BILJEKE O ARDIJEJCIMA

Mnogo je toga napisano o ilirskome narodu Ardijejcima (Ardijejima, Vardejcima, Vardejima, kako ih sve nazivaju), ali su mnoge dvojbe, posebice o
njihovu smjetaju, ostale do danas. Stoga zavrjeuje jo jednom pretresti izvore i miljenja glede njihova smjetaja i odgovoriti na pitanje: Je li domovina
i sredite ardijejske moi bila desna obala rijeke Neretve odnosno primorje i
jadransko zalee nasuprot otoku Hvaru, gdje ih je smjestio geograf Strabon?1
Pronali smo 15 antikih i bizantskih izvora koji se dotiu Ardijejaca, bilo posredno, bilo neposredno.
Teopomp s Hija (4. st. pr. Kr.), prema Ateneju iz Naukratije (2. st.), Gozba
sofista:
VI, 101, p. 271 E, ; X, 60, p. 443 BC .2
Aristotel (4. st. pr. Kr.), prema Aristofanu iz Bizancija (3.-2. st. pr. Kr.),
Povijest ivotinja: II, 560 ,3 isto u Pseudoaristotela (2. st.), udesne
pripovijesti: 138 .4
Polibije (2. st. pr. Kr.), Povijest:
II, 11, 10 ; II, 12, 2 .5
Tit Livije (1. st. pr. Kr.), Od osnutka grada:
27, 30, 13 Ardiaei;6 Periochae, LVI, 7 Vardaeos (var. Vardeos).7
Marko Tulije Ciceron (1. st. pr. Kr.), Pisma prijateljima:
5, 9, 2 Vardaeis.8
Gaj Plinije Stariji (1. st.), Prirodoslovlje:
III, 143 Vardaei.9
Strabon (1. st.), Geografija:
VII, 5, 3 , (i ); VII, 5, 5 , ; VII, 5,
6 (kasnije ime); , ; VII, 5, 7 ; VII,
Strabonis Geographica VII, 5, 6, p. 262; Strabon Gographie, 120.
Athenaei Deipnosophistarum, II, 540; IV, 123.
3
Aristophanis, 140 (prema K. Porfirogenetu, 10. st.). U rukopisima i .
4
Aristotelis opera, 101.
5
Polybii Historiarum, 75-76.
6
T. Livi, 334.
7
T. Livii Patavini, 232.
8
Cicero, 120.
9
Pline LAncien, 84.
1
2

35

ardijejci-dodig.indd 35

2/22/13 4:41:38 PM

5, 10 ; VII, 5, 11 ; VII, 5, 12 ; VII, fragm. 4

.10
Apijan (2. st.), Rimska povijest (poglavlje Ilirika povijest):
3, 3 ; 3, 4 ; 10, 1 .11
Klaudije Ptolemej (2. st.), Geografska uputa:
II, 16 (var. ).12
Dion Kasije (3. st.), Rimska povijest:
XII, fragm. 49, 2 (var. ); XII, fragm. 49, 3
.13
Stjepan Bizantinac (6. st.), Narodne znamenitosti:
(s.v. ), ' '.14
Suda (10. st.), Leksikon:
( s.v. ), .15
Ivan Zonara (12. st.), Kratka povijest:
8, 19 , ; 8, 20 .16
Najstariji pisani izvori nesigurni su i dvojbeni, ne samo zbog razliitih
rukopisnih oblika ve i zbog prerada kasnijih pisaca. Teopompovo djelo nije
sauvano osim pojedinih dijelova u Ateneja iz Naukratije. U prvome sluaju
u Ateneja (VI, 101, p. 271 E) u rukopisima stoji Arkadioi (tonije akuzativ
),17 a u drugome (X, 60, p. 443 BC) Ariaioi (), pa su prireivai rukopisa napravili emendacije i unijeli Ardijejce u tekstove.18 Ima miljenja
da je rije o Autarijatima, koji su Grcima bili poznati u 4. st. za razliku od
Ardijejaca.19 Rat Autarijata i Ardijejaca oko slanih izvora prenose nam u aristotelovskome duhu gramatiar Aristofan iz Bizancija (ouvano u Konstantina
Porfirogeneta) i Pseudoaristotel kroz zbirku udesnih pripovijedaka, te geograf
Strabon.20 Iz tih opisa moe se naslutiti da su oba naroda ivjela u unutranjosti
podalje od mora. F. Papazoglu upitala se zato bi Ardijejci ratovali oko soli ako
su ivjeli uz more.21 Lokalizacija je spomenutih slanih izvora (oko Konjica ili D.
Vakufa) nepouzdana jer bi teko bilo pretpostaviti da su Grci poznavali tako
iscrpno unutranjost Hercegovine. Usto, rije je o slabo izdanim vrelima, gdje
se na hektolitar vode jedva moe dobiti 1 2 kg soli, to nije isplativo za kakav
Strabonis Geographica, 261-264; 274; Strabon Gographie, 117-127; 153.
Appiani Alexandrini, 271; 275; ael Kos 2005, 54; 62.
12
Ptolemaei Geographiae, 166; Geographie Ptolemaeus, 79; KP I, 253.
13
Cassii Dionis 180-181.
14
Stephani ethnicorum I, 115-116.
15
Suidae Lexicon, 164.
16
I. Zonarae 169; 174.
17
Oekivali bismo literaran oblik .
18
Papazoglu 2007, 193, b. 16; Bearzot 2004, 65.
19
Shrimpton 1991, 109. To je prijedlog A. Mocsyja, Papazoglu 2007b, 20, b. 1; Bearzot 2004, 77.
20
Strabonis VII, 5, 11.
21
Papazoglu 2007, 195-196.
10
11

36

ardijejci-dodig.indd 36

2/22/13 4:41:43 PM

ozbiljan posao.22 U traganju za slanim vrelima mogli bi pomoi nazivi slatina

(praslavenski *soltina, slanica), kako se esto nazivaju slani i kiseli izvori. Ve
spomenuti slani izvori u D. Vakufu nalaze se u selu Slatina. Meutim, mnogo je
tih Slatina posijano u junoslavenskim zemljama. Primjerice, na zemljovidima
u mjerilo 1:100.000 u Kraljevini Jugoslaviji pronali smo 240 toponima SLATINA, od ega nekoliko i u brdskim podrujima Nikia, Kolaina, Pljevalja
i abljaka.23 Tri kasna spomena Ardijejaca (Stjepan Bizantinac, Suda i Ivan
Zonara) ne pomau mnogo u njihovoj ubikaciji. Apijan, Polibije i Dion Kasije
uglavnom piu o rimskim ratovima, tijekom kojih svoju povijesnu ulogu imaju i
Ardijejci. Meutim, pozornica tih zbivanja znatno je dalje na jugu od Neretve,
o emu je pisalo vie istraivaa.24 Meu spomenutim se literarnim vrelima,
dakle, zavrjeuje jo jednom pozabaviti Strabonom, Klaudijem Ptolemejom,
Plinijem i Ciceronom. Navest emo njihove odlomke iz kojih se moe iitati
vie korisnih podataka u izvorniku (ako je grki slijedi i latinski ekvivalent radi
lakega praenja) i prijevodu na hrvatski jezik.

STRABON (VII, 5-6)

5. []
, ,
, ,
.
6.
,
,
, . []
5. [] Sequitur Naron amnis, et qui apud eum sunt Daorizi, Ardiaei, Pleraei: quorum his propinqua est insula Corcyra Nigra, quam vocant, cum urbe
a Cnidiis condita. Ardiaeis vicina est Pharus, ante Parus dicta: est enim a Pariis
condita.
6. Ceterum Ardiaei a posterioribus Vardaei dicti sunt. Sed hos a mari,
quod latrociniis infestarent, in mediterranea abegerunt Romani, coegeruntque
22
A. Rcker 1893,336-337; H. Riter-Studnika 1956, 304; I. Degmedi 1961, 164-167. Degmedi spominje, izmeu ostaloga, slana vrela kod Narone oko kojih su se sueljavali Autarijati i Ardijejci (164), to nije mogue.
Vjerojatno je rije o dva omanja izvora na lokalitetu Slana voda kod Gabele koje spominje Patsch 1922, 43, b. 4, ali
bez ikakve vanosti, usto ni more nije daleko. Ima miljenja da je u vijesti o borbama Ardijejaca i Autarijata ak o
solanama na podruju Stona, ali i da je pria o slanim izvorima legenda, Lui 1966, 247, b. 25. Zanimljivo je to
Pseudoaristotel i Strabon piu da se sol dobiva iz vode samo u proljee ( ), dakle nakon otapanja planinskih
snjegova, to nije sluaj kod Konjica i D. Vakufa.
23
Index Gazetteer 1944, VI, 80-85.
24
Hammond 1966; ael Kos 2005; Papazoglu 2007a; Dzino 2010; Eckstein 2012.

37

ardijejci-dodig.indd 37

2/22/13 4:41:43 PM

agriculturae vacare. Est autem regio ea sterilis atque aspera, neque agricolis
conveniens: ita ut ea gens deperierit prorsus. []
5. []Slijedi rijeka Naron i uz nju Daorsi i Ardijejci i Plereji, kojima je
blizu otok zvan Crna Korula i grad koji su osnovali Kniani. Ardijejcima je
blizu Hvar, prije zvan Par jer su ga osnovali Parani.
6. Ardijejci su kasnije prozvani Vardejcima. Rimljani su ih preselili od
mora u unutranjost jer su pljakali u gusarskim napadima i prisilili ih da obrauju zemlju. Ta zemlja bijae krevita, neplodna i nepogodna za ratarstvo, tako
da je taj narod gotovo propao. []

PTOLEMEJ (II, 16, 5)

[] ,
( i ), []
[]in Dalmatia autem Daursii, supra quos Melcomenii et Vardaei, infra
hos deinde Narensii et Sardiatae, []
[]u Dalmaciji su Daorsi, iznad kojih su Melkumani i Vardejci. Ispod njih
su pak Narensiji i Sardiati, []

PLINIJE (III, 143)

Nunc soli prope noscuntur Cerauni decuriis XXIIII, Daversi XVII, Desitiates
CIII, Docleatae XXXIII, Deretini XIIII, Deraemistae XXX, Dindari XXXIII, Glinditiones XLIIII, Melcumani XXIIII, Naresi CII, Scirtari LXXII, Siculotae XXIIII, populatoresque quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis. []
Sada se poblie zna samo za Ceraunije s 24 dekurije, Daorse sa 17,
Dezitijate sa 103, Dokleate s 33, Deretine s 14, Deremiste s 30, Dindare s 33,
Glindicione s 44, Melkumane s 24, Nare(n)sije sa 102, Skirtare sa 72, Sikulote
s 24 i negdanje pljakae Italije Vardejce s ne vie od 20 dekurija. []

CICERON (5, 9, 2)
Dicitur mihi tuus servus anagnostes fugitivus cum Vardaeis esse; de quo tu
mihi nihil mandasti, ego tamen, terra marique ut conquireretur, praemandavi,
et profecto tibi illum reperiam, nisi si in Dalmatiam aufugerit, et inde tamen
aliquando eruam. []
38

ardijejci-dodig.indd 38

2/22/13 4:41:43 PM

uo sam da je tvoj rob ita pobjegao Vardejcima; o njemu nisi mi nita

javio. Ja sam ipak zapovjedio da ga trae i na kopnu i na moru. Svakako u
ga pronai, jedino ako nije u Dalmaciju pobjegao, a i odanle u ga jednom
izvui. []
Prije rasprave o smjetaju i protegu Ardijejaca bilo bi korisno razmotriti
podrijetlo njihova imena. Iz prethodnih podataka vidljivo je da se na etnonim javlja u trima osnovnim oblicima: /Ardiaei, /Vardaei
i . Oblik s poetnim frikativom s nalazi se u Aristofana iz Bizancija,
u jednome fragmentu Kasija Diona, u jednome rukopisu Strabonova teksta i u
bizantskoga kroniara Ivana Zonara iz 12. st.25 Oito su u pitanju koruptele
oblika . Osnovu Sard- susreemo u Plinijevim Sardeates (III, 142) i Ptolemejevim / (II, 16, 5). Ima miljenja kako je rije o stabilnoj
i vrlo frekventnoj osnovi sar-, proirenoj s dentalom sard- u mediteranskome
okruju: Saron, Saros, Saronia, Sarda, Sardis, Sardabal, Sardeis, Sardinia,
Sardaeum Sardica/Serdica, Sardianum, Sardene, Sardn, Sardessus, Sardeusa, Sardonux, koja se dovodi u vezu s hidrotoponimom od korijena *sreu/*ser-/*sor- tei.26 Drugi pak u mjesnim nazivima s osnovom Sard- (meu
njima i otok Sardinija) vide predindoeuropsko podrijetlo u znaenju umovita
gora.27 Bilo je pokuaja da se Serdaioi (), stanovnici Magna Graecia u 5. st. pr. Kr.28, dovedu u vezu s Ardijejcima iz Agronova doba, ali bez
uspjeha.29 J. Lui mislio je da Vardejce moe ubicirati u okolicu Dubrovnika
jer se tamo spominje brdo Vardija (mons Vardia).30 Tumaenje je naivno jer
je rije o vrlo uestalu toponimu, najee oronimu, kakvih je na negdanjemu jugoslavenskom prostoru bilo poznato vie od ezdeset.31 Varde su najee dobri vidikovci i promatranice, iji je korijen germansko *wardn paziti,
nadgledati, koji je preko Mleana dospio do Vlaha i Osmanlija.32 A. Mayer
sloio se s miljenjem S. Mladenova, koji je u Sardeates prepoznao korijen
serd-/sard-, ukljuivi tamo i traki toponim Serdica i narod Serdi, s indoeurop
skim *kerdhokrdo, pastir, pa bi Sardeati i Serdi bili ovari.33 Podrijetlo imena
//Vard(i)aei Mayer je potraio u korijenu *sard-/*vard-, od
indoeuropskoga *sword- taman34 to ne djeluje uvjerljivo. Ve se H. Krahe
dvoumio koji je oblik izvoran: , ili Vardaei.35 U vezi s osnoUkratko vidjeti u Mayer 1957, 352-353.
Battisti 1959, 35-40; Krahe 1964, 40; Villar et alt. 2011, 396-397.
27
Hubschmid 1953, 105.
28
Ime im je sigurno potvreno na natpisu (bronana ploa) pronaenom u Olimpiji u Grkoj, Dubois 2002, 36.
29
Mazzarino 1980, 310, b. 30.
30
Lui, 1966, 250.
31
Index Gazetteer 1944, VII, 129-131.
32
Dodig 2011, 839-840.
33
Mayer 1943, 180; Mayer 1959, 100.
34
Mayer 1959, 99.
35
Krahe 1925, 80.
25
26

39

ardijejci-dodig.indd 39

2/22/13 4:41:43 PM

vom Vard- zanimljive su usporedbe s hispanskim Varduli (C. Plinii, Naturalis

historia, III, 26-27; P. Melae, Cosmographia, III, 15). H. Iglesias u tumaenju
podrijetla njihova imena nudi tri tumaenja: 1. od korijena *bar(r)- stijena, 2.
Od osnove *bart(u)-/*bard(u)- mulj, blato, 3. Od korijena *var- u znaenju
voda, tekuica.36 Dodajmo k tomu jo jedno miljenje da u Varduli imamo
hidronim, i to od baze *war-d- i sufiksa -ulo, s kojim se povezuju imena Vardaei, Vardacates, Vardanes i Barduli.37 I tu je osnova *wer-/*wor-/*wr.- voda,
rijeka prema miljenju J. Udolpha.38 Spomenuti etnonimi i toponimi oznaavali
bi, dakle, itelje ili mjesta uz vodu ili rijeku. Navedene etimologije ne mogu nas
zadovoljiti. Smatramo da je osnovni etnonim , kako ga navode Polibije, Apijan i Strabon. Tim prije to je Strabon izrijekom kae da su Ardijejci
kasnije prozvani Vardejci. Bez obzira na to to je krenuo od oblika Vardaei,
ini nam se da je prvi C. Angermann bio najblie rjeenju podrijetla etnonima
Ardiaei. On u skupini Vardaei, Vardacate (grad u Padskoj nizini, C. Plinii, III,
49), (dardanski kralj) i (narod u Makedoniji) vidi korijen vardh porasti, emu odgovara sanskrtsko rdhva visok i grko uspravan.
Tako bi, dakle, Vardaei bili Bergwohner gortaci, brani.39 Na slinom tragu
bio je i . koji u etnonimima i toponimima , ,40 ,
Ardea, Arduenna silva vidio latinsko arduus, visok, strm.41 I F. Papazoglu etnonim protumaila je kao gortaci.42 Prakeltski korijen *ardwo- visok43
dobro se ouvao na keltskomu podruju: Ardena, Arduenna, Ardennes, Ardes
i dr.44 Indoeuropska rekonstrukcija najblia je oblicima *wredh-/*werdh- rasti,
stajati uspravno, grki uspravan, stslav. rod, rod, pleme, sanskrtski
vr.dhti rasti.45 Sukladno laringalistima protokeltskomu *ardwo- odgovaralo bi
indoeuropsko *h2erHdh-wo-.46 Ukratko, Ardijejci su Brani ili Gorani, to nije
daleko od pomisli da su ime dobili u prvobitnim stanitima u gorskim podrujima Hercegovine i Crne Gore.47
S jezine strane postoji jo u antikoj literaturi nekoliko prijepornih imena
koja se mogu odnositi na Ardijejce odnosno Vardejce. Plutarh u Usporednim
ivotopisima ( ) pie o gardistima Gaja Marija koji se nazivaju (var. )48 odnosno (var. ).49 PoIglesias 2009, 214-215.
Villar, Prosper 2005, 479-480.
Udolph 1990, 288
39
Angermann, 1888, 10.
40
Kastel u Prokopija sjeverno od Sofije (Dacia Mediterranea), RE, I, 614.
41
Detschew 1957, 23.
42
Papazoglu 2007, 198.
43
Matasovi 2009, 40-41.
44
Delamarre 2003, 51-52; Ernout, Meillet 2001, 45.
45
Mallory, Adams 2006, 189-190.
46
Zair 2012, 40. S manjim razlikama de Vaan, 52-53.
47
ael Kos 2005, 167-168; Papazoglu 2007, 198.
48
Plutarch, XLIII, 4, p. 584.
49
Plutarch, XLIV, 9, p. 590.
36
37
38

40

ardijejci-dodig.indd 40

2/22/13 4:41:44 PM

drijetlo njihova imena zadalo je glavobolju povjesniarima i jezikoslovcima.

Poistovjeivali su ih s hispanskim Vardulima, s Ardijejcima,50 pa i s Afrikancima i Grcima. Teko je pretpostaviti da ih je Marije novaio u Iliriku, gdje nije
nikada djelovao ni vojno ni politiki. Moda je najblie istini da su Bardyaei
bili tako prozvani zbog njihove posebne obue (ilirske?), kakvu su nosile Marijeve robovske skupine bez obzira na etniko podrijetlo.51 Decim Junije Juvenal
u Satirama navodi izraz Bardaicus calceus (var. Bardiacus, Bardyacus),52
oko ega su gramatiari i komentatori potroili mnogo tinte.53 Pridjev Bardaicus tumaio se galskim reliktom (Bardi, gens Gallorum) ili prema Vardejcima
(Vardaei, gens Illyriorum).54 Marko Valerije Marcijal u jednome epigramu kae
Lassi vardaicus quod evocati.55 Marcijalov vardaicus identian je Juvenalovu
bardaicus, epitet vezan za izme. Julije Kapitolin, koji je napisao kratak ivotopis cara Helvija Pertinaksa, govori da je car prodao na drabi odjeu svojega
prethodnika cara Komoda, meu njima i cuculli Bardaici,56 to D. Neas Hraste
prevodi s bardske kabanice,57 a u komentaru objanjava da su nazvane po
Bardima, nekom keltskom ili ilirskom plemenu.58 Te su kabanice jo jednom
nale mjesto u Marcijalovim epigramima Urbica Lingonicus Tyrianthina bardocucullus59 i Gallia Santonico vestit te bardocucullo.60 Istraivai antikoga odijevanja bardaicus opisuju kao vojniku cipelu ili izmu A military shoe or boot,
named after an Illyrian tribe,61 a bardocucullus je plat s kapuljaom A type
of cucullus or hooded cloak, associated with Gaul and possibly named after the
Illyrian Bardaei.62 Recentni komentatori Marcijalova opusa s.v. vardaicus piu
o izmama koje su bile od koe, posebice kozje koe, koja je imala intenzivan
miris, a njihov je naziv izveden od Bardaei or Vardaei, a people of Illyria.63
Dakle, moemo utvrditi, s izvjesnom dozom opreza, da je ostao spomen na Ardijejce u nazivima obue vardaicus/bardaicus i odjee bardocucullus/cucullus
Bardaicus.
Na temelju Strabonova podatka jo od kraja 19. st. poelo se Ardijejce
smjetati na obalu i primorje nasuprot otoku Hvaru, iji su pobornici bili G.
Mommsen II, 1920, 313.
Konrad 1994, 72-73.
52
Juvenalis, XVI, 13-14.
53
U biljekama 16. satire prireiva N. E. Lemaire naveo je sva dotadanja tumaenja s. 427-429.
54
Nettleship 1889, 393.
55
Martial I, IV, 4, 5.
56
SHA, VIII, 3.
57
Historia Augusta, 115.
58
Historia Augusta, 120.
59
Martial, I, I53, 5.
60
Martial, XIV, 128.
61
Cleland et al. 2007, 17.
62
Cleland et al. 2007, 17.
63
Moreno Soldevila 2006, 117.
50
51

41

ardijejci-dodig.indd 41

2/22/13 4:41:44 PM

Zippel64 i neto kasnije C. Patsch.65 Kao prilog tomu moe posluiti natuknica
Narona M. Flussa,66 uz koju je priloen zemljovid prema istraivanjima H.
Kieperta i C. Patscha.67 Na njemu su Ardiaei smjeteni oko polja Jezero (zvanog i Vrgorsko ili Vrgorako polje), jugoistono od Vrgorca i jugozapadno
od Ljubukoga, te na podruju krkoga dijela Ljubukoga, itluka i . Brijega,
na crti Radiii Lipno erin Ljuti Dolac. Veina istraivaa tridesetih do
sedamdesetih godina 20. st. ubicirala je Ardijejce u Poneretavlje, s lijeve ili
desne obale, ili na objema obalama rijeke Neretve.68 Josip Lui pisao je o
migracijama Ardijejaca. Negdje iz unutranjosti u 4. st. sputaju se na desnu
obalu Neretve, zatim prelaze na lijevu obalu, ire se od Neretve do Ljea , pa se
u 2. st. nakon Gencijeva poraza vraaju na desnu obalu Neretve. Tu ih nalazi
Strabon. I konano, Rimljani su ih 135. godine porazili i prebacili u unutranjost gdje su izumrli.69 Preokret je napravila F. Papazoglu, koja je objavila rad,
u kojemu je Ardijejce smjestila u poetnoj fazi u unutranjost Crne Gore, a na
vrhuncu moi u 3. i 2. st. bili su zaleu Rizonskoga zaljeva, odakle su proirili
vlast do Neretve i Ljea.70 Bez obzira na jake argumente F. Papazoglu u mnogih
pisaca Ardijejci ostadoe na desnoj obali Neretve, djelomice u Makarskoj i
Vrgorskoj krajini, tu i tamo u Ljubukom polju i sjeveroistono od njega. Meu
njima spomenimo dvojicu autora, koji su napisali vrlo utjecajne monografije o
provinciji Dalmaciji G. Alfldyja71 i J. J. Wilkesa72 koji su Ardijejce ubicirali
uglavnom na podruju Vrgorca i Ljubukoga. Tamo su takoer smjeteni u najopsenijem recentnom kartografskom djelu The Barrington Atlas of the Greek
and Roman World.73 Najuporniji zagovaratelji smjetaja Ardijejaca nasuprot
Hvaru prema Strabonovoj vijesti bili su Ivo Bojanovski74 i Marin Zaninovi.75
I. Bojanovski pokuao je prikazati upravni kontinuitet od antike do srednjega
vijeka piui da ageru kolonije Narone u antici odgovara teritorij Ardijejaca, a
u srednjemu vijeku podruje Paganije.76 Teko je prihvatiti da je Narona bila na
ardijejskomu podruju, koje je Gaj Marcije Figul 156. pr. Kr. odabrao za vojno
sjedite. Prije je rije o daorskome interesnom prostoru. to se tie Ljubukoga s plodnim poljem i rijekom Trebiatom, kojih desetak milja sjeverozapadno
od Narone, moemo smjestiti u njemu manju autohtonu zajednicu (Scunasti),
Zippel 1879, 44-45
Patsch 1922, 43-51.
66
RE, XVI (1935), col. 1743-1755.
67
RE, XVI, col. 1745-1746. Na drugome zemljovidu s. v. Teuta, RE 5A (1934), 1147/1148, M. Fluss Ardijejce
locira u primorje izmeu Cetine i Neretve.
68
Pregled tih miljenja dao je J. Lui, 1966, 245-254.
69
Lui 1966, 254.
70
Papazoglu 2007, 190-205 (rad je prvi put tiskan 1963.).
71
Alfldy 1965., zemljovid II. na kraju knjige.
72
Wilkes 1969., 175.
73
Talbert 2000, zemljovid 20.4 Salona.
74
Bojanovski 1978, 176-178; Bojanovski 1988, 28.
75
Zaninovi 1992, 104-106.
76
Bojanovski 1978, 181.
64
65

42

ardijejci-dodig.indd 42

2/22/13 4:41:44 PM

po kojima je kasnije prozvan pagus Scunasticus. Podruje Brotnja i Mostara

vjerojatno je bilo u rukama Narensija koji su u Plinijevo doba (NH III, 143)
imali 102 dekurije. Sloenim je etnografskim i etnogenetskim problemima na
istonoj jadranskoj obali u prapovijesno i antiko doba najdublje i najopsenije
prila Marijeta ael Kos,77 ije je djelo bogato opremljeno mnogim skicama i
zemljovidima. Ime se Ardijejaca nalazi na jedanaest zemljovida. Ipak, osjea
se izvjesna nesigurnost oko njihova smjetaja i protega. Ne ulazei iscrpno u
izvore i vrijeme na koje se odnose mape, moemo ih podijeliti u pet skupina: 1.
Ardijejci se nalaze u zaleu Boke kotorske, tri zemljovida (113, 121, 22478); 2.
Ardijejci su smjeteni u primorskome zaleu nasuprot Hvaru, na crti Vrgorac
Ljubuki itluk, tri zemljovida (172, 297, 377); 3. Ardijejci se nalaze na trima
mjestima: a) gornji tok Neretve, oko Rame i Konjica, b) Donja Hercegovina, na
crti Stolac Trebinje Risan, c) zaleu Ljea i Epidamna, dva zemljovida (181,
321); 4. Ardijejci se nalaze na trima mjestima: a) primorsko zalee na crti
Vrgorac Ljubuki, b) Donja Hercegovina, na crti Stolac Trebinje Risan, c)
zalee Ljea i Epidamna, dva zemljovida (229, 264); 5. Ardijejci su smjeteni
u unutranjost, na crti Posuje Konjic, jedan zemljovid (186). Koliko se moe
iitati iz odlomka posveena Ardijejcima i Autarijatima, autorica vjerojatnim
smatra da su Ardijejci ivjeli u unutranjosti u doba rata oko slanih izvora.79
U prvoj polovici 3. st. susreemo ih u nizinskome dijelu rijeke Neretve, gdje
ih smjeta Strabon. Nakon toga rairili su se uz obalu sve do Rizona, pa i u
zalee Ljea.80 Istraivai novijega doba o tome pitanju nemaju jedinstveno stajalite. Raoul Baladi, prireiva Strabonove VII. knjige Geografije, Ardijejce
je locirao u unutranjost na crti od Bilee do Grahova,81 Hermann Parzinger u
hercegovako-crnogorski ambijent od Zelengore do Durmitora,82 Pierre Cabanes u Donju Hercegovinu u Popovo83 kao Bruna Kunti-Makvi84 i Yolande Marion,85 Arthur M. Eckstein na dva mjesta u Popovo i u zalee Ulcinja i Ljea,86
Selmedin Mesihovi u neke oblasti zapadne Hercegovine,87 pa potom na
Kalinovaki plato i gornji tok rijeke Neretve (starija faza),88 na Gatako polje,
s izlazom na more od Konavala do Boke (mlaa faza)89 i u unutranjost istone
Hercegovine i Crne Gore (posljednja faza),90 Robert Matijai u primorje od
ael Kos, 2005.
Na tome zemljovidu Narona je pobjegla na lijevu obalu Neretve.
79
ael Kos 2005, 168.
80
ael Kos 2005, 170-171.
81
Strabon Gographie, zemljovid na kraju knjige.
82
Parzinger, mapa 16, str. 261.
83
Cabanes 2002, mapa 4, str. 227.
84
Kunti-Makvi 2003, mapa, str. 5.
85
Marion 2006, 37, fig. 5.
86
Eckstein 2012, Map 1, p. VIII.
87
Mesihovi 2011, 63.
88
Mesihovi 2011a, 94.
89
Mesihovi 2011a, 138-139.
90
Mesihovi 2011a, 140, b. 385.
77
78

43

ardijejci-dodig.indd 43

2/22/13 4:41:44 PM

Makarske do Slivna,91a Veljko Pakvalin u primorje izmeu Cetine i Neretve.92

Dankward Vollmer misli da su u zaleu Epidamna (Dirahija) u 3. st. bili Ardijejci, o kojima govori Polibije (II, 12, 2), a da su Sardijejci (Sardiaier), koje spominje Dion Kasije (Fragment 49, 2-3), bili oko Bokokotorskoga zaljeva. Agron je
bio kralj Sardijejaca, a ne Ardijejaca. Kao prilog svojoj pretpostavci navodi da
je kraljica Teuta u Risnu imala svoje sjedite.93 Slinu ubikaciju Ardijejaca ranije
je predloio N. G. L. Hammond,94 a u novije doba Arthur M. Eckstein.95 Takva
pretpostavka nije opravdana ni s jezine ni s topografske strane.96 Arheolozi
mogu posredno pomoi u rjeavanju etnogeneze Ilira, Panona i Kelta. Arheoloke injenice u sadanjemu stanju istraenosti na prostoru izmeu Cetine i
Neretve u eljeznome dobu govore o srednjodalmatinskoj kulturnoj skupini.97 U
osvrtu na lanak B. Marijana o eljeznome dobu na junojadranskom podruju
D. Peria osporava smjetaj Ardijejaca oko donjega toka Neretve, jer su tu Daorsi imali izlaz na more, te navodi da je njihova postojbina bila u unutranjosti
Crne Gore, odakle su se proirili do jadranske obale.98 Istraivanja na dionici
autoceste, na crti Zagvozd Rava Vrgorac, nisu mnogo pomogla u rjeavanju misterije tko je nastanjivao taj prostor u eljezno i helenistiko doba jer su
nalazi iz toga doba vrlo oskudni.99
itelji istone jadranske obale dobili su reputaciju opasnih gusara, poevi
od Histra i Japoda do Liburna i Delmata.100 Ukratko, Iliri su postali simbol gusarstva.101 Uz bok njima svakako su i Ardijejci, ne samo prema antikim izvorima nego i po tvrdnjama mnogih istraivaa, poevi od H. A. Ormeroda102
do M. ael Kos103 i G. Bandellija.104 Govorilo se da je gusarstvo uroeno
(endemic) ilirskim narodima i plemenima.105 Znai li to da su Ardijejci imali
jadransku obalu od Makarske do Gradca (ili Ploa) kao polaznu bazu za gusarske pohode ako prihvatimo da su bili smjeteni na desnoj obali Neretve nasuprot otoku Hvaru? Teko odriva pretpostavka koju ne potvruju povijesni ni
arheoloki izvori. Moda je vijest o Ardijejcima blizu Hvara Strabonova odraz
dana kada su Ardijejci bili u ekspanziji i kada je Hvar bio pod njihovom doMatijai 2009, 264, zemljovid Starosjedilaki narodi.
Pakvalin 2012, karta III, str. 33.
93
Vollmer 1990, 38-39. Slino i Ercolani, Livadiotti 2009, 15, 32, b. 52.
94
Hammond 1968, mapa 2, str. 5. Ipak je na oba mjesta u njega rije o Ardijejcima.
95
Eckstein 2012, Map 1, p. VIII. Identian primjer kao i u Hammonda.
96
O tome ael Kos 2005, 265.
97
ovi 1986, 70 (Dalmatische Gruppe), sl. 6; ovi 1987, 448-454; Garaanin 1988, karta 2, str. 78.
98
Peria 2003, 100., prema F. Papazoglu.
99
Arheoloka istraivanja, 2011.
100
Ormerod 1924, 166-167.
101
Fuscani, Marcaccini 2002, 105.
102
Ormerod 1924, 170-174, 184. Na priloenome zemljovidu Ardijejci su smjeteni od Makarske do Rame.
103
ael Kos 2002, 137-155.
104
Bandelli 2004, 61-68.
105
Dell 1967, 344.
91
92

44

ardijejci-dodig.indd 44

2/22/13 4:41:45 PM

minacijom, kako neki misle?106 Istina, H. Dell pisao je da se ne moe govoriti o

intenzivnijemu ilirskom gusarstvu Liburna i Ardijejaca prije 231. Prema njegovu
mnijenju ni tadanja plovila (lembi) nisu bila prikladna za takve pothvate.107 S
njim se ne slae G. Bandelli koji pie da je Jadran glede gusara bio nesiguran
za plovidbu.108 U rimsko-ilirskim ratovima (229. 168. pr. Kr.) glavna ratna
pozornica bila je u junome Jadranu i Jonskome moru te priobalju. U prvome
ratu (229. 228. pr. Kr.) operacije se odvijaju na potezu od Krfa, Apolonije
i Epidamna do Ljea i Risna,109 u drugome (219. 218. pr. Kr.) od Apolonije
i Epidamna do Risna i marginalno do Hvara radi uloge Demetrija Hvarskoga110 te u treemu (169. 167. pr. Kr.) od Apolonije i Epidamna do Skodre
i Meduna.111 Bacimo li pogled na plovidbene putove u Jadranskom i Jonskom
moru, uoit emo da je vrlo gust promet tekao morskim putom izmeu june
Italije (Apulija, Kalabrija, Salento) i obale Ilirije i Epira, od Brindizija i Hidrunta
prema Drau, Apoloniji i Krfu.112 Upravo tamo odvijaju se i gusarske akcije na
trgovake brodove koji ulaze u Jadransko more ili se vraaju iz njega.113 Uostalom, dosta je spomenuti da se na istonoj obali Otranta nalaze dva vrlo vana
trgovaka, gospodarska i strateka sredita Dyrrachium i Apollonia. Ne ree li
pjesnik Katul svojedobno Duracchium, Hadriae tabernam (Dirahij, jadransku
krmu)?114 to time elimo rei? Ako su Ardijejci bili pomorski narod, ako su
poduzimali gusarske akcije u junom Jadranu, Otrantu i Jonskom moru, ako
su Rimljani zabranili Teuti da plovi dalje od Ljea s vie od dva nenaoruana
broda,115 sve to govori da su Ardijejci imali uporita i sjedita blizu junoga Jadrana. Svi izvori koji piu o rimsko-ilirskim sukobim u 3. i 2. st. pr. Kr. (Polibije,
Apijan, Livije, Dion Kasije) ne spominju ue Neretve i Neretvanski kanal. Usto,
Teuta se nakon izgubljena rata povukla u Risan.116 U Risnu je pronaena velika
koliina novca iz razdoblja 3. 2. st. pr. Kr., to govori o njegovoj vanosti.117
Genciju bijae blizak Skadar.118 Zakljuak koji se namee glasi: Ardijejci su u
3. i 2. st. pr. Kr. imali boravite i sjedite u primorju i zaleu Boke kotorske, oko
gradova Risna, Kotora i Tivta odnosno u irem opsegu od Epidaura i Meduna
do Skadra, djelomice asimiliravi ili nametnuvi vlast manjim narodima na tom
Coppola 1993, 27-28. Slino i Dino 2008, 187.
Dell 1967, 348-349. O lembima i njihovim osobinama u Hckmann 2000, 136-142.
108
Bandelli 2004, 67.
109
ael Kos 1986, skica 2, 86.
110
ael Kos 1986, skica 3, 87.
111
ael Kos 1986, skica 5, 95.
112
Arnaud 2006, 47, fig. 2.
113
Za trgovinu i gusarstvo u Otrantu vidjeti Lombardo 2004, 56-57; ael Kos 2002, 139-140.
114
Catulli, XXXVI, 15.
115
Errington 1989, 90.
116
Patsch 1922, 49: Teuta je pobjegla u Risan, koji je, ini se, zbog svojega sredinjeg poloaja u Kotorskom
zaljevu postao glavnim gradom zemlje; ael Kos 2005, 255.
117
Ujes Morgan 2011, 128-129. Autorica pie da je Risan bio njezino upravno sjedite, 129.
118
Patsch 1922, 50, zakljuuje: Za Gencija teite drave premjestilo se dublje na jug u Skadar, gdje ga je
porazio Lucije Anicije.
106
107

45

ardijejci-dodig.indd 45

2/22/13 4:41:45 PM

podruju. Njihova postojbina bilo je u ranijemu razdoblju planinsko podruje

od Zelengore do Durmitora, odakle su se spustili prema moru. Sredinom 4. st.
ne spominje ih Pseudo-Skilak u primorskim krajevima.119 Auktori koji su smjestili
Ardijejce prema Strabonovoj vijesti nasuprot Hvaru (uglavnom osovina Vrgorac
Ljubuki itluk), nisu objasnili gdje su bile luke i glavna sredita Ardijejaca, odakle bi izvirala njihova pomorska mo. Nemamo nikakvih povijesnih,
jezinih i arheolokih dokaza da Ardijejce od 3. do 2. st. pr. Kr. smjestimo u
primorje izmeu Makarske i Ploa, jo manje u unutranjost. Po svemu sudei,
Ardijejci su bili pod jakim helenskim utjecajem, sluili su se novcem, imali su
dvorsku elitu koja je poznavala grki, dijelom i latinski jezik slino susjednim
Daorsima. Ako bi netko povukao paralelu izmeu gusara i Ardijejaca i srednjovjekovnih Neretvana, ne bi za takvu tvrdnju imao dokaze. Bez obzira na
mit o neretvanskim gusarima, ni u antici ni u ranome srednjem vijeku nemamo
dokaza da je ue Neretve bilo poprite organiziranih morskih predatora. Ni
u Ivana akona u 9. st. nemamo jasne potvrde za to.120 Vijesti koje se odnose
na Narentane i Marijane (Narrentani, Mariani/Marani121) 9. 11. st. uglavnom se odnose na srednjodalmatinske otoke i Makarsku, ne na deltu Neretve i
mjesta oko nje. Ako Donado da Lezze (15. st.) kae: nela qual fiumara (sc.
di Narenta) si potria tener tutta larmata dei mondo, senza alcun pericolo, et
li legni potriano star 100 anni nel fiume che mai si guastariano,122 to hoe
rei da se u delti Neretve moe skriti mornarica cijeloga svijeta i da lae mogu
ostati u vodi sto godina bez oteenja, to ne znai da je Neretva bila idealna
luka i poligon za lae i brodove. Glavno plovilo Neretvom i rukavcima ostao
je amac zvan trupica.123 U povijesnim izvorima od sedmoga do dvanaestoga
stoljea, do prvoga spomena luke i pristanita Driva (Narentum Forum Narenti)
1186.,124 nemamo nikakvih podataka koji se odnose na ue Neretve.
Na kraju treba prozboriti koju o smjetaju Ardijejaca nakon to su ih Rimljani prisilno raselili u unutranjost, kada ih spominje Plinije sa samo 20 dekurija. S tim u svezi zanimljivo se vratiti na Ciceronovu korespondenciju s Publijem
Vatinijem, kada Vatinije pie Ciceronu (V, 9, 2) da je uo kako mu je rob ita,
koji je vien prije toga u Naroni, pobjegao Vardejcima. Na temelju toga zakljuivalo se da Vardejci nisu daleko od Narone i Delmata.125 Ipak, treba imati
Najnovije izdanje s komentarom Skylax Periplous, G. Shipley, 2011., 105-109.
Novije izdanje Diacono Istoria, L. A. Berto, 1999. O zbivanjima u Poneretavlju u ranome srednjem vijeku
Ani 2011, 17-43.
121
Pitanje tko su bili Mariani/Marani, iudex Mari(a)norum, Maronia u interamniju Cetine i Neretve jo nije
rijeeno na zadovoljavajui nain, Gunjaa 1975, 73-127; Pitea 2005, 216.
122
da Lezze 1909, 190.
123
Macan 1990, 88-99.
124
Toi 1987, 43.
125
Cicero, komentar D. R. Shackleton Bailey, 424; Zaninovi 1992, 106, koji pie da su Ardijejci i nakon
preseljenja, barem jednim dijelom i dalje bili negdje u podruju Narone te da su i dalje graniili s Delmatima, za to
nema konkretnih dokaza. Ardijejce u 35. 33. pr. Kr. oko Narone, na lijevu obalu Neretve, locira i Pajkowsky 2000,
270, Karte XI, ali ih smjeta i na vrelo Neretve ispod Zelengore.
119
120

46

ardijejci-dodig.indd 46

2/22/13 4:41:45 PM

u vidu da je Dionizije pobjegao iz Rima u Naronu, to je po tadanjim uvjetima

znailo oko 18 dana puta,126 jo k tomu s gomilom knjiga. Bio je, dakle, pokretan i spreman na dalek bijeg. Imamo li u vidu da 20 dekurija Ardijejaca,
koliko navodi Plinije, ini sveukupno oko 5 000 eljadi,127 njihov teritorij nakon
preseljenja nije bio velik.128 Miljenja smo da su Rimljani preselili Ardijejce na
podruje Podveleja. To je krka visoravan koja se protee izmeu Velei, Bia
i Bijeloga Polja duljine 10 15 km, na nadmorskoj visini 700 1200 metara,
irine 4 6 km i povrine oko 16 116 ha, pogodna jedino za stoarstvo.129 Po
popisu iz 1991. u est sela opine Mostar i dva sela opine Nevesinje ivjelo
je 4124 stanovnika.130 Podveleje je od mora na uu Neretve udaljeno oko
65 km cestovnom vezom, vjerojatno je bilo u sklopu rimskoga Ilirika 2. 1.
st. pr. Kr., pa su rimske snage mogle intervenirati ako bi ratniki duh obuzeo
Ardijejce. Radi usporedbe, udaljenost Narona Delminij iznosi 76 km (zrana)
odnosno 92 km (cestovna), koliko je priblino i udaljenost od Podveleja do
Delminija. Tako bi se kretanje Ciceronova bjegunca Dionizija moglo uklopiti u
navedene okvire.

IZVORI
Appiani Alexandrini

Appiani Alexandrini, Romanarum historiarum

quae supersunt, ed. F. Didot, Parisiis, MDCCCXL.
Aristophanis
Excerptorum Constantini de natura animalium,
pars I: Aristophanis historiae animalium
epitome, ed. S. P. Lambros, Berolini, 1885 (reprint W. de Gruyter, Berlin, 2011).
Aristotelis opera
Aristotelis opera omnia, ed. F. Dbner, U. C.
Bussemaker, A. Heitz,
vol. IV, Parisiis, MDCCCLXXVIII.
Athenaei Deipnosophistarum Athenaei Naucratitae Deipnosophistarum, ed.
I. Schweighaeuser, Argentorati, T. II, 1802., T.
IV, 1804.
Catulli
Carmina Catulli, priredio i preveo D. kiljan,
Zagreb, 1979.
126
Sapek 2007, 164. Autor misli da je na kraju Dionizije pobjegao u Dalmaciju (na delmatski teritorij), 166, b.
73, kao to je Vatinije u pismu Ciceronu ranije pretpostavio. Razlog to je odabrao Naronu za bijeg, pa Vardejce i na
kraju Delmate, on tumai to su nestabilne regije gdje se vode ratovi idealno mjesto za bijeg jednoga roba.
127
Mesihovi 2011, 68, tabla 1.
128
Mirko Markovi, nakon opisa potiskivanja Ardijejaca u unutranjost prema Strabonu, smjeta ih oko planine Ardius-a, tj. Biokova , piui da je to suh i kamenit kraj nepogodan za zemljoradnju, Markovi 1985, 158. Kako
izgleda, on smjetaj i kasnije preseljenje Ardijejaca vee za Biokovo, za to nema uporita.
129
Peco 1990, 13., mapa str. 11.
130
Stanovnitvo 1995, 182-184, 188-190.

47

ardijejci-dodig.indd 47

2/22/13 4:41:45 PM

Cassii Dionis
Cicero
Diacono Istoria
Geographie Ptolemaeus
Juvenalis
Martial
Pline LAncien
Plutarch
Polybii Historiarum
Ptolemaei Geographiae
SHA
Skylax Periplous
Stephani Ethnica
Stephani ethnicorum
Strabon
Strabonis Geographica
Suidae lexicon
T. Livi

Cassii Dionis Cocceiani, Historiarum Romanarum quae supersunt, ed.

U. P. Boissevain, I, Berolini, MDCCCLXXXXV.
Cicero, Epistulae ad familiares, vol. II, 4743 B.C., ed. D. R. Shackleton Bailey, Oxford,
2004.
Giovanni Diacono, Istoria Veneticorum, ed. L.
A. Berto, Bologna, 1999.
O. Cuntz, Die Geographie des Ptolemaeus,
Berlin, 1923. (repr. 1975).
D. Junii Juvenalis, Sexdecim Satirae, rec. N. E
Lemaire, Parisiis, MDCCCXXV.
Martial Epigrams, vol. I-II, trans. W. C. A. Ker,
London-New York, MCMXIX-MCMXX.
Pline LAncien, Histoire Naturelle, Livre III, ed.
H. Zehnacker, Paris, 2004.
Plutarchs Lives, vol. IX, trans. B. Perrin, Loeb,
London-Cambridge,
MCMLIX
Polybii Historiarum reliquiae: Graece et Latine cum indicibus, ed. F. Dbnero, Parisiis,
MDCLXXX.
Claudii Ptolemaei Geographiae libri VIII, ed. F.
G. Wilberg, Essendiae, MDCCCXXXVIII.
Scriptores Historiae Augustae, transl. D. Magie,
London-New York, MCMXXII.
Pseudo-Skylaxs Periplous: The Circumnavigation of the Inhabited World, Text, Translation and
Commentary G. Shipley, Devon, 2011.
Stephani Byzantii Ethnica, vol. I: -, rec. M.
Billerbeck, Berolini, MMVI.
Stephani Byzantii ethnicorum quae supersunt, T.
I, A. Meinekii, Berolini, MDCCCXLIX.
Gographie Strabon, Gographie, Tome IV,
ed. R. Baladi, Paris, 1989.
Strabonis Geographica curantibus C. Mllero
et F. Dbnero, Parisiis, MDCCCLIII.
Suidae Lexicon, rec. I. Bekkeri, Berolini, 1854.
T. Livi, Ab urbe condita, T. VII, B. XXVI-XXVII,
transl. F. G. Moore, London, MCMXLIII.

48

ardijejci-dodig.indd 48

2/22/13 4:41:46 PM

T. Livii Patavini
Zonarae

T. Livii Patavini, Historiarum: Ab urbe condita

libri qui supersunt omnes, ed. J. B. L. Crevierii,
Oxonii, MDCCCXXI.
Ioannis Zonarae, Annales, rec. M. Pinderi, T. II,
Bonnae, MDCCCXLIV.

Literatura:
Alfldy 1965

G. Alfldy, Bevlkerung und Gesellschaft der

rmischen Provinz Dalmatien, Budapest.
Ani 2011
M. Ani, Miho Barada i mit o Neretvanima,
Povijesni prilozi 41, Zagreb, 17-43.
Angermann 1888
C. Angermann, Beitrge zur Deutung antiker
Namen, Jahrbcher fr Classische Philologie,
24, 1888, Leipzig, 1-11.
Arnaud 2006
P. Arnaud, La navigation en Adriatique daprs
les donnes des gographes anciens, in:: Les
routes de lAdriatique antique- Gographie et
conomie/Putovi antikog Jadrana-Geografija
i gospodarstvo, Bordeaux-Zadar, 39-53.
Arheoloka istraivanja 2011 Arheoloka istraivanja na trasi autoceste u
Zabiokovlju i Plini, ur. M. Tomasovi, Makarska.
Bandelli 2004
G. Bandelli, La pirateria adriatica di et republicana come fenomeno endemico, Hespera,
19, Roma, 61-68.
Battisti 1959
C. Battisti, Sostrati e parastrati nellitalia preistorica, Firenze.
Bearzot 2004
C. Bearzot, I Celti in Illiria. A proposito del frg.
40 di Teopompo, in DallAdriatico al Danubio:
LIllirico nellet greca e romana. Atti del convegno internazionale, ed. G. Urso, Cividale del
Friuli, 25-27 settembre 2003, Pisa, 63-79.
Bojanovski 1978
I. Bojanovski, Stanje i problemi antikih istraivanja u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje, 161188.
Bojanovski 1988
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u rimsko
doba, Sarajevo.
Cabanes 2002
P. Cabanes, Iliri od Bardileja do Gencija, prevela V. Lisii, Zagreb.
49

ardijejci-dodig.indd 49

2/22/13 4:41:46 PM

Cambi 1980

Cleland et al. 2007

Coppola 1993
Counillon 2006

da Lezze 1909
de Vaan 2008
ovi 1987
Degmedi 1961
Delamarre 2003
Dell 1967
Detschew 1957
Dodig 2011

Dubois 2002
Dzino 2008
Dzino 2010

Cambi, N. Antika Narona urbanistika topografija i kulturni profil grada, u (. Rapani,

ur.): Dolina rijeke Neretve od prethistorije do
ranog srednjeg vijeka, Split, 1980.,127-153.
L. Cleland, G. Davies and L. Llewellyn-Jones,
Greek and Roman dress from A to Z, LondonNew York.
A. Coppola, Demetrio di Faro, Roma.
P. Counillon, Le Priple du Ps. Scylax et
lAdriatique, in: Les routes de lAdriatique antique - Gographie et conomie/Putovi antikog Jadrana - Geografija i gospodarstvo, Bordeaux-Zadar.
D. da Lezze, Historia Turchesca 1300-1514,
Bucureti.
M. de Vaan, Etymological Dictionary of
Latin and the other Italic Languages, Leiden-Boston.
B. ovi, Srednjodalmatinska grupa, Praistorija
jugoslovenskih zemalja, V, ur. A. Benac, Sarajevo, 442-480.
I. Degmedi, Amantini, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, Zagreb, 140-180.
X. Delamarre, Dictionnaire de la langue gauloise, Paris.
H. Dell, The Origin and Nature of Illyrian Piracy, Historia, XVI, Wiesbaden, 344-358.
D. Detschew, Die thrakischen Sprachreste,
Wien.
R. Dodig, Etnika, konfesionalna i regionalna
imena i nadimci u Hercegovini XV.-XIX. st., u:
Hum i Hercegovina kroz povijest, I, ur. I. Lui,
Zagreb, 833-866.
L. Dubois, Inscriptions grecques dialectales de
Grande Grce, Genve.
D. Dzino, Strabo 7.5 and Imagnary Illyricum,
Athenaeum, vol. XCVI, fasc. 1, Pavia, 2008,
173-192.
D. Dzino, Illyricum in Roman Politics 229 BCAD 68, Cambridge, New York.

50

ardijejci-dodig.indd 50

2/22/13 4:41:46 PM

Eckstein 2012
Ercolani, Livadiotti 2009
Errington 1989
Ernout, Meillet 2001
2009

Fluss 1935
Fuscagni, Marcaccini 2002

Garaanin1988
Gunjaa 1975
Hammond 1966
Hammond 1968
Hckmann 2000
Iglesias 2009
Imamovi 2007
Index Gazetteer 1944

A. M. Eckstein, Rome enters the Greek East,

Chichester.
A. Ercolani, U. Livadiotti, Appiano, La conquista romana dei Balcani: Libro Illirico, Lecce.
R. M. Errington, Rome and Greece to 205 B.C.,
in: The Cambridge Ancient History, Vol. VIII,
eds. A. E. Astin et al., Cambridge, 81-106.
A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire timologique
de la langue latine, 4 d., Paris.
A. , K
E, in: Acta Linguistica Petropolitana,
Russian Academy of Science, V/1, ed. N. N.
Kazansky, St. Petersburg, 275299.
M. Fluss, Narona, RE XVI, 1935, 1743-1755.
S. Fuscagni, C. Marcaccini, Illiri, hostes communes omnium: limmagine di una conquista,
in: Identit e prassi storica nel Mediterraneo
Greco, ed. L. Moscati Castelnuovo, Milano,
103-113.
M. Garaanin, Nastanak i poreklo Iliria, u: Iliri
i Albanci, ur. M. Garaanin, Beograd, 9-80.
S. Gunjaa, Morstici i Mariani nisu Neretljani,
u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji,
sv. III, Zagreb, 73-127.
N. G. L. Hammond, The Kingdoms in Illyria
circa 400-167 B.C., The Annual of the British
School at Athens, 61, Athens, 239-253.
N. G. L. Hammond, Illyris, Rome and Macedon
in 229-205 B.C., The Journal of Roman Studies, Vol. 58, 1-21.
O. Hckmann, Stern rams in Antiquity, Nautical Archaeology 29/1, London, 136-142.
H. Iglesias, Les Vardules ou Guipuzcoans de
lantiquite, Philologia Hispalensis 23, Sevilla,
201-216.
E. Imamovi, Arheoloka topografija Donje
Neretve prethistorijskog i antikog doba, Slovo
Gorina, 29, Stolac, 105-109.
Yugoslavia, Index Gazetteer showing Place51

ardijejci-dodig.indd 51

2/22/13 4:41:46 PM

Konrad 1994
KP
Krahe 1925
Krahe 1964
Kunti-Makvi 2003
Lombardo 2004
Lui 1966
Macan 1990
Mallory, Adams 2006
Marion 2006

Markovi 1985
Matasovi 2009
Matijai 2009
Mayer 1957-1959
Mayer 1943

names on 1:100,000 Map Series, Cairo,

1944.
Cristoph F. Konrad, Plutarchs Sertorius: A Historical Commentary, Chapel Hill.
Klaudios Ptolemaios: Handbuch der Geographie, Her. A. Stckelberger und G. Grahoff, 12, Basel, 2006.
H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen, Heidelberg, 1925.
H. Krahe, Unsere ltesten Flussnamen, Wiesbaden.
B. Kunti-Makvi, Podruje rimskog Ilirika pred
dolazak Hrvata, u: Povijest Hrvata, I, Srednji
vijek, Zagreb, 5-38.
M. Lombardo, Il Canale dOtranto tra il IV e il
III secolo, I Greci in Adriatico 1, Hespera, 15,
Roma, 49-59.
J. Lui, O migracijama ilirskog plemena Ardijejaca, iva antika, 16, Skopje, 245-254.
T. Macan, Iz povijesti donjega Poneretavlja, Zagreb-Klek.
J. P. Mallory, D. Q. Adams, The Oxford Introduction to Proto-Indo-European and the ProtoIndo-European World, Oxford.
Y. Marion, Strabon et lIllyrie. Essai de
cartographie, in: Les routes de lAdriatique
antique - Gographie et conomie/Putovi
antikog Jadrana - Geografija i gospodarstvo,
Bordeaux-Zadar, 31-38.
M. Markovi, Opis Panonije i Ilirika u Strabonovoj Geografiji, Geografski glasnik, 47, Zagreb, 153-161.
R. Matasovi, Etymological Dictionary of ProtoCeltic, Leiden-Boston.
R. Matijai, Povijest hrvatskih zemalja u antici
do cara Dioklecijana, Zagreb.
A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, I-II,
Schriften der Balkankommision, Linguistischen
Abteilung XV, Wien.
A. Mayer, Stridon, Viestnik Hrvatskoga

52

ardijejci-dodig.indd 52

2/22/13 4:41:47 PM

Mazzarino 1980
Mesihovi 2011

Mesihovi 2011a
Mommsen II, 1920
Moreno Soldevila 2006
Nettleship 1889

arkeolokoga drutva, N. S.,

sv. XXII- XXIII, Zagreb, 175-185.
S. Mazzarino, Il basso impero: antico, tardo
antico ed ra constantiniana, vol. II, Bari.
S. Mesihovi, Plinijevske peregrinske civitates
na prostoru dananje
Bosne i Hercegovine, Vjesnik za arheologiju i
povijest dalmatinsku,
104, Split, 55-78.
S. Mesihovi, , Sarajevo (digitalno
izdanje).
T. Mommsen, Rmische Geschichte, vol. II,
Berlin.
R. Moreno Soldevila, Martial Book IV. A Commentary, LeidenBoston.
H. Nettleship, Contributions to Latin
Lexicography, Oxford.

Ormerod 1924

H. A. Ormerod, Piracy in the Ancient World,

Liverpool (reissued
Totowa, 1978).

Pajkowski 2000

W. Pajkowsky, Die Illyrier: Illyrii proprie dicti,

Pozna.
F. Papazoglu, O teritoriji ilirskog plemena Ardieja, u: Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki,
Beograd, 190-205.
F. Papazoglu, Poreklo i razvoj ilirske drave, u:
Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki, Beograd, 42-63.
F. Papazoglu, O zavisnom seljatvu i kolektivnom ropstvu na srednjobalkanskom prostoru, u:
Iz istorije antikog Balkana, ur. V. oki, Beograd, 20-29..
F. Papazoglu, Srednjobalkanska plemena u
predrimsko doba, Beograd.
H. Parzinger, Archologisches zur Frage der
Illyrier, Bericht der rmisch-germanischen Kommission, Band 72, Mainz, 205-261.
V. Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s podruja Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Papazoglu 2007
Papazoglu 2007a
Papazoglu 2007b

Papazoglu 2007c
Parzinger 1991
Pakvalin 2012

53

ardijejci-dodig.indd 53

2/22/13 4:41:47 PM

Patsch 1922

Peco 1990
Peria 2003

Pitea 2005

Radt 2007
RE
Riter-Studnika 1956
Rcker 1893
Shrimpton 1991
Sapek 2007

Stanovnitvo 1995
Sui 1953

C. Patsch, Historische Wanderungen im Karst

und an der Adria. Die Herzegowina einst und
jetzt, Schriften zur Kunde der Balkanhalbinsel,
Neue Folge, Erster Band, Forschungsinstitute fr
Osten und Orient, Wien.
A. Peco, Mikrotoponimija Podveleja, ANUBiH,
Sarajevo.
D. Peria, B. Marijan, eljezno doba na junojadranskom podruju (istona Hercegovina,
juna Dalmacija), Split, 2001, u: Obavijesti
HAD-a, XXXV/2, Zagreb, 90-103.
A. Pitea, Istraivanja srednjovjekovnih lokaliteta kod crkve sv. Nikole u Dolu i sv. Marije u
Poselju (Velom Selu) na otoku Visu, Vjesnik za
historiju i povijest dalmatinsku, Split, 213-241.
S. Radt (hg.), Strabons Geographika, Band 6,
Buch V-VIII: Kommentar, Gttingen.
Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, ed. Wissowa-Kroll, Stuttgart,
1893-.
H. Riter-Studnika, Vegetacijske slike sa teritorija budueg jezera jablanike hidrocentrale,
Nae starine, III, Sarajevo, 299-305.
A. Rcker, Salzquellen in Bosnien-Hercegovina,
Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien
und der Hercegovina, I, Wien, 336-337.
G. S. Shrimpton, Theopompus the Historian,
Montreal.
D. Sapek Fugiamus nos? Quo fugiamus? The
escape from or to? Dionysiuss case, in: Haec
mihi in animis vestris templa. Studia Classica in
Memory of Prof. Lesaw Morawiecki, ed. P. Berdowski and B. Blahaczek, Rzeszw, 151-169.
Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: Narodnosni
sastav po naseljima, Dravni zavod za statistiku RH, Zagreb.
M. Sui, Gdje se nalazilo jezero iz 24. poglavlja Pseudo Skilakova Peripla, Glasnik Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, VIII, Sarajevo, 1953,
111-129

54

ardijejci-dodig.indd 54

2/22/13 4:41:47 PM

ael Kos 1986

ael Kos 2002
ael Kos 2005
ael Kos 2011

Toi 1987
Udolph 1990
Ujes Morgan 2011
Villar, Prsper 2005
Villar et alt. 2011

Vollmer 1990
Wilkes 1969
Zair 2012
Zaninovi 1992
Zippel 1877

M. ael Kos, Zgodovinska podoba prostora

med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju
Dionu in Herodijanu, Ljubljana.
M. ael Kos, From Agron to Genthius: Large
Scale Piracy in the Adriatic, I Greci in Adriatico
1, Hespera, 15, Roma, 137-155.
M. ael Kos, Appian and Illyricum, Ljubljana.
M. ael Kos, Peoples on the northern fringes of
the Greek world: Illyria as seen by Strabo, in:
LIllyrie mridionale et lpire dans lantiquit
V/2, ed. J. L. Lamboley et M. P. Castiglioni,
Paris, 2011, 617-629.
. Toi, Trg Drijeva u srednjem vijeku, Sarajevo.
J. Udolph, Die Stellung der Gewssernamen
Polens innerhalb der
alteuropischen Hydronymie, Heidelberg.
D. Ujes Morgan, Ancient Greek Coin find from
Risan, in: LIllyrie mridionale et lpire dans
lantiquit V, vol. 1, Paris, 115-132.
F. Villar, B. M. Prsper, Vascos, Celtas e Indoeuropeos genes e lenguas, Salamanca.
F. Villar, B. M. Prsper, C. Jordn, M. Pilar Fernndez lvarez, Lenguas, Genes y Culturas En
La Prehistoria de Europa y Asia Suroccidental,
Salamanca.
D. Vollmer, Symploke: Das bergreifen der rmischen Expansion auf den griechischen Osten,
Stuttgart.
J. Wilkes, Dalmatia: History of the provinces of
the Roman Empire, London.
N. Zair, The Reflexes of the Proto-Indo-European Laryngeals in Celtic, Leiden, 39-41
M. Zaninovi, Pomorstvo Ardijejaca temelj njihove moi, Opuscula archaeologica 16, Zagreb, 103-115.
G. Zippel, Die Rmische Herrschaft in Illyrien bis
auf Augustus, Leipzig (reprint Aalen, 1974.).

55

ardijejci-dodig.indd 55

2/22/13 4:41:47 PM

SUMMARIUM
DE ARDIAEIS NOTAE
Auctor de situ et propagatione gentis Illyriorum Ardiaeorum (Vardaeorum) disputat, veteres origines nominantes de Ardiaeis afferens. Nomen Ardiaei () cum adiectivo arduus, quod altus aut praeruptus sensum habet. Restitutio Indoeuropaea formis *wredh-/*werdh-, crescere, Graece
proxima est, propterea Ardiaei Montani valet. Igitur provide firmare possumus memoriam super Ardiaeos in appellatione calceamentorum vardaicum aut
bardaicum et in appellatione vestitus bardocucullum aut cucullum Bardaicum
reliquisse. Loca natalia eorum regiones montosae Hercegovinae et Montis Nigri
ante IV. saeculum erat, unde in terra maritima et interiore terra Sinus Rhisonici
procubuerunt. Nuntius Strabonis de situ Ardiaeorum terra contra Pharum fundamentum non habet. Terra et portus ad progressionem rerum nauticarum et
latrocinium illic non exsistit. Fere nuntia omnia de Ardiaeis et bellis Romanorum contra Illyrios in Adriatico meridionali et Hydruntino mari a Rhyzonio ad
Dyrrhachium atque Apolloniam acciderunt. Romani exeunte saeculo secundo
a. Ch. Ardiaeos in saxoso oropedio Podveleje appellato supra Mostarium per
vim transponuerunt. In ista regione Plinius non amplius quam XX decuriis (circa
quinque milia incolarum) eos memoravit.

56

ardijejci-dodig.indd 56

2/22/13 4:41:48 PM

PRILOZI:

1. Narona, prema M. Fluss iz 1935.

57

ardijejci-dodig.indd 57

2/22/13 4:41:48 PM

2. Dio jadranske obale, Barrington Atlas, 2000.

58

ardijejci-dodig.indd 58

2/22/13 4:41:48 PM

3. Illyricum regnum, prema F. Papazoglu, 1988.

59

ardijejci-dodig.indd 59

2/22/13 4:41:50 PM

4. Rimski Ilirik poetkom 1. st., R. Dodig, 2013.

Radoslav Dodig, Ljubuki

60

ardijejci-dodig.indd 60

2/22/13 4:41:50 PM