Poglavlje 3

VEKTORSKA ANALIZA
TEORIJA POLJA
3.1

VEKTORSKE FUNKCIJE

Promatrali smo funkcije f : X ! Y; X; Y

X

Rn ,

R, potom funkcije f : X ! Y;

R, a ovdje cemo promatrati funkcije gdje su i domena i

kodomena "podebljane", tj. funkcije oblika

f : X ! Y;

Rm ;

Rn

(n

2):

Dakako, interesirat ce nas najvazniji slucaj kada je n = 2; 3 ili n = 4:

PRIMJER 3.1 Funkcija koja svakoj tocci iz jedinicnog kruga X = D

R2

pridruzuje tocku na nacin opisan slikom

Slika 3.1.

mozemo interpretirati na nacin: ukoliko je na kodomeni R3 zadan desni

! ! !
ortonormirani Kartezijev koordinatni sustav O; i ; j ; k ; tada tu funkciju
93

94

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

mozemo opisati sa:

o
p
! n
!
! p
f (x; y) = x i + y j + x2 + y 2 k = x; y; x2 + y 2 :

Dakle, u ovom bi primjeru funkcija f bila zadana sa tri skalarne funkcije

p
w1 ; w2 ; w3 : D ! R; w1 (x; y) = x; w2 (x; y) = y; w3 (x; y) = x2 + y 2
i svakoj tocci T = (x; y) 2 D ovom funkcijom bi pridruzili vektor
f (T ) = fw1 (T ); w2 (T ); w3 (T )g :
Uobicajeno je umjesto f pisati !
w:
DEFINICIJA 3.2 Funkciju
!
w : X ! Rn
gdje je X
nacin

(n

2)

Rm opisan sa n-skalarnih funkcija wi : X ! R; i = 1;

Rm

X3T 7 !!
w (T ) = fw1 (T );

; n na

; wn (T )g

nazivamo vektorskom funkcijom. Pritom, (skalarne) funkcije

wi : X ! R;

i = 1;

; n;

nazivamo koordinatnim funkcijama od !

w:
Nama ce od posebnog interesa biti vektorske funkcije kojima je domena
X

R a kodomena R3 ; dakle funkcije oblika

!
w (t) = fw1 (t); w2 (t); w3 (t)g :

PRIMJER 3.3 Gibanje materijalne tocke opisuje funkcija

!
!
!
!
s (t) = 2 cos t i + 2 sin t j + 3t k ; t 2 [0; 1i :

Slika 3.2.

3.2. LIMES I NEPREKIDNOST

95

Nacrtajmo njenu putanju (hodograf ) - to su sve zavrne tocke

T (t) = (2 cos t; 2 sin t; 3t) 2 R3
vektora !
s (t); t 2 [0; 1i. Putanja te materijalne tocke jest valjcana uzvoj-

nica to se obavijajuci valjak x2 + y 2 = 4 "penje brzinom" z = 3t (Slika

3.2.).
Ukoliko je zadano samo pravilo za ovakve funkcije prirodno se postavlja
pitanje domene te funkcije. Dakako, (prirodna) domena takve funkcije je
maksimalan podskup X za koji funkcija ima smisla, a to znaci da na njemu
sve koordinatne funkcije postoje.

3.2

LIMES I NEPREKIDNOST

Pojmovi limes i neprekidnost prirodno se poopcuju i na vektorske funkcije.

Denirat cemo te pojmove za slucaj kada je domena X

R:

!
DEFINICIJA 3.4 Recicemo da je vektor l granicna vrijednost (limes)
!
funkcije !
w : X ! R3 ; u tocki t0 2 X R; i pisati lim !
w (t) = l ; ako
t!t0

(8" > 0) (9 > 0) (8t 2 X n ft0 g)

!
)d !
w (t); l < ": (3.1)

d (t; t0 ) <

Kao i za skalarne funkcije, granicna vrijednost ima puni smisao samo u

gomilitima i neizoliranim tockama skupa X. Osim toga, buduci da je ovdje
!
!
udaljenost denirana vektorskom normom d !
w (t); l = !
w (t)
l , to se
!
!
denicijska implikacija, ako je w (t) = fw1 (t); w2 (t); w3 (t)g i l = fl1 ; l2 ;
l3 g; smije zapisati i ovako:
jt

t0 j <

X3

i=1

(wi (t)

li )2

1
2

< ":

(3.2)

Pomocu toga se lako dokazuje ova cinjenica:

!
TEOREM 3.5 lim !
w (t) = l , lim wi (t) = li ;
t!t0

t!t0

PRIMJER 3.6 Funkcija !

w (t) =
granicnu vrijednost f1; 0; 0g jer je
lim !
w (t) =

t!0

lim

t!0

sin t
t ;

i = 1; 2; 3:

0; t ; t 2 h0; 1i ; ima u t = 0

sin t
; lim 0; lim t
t!0
t!0
t

= f1; 0; 0g:

96

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

DEFINICIJA 3.7 Reci cemo da je vektorska funkcija !

w : X ! R3 , X
R, neprekidna u tocki t0 2 X ako
(8 > 0) (9 > 0)(8t 2 X)

d(t; t0 ) <

)d !
w (t); !
w (t0 ) < :

(3.3)

Ako je vektorska funkcija !

w neprekidna u svakoj tocki t 2 A
X, onda
!
kazemo da je w neprekidna na skupu A. U slucaju A = X govorimo o
neprekidnoj vektorskoj funkciji !
w.
U praksi je vrlo korisno da se neprekidnost vektorske funkcije svodi na
neprekidnost njezinih koordinatnih funkcija. O tomu govori sljedeci teorem:
TEOREM 3.8 Vektorska funkcija !
w : X ! R3 , X

R, je neprekidna (u

tocki t0 ) onda i samo onda, ako su sve njezine koordinatne funkcije w1 ; w2 ;

w3 : X ! R neprekidne (u tocki t0 ).
PRIMJER 3.9 Istrazimo (ne)prekidnost vektorske funkcije
(
!
!
(t 1) i + t2 k ;
t<1
!
3 !
w : R ! R , w (t) =
!
!
2
(ln t) j + 1 t k , t 1
Primjetimo da su pripadne koordinatne funkcije
(
(
t 1, t < 1
0,
; w2 (t) =
w1 (t) =
0,
t 1
ln t,
(
t2 ,
t<1
w3 (x) =
;
2
1 t , t 1

t<1
t

neprekidne u svakoj tocki t 6= 1. Po prethodnom teoremu je i funkcija !

w

neprekidna u svakoj tocki t 6= 1. Nadalje,

fw1 (1); w2 (1); w3 (1)g = f0; 0; 0g = !

w (1):
Buduci da je
lim w1 (t) = 0 = lim w1 (t) = w1 (1);

t!1 0

t!1+0

tj.

to je funkcija w1 neprekidna u tocki t = 1.

lim w1 (t) = w1 (1);

t!1

Slicno se pokazuje da je

lim w2 (t) = w2 (1) pa je i koordinatna funkcija w2 neprekidna u tocki t = 1.

t!1

Meutim,
lim w3 (t) = 1 6= 0 = lim w3 (t);

t!1 0

t!1+0

3.3. DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE FUNKCIJE

97

pa funkcija w3 nema granicne vrijednosti u tocki t = 1. Buduci da se radi

o neizoliranoj tocki (R nema izoliranih tocaka), to je koordinatna funkcija
w prekidna u toj tocki. Po prethodnom teoremu je i vektorska funkcija !
w
3

prekidna (samo) u tocki t = 1.

3.3

DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE

FUNKCIJE

Ovdje se ne uputamo u razmatranje o diferencijabilnosti i diferencijalima

vektorske funkcije, nego cemo se zadrzati na najjednostavnijem slucaju vektorske funkcije - onomu kad joj je varijabla skalar (broj) t 2 X
slucaju m = 1 i n

R, tj.

2. Pokazat ce se da se ovdje nasljeuju sve vazne

cinjenice to smo ih dokazali za realne funkcije jedne varijable. Primjerice,

diferencijabilnost je ekvivalentna derivabilnosti, koju se moze "redenirati"
kako slijedi:
DEFINICIJA 3.10 Vektorska funkcija !
w : X ! R3 , X
bilna u tocki t0 2 X, ako funkcija

!
w (t) !
w (t0 )
t t0

R, je deriva-

ima granicnu vrijednost u

tocki t0 : Tu granicnu vrijednost oznacavamo s

!
w (t)
!
w 0 (t0 ) = lim
t!t0
t

!
w (t0 )
t0

(3.4)

i nazivamo derivacijom vektorske funkcije !

w u tocki t0 : Ukoliko je !
w
derivabilna u svakoj tocki t 2 X; tada kazemo da je !
w derivabilna funkcija.
Ukoliko rabimo koordinatni zapis vektorske funkcije
!
w (t) = fw1 (t); w2 (t); w3 (t)g ;
jasno je da je tada !
w derivabilna u tocci t0 onda i samo onda ukoliko su sve
koordonatne funkcije derivabilne i pritom je
!
w 0 (t) = w10 (t); w20 (t); w30 (t) :
Primjetimo da je, za ovakve vektorske funkcije,
d!
w (t0 ) = !
w 0 (t0 )dt:

98

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

Ako je vektorska funkcija !

w : X ! R3 , X

R, derivabilna u svakoj tocki

t 2 X, onda je dobro denirana funkcija (derivacija od !
w)
!
w 0 : X ! R3 ; t 7 ! !
w 0 (t):
Jasno je i kako treba denirati derivacije viih redova i vie diferencijale. Naime
def.
def.
0
0
!
w 00 = !
w0 ;:::;!
w (n+1) = !
w (n) ;

d2 !
w (t0 ) = !
w 00 (t0 )dt2 ; : : : ; dr !
w (t0 ) = !
w (r) (t0 )dtr :
PRIMJER 3.11 Gibanje materijalne tocke u Primjeru 3.3 opisuje jednadzba

!
!
!
!
s (t) = 2 cos t i + 2 sin t j + 3t k ;

t 2 [0; 1i (vrijeme). Odredimo joj brzinu i ubrzanje u svakom trenutku.

Posebice, izracunajmo joj brzinu i ubrzanje (pripadne vektore) kad je t = 0

i t = 2.

Putanja te materijalne tocke jest valjcana uzvojnica (cilindricna spirala)

!
s (t) = f2 cos t; 2 sin t; 3tg;

t 2 [0; 1i ;

to se obavijajuci valjak x2 + y 2 = 4 "penje brzinom" z = 3t .

Buduci da je brzina derivacija puta po vremenu, to je
!
v (t) = !
s 0 (t) =

!
!
!
2 sin t i + 2 cos t j + 3 k ;

t 2 [0; 1i :

Nadalje, derivirajuci brzinu dobivamo ubrzanje, tj.

!
a (t) = !
v 0 (t) =

!
!
2 cos t i 2 sin t j ;

t 2 [0; 1i :

!
!
Napokon, ako je t = 0 onda je !
v (0) = 2 j + 3 k i !
a (0) =
!
!
!
t = 2 onda je !
v 2 = 2 i +3k i !
a 2 = 2j:

!
2 i , a ako je

Naredni teorem donosi derivacijska pravila za osnovne operacije nad vektorskim funkcijama skalarne varijable.
TEOREM 3.12 Neka su !
w;!
u : X ! R3 , X

R, derivabilne vektorske

funkcije, f : X ! R derivabilna (skalarna) funkcija i ;

ova pravila:

2 R. Tada vrijede

3.3. DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE FUNKCIJE

99

0
!
w+ !
u = !
w0 + !
u 0;

(i)

0
(ii) f !
w = f 0!
w + f w0 , pri cemu je f !
w (t) = f (x)!
w (t);

!
w
f

(iii)

f!
w0

f 0!
w
f2

, pri cemu je

!
!
w
w (t)
(t) =
i f (t) 6= 0;
f
f (t)

0
(iv) !
w !
u = !
w0 !
u + !
w !
u 0 , pri cemu je !
w !
u (t) = w1 (t)u1 (t) +

w2 (t)u2 (t) + w3 (t)u3 (t) skalarni umnozak.

U slucaju n = 3, za vektorski umnozak !
w !
u , tj. za
!
!
!
i
j
k
!
!
!
!
w u (t) = w (t) u (t) = w1 (t) w2 (t) w3 (t) , takoer vrijedi
u1 (t)
(v) !
w

0
!
u =!
w0

!
u +!
w

u2 (t)

u3 (t)

!
u 0.

Sva navedena pravila proizlaze izravno iz pripadnih denicija, a dokazuju se

posve slicno onima za deriviranje realnih funkcija jedne varijable. Dokazimo
npr. pravilo pod (v)!
!
w
lim

4t!0

0
!
u (t) = lim

4t!0

!
w

!
u (t + 4t)
4t

!
w

!
u (t)

!
!
w (t + 4t) !
w (t) !
u (t + 4t) !
u (t)
u (t + 4t) + !
w (t)
=
4t
4t
!
w 0 (t) !
u (t) + !
w (t) !
u 0 (t) = !
w0 !
u +!
w !
u 0 (t);

pri cemu smo iskoristili distributivnost, homogenost i neprekidnost vektorskoga mnozenja.

PRIMJER 3.13 Odredimo derivaciju vektorske funkcije !
! : X ! R3 ,
X
R, ako je !
! = !
u
(!
v !
w ), pri cemu su !
u;!
v ;!
w : X ! R3
derivabilne vektorske funkcije. Dobiveni ishod provjerimo na funkcijama
!
u (x) = 2x; 0;

3x2 ; !
v (x) = x3 ; 0; 2 + x2 ; !
w (x) = x; x2 ; x3 :

Primijenimo (dvaput) Teorem 3.12(v):

!
! 0 (x) = !
u
!
u 0 (x)

!
v !
w

(x) = !
u 0 (x)

!
v (x) !
w (x) + !
u (x)

!
v !
w (x)+ !
u (x)

!
v 0 (x) !
w (x) + !
u (x)

0
!
u !
v (x) =

!
v (x) !
w 0 (x) :

100

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

Buduci da je
!
u 0 (x) = f2; 0; 6xg; !
v 0 (x) = 3x2 ; 0; 2x ; !
w 0 (x) = 1; 2x; 3x2 ,
!
v (x)

!
w (x) = x6

!
v 0 (x)
!
v (x)

x4

2x2 ; x3 + 2x; x4 ;

!
w (x) = 3x5

!
w 0 (x) = 3x5

2x3 ; 2x2 ; 3x3 ;

2x3

4x; x2 + 2; x3 ;

to je
!
u (x)

!
v (x)

!
u 0 (x)

!
v (x) !
w (x) = 6x4 + 12x2 ; 6x7 + 6x5 + 2x4 + 12x3 ; 2x3 + 4x ;
!
u (x)

!
u (x)

!
w (x) = 3x5 + 6x3 ; 3x8 + 3x6 + 2x5 + 6x4 ; 2x4 + 4x2 ;

!
v 0 (x)

!
w (x) = 6x4 ; 9x7 + 6x5 + 6x4 ; 4x3 ;

!
v (x) !
w 0 (x) = 3x4 + 6x2 ; 9x7 + 6x5 + 2x4 + 12x3 ; 2x3 + 4x :

Sada uvrtavanjem i sreivanjem dobivamo:

!
u (x)

!
v (x)

!
w (x)

3x5 + 6x3 ; 3x8 + 3x6 + 2x5 + 6x4 ; 2x4 + 4x2

15x4 + 18x2 ; 24x7 + 18x5 + 10x4 + 24x3 ; 8x3 + 8x ;

!
u 0 (x)

!
v (x) !
w (x) + !
u (x)

!
v 0 (x) !
w (x) + !
u (x)

!
v (x) !
w 0 (x) =

6x4 + 12x2 ; 6x7 + 6x5 + 2x4 + 12x3 ; 2x3 + 4x +

+ 6x4 ; 9x7 + 6x5 + 6x4 ; 4x3 +
+ 3x4 + 6x2 ; 9x7 + 6x5 + 2x4 + 12x3 ; 2x3 + 4x =
15x4 + 18x2 ; 24x7 + 18x5 + 10x4 + 24x3 ; 8x3 + 8x :
Razmotrimo sada derivaciju funkcijske kompozicije skalarne i vektorske funkcije. Neka je f : X ! R, X
R, derivabilna (skalarna) funkcija, a !
w :

Y ! R3 , Y

R i f [X] Y , derivabilna vektorska funkcija. Tada je dobro

denirana kompozicija !
w f : X ! R3 . Jednostavno je dokazati da pritom

vrijedi analogon standardnoga teorema o derivaciji funkcijske kompozicije,

tj.
0
!
w f (t) = !
w 0 (f (t)) f 0 (t);

t 2 X:

(3.5)

3.3. DERIVACIJA I INTEGRAL VEKTORSKE FUNKCIJE

101

Na kraju, odjeljak cemo dopuniti razmatranjem integrabilnosti vektorske

funkcije realne varijable. Integral ovakve funkcije mozemo denirati na
standardni nacin, odnosno, pomocu pripadne primitivne funkcije i NewtonLeibnizove formule.
!
DEFINICIJA 3.14 Vektorsku funkciju W : X ! R3 , X
primitivnom funkcijom vektorske !
w : X ! R3 , ako je

R, nazivamo

!
W 0 (t) = !
w (t)

(3.6)

za svaki t 2 X (osim, mozda, u prebrojivo mnogo tocaka od X).

Po koordinatnim funkcijama zapisano to znaci
Wj0 (x) = wj (x); j = 1; 2; 3:
Pritom govorimo da je vektorska funkcija (skalarne varijable) !
w integrabilna. U slucaju segmenta (ili intervala) X = [a; b], (odreeni) integral
vektorske funkcije !
w deniramo kao vektor
Z

[a;b]

!
w

def. !
!
w (t)dt = W (b)

!
W (a):

(3.7)

Po koordinatnim funkcijama fw1 ; w2 ; w3 g = !

w je, dakle,
Z b
Z b
Z b
Z b
!
w (t)dt =
w1 (t)dt;
w2 (t)dt;
w3 (t)dx :
a

(3.7.a)

Odatle neposredno slijede dobra svojstva integrala vektorske funkcije to ih

donosi ovaj teorem:
TEOREM 3.15 Neka su !
w;!
u : X ! R3 , X = [a; b]

R, integrabilne
vektorske funkcije, f : X ! R integrabilna (skalarna) funkcija, !
c konstan-

tan vektor i ; 2 R. Tada vrijedi:

Z b
Z b
Z b
!
!
!
!
(i)
w (t) + u (t) dt =
w (t)dt +
u (t)dt
a

(ii)

(iii)

!
c !
w (t) dt = !
c

!
w (t)dt

!
w (t) !
u 0 (t) dt = !
w (b) !
u (b)

(linearnost);

(linearnost za skalarni umnozak);

!
w (a) !
u (a)

!
w 0 (t) !
u (t) dt;

102
(iv)

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

Z

f (t)!
w 0 (t) dt = f (b)!
w (b)

f (a)!
w (a)

TEORIJA POLJA
b

f 0 (t)!
w (t) dt.

((iii) i (iv) su formule za parcijalno integriranje redom skalarnoga umnoka

vektorskih funkcija i umnoka realne i vektorske funkcije.)
PRIMJER 3.16 Ubrzanje materijalne tocke (u R3 ) opisuje jednadzba
!
a (x) = 6x!
c 1 + 2!
c 2;
x 2 [0; 1i (vrijeme), pri cemu su !
c1 i !
c 2 konstantni vektori. Otkrijmo
zakon x 7! !
s (x) po kojemu se giba ta tocka, ako su pocetni uvjeti !
s (0) =
! !
!
0 i v (0) = 0 (pocetna brzina).
Buduci da je !
v 0 (x)) = !
a (x)) i !
s 0 (x)) = !
v (x)), to je
!
v (x) =
!
s (x) =

!
a (t)dt + !
v (0) =

!
v (t)dt + !
s (0) =

!
6t!
c 1 + 2!
c 2 dt + 0 = 3x2 !
c 1 + 2x!
c 2;

!
3t2 !
c 1 + 2t!
c 2 dt + 0 = x3 !
c 1 + x2 !
c 2:

PRIMJER 3.17 Izracunajmo integral vektorske funkcije

!
w : R ! R3 ; !
w (t) = 3e t ; cos t; t ;
na segmentu [0; ].
Z
!
w (t)dt =
0

cos tdt;

=3 1

3e dt;

3.4

3(1

); 0;

tdt

!
i +

2!

k:

SKALARNO I VEKTORSKO POLJE

U ovomu cemo odjeljku pokazati nekoliko primjena skalarne i vektorske analize u prostoru R3 : Ovaj poseban slucaj je narocito vazan jer se u njemu
opisuje na zicki (tvarni) svijet. Stoga cemo nastojati, kad god to bude
moguce, i oznake prilagoditi onima tradicionalnim to dolaze iz zike.
!
Za svaku tocku T u prostoru E neka V (T ) oznacuje skup svih radijus-vektora
!
!
r (usmjerenih duzina T P ) svih tocaka P u prostoru E s obzirom na tocku
P

T , te neka je
!
V

S !
f V (T ) j T tocka u Eg:

3.4. SKALARNO I VEKTORSKO POLJE

103

DEFINICIJA 3.18 Svaku funkciju U : ! R nazivamo skalarnim po!

!
ljem, a svaku funkciju V : ! V - vektorskim poljem na danom skupu
tocaka u E.

Drugim rijecima, na tockovnom skupu

svakoj tocki T 2

je zadano skalarno polje cim je

pridijeljen tocno jedan broj

U (T ) 2 R;

a vektorsko polje je zadano na skupu

tocno jedan radijus-vektor

cim je svakoj tocki T 2

pridjeljen

!
!
V (T ) = !
r P 2 V (T );
Primijetimo da Denicija 3.18 ne ovisi o koordinatizaciji prostora E. Meutim, ocito je da je, u svakom koordinatnom sustavu S u E, svako skalarno
polje U :

! R posve odreeno nekom funkcijom

f :X

! R;

ES ;

f (TS ) = U (T )

(indeks podsjeca na uvedeni koordinatni sustav). Slicno vrijedi za svako

vektorsko polje. Primjerice, uvedemo li u prostor E Kartezijev desni pra! ! !
vokutni koordinatni sustav S = O; i ; j ; k , prostor E se identicira s R3
pa se svako skalarno polje U :

! R opisuje nekom (skalarnom) funkcijom

f : X ! R;
!
a svako vektorsko polje V :

f (x; y; z) = U (T );

!
! V nekom (vektorskom) funkcijom

!
w : X ! R3 ;

!
!
w (x; y; z) = V (T );

pri cemu su x; y; z koordinate tocke T 2

T

(x; y; z) 2 X

! ! !
u sustavu O; i ; j ; k , tj.

R3 . Pritom je, dakle,

!
!
!
!
V (T ) = wx (x; y; z) i + wy (x; y; z) j + wz (x; y; z) k ;

gdje je tj. !
w = fwx ; wy ; wz g. Ponekad necemo, jednostavnosti radi, praviti

strogu jezicnu razliku izmeu "polja" i "funkcije". Osim toga, najcece

!
necemo meusobno formalno razlikovati ni skupove V (T ), T 2 , nego cemo
!
svakoga od njih poistovjetiti s V (O), gdje ce O biti ishodite Kartezijeva
! ! !
desnog pravokutnog sustava O; i ; j ; k .

104

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

PRIMJER 3.19
(a) Neka

predstavlja neku visoku pec kao tockovni skup, te neka je, za

svaki T 2

; U (T ) temperatura (u odabranom trenutku) one tvari kojoj

ta tocka (kao tvarna tocka) pripada. Tada je U :

! R temperaturno

(skalarno) polje tvari u promatranoj visokoj peci u odabranom casu.

(b) Neka je

Zemljina kruta povrina zamiljena kao tockovni skup, te neka

je, za svaki T 2

; U (T ) nadmorska visina, odnosno, podmorska dubina te

tocke (s obzirom na dogovorenu nultu plimnu razinu). Tada je U :

skalarno polje - "reljefni globus".
z
: Tada je funkcijom
(c) Neka je f (x; y; z) = 2
x + y2
f : R2 n f(0; 0; z) j z 2 Rg ! R;

(x; y; z) 7 ! f (x; y; z) =

x2

!R

z
;
+ y2

na pripadnom podrucju posve zadano skalarno polje

T 7! U (T ) =

x2

z
;
+ y2

! ! !
pri cemu su x; y; z Kartezijeve koordinate tocke T u sustavu O; i ; j ; k :
PRIMJER 3.20
(a) Neka

predstavlja Zemljin zracni omotac kao tockovni skup, te neka

!
je, za svaki T 2 ; V (T ) brzina zracnoga strujanja u toj tocki (vjetrovni
!
vektor) u odabranom trenutku. Tada je V : ! V vektorsko polje brzine

vjetrova u atmosferi u odabranom casu;

(b) Neka je

usmjerena glatka prostorna krivulja zamiljena kao

y !
!
tockovni skup, te neka je, za svaki T 2 , V (T ) = t 0 (T ) jedinicni tany
y
!
gencijalni vektor u tocki T na . Tada je V :
! R3 vektorsko polje
y

jedinicnih tangencijalnih vektora usmjerene glatke krivulje ;

(c) Neka je vektorska funkcija !
w : R3 nf(0; 0; 0)g ! R3 zadana koordinatnim

funkcijama

wx (x; y; z) =

Tada je na

y
x
; wy (x; y; z) = 2
;
2
2
+y +z
x + y2 + z2
z
wz (x; y; z) = 2
:
x + y2 + z2

x2

R3 n f(0; 0; 0)g zadano vektorsko polje

!
!
!
!
x i +y j +zk
T 7! V (T ) = !
w (x; y; z) =
;
x2 + y 2 + z 2

3.4. SKALARNO I VEKTORSKO POLJE

105

pri cemu su x, y i z Kartezijeve koordinate tocke T u odabranomu sus! ! !

tavu O; i ; j ; k . (Primijetimo da se radi o polju svih jedinicnih radijusvektora,
T 7! !
r 0 (T ) =

!
1
! OT ;
jOT j

T 6= O = (0; 0; 0);

s obzirom na dano ishodite O.)

Promatrajmo skalarno polje U :

! R. Uvjet U (T ) = c (konstanta)

odreuje tzv. razinsku ili ekvipotencijalnu plohu skalarnoga polja U .

Ako je

tockovni (pod)skup neke plohe, uvjet

U (T ) = c

(3.9)

odreuje tzv. ekvipotencijalnu krivulju skalarnoga polja U . Jednako

govorimo u slucaju skalarnog polja f : X ! R, X

R3 (X

R2 ). Tako u

Primjeru 3.19 (a) dobivamo izotermalne plohe, u 3.19 (b) - krivulje izobare
i izohipse, a u 3.19 (c) - rotacijske paraboloide z = c(x2 + y 2 ), c 2 R.
!
U vektorskom polju V :
! V je zanimljivo promatrati tzv. stru-

jnice (silnice ili vektorske linije), to se deniraju kao krivulje kojima

!
se tangente podudaraju s pravcima vektorskoga polja V u svakoj tocki
!
T 2 . Prema tomu, ako je vektorsko polje V zadano funkcijom !
w =

fwx ; wy ; wz g, onda mu se strujnice odreuju iz jednadzbe

d!
r
= c!
w ; c 2 R;
(3.10)
dt
!
!
!
pri cemu se trazi !
r = fx; y; zg, tj. !
r (t) = (t) i + (t) j + (t) k . Obicno
se eliminacijom parametra t dobva sustav diferencijalnih jednadzaba:
dy
dz
dx
=
=
:
wx
wy
wz

(3.10.a)

Tako se u Primjeru 3.20(b) za strujnice dobiva ista krivulja, a u 3.20(c) dobivamo sustav
dy
dz
dx
=
=
;
x
y
z
to daje y = c1 x i z = c2 x, odnosno,
x
y
z
=
= :
1
c1
c2
Radi se, dakle o skupu svih pravaca u prostoru koji prolaze odabranim
ishoditem O = (0; 0; 0).

106

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

NAPOMENA 3.21 Skalarno i vektorsko polje se mogu denirati opcenitije u smislu da se uvede i ovisnost o vremenu. Takva polja nazivamo
nestacionarnima, za razliku od prije deniranih koja onda nazivamo stacionarnima.
Mjerimo li tako u Primjeru 3.19 (a) temperaturu tijekom nekog vremenskog
intervala, dobivamo primjer nestacionarnoga skalarnog polja, dok su 3.19
(b) i 3.19 (c) primjeri stacionarnog skalarnog polja. Nadalje, mjerimo li
u Primjeru 3.20 (a) brzinu zracnoga strujanja tijekom nekog vremenskog
intervala, dobivamo primjer nestacionarnoga vektorskog polja, dok su 3.20
(b) i 3.20 (c) primjeri stacionarnog vektorskog polja.
Spomenimo ovdje i dva u zickom svijetu najpoznatija stacionarna vektorska polja: gravitacijsko polje tvarne tocke s masom m i elektrostatsko
polje tvarne tocke s pozitivnim nabojem e:
DEFINICIJA 3.22 Recicemo da je skalarno polje U :

! R neprekidno

(diferencijabilno) ako je njegov predstavnik f : X ! R, u provokutnom

! ! !
koordinatnom sustavu O; i ; j ; k , neprekidna (diferencijabilna) funkcija.
!
Slicno, reci cemo da je vektorsko polje V : ! V neprekidno (diferencijabilno) ako je pripadna vektorska funkcija !
w : X ! R3 neprekidna
(diferencijabilna).

3.5

GRADIJENT, DIVERGENCIJA I ROTACIJA

Ovdje cemo denirati tri linearna operatora, neophodna za matematicko opisivanje temeljnih zickih zakona tvarnoga svijeta u kojemu zivimo. Otkrit
cemo da se, zapravo, radi o jednom operatoru djelovanje kojega se ocituje
na tri nacina - ovisno o objektima na koje djeluje. Jednostavnosti radi,
skalarna i vektorska polja cemo odmah zadavati njihovim predstavnicima,
tj. skalarnim i vektorskim funkcijama u Kartezijevu desnom pravokutnom
! ! !
koordinatnom sustavu O; i ; j ; k u prostoru E R3 .
DEFINICIJA 3.23 Neka su f : X ! R i !
w : X ! R3 , X

R3 , redom

skalarno i vektorsko polje, te neka su oba diferencijabilna. Gradijentom

3.5. GRADIJENT, DIVERGENCIJA I ROTACIJA

107

skalarnoga polja f nazivamo vektorsko polje

grad f : X ! R3 ; grad f =

@f @f @f
;
;
@x @y @z

; tj:

@f (x; y; z) ! @f (x; y; z) ! @f (x; y; z) !

i +
j +
k ; (x; y; z) 2 X:
@x
@y
@z
(3.11)
!
Divergencijom vektorskoga polja w = fw ; w ; w g nazivamo skalarno

grad f (x; y; z) =

polje

div !
w : X ! R; div !
w =

@wz
@wx @wy
+
+
; tj.
@x
@y
@z

@wx (x; y; z) @wy (x; y; z) @wz (x; y; z)

+
+
; (x; y; z) 2 X:
@x
@y
@z
(3.12)
!
Rotacijom vektorskoga polja w nazivamo vektorsko polje
div !
w (x; y; z) =

rot !
w : X ! R3 ; rot !
w =

rot !
w (x; y; z) =

@wz
@y

@wy @wx
;
@z
@z

@wz @wy
;
@x
@x

@wx
@y

; tj.

@wz (x; y:z) @wy (x; y; z) !

i
@y
@z
@wx (x; y; z) @wz (x; y; z) !
j+
+
@z
@x
@wy (x; y; z) @wx (x; y; z) !
k ; (x; y; z) 2 X: (3.13)
@x
@y

Primijetimo da polje rot !

w doputa formalni zapis u determinantinu obliku:

rot !
w =

!
i
@
@x
wx

!
j
@
@y
wy

!
k
@
@z
wz

(3.13.a)

Uocimo da je gradijent neka funkcija denirana na skupu svih diferencijabilnih skalarnih polja s vrijednostima u skupu diferencijabilnih vektorskih
polja, da je divergencija neka funkcija denirana na skupu svih diferencijabilnih vektorskih polja s vrijednostima u skupu skalarnih polja, te da je
rotacija neka funkcija denirana na skupu svih diferencijabilnih vektorskih
polja s vrijednostima u istomu skupu.

108

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

PRIMJER 3.24
(a) Odredimo gradijent skalarnoga polja
(x; y; z) 7! f (x; y; z) = xy 2 z 3 :
grad f (x; y; z) =

@f @f @f
;
;
@x @y @z

(x; y; z) = y 2 z 3 ; 2xyz 3 ; 3xy 2 z 2 :

(b) Odredimo divergenciju vektorskoga polja

(x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = 2x; xy 2 ; xz 2 :
@wx @wy
@wz
+
+
(x; y; z) = 2 + 2xy + 2xz:
@x
@y
@z
(c) Odredimo rotaciju vektroskoga polja !
w iz primjera (b).
div !
w (x; y; z) =

rot !
w (x; y; z) =

3.6

!
i
@
@x
2x

! !
j
k
@
@
@y @z
xy 2 xz 2

(x; y; z) =

= 0;

z2; y2 :

NABLA OPERATOR

Sada cemo pokazati da se gradijent, divergencija i rotacija mogu opisati

samo jednim operatorom. Znakom r (citamo: nabla) oznacimo tzv. Ha-

miltonov diferencijalni operator - formalni vektor

@ @ @
; ;
@x @y @z

Ili, ekvivalentno,
r

!@
!@
!@
i
+ j
+ k
:
@x
@y
@z

(3.14)

Gledamo li na r kao na operator deniran na vektorskom prostoru svih

diferencijabilnih skalarnih (vektorskih) polja, pojavljuju se, u svezi s Denicijom 3.23, sljedece mogucnosti:
r(f ) = grad f , djelovanje operatora r na skalrno polje f ;
r !
w = div !
w , formalni skalarni umnozak r i vektorskog polja w;
r

!
w = rot !
w , formalni vektorski umnozak r i vektorskog polja w;

3.6. NABLA OPERATOR

109

Vazna je cinjenica da je operator r linearan u svakoj od navedenih interpretacija, tj. da vrijedi ovaj teorem:

TEOREM 3.25 Nabla je linearni operator, tj. za bilo koja dva diferencijabilna skalarna polja f; g : X ! R, bilo koja dva diferencijabilna vektorska
polja !
w;!
u : X ! R3 , X R3 , i bilo koja dva broja ; 2 R vrijedi:
(i) r ( f + g) = r(f ) + r(g);
(ii) r
(iii) r

!
w+ !
u =

r !
w +

!
w+ !
u =

r !
u ;

!
w +

!
u .

Teorem 3.25 se dokazuje izravno i lako. Dokazimo npr. tvrdnju (iii)!

!
w+ !
u =

r
!
i
@
@x
wx

!
i
@
@x
wx + ux

!
k
@
@z
wz

!
j
@
@y
wy

!
i
@
@x
ux

!
j
@
@y
uy

!
j
@
@y
wy + uy
!
k
@
@z
uz

!
k
@
@z
wz + uz

!
w +

!
u :

Tri iduca teorema donose, redom, vazna svojstva gradijenta, divergencije i

rotacije.
TEOREM 3.26 Neka su f; g : X ! R, X

R3 , diferencijabilna skalarna

polja, c konstantno skalarno polje, ' : Y ! R, f [X]

bilna funkcija i ;

2 R. Tada je

!
(i) grad c = 0 ;
(ii) grad( f + g) =

grad f + grad g;

(iii) grad(f g) = g grad f + f grad g;

(iv) grad

f
g

g grad f

f grad g
g2

(v) grad(' f ) = '0 grad f .

(cim je g(x) 6= 0);

R, diferencija-

110

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

Tvrdnje su izravna posljedica gradijentove denicije. Primijetimo da je tvrdnja (ii) isto to i Teorem 3.25(i).
TEOREM 3.27 Neka su !
w;!
u : X ! R3 , X

R3 , diferencijabilna vektorska polja, f; g : X ! R diferencijabilna skalarna polja, !

c konstantno

vektorsko polje i ;

2 R. Tada je

!
(i) div !
c = 0;
(ii) div

!
w+ !
u =

(iii) div !
w

div !
w + div !
u;

!
u = rot !
w

!
u

!
w

rot !
u ;

(iv) div f !
w = (grad f ) !
w + f div !
w;
(v) div f grad f = grad f

grad g + f (4g),

(g dvaput diferencijabilno), pri cemu je

div grad = r r

r2

tzv. Laplaceov diferencijalni operator (delta), tj.

@2
@2
@2
+
+
;
@x2 @y 2 @z 2
(vi) div rot !
w = c0

(!
w dvaput diferencijabilno).

Tvrdnje slijede neposredno iz divergencijine denicije. Dokazimo npr. tvrdnju (iv)!

div f !
w =

@(f wx ) @(f wy ) @(f wz )

+
+
=
@x
@y
@z

@wy
@wx @f
@f
@wz
@f
wx + f
+
wy + f
+
wz + f
=
@x
@x
@y
@y
@z
@z
@f @f @f
;
;
@x @y @z

@wx @wy
@wz
+
+
@x
@y
@z
!
!
grad f w + f div w :

fwx ; wy ; wz g + f

Primijetimo da se tvrdnja (ii) podudara s onom iz Teorema 3.25 (ii). Tvrdnja (v) slijedi iz (iv) cim je !
w = grad g. Napokon, u dokazu tvrdnje (vi)
treba primijeniti Schwarzov teorem.

3.7. USMJERENA DERIVACIJA

111

TEOREM 3.28 Pod pretpostavkama Teorema 3.27 vrijedi

!
(i) rot !
c = 0;
(ii) rot

!
w+ !
u =

(iii) rot !
w

rot !
w + rot !
u;

!
u = div !
u !
w

div !
w !
u + !
u r !
w

!
w r !
u,

pri cemu su
!
w r

wx

@
@
@
+ wy
+ wz
@x
@y
@z

i, slicno, !
u r novi diferencijalni operatori;
(iv) rot f !
w = (grad f )

!
w

(v) rot (f grad f ) = (grad f )

(vi) rot rot !
w = grad div !
w
Laplaceov operator
od !
w.

f rot !
w;
!
(grad g), i posebice, rot (grad f ) = 0 ;
!
w (!
w dvaput diferencijabilno), pri cemu

treba primijeniti na svaku koordinatnu funkciju

Kao i u prethodnom teoremu, sve tvrdnje su izravne posljedice odgovarajucih denicija. Primijetimo da je tvrdnja (ii) isto to i tvrdnja u Teoremu
3.25 (iii), te da (v) slijedi iz (iv) primjenom Schwarzova teorema.

3.7

USMJERENA DERIVACIJA

Neka je U :

! R skalarno polje. Odaberimo bilo koju tocku T0 2

i
!
bilo koji vektor l 2 V(T0 ). Tada za svaku tocku T na zraci l odreenoj
!
!
!
!
1 !
s l vrijedi T T0 = t l 0 , za neki t 2 [0; i, pri cemu je l 0 = !
l prijlj

padni jedinicni vektor. Broj t je, zapravo, udaljenost d(T0 ; T ) od T0 do T .

Prosjecnom promjenom skalarnoga polja U od tocke T0 do tocke T
nazivamo kolicnik
U (T ) U (T0 )
U (T ) U (T0 )
=
2 R;
d(T0 ; T )
t

!
!
T T0 = t l 0 :

(3.15)

Pokazuje se ovdje vaznim istraziti granicni slucaj T ! T0 po l, tj. t ! 0.

Da bi navedeni kolicnik (u granicnom slucaju) imao smisla za svaki izbor

!
jedinicnog vektora l 0 nuzno je da podrucje
bude "lokalno konveksno".
Dakako, dostatno je da

R3 bude otvoren skup.

112

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

DEFINICIJA 3.29 Neka je U :

! R skalarno polje. Granicnu vrijed-

nost (ako postoji )

@U (T0 )
!
@l

lim

U (T )

U (T0 )
t

t!0

TEORIJA POLJA

!
!
T T 0 = t l 0;

2 R;

!
nazivamo derivacijom skalarnoga polja U u tocki T0 u smjeru l (ili,
krace, usmjerenom (skalarnom) derivacijom)
U prakticnom racunu je puno jednostavnije raditi s predstavnikom f : X !
! ! !
R, X
R3 , skalarnoga polja U u koordinatnomu sustavu O; i ; j ; k .
Prvo, tockama T0 = (x0 ; y0 ; z0 ) i T = (x; y; z) pripadaju radijus-vektori
! !
!
!
!
!
!
!
!
!
OT0 = x0 i + y0 j + z0 k i OT = x i + y j + z k . Nadalje, OT = OT0 +
!
!
!
T0 T = OT0 + t l 0 , dakle,
!
! ! !
! ! !
!
!
x i + y j + z k = x0 + t l 0 i
i + y0 + t l 0 j
j+
! ! !
+ z0 + t l 0 k k :
!
Slijedi da se koordinate svake tocke T na zraci to ju odreuju T0 i l 0
opisuju linearnim jednadzbama
x = x0 +

! !
! !
! !
l 0 i t; y = y0 + l 0 j t; z = z0 + l 0 k t; t 2 [0; 1i :

Proizlazi da je prije denirana usmjerena derivacija, zapravo, derivacija

funkcijske kompozicije
[0; 1i
t 7! w(t) = x0 +

w=(wx ;wy ;wz )

X ! R;

tj.

! !
! !
! !
l 0 i t; y0 + l 0 j t; z0 + l 0 k t 7! f (w(t)) ;

u tocki t = 0. Prema tomu,

@U (T0 )
!
@l

@f (x0 ; y0 ; z0 )
= (f
!
@l

w)0 (0) =

@f (w(0))
@f (w(0))
@f (w(0))
wx0 (0) +
wy0 (0) +
wz0 (0) =
@x
@y
@z
@f (x0 ; y0 ; z0 ) ! !
@f (x0 ; y0 ; z0 ) ! !
@f (x0 ; y0 ; z0 ) ! !
l0 i +
l0 j +
l0 k =
@x
@y
@z
!
= grad f (x0 ; y0 ; z0 )
l0
Time smo dokazali ovaj teorem:

3.7. USMJERENA DERIVACIJA

113

TEOREM 3.30 Derivacija skalarnog polja U; zadanoga funkcijom f : X !

!
!
R, u tocki T0 = (x0 ; y0 ; z0 ) u smjeru l (6= 0 ) jednaka je skalarnom um!
noku pripadnoga gradijenta s jedinicnim vektorom l 0 , tj.
!
l 0:

@U (T0 )
! = grad f (x0 ; y0 ; z0 )
@l

(3.16)

PRIMJER 3.31 Izracunajmo derivaciju skalarnoga polja

(x; y; z) 7 ! f (x; y; z) = x2 + 3yz + 5
! ! ! !
u tocki T = (3; 2; 1) u smjeru l = i + j + k .
Po Teoremu 3.30 je
!
l 0;

@U (T0 )
! = grad f (x0 ; y0 ; z0 )
@l
pa iz
grad f (3; 2; 1) = f2x; 3z; 3yg
!
l0=

1 !
! l
jlj

p1
3

(3;2; 1)

= f6;

3; 6g ;

f1; 1; 1g

dobivamo da je trazena usmjerena

!
@f (3; 2; 1)
= grad f (3; 2; 1) l 0 = f6;
!
@l

3; 6g

p1 ; p1 ; p1
3
3
3

p
= 3 3:

Iz Teorema 3.30 slijedi da skalarno polje f najbrze raste u smjeru to

ga odreuje grad f , odnosno, da najbrze pada u smjeru to ga odreuje
grad f . Drugim rijecima, grad f pokazuje smjer najbrze promjene skalarnoga
polja f . tovie, gradijent se time moze i okarakterizirati.
TEOREM 3.32 Neka funkcija f : X ! R, X

R3 , opisuje diferen-

cijabilno skalarno polje U: Tada gradijent toga polja u svakoj tocki T0 =

(x0 ; y0 ; z0 ) ima za pravac okomicu na razinsku plohu u T0 , a iznos mu je

jednak apsolutnoj vrijednosti pripadne usmjerene derivacije. Sazeto,

grad f (x0 ; y0 ; z0 ) =

@f (x0 ; y0 ; z0 ) !
n 0;
@!
n

pri cemu je !
n normala na razinsku plohu f (x; y; z) = f (x0 ; y0 ; z0 ).

(3.17)

114

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

Dokazimo tvrdnju teorema. Odaberimo bilo koju tocku T0 = (x0 ; y0 ; z0 ) 2

X.

Jednadzba pripadne razinske plohe U (T ) = c

U (T0 )) prelazi u

f (x; y; z) = f (x0 ; y0 ; z0 ), to povlaci

0 = df (x; y; z) =

@f (x0 ; y0 ; z0 )
@f (x0 ; y0 ; z0 )
@f (x0 ; y0 ; z0 )
dx +
dy +
dz =
@x
@y
@z
grad f (x0 ; y0 ; z0 )

d!
n;

pri cemu d!
n oznacuje vektor
!
!
!
dx i + dy j + dz k

fdx; dy; dzg :

Buduci da pratimo zbivanje na razinskoj plohi u tocki T0 , to d!

r smijemo
tumaciti kao innitezimalni pomak u njezinoj tangencijalnoj ravnini tockom
T . Prema tomu, grad f (x ; y ; z ) d!
r = 0 znaci da je grad f (x ; y ; z )
0

okomit na tu tagencijalnu ravninu, tj. na promatranu razinsku plohu u

tocki T , dakle, usporedan s pripadnim normalnim vektorom !
n . Slijedi
0

grad f (x0 ; y0 ; z0 ) =

!
n 0 pa je

!
n 0 . Po Teoremu

= grad f (x0 ; y0 ; z0 )

3.30 je
@f (x0 ; y0 ; z0 )
;
grad f (x0 ; y0 ; z0 ) !
n0 =
@!
n
to onda daje
grad f (x0 ; y0 ; z0 ) =

@f (x0 ; y0 ; z0 ) !
n 0:
@!
n

NAPOMENA 3.33 Pomocu Teorema 3.32 je lako izracunati jedinicni normalni vektor na razinsku plohu skalarnog polja. Naime, za svaku tocku
T0 = (x0 ; y0 ; z0 ), vrijedi
grad f (x0 ; y0 ; z0 )
!
n0 =
:
jgrad f (x0 ; y0 ; z0 )j

(3.18)

PRIMJER 3.34 Izracunajmo jedinicni normalni vektor na plohu z = xy

u tocki T0 = (2; 3; 6).
Smijemo pretpostaviti da je promatrana ploha z = xy neka razinska ploha
f (x; y; z) = c nekog skalarnog polja f : X ! R, X

f (x; y; z) = xy

z + c,

R3 . Tako dobivamo

pa je

grad f (2; 3; 6) = fy; x;

1g

(2;3;6)

= f3; 2;

1g

3.7. USMJERENA DERIVACIJA

115

i, napokon,
grad f (2; 3; 6)
1
!
!
!
n 0 (T0 ) =
3 i +2j
=p
jgrad f (2; 3; 6)j
14

!
k :

Razmotrimo sada kako bi se usmjerena derivacija mogla osmisliti u vektorskom polju. Neka funkcija !
w : X ! R3 , X R3 , predstavlja vektorsko
!
polje V . Promatrajmo opet cvrstu tocku T0 = (x0 ; y0 ; z0 ); varijabilnu tocku
T = (x; y; z) i kolicnik
!
w (x; y; z)

!
w (x0 ; y0 ; z0 )
2 R3 ;
t
! !
koji opisuje prosjecnu promjenu vektorskoga polja V
w (pri prijelazu iz
!
!
!
T0 u T ) u smjeru l
T0 T = t l 0 , pri cemu je duzina T0 T X.
DEFINICIJA 3.35 Neka funkcija !
w : X ! R3 , X
R3 , predstavlja
!
X
vektorsko polje V , te neka su T0 = (x0 ; y0 ; z0 ); T = (x; y; z) 2 X, T0 T
!
!
i T0 T = t l 0 . Granicnu vrijednost (ako postoji )
!
!
@ V (T0 )
@!
w (x0 ; y0 :z0 )
w (x; y; z) !
w (x0 ; y0 ; z0 )
2 R3 ; (3.19)
lim
!
!
t!0
t
@l
@l
!
nazivamo derivacijom vektorskoga polja V (!
w ) u tocki T0 u smjeru
!
l (ili, krace, usmjerenom (vektorskom) derivacijom).
TEOREM 3.36 Derivacija vektorskog polja !
w u tocki T0 = (x0 ; y0 ; z0 )
!
!
!
u smjeru l (6= 0 ), ako postoji, jednaka je vrijednosti operatora l 0 r
primijenjenog na !
w u (x ; y ; z ), tj.
0

@!
w (x0 ; y0 :z0 )
=
!
@l

!
l0 r !
w (x0 ; y0 ; z0 ) =

@!
w
@!
w
@!
w
+ cos
+ cos
;
(3.20)
@x
@y
@z (x0 ;y0 ;z0 )
!
gdje su cos , cos i cos smjerovni kosinusi od l , tj. komponenete je!
@
@
@
dinicnoga vektora l 0 . (Operator (!
u r) = ux @x
+ uy @y
+ uz @z
smo uveli
= cos

u Teoremu 3.28)

Zaista, promiljajuci kao u razmatranju to je prethodilo Teoremu 3.30, sada

za vektorsko polje !
w = fw ; w ; w g, dobivamo
x

@!
w (x0 ; y0 :z0 ) h!
= l0
!
@l

@wx ! @wx ! @wx !

i +
j +
k +
@x
@y
@z

116

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

@wy ! @wy ! @wy !

i +
j +
k +
@x
@y
@z
!
@wz ! @wz ! @wz ! i
pregrupiranje
+l0
=
i +
j +
k
@x
@y
@z
(x0 ;y0 ;z0 )
h ! ! @w ! @w ! @w !
y
x
z
l0 i
i +
j +
k +
@x
@x
@x
! ! @wx ! @wy ! @wz !
l0 j
i +
j +
k +
@y
@y
@y
! ! @wx ! @wy ! @wz ! i
=
i +
j +
k
+ l0 k
@z
@z
@z
(x0 ;y0 ;z0 )
!
@!
w
@!
w
@!
w
cos
=
l0 r !
w (x0 ; y0 ; z0 )
+ cos
+ cos
@x
@y
@z (x0 ;y0 ;z0 )
!
+ l0

a to se i tvrdi u teoremu.
PRIMJER 3.37 Izracunajmo derivaciju vektorskoga polja
(x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = fyz; zx; xyg
!
!
! !
u tocki T0 = (1; 21 ; 2) u smjeru l = 2 i + j
2k.
!
!
! !
2 k , po Teoremu 3.36 dobivamo
Buduci da je l 0 = 13 2 i + j
@!
w (1; 12 ; 2)
!
1
2 @!
w 1 @!
w
!
=
l
r
w
(1;
;
2)
=
+
0
!
2
3
@x
3
@y
@l
h2
i
1
2
f0; z; yg + fz; 0; xg
fy; x; 0g
3
3
3
(1;
=

3.8

1
fz
3

2y; 2z

2x; 2y + xg

(1;

1
;2)
2

2 @!
w
3 @z
1
;2)
2

(1;

1
;2)
2

! 2!
= i + j:
3

NEKA POSEBNA POLJA

DEFINICIJA 3.38 Reci cemo da je vektorsko polje !

w : X ! R3 , X

R3 , potencijalno (ili konzervativno), ako postoji neko skalarno polje f :

X ! R takvo da je

!
w =

grad f:

Pritom polje f nazivamo (skalarnim) potencijalom od !

w:
!
Za vektorsko polje w kazemo da je bezvrtlozno cim je
!
rot !
w = 0:

3.8. NEKA POSEBNA POLJA

117

U protivnom, !
w nazivamo vrtloznim poljem.
Napokon, reci cemo da je vektorsko polje !
w solenoidalno cim je
div !
w = 0:
NAPOMENA 3.39 Negativni predznak u deniciji potencijalnog polje
nije bitan jer je grad( f ) =

grad f . Radi se samo u ustaljenom dogovoru,

kojemu je pridijeljeno stanovito zicko znacenje.

PRIMJER 3.40
(a) Jednostavno je provjeriti da je gravitacijsko polje tvarne tocke T0 s masom m0 , tj.

K - konstanta i r

!
m0 !
r 0;
G =K
r2
j!
r j udaljenost, potencijalno s potencijalom
U =K

m0
:
r

! ! !
Uzmemo li T0 za ishodite koordinatnog sustava O; i ; j ; k , potencijal
U je zadan skalarnom funkcijom
m0

(x; y; z) 7! f (x; y; z) = K p

x2 + y 2 + z 2

(b) Slicno (a), elektrostatsko polje pozitivnog "tockastog" naboja e0 , tj.

!
e0
E = k 2!
r0 ;
r
k - konstanta i r

j!
r j - udaljenost, je potencijalno s potencijalom
U =k

e0
:
r

TEOREM 3.41 Neka je !

w : X ! R3 diferencijabilno vektorsko polje na
konveksnom skupu X R3 : Tada je !
w potencijalno onda i samo onda, ako
je bezvrtlozno, tj.
(9f : X ! R)

!
w =

!
grad f , rot !
w = 0:

Dokazimo tvrdnju teorema. Zaista, ako je vektorsko polje !

w potencijalno s
potencijalom f , onda je (v. Teorem 3.28(v))
rot !
w = rot( grad f ) =

!
rot grad f = 0 :

118

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

TEORIJA POLJA

Obratno, neka je, pod danim pretpostavkama, vektorsko polje !

w bezvrt!
!
lozno, tj. rot w = rot fw ; w ; w g = 0 . Da bismo dokazali njegovu
x

potencijalnost, treba konstruirati skalarno polje f tako da !

w bude njegov
(negativni) gradijent. Jednostavnosti radi, konstrirat cemo f u posebnom
!
slucaju kad je X kvadar. Prvo primijetimo da rot !
w = 0 povlaci
@wy
@wz
=
;
@y
@z

@wy
@wx
=
:
@x
@y

@wx
@wz
=
;
@z
@x

Buduci da je X kvadar, dobro je denirana funkcija f : X ! R,

Z z
Z y
Z x
wz (x0 ; y0 ; v)dv;
wy (x0 ; s; z)ds
wx (t; y; z)dt
f (x; y; z) =
z0

y0

x0

pri cemu je (x0 ; y0 ; z0 ) 2 X bilo koja cvrsta tocka. Izravno se lako dokaze
da je

@f
=
@x

wx ;

@f
=
@y

wy

@f
=
@z

wz :

Primjerice,

Z x
Z y
Z z
@f (x; y; z)
@
=
wx (t; y; z)dt
wy (x0 ; s; z)ds
wz (x0 ; y0 ; u)du =
@z
@z
x0
y0
z0
Z x
Z y
@wy (x0 ; s; z)
@wx (t; y; z)
dt
ds wz (x0 ; y0 ; z) =
@z
@z
x0
y0
Z y
Z x
@wz (x0 ; s; z)
@wz (t; y; z)
dt
ds wz (x0 ; y0 ; z) =
@t
@y
y0
x0
wz (x; y; z) + wz (x0 ; y; z)

wz (x0 ; y; z) + wz (x0 ; y0 ; z)

wz (x0 ; y0 ; z) =

wy (x; y; z):
Dakle, !
w =

grad f , to smo i tvrdili.

PRIMJER 3.42 Istrazimo je li vektorsko polje

!
w (x; y; z) = fyz; zx; xyg
konzervativno i ako jest odredimo mu potencijal.
Vektorsko polje (x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = fyz; zx; xyg je diferencijabilno na

R3 . Po Teoremu 3.41, njegova mozebitna konzervativnost je ekvivalentna

bezvrtloznosti. Buduci
!
i
@
rot !
w (x; y; z) =
@x
wx

da je
! !
j
k
@
@
@y @z
wy wz

= fx

x;

y + y; z

zg = f0; 0; 0g ;

3.8. NEKA POSEBNA POLJA

119

to !
w jest konzervativno polje. Da bismo mu odredili potencijal, postupimo
kao u dokazu prethodnoga teorema, tj. (odabravi za T0 ishodite O =
(0; 0; 0))
f (x; y; z) =

wx (t; y; z)dt

wy (0; s; z)ds

yzdt

ili, opcenitije,

z 0ds

wz (0; 0; v)dv

(0 0dv =

xyz

f (x; y; z) = c

xyz;

pri cemu je c 2 R bilo koja konstanta.

TEOREM 3.43 Neka je !
w : X ! R3 diferencijabilno vektorsko polje na
otvorenom kvadru X R3 : Tada je !
w solenoidalno onda i samo onda, ako

postoji dvaput diferencijabilno vektorsko polje !

u : X ! R3 rotacija kojega
je !
w , tj.
div !
w = 0 , 9!
u : X ! R3

!
w = rot !
u:

(U slucaju netrivijalnog vektorskog polja !

w na prikladnom podrucju, dakle,
ono je solenoidalno tocno onda kad je vrtlozno.)
Dokazimo teorem. Ako za vektorsko polje !
w postoji vektorsko polje !
u
!
!
!
!
takvo da je w = rot u , onda je div w = div rot u = 0. Da bismo dokazali
nuznost, denirajmo !
u = fux ; uy ; uz g kako slijedi:
Z z
ux (x; y; z) =
wy (x; y; s)ds;
z0

uy (x; y; z) =

wx (x; y; s)ds +

z0

wz (t; y; z0 )dt;

x0

uz (x; y; z) = c0 ;
gdje je (x0 ; y0 ; z0 ) 2 X po volji odabrana cvrsta tocka.
Buduci da je vektorsko polje !
w diferencijabilno, to je !
u dvaput diferencijabilno. Parcijalno derivirajuci koordinatne funkcije ux , uy i uz dobivamo:
@ux (x; y; z)
=
@y

@wy (x; y; s)
ds;
@y
z0

@ux (x; y; z)
= wy (x; y; z);
@z

120

POGLAVLJE 3. VEKTORSKA ANALIZA

@uy (x; y; z)
=
@x

@wx (x; y; s)
ds+wz (x; y; z0 );
@x
z0

TEORIJA POLJA

@uy (x; y; z)
=
@z

wx (x; y; z);

@uz (x; y; z)
@uz (x; y; z)
= c0 =
:
@x
@y
Slijedi,
@uz
@y

@uy
@ux
= wx ,
@z
@z

@uz
= wy ;
@x

dok je
@uy (x; y; z)
@x

z0

@ux (x; y; z)
=
@y
Z z
Z z
@wy (x; y; s)
@wx (x; y; s)
ds + wz (x; y; z0 )
ds =
@x
@y
z0
z0
@wx (x; y; s) @wy (x; y; s)
( div !
w =0)
ds + wz (x; y; z0 )
=
@x
@y
Z z
@wz (x; y; s)
ds + wz (x; y; z0 ) =
@s
z0
wz (x; y; z)

wz (x; y; z0 ) + wz (x; y; z0 ) = wz (x; y; z):

Prema tomu, konstruirali smo takvo vektorsko polje !

u da je !
w = rot !
u.

Napokon, cesto se, po slicnosti sa skalarnim potencijalom f (!

w = grad f );
!
!
!
vektorsko polje u sa svojstvom rot u = w naziva vektorskim potencijalom vektorskoga polja !
w.
Na kraju, da bismo naglasili vaznost gradijenta, divergencije i rotacije, pridodajemo poznate Maxwellove elektrodinamicke jednadzbe to povezuju
!
!
(nestacionarno) elektricno polje E i (nestacionarno) magnetsko polje H :
!
rot E =

!
!
! 1 @E
1 @H
4
; rot H =
+
c @t
c @t
c
!
!
div E = 4 ; div H = 0:

!
J;

(c je svjetlosna brzina u vakuumu; je skalarno polje gustoce elektricnog

!
naboja; J = !
w je vektorsko polje "gustoce toka naboja brzine v"). Radi
!
lakeg racunanja, magnetsko polje H se izvodi iz magnetskog potencijala
!
!
!
!
!
A , tj. H = rot A , a elektricno polje E se onda izvodi iz A i iz skalarnog
!
1 @!
A
potencijala f , tj. E = grad f
:
c @t