UVOD -Povijest vjetroagregata

Prvi ureaji pokretani vjetrom napravljeni su s namjerom da automatiziraju i olakaju procese

mljevenja penice i pumpanja vode. Najstariji poznati ureaji pojavili su se u Perziji oko 200
godina pne. Izmeu 5. i 9. stoljea u Perziji se pojavljuju ureaji koji su koristili dizajn s
vertikalnom osi vrtnje. Vjeruje se da im je zadaa bila pumpanje vode. Prve vjetrenjae
pojavljuju se u Zapadnoj Europi u 14. stoljeu i koriste dizajn s horizontalnom osi vrtnje. Sve do
kraja 19. stoljea vjetrenjae se i dalje koriste za mljevenje penice i pumpanje vode, a najvie ih
je bilo u Europi (Danska i Nizozemska), te u Perziji i Afganistanu.

Slika 1. Vjetroagregat za mljevenje penice

Prvi vjetroagregat s namjenom proizvodnje elektrine energije izgradio je Charles F. Brush u
amerikom gradu Clevelandu u Ohiu. Ta vjetrenjaa imala je promjer od 17 m i 144 lopatice od
cedrovog drveta. 1891. Dane Poul La Cour je razvio prvi vjetroagregat koji je pratio naela
aerodinamikog dizajna. Predhodnik suvremenih tubina s horizontalnom osi puten je u pogon
1931. godine u Jalti, na podruju biveg SSSR-a. Bio je to 100 kilovatni generator, prikljuen na
6,3 kV mreu.
Tokom sedamdesetih, te posebno osamdesetih godina prolog stoljea, vjetroagregati su preli s
kune i agrikulturalne upotrebe na masovniju upotrebu u vjetroelektranama s jedinicama snage od
50 do 600 kW. Do ranih devedesetih veina vjetroelektranskih instalacija se odnosila na
Kaliforniju, gdje gradnja vjetroelektrana doivljava pravi procvat, ali se pojavljuju i neki loi
dizajnerski koncepti (primjerice Mehrkam) ili nedovoljno razvijeni koncepti (ESI-54). U Europi i
Aziji trend koritenja vjetroagregata rastao je polaganije kroz osamdesete i rane devedesete. Vea
1

cijena elektrine energije i izvrsni resursi vjetra stvorili su malo ali stabilno trite u Sjevernoj
Europi . Nakon 1990. trite se veinom premjestilo na Europu i Aziju, te je instalirano vie
hiljada MW snage iz vjetroelektrana.

TA JE VJETROAGREGAT?
Vjetroagregat je rotirajui stroj koji pretvara kinetiku energiju vjetra prvo u mehaniku, a zatim
preko elektrinih generatora u elektrinu energiju. Pri tome se rotor vjetroturbine i rotor
elektrinog generatora nalaze na istom vratilu. Vjetroagregat je jo poznat pod nazivima
vjetroturbina i vjetrogenerator, a u stvari vjetroagregat se sastoji od vjetroturbine i
vjetrogeneratora. Mnogi ga jo nazivaju i vjetroelektrana, to nije sasvim tano, poto pojam
vjetroelektrana oznaava niz blisko smjetenih vjetroagregata, najee istog tipa, izloenih istom
vjetru i prikljuenih posredstvom zajednikog rasklopnog ureaja na elektrinu mreu.
Vjetroagregati koriste energiju vjetra, koja se ubraja u obnovljive izvore energije.

SNAGA VJETRA I OSNOVE KONVERZIJE

Energija iz vjetra se koristi konverzijom iste u korisni oblik energije koji moe biti koritenje
vjetroagregata za proizvodnju elektrine energije, koritenje mlinova na vjetar za proizvodnju
mehanike snage, pumpe na vjetar za pumpanje vode ili koritenje jedara za pogon brodova.
U dananje vrijeme su izuzetno interesantni i aktuelni upravo vjetroagregati kojih je sve vei broj
prikljuen na elektroenergetsku mreu.
Osnove konverzije energije vjetra koje koriste vjetroagregati za proizvodnju elektrine energije
polaze od fizikalnih osnova vjetra.
Konverzija kinetike energije vjetra u kinetiku energiju vrtnje vratila se odvija pomou lopatica
rotora vjetroagregata.
Specifina snaga vjetra pri tome je jednaka

gdje je Pvj specifina snaga vjetra, koje ovisi o gustoi zraka i kubu brzine vjetra v3.
U opem sluaju brzina vjetra nije konstantna pa je prosjena specifina snaga jednaka

Na razini mora se za specifinu snagu vjetra moe uzeti

Kinetika energija vjetra dobiva se mnoenjem snage s vremenom

gdje je Ek,vj kinetika energija vjetra.

Naalost, dio ukupne kinetike energije vjetra je neiskoristiv jer vjetar mora nastaviti strujanje
kako bi omoguio dolazak vjetru iza sebe. To je tzv. Betzov zakon, a matematiki se prikazuje
stupnjem aerodinamike konverzije koji je jednak omjeru snage na vratilu vjetroagregata i
raspoloive snage u slobodnoj struji vjetra:

gdje je cp stepen aerodinamike konverzije (0,45 za moderne vjetroturbine, a na nekim

turbinama ide sve do 0,50), a Pt je transformirana snaga.
Najvei mogui stepen aerodinamike konverzije je tzv. Betzova granica i ona iznosi 0,593.
Nijedan trenutno dostupan moderni vjetroagregat ne moe imati uinkovitost veu od

Zbog dodatnih gubitaka pri konverziji energije do dobivanja elektrine energije proizlazi da se
manje od pola kinetike energije vjetra moe iskoristiti kao korisna elektrina energija.

Krivulja izlazne elektrine snage prikazuje ovisnost proizvedene elektrine snage o brzini vjetra.
Uobiajeno je da vjetroagregati poinju raditi pri brzinama od 3-5 m/s, nazivna snaga im je na 1215 m/s, a obustava rada nastupa pri brzini vjetra izmeu 20 i 25 m/s zbog mogunosti mehanikih
oteenja kao to se vidi na slici broj 2.

Slika 2: Krivulja ovisnosti snage vjetroturbine o brzini vjetra

VRSTE VJETROAGREGATA
Vjetroagregate razlikujemo prema:
4

a) snazi
b) mjestu ugradnje
c) poloaju osi vratila
d) nainu regulacije snage
e) nainu pretvorbe energije vjetra u elektrinu energiju
Prema snazi vjetroagregati se mogu grubo podijeliti na male vjetroagregate do 600 kW i na velike
preko 600 kW.
Vjetroagregati mogu biti instalirani na kopnu (onshore),na priobalnom podruju i na podruju
mora (offshore). Na kopnu se uglavnom postavljaju vjetroagregati snage do 3 MW, dok se
vjetroagregati snage preko 3 MW instaliraju na moru.

Slika 3. Vjetroagregat na moru

Slika 4. Vjetroagregat na kopnu

Slika 5.Vjetroagregat u priobalnom podruju

Kopnene instalacije vjetroagregata najee se nalaze u brdovitim podrujima barem 3 kilometra
udaljene od obale. One se najee smjetaju na vrh brda ili padine, jer na taj nain iskoritavaju
takozvanu topografsku akceleraciju koju vjetar dobije prelazei preko uzvisine. Ta dodatna brzina
vjetra radi znaajnu razliku po pitanju proizvodnje elektrine energije.
Lokacije na moru-to su one lokacije koje su udaljene vie od 10 km od kopna. Vjetroinstalacije
na tim lokacijama su manje napadne i izgledom i bukom. injenica da voda (a posebice duboka
voda) ima manju povrinsku "hrapavost" od kopna jako utjee na brzine vjetra, koje su mnogo
vee na moru. Faktori snage Cp su mnogo vei kod takvih instalacija. Kod lokacija s produenim
pliacima (kao primjerice u Danskoj), vjetroelektrane je lako instalirati, meutim to ba i nije
sluaj kod lokacija koje nemaju takve karakteristike. Openito govorei, morske instalacije
vjetroagregata su naelno skuplje od kopnenih. To je zbog toga to su im tornjevi vii kada se
urauna dio ispod vode i to je sama izgradnja skuplja. Proizvedena elektrina energija se do
kopna prenosi putem podmorskog kabla. Odravnje je takoer skuplje, a mora se paziti i na
zatitu od korozije, zbog ega se esto dodaju dodatni premazi i katodna zatita. Takve turbine su
najvee turbine u pogonu i predvia se da e njihova veliina (i instalirana snaga) i dalje rasti.
Vjetroelektrane smjetene na moru znaju imati i vie od 100 vjetroagregata.
Priobalne lokacije nalaze se unutar radijusa od 3 km od mora ili na moru unutar 10 km od kopna.
Ove lokacije su jako pogodne za instalaciju vjetroagregata, zbog vjetra proizvedenog zbog
razliitog zagrijavanja kopna i mora. Najea pitanja vezana uz ovakve instalacije
vjetroelektrana vezana su uz migraciju ptica, utjecaj na morski ivot, trokove i mogunosti
transporta i vizualnu estetiku.
Postoje dva osnovna tipa konstrukcije vjetroagregata: vjetroagregat s horizontalnom osi vrtnje
rotora (HAWT - Horizontal Axis Wind Turbine) i vjetroagregat s vertikalnom osi rotora (VAWT Vertical Axis WindTurbine). VAWT su danas rijetko zastupljeni zbog slabije iskoristivosti i zbog
preslabe brzine vjetra pri tlu (gradili su se bez stuba, a konstrukcija je primjenjiva i praktina kod
izvedbe malih vjetroagregata). VAWT vjetroagregati bi mogli svoju primjenu nai i u buduim
puinskim/plutajuim vjetroelektranama. Danas dominiraju vjetroagregati s horizontalnim
vratilima s obzirom na smjer vjetra u odnosu na
one s vertikalnim vratilima.
6

Slika 6.Vjetroelektrane
sa horizontalnom osom

Slika 7.Vjetroelektrane sa vertikalnom osom

Postoje i podvrste vjetroagregata kao to su Savoniusov vjetroagregat, Giromill i Darrieusov

vjetroagregat. Darrieusov vjetroagregat ima dobru efikasnost, ali malu pouzdanost zbog velikih
mehanikih naprezanja. Giromill je slian Darrieusovom vjetroagregatu, a glavna razlika je to su
lopatice ravne u odnosu na zakrivljene kod Darrieusovog agregata ime vjetroagregati postaju
pouzdaniji i efikasniji. Savoniusov je VAWT tip vjetroagregata koji energiju vjetra pretvara u
moment na rotirajuem trupu, te nisu toliko efikasne ali su jako pouzdane.

Slika 8. Savonius vjetroagregat

Slika 10. Giromill

Slika 9. Darrieusov vjetroagregat

Kod HAWT vjetroagregata postoje dvije izvedbe lopatice rotora i to sa zavjetrinske, odnosno s
privjetrinske strane stuba. Smjetaj sa zavjetrinske strane stuba ima puno vie nedostataka
(najvee je uvijanje elektrinih kablova), tako da se koristi u puno manjoj mjeri i to samo za
jedinice manjih snaga. Broj lopatica kod privjetrinske izvedbe je ee neparan zbog vee
stabilnosti u takvoj konfiguraciji. U zadnje vrijeme se ponovno razvijaju privjetrinski
vjetroagregati sa dvije lopatice ija je glavna prednost da su 20-25% jeftiniji i da imaju veu
pouzdanost, te se lake postavljaju. S druge strane oni proizvode manje elektrine energije i nisu
toliko efikasni.

Regulacija snage vjetroagregata moe biti:

a) pasivna regulacija pomou posebno projektiranih lopatica (stall regulation),
b) regulacija snage zakretanjem lopatica (pitch regulation),
c) aktivna stall regulacija (Active stall, Combi Stall). Kod ovog pristupa regulacija snage se
ostvaruje kombinacijom regulacije zakreta lopatica vjetroturbine (pitch regulation) i pasivne
regulacije pomou posebno projektiranih lopatica (stall regulation).

OSNOVNI DIJELOVI I KARAKTERISTIKE VJETROAGREGATA

Dijelovi vjetroagregata su:
- rotor ili vjetroturbina (sastoji se od glavine, vratila i lopatica obino 3 lopatice),
- koioni sistem,
-elementi za uleitenje sporohodnog vratila,
-upravljaki i nadzorni sistem,
-elektrini generator,
-zakretnik ili oprema za zakretanje,
-kuite stroja ili gondola,
-stub,
-prijenosnik snage (obino multiplikator),
-temelj,
-transformator,
-spoj na elektroenergetski sistem i posebna oprema.

Vjetroturbina
Lopatice rotora su u dananje vrijeme oblikovane poput avionskog krila. Njih pokree
aerodinamiki uzgon, i imaju prilino visok stepen konverzije energije vjetra u mehaniki rad.
Koriste se tri lopatice jer je to najpraktinija i najisplativija konfiguracija, te je s vremenom
postala uobiajena za gotovo sve velike proizvoae vjetroagregata. Kod dvije (a pogotovo jedne)
lopatice brzina vrtnje je znatno vea, to ima mnogo negativnih posljedica u smislu uinkovitosti
i ope prihvaenosti vjetroagregata.
Broj okretaja rotora se regulira aerodinamikim koenjem. Takvo koenje se ostvaruje odabirom
odgovarajueg ugla lopatice s obzirom na vjetar. Postoji i radna disk konica koja laganim
koenjem regulira broj okretaja rotora kao ispomo aerodinamikom koenju.
Ovisno o tome kako reguliramo snagu, rotor moe biti izveden na dva naina:
a) tako da se regulaciju napadnog ugla (napadni ugao krila) tokom rada vri zakretanjem
lopatica, na nain da se profil namjeta u optimalni poloaj (eng. pitch). Ovakva
regulacija je sloena i rotori ovakve izvedbe su skuplji, ali nuno primjenjeni za lopatice
due od 25 do 30 metara. Takoer postoji poseban motor za zakretanje, koji mijenjajui
postavni ugao lopatica mijenja napadni ugao struje zraka. Na taj nain se postie
smanjenje snage vjetroturbine za brzine vjetra manje od projektne, odnosno brzine vjetra
iznad projektne (namjetajui na optimalnu vrijednost na poetku rada vjetroagregata).

b) tako da se regulacija snage vjetroturbine vri koritenjem aerodinamikog efekta

poremeenog trokuta brzina (eng. stall). Dakle s promjenom brzine vjetra mijenja se na
aeroprofilu napadni ugao struje zraka, odnosno dolazi do poremeaja trokuta brzina te do
porasta ili gubitaka uzgona (tako npr. ako brzina vjetra poraste iznad projektne vrijednosti,
ugao vie nije optimalan). Za ovaj sluaj izvedbe rotora lopatice nemaju mogunost
zakretanja. Meutim, kako je vjetroturbina projektirana za neko podruje brzina, u ovom
sluaju izvedbe lopatice imaju unaprijed namjeten ugao za dotino podruje brzina (to
omoguuje najveu pretvorbu energije vjetra u elektrinu energiju).

Kabina
Kabina se nalazi na vrhu stuba. Njezini najbitniji dijelovi za jedan opi vjetroagregat, uz
odreene specifinosti ovisno o proizvoau i modelu su: kuite, elementi za uleitenje
sporohodnog vratila, zupaniki prijenosnik, brzohodno vratilo s disk konicom, generator,
kontrolna jedinica, rashladni sistem, motorni pogon za zakretanje kabine s konicom i hidrauliki
pogon. Zupaniki prijenosnik poveava brzinu vrtnje prijenosnim omjerom 30-60 puta. Iz njega
izlazi brzohodno vratilo koje pokree generator. Kod nekih tipova vjetroagregata generator je
direktno spojen na rotor bez prijenosnika. Elektroniki kontrolni sustav uz pomo podataka s
kontrolne jedinice (koja mjeri podatke o brzini i smjeru vjetra) prati uvjete rada vjetroagregata.

10

Slika 10. Osnovni dijelovi vjetroagregata

Stub
Stub je najee cijevaste izvedbe, makar u nekim sluajevima moe biti i reetkasti. Unutar
cijevastog stuba se nalaze stepenice, a kod veih se ponekad ugrauje i lift. U podnoju se nalazi
transformator koji povezuje vjetroagregat sa srednjenaponskom mreom, te kontrolna i mjerna
jedinica. Transformator se ponekad nalazi i u zasebnoj graevini u podnoju stuba.

Koioni sistem
Kada elektrini generator ispadne iz mree (pobjeg), odnosno brzina naleta vjetra prijee
maksimalnu vrijednost (iskljuna vrijednost, npr. 25 m/s) dolazi do izrazitog dinamikog
optereenja. Zato mora postojati koioni sistem kako bi rasteretio prijenosnik snage, odnosno
zaustavio rotor. Osim toga, bitno je rei da je takoer zadatak ovog sistema odrati projektnu
brzinu vrtnje konstantnom, odnosno osigurati sistem ije je djelovanje dinamiki uravnoteeno.
Disk konica je najea izvedba koionog sistema (kojom se na savremenim strojevima upravlja
mikroprocesorski), a smjetena je na sporookretnom vratilu kola prije prijenosnika ili na
brzookretnom vratilu generatora. Prilikom izbora broja koionih elemenata na disku konice,
naglasak treba staviti na izbjegavanje neuravnoteenosti obodnih sila koenja, odnosno na
postizanje optereenosti turbine iskljuivo momentom koenja.
11

Djelovanje im moe biti elektromagnetsko ili hidrauliko, a aktiviraju se signalom generatora

(zbog ispada iz mree, dakle prekid strujnog kruga) ili signalom ureaja kojim se mjeri brzina
vrtnje generatora.
Broj okretaja rotora se regulira aerodinamikim koenjem. Takvo koenje se ostvaruje odabirom
odgovarajueg ugla lopatice s obzirom na vjetar. Postoji i radna disk konica koja laganim
koenjem regulira broj okretaja rotora kao ispomo aerodinamikom koenju.

Upravljaki i nadzorni sistem

Ovaj sistem je u osnovi zaduen za upravljanje i nadziranje rada vjetroturbinsko-generatorskog
sistema. Ako ovakav sistem nije u cijelosti smjeten na vjetroagregatnoj jedinici (kao to moe
biti sluaj), ve je jednim dijelom na nekom udaljenijem mjestu, onda sistem zahtjeva i posebnu
telekomunikacijsku opremu. Dakle, mikroprocesorski upravljani sistem nadzire i upravlja radnim
procesima i zatitom, daje podatke o radu, elektrikim i mehanikim stanjima, obrauje podatke,
komunicira sa zaduenim osobljem, te izvjetava ili alarmira u sluaju nekakvog kvara, poara ili
slino.

Elektrini generator ili vjetrogenerator

Turbinski dio vjetrenjae s rotorom, konicama i prijenosnikom snage predstavlja vaan dio
cjelokupnog sistema, ija je osnovna funkcija pogon elektrinog generatora. Za pravilan i siguran
rad vjetroturbinsko - generatorskog sistema, generator mora ispunjavati zahtjeve kao to su:

visok stepen iskoristivosti u irokom krugu optereenja i brzine okretanja;

izdrljivost rotora na poveanim brojevima okretaja u sluaju otkazivanja svih zatitnih

sistema;

izdrljivost, odnosno postojanost konstrukcija na visokim dinamikim optereenjima

prilikom kratkih spojeva, te pri ukljuivanju i iskljuivanju generatora;

uleitenje generatora na nain da se garantuje dugotrajnost.

Uzimajui u obzir uvjete poveane vlanosti, slanosti, zatim otpornost na krute estice, povienu
temperaturu i sline uvjete, pred generatore se takoer postavlja zahtjev pouzdanosti sa to je
12

mogue manje odravanja. Razni su kriteriji prema kojima se moe izvriti podjela generatora.
Tako npr. prema nainu rada generatori se mogu podijeliti na one:

za paralelni rad s postojeom distributivnom mreom,

samostalni rad,

spregnuti rad s drugim izvorima energije.

Prema vrsti elektrine struje mogu biti: istosmjerni ili izmjenini. Istosmjerni generatori se zbog
problema s pouzdanosti rijetko primjenjuju. Prema nainu okretanja postoje generatori: s
promjenjivom ili s nepromjenjivom brzinom okretanja, uz zadravanje iste frekvencije.

Zakretnik ili oprema za zakretanje

Zakretnik slui za zakretanje turbinskog ili generatorskog sistema. Nalazi se ispod kuita
vjetroturbine, na vrhu stuba. Preko punog prijenosa (omjera reda veliine 1:1000) s velikim
zupastim prstenom, uvrenim na stubu, izravnava se osa vratila rotora s pravcem vjetra. To je
naravno, u ovisnosti o vrsti vjetroturbine, odnosno da li je ista postavljena niz vjetar ili uz vjetar.
Zakretanje zapravo vri motor. On na sebi ima ugraenu konicu koja onemoguuje zakretanje
kuita zbog naleta vjetra. Zakretanje kuita regulira sistem koji je izvan funkcije kad su
poremeaji smjera vjetra manji (u prosjeku jednom u deset minuta dogodi se zakretanje kuita).

Prijenosnik snage
Prijenosnik snage je u veini sluajeva multiplikator i moe biti razliitih izvedbi. Hlaenje
prijenosnika se najee vri zrakom, a podmazivanje sintetikim uljem. Prilikom analiziranja
naina na koji se vrtnja prenosi s vjetroturbinskog kola na elektrini generator, naroitu vanost
zauzimaju materijali izrade elemenata sklopa, vrsta prijenosa i prijenosni omjer. Vjetroturbina i
generator su spojeni pomou mehanike spojnice za koju se najee podrazumijeva da u sebi
ima mjenjaku kutiju s prijenosnikom. Prijenosnik ima funkciju prilagoavanja nie brzine vrtnje
rotora vjetroturbine vioj brzini vrtnje rotora elektrinog generatora. Ukoliko su generatori
viepolni niskobrzinski i po mogunosti sinhroni s uzbudnim namotom ili uzbudnim
permanentnim magnetima, mehaniki prijenosnik nije ni potreban (to je sluaj kod vjetroturbina
novijeg dizajna).
Iznos snage konverzije vjetroturbine regulira se pomou sistema za upravljanje uglom zakreta
lopatica (eng. pitch regulated), koji takoer moe postojati unutar opreme nekih vjetroturbina, ali
i ne mora. Koritenjem tog regulacijskog mehanizma elisa se zakree oko svoje due osi i
omoguuje smanjenje mehanike snage, ovisno o karakteristikama vjetroturbine.
13

Ako vjetroturbina nema regulacijski sistem zakretanja, naglasak se stavlja na konstrukciju

lopatica koje se projektiraju prema aerodinamikom efektu, tako je, u sluaju previsokih brzina
vjetra, vjetroturbina zatiena od povienja snage.

Prikljuak na elektroenergetski sistem

S obzirom na prikljuak na elektroenergetski sistem vjetroelektrane mogu biti: vjetroelektrane
direktno prikljuene na mreu i u izvedbi sa stalnom brzinom vrtnje ili vjetroelektrane u izvedbi s
promjenjivom ili djelomino promjenjivom brzinom vrtnje.

IZVEDBE GENERATORA
Prema nainu konverzije energije vjetra u elektrinu energiju te njihovim prikljukom na
elektrinu mreu vjetroagregati se mogu podijeliti na:
1.vjetroagregate s asinhronim generatorom i multiplikatorom
2.vjetroagregate sa sinhronim generatorom, sa ili bez multiplikatora.
Tako razlikujemo:
a) asinhroni kavezni jedno ili dvobrzinski generator (2p=4 ili 6), s multiplikatorom
b) asinhroni klizno-kolutni dvostrano napajani generator, s multiplikatorom
c) sinhroni generator sa uzbudnom strujom na rotoru, direktni pogon
d) sinhroni generator sa uzbudnom strujom na rotoru, s multiplikatorom
e) sinhroni generator s trajnim magnetima, direktni pogon
f) sinhroni generator s trajnim magnetima, s multiplikatorom

Asinhroni kavezni generator i turbine konstantne brzine vrtnje

Prednosti: jednostavnost izrade, jednostavno odravanje, priguenje pulzacija momenta turbine,
niska nabavna cijena i direktno spajanje na mreu.
Nedostaci: potrebna jalova energija, potreban soft start ureaj za prvo prikljuenje na mreu,
primjenjivo samo za fiksne brzine turbine, upotreba multiplikatora, neupotrebljivi za maine sa
mnogo polova.

14

Slika 11. Vjetroagregat s multiplikatorom, asinhronim generatorom i turbinom konstantne brzine

vrtnje
U praksi je esta varijanta kaveznog asinhronog generatora s promjenjivim brojem polova, obino
za dvije brzine vrtnje.

Asinhroni klizno-kolutni dvostrano napajani generator

Prednosti: bitno smanjena snaga i cijena pretvaraa, mogunost regulacije brzine vrtnje za
optimalno koritenje energije, jalova snaga za magnetiziranje stroja iz pretvaraa, mogu
podsinhroni i nadsinhroni rad.
Nedostaci: klizni koluti i etkice, troenje, odravanje sloeno upravljanje agregatom, direktan
spoj na mreu otean.

Slika 12. Vjetroagregat s multiplikatorom, asinhronim generatorom i turbinom promjenjive

brzine vrtnje
Dvostrano napajani asinhroni generator ima veliku primjenu u vjetroagregatima zbog
nepredvidivo promjenljive brzine vjetra, odnosno potrebe regulacije brzine turbine. Stator
generatora spaja se na mreu 50 Hz, a rotor se spaja na mreu preko frekvencijskog pretvaraa i
transformatora.

Sinhroni generator s uzbudnom strujom na rotoru, s multiplikatorom

Prednosti: jednostavno upravljanje jalovom snagom, iroko podruje brzina vrtnje, jednostavan
za upravljanje, male dimenzije i masa generatora, standardni generator.
Nedostaci: potreban pretvara za ukupnu snagu, potreban uzbudni sistem, klizni koluti i etkice,
troenje i odravanje, visoka cijena, gubici, problem odravanja multiplikatora.

15

Slika 13. Vjetroagregat s multiplikatorom, sinhronim generatorom i turbinom promjenjive brzine

vrtnje
Prikljuenje generatora ovog tipa u energetski sistem fiksne frekvencije izvodi se upotrebom
frekventnog pretvaraa.

Sinhroni generator s uzbudnom strujom na rotoru, direktan pogon

Prednosti: jednostavno upravljanje jalovom snagom, iroko podruje brzina vrtnje, jednostavan
za upravljanje, jednostavnija izvedba vjetroagregata jer nema multiplikatora koji se smatra
kompliciranim za izradu i odravanje, vea korisnost agregata
Nedostaci: potreban pretvara za ukupnu snagu, potreban uzbudni sistem, klizni koluti i etkice,
troenje i odravanje,velike dimenzije i masa, problem izrade, transporta i montae.

Slika 14. Vjetroagregat bez multiplikatora, sa sinhronim generatorom i turbinom promjenjive

brzine vrtnje
Ovo je primjer neklasine izvedbe generatora, velikih dimenzija i mase. Zbog velikog broja
16

polova i male brzine vrtnje generator mora razvijati veliki moment vrtnje.

Sinhroni generator s trajnim magnetima, s multiplikatorom

Prednosti: jednostavan rotor bez potronih dijelova i uzbudnog namota, nema gubitaka u rotoru,
vea korisnost agregata, male dimenzije i masa generatora, standardni generator
Nedostaci: visoka cijena trajnih magneta, mogunost razmagnetiziranja, nema regulacije struje
uzbude, visoka cijena, gubici, problemi odravanja multiplikatora

Sinhroni generator s trajnim magnetima,direktan pogon

Prednosti: jednostavan rotor bez potronih dijelova i uzbudnog namota, nema gubitaka u rotoru,
vea korisnost agregata, jednostavnija izvedba cijelog vjetroagregata jer nema multiplikatora koji
se smatra kompliciranim za izradu i odravanje, vea korisnost agregata
Nedostaci: visoka cijena trajnih magneta, mogunost razmagnetiziranja, nema regulacije struje
uzbude, velike dimenzije i mase, problemi izrade, transporta i montae
Generatori s trajnim magnetima pokazuju se kao dobro rjeenje zbog laganog odravanja.
Kod vjetroagregata s multiplikatorom rotor vjetroturbine je preko vratila i leajeva spojen na
prijenosnik prijenosnog omjera do 1:100. Na drugom kraju prijenosnika nalazi se vratilo
asinhronog generatora koji u pravilu ima nominalnu brzinu oko 1500 o/min. Asinhroni generator
moe biti i kavezni sa dvije brzine vrtnje 1000 o/min i 1500 o/min, a ovo rjeenje generatora
nalazimo kod vjetroagregata do 1000 kW. Izmeu prijenosnika i generatora nalazi se disk sa
konim oblogama.
Kod vjetroagregata bez multiplikatora energija vjetra preko rotora turbine i generatora pretvara se
u elektrinu energiju koja se dalje preko frekventnog pretvaraa i transformatora prenosi u mreu.
Rotor vjetroturbine i rotor generatora su na istoj osovini. Generator je sinhroni s mnogo polova
(vie od 60), sa ili bez permanentnih magneta. Brzina je promjenljiva, pa tako i inducirani napon i
frekvencija. Da bi u mreu dobili konstantan napon i frekvenciju izmeu generatora i
transformatora nalazi se frekventni pretvara.

Odreivanje vjetropotencijala na lokaciji vjetroelektrane

Zbog jake ovisnosti prinosa energije (a samim time i ekonomske isplativosti) o brzini vjetra
(ovisnost energije vjetra o kubu brzine vjetra), potrebna su tana mjerenja vjetra na samoj
lokaciji. Mjerenja se obavljaju pomou anemometara koji su privreni na stubove, priblino na
visini osi na kojoj e se nalaziti vjetroagregati (iako se zadnjih godina biljei rast tzv. udaljenih
mjerenja pomou LIDAR-a). Obino treba postaviti vie stubova na lokaciji u vremenu od barem
est mjeseci, a preporuuje se da to vrijeme mjerenja bude nekoliko godina. Brzina vjetra je
osnovni parametar od kojega se kree pri projektiranju svih vjetroagregata koji e se nalaziti na
17

lokaciji, njihovog broja i prostornog razmjetaja. Brzina vjetra takoer slui kao polazna taka za
sve proraune o ekonomskoj isplativosti i proizvodnji energije. Osjetljivost doprinosa energije o
brzini vjetra ovisi i o brzini samog vjetra kao to moemo vidjeti na slici 15. Zbog toga je
posebno vano tano mjeriti brzine vjetra na lokacijama gdje je ta brzina manja.

Slika 15 Osjetljivost proizvodnje energije o brzini vjetra

Za odreenu lokaciju bitno je poznavati i smjerove iz kojih pue vjetar (rua vjetrova), da bi se
odredio optimalni raspored vjetroagregata kako bi maksimalno iskoristili vjetar iz svih smjerova.
Druga najvanija karakteristika vjetra, osim srednje brzine, je i raspodjela brzine vjetra. Npr. neka
postoje dvije lokacije, jedna sa srednjom brzinom vjetra od 9 m/s, gdje konstantno pue 9 m/s
(cijelo vrijeme), a da na drugoj lokaciji pue 1/3 vremena 4 m/s (granina brzina za rad
vjetroagregata), 1/3 26 m/s (iznad granine brzine za rad), i 1/3 9 m/s. Na drugoj lokaciji je
prosjek ak 13 m/s, unato tome to je proizvedeno 3 puta manje energije nego na prvoj lokaciji
gdje je prosjek dosta manjih 9 m/s. Tri godine mjerenja znaajno smanjuje odstupanja brzine
vjetra u odnosu na dugogodinje oscilacije vjetra, na 3% u brzini vjetra i oko 4% u proizvodnji
energije. Ostali bitniji podaci o vjetru su dugorona gustoa zraka na lokaciji i intenzitet
turbulencije vjetra na lokaciji. Sami po sebi ne utiu na proizvodnju energije iz vjetra, ali utiu pri
odreivanju optereenja na lopatice rotora i na oekivani vijek trajanja samog vjetroagregata.
Koriste se dvije metode za dugorono predvianje vjetropotencijala na lokaciji:
1.) podaci s lokacije se uporeuju sa dugorono skupljenim podacima sa referentnih
meteorolokih stanica
18

2.) koritenje podataka mjerenja iskljuivo s lokacije

Dananja situacija i budui trendovi u razvoju vjetroagregata

Vjetroelektrane proizvode vie od 1% ukupne proizvedene elektrine energije. U 2007. dodano je
19,7 MW snage iz vjetroelektrana. S tim dodanim kapacitetima ukupan kapacitet vjetroelektrana
u svijetu iznosi 93 849 MW na kraju 2007. Stopa porasta instalirane snage vjetroagregata za
2007. iznosi 26,6%, a u 2006. instalirani kapacitet je porastao za 25,6%. Ta instalirana snaga
proizvodi oko 200 TWh elektrine energije godinje, to je otprilike 1,3% ukupne proizvodnje. U
nekim zemljama i regijama vjetroelektrane sudjeluju s vie od 40% proizvedene elektrine
energije. Na podruju vjetroenergetike zaposleno je 350 000 ljudi diljem svijeta. U razdoblju
izmeu 1998. i 2007. ukupna instalirana snaga vjetroelektrana poveala se deseterostruko. Europa
predvodi u ovom sektoru sa 61% od ukupne instalirane snage , slijede Amerika s 20% i Azija s
17%. Od pojedinih zemalja vodee su Njemaka (22 GW), SAD (16 GW) i panija (15 GW).
Krajem 2010. na svijetu je bilo instalirano oko 197 GW vjetroagregata, a godinji prirast je bio
oko 35 - 40 GW (37 642 GW 2010.). Kina je preuzela vodee mjesto u godinjoj koliini
instalacija s udjelom veim od 50%, a i vodee mjesto u ukupno instaliranoj snazi, u emu je
pretkla SAD. U Europi prva dva mjesta dre Njemaka i panija. Sektor vjetra u svijetu je tokom
2010. napravio prometa 40 milijardi eura, a u industriji vjetra je bilo zaposleno oko 670 000 ljudi.
Najvei udio energije vjetra u ukupnoj proizvodnji je u Danskoj (21%), Portugalu (18%) i paniji
(16%).
Najvei svjetski proizvoa vjetroagregata je trenutano danski Vestas, drugi je kineski Sinovel, a
prate ih ameriki GE, i kineski Goldwind. Na petom mjestu je njemaki Enercon. Treba
napomenuti da su moderni vjetroagregati napravljeni potpuno u skladu s zahtjevima elektrinih
prijenosnih i distribucijskih mrea, odnosno prema pravilima funkcioniranja istih, te gotovo po
svemu imaju osobine klasinih elektrana. Jedina iznimka je intermitentnost samog izvore
energije.

Ekonomija
Cijena energije vjetra odreena je cijenom instalacije same turbine, kamatnoj stopi na uloen
novac i koliini proizvedene energije. Moderni vjetroagregati kotaju izmeu 900 - 1200
eura/kW, to je jo uvijek znatno vea cijena od investicijske cijene plinsko-parne termoelektrane
(550 - 850 eura/kW). Ta cijena se odnosi na velike vjetroelektrane koje sadre mnogo velikih
jedinica, dok je cijena manjih vjetroagregata jo i vea. Jo prije desetak godina vjetroelektrane
su bile neisplativ izvor elektrine energije, jer tada cijenom i snagom nisu mogle konkurirati
dominantnim tehnikama proizvodnje elektrine energije. Danas je situacija ipak neto drugaija
zahvaljujui unaprijeenju tehnologije proizvodnje, zbog koje se visina cijene elektrine energije
dobivene iz vjetroelektrane pribliila prihvatljivim vrijednostima. Krajem 80-ih godina cijena
elektrine energije dobivene iz vjetroelektrana iznosila je 38 centi/kWh. Danas je uobiajena
19

cijena izmeu 4 i 6 centi/kWh (naravno treba uzeti u obzir da se do ove cijene dolazi uz jo uvijek
izraen poticaj drava na proizvedenu energiju iz vjetroagregata). Garantirana otkupna cijena
vjetroelektrine proizvodnje u Hrvatskoj u proloj godini kretala se izmeu 8,9 do 9,6 centa/kWh
(0,65 - 0,71 kn/kWh). Osnovno nastojanje strunjaka je smanjenje cijene proizvodnje energije na
2 do 3 centa/kWh. Time bi vjetar kao energetski izvor postao konkurentan elektranama na fosilna
goriva, odnosno iskoritenje energije vjetra bi podrazumijevalo prodor obnovljivih izvora
energije na svjetskom tritu energenata. Budui da Europa nema dovoljnu kontrolu trita
fosilnih goriva, zadnjih 10 godina moe se uoiti njezino intenzivno istraivanje i gradnja
postrojenja koja koriste alternativne izvore energije, a kao najrazvijenije meu njima istie se
iskoritavanje vjetra.

Zakljuak

20

Zbog razvijenosti tehnologije, uinkovitosti i ekonomije, vjetar trenutno izgleda kao

najperspektivniji izvor energije budunosti, ali je ve i znaajan izvor elektrine energije
sadanjosti.

Jednom kada se otplati kapitalna investicija vjetroelektrane, tj. kada se njena ukupna
vrijednost amortizira to je uz solarne elektrane trenutno najjeftiniji izvor energije.
Trokova za gorivo nema, a trokovi pogona i odravanja su minimalni. Uticaj na okolinu
gotovo da i ne postoji, pogotovo u poreenju s drugim izvorima energije posebno
fosilnim gorivima.

21

Postoje predvianja da bi vjetar mogao pokriti i 80% potreba ovjeanstva za elektrinom

energijom do 2050. godine.

Vjetroagregati su iskoristivi na lokacijama gdje je prosjena brzina vjetra vea od 4.5 m/s.
Idealna lokacija bi trebala imati konstantno strujanje vjetra bez turbulencija i sa
minimalnom vjerojatnoom pojave naglih olujnih udara vjetra. Lokacije se prvo
selektiraju na osnovi karte vjetra, te se onda potvruju praktinim mjerenjima.

Posebna panja se mora posvetiti tanom postavljanju turbina, jer ponekad mala visinska
razlika moe imati znaajan uticaj na proizvodnju elektrine energije.