Professional Documents
Culture Documents
Jovanka Kalic Srpska Drzava I Ohridska Arhiepiskopija U XII Veku PDF
Jovanka Kalic Srpska Drzava I Ohridska Arhiepiskopija U XII Veku PDF
Jovanka Kalic Srpska Drzava I Ohridska Arhiepiskopija U XII Veku PDF
UDK: 94(497.11):27774(497.17)11
Tema o odnosima srpske dr`ave i Ohridske arhiepiskopije usko je povezana sa istorijom Ra{ke, jer tek preno{ewem dr`avnog sredi{ta iz primorskih oblasti stare Dukqe u prostrane kontinentalne predele zale|a, dr`ava
ra{kih `upana stupa na teritoriju Ohridske arhiepiskopije. Dve teme, podrobno obra|ivane u na{oj i stranoj stru~noj literaturi srpska dr`ava i
Ohridska arhiepiskopija, stapaju se u novu temu, prividno politi~ku odnosno
duhovnu, u osnovi su{tinsku za potowu dr`avu Nemawi}a.
[ire hronolo{ke okvire ovog priloga gradi doba `upana Vukana (kraj
H po~etak H veka), odnosno uspostavqawe Srpske autokefalne arhiepiskopije (1219). Me|utim, raspolo`ivi izvori su`avaju istra`iva~ko podru~je
na u`i vremenski okvir i na samo neke teme tog va`nog odnosa dr`ave i crkve
na tlu Srbije. Svaki novi podatak u tom sklopu zaslu`uje posebnu pa`wu.
Polaznu osnovu razmatrawa ~ini podru~je kojim je vladao `upan Vukan,
ta~nije, odre|ivawe zapadne granice Ohridske arhiepiskopije u H i H veku.
Neke su ~iwenice poznate: u vreme wenog osnivawa, u doba cara Vasilija
(10191020), pomiwu se episkopije u Sirmijumu, Rasu i Prizrenu kao najzapadnije eparhije na obodu Ohridske arhiepiskopije.1 To zna~i da su zapadne granice tih eparhija prakti~no bile podru~je razgrani~ewa prema susednim crkvenim oblastima u Primorju (Dra~ka mitropolija i katoli~ke biskupije u
primorskim gradovima).
1 H. Gelzer, Ungedruckte und wenig bekannte Bistumerverzeichnisse der Orientalischen Kirche,
BZ (1892), 257; BZ 2 (1893), 41.
198
Jovanka Kali}
199
na, pa je i izdava~ dela Ane Komnine taj tekst poruke stavio pod znake navoda.8
Vukan je krajem H veka svoju zemqu nazvao Srbijom, a ta zemqa se od davnina
nalazi u eparhiji prestola Bugarske, Srbija ima episkopa u Rasu, koga rukopola`e arhiepiskop Bugarske, Srbija odavno `ivi pobo`no i hri{}anski,
wom upravqa arhijerej koga su joj Oci dali, zavr{ava svoju misao ohridski arhiepiskop Dimitrije Homatijan.9 On je starinu svojih duhovnih prava u Rasu
i drugde u srpskim zemqama branio poznatim pismom koje je 1220. godine uputio monahu Savi, sinu velikog `upana Srbije, koji je upravo tih godina postavqao temeqe Srpske crkve.
Dr`avu `upana Vukana i prilike u Ohridskoj arhiepiskopiji u doba Dimitrija Homatijana razdvaja ~itav jedan vek (oko 11151220).10 Ohridska arhiepiskopija je delila sudbinu Vizantijskog carstva u balkanskim zemqama. Dr`avne i crkvene granice su se poklapale kad god je to bilo mogu}e. Oru`jem i
verom se {titio uspostavqeni poredak. Komninska epoha je to dosledno sprovodila i pored brojnih te{ko}a na raznim stranama. Na polo`aj ohridskog arhiepiskopa vizantijski carevi su dovodili istaknute li~nosti carigradskog
dru{tva, obrazovane teologe, u~iteqe, intelektualce najvi{eg reda, po pravilu vrlo bliske carskom domu. Oni su, opet, nastojali da na polo`aje pot~iwenih episkopija dovedu dostojne qude. Takvu je du`nost car Aleksije Komnin
krajem H veka poverio veoma obrazovanom Teofilaktu Ohridskom. U prole}e
1090. godine on se ve} nalazio na tom polo`aju.11 Wegova dragocena prepiska
pru`a obiqe gra|e za upoznavawe `ivota crkve i dr`ave, za odnose arhijereja
sa lokalnim vizantijskim vlastima na tlu Ohridske arhiepiskopije, sukobe
unutar crkve, itd. Merila za izbor episkopa su i tada bila visoka. O wima
svedo~i sam Teofilakt Ohridski u pismu upu}enom Jovanu Taronitu, duksu
Skopqa (pre 1107. godine). On tu isti~e neophodnost da crkveni velikodostojnici poseduju najvi{e li~ne i moralne osobine, zapa`eno duhovno, ali i svetovno obrazovawe, kako bi mogli odgovoriti velikim zadacima crkve u poverenim eparhijama. Samo vrsni u~iteqi i propovednici mogli su obavqati te du`nosti. U takve arhijereje ubrajao je Teofilakt Ohridski, pored ostalih, i
episkopa beogradskog.12 U obimnoj i raznovrsnoj prepisci Teofilakta Ohridskog (kraj H i po~etak H veka) nema pomena o Ra{koj episkopiji. Hronolo{ki podaci otkrivaju da je Teofilakt bio savremenik velikog `upana Vukana.
Teofilaktova prepiska se prekida 1108. godine, pa se u nau~noj literaturi
smatralo da je on umro ubrzo posle te godine. Me|utim, P. Gotje (P. Gautier)
Ibid.
G. Ostrogorski, Pismo Dimitrija Homatijana sv. Savi i odlomak Homatijanovog pisma
patrijarhu Germanu o Savinom posve}ewu, Svetosavski zbornik 2, Beograd 1939, 102, 103.
10 Godina smrti `upana Vukana nije zabele`ena. Smatra se da je umro u drugoj deceniji H
veka, izme|u 1112. i 1115. godine: Istorija srpskog naroda, , Beograd 1981, 199 (J. Kali}), sa pregledom va`nije literature. Up. i T. @ivkovi}, Portreti srpskih vladara, Beograd 2006, 114115.
11 P. Gautier, Lepiscopat de Theophylacte Hephaistos archeveque de Bulgarie, REB 21 (1963),
165, smatra da ga je na tu du`nost imenovao car Aleksije Komnin 1088. godine.
12 Theophylacte dAchride, Lettres, ed. P. Gautier, Thessalonique 1986, 191193; Vizantijski
izvori , 352353.
8
9
200
Jovanka Kali}
201
202
Jovanka Kali}
203
hom {irio i u~vr{}ivao svoju vlast u severoisto~nim delovima ruskih zemaqa. Odnos prema crkvi spadao je, kao i drugde, u bitna pitawa verskog ali i
politi~kog `ivota zemqe i zadirao je u temeqe rusko-vizantijskih odnosa. Od
sredine H veka me|u sporna pitawa spada i pravo izbora arhijereja u Rusiji.
Sabor ruskih episkopa je 1147. godine bez saglasnosti carigradskog patrijarha izabrao Klimenta za kijevskog mitropolita. Vizantija je sa svoje strane nastojala da odr`i svoja duhovna prava u ruskim zemqama, ~esto me|usobno zava|enim tokom H veka.
Knez Andrija Bogoqupski je 60-ih godina H veka do{ao u sukob sa rostovsko-suzdaqskim episkopom Leontijem . Ruski letopisi su zabele`ili
osnovne podatke o sukobu i toku doga|aja. Nesporazum je nastao oko bogoslovskih pitawa, ta~nije, povodom tuma~ewa o postu (sreda, petak) u slu~ajevima
kada se ti dani poklapaju sa velikim hri{}anskim praznicima. Episkop Leontije, poreklom Grk, zastupao je stroga na~ela, sukobio se sa knezom Andrijom,
zatim i sa episkopom Fedorom, koji je u`ivao kne`evu naklonost, kao i sa nekim drugim predstavnicima crkvenih vlasti. Spor je potrajao i uzeo maha. Leontije je u dva maha bio li{en svog polo`aja u rostovsko-suzdaqskoj eparhiji.
Kada je drugi put bio prognan, posle niza nesporazuma, kona~no se uputio u
Carigrad da pred licem cara Manojla potra`i re{ewe sukoba. Me|utim,
car se tada nalazio na pohodu protiv Ugarske, na reci i tu je Leontije potra`io svog sagovornika. Pored cara Manojla, Leontije je tu zatekao bugarskog
episkopa Adrijana. S wim je pred carem stupio u raspravu i po{to je Leontije uvredio cara, carske sluge su ga napale s namerom da ga bace u reku.32 Doga|aju su prisustvovali poslanici iz nekoliko ruskih kne`evina. Leontije je
pre`iveo sukob s Adrijanom, u stvari ohridskim arhiepiskopom Jovanom, tu,
na reci, a u spor se u jedan mah ukqu~io i carigradski patrijarh Luka Hrisoverg.33 Ostao je trag o tzv. Leontijevskoj jeresi u ruskim letopisima pod
godinom 1164.34
Za na{u temu je od interesa samo balkanski deo `ivotnog puta prognanog
rostovsko-suzdaqskog episkopa Leontija. Najpre, hronolo{ko pitawe kada je
do{lo do susreta Leontija sa carem Manojlom Komninom na wegovom pohodu
protiv Ugarske? Po{to se zna da je Adrijan Komnin umro februara 1164. godine, opisani doga|aj se mogao odigrati samo 1163. godine, kako je to s pravom zakqu~io i G. Princing.35 To potpuno odgovara hronologiji ugarsko-vizantijskih odnosa koju pru`a pre svega Jovan Kinam, ali i drugi izvori komninske
32 Osnovni podaci su sa~uvani u Lavrentijevskom letopisu: Polnoe sobranie russkih letopise, , Leningrad 1926, stb. 352, ali se vesti o tim doga|ajima nalaze i u poznijim letopisima. Va`nija literatura: P. Sokolov, Russki arhiere iz Vizantii i pravo ego nazna~eni do na~ala H v., Kiev 1913, 33; N. N. Voronin, Andre Bogolbski i Luka Hrisoverg, VV 21 (1963),
3238; W. Vodoff, Un parti theocratique dans la Russie du H siecle? Remarques sur la politique ecclesiastique dAndre de Bogoljubovo, Cahires de civilisation medievale 17 (1974), 195.
33 V. Grumel, Les regestes des actes du Patriarcat de Constantinople, , Paris 1989, N. 1052.
34 Lavrentijevski letopis, Polnoe sobranie russkih letopise, , stb. 351352.
35 G. Prinzing, o. c. 555556.
204
Jovanka Kali}
205
skim zemqama (1166). Dve manastirske crkve u topli~kom kraju, ona Sv. Nikole i druga, posve}ena kultu Bogorodice, pripadaju tome vremenu.39 Istorijski
izvori se ne sla`u u pogledu redosleda gradwe ovih hramova. Prema podacima
sa~uvanim u delu Sv. Save, odnosno u nekim letopisima, prvenstvo se daje crkvi Sv. Nikole, dok se u delu Stefana Prvoven~anog navodi da je Nemawa prvo
gradio Bogorodi~inu crkvu, pa tek onda hram Sv. Nikole.40 Ne{to kasnije, to
ponavqa i Domentijan.41 Rezultati sistematskih istra`ivawa obeju crkava od
strane na{ih istaknutih nau~nika (B. Vulovi}, \. Bo{kovi}, M. ^anak-Medi}, M. Qubinkovi}) upu}uju na zakqu~ak da je kazivawe Stefana Prvoven~anog o gradwi hramova verovatnije.42 Zna se, tako|e, da je Bogorodi~ina crkva u
stvari samo obnovqeni ranovizantijski hram, dok je crkva Sv. Nikole potpuno
nova gradwa srpskog `upana. Dragocenu ~iwenicu, posebno u hronolo{kom
smislu, predstavqa nalaz novca Manojla Komnina u neporeme}enom sloju uz
temeqe severnog zida naosa crkve Sv. Nikole u Toplici.43 Najstariji deo crkve time je pouzdano datovan.
Crkva Sv. Nikole je odavno privukla pa`wu istra`iva~a vizantijske sakralne arhitekture. Wene arhitektonske vrednosti, koncepcija prostora, oblik apside na isto~noj strani, struktura potkupolnog prostora, osobeni na~in
zidawa opekom i mnoge druge pojedinosti kojima se odvaja od potowih hramova
ra{ke {kole u Srbiji, uvrstili su ovu Nemawinu zadu`binu iz rane faze wegove ktitorske delatnosti u niz reprezentativnih hramova carigradskog porekla, pa se ~ak pomi{qalo i da su graditeqi bili iz carske prestonice (G. Millet, M. Vasi}, B. Vulovi}, L. Breje i drugi). Novija istra`ivawa M. [uput ukazala su i na mogu}i uzor Nemawine crkve u prestoni~koj arhitekturi Carstva.
U pitawu je sredwa crkva carigradskog manastira Hrista Pantokratora, ina~e
grobna crkva Komnina, nesumwivo hram velikog ugleda.44 Ova vredna zapa`awa
o crkvi Sv. Nikole, ipak, zavise i od namene Nemawine zadu`bine u Srbiji,
koja se jo{ uvek ne mo`e pouzdano utvrditi.
U tragawu za putevima kojima je sakralna arhitektura komninske epohe
mogla uticati na gradwu crkve Sv. Nikole u Toplici pre 1166. godine treba
uzeti u obzir i istorijske podatke o ulozi koju je ohridski arhiepiskop Jovan
(Adrijan) Komnin mogao imati u Srbiji. U Toplici, u isto~noj zemqi Nemawinog ota~astva, kako je tu oblast nazivao Domentijan,45 wegov uticaj je mogao
39 M. ^anak-Medi} \. Bo{kovi}, Arhitektura Nemawinog doba, , Spomenici srpske arhitekture sredweg veka, izd. Republi~ki zavod za za{titu spomenika kulture, Beograd 1986, 2728.
40 V. ]orovi}, Spisi Sv. Save, 153; isti, @itije Simeona Nemawe od Stevana Prvoven~anoga, 2022.
41 Domentijan, @ivot sv. Simeuna i sv. Save, izd. \. Dani~i}, Beograd 1865, 79.
42 M. ^anak-Medi} \. Bo{kovi}, nav. delo, 2728.
43 M. Ljubinkovi}, Iskopavanja kompleksa crkve Sv. Nikole kod Kur{umlije, Arheolo{ki pregled
10 (1968), 189.
44 M. [uput, Carigradski izvori arhitekture crkve Sv. Nikole u Kur{umliji, Zbornik
radova Stefan Nemawa Sv. Simeon Miroto~ivi. Istorija i predawe, SANU, Odeqewe istorijskih nauka, kw. 26, Beograd 2000, 171178.
45 Domentijan, nav. delo, 7.
206
Jovanka Kali}
207
Jovanka Kali}
LETAT SERBE ET LARCHEVECHE DOCHRID AU XIIe SIECLE
Lepoque des Comnene (10811185) voit le glissement progressif du centre de
lEtat serbe, depuis lancienne Dioclee et les contrees du littoral adriatique plus a
linterieur de larriere-pays, cest-a-dire sur le territoire de larcheveche grec
dOchrid. Celui-ci correspondait alors une vaste region dont les limites avaient ete
fixees au debut du XIe siecle lorsque, sous le regne de Basile II (9761025),
Byzance a retabli son autorite sur le territoire des Balkans. De tous les souverains
serbes, le grand Joupan Vukan (fin du XIe debut du XIIe siecle) est le premier a
avoir alors etendu son autorite sur la contree de Ras, autrement dit le territoire de
leveche du meme nom qui entrait dans le diocese Ochrid et dont les eveques
siegeaient alors depuis plusieurs siecles dans leglise Saint-Pierre-et-Paul
(aujourdhui Saint-Pierre pres de Novi Pazar).
Dans ce travail lauteur observe les relations entretenues par lEtat serbe et
lEglise grecque sur le sol de la Serbie du XIIe siecle, lesquelles etaient avant tout
fonction des relations politiques entre ce meme Etat et Byzance. Pour lepoque
meme du joupan Vukan nous navons aucune donnee concernant lactivite des
eveques de Ras. Le present texte accorde donc une attention plus particuliere a la
situation enregistree vers le milieu du XIIe siecle, a savoir sous le regne de Stefan
Nemanja, fondateur de la dynastie des Nemanji}. Dapres le systeme de pouvoir
alors en vigueur en Serbie, Stefan Nemanja sest tout dabord vu confier
ladministration dune partie de lEtat serbe (11581159). Il sagissait en
loccurrence des regions appelees Ibar, Rasina, Toplica et Reke, cest-a-dire les
contrees orientales du pays jouxtant directement le territoire sous lautorite directe
de Byzance. Pour cette periode, les sources serbes notent tout particulierement
lengagement de ce prince en faveur de lerection de monasteres (un premier place
sous le vocable de saint Nicolas et un second consacre au culte de la Vierge). On sait
aussi que ces deux etablissements ont ete eriges avec le consentement de leveque de
larcheveche dOchrid, et ce, dans les deux cas, avant 1166, annee ou Stefan
50 J. Kali}, Srpski dr`avni sabori u Rasu, Saop{tewa Republi~kog zavoda za za{titu
spomenika kulture 29 (1990), 2126 (= J. Kali}, Evropa i Srbi, 185195).
208
Jovanka Kali}
Nemanja a etendu son pouvoir sur lensemble du pays. Or, de nouvelles donnees
nous revelent que durant toute cette epoque (plus precisement jusquen 1164),
larcheveque dOchrid Jean (Adrien) Comnene, fils du sebastocrator Isaac Comnene,
frere tres influent de lempereur Alexis Ier Comnene, a joue un role de premier plan
dans les relations serbo-byzantines. En loccurrence, il a accede a cette fonction en
1140 et la exercee jusqua sa mort, en 1164, soit precisement durant les decennies
ayant vu dimportants evenements pour lavenir de lEtat serbe. Nous apprenons ainsi
quil etait present a Ni{, durant lete 1163, lors de la rencontre entre Manuel Ier
Comnene et Stefan Nemanja, a loccasion de laquelle lempereur a decerne au prince
serbe un titre eleve de rang imperial et lui a remis, a titre de bien hereditaire, la region
de la Dubo~ica (a savoir la region de lactuelle ville de Leskovac). Et il apparait
quavant meme cette rencontre, il soutenait deja les entreprises de Stefan Nemanja,
avant tout sagissant de lerection deglises dans la region de Toplica (a savoir les
eglises Saint-Nicolas et de la Sainte-Vierge deja nommees). Par ailleurs, nous
apprenons que ce meme archeveque a aussi participe, cette meme annee 1163, a des
discussions en matiere de dogme avec leveque russe en exil Leon, lors de son sejour,
avec lempereur Manuel Ier, a Belgrade. Lauteur note que cest assurement a cette
periode dactivite de fondateur de Stefan Nemanja quappartient lerection de leglise
Saint-Nicolas dans la Toplica qui, selon les criteres largement admis, se range dans le
groupe des edifices monumentaux de larchitecture sacree byzantine de lepoque des
Comnene, denotant de fortes influences de larchitecture de la capitale.