu
Zamjenice
-promjenjiva vrsta rijei; njima se zamjenjuju druge rijei

-mogu biti imenske (imaju osobine imenica) i pridjevne (imaju osobine pridjeva)
Imenske zamjenice

Pridjevske zamjenice

line (osobne): ja, ti, mi, vi

povratna zamjenica: sebe/se

line: on, ona, ono, oni, one, ona

posvojne: moj, tvoj, njegov,
na, va, njihov
povratno-posvojna: svoj
pokazne: ovaj, taj, onaj, ovakav, takav,

upitno-odnosne zamjenice: tko, to

neodreene: netko, neto, nitko, nita,
onakav
itko, ita

upitno-odnosne: koji, iji, kakav, kolik

neodreene upitno-odnosne: nikoji, niiji,
nekoji, neiji, nekakav

Line (osobne) zamjenice

- zamjenjuju lica, osobe: ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, oni, one, ona
Imaju naglaeni i nenaglaeni oblik:
mene-me, meni-mi; tebe-te, tebi-ti, njega-ga, njemu-mu, nje-je, njoj-joj
Nenaglaeni oblici linih zamjenica uvijek su iza naglaene rijei i zato se nazivaju
zanaglasnicama (enklitikama)
Naglaeni oblici upotrebljavaju se:
- kad se lice istie (Njemu je to trebalo, a ne njoj.)
- kad je ispred zamjenice prijedlog (Na njemu se to i vidi.)
Nenaglaeni oblici:
Nenaglaeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine najee glasi je:
(Gledam je dok spava.),
- ako se ispred nenaglaenog oblika te zamjenice nae glagolski oblik je ili ako neka rije
zavrava na je, upotrebljavamo oblik ju:
(Gledao ju je dok spava.)
Nenaglaeni oblik zamjenice on u akuzativu jednine uz prijedloge kroz, nad, pod, pred i uz
akuzativ jednine moe glasiti i nj, ali tada prijedlog dobiva navezak a:
kroza nj, poda nj, preda nj, uza nj.
Povratna zamjenica
sebe, se - znai da se radnja vraa na subjekt da subjekt vri radnju na sebi.
Zahvaliti zahvaliti se.
Posvojne zamjenice
-moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov
Oznauju kojoj osobi to pripada, one su pridjevske zamjenice jer imaju oblike za pade, rod i
broj.
Povratno-posvojna zamjenica
- svoj
Njome se zamjenjuju sve posvojne zamjenice.
Oznaava da neto pripada subjektu. (On ima svoju knjigu.)
Pokazne zamjenice
Odnose se na govornikovu udaljenost (prostornu ili vremensku) od onoga o emu govori.

blie govorniku
ovaj
ovakav
ovolik

blie sugovorniku
taj
takav
tolik

jednako udaljeno i od govornika i sugovornika

onaj
onakav
onolik

Upitne i odnosne zamjenice

- tko, to, koji, iji , kakav, kolik
Upitne zamjenice dolaze u pitanjima, a odnosne u zavisno sloenim reenicama.
Neodreene zamjenice
upuuju na nepoznate, neodreene osobe, stvari, pojave.
neodreene

netko
neto
neki
nekakav
neiji

gdjetko
gdjeto
gdjekoji
gdjekakav

tkogod
togod
kojigod
kakavgod
ijigod

nijene

nitko, nita, nikoji, niiji, nikakav

ope

itko svatko
ita
svata
ikoji svaki
ikakav svaiji
svakakav
sav

ma tko
ma to
ma koji
ma kakav
ma iji
ma kolik

kojetko
kojeta
kojekakav
kojeiji

bilo tko
bilo to
bilo koji
bilo iji
bilo kakav

tko god
to god
koji god
iji god
kakav god

- neodreene zamjenica sloene s veznicima i, ni + prijedlozi:

prijedlog se stavlja izmeu veznika i odnosne zamjenice:
Nisam za nita.
Nisam ni za to.
Nisam zaljubljen u nikoga. Ni u koga nisam zaljubljen.
Ako tkogod doe, pozovite me.
netko
Nae li togod, pozovi me.
neto

Tko god doe, pozovite me.

bilo tko
to god nae, vano je.
bilo to.

GLAGOLI
- rijei kojima se izrie:
radnja (namjerno djelovanje): itati, pisati
stanje (nedjelovanje, pri emu se nita ne radi i ne zbiva): stajati, biti, stanovati
zbivanje (nenamjerno djelovanje prirodnih zakona): snijeiti, roditi se, topiti se
Gramatike kategorije glagola
vrijeme
vid

sadanjost pjevam
prolost pjevao sam
budunost pjevat u, doi u
svrenost - skoiti

nesvrenost - skakati
izjavnost - Marko pie zadau.
zapovjednost - Marko, pii zadau!
uvjetnost - Marko bi pisao zadau.
osoba/lice
govornik (ja) pjevam
sugovornik (ti) pjeva
negovornik (on) pjeva
broj: jednina - djevojka ui
mnoina - djevojke ue
nain

Glagoli po vidu
Nesvreni izriu radnju koja u odreenom vremenu jo nije svrena: pjevati, itati
Svreni - izriu radnju koja je u odreenom vremenu ve svrena: ispjevati, proitati
Dvovidni istodobno svreni i nesvreni: ruati, veerati, telefonirati
Glagoli po predmetu radnje (po objektu)
Prijelazni imaju objekt u akuzativu: itati knjigu, vezati psa
Neprijelazni nemaju objekt u akuzativu: stajati, ivjeti
Povratni uza se imaju povratnu zamjenicu se: smijati se, veseliti se
Glagolski oblici
jednostavni
infinitiv - pjevati
glagolski prilog sadanji - pjevajui
glagolski prilog proli - ispjevavi
glagolski pridjev radni (aktivni) - pjevao
glagolski pridjev trpni (pasivni) - pjevan
prezent - pjevam
imperfekt - pjevah
aorist - ispjevah
imperativ pjevaj

sloeni
perfekt pjevao sam
futur prvi pjevat u
kondicional prvi pjevao bih
kondicional drugi bio bih pjevao
optativ (eljni nain) Dobro pjevali!
pluskvamperfekt - bio sam pjevao
futur drugi budem pjevao

Jednostavni glagolski oblici

Infinitiv
- neodreeni glagolski oblik (nema kategoriju lica, vremena, naina i broja)
- zavrava na ti, -i.
Infinitivna osnova: dio glagola koji dobijemo kad glagolu maknemo nastavak ti.
Kod glagola na i infinitivna osnova uglavnom je jednaka prezentskoj osnovi.
Prezent (sadanje vrijeme)
Tvori se od prezentske osnove i nastavaka za 1. lice jd.: -em, -jem, -am, -im.
Prezentsku osnovu dobivamo tako da 3. licu mnoine prezenta odbijemo prezentski nastavak
(idu u = id).
Jd.

1 id-em

1 popi-jem

Primjeri
1 bir-am
1 vod-im

Mn.

2 id-e
3 id-e

2 popi-je
3 popi-je

2 bir-a
3 bir-a

2 vod-i
3 vod-i

1 id-emo
2 id-ete
3 id-u

1 popi-jemo
2 popi-jete
3 popi-ju

1 bir-amo
2 bir-ate
3 bir-aju

1 vod-imo
2 vod-ite
3 vod-e

____________________________________________________________________
Prezent pomonih glagola biti i htjeti
Glagol biti

nesvreni
prezent

a) naglaeni
prezent

Jd 1 jesam
2 jesi
3 jest

Mn. 1 jesmo
2 jeste
3 jesu

b) nenagl.
prezent

Jd. 1 sam
Mn. 1 smo
2 si
2 ste
3 je
3su
____________________________________________________________
dvovidni
Jd 1 budem Mn. 1 budemo
prezent
2 bude
2 budete
3 bude
3 budu
______________________________________________________________
Glagol htjeti
a) naglaeni Jd. 1 hou
Mn. 1 hoemo
prezent
2 hoe
2 hoete
3 hoe
3 hoe
b) nenagl.
prezent

Jd. 1 u
2 e
3 e

Mn. 1 emo
2 ete
3 e

Aorist (prolo svreno vrijeme)

Tvori se od infinitivne osnove i nastavaka
h, -, -, -smo, ste, -e
-oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe
Aorist tvore samo svreni glagoli
ugleda-h
poved-oh
Aorist pomonih glagola biti i htjeti
Glagol biti
a) naglaeni Jd bih
Mn. bismo
aorist
bi
biste
bi
bie
a) nenagl.
aorist
Glagol htjeti

Jd. bih
bi
bi

Mn. Bismo
biste
bi

Jd. htjedoh
htjede
htjede

Mn. htjedosmo
htjedoste
htjedoe

 Imperfekt (prolo nesvreno vrijeme)

Tvori se od prezentske ili infinitivne osnove i nastavaka
-ah, -ae, -ae, -asmo, -aste, -ahu
-jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu
-ijah, -ijae, -ijae, -ijasmo, -ijaste, -ijahu
- imperfekt tvore samo nesvreni glagoli
it-ah
u-jah
pec-ijah
Imperativ (zapovjedni nain)
Tvori se nastavcima
i, -imo, -ite
-, -mo, -te
-j, -jmo, -jte
Imperativ nema oblika za 1. lice jednine.
Za tree lice jednine i mnoine upotrebljavaju se sloeni oblici neka + prezent.
Glagolski prilozi
Glagolski prilozi su rijei koje imaju osobine priloga i glagola.
Dva su glagolska priloga: glagolski prilog sadanji i glagolski prilog proli.
Glagolski prilog sadanji
tvori se od nesvrenih glagola, i to tako da se u 3. licu mnoine prezenta doda nastavak i:
raditi 3. l. mn. prez: rade rade+i >radei gl. prilog sadanji
Glagolski prilog proli
Tvori se od svrenih glagola i to tako da se infinitivnoj osnovi doda nastavak vi/-avi:
Svreni gl.
infinitivna osnova
gl. prilog proli
napraviti
napravi-ti
napravi-vi
moi
mog-ti
mog-avi
Glagolski pridjevi
Rijei koje imaju osobine glagola i pridjeva.
Glagolski pridjev radni
-t vori se od infinitivne osnove ili prezentske osnove svrenih i nesvrenih glagola te
nastavaka: -o/-ao, -la, -lo, -li, -le, -la
Glagolski pridjev trpni
- tvori se od infinitivne ili prezentske osnove svrenih i nesvrenih prijelaznih glagola i
nastavaka:
-n, -na, -no, -ni, -ne, -na
pisa-n
-en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena
pe-en
-jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena opi-jen
-t, -ta, -to, -ti, -te, -ta
pognu-t
Sloeni glagolski oblici
Perfekt (prolo vrijeme) njime se izraava radnja koja se dogodila u prolosti
Tvori se od nenaglaenog prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
pjevao sam
bio sam
htio sam

Pluskvamperfekt (pretprolo vrijeme) njime se izrie radnja koja se dogodila u prolosti

prije neke druge radnje
Tvori se od imperfekta ili perfekta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
bijah radio / bio sam radio bijah bio / bio sam bio
bijah htio / bio sam htio
Futur I. (budue vrijeme) njime se izrie radnja koja e se dogoditi u budunosti nakon
trenutka o kojem se govori
Tvori se od nenaglaenog prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva
u raditi / radit u
u moi / moi u u biti / bit u u htjeti / htjet u
Futur II. egzaktni (predbudue vrijeme) njime se izraava radnja koja e se dogoditi u
budunosti prije neke druge radnje; koristi se samo u sloenim reenicama (Ako bude imao
vremena, doi e.)
Tvori se od dvovidnog prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
budem radio
budem mislio budem volio
Kondicional I. (pogodbeni nain) njime se izrie uvjet ostvarenja radnje
Tvori se od glagolskog pridjeva radnog i aorista pomonog glagola biti
radio bih
mislio bih
uio bih
bio bih

htio bih

Kondicional II. proli (pogodbeni nain) upotrebljava se da bi se izrazila elja,

mogunost koja se dogodila prije neke druge radnje u prolosti (Bio bih doao da sam imao
vremena.)
Tvori se od kondicionala I. glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
bio bih radio

bio bih mislio

bio bih bio

bio bih htio

PRIDJEVI
(rijei koje poblie oznauju imenice, izraavaju razliite osobine bia, stvari i pojava)
Pridjev ovisi o imenici uz koju stoji i slae se s njom u rodu, broju i padeu
Vrste pridjeva
(starije gramatike)
Opisni
(kvalitativni)
kakvo je to
crn
mrav

posvojni
(posesivni)
ije je to
bratov
gradski

gradivni
(materijalni)
od ega je to
drven
glinen

(novije gramatike)
opisni (kvalitativni oznauju razna svojstva predmeta
odnosni (relacijski) odnose se na drugi predmet, oznauju pripadanja, odnos u irem smislu)

SKLONIDBA
neodreeni oblik
crven/crvena/crveno

odreeni oblik
crveni/crvena/crveno
(upotrebljava se i

uz posvojne i pokazne zamjenice:

moj stari prijatelj
taj dobri ovjek)

KOMPARACIJA (STUPNJEVANJE)
komparacija (stupnjevanje) promjena pridjeva koja nastaje usporedbom
tri stupnja:
prvi stupanj pozitiv
drugi stupanj komparativ
trei stupanj superlativ

bijel, dobar, lak, zdrav

bjelji, bolji, laki, zdraviji
najbjelji, najbolji, najlaki, najzdraviji

komparativ = pozitiv+ - iji

superlativ = komparativ + predmetak (prefiks) naj
kompariraju se samo opisni pridjevi:
velik, vei, najvei
jak, jai, najjai
vrijedan, vrjedniji, najvrjedniji
(i ostale vrste mogu se komparirati, ali tada je to u stilske svrhe hrvatski, hrvatskiji,
najhrvatskiji posvojni pridjev u ovom je sluaju postao opisni)
etiri pridjeva tvore komparativ mimo odreenih pravila:
dobar bolji
zao gori
malen manji
velik vei
Tri pridjeva imaju komparativ s nastavkom i:
lak laki
lijep ljepi
mek meki
Pridjevi krnj i ri i vru imaju nastavak i u komparativu, a od pozitiva u odreenom obliku
razlikuju se samo po naglasku:
krnj krnji
ri rii
vru vrui
BROJEVI
- rijei kojima izriemo:
koliko ega ima (GLAVNI jedan, dva, tri)
ili koje je to po redu (REDNI prvi, drugi, trei)
- glavni i redni brojevi mogu biti
jednostavni (sastoje se od jedne rijei)
i sloeni (sastoje se od dviju ili vie rijei)
Iz glavnih brojeva jedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam, osam, devet, deset, sto, tisua,
milijun, milijarda izvodimo ostale brojeve. Zato navedene brojeve nazivamo osnovnim
brojevima, a sve ostale izvedenima.

 SKLONIDBA BROJEVA
- dijelom promjenjiva vrsta rijei (neki se brojevi dekliniraju, a neki ne)
- glavni brojevi jedan, dva, tri i etiri imaju vlastitu promjenu (kao i svi sloeni brojevi koji
zavravaju na te brojeve)
- pet, est, sedam, osam devet i deset ne dekliniraju se.
Stotina, tisua i milijarda mijenjaju se kao imenice enskog roda.
Milijun, trilijun itd. mijenjaju se kao imenice mukog roda.
Redni brojevi mijenjaju se kao odreeni pridjevi: prvi, prvog, prvom
ROD
Redni brojevi imaju sva tri roda (prvi ovjek, prva, ena, prvo dijete)
U sloenim brojevima samo je posljednji lan redni broj, a prethodni lanovi imaju oblik
glavnog broja: sto dvadeset prvi
Sloeni brojevi piu se odvojeno, a izmeu pretposljednjeg i posljednjeg lana moe biti
veznik i: sedam stotina dvadeset (i) jedan
BROJNE/ brojevne IMENICE
Brojevi stotina, tisua, milijun, milijarda samo su po znaenju brojevi, a inae su imenice brojevne imenice:
dvojica, trojica, petorica, tridesetorica (te brojevne imenice upotrebljavaju se samo za
mukarce:
Dvojica su me ekala u mraku.
Desetorica neka pou naprijed.
dvoje, troje, etvero - brojevne imenice srednjeg roda, upotrebljavaju se kad se misli na
razliite rodove: Dolo je dvoje. znai jedno muko i jedno ensko
BROJNI/ brojevni PRIDJEVI
rijei s pridjevskom slubom i sa znaenjem broja: dvoji, dvoja, dvoje, troji
Upotrebljavaju se samo u mnoini: Stigoe dvoji svatovi.
Na kui su troja vrata.
Imam etvere/etvore hlae.
BROJNI/ brojevni PRILOZI
Dolo je desetak uenika. rije desetak nastala je iz glavnog broja dodavanjem sufiksa ak,
ima znaenje broja, a oblik priloga

Broj
548

glavni
redni
petsto etrdeset osam
petsto etrdeset osmi
(pet stotina etrdeset osam)
200
dvjesto/ dvjesta (dvije stotine)
dvjestoti
200.000
dvjesto tisua
dvjestotisui
1.000.000
milijun
milijunti
1.522.000milijun petsto dvadeset dvije tisue/milijun petsto dvadeset dvije tisui

NEPROMJENLJIVE VRSTE RIJEI

 PRILOZI
Prilozi su rijei koje se prilau uglavnom glagolima
i oznauju uvjete vrenja glagolske radnje.
Mjesni: gdje? kamo? kuda? odakle? dokle? tu, ovdje, gore, ovuda, tamo
Vremenski: kada? otkad? dokad? koliko dugo? juer, sutra, danas, odmah
Uzroni: zato? zato, stoga
Namjerni: s kojim ciljem? radi ega? usprkos
Nainski: kako? na koji nain? teko, tromo, brzo, jedva
Koliinski: koliko puta? ovoliko, toliko, malo, potpuno
PRIJEDLOZI
Prijedlozi su rijei koje pokazuju razliite odnose izmeu onoga to znae imenice ili
izmeu onoga na to upuuju zamjenice.
Prijedlozi uz padee
- s genitivom: bez, blizu, do, iz, iza,
- s dativom: k(a), nasuprot, unato, usprkos
- s akuzativom: na, o, po, u, kroz(a), medu, mi o, nad(a), pod(a), pred, uz(a),niz(a), za
- s lokativom: na ,o, po, pri, prema, u
- s instrumentalom: medu, nad, pod, pred, s(a), za
VEZNICI
Veznici su rijei koje povezuju dvije rijei, skupine rijei ili reenice.
- sastavni: i, pa, te, ni, niti
ekali smo pa smo onda otili.
- rastavni: ili, ili-ili
Ili doi ili nemoj doi.
- suprotni: a, ali, no, nego, ve
ekali smo, ali nije te bilo.
- iskljuni: samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to Svi su doli, samo tebe nije bilo.
- zakljuni: dakle, zato, stoga
elim te vidjeti, dakle dolazim.
Veznici zavisnih reenica
odnosne zamjenice (tko, to i dr.)
prilozi (kamo, kada i dr.)
veznik da i dr.

Zanima me tko je doao.

Idi kamo si naumio.
Poslali su me da te pozovem.

ESTICE
estice, rijece ili partikule same nemaju znaenja, ali mogu promijeniti znaenje
reenice. To su rijei koje slue za oblikovanje reeninog ustrojstva.
upitne: li, zar
eli li to? Zar si opet tu?
potvrdne, nijene: da, ne
Da, ima pravo. Ne elim to.
zapovjedne: neka
Neka svi krenu!
ostale: evo, eto, eno, ak, god, put, puta i dr. ak si i ti tu. Koliko ti puta moram ponoviti?
USKLICI
Usklicima izraavamo neki osjeaj i raspoloenje, dozivamo ili potiemo nekoga,
oponaamo zvuk u prirodi.

 VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA

Razlikovna sredstva na razini rijei
odsjena (segmentna) razlikovna sredstva nalaze se u samim rijeima (dio su rijei):
fonem
iznadodsjena (suprasegmentna) razlikovna sredstva nisu dio rijei nego pokazuju
neke njezine akustike osobine (prozodijske jedinice): naglasak, duina, intonacija
Razlikovna sredstva na razini reenice
obavijesni subjekt ono to je u reenici staro, ve poznato.
obavijesni predikat ono to je u reenici novo (nova informacija)
Reenini naglasak (logiki naglasak) pojaani izgovor nekog dijela reenice koji je
najvaniji za razumijevanje poruke.
Logika stanka (pauza) ovisno o mjestu stanke u reenici mijenja se znaenje
reenice.
Reenicna intonacija (melodija) kretanje reeninoga tona (melodijska linija
reenice).