doi:10.5559/di.20.2.

12

POLOAJ CRKAVA I VJERSKIH

ZAJEDNICA I OSTVARIVANJE
VJERSKIH SLOBODA
U USTAVIMA SRBIJE
Dragan NOVAKOVI
Ministarstvo vjera Srbije, Beograd
UDK: 342.724(497.11)
322(497.11)
Pregledni rad
Primljeno: 9. 7. 2009.

Predstavljene su odredbe Ustava Srbije kojima se ureuje poloaj

crkava i vjerskih zajednica te ostvarivanje vjerskih sloboda u
modernoj srbijanskoj dravnosti, ukljuujui i ustavne akte
relativno dugih razdoblja kada je Srbija bila ukljuena u razne
oblike jugoslavenskih zajednica. Kompletni proces donoenja
Ustava smjeten je u iri drutveno-povijesni kontekst iz kojega se
mogu sagledati napori srbijanske politike i intelektualne elite da
tijekom skoro dva stoljea pronau najbolji dravni oblik koji e
se temeljiti na demokratskim principima i omoguiti stalni ekonomski uspon i kulturni razvitak. Analizom originalnih ustavnih
tekstova nedvosmisleno je potvren neprekidni napredak vjerskih
sloboda, koji se kretao od elementarne mogunosti za
prakticiranje vlastite religije, preko utvrivanja dravnoga
poloaja Srpske pravoslavne crkve i prava drugih vjeroispovijedi
na potpuno slobodno i zatieno djelovanje do usuglaavanja
ustavnih odredaba u toj osjetljivoj oblasti s najvanijim
dokumentima meunarodnoga prava i praksom Europske unije.
Poduzetim istraivanjem ustavnih dokumenata i konkretnih uvjeta
u kojima je djelovala srbijanska drava samostalno ili u zajednici
s drugima prikazan je jedan od najvanijih razdoblja srbijanske
povijesti, na poetku kojega je despotija zasnovana na
orijentalnim vrijednostima i bez institucionalnih mehanizama da
zatiti osnovno pravo pojedinca na ivot, a na kraju neovisna
drava opredijeljena da, slijedei najbolje demokratske tradicije,
svoju budunost gradi u okviru Europske unije.
Kljune rijei: Srbija, Jugoslavija, ustavi, vjerske slobode,
crkve, vjerske zajednice

517

Dragan Novakovi, Ministarstvo vera Srbije,

Bulevar Mihajla Pupina 2, 11 070 Novi Beograd, Srbija.
E-mail: dragan.novakovic@mv.gov.rs

UVOD

Zahvaljujui rezultatu referenduma odranog u Crnoj Gori

21. svibnja 2006. godine, Srbija je ponovno postala neovisna,
to je na simbolian nain znailo vraanje u 1918. godinu, kada je svoju meunarodno priznatu neovisnost na Berlinskom
kongresu 1878. godine ugradila u novu dravu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Promijenjene okolnosti zahtijevale su
donoenje novoga Ustava zbog zamjene onoga iz vremena jednopartijskoga sustava. vrsti mehanizmi predvieni za promjenu staroga Ustava, koji su podrazumijevali kvalificirani
referendum i dvotreinsku skuptinsku veinu, traili su od
svih aktera na politikoj sceni Srbije da ine kompromise i razne vrste ustupaka.
Samostalna drava zatekla je nespremnom i srbijansku
intelektualnu elitu, koja je vie od sedamdeset godina svoje potencijale usmjeravala na prouavanje i afirmaciju sveukupnoga jugoslavenskoga naslijea. Izaavi iz faze nesnalaenja, uvjetovane i neminovnou okonanih povijesnih procesa na
jugoslavenskim prostorima, zapoinje sveobuhvatno izuavanje dostignua moderne srbijanske dravnosti od 1804. do
1918. godine. Najvea pozornost posveuje se drugoj polovici XIX. stoljea, odnosno razdoblju u kojemu je srbijanska
drava institucionalno sreena, formirane su sve najvanije
nacionalne kulturne ustanove, sustavno razvijeno kolstvo, uspostavljena moderna vojska, doneseni prvi zakoni prema europskim uzorima i otpoeo je razvitak kapitalistikih robno-novanih odnosa.
Vano mjesto u prouavanjima zauzima i povijest prava,
tako da pojedini rezultati pokazuju da se iza arhainoga jezika
i starosti od sto i vie godina kriju akti s iznenaujuom modernou. Slijedei ta nastojanja, proistekao je i ovaj rad, s ciljem da predstavi poloaj Crkava i vjerskih zajednica te ostvarivanje vjerskih sloboda u svim ustavima od Sultanskoga hatierifa (Sultanove povelje, op. prev.) iz 1830. godine do Ustava Republike Srbije iz 2006. godine. Potujui povijesne okolnosti i sedamdesetogodinje postojanje dviju Jugoslavija i
Dravne zajednice SCG, u rad su ukljueni i ustavi doneseni
u tom razdoblju.

KRALJEVINA SRBIJA

Hatierif iz 1830. godine

518

Nakon uspjeno zavrenih borbi tijekom Drugoga srbijanskog

ustanka (1813. 1815.) i uspostavljanja primirja, knez Milo je
jo petnaestak godina nizom paljivo odabranih postupaka nastojao ostvariti to vei stupanj dravne samostalnosti u odnosu na Portu i osigurati autonomiju Pravoslavne crkve u Sr-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

biji od "Vaseljenske patrijarije". Srbijanske deputacije traile

su od Porte da osigura slobodu bogosluja, nesmetano obavljanje vjerskih obreda, podizanje i popravak crkava i manastira te uporabu crkvenih zvona. Zahvaljujui pritisku ruske
diplomacije, sultan se obvezao izdati poseban hatierif o autonomiji Srbije (orovi, 1989., 66-70).
Usuglaeni hatierif o unutarnjoj politikoj samoupravi
pod vrhovnim suverenitetom sultana izdan je 3. kolovoza 1830.
godine. Formulirajui odredbe hatierifa, Porta nije pokazala
spremnost prihvatiti srpske zahtjeve i detaljno urediti odnose
izmeu Srbije i "Vaseljenske patrijarije", zastupajui stajalite
da su takvom aktu primjerenija opa naela o slobodi vjeroispovijedi i nainu izbora viega klera, a da pitanje meusobnih odnosa rjeavaju zainteresirane strane. Pridravajui se
tog opredjeljenja, hatierif u toki 1. potvruje i jami pravo na
slobodno obavljanje kanonima propisanih bogosluenja. Tokom 14. djelomino se naputa zauzeti neutralizam i izlazi ususret srbijanskim zahtjevima, jer je odreeno da e metropolite i episkope odabrane od naroda "vaseljenski patrijarh" potvrivati bez obveze da dolaze u Carigrad (Gavrilovi, 1912.,
606).
Pravilno procijenivi da su ogranienja utvrena hatierifom u osnovi suglasna s kanonskim poretkom i da je politika
autonomija preduvjet za ustrojstvo samostalne Crkve, knez
Milo je poveo pregovore s "Vaseljenskom patrijarijom". Nakon iskazane spremnosti srbijanske strane da ispuni odreene uvjete, "vaseljenski patrijarh" je u rujnu 1831. godine sa Sinodom izdao Akt o autonomiji Crkve u Srbiji. Dobivi uvjeravanja kneza Miloa o sigurnoj isplati zaostalih eparhijskih dugova, patrijarh je akt u uobiajenoj formi konkordata uputio
u Srbiju u sijenju 1832. godine.1

"Sretenjski ustav" iz 1835. godine

519

Upravljajui dravom potpuno samostalno i nespreman dijeliti vlast i trpjeti tue utjecaje, knez Milo je neovisno o velikim dravnim i nacionalnim uspjesima neprekidno stvarao i
estoku oporbu. Nakon jedne seljake bune dogovoreno je da
se o Sretenju (blagdan Svijenice) sazove sabor na kojem bi se
donio Ustav i u skladu s njegovim odredbama ograniila kneeva vlast. Sastavljen je tekst po ugledu na slobodoumne ustave vicarske i Belgije, koji je usvojen 14. veljae 1835. godine. Liberalni karakter i injenica da se drava, bez svih atributa
samostalnosti, odluila za takav postupak doveli su do osporavanja velikih sila, to je omoguilo knezu da donese odluku o ukidanju Ustava (Jankovi, 1985.).
Neovisno o injenici da je "Sretenjski ustav" vrijedio samo dva tjedna i ocjene nekih teoretiara o "francuskom zasa-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

du u turskoj umi", treba upozoriti na odredbe poglavlja devet,

kojima je prvi put najviim dravnim aktom ureen poloaj
Crkve u Srbiji. lanak 92. propisuje da Pravoslavna crkva ima
samo jednoga metropolita, dok broj episkopa ovisi o potrebama naroda. Unutarnje rukovoenje Crkvom, prema lanku
93., obavlja metropolit i duhovna vlast, koja e biti odreena
ukazom na nain predvien u sporazumu potpisanim s "vaseljenskim patrijarhom". U skladu s lankom 94., metropolit i
arhijereji primat e plau iz dravne blagajne, dok isti lanak
utvruje obvezu rasporeivanja sveenika samo na slobodne
parohije. Ustav u lanku 95. propisuje obvezu naroda da sveenstvu i monatvu redovito daje propisane dabine. Vii kler
je neovisan, ali lanak 97. omoguuje knezu i dravnom sovjetu da na konsultacije o crkvenim pitanjima poziva metropolita i episkope. Slobodoumnost i demokratinost Ustava posebno su doli do izraaja u lancima 97. i 98., koji propisuju
da svaka vjeroispovijed u Srbiji moe slobodno obavljati obrede pod pokroviteljstvom srbijanske Vlade i da se zaklinjanje
ljudi koji ne pripadaju Pravoslavnoj crkvi obavlja po propisima njihove vjere (Ustav Knjaestva Serbije 1835., 1988.).

Ustav iz 1838. godine

520

Zadovoljan zbog neuspjeha ustavnog eksperimenta, kojemu

je osnovni zadatak bio ogranienje njegove moi, knez Milo
je ipak morao dati obeanje o brzoj izradbi i usvajanju novog
ustava. Uvjeren da takav akt moe biti zapreka njegovu nainu vladavine, knez je odgaao pripreme i tako jaao opoziciju deklariranu kao ustavobranitelji. Komisija, u kojoj su uz
ruske i turske predstavnike dominirali Miloevi politiki protivnici iz Srbije, uspjeno je zavrila rad u Carigradu, to je omoguilo proglaenje novoga Ustava 10. prosinca 1838. godine. Osnovna karakteristika novoga teksta jest osjetno nazadovanje u odnosu na hatierif iz 1830. godine, jer je ponovno
potvrena mogunost mijeanja Turske u unutarnje poslove
Srbije i direktno kreiranje njezine uprave kroz pravo sudjelovanja u donoenju ustava (orovi, 1989., 79).
Novi Ustav na uopeniji i naelniji nain regulira vjersku
problematiku, dajui prevlast slobodi vjeroispovijedi u odnosu na oekivano utvrivanje poloaja Pravoslavne crkve, episkopata i sveenstva u Srbiji. Zapoinjui lanak 57., koji je u
cijelosti posveen tim pitanjima, tvorci Ustava konstatiraju da
su Srbi plateni podanici Porte i krani grke vjere koju predstavlja Istona crkva. Suglasno tom opredjeljenju, sultan daruje srbijanskom narodu punu slobodu obavljanja obreda prema vlastitu zakonu, kao i pravo da zajedno s knezom bira metropolite i episkope. Utvrujui navedena prava, sultan istodobno obvezuje izabrani vii kler na podinjenost duhovnoj

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

vlasti patrijarha u Carigradu. Zahvaljujui slobodama ranije

darovanim kranima u Osmanskom Carstvu, episkopat upravlja poslovima vjere i Crkve pod uvjetom da takva djelatnost
iskljui svaku aktivnost politike prirode. U skladu sa zajamenom upravom, narod nagrauje svoj vii kler, sveenstvo i
monatvo te pomae crkvene zavode. lankom 58. viem je
kleru dano pravo okupljanja radi donoenja zakona i rjeavanja svih crkvenih pitanja. Naelnicima okruja lankom 65.
zabranjeno je mijeanje u crkvene poslove i odreeno da pruaju zatitu i da se brinu o crkvenoj imovini. Po lanku 22.,
ministru pravosua povjereno je dopisivanje s crkvenom upravom i dano pravo ureivanja pitanja u svezi s vjerom, bogosluenjem i crkvom (Ustav Knjaestva Serbije, tj. Sultanski
hatierif 1838., 1988.).
Odredbe Ustava nazvanog "turski" iznenadile su kneza
Miloa, koji nije oekivao da e njegova vlast do te mjere biti
oslabljena i kontrolirana. Uvidjevi uzaludnost otpora, nespreman trpjeti stalne pritiske i oekujui mogunost najgorega, 13. lipnja 1839. godine napustio je Srbiju. Njegovim silaskom s vlasti zapoela je nova era u povijesti Srpske crkve,
koja se morala prilagoavati novonastalim prilikama i promijenjenom nainu vladavine nove i drukije politike elite.

Ustav iz 1869. godine

521

Ojaani povlaenjem kneza Miloa, sovjetnici su dobivi

status "ustavobranitelja" izazvali 1842. godine dinastiku krizu, koja je zavrila izborom Aleksandra Karaorevia za kneza. Manjkavosti "Turskog ustava" nisu znaile zapreku za otpoinjanje procesa europeizacije drave, jaanja ekonomije i
uspostavljanja zakonitosti kao protutee kneevoj samovolji.
Proistekao iz kulminacije institucionalne krize utjelovljene u
nekoj vrsti dvovlaa izmeu kneza te otuenoga i birokratiziranoga Sovjeta i sveopega narodnog nezadovoljstva, sazvan je sabor na kojem je potkraj 1858. godine zbaen knez
Aleksandar, promijenjena dinastija i za vladara vraen knez
Milo. Noen svojom u osnovi starom vizijom naina vladanja, suspendirao je Ustav iz 1838. godine, ukinuo zakone iz
doba ustavobranitelja i marginalizirao Sovjet. Nakon dviju
godina provedenih na prijestolju, naslijedio ga je sin Mihailo,
iju je vladavinu karakterizirao osobni apsolutizam, to je dovelo do organiziranja urote u kojoj je ubijen u lipnju 1868.
godine.
Malodobnoga kneza Milana zamijenilo je u obavljanju vladarskih ovlasti namjesnitvo, koje je u prioritete rada ukljuilo i izradbu novoga ustava s ciljem transformiranja policijskom
torturom obiljeene vladavine u ustavnu, s predstavnikom
vladom. Veliki narodni sabor usvojio je lipnja 1869. godine u

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

Kragujevcu prvi put potpuno samostalno, tekst to ga je pripremio reprezentativni odbor. Pokazalo se da je to najdugotrajniji srbijanski ustav u XIX. stoljeu (Ustav od 1869. godine, 72).
Poloaj Crkve definiran je u lanku 31., iz kojega proizlazi da je vladajua vjera u Srbiji istonopravoslavna. Isti lanak
jami slobodu svih drugih priznatih vjera i zakonsku zatitu
prilikom obavljanja obreda. Poziv na propise vjere ne oslobaa pojedinca obveze ispunjavanja graanskih dunosti. Zabranjeno je poduzimanje postupaka nepovoljnih (prozelitizam) za pravoslavnu vjeru. Osmi odjeljak Ustava posveen je
crkvama, kolama i dobrotvornim zavodima, tako da lanak
119. jami slobodno i javno provoenje obreda svih vjeroispovijedi priznatih u Srbiji, ukljuujui i one ija e legalnost
proistei iz posebnih zakona. Zatitnik priznatih vjeroispovijedi u dravi jest knez. Nadzor nad duhovnim tijelima svih
vjeroispovijedi ima ministar crkvenih poslova, dok uprava
unutarnjih vjeroispovijednih poslova, kada je u pitanju Pravoslavna crkva, pripada Arhijerejskom saboru. Za ostale Crkve i vjerske zajednice ustavima i drugim propisima utvrene su duhovne vlasti. Cjelokupno dopisivanje Pravoslavne
crkve s vlastima ili saborima izvan zemlje moe se voditi uz
odobrenje ministra crkvenih poslova. Sveenici drugih vjeroispovijedi korespondenciju s crkvenim tijelima u inozemstvu podnose na odobrenje ministru crkvenih poslova. Ako
duhovna vlast izvan zemlje uputi neki akt, mjerodavno crkveno tijelo moe ga proglasiti nakon odobrenja ministra crkvenih poslova. albe protiv zloporaba duhovnih vlasti priznatih
vjeroispovijedi podnose se ministru crkvenih poslova. Graanski poslovi i imovinski sporovi sveenika, prema lanku
123., rjeavaju se na temelju dravnih zakona (Ustav za Knjaestvo Srbiju 1869., 1988.).

Ustav iz 1888. godine

522

Namjesnika uprava Srbijom formalno je zavrena kolovoza

1872. godine, kada je knez Milan navrio 18 godina. Osnaivi
svoju poziciju, mladi se knez aktivnije ukljuuje u voenje
zemlje, to je dovelo do otrih stranakih sukobljavanja i estih smjena vlada raznih politikih orijentacija. Poloaj kralja
Milana stalno se pogoravao, tako da je, neovisno o meunarodnom priznanju Srbije na Berlinskom kongresu, bio prinuen prijei u defenzivu i initi ustupke politikim protivnicima. Uspostavljeni Veliki ustavotvorni odbor uspjeno je zavrio rad, to je omoguilo Narodnom saboru da 22. prosinca
1888. godine izglasa moderan i napredan Ustav (Jovanovi,
1905.).
Prema lanku 3. Ustava, u Kraljevini Srbiji dravna je vjera istonopravoslavna.2 Srpska je crkva autokefalna i ne ovisi
o drugim stranim Crkvama, ali odrava dogmatsko jedinstvo
s "Vaseljenskom patrijarijom". Sloboda savjesti je, u skladu s

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

lankom 18., neograniena. Priznate su vjere slobodne i pod

zatitom zakona, ako njihovi obredi ne vrijeaju javni red ili
moral. Zabranjuje se svaka radnja (prozelitizam) usmjerena
protiv Pravoslavne crkve u Srbiji. Dravljani Srbije ne mogu
biti osloboeni od graanskih i vojnih dunosti pozivanjem
na propise svoje vjere. lanak 41. utvruje da kralj i njegov
dom moraju biti pravoslavne vjere, a 42. da je vladar zatitnik
svih priznatih vjeroispovijedi u Srbiji. Unutarnja uprava Pravoslavne crkve, prema lanku 190., pripada Arhijerejskom saboru, a kada su u pitanju druge vjeroispovijedi, njihovim
mjerodavnim tijelima. Ministar prosvjete i crkvenih poslova
ima nadzor nad duhovnim vlastima Pravoslavne crkve i svih
drugih priznatih vjeroispovijedi. Ustrojstvo crkvene vlasti i bogoslovskih kola Pravoslavne crkve ureuje se zakonom u
dogovoru ministra s Arhijerejskim saborom. Prema lanku
191., crkvene vlasti sude sveenicima za krivnje poinjene
prilikom obavljanja dunosti, dok se za ostale prijestupe kanjavaju po kaznenom zakonu. albe protiv zloporaba crkvenih vlasti bilo koje vjeroispovijedi u zemlji podnose se ministru crkvenih poslova. Sveenike osobe i crkvene ustanove, u pogledu graanskih i imovinsko-pravnih odnosa, podinjene su dravnim zakonima. Dopisivanje duhovnih tijela
Pravoslavne crkve s inozemnim crkvenim saborima i sinodima, prema lanku 192., tee uz odobrenje ministra prosvjete i
crkvenih poslova. Kada je u pitanju slubena korespondencija drugih vjeroispovijedi u Srbiji s crkvenim vlastima u inozemstvu, mora se podnositi na uvid i odobrenje ministru
prosvjete i crkvenih poslova. Slubena pisma ili naredbe crkvenih vlasti, sabora i sinoda izvan zemlje ni jedna crkvena vlast
u Srbiji ne moe objaviti ili izvriti bez znanja i odobrenja
ministra crkvenih poslova (Ustav za Kraljevinu Srbiju 1888.,
1988.).

Ustav iz 1903. godine

Politike promjene do kojih je dolo nakon ubojstva kralja Aleksandra i kraljice Drage 1903. godine i dolaska na vlast dinastije Karaorevia nisu posebno utjecale na poloaj Crkava i
vjerskih zajednica.3 Novi Ustav od 7. lipnja 1903. godine preuzeo je u cijelosti rjeenja iz Ustava od 1888. godine, koja se
odnose na Srpsku crkvu i ostale priznate vjeroispovijedi (Ustav za Kraljevinu Srbiju 1903., 1988.).

Pravni poloaj ostalih Crkava i vjerskih zajednica

523

Sultanski hatierif i Ustav iz 1838. godine ureuju poloaj Pravoslavne crkve, dok se odredbe Sretenjskoga ustava o pravu
svake vjeroispovijedi na slobodno obavljanje obreda, zbog
kratkoga trajanja, mogu zanemariti. Kao vazalna kneevina,

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

Srbija je bila obvezna potivati sustav uspostavljen u Osmanskom Carstvu 1766. godine, po kojem su slubeno postojali islamski, grki, katoliki, idovski te dva armenska mileta-naroda (Ekmei, 1989., 37). Hatierifom od Gilhane, koji je 1839.
godine izdao sultan Abdul Medid, proglaena je sloboda i
ravnopravnost svake vjeroispovijedi i formirano posebno carevinsko vijee (Tanzimat), u koje su uli i predstavnici krana (Veselinovi, 1966., 172).
Provodei reformu cjelovitoga dravnog sustava, knez
Aleksandar i ustavobranitelji usvojili su 9. rujna 1853. godine
tri zakona o slobodi vjere, zatiti Pravoslavne crkve i pravima
Katolike crkve. Prvi zakon potvruje slobodu Katolike crkve i drugih kranskih vjera, drugi definira zabranu prelaska iz pravoslavlja i status djece iz mjeovitih brakova, dok
trei doputa osnivanje katolike opine, podizanje crkve, formiranje zasebnoga groblja te postavljanje sveenika (Wagner,
1933., 299-301).
Parikim mirom iz 1856. godine, kojim je zavren Krimski
rat, Srbija je obvezna osigurati slobodu vjeroispovijedi. U skladu s tim, 1858. godine donesen je zakon koji luteranima osigurava osnovna vjerska prava (Wagner, 1933., 305-306). Ukazom kneza Miloa o ravnopravnosti graana iz 1859. godine,
priznata je ravnopravnost idovske zajednice. Zakon o vakufskim posjedima usvojen je 1863. godine, a ukazom kneza Mihaila Obrenovia iz 1868. godine Srbija je slubeno priznala
slobodu ispovijedanja islamske vjere (Novakovi, 2003., 43).
Prava zajamena Ustavima iz 1869. i 1888. godine odnose se
na naznaene Crkve i vjerske zajednice, a njihov je poloaj
dopunski ojaan odlukama Berlinskoga kongresa, koji je dravnu neovisnost Srbije uvjetovao potivanjem vjerskih sloboda.
Procjenjujui znaenje Vatikana u meunarodnim odnosima i nastojei da katolikim vjernicima na jugoslavenskim
prostorima poalje jasnu poruku o spremnosti na suradnju i
toleranciju, Vlada Srbije i njezin predsjednik Nikola Pai uloili su velike napore da poloaj malobrojne katolike zajednice urede konkordatom. Nakon viegodinjih pregovora potpisan je Konkordat sa Svetom Stolicom, koji je Narodni sabor
Srbije ratificirao uoi izbijanja svjetskoga sukoba 26. lipnja 1914.
godine, a Vatikan tek nakon duga oklijevanja i procjene situacije u proljee 1915. godine (Novakovi, 2002.).

KRALJEVINA JUGOSLAVIJA

524

Crkve i vjerske zajednice zadrale su isti pravni poloaj kao u

zemljama koje su ule u sastav nove drave od stvaranja
Kraljevine SHS 1. prosinca 1918. godine do usvajanja prvog
Ustava 28. lipnja 1921. godine.4 Postojanje brojnih nacija i
religija odluujue su pridonijeli da regent Aleksandar ve 6.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

525

sijenja 1919. godine izda Proklamaciju kojom se jami ravnopravnost svih vjera u Kraljevini i potvreno eliminiranje povlatenoga poloaja i dravnoga statusa Pravoslavne crkve u
Srbiji i Crnoj Gori, dogovoreno Krfskom deklaracijom (Troicki, 1935., 13). Sloena meunacionalna i meukonfesionalna
situacija u novoj dravi utjecala je na saveznike sile da Privremenim zakonom od 10. svibnja 1920. godine obveu Kraljevinu SHS da svim stanovnicima osigura pravo na slobodno
javno i privatno obavljanje obreda za svaku religiju.5
Ovi spisi upuivali su na mogunost da Ustavotvorni sabor prihvati naelo odvojenosti Crkve od drave i tako na jedinstven nain rijei zateeno heterogeno stanje u pravnom
poloaju konfesionalnih zajednica u novoj dravi.6 Ustav od
28. lipnja 1921. godine jami slobodu vjere i savjesti, naputa
sustav dravnih Crkava, ali dosljedno ne provodi naelo o odvojenosti vjerskih zajednica od drave. Vjerske zajednice
dobile su status "javnih ustanova sa specijalnim poloajem u
dravi i posebnim privilegijama" i ovlastima da uime drave
obavljaju neke javno-pravne poslove (Stefanovi, 1953., 101).7
Vidovdanski ustav, a slina rjeenja zadrao je i tzv. Oktroirani ustav od 31. rujna 1931. godine, provodi podjelu na usvojene i priznate vjerske zajednice. Poloaj usvojenih dobile su
sve vjerske zajednice koje su bile zakonski priznate u bilo kojem dijelu koji je uao u sastav Kraljevine. Status priznatih
proizlazio je iz naknadnoga zakonskog priznanja od tijela nove drave.8 Jedna skupina autora smatra da su taj status imale
Srpska pravoslavna crkva, Katolika s Grkokatolikom, Evangelika, Reformirana, Baptistika, Metodistika, Nazarenska,
Starokatolika, Islamska i idovska.9 Prema drugom stavu, usvojene i priznate bile su Srpska pravoslavna crkva, Katolika
s Grkokatolikom, Evangelika, Islamska i idovska (Radi,
1995., 21). Ostale vjerske zajednice bile su zabranjene i njihovi
pripadnici progonjeni.
Usvojene i priznate vjeroispovijedi imale su jednak status pred zakonom i mogle su svoje obrede ispovijedati javno.
Unutarnje vjerske poslove samostalno su ureivale, a zakladama i fondovima upravljale u granicama zakona. Doputeno je odravanje veza s vjerskim poglavarstvima u inozemstvu, uz ogranienje da se ta materija regulira zakonom. Odobrena proraunska sredstva rasporeivala su se prema broju
vjernika i dokazanoj potrebi. Vjerskim predstavnicima bilo je
zabranjeno da duhovnu vlast preko bogomolja, napisa vjerskoga karaktera ili na neki drugi nain zlouporabe u partijske
svrhe.
Spori rad Sabora Kraljevine na donoenju planiranoga
vjerskog zakonodavstva bio je posljedica ukupne nestabilnosti i politikih borba koje su obiljeile prve godine postojanja nove drave (Panti, 2006.). Situacija se osjetno promijeni-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

la nakon dravnog udara u sijenju 1929. godine. Proklamirajui naelo o dravnom i nacionalnom jedinstvu, reim je
nastojao za ostvarenje tih ciljeva osigurati podrku vjerskih zajednica. Tijekom 1929. i 1930. godine doneseni su zakoni o
Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, Vjerskoj zajednici idova, Islamskoj vjerskoj zajednici i Evangeliko-kranskim crkvama te
Reformiranoj kranskoj Crkvi.10 Nespremnost vladajue
elite i otpor Srpske pravoslavne crkve sprijeili su ratifikaciju
ve potpisanoga Konkordata, kojim je detaljno bio ureen poloaj Katolike crkve u Kraljevini (Mui, 1978.).

SOCIJALISTIKA JUGOSLAVIJA

526

Neposredno nakon osloboenja zemlje, nova vlast nastojala

je izgraditi pravni sustav koji bi uvrstio i stabilizirao rezultate
postignute u ratu. Primarni zadatak bio je pravnim propisima
sprijeiti svaku mogunost povratka na stari drutveni sustav
i onemoguiti aktivnosti koje bi mogle dovesti do meunacionalnih trvenja i vjerske mrnje. Polazei od tih ciljeva, Predsjednitvo AVNOJ-a donijelo je 25. svibnja 1945. godine Zakon
o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mrnje i razdora (Neovi i Petranovi, 1983., 696). Drugi propis, koji se
ticao poloaja i djelovanja vjerskih zajednica, a koji je donesen prije novog Ustava, bila je Uredba Vlade DFR Jugoslavije
o osnivanju Savezne i republikih komisija za vjerska pitanja
(Lazi, 1970., 57).
Za trajanja Socijalistike Jugoslavije donesena su tri savezna ustava: 1946., 1963. i 1974. godine. Budui da su odredbe
koje se odnose na poloaj religije i djelovanje vjerskih zajednica, osim nekih terminolokih objanjenja i usklaivanja s
praksom, u osnovi dosta sline, upozorit e se na temeljna opredjeljenja umjesto pojedinanih objanjenja za svaki ustav.
Svi ustavi jamili su slobodu savjesti i vjeroispovijedi kao bitnu pretpostavku ostvarivanja ukupnih ljudskih sloboda u
socijalistikoj zajednici. Vjera je tretirana kao privatna stvar
svakoga pojedinca, koja za dravu vie nije od posebne vanosti. Dosljedno je primijenjeno naelo o odvojenosti vjerskih zajednica od drave, a isti stav zauzet je i za odnos kole
i Crkve. Ustavi proklamiraju potpunu slobodu vjerskih zajednica u obavljanju poslova i obreda. Vjerskim zajednicama doputeno je osnivanje kola za odgoj sveenika i vjerskih slubenika. Ustav iz 1946. godine propisuje slobodu vjerskih kola, ali utvruje i opi nadzor drave. Zbog nejasnoe ove odredbe i stavova to su ih zastupali predstavnici nekih vjerskih
zajednica da je svaka kola osnovana od mjerodavnoga crkvenoga tijela vjerska, u Ustavu iz 1974. godine precizno je navedena mogunost osnivanja samo kola za odgoj sveenika.
Ustavi su omoguavali vjerskim zajednicama pravo stjecanja
vlasnitva nad nekretninama. Predviena je materijalna po-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

mo vjerskim zajednicama, ali ustavi ne preciziraju uvjete nune za realizaciju pomoi niti utvruju obvezu drave da je redovito prua. Ustavi sadre na razliit nain formuliranu odredbu
o protuustavnoj zloporabi vjere u politike svrhe. Pojam "zloporaba vjere u politike svrhe" tumaio se na razliite naine,
ali je prihvaen stav o obavljanju vjerskih poslova i obreda
suprotno odredbama ustava i interesima zemlje. Praksa nije
do kraja razjasnila podrazumijeva li zloporaba vjere u politike svrhe i njezino stavljanje u funkciju sustava, ali je bilo visoko cijenjeno svako angairanje sveenika kao graana na ostvarivanju prihvaene politike i podravano njihovo sudjelovanje
u akcijama od irega drutvenog znaaja.11
Ustavne i zakonske odredbe vrijedile su i za Katoliku crkvu, ali su specifinosti organizacije i potovanje povijesne tradicije pridonijeli tomu da socijalistika Jugoslavija s Vatikanom
25. lipnja 1965. godine potpie poseban Protokol kojim su ureeni odnosi dvaju subjekata meunarodnoga prava i precizirana pozicija Crkve u novoj dravi.12
Odredbe o vjerskim slobodama i poloaju religije te djelovanju vjerskih zajednica sadravali su i ustavi svih republika,
a od 1974. godine i pokrajina. Budui da se to podruje temeljilo na jedinstvenoj ideolokoj osnovi utjelovljenoj u vladavini
Saveza komunista, gotovo sva rjeenja u tim ustavima identina su odredbama saveznih ustava, tako da nema potrebe
za detaljnijim obrazlaganjem.13

RAZDOBLJE DO PONOVNOGA USPOSTAVLJANJA DRAVNOSTI

527

Politike potrebe tadanjega rukovodstva i sve oiglednija kriza zajednike drave izravno su pridonijele donoenju novog
Ustava Republike Srbije 28. rujna 1990. godine. Poloaju vjerskih zajednica i vjerskim slobodama posveen je 41. lanak i
njime nije uinjen odluniji iskorak u odnosu na ustave socijalistike Jugoslavije. Graanima se jami sloboda vjeroispovijedi, u koju su ukljueni sloboda vjerovanja, ispovijedanja
vjere i obavljanje vjerskih obreda. Vjerske su zajednice odvojene od drave i slobodne u obavljanju vjerskih poslova i obreda, uz zajameno pravo da osnivaju kole i dobrotvorne organizacije. Zadrana je i ranija odredba o mogunosti drave da
materijalno pomae vjerske zajednice (Ustav Republike Srbije, 1990.).
Ustav Savezne Republike Jugoslavije od 27. travnja 1992.
godine ovoj problematici posveuje 18., 20., 43. i 50. lanak,
to upuuje na namjeru ustavotvorca da to podruje prilagodi meunarodnim standardima, ali i da zadri neka rjeenja
iz ranijega ideolokog razdoblja. Umjesto termina "vjerske
zajednice" promovira se novi "crkve" i propisuje odvojenost
od drave te potpuna ravnopravnost i sloboda u obavljanju vjerskih poslova i obreda. Utvruje se opa jednakost graana, gdje

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

se vjera ravnopravno tretira s pripadnosti naciji, rasi, spolu,

jeziku i drugom osobnom svojstvu. Jami se sloboda vjerovanja, javnog i privatnog ispovijedanja vjere te obavljanja vjerskih obreda i pravo pojedinca da se ne izjanjava o svojem
vjerskom uvjerenju. Navedeni Ustav ponovno promovira
naelo protuustavnosti i kanjivosti svakog izazivanja i poticanja nacionalne, rasne, vjerske ili druge neravnopravnosti i
mrnje (Ustav Savezne Republike Jugoslavije, 1992.).
Kompromisna i tekstom kratka "Ustavna povelja Dravne zajednice Srbije i Crne Gore", usvojena 4. veljae 2003. godine, ne sadri odredbe o slobodi vjeroispovijedi i o poloaju
vjerskih zajednica (Ustavna povelja Dravne zajednice Srbija
i Crna Gora, 2003.). lankom 9. predvieno je donoenje posebne "Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim
slobodama", koja je usvojena 28. veljae 2003. godine. Kompletna Povelja napravljena je prema modernim standardima,
usklaena s gotovo svim meunarodnim dokumentima koji
reguliraju tu oblast, i velik je iskorak njezinih tvoraca prema
normama koje vrijede u Europskoj uniji. Slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi posveen je 26. lanak, a 27. vjerskim zajednicama. Budui da je dio o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi iz Povelje bio polazna osnova za ureenje te materije u najnovijem Ustavu Srbije, smatramo da nema potrebe upozoravati na neke manje razlike. Povelja odreuje ravnopravnost i odvojenost vjerskih zajednica od drave, slobodu
da samostalno ureuju svoj unutarnji ustroj, vjerske poslove
i obrede, kao i pravo da osnivaju kole i dobrotvorne organizacije u skladu sa zakonom (Povelja o ljudskim i manjinskim
pravima i graanskim slobodama, 2003.).

NAJNOVIJI USTAV SRBIJE

528

Novi Ustav Republike Srbije, proglaen 8. studenog 2006. godine, u lancima 11., 43. i 44. ureuje poloaj Crkava i vjerskih
zajednica te slobodu vjeroispovijedi. lanak 11. sa tri stavka
nalazi se u prvom dijelu "Naela ustava" i njegov naziv glasi
"Svetovnost drave". Stavak 1. navedenoga lanka utvruje
svjetovnost Republike Srbije, stavak 2. istoga lanka odvojenost Crkava i vjerskih zajednica od drave, a stavak 3. istoga lanka nemogunost ustanovljavanja neke religije kao dravne ili obvezne. Meunarodni standardi ne propisuju poseban model odnosa izmeu drave i vjere, ali sve najvanije
meunarodne konvencije koje ureuju ovo podruje zabranjuju diskriminaciju onih koji ne pripadaju slubenoj religiji i
priznatim vjerama (Razumevanje ljudskih prava, 2005., 163-174).
Budui da u Europi prevladava odvojenost drave od Crkve
kao najprihvatljiviji okvir za ostvarivanje ravnopravnosti, Sr-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

529

bija je navedenim lankom svoju ustavnu praksu uskladila s

europskim standardima.
lanci 43. i 44. nalaze se u drugom dijelu Ustava "Ljudska i manjinska prava i slobode". Prvi ima naziv "Sloboda misli, savesti i veroispovesti" i sastoji se od pet stavaka. Stavak 1.
lanka 43. jami slobodu misli, savjesti, uvjerenja i vjeroispovijedi, pravo da se ostane pri svom uvjerenju ili vjeroispovijedi ili da se oni promijene prema vlastitu izboru, dok stavak
2. istoga lanka objanjava da nitko nije duan izjanjavati se
o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima. Usporedbom prvih
dvaju stavaka kao najvanija za ostvarivanje prava na slobodu vjeroispovijedi moe se konstatirati potpuna usklaenost
sa lankom 18. Univerzalne deklaracije o pravima ovjeka, lankom 9. toka 1. Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda, Zakljunim dokumentom Bekoga sastanka OEBS-a od 15. sijenja 1989. i Parikom poveljom za novu
Europu od 21. studenog 1990. godine.
Zajamivi slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi, ustavotvorac je u stavku 3. istoga lanka odredbom da je svatko
slobodan izraavati svoju vjeru ili uvjerenje vjeroispovijedanja, obavljanjem vjerskih obreda, pohaanjem vjerske slube
ili nastave, pojedinano ili u zajednici s drugima, kao i privatno ili javno iznositi svoja uvjerenja, praktiki promovirao pet
precizno navedenih naina izraavanja vjere ili uvjerenja. Ako se provedu odgovarajue usporedbe s meunarodnim pravom, ustanovit emo zamjetnu podudarnost s lankom 6. Deklaracije o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije
temeljene na vjeri ili uvjerenju.
Posebno je vaan stavak 4. istoga lanka, u kojemu je istaknuto da se sloboda izraavanja vjere ili uvjerenja moe ograniiti zakonom samo ako je to nuno u demokratskom
drutvu, radi zatite ivota i zdravlja ljudi, morala demokratskoga drutva, sloboda i prava zajamenih Ustavom, javne
sigurnosti i javnoga reda ili radi spreavanja izazivanja ili poticanja vjerske, nacionalne ili rasne mrnje. Komparacija navedenih rjeenja potvruje da se ustavotvorac rukovodio gotovo identinim lankom 9. toka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i lankom 18. toka 3.
Meunarodnog pakta o graanskim i politikim slobodama
(Murdok, 2008.).
Stavak 5. istoga lanka jami pravo roditelja i zakonskih
staratelja da svojoj djeci osiguraju vjersko i moralno obrazovanje u skladu sa svojim uvjerenjima, ime je Ustav izravno
prihvatio obvezu propisanu dravama lankom 18. toka 4.
Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim slobodama
i lankom 13. Meunarodnoga pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (Krivokapi, 1., 2004.).

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

ZAKLJUAK
530

lanak 44. Ustava Republike Srbije nosi naziv "Crkve i

verske zajednice". Stavak 1. navedenoga lanka utvruje ravnopravnost Crkava i vjerskih zajednica te odvojenost od drave. Prema stavku 2. istoga lanka, Crkve i vjerske zajednice
ravnopravne su i slobodne samostalno ureivati svoj unutarnji ustroj, vjerske poslove, vjerske obrede, osnivati vjerske
kole, socijalne i dobrotvorne ustanove i njima upravljati u
skladu sa zakonom. Stavkom 3. istoga lanka odreeno je da
Ustavni sud moe zabraniti vjersku zajednicu samo ako njezino djelovanje ugroava pravo na ivot, pravo na psihiko i
tjelesno zdravlje, pravo djece, pravo na osobni i obiteljski integritet, pravo na imovinu, javnu sigurnost i javni red ili ako
izaziva i potie vjersku, nacionalnu ili rasnu nesnoljivost.
Analizom stavka 1. lanka 44. uoava se velika slinost s
rjeenjima iz lanka 11. stavak 2. Ustava, uz dodanu rije "ravnopravne". Polazei od lanka 6. Deklaracije o ukidanju svih
oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja i podtoke 16.4. Zakljunog dokumenta Bekog sastanka OEBS-a od 15. sijenja 1989. godine, u kojima se navodi iri
spektar kolektivnih prava Crkava i vjerskih zajednica, u stavku 2. istoga lanka taksativno je nabrojeno samo est jasno
preciziranih prava. Prakticiranje navedenih sloboda provodi
se u skladu sa zakonom, to se slae s tokom 17. Zakljunoga
dokumenta Bekoga sastanka OEBS-a, koji daje pravo dravama sudionicama da precizno navedena ira prava u svezi
sa slobodom vjeroispovijedi ili konfesija ogranie samo zakonom i u skladu s njihovim meunarodnim obvezama (Krivokapi, 2., 2004.).
Precizirajui uvjete mogue zabrane rada, Ustav u stavku
3. istoga lanka izostavlja Crkve i rabi samo naziv "vjerske
zajednice". Takva formulacija moe upuivati na zakljuak da
Ustavni sud ne moe zabraniti rad Crkava, ali da to pravo ima
u svim sluajevima kada su u pitanju vjerske organizacije koje u nazivu sadre ime "zajednica". Budui da vjerskim zajednicama pripadaju i neke sa statusom tradicionalnih, a Crkvama i Kranska adventistika, s pravom se moe zakljuiti
da je u pitanju nedosljednost u uporabi termina, a ne namjera
neopravdanoga stvaranja razlika izmeu Crkava i vjerskih
zajednica. Formulirajui u istom stavku uvjete pod kojim Ustavni sud moe zabraniti vjersku zajednicu, ustavotvorac je sa
zamjetnom dosljednosti primijenio odredbe lanka 43. stavak
4., koji se odnose na predviena ogranienja izraavanja vjere ili uvjerenja (Ustav Republike Srbije, 2006.).
U stotinu sedamdeset i est godina Srbija i drave u iji je sastav bila ukljuena donijele su vie ustava, kojima je osnovna
karakteristika dominacija utjecaja velikih sila u prvoj polovici
XIX. stoljea, potovanje odnosa dominantnih snaga na unu-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

531

tarnjem planu do Drugoga svjetskog rata, potovanje principa vladajue ideologije u socijalistikoj Jugoslaviji, eksperimentiranje i traenje optimalnih rjeenja od 1991. do 2003.
godine i primjena meunarodnih dokumenata kojima se ureuje poloaj Crkava i vjerskih zajednica i ostvarivanje vjerskih sloboda na kraju razdoblja.
Hatierif kao prvi ustavni akt, donesen uz pomo velikih
sila, jamio je samo elementarno pravo na vjeroispovijed, slobodu bogosluja i samostalni izbor najviega crkvenog klera.
Kratkotrajni "Sretenjski ustav" bio je velik iskorak i ugraene
odredbe sluile su kao orijentir najnaprednijem dijelu srbijanske politike elite u nastojanjima da izradi ustavni tekst
koji e potovati stvarnost i omoguiti stalni napredak drave. Postignuto "Sretenjskim", u velikoj je mjeri eliminirano
tzv. "Turskim ustavom", koji na institucionalan nain ponovno
uspostavlja politiko pokroviteljstvo Turske nad Srbijom, a
Srpsku crkvu vraa pod okrilje "Vaseljenske patrijarije". Proistekao iz dvostruke smjene dinastija i napora srbijanskoga
drutva da se oslobodi od orijentalnoga naslijea i okrene
prema Europi, sljedei Ustav utvruje vladajui status istone
Pravoslavne crkve i jami slobodu priznatih vjera. Naputajui tradicionalno rusofilstvo i opredjeljujui se za saveznitvo s Austrijom, Srbija je 1888. godine usvojila moderni i napredni Ustav, koji slobodu savjesti odreuje kao neogranienu. Donesen u dramatinim okolnostima nakon jo jedne
dinastike smjene i proizaao iz namjere novoga vladara da
uvrsti temelje sve snanije drave, Ustav iz 1903. godine preuzeo je u cijelosti sva rjeenja iz prethodnoga Ustava koja se
odnose na Srpsku crkvu i ostale priznate vjeroispovijedi.
Optereena unutarnjim proturjejima, Kraljevina Jugoslavija nije u donesenim ustavima uspjela provesti konzistentnu vjersku politiku, neprekidno lutajui izmeu realnosti koja je nametala prihvaanje europskih standarda o odvojenosti vjerskih zajednica od drave i nespremnosti na odricanje
od dravnopravne tradicije Srbije i Crne Gore, u kojima je
Pravoslavna crkva imala status dravne i zatiene. Zakoni
doneseni nakon dravnog udara 1929. godine potvrdili su namjeru drave da izravno utjee na sve vane procese u vjerskim zajednicama, ukljuujui i izbor vrhovnih poglavara, a
neuspjeh sklapanja konkordata pokazao je i nespremnost
vladajue politike elite da Katolikoj crkvi jami prava dana
drugima i nesposobnost da na trajan nain uredi sloeno vjersko pitanje.
Ustavi socijalistike Jugoslavije raeni su prema sovjetskom modelu i s ciljem da dosljedno realiziraju restriktivnu i
u osnovi neprijateljsku politiku vladajue partije prema vjerskim zajednicama kao najveem ideolokom protivniku. Ako
se promatraju neovisno o tadanjem drutvenom kontekstu,

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

BILJEKE

odredbe o slobodi savjesti i vjeroispovijedi, odvojenosti vjerskih zajednica od drave, slobodi vjerskih obreda, mogunosti osnivanja vjerskih kola i stjecanju nekretnina mogu djelovati moderno i u skladu s demokratskim standardima. Formalni karakter navedenih ustavnih sloboda postaje jasniji
usporedbom s faktikim poloajem vjerskih zajednica u drutvu i injenicom da su nizom zakona donesenim izmeu 1946.
i 1958. godine liene materijalne osnove i preputene arbitrarnosti tijela vlasti.
Nastojei provesti distanciranje od jo uvijek zajednike
drave u kojoj se veina republika opredijelila za viestranaki sustav i trino gospodarstvo, ali i da zadre vladavinu
jednopartijskoga sustava, Ustav Srbije iz 1990. godine ne uspijeva napraviti vei iskorak na tom podruju i ostaje omeen
nastojanjima jedne ve prevladane ideologije da ouva primat i ne dopusti konkurenciju. Ustavi dviju drava proistekli
iz zajednike volje srbijanskoga i crnogorskoga naroda bitno
se razlikuju, jer su prvi nainili ideoloki istomiljenici u obje
republike, dok je drugi s nazivom "Povelja" nastao nakon
demokratskih promjena u Srbiji i uz posredovanje meunarodne zajednice kao kompromisno i vremenski oroeno rjeenje partnera ije su se politike vizije o europskoj budunosti podudarale, ali i bitno razlikovale kada je u pitanju nastavak zajednikoga ivota.
Predstavljena povijesna vertikala zavrena je Srbijom kao
neovisnom demokratskom dravom koja nastoji svoju budunost graditi oslobaanjem od traumatinih iskustava iz bliske
prolosti i uz oslonac na najbolje tradicije iz vlastite dravnosti. Nastojanja da sloena pitanja poloaja Crkava i vjerskih
zajednica i slobode vjeroispovijedi u novom Ustavu uskladi s
najvanijim meunarodnim dokumentima pokazuju spremnost Srbije da nadoknadi zaostatak u odnosu na okruenje i
odluno pristupi provedbi politike kojoj je cilj ubrzano pribliavanje Europskoj uniji.
1 Potpisani sporazum utvruje da e ubudue metropolite i episkope
birati knez i narod izmeu najdostojnijih kandidata u zemlji. Beogradski metropolit imat e u tituli i odreenje "cijele Srbije" iz ega
proizlazi obveza ostalih episkopa na pokoravanje i priznavanje prvenstva. Kada dobije obavijest o kandidatu za metropolita, "vaseljenski patrijarh" e bez odgaanja dati blagoslov i naredbu za "rukopoloenje" u Srbiji (Anastasijevi, 1910.).

Meunarodno priznanje neovisnosti Srbije znailo je ispunjenje

kanonskih uvjeta za pregovore s "Vaseljenskom patrijarijom" o
punoj autokefalnosti Srpske crkve u dravnim granicama. Ministar
vanjskih poslova organizirao je i vodio kompletni postupak, a zastupnik u Carigradu pregovarao s "vaseljenskim patrijarhom". Pri-

532

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

hvaajui dogovoreno, Sveti arhijerejski sinod "Vaseljenske patrijarije" izdao je 20. listopada 1879. godine tomos o potpunoj samostalnosti Srpske pravoslavne crkve u Kneevini Srbiji (Mitropolit Mihailo, 1895., 7-9.).

Tijekom svoje vladavine, kralj Aleksandar provodio je odreene

ustavne promjene u tadanjoj Srbiji. Proklamacijom od 9. svibnja
1894. godine ukinuo je Ustav iz 1888. i vratio na snagu namjesniki
iz 1868. godine. Nastojei ublaiti unutarnje nezadovoljstvo, 6. travnja 1901. godine "darovao" je novi Ustav. Poloaj Srpske crkve i ostalih priznatih vjeroispovijedi novim Ustavom nije bitnije promijenjen,
Ustav Kraljevine Srbije 1901.
3

Pravni poloaj vjerskih zajednica u zemljama koje su ule u sastav

Kraljevine SHS predstavljen je detaljno u sljedeim tekstovima: Slijepevi, 1966.; Veselinovi, 1969. a, b, c; Durkovi Jaki, 1969.; Episkop dalmatinski Stefan, 1969.; Cerani, 1970.; ehi, 1980.

Navedeni Privremeni zakon inkorporiran je u Vidovdanski ustav u

odjeljak drugi Osnovna graanska prava i dunosti iza lanka 4.,
Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Vidovdanski ustav, 1921.

Proglaenjem Kraljevine SHS, svih est pokrajinskih crkava koje su

okupljale srpski narod nale su se u teritorijalnom okviru nove drave. Nakon uspjeno provedenih pregovora sa Svetim arhijerejskim
sinodom "Vaseljenske patrijarije", prijestolonasljednik Aleksandar
je posebnim ukazom od 17. lipnja 1920. godine proglasio jednu Autokefalnu ujedinjenu Srpsku pravoslavnu Crkvu Kraljevine SHS
(Stranjakovi, 1960.; Gardaevi, 1969.).

Usvojene i priznate vjerske zajednice vodile su uime drave matice

roenih, vjenanih i umrlih, a brane sporove presuivali su crkveni
sudovi. Za pripadnike Islamske vjerske zajednice, erijatski sudovi
rjeavali su i imovinsko-pravne sporove.

Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Vidovdanski ustav 1921.,

lanak 12. stavak 3.; Ustav Kraljevine Jugoslavije 1931., lanak 11.
stavak 1. i 3.

Lazi, 1970.; Unkovi, 1978., 12; Grupa autora, 1972., 5; Bjelajac, 2001.,
33-41.

Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, 1929.; Zakon o verskoj zajednici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji, 1929.; Zakon o Islamskoj verskoj
zajednici u Kraljevini Jugoslaviji, 1930.; Zakon o Evangeliko-hrianskim i o Reformovanoj hrianskoj crkvi u Kraljevini Jugoslaviji, 1930.

10

Vidjeti: Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 1948.,

lanak 26; Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije,
1963., lanak 41; Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, 1974., lanak 174.

11

Odnosi izmeu socijalistike Jugoslavije i Vatikana neposredno

nakon rata nisu upuivali na mogunost dramatinih dogaaja do
kojih je dolo nekoliko godina kasnije. Osiguravi meunarodnopravni kontinuitet, jugoslavenska Vlada regulirala je odnose i s Vatikanom i uspostavila redovite diplomatske odnose. Imenovanje osuenoga zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca kardinalom jugoslavenske su vlasti procijenile kao smiljenu provokaciju i u znak
12

533

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

neslaganja s tom odlukom, notom od 17. prosinca 1952. godine, zatraile da otpravnik poslova, monsinjor Silvio Oddi, napusti Beograd.
Elastinija politika Vatikana prema Jugoslaviji nakon izbora pape
Ivana XXIII., dovela je do vie posrednih kontakata, ali su slubeni
razgovori oteavani zbog vrstoga stajalita Svete Stolice da pitanje
normalizacije odnosa prva treba pokrenuti Jugoslavija, jer su na njezin zahtjev i prekinuti. Nakon dugih pregovora i usklaivanja svih
spornih pitanja, formulirani tekst, koji je u konanoj verziji dobio
naziv Protokol, potpisali su u Beogradu uime Vlade SFRJ Milutin Moraa, a uime Vatikana Agostino Casaroli. Vidjeti: Unkovi, 1978.; Cvrlje, 1975.; Cvrlje, 1980.

13 Vidjeti Ustav SR BiH, 1974., lanak 184; Ustav SR Crne Gore, 1974.,
lanak 200; Ustav SR Hrvatske, 1974., lanak 258; Ustav SR Makedonije, 1974., lanak 225; Ustav SR Slovenije, 1974., lanak 229; Ustav SR Srbije, 1974., lanak 197; Ustav SAP Kosova, 1974., lanak 190
i Ustav SAP Vojvodine, 1974., lanak 197.

LITERATURA

Anastasijevi, N. (1910.), Pismo Carigradskog Patrijarha Konstantija

o proglaenju aftokefalne srpske crkve od 1832. godine meseca januara, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XLIX, drugi razred, 42: 13-15,
Beograd: Srpska kraljevska akademija.

Bjelajac, B. (2001.), O istorinosti malih protestantskih verskih zajednica u Srbiji. U: B. Bjelajac i D. Vidovi (ur.), Udar na verske slobode (str.
33-38). Beograd: Alfa i Omega.

Cerani, I. (1970.), Konfesionalne zajednice u Jugoslaviji. U: Z. Frid

(ur.), Vjerske zajednice u Jugoslaviji (str. 7-44), Zagreb: Binoza.
Cvrlje, V. (1975.), Politika dijaloga pape Ivana XXIII. Nae teme, 19
(12): 1887-1909.

Cvrlje, V. (1980), Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb: kolska knjiga.

orovi, V. (1989.), Istorija Srba, trei deo, Beograd: BIGZ.

Durkovi Jaki, Lj. (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica o 750-godinjici autokefalnosti, Udeo cetinjske mitropolije u borbi za
uspostavljanje redovnog stanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi (str. 241-270).
Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Ekmei, M. (1989.), Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, 1, Beograd: Prosveta.

Episkop dalmatinski Stefan (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969,

spomenica o 750-godinjici autokefalnosti, Srpska crkva u Dalmaciji i Boki
Kotorskoj (str. 271-290). Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.

Gardaevi, B. (1969.), Srpska pravoslavna crkva 1920-1970, spomenica o

50-godinjici vaspostavljanja Srpske patrijarije, Organizaciono ustrojstvo
i zakonodavstvo pravoslavne crkve izmeu dva svetska rata (str. 37-64).
Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.

Gavrilovi, M. (1912.), Milo Obrenovi, trea knjiga, Beograd: tamparija Davidovi.

534

Grupa autora (1972.), Drutveno-politiki poloaj i pravni reim verskih

zajednica u Jugoslaviji, Beograd: Institut za savremenu istoriju.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

Jankovi, D. (1985.), Predistorija Sretenjskog ustava i neke napomene u

vezi s njim, 150 godina od donoenja Sretenjskog ustava (str. 9-20). Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu.

Jovanovi, S. (1905.), Nae ustavno pitanje u XIX veku, Srpski knjievni glasnik, knjiga XIV: 589-590, Beograd.
Krivokapi, B. (2004.), Zatita manjina u meunarodnom i uporednom
pravu 1 i 2, Beograd: Institut za uporedno pravo.

Lazi, I. (1970.), Pravni i injenini poloaj vjerskih zajednica u Jugoslaviji,

Vjerske zajednice u Jugoslaviji (str. 45-77). Zagreb: Binoza.

Mitropolit Mihailo (1895.), Pravoslavna Srpska crkva u Kraljevini Srbiji,

Joakim po milosti Boijoj Arhijepiskop Carigrada, Novog Rima i Vaseljenski patrijarh, odnosno akt broj 4163 kojim je proglaena kanonska
samostalnost Srpske crkve (str. 6-11). Beograd: Kraljevska srpska dravna tamparija.

Murdok, D. (2008.), Sloboda misli, savesti i veroispovesti, Beograd: Savet Evrope.

Mui, I. (1978.), Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji, Split: Crkva u

svijetu.

Neovi, S. i Petranovi, B. (1983.), AVNOJ i revolucija, Beograd: Nolit.

Novakovi, D. (2002.), Konkordati Knjaevine Crne Gore i Kraljevine Srbije sklopljeni sa Vatikanom 1886. i 1914. godine. Arhiv za
pravne i drutvene nauke, Beograd, (4): 533-558.

Novakovi, D. (2003.), Verske zajednice na razmeu vekova, Beograd:

Institut za politike studije.
Panti, D. (2006.), Srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Jugoslaviji 1929-1941,
Istono Sarajevo: Univerzitet u Istonom Sarajevu, Pravni fakultet.

Povelja o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim slobodama

(2003.), Slubeni list SCG, 6/2003, Beograd.

Radi, R. (1995.), Verom protiv vere, Beograd: Institut za noviju istoriju.

Razumevanje ljudskih prava (2005.), urednik W. Benedek, Beograd:

Beogradski centar za ljudska prava.

Slijepevi, \. (1966.), Istorija Srpske pravoslavne crkve, druga knjiga,

Minhen: Iskra.

Stefanovi, J. (1953.), Odnosi izmeu crkve i drave, Zagreb: Matica hrvatska.

Stranjakovi, D. (1960.), Ujedinjenje Srpske pravoslavne crkve i obnova Peke Patrijarije, Glasnik, slubeni listi SPC, Beograd, (4): 140-155.

ehi, N. (1980.), Autonomni pokret muslimana za vrijeme Austrougarske

uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost.
Troicki, S. (1935.), Verska politika Kralja Ujedinitelja. Letopis matice srpske, 343 (1): 1-18.

Unkovi, V. (1978.), Vjerske zajednice u uvjetima nastanka i razvoja nove

Jugoslavije, Beograd, neobjavljena doktorska disertacija odbranjena
na Pravnom fakultetu.

535

Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1948.), Beograd:

Slubeni list FNRJ.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

Ustav Knjaestva Serbije 1835. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835-1941),
(str. 27-42). Beograd: Nova knjiga.

Ustav Knjaestva Serbije tj. sultanski hatierif 1838. (1988.), Ustavi

i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835-1941), (str. 53-60). Beograd: Nova knjiga.

Ustav Kraljevine Jugoslavije, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije,

200/1931., Beograd.

Ustav Kraljevine SHS Vidovdanski ustav, Slubene novine Kraljevine

SHS, 142a/1921., Beograd.
Ustav Kraljevine Srbije 1901. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbije,
Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835-1941), (str.
107-133). Beograd: Nova knjiga.

Ustav od 1869. godine (1988.), tekst uz Ustav za Knjaestvo Srbiju

1869, Ustavi i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i
Kraljevine Jugoslavije (1835-1941), (str. 71-72). Beograd: Nova knjiga.

Ustavna povelja Dravne zajednice SCG, Slubeni list SCG, 1/2003.,

Beograd.
Ustav Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, broj 1/90., Beograd.
Ustav Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, 1/2006., Beograd.
Ustav SAP Kosova, Slubeni list SAP Kosovo, 4/74., Pritina.

Ustav SAP Vojvodine, Slubeni list SAP Vojvodine, 4/74., Novi Sad.

Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (1974.), Beograd: Slubeni list SFRJ.

Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (1963.),

Beograd: Slubeni list SFRJ.
Ustav SR BiH, Slubeni list SR BiH, 4/74., Sarajevo.

Ustav SR Crne Gore, Slubeni list SR Crne Gore, 5/74., Titograd.

Ustav SR Hrvatske, Slubene novine SR Hrvatske, 8/74., Zagreb.
Ustav SR Makedonije, Sluben vesnik na SRM, 7/74., Skopje.
Ustav SR Srbije, Slubeni glasnik SRS, 8/74., Beograd.

Ustava SR Slovenije, Uradni list SRS, 6/74., Ljubljana.

Ustav Savezne Republike Jugoslavije, Slubeni list SRJ, 1/1992., Beograd.

Ustav za Knjaestvo Srbiju 1869. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.),
(str. 73-88). Beograd: Nova knjiga.

Ustav za Kraljevinu Srbiju 1888. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.), (str.
107-133). Beograd: Nova knjiga.

Ustav za Kraljevinu Srbiju 1903. (1988.), Ustavi i vlade Kneevine

Srbije, Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1835.-1941.),
(str. 171-187). Beograd: Nova knjiga.
Veselinovi, R. (1966.), Istorija Srpske pravoslavne crkve sa narodnom
istorijom, knjiga dva (1766-1945), Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.

536

Veselinovi, R. (1969.a), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica

o 750-godinjici autokefalnosti, Pregled istorije crkve u Staroj Srbiji i Make-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

doniji od 1766. do 1919. godine (str. 331-336). Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.

Veselinovi, R. (1969.b), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica

o 750-godinjici autokefalnosti, Pregled istorije karlovake mitropolije od 1695.
do 1919. godine (str. 221-240). Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.

Veselinovi, R. (1969.c), Srpska pravoslavna crkva 1219-1969, spomenica

o 750-godinjici autokefalnosti, Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini (str. 319-330), Beograd: Sveti arhijerejski sinod SPC.
Wagner, V. (1933.), Povijest Katolike crkve u Srbiji u 19. vijeku. Bogoslovska smotra, XXI (IV): 297-307.

Zakon o evangeliko-hrianskim i o reformovanoj hrianskoj crkvi

u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, 1930., 17.
april, Beograd.

Zakon o Islamskoj verskoj zajednici u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene

novine Kraljevine Jugoslavije, 99/1930., Beograd.

Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, 269/1929., Beograd.

Zakon o verskoj zajednici Jevreja u Kraljevini Jugoslaviji, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, 301/1929., Beograd.

Position of Churches and Religious

Communities and Exercise of Freedom
of Worship within Serbian Constitutions
Dragan NOVAKOVI
Ministry of Religious Affairs of the Republic of Serbia, Belgrade

537

The paper concerned sets out the provisions of various

Serbian Constitutions, which have been enacted in order to
regulate the position of churches and religious communities,
as well as the freedom of worship within the period of the
contemporary Serbian statehood, also including the
constitutional acts covering relatively long periods since
Serbian involvement in different forms of the Yugoslav
unions. Owing to the fact that a legal norm does not come
to be out of nowhere and does not function based on its own
principles, it was necessary to locate the entire process of
promulgation of a constitution within some wider social and
historical context providing better overview of the efforts
exerted by the Serbian political and intellectual elite to find
out the best possible form of state, which would be based on
democratic principles and make it possible to attain
continuous economic growth and cultural development. The
analysis of original constitutional texts clearly demonstrates
an uninterrupted progress in the matter of the freedom of
worship, starting from the basic possibility of following up
ones own religion, passing through the period of
establishment of the position of Serbian Orthodox Church

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

within the state as well as the right of other confessions to

feel free and protected in exercising their activities, up to the
harmonization of constitutional provisions relating to this
rather sensitive field with the most important International
Law documentation and the EU Acquis. The research work
relating to the constitutional documentation and to the
specific conditions in which the Serbian state has functioned
either autonomously or in union with others, provide an
outlook of one of the most significant periods of Serbian
history, headed at the beginning by a despot, based on the
oriental set of values, devoid of any institutional mechanisms
to protect the basic human right to live, up to an
independent state determined to build its future within the
framework of the European Union, following in the tracks of
the best democratic traditions.
Keywords: Serbia, Yugoslavia, constitutions, freedom of
worship, churches, religious communities

Die Position von Kirchen und

Glaubensgemeinschaften und die
Gewhrung von Glaubensfreiheit in
den Verfassungen Serbiens
Dragan NOVAKOVI
Ministerium fr Glaubensangelegenheiten Serbiens, Belgrad

538

Der Autor prsentiert verfassungsmige Richtlinien,

aufgrund deren in der modernen Staatsgeschichte Serbiens
die Position von Kirchen und Glaubensgemeinschaften
geregelt und Glaubensfreiheiten gewhrt wurden; mit
eingeschlossen sind die Verfassungsakten aus den relativ
langen Zeitrumen, als Serbien Bestandteil verschiedener
jugoslawischer Staaten war. Da Rechtsgrundstze stets in
einen Kontext eingebettet sind und ohne einen solchen nicht
funktionieren knnen, muss zunchst einmal der gesamte
Prozess der Verfassungsgrndung in einem breiteren
gesellschaftlich-historischen Kontext verortet werden, um die
Anstrengungen der politischen und intellektuellen Eliten
Serbiens erkennen zu knnen, die sich im Verlauf von
nahezu zwei Jahrhunderten um die Bestimmung der besten
Staatsform bemhten, die auf demokratischen Grundstzen
beruhen und stetiges Wirtschaftswachstum und
kontinuierliche kulturelle Entwicklung gewhren sollte. Eine
Analyse von Verfassungen in ihren Originalfassungen
erbrachte die unzweideutige Erkenntnis, dass die Glaubensfreiheit in Serbien stetig gefrdert wurde. Dies reichte von
den Grundvoraussetzungen fr die Ausbung der eigenen
Religion, ber die Bestimmung der Serbischen Orthodoxen
Kirche als Staatskirche sowie das Recht der freien

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 20 (2011),
BR. 2 (112),
STR. 517-539
NOVAKOVI, D.:
POLOAJ CRKAVA...

Glaubensausbung fr alle anderen Konfessionen, bis hin

zur Anpassung diesbezglicher Verfassungsrichtlinien an die
wichtigsten Dokumente des internationalen Rechts und an
die in der Europischen Union gebte entsprechende Praxis.
Eine Untersuchung der Verfassungen und der konkreten
Umstnde, in denen der serbische Staat selbststndig oder in
Gemeinschaft mit anderen auftrat, zeigt die bewegte
Entwicklung eines der bedeutendsten Abschnitte der
serbischen Staatsgeschichte auf: Am Anfang stand eine auf
orientalischen Werten gegrndete Despotie ohne
institutionelle Mechanismen zum Schutze des Lebens des
Einzelnen und am Ende ein unabhngiger Staat, der sich
entschlossen den besten demokratischen Traditionen
anschliet, um seine Zukunft innerhalb des Vereinten
Europa zu verwirklichen.
Schlsselbegriffe: Serbien, Jugoslawien, Verfassungen,
Glaubensfreiheit, Kirchen, Glaubensgemeinschaften

539