Professional Documents
Culture Documents
Atlas Filozofije PDF
Atlas Filozofije PDF
ISBN 953-212-023-8
Nakladnik
Golden marketing
enoina 28, Zagreb
Za nakladnika
Ana Maleti
ATLAS FILOZOFIJE
Sa 115 oslikanih stranica u boji
Grafika
obrada slika
Axel WeiB
Preveo
Ante Peria
redakcija
arko Puhovski
Struna
Naslov izvornika
dtv-Atlas Philosophie, Mit 115 Abbildungsseiten in Farbe
Text: Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann;
Graphische Gestaltung der Abbildungen Axel Weiss
1991 Deutscher Taschenbuch Verlag GmbH & Co. KG, Mi.inchen
9., aktualisierte Auflage Januar 2001
Pitanje o smislu bitka, o biti svih stvari, o poloaju ovjeka u svijetu temelj
je naega miljenja. Stoga filozofija, "ljubav prema mudrosti", vrijedi i kao
"majka" svih znanosti. Odgovori koje je filozofija dala od antike do danas
mijenjali su se s prilikama - a ipak su u svojoj biti ostali jednaki. Tako je bavljenje filozofijom uvijek i promatranje njezine povijesti.
"Dtv - Atlas filozofije" je povijest filozofskih uenja prikazana preko filozofa
i njihovih vanih teza i pojmova, i - kao njegova posebnost - zorno prikazana na oslikanim stranicama u boji. I tu je ouvan sustav dtv-atlasa, sustav
od jedinica tablice-tekst, od dviju usko po.;ezanih stranica, jedne stranice u
boji i jedne iscrpno napisane tekstualne stranice.
Peter Kunzmann, roen 1966., studirao je teologiju (diploma) i filozofiju
(promocija i habilitacija). Profesor filozofije na sveuilitu Wi.irzburg. Objavljivao je radove o antropologiji, Wittgensteinu i srednjemu vijeku.
Franz-Peter Burkard, roen 1958., studirao je filozofiju, pedagogiju i religiju u Wi.irzburgu i Ti.ibingenu. Profesor filozofije na sveuilitu Wi.irzburg.
Objavio je radove s podruja antropologije, etike i filozofije egzistencije.
Franz Wiedmann, roen 1927., studirao je u Ti.ibingenu i Munchenu. Od
1969. do svojega emeritiranja 1995. drao je katedru za filozofiju na sveui
litu Wi.irzburg. Objavio je radove o problemima povijesti, umjetnosti, prava
i religije. Osim toga napisao je monografije o Spinozi, Hegelu i J H. Newmanu.
Axel WeijS, roen 1958., slobodni je grafiar i od 1985. radi kao ilustrator
strunih knjiga i autor knjiga za mlade. 1993. je u Veroni odlikovan nagradom "Premio Internazionale Felice Feliciano" za oblikovanje "dtv-Atlasa filozofije".
Sadraj
Sadraj
Predgovor ......................................... 9
Uvod ................................................ lO
Filozofske discipline ..................... 12
Istona ffiozofija
Pregled ................................................ 14
Indija I l Upaniade; ortodoksni
sistemi I ......................................... 16
Indija II l Ortodoksni sistemi II ... .. .... 18
Indija III l Dainizam; budizam ....... 20
Kina I l Konfucijanizam; kola YinYang.
..................................... ..22
Kina II l Taoizam; mohizam..... .... 24
Stari Istok
..................
........ 26
Antika
Pregled .......................... .. .... .. ............... 28
Predsokratika I ........... .. .... .. ..... ........... 30
Predsokratika II ................. .. .... .. .......... 32
Sofistika ............................................... 34
Sokrat...
........................
.. ... 36
Platon l: uenje o idejama ................. 38
Platon II: teorija spoznaje,
.40
dijalektika.
.42
Platon III: antropologija, etika
Platon IV: uenje o dravi. ................ 44
Aristotel I: logika ................................ 46
........... .48
Aristotel Il: metafizika
...50
Aristotel III: psihologija, etika...
Aristotel IV: politika, poetika ............ .52
Stoa I l Logika, fizika ........................ .54
Stoa II l Etika ...................................... 56
Epikur ...................... ............ .. .............. 58
Skepsa; eklekticizam ........................... 60
Neoplatonizam ..... ..... ......... ...... ........... 62
Srednji vijek
Pregled..............
.. ..... 64
Patristika ...
...66
.. ........ 68
Augustin I...........
Augustin II
.................... 70
Rana skolastika I l Ivan Skot
Eriugena; Anzelmo
Canterburyjski .......................... ..72
Rana skolastika II l Pitanje
univerzalija; Petar Abelard ............ 74
Arapska filozofija ............................... 76
Visoka skolastika I l Roger Bacon;
Bonaventura; Raymond Luli ......... 78
Visoka skolastika II l Albert Veliki;
Toma Akvinski I ............................ 80
Visoka skolastika III l Torna
Akvinski II .....................................82
Visoka skolastika IV l Toma
Akvinski III ..................................... 84
19. stoljee
Pregled...
.. ............ .. ......... ....... 158
.. ...... 160
Schopenhauer......
Kierkegaard.
.. .......................... 162
.. ............ .. 164
Pozitivizam.
Lijevi hegelovci .............. .. .............. .. 166
Marx I; Engels..
...168
...................... .. .. 170
Marx II
Pragmatizam...... .... .
.. ........ 172
Novokantizam; induktivna
metafizika .................................... 174
Nietzsche I... ...... .. ... .. .... .. .. ....... .. ....... 176
Nietzsche II...... ..... ....... ..... ... ... .. .. .. 178
.180
Dilthey ......... .... ..... ....... .... .. ........
20. stoljee
Pregled.............
.. ..... 182
Prirodne znanosti I l Fizika I ...... 184
Prirodne znanosti II l Fizika II ........ 186
Prirodne znanosti III l Biologija !.. .. 188
Prirodne znanosti IV l Biologija II .. 190
Filozofija ivota ................................. 192
Fenomenologija I l Husserl 1.. ......... 194
Fenomenologija II l Husserl II;
Merleau-Ponty .............................. 196
Fenomenologija III l Scheler ........... 198
Filozofija egzistencije I l Jaspers ...... 200
Filozofija egzistencije II l Sartre ...... 202
Filozofija egzistencije III l Camus;
...204
Marcel......................
Heidegger !........... ........ ... .... .. ....... 206
Heidegger II .. .. ...... .. .. ..
.208
Moderna logika I. ........... .. ...... .. ... 210
Moderna logika II .
.. ............ 212
.214
Wittgenstein I.......
Wittgenstein II. .......... ........ .......
.216
Analitika filozofija I l Frege; Beki
krug.................. ..
.. ................ 218
Analitika filozofija II l Russell ........ 220
Analitika filozofija III l Teorija
jezinog akta, metaetika .............. 222
Analitika filozofija IV l Ontologija .224
Nicolai Hartmann ; Whitehead .......... 226
Marksizam ...... .... .. ...... .. ...
.. ........ 228
Kritika teorija ....................... .. ......... 230
Socijalna filozofija ............................ 232
Kritiki racionalizam ........................ 234
Antropologija; hermeneutika.. .. .... 236
Strukturalizam
................... 238
Bibliografija
Izvori. ....
Sekundarna literatura
Ilustracije
.. ............. 241
......... 249
............... 251
Kazalo
Kazalo osoba ............ .. ............ ......... 252
Predmetno kazalo ............................. 255
Predgovor
Knjiga, koja je pred vama, prikazuje povijest filozofskog miljenja preko najznaajnijih predstavnika. Pri tome se italac upoznaje s temeljnim problemima filozofije i nainom odgovaranja na njih, njezinim metodama i pojmovima. Pregledi pred svakim poglavljem pokazuju povijesnu pozadinu na kojoj
treba promatrati misleni uinak filozofa.
Plan sustava dtv-atlasa omoguuje veliku preglednost, ali i prisiljava na jednoznaan izbor i periodizaciju. U ponuenu opsegu nisu mogli svi filozofi
doi do rijei i biti prikazani u tanine. Stoga je naglasak na saetu prikazu
bitnih misli i pojmova jednog filozofa, odnosno kole.
S pokuajem da se zorno prikau filozofske misli u obliku slika i grafika, veinom se moralo utirati nove putove u prikazivanju filozofije. Stranice s tablicama tekstove trebaju zorno pojanjavati, dopunjati ili saimati. Njihov je cilj
pomoi shvaanju i potaknuti vlastita pitanja.
Srdano hvala Axelu WeiBu, koji je nae skice preoblikovao u slike, za prijateljski zajedniki rad; takoder Winfriedu Grothu iz Deutscher Taschenbuch
Verlaga i njegovim suradnicima, osobito Lieselotti Biichner i Gabrieli Wurm
(registar), za brigu punu razumijevanja; kao i svima ostalima koji su savjetom bili uz nas.
Wiirzburg, svibanj 1991 .
Autori
Predgovor 9. izdanju
Kao ve u dosadanjim izdanjima i ovaj put smo opet aktualizirali dtv-atlas.
Nakon temeljite prerade i priirenja pri izradi 7. izdanja sad su po prvi put
prihvaena upuivanja na elektronske medije. Ograniili smo se na one stranice Interneta koje, kao prvo: obeavaju odredenu trajnost, a kao drugo: po
sadrajnim linkovima i same mogu biti daljnji putokaz.
Wiirzburg, studeni 2000.
Autori
10
Uvod
Uvod
Pojam "f"dozofija"
(427.~347 .
Kant
pr. Kr.)
(1724.~1804. )
glazba
medicina
pravo
prirodne znanosti
Pojedinane
se znanosti bave
zbilje
sveukupnou
isjecima ,
filozofija
iz
grkoga,
a
znai ljubav prema mudrosti te se, u
skladu s tim, misli na filozofa kao prijatelja mudrosti (phil6s = prijatelj, sophia
= mudrost), koji se odlikuje tenjom za
svakim oblikom spoznaje.
Ve se Platon i Aristotel pitaju koji bi nagon u ovjeku bio izvor filozofije. Njima
je to udenje.
"Jer na poetku kao i danas uenje
poticae ljude filozofiranju.. Onaj
pak tko se pita i udi ima osjeaj neznanja ... Da bi izbjegli neznanje, ljudi
su poeli filozofirati. .. " (ARISTOTEL)
ovjek ne prihvaa iskustveni svijet jednostavno onakav kakav jest, nego se u
di i pita o temelju: "Zato uope postoji
neto? to djeluje iza pojavnosti? Zato
ivimo?"
Ako su tek s tim, uvijek prisutnim pitanjima svakodnevne i neposredne po sebi razumljive stvari postale upitne, postaje oito da pri gomilanju pojedinih
spoznaja jo uvijek ostaje skrivena bit i
smisao cjeline.
U snage koje potiu na filozofiranje i
trajno ga odravaju spada i dvojba. Nje zinoj kritici jednako su podvrgnuti izvori
nae spoznaje kao i valjanost tradicionalnih vrednota i drutvenih normi.
Neki su podrijetlo filozofije vidjeli i u
tome to ovjek ivi svjestan svo je
A Poticaji filozofiranju
Platon
potjee
smrti.
Neprestana mogunost smrti prijei
neupitno ivotarenje te prisiljava na
promiljanje o samom sebi i na odluku o tome to u ivotu treba smatrati
bitnim.
Patnja i smrt su granina iskustva koja
nas izbacuju iz povrne sigurnosti i
potiu p itanje o ispunjenju smisla ivota.
Bioloki je ovjek oznaen redukcijom
prirodnih instinkata. Odatle nastaje potreba da inae uroene naine ponaanja mora zamijeniti onima koje odredi
razum, ali s druge strane nastaje i
sloboda samoodreenja.
No, tako odreenu biu treba trajna refleksija uma o temeljima svojega bitka i
djelovanja.
"ovjek je bie koje uvijek vie eli
nego to moe, a vie moe nego to
treba ." (W. WICKLER)
Filozofska pitanja tiu se svakog ovje
ka. Filozofiranje je izvorna djelatnost koja pripada samoodgovornu bitku ovje
ka. Svaka je filozofija stoga prosvjetiteljstvo u smislu Kantove slavne definicije:
ll
12
Filozofske discipline
Filozofske discipline
Ve
"'
~
N
o
cr=
.l!1
~o
.l!l
Antropologija
Nastojanje oko spoznaje ljudske naravi
spada u temeljne filozofske probleme.
Pokuaj da se odredi ono opeljudsko
slui ljudskoj samosvijesti, tumaenju
vlastita poloaja u svijetu (u usporedbi
s ostalom oivljenom prirodom) te svoj
praktini odnos dobiva ne samo u smislu osmiljenog samoostvarenja ve i u
oblikovanju drutva dostojnog ovjeka.
"'
i[
N
"'e
>(J
a.
7 slobodnih umjetnosti
gramatika
retorika
dijalektika
aritmeti~
geometnJa
~~~~::Ornija
Etika
Temeljna etika pitanja tiu se dobra
koje treba odrediti ljudsko dranje i djelovanje. Cilj etike je pokazati metodiki
zajamen temelj pravednog, razumskog
i osmiljenog djelovanja (zajednikog)
ivota. Naela i obrazloenja u etici trebaju bez pozivanja na vanjske autoritete
i konvencije biti spoznatljiva kao ope
valjana i razumna, zbog ega prema vaeem moralu zauzimaju nadreeno,
kritiko stajalite.
Zadaa metaetike je da jo jednom preispita jezine oblike i funkciju samih etinih iskaza.
Estetika
Estetika se bavi opim odreivanjem lijepoga u njegovim pojavnim oblicima u
umjetnostima i prirodi kao i njegovim
djelovanjem na recipijenta. Ve prema
usmjerenju ona pri tome postupa isto
funkcionalno - opisno ili normativno propisno. Osim same teorije umjetnosti
raspravlja se i o pitanjima estetskih sudova i oblika estetskog osjeanja i doivljavanja. U novijoj estetici postoje i
informativno-teorijski i jezino-analitiki
pokuaji.
Metafizika i ontologija
Potjeui od ARISTOTELA, shvaena je
kao "prva filozofija" jer pita o prvim
uzrocima i podrijetlu bia kao bia; njezina su tematska podruja:
sam bitak (ontologija), boanski bitak
(filozofska teologija), dua (psihologija) i sveza svih bia u cjelini (kozmologija).
Logika
13
kljuak)
14
Pregled
~
s
~
J::
:2
U)
111
"
o
~
.,e"'
"
"'
~
o
j
"'
~
o
sveenika.
:!;
>()
"'e
J:!
:!
l,.,
e:
~--
oE
o""
t.!a
z"'
OU>
."_
m. aJ e :i
ct:
E"
"'"'
t2~
'""
"""'
""
.&l~
!~
~i
a.,...
;~~
~1~ ~
z~~~
J::
""E
(j)
""
"'
~
1l.
:J
i>
u;
15
Krista) koji samoga sebe vidi u tradiciji starijih predaja. Sadraj njegova uenja je
ponajprije konzervativna filozofija
morala i drave.
Njegov najznaajniji nasljednik je MENCIJE (MENG TSE; .-289. pr. Krista) koji je
dogradio teorijsku podlogu konfucijanizma. Kao mjerodavan kanon poslije vrijede
"etiri knjige'
"Lun yu" (Konfucijevi govori), "Mencije", "Uenje o srednjoj mjeri" i "Uzvieni nauk".
Dok konfucijanizam stoji ponajprije u sukobu posebno s taoizmom i u Kinu poslije dospjelim budizmom,
neokorifucijanizam (od lL st.) postaje
prava kineska dravna filozofija. Klasine moralno-filozofske teme sada se
proiruju kozmologijom koja see unatrag do yin-yang kole.
Taoizam se temelji na "Tao-te-ingu"
("Tao Te Jing"; oko 5.- 3. st. pr. Krista),
djelu koje se pripisuje LAO-TSEU (LAOCE). Ono sadri "Uenje o ispravnom putu i kreposti".
Ljudski je ivot shvaen poloenim u
kozmiki put prirode. Jedna od temeljnih misli toga djela je uenje o djelovanju "nedje/avanjem" .
Drugi znaajan predstavnik taoizma je
UANG-TSE (oko 4. st. pr. Krista).
Mohizam koji potjee od MO-TSEA (5.-4.
st. pr. Krista) zastupa utilitaristiko stajalite orijentirano na dobrobit naroda.
Usporedna struja klasinoj filozofiji jest
kola Yin-Yang, povezana s knjigom "Yi
Jing." Ona ui da sve kozmiko zbivanje
proizlazi iz suigre prapoela Yina (ensko, mekano, tamno) i Yanga (muko,
tvrdo, svijetlo).
Taj kozmiki poredak stoji u vezi s ljudskim ivotom, moralom i drutvom.
Kulturna sredita starog lstoka jesu:
Egipat: obiljeen je predodbom ivota
poslije smrti; u njegovu bogatom svijetu boanstava sadrane su forme henoteizma i monoteizma.
Mezopotamija: izmeu Eufrata i Tigrisa
nastaju velika carstva Sumera, Akada,
Aera i Babilona, domovina velikih
epova o stvaranju svijeta.
Iran: ZARATUSTRA (oko 560. pr. Krista) osniva monoteistiku religiju s jako
istaknutim dualizmom.
Bliski istok je izvor triju svjetskih religija: judaizma, kranstva i islama koji
tuju jednoga svemonoga Boga stvoric
telja koji se objavljuje prije svega u prorocima i pismima.
16
Istona
filozofija
brahman
izlazak u
Brahmu
..........
"
kar ma
ka rm a
sam sara
........
karma
tvrdnja:
l .,
l
karma
mana.
~ 1\l.,
roenje
na brdu je vatra
\e\
\
\
'
zakljuak:-
-~
granica
vidlj;"C"o9a-
/
/
l
l
l
l
l
l
\
\
Uenje
____ _
B Nyaya- Vaieika:
Uenje o zakljuku
--~~---;:.::.
........ r
,."
"
/fJJ\
primjena:
l \ /
~ ile~
\
primjer:
q o
o atomima
17
18
Istona
illozofija
Indija
Pra kriti
(pramaterija)
Purua
(pojedinane
due)
671
L.JJ
Cl
o o
D
Jr7J
L..!/
iva
A Samkhya
B ankara: monizam
bia
Samkhya zastupa dua/istiku sliku svijeta. Dva vjena i nestvorena poela svijeta
su Purua, isti duh, i Prakriti, materija.
Purua je opremljen svijeu, ali potpuno pasivan, tako da sam ne moe proizvesti nita.
Dok sarnkhya izvorno prihvaa jednoga
sveobuhvatnog Puruu, poslije se polazi
od mnotva individualnih Purua.
Prakriti je aktivna, djelatna snaga, ali bez
svijesti, pa stoga nije usmjeren na cilj.
Tek uzajamnim djelovanjem obaju principa moe nastati svijet. Pri tome u Prakriti
djeluju 3 razvojne snage (gunas):
svijetlo, radosno;
pokretno, strastveno;
tamno, usporavajue.
Prije poetka novoga razdoblja svijeta te
se sile nalaze u stanju mirovanja. Poet
kom njihova kretanja nastaju 24 osnovna
elementa kao materijalni sastavni dijelovi
svijeta
(Sarnkhya meu njih ubraja i razum, samosvijest i sjetilno opaanje).
Nasuprot materijalnoj Prakriti stoji Purua
potpuno odvojen i samo promatra. Stoga
je i sveza duha i tijela u ovjeku samo prividna, to se objanjava jednom usporedbom:
Kao to se od bezbojna kristala ini da
je crven ako iza njega drimo neki crveni predmet, tako se ini da i na duh
djeluju samo osjetne stvari. Psihiki dogaaji koji se mogu u dui iskusiti pripadaju u stvarnost Prakritija.
Put izbavljenja ovjeka iz kruenja ponovnih raanja sastoji se u spoznaji,
da njegova Puruu sve stvari u svijetu
ne mogu niti dotaknuti.
Time se gasi interes za svjetskim djelovanjem po kojemu nastaje nova karma.
Sarnkhya tvori teorijski temelj yogi, dok je
ova praktina metoda za postizanje izbavljenja. Za razliku od Sarnkhye, yoga ipak
pretpostavlja jednoga najvieg osobnog
Boga.
U temelju yoge stoji misao da ovjek po
koncentraciji, meditaciji i askezi moe dospjeti do smirenja duha, vieg uvida i konano osloboenja od materijalne Prakriti. Klasini sistem obuhvaa 8 stupnjeva
od kojih prvih 5 istiu vjebe tijela, dok je
teina ostala 3 u duhovnom uvidu:
l. suzdrljivost (obdravanje moralnih
zapovijedi),
2. stega (propisi oienja, askeza, studij),
3. ispravno tjelesno dranje,
4. kontrola disanja,
5.
povlaenje
19
kata,
usredotoenje misli na neku odree
nu toku ,
7. meditacija,
8. utonue (sjedinjenje duha s boanskim, dokidanje individualne egzistencije).
Vedantom (ispunjenje Veda) su se prvotno nazivale Upaniade, a poslije se pojam
upotrebljava za oznaivanje onih sistema
uenja koji se temelje na tumaenju Veda.
Uz Upaniade Bbagavadgita je jedna od
najvanijih knjiga Vedante.
Najznaajniji predstavnik je ANKARA
(oko 800. pos!. Krista), koji nauava strogi monizam. Postoji samo jedno kozmiko prapoela, koje se u Svemu shvaa
kao Brahman, a u pojedinanoj Osobi
kao Atman (usp. str. 17).
Njihov meusobni odnos da se opisati
kao onaj beskonanog prostora prema
prostoru u pojedinanim posudama.
Isti je to prostor, samo ogranien.
Istina je stoga "nedvojnost" (advaita), dok
je mnotvo stvari samo iluzija (maya).
Mnotvo empirijskih pojava nastaje neznanjem iz obmane.
Izbavljenje od kruenja novih raanja
postie se najviim znanjem o jedinstvu
Atmana i Brahmana.
No, u Vedama ima i mjesta koja zastupaju pluralistiki pokuaj i prihvaaju mnotvo pojedinanih bia. SANKARA to interpretira tako da osim najvieg uvida postoji i nii stupanj znanja koji je prilagoen sposobnosti shvaanja veine ljudi.
Na tom stupnju govori se o mnogim
pojedinanim duama i Boanstvu razliitom od njih, koje se tuje u razlii
tim oblicima.
Cijeli niz kasnijih mislilaca modificira
ANKARIN strogi monizam.
Tako RAMANUDA nauava egzistenciju jednoga osobnog Boga iji su atributi svijet i pojedinane due. One pak
i nakon ulaza u Sve-jedinstvo zadravaju svoju individualnost.
MADHVA nauava pluralizam prema
kojemu su Bog, due i svijet potpuno
6.
razliiti.
Mimamsa se bavi pravilima ispravnog tumaenja Veda. One joj vrijede za vjeni i
nestvoreni autoritet. Da bi se ispitalo znaenje nekog teksta, prolazi se 5 odredenih
faza.
U skladu sa svojim predmetom Mimamsa
se prije svega bavi temama iz hermeneutike i filozofije jezika.
20
Istona
itlozofija
Uenje dainizma osnovao je MAHAVIRA (oko 500. pr. Krista). On, kao i budizam, pripada sistemima koji nisu izgrae
ni na autoritetu Veda.
Temeljni sastavni dijelovi svijeta su pojedinane due, koje su po naravi
sposobne za savrenstvo, i neivo (tome pripadaju prostor, eter i materija).
Due ne mogu ispuniti svoju naravnu
sposobnost za sveznanjem i blaenstvom
jer su proete materijalnim. Na temelju
svoje djelatnosti naime, one uvlae u sebe estice materije, pa time i karma materiju koja se zbog strasti utvruje i
uvjetuje zarobljenost u kruenje novih raanja.
uzroci patnje
uzrona
povezanost
ivota
ivotni imbenici
{dharme) jesu:
niti-
bie
niti -
nebie
niti - niti
niti
bie
nebie
sve su razlike
prividna
praznina
nirvana
samsara
21
22
Istona
filozofija
vladar
uzor u
mortosti
dravni poredak
!~
kazna i
plaa
'
l
vladar
B Usporedba s legalistima
prapoetak
(mo)
jezero
(ugoda)
vatra
(sjaj)
grom
(kretanje)
nebo
vjetar
(prodiranje)
voda
(opasnost)
brdo
(mir)
zemlja
(predanost)
Yang
(kretanje)
~
\l
Yi n
(mirovanje)
vatra
voda
drvo
metal
\l
C Yi King: 8 praznakova
D Chou Dun-Yi:
kozmike
sile
mova.
Ideal je izgraeni plemeniti ovjek,
mudrac. Stoga se daje posebno znae
nje odgoju, koji obuhvaa duh i srce.
MENCIJE (371.-289. pr. Krista) dri da su
ljudi po naravi dobri. Temelji svih kreposti
ovjeku su dakle uroeni, a on ih samo mora uvati i razvijati.
Za stanje drave u cjelini presudna je moralna kvaliteta vladara. Dobra vladara ljudi slijede sami po sebi. Njegov vrhovni
cilj mora biti dobrobit i moral naroda.
Naprotiv, HSUN TSE (oko 313.-238. pr.
Krista) vjeruje da je ovjek po naravi zao
te se
samo odgojem i kulturom moe mukotrpno poboljati.
Stajalite oprena konfucijanskom uenju
o dravi graenoj na moralu zauzima
grupa legalista. Njihov je cilj mona i
slona drava. Njezini oslonci su snaga
vladareve kue, vojske i poljoprivrede.
Temelj ine jednoznani, za sve obvezujui
23
24
Istona
itlozofija
slaba
lano
miljenje
dobra
vlada
mir
"ne-djelovanje"
rat
moral
put
kozmosa
moralni propisi
A Tao
l
l
veliko
maleno
1-.....
l";r
B2 relativnost naziva
B Relativnost spoznaje
25
tir sanjao da je uang Tsou. Ali sigurno postoji razlika izmeu uang Tsoua i leptira. Tako je i s promjenama
stvari."
UANG TSE pokazuje granice jezika:
Tao se opisuje samo u paradoksima, formulacijama koje same sebe opozivaju.
Opaanje Taoa mogue je samo mistinim putem, koji je opisan pomou slika. Duh mora pronai spokoj, kao to
tek mirna voda postaje bistrom. On mora
napustiti svoj otpor tako da ga nosi Tao,
kao list na vjetru.
Za MO TSEA (5.-4. st. pr. Krista) uzrok
svega zla u svijetu jest nedostatak ope
ga ovjekoljublja. Kad bi vladala sveobuhvatna ljubav, mir i blagostanje bili bi
sigurne posljedice (mohizam).
Dobrobit naroda najvie je naelo politikog djelovanja.
Sve to tomu ne pomae Mo Tse odbacuje. Tako rat, ali i rasko i veliki dio kulture, jer se za njihovo odravanje iskoritava narod.
Da bi se dospjelo do sigurne teorije, mora se slijediti jedna odreena metoda koja ima tri gledita:
usporedba s nazorima prijanjih mislilaca;
provjera pomou usklaivanja s iskustvenim injenicama;
osvjedoenje u drutvenoj praksi.
Pod gornjim pojmom sofista saet je cijeli niz mislilaca, o kojima se neto zna
uglavnom samo iz izvjetaja drugih filozofa. Njihovo umijee argumentiranja
prisiljavalo je zastupnike drugih kola da
preciziraju svoje vlastite teorije. Sauvani
fragmenti pokazuju da su se bavili problemima filozofije jezika i logikih paradoksa. Ponajee je sauvan samo zakljuak iji je smisao i nain argumentacije mogue samo nagaati. Dva primjera:
"Neki bijeli pas je crn."
Jedan komentar ovako interpretira tu reenicu : ako neki pas ima slijepe oi, zovemo ga slijepim psom. Ali kad ima velike oi, ne zovemo ga velikim psom. Zato se ne bi smjelo nekoga bijelog psa,
koji ima crne oi, zvati crnim psom.
"Letea strijela niti se kree niti stoji."
To podsjea na paradokse Grka ZENONA (usp. str. 33) i moglo bi se ovako interpretirati: u svakom pojedinom trenutku za sebe strijela stoji mirno, dakle miruje. A ipak ona stie na cilj, pa se dakle
kree.
26
Istona
filozofija
Stari Istok
That
bog sunca,
bog
vladar svijeta stvoritelj
A Vani bogovi
mrtvac
B Egipatsko
bog
mrtvih
bog
plodnost i
rukotvoraca onostranost
red
ljubav i
radost
mudrost
Egipana
That biljei
rezultat
suenje
mrtvih
27
900.). Srodno je biblijskim zbirkama pounih izreka (npr. "Knjiga izreka"). U njima
su sadrana opaanja o ljudskom ivotu i
savjeti za voenje ivota.
"Bolji je kruh kad je srce sretno, nego
bogatstvo s brigom. Vatreni je kao
drvo koje zavri za ogrjev, dok je skromni kao drvo koje u vrtu svoj plod donosi. "
U Iranu je ZARATHUSTRA (gr . ZOROASTER) utemeljio monoteistiku religiju
Ahura Mazde ("svemudri gospodin"). Prema perzijskoj predaji ZARATHUSTRlN nastup treba datirati oko 560. pr. Krista.
Ta se religija katkada naziva mazdaizam, njezini pristae zoroastrinci i (od
nastanka islama) Parsi.
Abura Mazda je mudri bog stvoritelj. Njegovi su pratioci "besmrtni svett' (Amea
Spenta), uosobljeni prikazi boanske biti.
Oni su
pravi poredak, dobra misao (vohu mano), vladarska mo, "armaiti", tj. odanost
boga ljudima, punina i besmrtnost.
ZARATHUSTRA opisuje svijet kao bojite
dvaju poela:
nasuprot svetom duhu kao posredniku
izmeu Mazde i njegova stvorenja stoji
zao duh.
Svjetskim procesom provlai se dualizam
izmeu njih dvojice:
"l u poetku bijahu ta dva duha, blizanci, to su svojim vlastitim rijeima imenovali dobro i loe u misli, govoru i djelovanju. Prema njima su se pravilno opredijelili oni ija su djela dobra."
Sile zla u borbi su lai, zlomisli i nasilja. I
stari su bogovi (daevas) demoni zla, koji
ele ljude odvratiti od mudrosti i zakona
(aa).
Prema kasnijem uenju cijela borba traje
4 razdoblja po 3000 godina.
Ovjek po ZARATHUSTRl ima jedan "koat", tj. tjelesni, i jedan duhovni ivot. On
stoji pred izborom izmeu dobra i zla. Pravim izborom moe pomoi dobru u konanoj borbi.
Na kraju dolazi uspostava kraljevstva
Abura Mazde.
Na posljednjoj prekretnici stvaranja odrava se sud svijeta. Tada e se svaki pojedinac pozvati na raun o svojemu miljenju i
djelovanju.
Oni koji su izabrali zlo, biti e teko kanjeni. Dobri e biti nagraeni spasom i
besmrtnou .
Velianstveno opisano
kraljevstvo Ahura
Mazde dovrava se u pravom poretku i najboljem miljenju.
Pregled
Antika
28
Nastanak
Kolijevka zapadne filozofije nalazi se u
grkim kolonijama na obalama Sredozemnog mora, u jonskoj Maloj Aziji i u
Donjoj Italiji. ivahna trgovina s tada poznatim svijetom, koja je tu vladala, grkim kolonijalnim gradovima ne donosi
samo blagostanje nego im posreduje i
spoznaje drugih naroda:
matematiku, astronomiju, zemljopis,
kalendar, novarstvo, papir.
Razraunavanje s tuim kulturama iziskuje i proiruje duhovni horizont.
Oznaka tog vremena jest poetak prijelaza od vladavine plemstva na dmge politike oblike (tiranija, demokracija) i s time povezane pojave unutarnjih kriza. U
tom vremenu nastaje preokret ko ji se oznauje krilaticom: "od mita prema logosu" (W. NESTLE). Umjesto objanjenja
pomou antropomorfnih bogova, od sada se
trai prirodne, racionalne principe koji
bi mogli objasniti poredak svijeta i poloaj ovj eka .
No, taj se prijelaz ipak ne ostvamje odjednom, tako da se mitsko miljenje , osobito kod predsokratika ali i kod Platona,
pojavljuje na mnogim mjestima.
g,
v ~
-~
-----~ - ---
ll
ll
ll
llm
- --
~-
~ ---- -- -~
..!:! ]
o. Sl
znaja.
Bavljenje ovjekovom naravi i njegovim moralnim odreenjem: stanje du-
o:
"'
.;,:
>U
-=<:::
-o"'
I1J
oo
2:
~-----------------------L--------------------~----__J~
Podjela razdoblja
Predsokratika: obuhvaa miletsku filozofiju prirode, pitagorejsku kolu, Eleaane,
Heraklita, mlae filozofe prirode i atomiste .
I sofisti se, po pravilu, pribrajaju predsokratici. No, njihov se interes tie ovjeka
i dmtva.
Razdoblje sofista, koji mitske modele
dodatno oslobaaju zaara nosti i dovode u pitanje naslijeene moralne
predodbe, oznauje se i kao grko
prosvjetiteljstvo.
razdoblje: odreeno je SOKRATOM, PLATONOM i ARISTOTELOM,
koji stoje u odreenom odnosu uitelj
Klasino
uenik.
29
dui.
ARISTOTEL moe sloviti za utemeljite lja
sistematski izgraene i znanstveno utemeljene filozofije koja nastoji obuhvatiti
sva podmja ljudskog iskustva.
Helenistika filozofija: Na povijesno
drutvenom, revolucionarnom du (uspon
i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznaaj nija
uenja helenizma:
stoiko i epikurejsko, oba obiljeena
pomakom prema etici.
Povijest Stoe da se podijeliti u 3 razdoblja:
Stara Stoa razvija i dovrava stoiki sistem. Meu njezinim lanovima posebno
treba spomenuti osnivaa ZENONA iz KITrONA i HRIZIPA.
Srednje razdoblje obiljeeno je PANETEJOM po kojemu je grka filozofija prodrla u Rim i POSEJDONOM koji su nastojali
ublaiti etiki rigorizam stare Stoe .
Konano mlade, rimsko doba u koje brojimo SENEKU, EPIKTETA i cara MARKA
AURELIJA.
Osniva dmge kole je EPIKUR, ije misli
pronalazimo u djelima rimskih pjesnika
LUKRECI]A i HORACIJA.
Daljnji pokreti su skepsa, koja filozofsko
uenje podlae radikalnoj sumnji, pri e
mu treba spomenuti PIRONA IZ ELIDE, i
eklekticizam koji opravdava stapanje filozofskih uenja (npr. CICERON).
Utjecajne kole su Akademija, koju je
utemeljio PLATON i Aristotelova peripatetika kola.
S neoplatonizmom antika filozofija jo
jednom dosie vrhunac kod PLOTINA.
BOECIJE konano pregledava a nti ku
tradiciju i predaje ju srednjemu vijeku.
Kranska filozofija (AUGUSTIN i patristika) oblikovana ve u kasnoj antici uobiajeno se stavlja u srednji vijek.
Grci su neopozivo obiljeili zapadno miljenje. Razvoj duhovne povijesti odraava njihov nain postavljanja problema i
njihove modele miljenja.
30
Predsokratika I
Antika
oooo
~~,].vi~l~d ~J
1 2 4
6 8 10
1 1 1 1 1 1
B Pitagora
A Anaksimen
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
mrnja+ljubav
DD
o
o
mrnja
C Empedoklo
o
o
D Leukip i Demokrit
bilozoizam).
Povrh toga TALES je djelovao u matematici (TALESOV pouak) i astronomiji (unaprijed je izraunao pomrinu sunca 585.
pr. Krista).
Njegov uenik Anaksimandar (oko
611.-546. pr. Krista) prapoela odreuje
apstraktno kao apeiron, tj. beskonano,
neogranieno i neodreeno. Iz njega kao
suprotnosti proizlaze stvari u svijetu i opet
se u nj vraaju:
"Iskon stvari je apeiron. Ono iz ega
one nastaju, u tome prema nunosti biva i njihova propast."
Kod Anaksimena (oko 585.- 525. pr. Krista) arche je opet materijalno odreeno,
jer on smatra da je ono zrak.
Zgunjava li se zrak, nastaje hladno
(npr. voda, zemlja, kamen),. razrjeuje
li se, nastaje toplo (npr. vatra).
Time kvalitativna odreenja svodi na kvantitativne promjene. I ljudi sudjeluju na tom
poetu, jer se dua sastoji od zraka.
Pitagorejci
Uenje kole koju je osnovao PITAGORA
(oko 570.-500. pr. Krista), iji su lanovi
ivjeli u zajednicama slinim samostanu u
Krotonu (juna Italija), bavi se znaenjem
broja.
Zacijelo polazei od otkria da se intervali tonske ljestvice daju svesti na racionalne brojevne odnose titrajuih ica,
pitagorejci su razvili misao da se bit
sveukupne zbilje sastoji u brojevima.
Oni stvaraju poredak svemira ako odreu
ju i ograniavaju ono neodreeno (apeiron). Stvari su odrazi brojeva. Forma njihove biti njihov je matematiki oblik.
Meu brojevnim nizovima postoje razlike:
tako Jedan stoji iznad brojeva i vrijedi kao
njihov izvor.
Neravno se promatra kao ogranieno i savreno, a ravno kao neogranieno i nesavreno.
Teorije brojeva pitagorejci su oblikovali u
razliitim podrujima:
31
32
Predsokratika II
Antika
mehanicistiko
spoznajno
uenje
sliicama
A Demokrit
B Parme nid i
Eleaani
33
34
Sofistika
Antika
orue
jakih
orue
slabih
za uzajamnu zatitu
PRAVO
ovjek
ana.
RELIGIJA
miljenje
35
sofista:
Nasuprot tradiciji grke filozofije prirode
ovjek postaje sredinja toka filozofskoga nastojanja.
Samo miljenje postaje filozofska tema.
S tim je usko vezan problem jezika kod
sofista igra vanu ulogu.
Kritika mjerodavnih tradicionalnih
moralnih vrijednosti otvara posve novi horizont miljenju i pripravlja put
autonomnoj, razumski utemeljenoj etici.
Konano, sljedee
36
Sokrat
Antika
samospoznaja
spremnost
na uenje
zbunjenost
(aporija)
lana
samosvijest
A Sokratova elenktika
nepravda
B Dua i um
Sokrat iz Atene (oko 470.- 399. pr. Krista), s kojim poinje klasino razdoblje
g rke filozofije, vrijedi kao utemeljite lj
autonomne filozofske etike.
Najvaniji izvor naega znanja o njegovu
u e nju jesu dijalozi njegova u enika PLATONA. Oni ga prikazuju zaokupljena
neumornim ispitivanjem svojih sugraana
i poticanjem na pravedan na in ivota.
Neprijateljstva koja je time izazvao, dovela su godine 399. do procesa protiv njega
zbog bogohuljenja i zavoenja mladei,
to je zavrilo njegovom osudom na smrt
ispijanjem otrova.
U sreditu njegove filozofije stoji pitanje
dobra (agath6n) i kreposti (arete). Kao
poticaj tome SOKRAT u "Apologiji" navodi natpis na proroitu u Delfima:
"Upoznaj samoga sebe."
To on tumai kao zahtjev za ispitivanjem
ljudskog znanja i odreivanjem dobra
prikladnog za ljude. U grkom shvaanju
arete oznaava vrlinu koja nekoj stvari
pripada prema njezinoj biti. Kod ovje ka
ona lei u boanskom i umskom dijelu
njega samoga: u dui.
Dobro je specifina arete (vrlina) ljudske due, a nju spoznati i postii najvanija je od svih zadaa.
SOKRAT u ophoenju sa svojim sugraa
nima stjee iskustvo da svi, dodue, vjeruju da o dobru i krepostima sve tono
znaju, ali su u stvarnosti zatoen i u prividnom z nanju koje se strogim ispitivanje m po logosu (um) ne moe odrati u
razgovoru. Razvija odreenu metodu da
bi dospio do sigurnije spoznaje:
elenktiki postupak (slika A).
SOKRAT pitanjima protresa prividno znanje drugoga, dok ovaj ne doe do toke
na kojoj uvia da ne zna. Bezizlaznost
(aporija) to time nastaje, toka je preokreta od koje u razgovoru na temelju razumskog zajednitva moe poeti traenje istinskog uvida.
Znanje to ga SOKRAT trai jest
praktino znanje, iji je sadraj spoznaja dobra i zla, osigurano kriti kim samoispitivanjem i usmjereno na pravu
upotrebu u praksi.
Pri tomu se u postupku istie napredak
od pojedinanoga k opemu, koji zahvaa ono bitno od pojma ko ji istrauje. SOKRATOVI sugovornici su zarobljeni u
mnotvo pojavnosti i na pitanje o krepostima mogu odgovoriti samo pomou
primjera, a ne s odreivanjem biti. Stoga
ARISTOTEL formulira:
"Dvojako je ono to se s pravom smije
pripisati SOKRATU: jednom je to doka-
37
38
Platon 1:
Antika
Uenjem
carstvo ideja
uvid
(noesis)
ideje
a'+b' =c'
rasli ka
spoznatijivo
preslika
zamjetljivo
promiljanje
(dianoia)
matematiki
predmeti
dostupno
mii' enju
dostupno
osjetilima
vjerovanje
'
(pistis)
carstvo predmeta i ivih
bia
iva
bia
i
predmeti
l
nagaa
nje
(eikasia)
slike
opaati
C "Usporedba
s crtom"
uenje
o idejama
39
Misaoni svijet
podruja znanosti, npr. matematika koja
nadilazei svoj materijal promatranja (kao
geometrijske figure) dospijeva do duhovnih spoznaja kao opih pou aka
carstvo ideja koje je dostupno istom
umu bez ikakva promatranja (slika C).
Sredinja toka Platonove filozofije jest ideja
dobra. Dobro ve bijae glavna briga SOKRATU, ali u mnogo obuhvatnijim okvirima
Platonova miljenja ima vrijednost koja kudikamo nadilazi etiku, tovie, zauzima kljuno mjesto kao cilj i iskon svega bitka, ne samo spoznajno-teorijskog nego i ontolokoga.
Tako je dobro prikazano kao korijen i temelj svih ideja koje samo lei izvan i iznad njih.
Tek od njega ideje primaju bitak i vrijednost,
a s njima i cijeli svijet. Ono stvara njihov poredak, mjeru i jedinstvo.
"Ipak je pitanje zato dobro, za PLATONA besmisleno pitanje. Moe se pitati o
onome to je iza bia , ali ne i o onome
to je iza dobra ." (O. GIGON)
U usporedbi o suncu (i u 'Politei') PLATON
pokazuje da ovjek samo u svjetlu dobra
moe spoznati bitak:
"To dakle, to spoznatljivomu podaruje
istinu, a spoznavajuem sposobnost spoznaje, ja odreujem kao ideju dobra ...
Objekti spoznaje ne dobivaju samo spoznatljivost nego i egzistenciju i bit od dobra koje pak samo nije bie nego iznad
njega stri u zvienou i snagom." (slika
B)
Poloaj dobra unutar onoga to se moe misliti usporeuje se s poloajem Sunca u podruju vidljivoga:
"Kao to Sunce vidljivomu ne podaruje
samo sposobnost da se moe vidjeti, nego i bivanje i rast i hranjenje a da ono samo nije neko bivanje."
PLATONOVA fizika prikazana je u dijalogu
'Timej':
Materijalni svijet bivanja planski je, prema
umu (teleologija), osnovao jedan svjetatvoritelj, demiurg, tako to ga je oblikovao prema uzoru ideja.
Stoga je svijet u platonskom smislu takoer
kozmos, prirodna harmonija.
Jo neoblikovani materijal u kojemu se ostvaruje preslika ideja, PLATON naziva "dech6menon", ono "primajue". Ono nastupa
kao tree izmeu bitka i bivanja.
Ali budui da u igru kao suuzrok svijeta
ulazi nerazumna materija, odraz ideja u
svijetu ostaje nesavren.
40
Antika
------~-o~/-::~
Sunce
-------- ~--L
1-----1-------------------
ideja
dobra
'---
'
prirodne
stvari
matematiki
predmeti
sjene
prirodnih
stvari
a 2+ b2= c2
vatra
Sunce
umjetni
predmeti
iva
bia i
predmeti
sjene
umjetnih
predmeta
@, .,
usporedba sa
Suncem i crtom
podruje
usporedbe
A "Usporedba sa piljom"
Sokrat
Krition
Gt
C"ovr~
\::_nry
o idejama PLATON
se i u teoriji spoznaje kree prema van
iznad svojih prethodnika.
Ako su Eleaani svoj u sebi mirujui
svemir jo morali tititi protiv iskustvenog proturjeja , PLATON je osjetno-iskustveni svijet kao izvor spozna je mogao potpuno napustiti.
Spoznajno-teorijska - kvintesencija usporedbe o crti (vidi gore) svodi se na
racionalizam. to je vii ontolok i stupanj dotinog predme ta, to je vrednija
njegova spoznaja, to je o na sigurnija i to
odlu nije treba vidjeti njezin izvor u razumu, a ne u promatranju .
U pojedinanomu, PLATON podrujima
bitka, navede nim u usporedbi, pridaje
s lj edee stupnjeve spoznaje:
"Tako za nae odjeljke pretpostavi sljedea etiri dogaanja koja se odigravaju u naoj dui:
Znanje (gr. n6esis) za najvii, razumsko premiljanje (dianoia) za drugi odjeljak; treemu bi se dodijelilo
vjerovanje (dranje istinitim ; pistis), a
etvrtomu nagadanje (ei kasia). "
"N6esis" i "dianoia " kao stvarna sp oznaja , naini su spoznaje najvie mogue
neovisni o empiriji i osjetnom iskustvu .
Dok je jo SOKRAT mislio na indukciju
opega iz pojedinanoga , kod PLATONA se najvia forma ne izvodi iz spoznaje. Ideje nisu pristupane po njihovoj
odreenoj "inkarnaciji", nego po promatranju bez ikakvih pretpostavki:
"Um (n6esis) prodire sve do bezuvjetnog prapoetka svega, da bi ga dotaknuo, a onda se opet... spustio . Pri tomu on ne uzima u pomo uope nita
osjetilno , nego same ideje, stupa od
ideje do ideje i zavrava takoer kod
ideja."
Otkuda o nda dua poznaje ideje? U sklad u sa svojo m antropologijom (vidi str.
43) PLATON moe dati odgovor da ih
ona p oznaje iz neke ranije onostrane egzistencije . Ideje se ne razvijaju, nego gledaju - njih se ponovno sjeamo. Sve spoznavanje i uenje je ponovno sjeanje
ili anamneza:
Dua je u preegzistenciji gledala ideje,
ali ih je pri ulasku u tijelo zaboravila.
PLATONOVA najslavnija usporedba sa
piljom oznauje uspon prema idejama:
Ljudi nalikuju biima okovanima u
pilji, koja ne mogu vidjeti nita iz
stvarnoga svijeta. Oni stvarnou dre
sjene umjetnih predme ta koje izvor
svjetla ocrtava na zidu peine.
41
42
Antika
carstvo ideja
nadzemaljsko
carstvo
zemaljsko
postojanje
ponovno
roenje
A Seljenje dua
razum;
um
sranost
pouda
43
44
Antika
filozofi vladari
zrenje ideje
dobra
~ f?
,~
<;\
_5~:.. !l_~~~~~i~~!?__ . ..
praktina
djelatnost
u dravi
A Izobrazba
u vara
platonska
drava
dravni oblici
(odraz vladajuega
dijela due)
pojedinana
dua
praved~
c::s
.8
pravednost
45
46
Aristotel I: Logika
Antika
supstancija: Aristotel
kvaliteta: filozof
kvaniteta: 171 cm
gdje: Atena
organon
(o logici)
prirodno-znanstvena djela
(izbor)
metafizika
etika
poetika
poloaj:
stojei
djelovanje:
trpljenje: protjeran
L
C Figure silogizma
Jedan od naj znaajnijih doprinosa zapadnoj povijesti duha uope jest njegova lo-
gika:
imanje:
umiren
kada:
ujutro
B Aristotelove kategorije
kasnije
dodana
figura
pouava
je silogizam:
D Indukcija i d edukcija
47
2) Sokrat je ovjek
3) dakle: Sokrat je smrtan
pri emu su reenice (l) i (2) p remise, a
reenica (3) zakljuak. " ovjek" je u
ovom silogizmu srednji pojam (gr. h6ros
C).
48
Antika
mih.
svrni uzrok
C Aristotelova
etiri
formalni uzrok
uzroka
49
50
Antika
A Psihologija
dobro
Etiki
poloaj
Etika
je krepost sredina
loih krajnosti
izmeu
dviju
ARISTOTEL u svojoj psihologiji razlikuje tri dijela due, ali koji pripadaju slojevitosti prirode:
vegetativna ili biljna dua,
osjetna ili ivotinjska dua i, konano,
umska, koja se moe pronai tek kod
ljudi.
Dui biljaka pripada hranjenje, ivotinjskoj dui os;ean;e i prostorna pokretljivost, umu (nous) duhovna djelatnost.
Pri tomu je dua u cjelini formalni princip tijela:
. Dua je najvia entelehija .. tijela sposobnog za ivot."
Um zauzima posebno mjesto:
On se da dijeliti na trpni (receptivni) i
djelatni (stvaralaki) um, pri emu prvi
zastupa materiju (mogunost), a drugi
formu (aktualnost).
Pri tomu trpni um, koji je povezan s opaanjima drugoga dijela due, prema formi preuzima mislene objekte, dok djelatni um predstavlja djelatni princip sve aktivnosti umske due uope.
Za razliku od ostalih dijelova due,
djelatni um nije vezan uz tijelo, pa je
time besmrtan.
No, budui da miljenje nastaje samo iz
povezanosti s osjetima, um nakon smrti
nije individualni um (za razliku od PLATONA).
Aristotelova etika za objekt ima podruje ljudske prakse kao djelovanja utemeljenog na odluci i time se razgraniuje od
teorijske filozofije koja je okrenuta prema nepromjenjivomu, vjenomu.
Svako bie po naravi tei prema sebi
svojstvenom dobru u kojemu pronalazi
svoje dovrenje.
Ljudsko dobro je djelatnost due prema razumu.
U njoj kao konani cilj svoje tenje o
vjek pronalazi eudaimoniju (blaenstvo) , koje je neovisno o vanjskim okolnostima. Tako u 'Nikomahovoj etici' stoji:
"Ako kao svojstveno ostvarenje ovje
ka pretpostavimo neki odreen ivot,
a kao takav odredimo djelatnost due
i djelovanja u skladu s umom ... i ako
dademo prednost onomu to se usavrava u smislu njemu vlastitog ostvarenja, onda je dobro za ljude djelatnost
due na temelju njihove naroite sposobnosti (tj. uma). "
Da bi specifino dobro due bolje odredio, ARISTOTEL razlikuje dijanoetike i
etike kreposti.
51
52
Antika
53
mog_,uemu.
poli s
!
---selo-----
B Od
graana
"Covjek ne mora imati pred oima samo najbolju dravu, nego i moguu."
Drukije od PLATONA, ARISTOTEL kod
nastanka drave poticaj udruivanju ne
vidi u slabosti pojedinaca, nego na poe
tak stavlja njihovu naravnu tenju za zajednicom. Njegova je klasina reenica:
"ovjek je po naravi drutveno bie"
(anthropos physei politik6n z6on).
ARISTOTELA i jezik upuuje na to da o
vjek nije usmjeren samo na golo preivljavanje nego i na zajednicu koja se treba
sporazumjeti o tome to je korisno, dobro
i pravedno.
Kao i PLATON, ARISTOTEL zadau drave
vidi u moralnom usavravanju graana.
Ona postoji radi sretnoga i dobrog ivota.
Tek se u njoj krepost pojedinca moe potpuno razviti.
Drava se oblikuje od niza sve veih
zajednica:
Najizvornija je zajednica dvoje (ovjek i
ena, otac-djeca, gospodar i rob), ovi
zajedno tvore kunu zajednicu od kojih se onda sastoji selo i konano po/is,
udruenje vie sela (sl. B).
Tek poJis jami autarkiju (tj. samodostatnost, neovisnost i samoodranje) zajednice.
Formalni princip drave je ustav:
"Drava je zajednica graana nekoga
odreenog ustava."
Oblike ustava ARISTOTEL, kao i PLATON, dijeli u tri "prava" i njima odgovarajua tri iskvarena, pri emu poznaje i
nagli preokret jednih u druge:
kraljevstvo i tiranija
aristokracija i oligarhija
republika i demokracija.
Kriterij poretka je broj vlastodraca:
TRAGEDIJA
~-
54
~-
r.'~d~' 1 '"'
Iri
w1
'
li
predmet :: : } ,
oznaavatelj
Stoika
pouava
filozofija jezika
shvaanje
IStrauje
'--+---"'
____..._
prolepsis ---..-
''tvrdo"
suglasJe
Stoiko
um
l
l
l
\
\
\
logika osim
\
\
\
ivotni
dah
Stoika
vonjaka:
traivanja sadri i
rije.
Silogistiku stoici proiruju prije svega s 5
hipotetskih, odnosno disjunktivnih oblika
zakljuka, iz kojih se moraju dati sloiti
svi valjani zakljuci. Pri tome varijable ne
stoje za pojmove nego za iskaze ("logika
iskaza"):
l. Ako je A, onda je B. A jest. Dakle, i B
jest.
2. Ako je A, onda je i B. B nije. Dakle, nije
ni A.
3. Ne mogu odjednom biti A i B. A jest.
Dakle, B nije.
4. Ili je A ili B. A jest. Dakle, B nije.
5. Ili je A ili B. B nije. Dakle, A jest.
uenje
spoznajno
Ispituje
Stoika
utisak u
pneumu due
predmeti
11
'l1"
1'11
oblikotvorna
sila
teorija znaenja
naavatelja, oznaeno
~<,1
OO
Zenon
1"
Antika
tjelesno djelatno
55
!1!lil
56
Stoa II l Etika
Antika
Stoika
spoznaje ~
og os _ spoznaje
.... ,.,,
""--
......
mudrac u
; rr
" .~
uglasju s
'
rirodo
,.'
--
l~
A
Sto i ki
E
determinizam
predodbe
predodbe
bogatstvo
ispravno dranje
B Etika
bogatstvo
neispravno dranje
57
"Afekt nastaje kad um nagonu p ostavi krivi ... cilj, pa oplakuje neuspjeh. "
(M. HOSSENFELDER)
Stoici dijele stvari na dobre, loe i adiaphora (ravnodune). Dobre su kreposti, a loe njihove suprotnosti. Sve su
ostale stvari jednakovrijedne, jer nita
ne pridonose sre i. One su ili p otpuno
indiferentne, npr. broj dlaka na glavi, ili
im je "dana prednost" ili su "zapostavlje ne ". U one kojima je dana pre dnost
spadaju stvari koje odgovaraju prirodnom stanju.
Budui da moramo birati i i zmeu indiferentnih stvari , trebamo birati prirodnije, tj. zdravlje pretpostavljati bolesti.
Tako stoici razlikuju i djelovanja:
Ima ih loih (iz krivog uvida) i dobrih
(iz pravog uvida).
Srednja djelovanja, to se nalaze izmeu tih, nazivaju se " prip ada ju ima " ako
se u njima ostvaruj e neka naravna sklonost.
Ona ne potje u iz uvida , ali ostva ruju neko naravno dobro.
Za sreu je presudna krepost. O na se
bitno sastoji u moralnom uvidu u vrijednost stvari. Iz nj ega proizlaze osta le
kreposti (pravednost, hrabrost itd. ).
Krepost kao spoznaja moe se naui
ti, ali ne izgubiti.
Izmeu kreposti i njezi ne suprotnosti
nema sredine, budu i da se samo moe
djelovati prema razb o ru ili ne.
Na ispravnom umu temelji se ispravan
odnos prema stvarima i nagonima. Postignuta harmonija je, dakle, srea.
jedna od sredi njih s toikih misli je
u e nje o oikeiosis, prisvaja nju na teme lju kojeg je ljudsko mo ra lno nastojanje ve sadrano u njegovu prirodno m stanju. Oikeiosis se sastoji u
o kretanju p re ma o n omu to se u
samooyaanju proma tra kao pripadajue. Covjek se p osve uj e stva rima to
su njemu naravne , a razlikuje one to
mu pridonose od o nih k o je mu tete.
Stoga svako ivo bie te i i sam oodr-
anju.
Rastom ovjek onda spoznaje um
kao svoju istinsku naravnu bit.
No, to prisvajanje proiruje i podru j e
moralnog djelovanja na zajednicu :
Individuumu ne pripada sa mo o n
sa m nego i rodite lji, prijatelji itd. , konano , ukupno ovjeanstvo.
58
Epikur
Antika
Epikur (oko 342.-271. pr. Krista) ute meljio je uenje koje se posebno tie pra kse. Njegovu su kolu nastavili prije svega
Rimljani HORACIJE i LUKRECI]E, iji spis
"O naravi stvari" (oko 50. pr. Krista) uz
neko liko EPIKUROVIH zbirki izre ka i pisama vrijede za najvaniji izvor.
razliita veliina
jednaka brzina
pravednost
prema
propisu
: -~~ :
naravne
i
nune
naravne
nenune
l
l
l
1
1
zbog
knvog 1
mnijenja :
samo varijacija
: ~ 1
'
uvid izabire
neugoda zbog tekog pribavljanja
-
'
'
___ J
vrijednost ina
granica ugode: odsutnost boli
59
60
Skepsa; ekleticizam
Antika
etike
razlike
pri mjese
okolnosti
Skepsa (doslovno "gledanje uokolo") PIRONA IZ ELIDE (365.- 275. pr. Krista) sistematino je prikazana kod SEKSTA EMPIRIKA (oko 200.- 250. pos!. Krista):
"Skepsa je umjetnost koja ono to se
na bilo koji nain pojavljuje suprotstavlja onomu to se pomilja. Zbog jednake snage u suprotstavljenim stvarima i argumentima, od te sposobnosti
dolazimo najprije do uzdravanja od
suda, a zatim do duevne nepomue
nosti."
Polazna toka Pironove skepse je povezanost uzdravanja od suda (gr. epohe) i
duevne nepomuenosti (ataraksia).
Sav nemir dolazi od nagona za spoznajom i vrednovanjem stvari.
Dogmatsko vjerovanje u naravna dobra ili
zla dovodi ljude u zabludu i strah. Kad se
skeptici
uzdravaju od suda i postiu ravnodunost, slijedi duhovni mir kao to sjena
slijedi tijelo.
Uzdravanje od suda o naravi stvari Pironova skepsa temelji na "jednako snanom
proturjeju" (lsosthenia):
Pri svakom iskazu moe se misliti i jedan jednako vrijedan suprotni iskaz.
Skeptici istrauju mogunost suprotstavljanja da bi mogli uvesti epoche. Pri tomu se neka pojava ili neka misao usporeuje s drugom (suprotnom) pojavom
ili milju.
SEKST za to navodi 3 liste tropa (figura).
1) Deset tropa koji se temelje na relativnosti. Relativan je
onaj koji sudi, jer razliita su iva bia,
ljudi, osjetni organi i okolnosti u kojima
se dogaa opaanje
ono o emu se sudi: ve prema svojoj
veliini stvari se drukije pojavljuju (zrno pijeska - tvrdo, gomila pijeska - mekana); razliiti su i obiaji i ivotni oblici naroda
onaj koji sudi i ono o emu se sudi zajedno: prema poloaju promatraa stvari izgledaju drukije , ili je jednom od
njih neto "primijeano"; I uestalost fenomena odreuje njegovu vrijednost.
2) Pet tropa sastoji se od proturjeja i beskonanog regresa u koje dospijeva svaki
iskaz. Zatim od relativnosti, dogmatskih
pretpostavki i krunog zakljuka u dokazivanju.
3) Dva tropa: naelno se neto spoznaje ili
iz sebe ili iz neega drugoga.
Prva je mogunost iskljuena zbog
stvarnog proturjeja meu stvarima. I
druga stoga vodi samo u beskonani regres ili u dijalelu (kruni zakljuak).
61
62
Neoplatonizam
Antika
antiki
sistem slovi
DUA SVIJETA
@UA
POJEDINANE DUE
PLOTINOVA filozofija dostupna je u 'Eneadama' koje je izdao njegov uenik PORFIRIJE. One opisuju uspon i silazak prema
Jednomu (gr. hen). To Jedno, koje Plotin
oznauje i dobrim, apsolutno je jedinstvo i
punina. Iz njega se izvodi sav bitak, ali i
sva ljepota. Nijedno bie ne postoji izvan
povezanosti s Jednim. PLOTIN meu ostalim spominje primjer sunca:
Svjetlost je nerazdvojivo povezana sa
suncem. Ne moe se otkinuti od njega.
Svjetlost uvijek ostaje na strani sunca.
Slino se ni bitak ne moe odvojiti od
njegova izvora, od Jednoga.
Budui da je Jedno apsolutno jedinstvo, izravan, pojmovno diferenciran pristup njemu nije mogu.
"Ono nije bie, inae bi se i ovdje Jedno
moglo izrei samo o neemu drugomu;
njemu ne pripada ... nijedno ime, imenuje se Jednim, ne slobodno, kao da bi
inae bilo neto i tek onda jedno. Ono
se radije spoznaje od onoga to je od
njega roeno, od bitka."
Jedno se razlijeva zbog svoje punine, to
PLOTIN oznaava kao "isijavanje", tzv.
emanacija. Prema mjeri bitka odreeni
vii stupanj odraava se u niemu. Pri
tomu se dodatno gubi jedinstvo i punina
sve dotle da bitak s materijom tvori tjelesni
svijet.
Time najprije nastaje duh (nous). On je
sfera ideja, tj. vjenih praslika svih stvari.
Stoga je on najvie bie. Ovaj inteligibilni
svijet ravna se prema Jednomu, ali je ipak
u sebi diferenciran:
Umsko miljenje iziskuje razdvajanje
onoga koji misli od miljenoga te razliitost predmeta meu sobom.
Stoga mu osim naela bitka, trajnosti i
identiteta (zbog njegove vjenosti) za ispunjenje pripadaju i naela kretanja i razlii
tosti.
63
providnosti:
Bog je stvoritelj i upravitelj svijeta, koji
mu podaruje njegovo jedinstvo.
Kao takav jami stalnost providnosti. Naprotiv, sudbinu i zlo koje u njoj djeluje treba gledati samo kao udaljavanje od boanske sredine:
" Tako ... se, ono to se udaljava od boanskog duha, zaplee u vee spone
sudbine ... A ako se prikljui vrstoi
najvieg duha, tako ... se oslobaa neizbjenosti sudbine."
ovjek se treba temeljiti u svojemu razumu, a prema (promjenljivim) izvanjskim
stvarima biti ravnoduan. (Prividna) zla
sudbina onda slui samo za vjebu ili poboljanje, ili pak kao kazna.
64
Pregled
Srednji vijek
Srednjovjekovna zapadna filozofija
okarakterizirana je svezom kranstva i
filozofije.
Srednjovjekovna filozofija je kra nska
filozofij a, kako u svojoj nakani, tako i
u svojim predstavnicima koji su gotovo svi klerici.
Trajna osnovna tema stoga je i odnos vjere i znanja. No, to ne znai da se miljenje pokazuje ba dogmatski jedinstveno.
Sukob filozofskih pravaca izmeu sebe i
presude teza od strane crkvenoga autoriteta pokazuju,
da se miljenje oito kree u samostalnim i divergentnim putovima.
D
31
Cl)
e
31
"'"
"'
~
Cl)
<(
"'E
<')
Cl)
Q)
"O
31
Q)
~ D~
:J
t "'
-e
e:
o
o
Q)
C\1
[L
o
o
"'!:?
.e
>
o
-"'
o"' ~
o "
o"'
o
o
o
"'e
Q)
Cl
:J
<D
"'
ID
"-
t::
"
1:::
ln
o
-"'
O>
(/)
-"
o
o(J)
"'
<D
"o;
"O
o
o
a:>
-~
e
~
"'
-"
.!,L
:J
Cl
:J
<(
:;
"'v
bl)
o.,
;::
o "O
o
"<t
e
iii
"'
"'
<.::
>
o
o
a
e
Q)
e.,"'
e:>
U)
"'
"'
:~
E
Cl
"O
;;:
" "
C':i
~
:J:~
., >
:liiE
=:(].)
~~
> ~
U)
U)
o
o<') rl
!!!)
,-:::=
>U
::>
v
>
t/l
-o
o v
o Ob
C\1
~
o..
U vremenu nakon kraja antike (simbolian datum je zatvaranje Platonove akademije odredbom cara JUSTINIJANA godine 529.) zbilja je predaja kroz nekoliko
stoljea uvana i prenoena u samostanima, ali je filozofsko miljenje ipak izgubilo na samostalnoj snazi.
Razdoblje koje poinje u 9. st. openito
se oznauje kao skolastika.
Pojam skolastik (schola=kola) oznauj e o ne koji se kolski bave znanostima; posebno uite lj e koji djelu ju n a ka tedralnim i dvorskim kolama, utemeljenima od vremena KARLA VELIKOGA, a poslije na sveuili
tima.
No , prije svega skolastikom je oznaena
metoda:
Pitanja se razumski ispituju u njihovim
razlozima Za i Protiv te se dovode do
rjee nja.
Obiljeja skolastike su regres i kritiko
razraunavanj e s tradicionalnim znanjem
te daljnje prenoenje pou ava nj em .
Sveuilita osnivana od 12. st. postaju
sredita duhovnoga ivota. Uenje je bilo
rasporeeno u 4 temeljna fakulteta:
filozofija (septem artes liberales) , teologija, pravo i medicina.
Dispute to su se odravale na sveuiliti
ma slijedile su strogu shemu skolastike
metode. Nj ihova zatvorena formalna uko-
65
enost
66
Srednji vijek
Patristika
biblijski spisi
Filon
Aleksandrijski
filozofski
utjecaji:
platonizam
Stoa
sporne teme:
gnoza; kanon Svetog pisma
istobotvo Sina
nauk o sakramentima
1 ili 2 naravi
u Kristu
nauk o milosti
A Pregled
bestjelesno
transcendencija
tjelesno
''"V""'
obdareno razumom
ne~azumno
~(ztvottnJe)
stvaranje
l
pretkranski
mudraci:
sudionitvo
na Logosu
. t. 1
, oo..
ivo
inkarnacija
bez osjetila
(!>ljke)
neivo
cjeloviti
boanski
Logos
bie
e Dionizije Areopagita:
bitka
stupnjevitost
67
68
Augustin l
Srednji vijek
osvjetljava ~
ini
spoznatljivim
~sporedb;>
vidi
spoznaje
oko~
duh
A Teorija iluminacije
...... .. .. .. .. .. ..
.. .. .. ..
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
:~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
..........................................................................
~-:-::-.::.:-.-:..:-.-::.:-.:-.:-.:-.::.:-.:-.:-.:::-.::.::.:::-.:..:..:-.:..::.:_..::.::.:..-:..-:..:-.:-.:-.:..:--.
.~:-.:..:-.:-.:-.:..:-.:.:..:-.:..:-.:-.:..:..:..:-.:..:..:..:..:-.:-.:-.:-.:..:-.:-.:-.:..::.:..:..:..:..:..:-.
~.-......... ............. .......................:....................................::
..
..
f*fii.Mtf~~tf~l?.. ,. ;:-:~~f1l.{~~~f~1!~~~t~
. .+;.z rs . . . . . .
+
~i~
'
nepromjenljivo
B Stvaranje
~~;~
promjenljivo
69
ujedno predstavlja ljubavni uspon k Bog u. Od osjetnoga izvanjskog svijeta (foris) k unutarnjem svijetu ljudskoga duha (intus) i odatle do najnutarnjijeg srca (intimum cordis):
do Boga, teme lj a same istine.
70
Augustin II
Srednji vijek
protegnutost svijesti
--------~:-
..._..:...------
v
predoenje
slike
slike
Boja drava
zemaljska drava
----------------~-~-~-------~-------------7____
kraJ vremena
B Teologija povijesti
----~
71
72
Srednji vijek
Bog
Rana skolastika
Utrnu em je antike tijekom ne koliko stoljea nastupilo razdoblje u kojemu se uistinu uvalo predano misleno blago.
Iznimka je u tomu vremenu pojava stvara l akog djela Irca Ivana Skota Eriugene (oko 810.--877.) kojega je oko 850. na
svoju dvorsku kolu pozvao KARLO E
poiva
podjela prirode
Boga se moe
misliti samo kao
postojeega
definicija Boga:
ono od ega se
ne moe misliti
nita
vee
dokaz
egzistencije
Boga se moe
misliti samo kao
nuno postojeega
dokaz
nunosti
LAVI.
Sav ljudski poriv za znanjem ima poi od
vjere u objavu. No ipak razumu pripada
zadaa p ojasniti smisao objave. Izmeu
vjere i istinskog razuma nema nikakva
proturjeja . Autoritet crkvenih otaca trebamo nasljedovati dok je u skladu s o bjavom.
U s lu aju proturjeja i zmeu auto riteta
i razuma, razum ima prednost (usp. str.
12., sl. B).
U spisu 'O predestinaciji' IVAN zahvaa u
jednu osobito uvaavanu kontroverziju,
tako to slobodu ljudske volje pokazuje
nu no povezanom s kranskom vjerom
te dri nespojivim s Bojom dobrotom da
bi on ovjeku unaprijed smislio (paklenu) kaznu (pakao je kajanje).
U svojemu glavnom djelu "O podje li prirode" razlikuje
4 oblika prirode:
Priroda koja stvara, a nije stvorena:
Bog stvoritelj.
Priroda koja je stvorena i stvara: boanske ideje. One su praslike
prirode koja je stvorena, a ne stvara:
pojedine stvari (stvorenja).
Priroda koja niti stvara niti je stvorena:
Bog koji je uao u svoj mir i prestao
stvarati (konana svrha stvaranja).
Cijelo stvaranje treba razumjeti kao samoobjavu (teofaniju) skrivenoga Boga koji
time samoga sebe odreuje . ovj ekov
duh klju je svijeta koji otvara Boju samoobjavu.
73
Na toj pozadini stoj i slavni tzv. "o ntoloki dokaz" s koj im on u 'Proslogionu '
eli razumski nuno pokazati opstojnost
Boju osobito onomu tko ne vjeruje u
Boga:
Bog je odreen kao
"ono od ega se ne moe misliti nita
vee (savrenije) (aliquid quo maius
nihil cogitari p otest)."
Tu tvrdnju razumije i onaj tko ne vjeruje te, ako je razum ije , ima je u razumu .
Ako se dopusti da je savrenije ono to
se ne moe samo misliti nego i to realno posto ji, onda
mora "ono, od ega se ne moe misliti nita vee, " realno egzistirati.
ANSELMO proiruje dokaz tvrdei da se
prema poetnoj definiciji ne moe misliti ne-egzistencija Boja,
budui da je neto, to nuno postoji,
savrenije nego neto iju se ne-egzistenciju moe zamisliti, to dakle sluajno postoji.
O dokazu se estoko diskutiralo tije kom
srednjega vijeka, a m e u ostalima je
KANT u 'Kritici istog uma' poduzeo
njegovo p obijanje (usp. str. 141).
Prije nego to je Bog stvorio svijet, o n je
kao ideja bio u njegovu duhu . Praslike
su nutarnji Boji govor, a o no to je posta lo, odraz je njegove rij e i. Stvoreno
ne moe po sebi samomu o pstati u bitku nego ga Bog treba uzdravati. Ljudska je dua slika Boja s 3 glavne sposobnosti:
pamenje (memoria), spoznavanje
(intelligentia) i ljubav (amor).
Ona je stvorena da b i ljubila Boga kao
na jve e dob ro.
U 'Dijalogu o istini' ANSELMO upu uje
na 3 podru ja istine:
Vjene istine u Bogu (ideje) , istina stvari
koja se teme lji na po klapanju s boanskom istinom, i istina miljenja i iskaza
koja lei u slaganju sa stvarima.
"Tako je istina posto janja stvari ui
nak najvie istine i ujed no teme lj one
istine koja spada na sp oznaju i istine
sadrane u iskazu ... "
Najkraa definicija isti ne kod ANSELMA
glasi:
"Istina je ispravnost d ostupna samo
duhom (veritas est rectitudo me nte
sola perceptibilis)."
Ispravnost u odnosu prema ovjeku
znai: ureivanj e cijeloga ovj eka - miljenja , dran'ja, volje - pre ma vjenu temelju bitka u Bogu, ispravno sebe-uputanje u bitak koje omoguuje susret s
istino m.
74
Srednji vijek
_____ 1,
postoje li
univerzalije
opa
bitnost
u stvarima
----2.
Abelardova
kritika
nesposobna sposobna
po sebi
samo u miljenju
,jool~~~oo
.,! \.
~~
(znaenJe) (rije
povezane odvojene
sa sjetilnim od sjetilnih
stvarima stvari
A Pitanje univerzalija
ili
glas)
3.
novo shvaanje:
openitost u nerazli kovanom
B Vilim od Champeauxa
univerzalije u Bogu
univerzalije
u stvarima
(pojedinane
stvari)
univerzalije u ovjeku
C Abelard: univerzalije
znaenje
rijei
stvari.
Osnovno je pitanje:
Pripada li zbiljski bitak samo univerzalijama, dok su pojedinane stvari samo
nesamostalne izvedenice iz njih ili pak
samo konkretne, pojedinane stvari
imaju realan bitak dok su univerzalije
samo imena koja ovjek za sebe tvori.
Izvanjski poticaj ovomu proble mu bilo je
pitanje to ga BOECI]E citira iz PORFIRIJEVA djela 'Isagoge':
Postoje li rodovi i vrste u sebi ili samo
u mislima; ako zbilja posto je, jesu li
tjelesni ili bestjelesni; jesu li rastavljeni
od osjetnih stvari ili su u njima sadrani?
Prema realizmu univerzalija postoje samo univerzalije u sebi. Pojedinane stvari postoje samo kao podreeni oblici njihove zaj ednike biti.
VILIM OD CHAMPEAUXA (1070.-1121.)
zastupa npr. miljenje da je svim ljudima
zajednika jedna bit koja je nedjeljivo u
svakome prisutna, a na koju se kao na
stvarni temelj odnosi rije "ovjek " .
ABELARD prigovara tomu da bi onda
istoj biti istodobno morale pripadati
oprene osobine.
Kad bi npr. bitnost "ivo bie" bila nepodijeljeno u ovjeku i ivotinji, onda
bi o na odjednom morala biti i razumna i nerazumna.
Zato je VILIM kasnije ispravio svoje stajalite tako da openitost u lanovima neke vrste postoji u onome u emu se oni
ne razlikuju (indifferenter), tj . u nedostatku neke razliitosti.
Pre ma nominalizmu realno postoje samo pojedinane stvari (individue), dok
univerzalije postoje samo u ljudskom duhu. Ne moe ih se shvatiti ni kao pojmove apstrahirane od stvari niti kao samovoljna ime na.
Tako IVAN ROSCELIN (oko 1050.- 1124.)
zastupa stajalite da su univerzalije samo
rijei (universale est vox) .
75
U stvarima se one sastoje u postojanju jednog zajednitva. Dodue, taj sklad nije
stvar (res) koja bi postojala u sebi, nego
ga ljudski duh shvaa apstrakcijom .
Pojam (conceptus) stvari nije dakle
stvoren samovo ljno nego je uinak apstrakcije koja ima temelj u stvarima.
U odnosu na ljudsku spoznaju, univerzalnost pripada samo rijeima. Dodue,
ne samim rijeima nego njihovu sadraju, njihovu znaenju.
Stoga ABELARD razlikuje vox (prirodni glas) od sermo (znaenj e rijei) kojemu pripisuje univerzalnost.
ABELARD sebi postavlja i pitanje jesu li
univerzalije navezane na stvar na kojoj
se imenovanje temelji ili zbog njihova
znaenja mogu jo egzistirati kada imenovane stvari vie ne postoje,
npr. ime rue, kad vie nema rua.
ABELARD stoga razlikuje denominativnu i signifikativnu funkciju izraza. Ime
rue ne moe se, ako vie nema rua, ni
o emu vie izrei, ali reenica "nema rua" ima neko znaenje.
U njegovu spisu 'Sic et non' ('Da i ne')
ABELARD skuplja mnotvo oprenih reenica iz Biblije i crkvenih otaca. Time
pokazuje da te kstovima autoriteta treba
tumaenje te ih se ne moe kruto preuzeti. Tako je ostvario znaajan doprinos
razvoju skolastike metode,
prikazati razliite stavove i njihove razloge, ispitati ih i, gdje je god to mogue, dovesti do jednog rjeenja.
ABELARDOVA etika prikazana je u djelu
'Scito te ipsum' ('Upoznaj samoga sebe').
Izvanjsko djelovanje kao takvo je indiferentno. Stvar je samo u namjeri (intentio)
ili stavu.
On se pokazuje u nutarnjem inu pristajanja uz ne ku tenju .
Time ni sklonosti kao takve nisu ni dobre ni zle nego je grije h tek in pristajanja uz ono to se ne pristoji.
Dobro lei u pristajanju uz Boju volju, zlo u njezinu preziranju. Izvanjsko
djelovanje nita ne dodaje ovome nutarnjem inu.
Za duhovni ivot 12. st. znaajan je bio i
razvoj obrazovnih centara (kole).
Slavna je bila kola Chartres kao i samostanska kola Sv. Viktora pred Parizom, ko ja je stekla ug led za vrijeme
HUGA od sv. Viktora, koji se trudio
oko enciklopedijske sistematike znanosti, ali je istodobno vezana i uz mistiku.
76
Arapska ntozofija
Srednji vijek
77
Arapska f"tlozofija
Za duhovni razvoj kranskoga zapada u
srednjemu je vijeku od velikog znaenja bio
utjecaj arapskoga svijeta. Arapska znanost,
osobito medicina, bijae znatno mon ija od
one latinskoga zapada. No prije svega u god inama od 800. do 1200. islamska je kultura
ouvala predaju grke filozofije i znanosti.
Djela Grka prevoena su na arapski u
vel ikim prevodilakim kolama te su
preko maurske panjolske dospjela na
Zapad.
Na taj su nain kranskomu srednje m vijeku postali dostupni sabrani ARISTOTELOVI
spisi (ne samo oni o logici to ih je preveo
BOECI]E). Posljedica toga bio je procvat
empirijskih znanosti.
shvaanja.
hijerarhija inteligencija
(duhovnih bia)
i pripadajue nebeske sfere
A Avicena: Metafi zika i kozmo logija
Bog
!
/ ! \
forme
prva inteligencija
spoznavanje
samoBoga
spoznaja
!
l
l
l
l
l
potencijalnost
! !
druga
inteligencija
l
bia
dua
(opasavajua
tijelo
sfera)
\
\
\
\
\
Meu n aj znaajnije
idovske filozofe u
srednjemu vije ku pripadaju Avicebron
(IBN GABIROL; oko 1025.- 1058.) i Moses
Maimonides (MOSE BEN MAIMON;
1135.-1204.). Oba su roena u panjo lskoj, a svoja su glavna djela pisali na arapskom jeziku.
Prema AVICEBRONU sav bitak iz volje Boje do egzistencije dolazi sjedinjenjem materije i f orme.
Sve (osim Boga) sastavlje no je od univerzalne mate rije, ak i d uhovna bia.
Pri tomu pod materijo m o n ne shvaa tjelesnost, to je samo jedan odredeni oblik mate rije, nego istu potenciju za primanje forme po ijemu nastu panju ona tek dobiva
egzistenciju.
MAIMONlDES je osobito djelovao svojim
djelom 'Uitelj kolebljivaca'. Okree se onima koji su zbog bavljenja filozofijom postali
kolebljivi u vjeri i eli pokazati kako je
znanstvenim posredovanjem opet mogu
prigrliti.
Ako neka mjesta u Bibliji proturjee znanstvenim spoznajama, treba ih tu maiti alegorijski.
MAlMONIDES zastupa negativnu teologiju
tako to tvrdi da se o biti Bojo j moe govoriti samo u negacijama. Afirmacije se tiu
samo njegovih djelovanja, a ne njegove biti.
78
Srednji vijek
nebeski svod
79
minacija).
U svojemu 'Putu duha k Bogu' BONAVENTURA opisuje stupnjeve mistinoga
sjedinjenja s Bogom. Na najviem stupnju
smiruje se djelatnost uma, a narav se sasvim posveuje Bogu.
80
Srednji vijek
akt: kip
potencija: praina
f
akt: kamena gromada
potencija: kip
akt: praina
forma i materija
akt i potencija
akt
bitak
forma
l /
p..
ot-e'"'
n..,
ci,..
ja- -b-it _ _ _ _ _materija
}pripadajui'
supstancija
""t:.J_-_
. -_-: :..-_-_..._...__~..J~ sluajno
forma: dua
akcident
/
1.~
9. ~~:'~:::';
supstancijalna
sveza
forma
materija
supstancija
\;i"""'
materija: tijelo
bitak i bit
akcidentalna
sveza
supstancija i akcident
pnpadaJuce:
dvonoan
Albert Veliki (oko 1206.-80.), zbog enciklopedijske naobrazbe nazivan i "doctor universalis", tei saetku filozofskoga
i znanstvenoga duhovnog dobra sve od
Grka. Komentira ARISTOTELOVA djela
pri emu je pod utjecajem neoplatonske
tradicije grkih i arapskih komentara.
Osim toga, jedan je od najznaajnijih
istraivaa prirode svojega vremena.
ALBERT jasno razlikuje pitanja koja se
mogu rijeiti pomou uma od pitanja
vjere koja se temelje na objavi.
Tako se npr. na pitanje o vjenosti svijeta ne moe filozofski odgovoriti, dok
se sva pitanja koja su dostupna umu
moraju podvri i racionalnoj provjeri.
Sve je u njegovu bitku i opstojanju prouzrokovao Bog. Bog je najvia istina i najvie dobro. Stoga svako spoznavanje i
svako djelovanje, da bi se usavrilo,
mora njemu teiti.
Nasuprot AVERROESU, ALBERT nauava
besmrtnost pojedinanih dua. Djelatni
um dio je due i oblikotvorno naelo u
ovjeku. U ljudima je individualno razliit, ali kao odvirak boanskoga stvaranja
sudjeluje na opemu i tako omoguuje
tzv. objektivnu spoznaju.
Dua je cjelina, ali u sebi sadri razliite sile kao: vegetativnu, osjeajnu i
racionalnu sposobnost.
U kozmologiji ALBERT doputa da je
stvaranje u hijerarhijskim stupnjevima inteligencije proizila iz boanskoga intelekta koji osvjetljuje sve nebeske sfere,
ljudski duh i konano zemaljsku materiju. Prvotne zbilje, koje je Bog stvorio na
poetku stvaranja, jesu:
prva materija (primalako poelo kod
nastanka tjelesa) , vrijeme, kretanje,
gornje nebo, aneli.
U etici naglaava ovjekovu slobodnu
volju. Moralna je zadaa pomou razuma oblikovati nagonsku elju. Presudna
instanca je savjest, koja djeluje naelno,
kao i u primjeni na konkretni sluaj. Moralna sklonost koja ovjeka pokree na
dobro jest syntheresis koja je ostatak prvotnoga dobrog ivljenja prije pada u
grijeh.
Toma Akvinski (1225.- 74.), koji je nekoliko godina bio uenik ALBERTA VELIKOGA, slovi za najznaajnijega sistematiara srednjega vijeka. Njegova je zasluga u povezivanju aristotelizma s kranskom filozofijom koja je potekla od
Augustina.
U 19. st. Katolika crkva njegovo djelo
tumai kao temelj kranske filozofije .
81
Meu njegovim opsenim djelima posebno valja spomenuti 'Sumu protiv pogana'
('Summa contra gentiles') i 'Sumu teologije' ('Summa theologiae'), kao i razliita
'Questiones'.
Oblik questija, koji se nalazi u 'Sumi teologije', slijedi shemu disputa na sveuili
tu:
Za neko se pitanje iznose argumenti
za ("pro") i protiv ("sed contra") emu
slijedi vlastiti odgovor ("responsio").
Zatim se s obzirom na odgovor istrauju pojedinani argumenti ("ad l, ad
2, ... ").
82
Srednji vijek
Bog
bitak= bit
duh
aneo
ovjek
um
"l
f """ ...
----
sjetilno opaanje
ivotinja
---
..., w
ivot
(F :,,,.
biljka
-----.
mjeavine
elemenata
!'>
'!
bie .
tijela
forma
materija
B Transcendentalije
A Stupnjevitost bitnosti
pokreta
uzrok
pokrenuto
ui nak
pokreta
uzrok
pokrenuto
uinak
t
t
savrenosti
nuno po
drugomu
@]
prvi
prvi
uzrok
nuno po
sebi
pokreta
vrhovni
upravitelj
nuno po
drugomu
mj.,ilo
lupravitelj l
l
t
cilj
lupravitelj l
l
t
cilj
83
bitak neto drugo nego njihova bit, premda ona nije materijalna (dakle ista forma). Pridolaenjem materije nastaju individualne razliite supstancije u kojima se
razlikuju bitak i bit, forma i materija.
Nematerijalna, besmrtna ljudska dua
zadrava stoga individualnost, jer njoj
kao formi tijela i nakon razdvajanja od
tijela ostaje odreenje upojedinjenja.
TOMA donosi 5 dokaza (quinque viae)
za Boju egzistenciju. Budui da je spoznaja ovjeka (kao tjelesnog bia) vezana
uz osjetila, TOMA odbacuje apriorne dokaze o Bogu. Stoga njegovi dokazi polaze
od iskustva. Temelje se na zabrani regressa in infinitum (povratka u bes konano).
Svakom gibanju i promjeni treba neto
to se kree. Ali , budui da niz pokretnih pokretaa ne moe ii unatrag u beskonano, jer inae ne bi bilo poetka
gibanja, mora postojati proi pokreta koji je sam nepokrenut, a to je Bog.
Svako djelovanje ima neki uzrok. Ali,
budui da nita nije uzrok samomu sebi (jer bi inae logiki moralo prethoditi samomu sebi), a niz uzroka ne moe
ii u beskonano, mora postojati neki
proi uzrok koji je sam neuzrokovan:
Bog.
Susreemo stvari koje mogu bili ili ne
biti. Ako je sve tako stvoreno , jednom
moe tako sve i ne biti, ali onda nita
ne bi moglo poeti postojati. Dakle,
postoje stvari koje su nune, i to ili po
sebi ili po neemu drugome. Budui da
niz stvari nunih po drugome ne moe
ii u beskonano, mora postojati neto
proo nu:tno po sebi: Bog.
U svim stvarima ima neko Vie ili Manje. To se moe iskazati tek ako postoji mjera koja tu oznaku sadri u potpunosti: Bog.
Stvarima bez razuma, da bi postigle neki cilj, treba netko tko zna, tko postavlja cilj (npr. strelici treba strijelac). Svrhovito ureenje svijeta, dakle, treba
Boga kao vrhovnog upravitelja koji postavlja ciljeve.
Bog je svijet u cjelini stvorio savrenim, tako zlo u svijetu ne potjee od njega. Budui da sve to ima bitak dolazi od Boga,
zlu se ne moe pripisati stvarni bitak. TOMA ga stoga oznauje kao neki nedostatak (privatio), kao odsutnost nekoga dobra koje bi jednom biu trebalo pripadati.
Shvatimo li zlo kao nedostatak, onda mu
uvijek treba neki subjekt kojemu neto
nedostaje: dobro. Stoga zlo ne moe iscrpsti cijeli bitak, jer bi tako unitilo i samo sebe.
84
Srednji vijek
djelatni
um
o-1?-L-o~_fe_~~-o-'
slika u
pojedinom osjetilu
L __
___JI
ovjeka.
mo
1
predodbe 1
l
l
l
l
species sensibilis
l
sjetilna
A Nauk o spoznaji
vjeni
zakon
prirodni
zakon
unutarnja prisila
B Etika: zakon
normativno pravilo
ljudski zakon
mo
l
l um
ma) i tijela (materija). Oni se ne mogu rastaviti , ve tvore jedinstvo supsta ncije o
vjeka koji je tako uvijek oznaen duevnotjelesno. Iako dua moe i nakon smrti kao
anima separata postojati odvojeno od tijela, iako je besmrtna, kao ljudskoj dui treba joj tijelo za spoznavanje osjetnih opaanja.
ovj ek time stoji, takorei, u sreditu stvaranja:
Svojim umom sudjeluje u svijetu istoga
d uha, a po svojemu tijelu u svijetu mate rijalnoga.
Forma ovjekove due stoji u nizu hije rarhijskog stupnjevanja koje ide od neivih tjelesa preko biljaka i ivo tinja do
species intelligibilis
85
86
Srednji vijek
rod
forma
vrsta
l
razum
sadraj 1
l HAECCEITAS l
sadraj 2
sadraj 3
radnju 1
radnju 2
individuum
radnju 3
Bog
C Meister Eckhart
a.
87
DUNS SKOT razlikuje zapovijedi koje apsolutno vrijede i koje ni Bog ne moe mijenjati, jer bi inae dospio u proturjeje sa
samim sobom (to su prve zapovijedi Dekaloga to se odnose na Boga), od zapovijedi koje bi Bog mogao promijeniti, ako
bi to zahtijevali ovjekovi ivotni odnosi
(npr. monogamija).
No, i ovi posljednji za ovjeka nuno
vrijede, dok Bog drukije ne zapovjedi.
U 14. st. tradicija srednjovjekovne mistike, koja se bavi unutranjou iskustva
Boga i sjedinjenjem s boanskim, dosie
svoju najviu toku. Za najznaajnijega zastupnika slovi
Meister Eckhart (oko 1260.-1328.), koji
je isto tako pod utjecajem predaje skolastike teologije i ftlozofije. Mistino iskustvo
i filozofska refleksija podjednako obiljeavaju njegovo djelo.
ECKHART je pisao latinska i njemaka
djela, pri emu su njemake propovijedi s obzirom na krug sluatelja drane u
osobito prodomom, izotrenom jeziku.
U svojemu prvomu 'Parikom questiju' ECKHART odgovara na pitanje o odnosu spoznaje i bitka u Bogu s nadreivanjem spoznaje (intellegere):
Bog jest, jer spoznaje.
Tako u Ivanovu evanelju stoji:
"U poetku bijae Rije",
a ne: na poetku bijae Bitak. ECKHART
time naglauje izvornu aktivnost spoznaje
koja stvara, a da sama nije stvorena.
Ali, naravno da je Bog i bitak. ECKHART
eli pojasniti da Bog nema bitak kao stvorena bia, nego jest Bitak, a sva bia su u
Bojemu bitku. Bog sve odrava u bitku,
a bez njega su stvari nita.
U nutrini svoje due ovjek pronalazi temelj s kojim sudjeluje na Bogu:
u iskri due (scintilla animae).
U njoj se moe odvijati sjedinjenje s Bogom, kad se ovjek ovoj nutrini posvema
preda i iz nje ivi. Dua je sposobna primiti Boju bit, jer ona je mjesto na kojemu
se Bog rada u ovjeku . Bog izgovara svoju pravu bit u Sinu koji je njegova rije, a
Sin govori u dui:
"Otac r.ada Sina u vjenu spoznavanju i
sasvim tako rada Otac svojega sina u
dui kao u svojoj vlastitoj naravi, i raa
ga za posjed dui ... "
to Bog dade svojemu Sinu, to on daje o
vjeku, ako je pravedan i dobar. U dobru se
dobrota ponovno raa , kao Rije Boja.
Izmeu dobra koje stvar.a (Bog Otac) i
stvorenoga dobra postoji razlika u osobi, a
ne u njezinoj nar.avi.
88
Srednji vijek
o o
o
o o
o
o
o
o
o
o o
o o
o
o
o
o
o o
o
o
o
o
o
o o o
univerzalije:
u duhu
(spoznajni
ui nak
suvinih
odnosno entiteta
iskljue nj e
tum aenja,
A "Ockhamova britva"
subjekta)
stvarno:
pojed inano
B Univerzalije
Tzv.
daska (supstancija)
apsolutni pojam
mt
.
s upstanrastavcija (pro-
:; ljenost
tenost) ~ dijelova
pojam u
dui
prima rno
sekundarno
protenost (kvantiteta)
konotativni pojam
e Nauk
o supoziciji
U p itanju univerza.Iija pokazuje se OCKHAMOVO nominalistiko stajalite. Realno je samo pojedina no. OCKHAM stoga
ne treba nikakav princip individuacije, budu i da je sve postojee Bog stvorio individualno. Sve ope egzistira samo u duhu (in
mente).
"O tomu tvrdo drim da ni na koji nain
i nikako izvan due nema niega to kao
ope egzistira nego sve, to je ope i to
mnogi mogu izrei , postoji u duhu ... "
Opi su pojmovi uinak spoznajne sposobnosti kojom se ovjek prema neemu odnosi. Pojmovi su znakovi koji ukazuju na
neto drugo. Tako je univerzalno jedan
89
90
Nikola Kuzanski
Srednji vijek
beskonano
(Bog)
jedn ota
(complicatio)
podudaranje suprotnosti
u beskonanome
svijet _______
mnotvo
--- contractio
explicatio
pribliavanje istini
Matematiko
simboliziranje
..
slika Bojega duha
*'''"-~)~""""'""'""
Uenje
o "mensu"
91
92
Pregled
Renesansa
Renesansa (franc. "preporod"') jest vrijeme prijelaza; propadajua tradicija srednjega vijeka susree se s poetkom formiranja novoga vijeka. Ona nije vrijeme velikih filozofskih sistema, nego novoga eksperimentalnog usmjerenja koje istrauje
mogunosti.
jezika.
Iz "nastojanja oko ovjetva" (lat. studia
humanitatis) pozivanjem na antiki pojam humanitas, izvodi se oznaka za cijeli duhovni pokret.
Pod studia humanitatis misli se osobito na
oblik opsena duhovnog i umjetnikog
obrazovanja, to dolazi do izraza u uzoru
uomo universale
93
iji
je obrazovni stupanj
ujedno mjerilo moralne kvalitete.
Talijanska filozofija renesanse posebno
je obiljeena ponovnim otkriem PLATONA i PLOTINA, ije poznavanje u Italiju
donosi grki uenjak PLETHON, i COSIMOM DE MEDICIJEM koji potie novo osnivanje Platonove akademije u Firenci
(1459.). Najznaajniji predstavnici renesansnoga platonizma su MARSILIO FICINO i
PICO DELLA MIRANDOLA.
Prijevodima i FICINOVIM spisima proiruje se poznavanje PLATONA po cijeloj
Europi. Njegova se filozofija osobito oslanja na neoplatonsko uenje o emanaciji i na znaenje lijepoga.
aristotelizam se, sa sreditem u Padovi,
obnavlja u ovomu vremenu.
Meu njegove predstavnike spadaju
PIETRO POMPONAZZI i JACOPO ZABARELLA.
Procvat doivljava i .filozofija prirode.
Osim GIORDANA BRUNA, najsvestranijega mislioca toga vremena, ovdje treba
spomenuti B. TELESI]A, F. PATRIZIJA i
T. CAMPANELLU.
Jedno od najuspjenijih ostvarenja renesanse jest izgradnja modernih prirodnih
znanosti na temelju novoga pojma znanosti i metodike svijesti.
Za J. KEPLERA i G. GALILEJA znanost
se bavi kvantitativnim brojevna odredivim odnosima, dok zapostavlja tradicionalno pitanje o biti.
F. BACON napredak civilizacije vidi
utemeljen u razvoju znanosti i tehnike u
slubi ovjekove dobrobiti.
U novim filozofijama drave i prava,
kako ih zastupaju J. BO DIN, H. GROTIUS
i]. ALTHUSIUS, sredinju ulogu igraju pojmovi naravnog prava, ugovora vlasti i suvereniteta. Sa svojega posebnog poloaja
N. MACHIAVELU upozorava na stvarnu
razdvojednost morala i politike.
S refonnacijom koju je pokrenuo MARTIN LUTHER duhovni preokreti konano
pogaaju i kransku Crkvu. Svjetovno dranje papa i pretjeranost njihova zahtjeva
za moi, manjkava teoloka izobrazba niega klera, crkveno loe stanje i opi pad
morala bijahu razlozi zahtjeva za obnovom. Posljedice reformacije su duboke
promjene na duhovno religioznom podruju, u politikoj regiji Europe i gospodarsko-socijalnoj strukturi.
Ona dobiva veliki utjecaj i u vicarskoj u obliku obiljeenu ULRICHOM ZWINGLIJEM i
JOHANNOM CALVINOM ("kalvinizam")
(uenje o predestinaciji; strogi moral rada).
94
Renesansa
ope
Jedan od prvih uinaka ranoga novog vijeka jest razvoj novoga pojma znanosti,
koji ima temelje u prirodno-znanstvenoj
metodiko} svijesti. Um i iskustvo jedini
su temelji sigurne spoznaje.
"U 'prirodnim znanostima iji su izvodi
istiniti i nuni, ne moe ni 1000 Demostena i l 000 Aristotela protiv stvari
uiniti istinitim ono to je lano." (GALILEI)
Osloboenje od ovisnosti o tradicionalnim autoritetima, osobito ARISTOTELOVE filozofije prirode, i razvoj kvantitativno usmjerene metode, presudno su promijenili sliku svemira i prirode.
forme prirode
generalizacija
D
klasificiranje
tablice
usporeivanje
~(
a:
.....,
e:
:::2:
S=+gt2
eksperiment
promatranje
Knjiga prirode napisana
znakovima
matematikim
A Kepler i Galilei
IDOLI PLEMENA:
obmane ljudskog roda
IDOLI TRGA:
predrasude jezika
IDOLI PILJE:
predrasude individuuma
IDOLI KAZALITA:
predrasude filozofskih kola
95
Temeljno za novovjekovna razumijevanje znanosti jest zamjena pojma biti pojmom funkcije. Usmjerenost na kvantitavno mjerljivo i ono to se moe opisati zakonskim svezama, zapostavljanjem bitnoga odreenja stvari, omoguilo je napredak prirodnih znanosti.
Za Francisa Bacona (1561.-1626.) cilj je
znanosti ovladavanje prirodom u korist
drutva. Znanje je mo. BACON stoga
svoju zadau vidi u sistematskom utemeljenju i prikazu svih znanosti.
Njihova podjela slijedi podjelu ljudskih
sposobnosti:
pamenje (memoria): povijest,
mata (phantasia): poezija,
razum (ratio): filozofija.
Najvia znanost je prima philosophia, koja za objekt ima temelje zajednike svim
znanostima.
Da bi dospio do istinskog uvida u narav
stvari, ovjek se najprije mora osloboditi svih
predrasuda koje kode objektivnoj spoznaji.
Spoznaja je stvarni odraz prirode bez iskrivljenih predodbi. Te predrasude BACON naziva idolima (obmanama) od
kojih u svojemu djelu 'Novum Organum'
razliku je 4 vrste:
Idola tribus: obmane plemena. Nastaju
iz naravi ljudske vrste, jer razum i nai
osjeti zbilju zahvaaju samo po mjeri
ovjeka. Razum je neravno zrcalo to
naginje mijeanju svoje vlastite naravi
s naravi stvari i time je izopauje.
Idola specus: obmane spilje. One lee
u samom individuumu, a nastaju iz
njegove uroene nadarenosti, odgoja,
navike, sklonosti.
Idola fari: obmane trga. Sam nas jezik
vodi u zablude krivim dodavanjem
znaenja. Rijei se stavljaju ispred stvari. Odatle nastaju prepirke o golim rijeima i imenima.
Idola theatri: to su zablude koje se
prenose uenjem filozofskih kola na
temelju primjene obrnutih dokaznih
postupaka i izmiljanja teorija.
Naprotiv, ispravna metoda kojom bi se
dolo do prave spoznaje i dokinula ob-
mane jest indukcija.
Ovaj metodiko-eksperimentalni postupak poinje sakupljanjem i usporeivanjem opaanja da bi se onda postupnim poopavanjem shvatilo ope
forme prirode.
Pri tomu indukcija ne polazi od sluajnih
iskustava, nego radi planski sa sreenim
opaanjima (tablicama) i usmjerenim eksperimentima.
96
Humanizam
Renesansa
A
Wittenberg
Frankfurt
sasel
Lyon
eneva
_t Toulouse
...
ralakih moi.
Stoga i oznaka "human izam" kao nastojanje oko ovjetva (studia humanitatis).
Ideal humanizma je uomo universale,
svestrano izobraen ovjek to stoji iznad svih stalea koji proirenjem svojega znanja ispunja svoje obiljeje kao
bie sposobno za uenj e .
Orijentiran na ideal antike humanosti, s
time je povezan moralni stav koji se poprilici pokazuje u krepostima umjerenosti, praved nosti, estetskog osjea nja i harmonije s prirodom, pri emu osobito i
socijalne kreposti igraju veliku ulogu u
graanskom drutvu. Najznaajniji predstavnik sjevernoeuropskog humanizma
jest Erazmo Rotterdamski (1469.-1536.). Njegovo se nastojanje ti e povezivanja k~anske filozofije i antike hu-
...
l,
um
nestalnost
neizvjesnost
zalueni
EJ
ivot u suprotnostima
B Montaigne
um
iskustvo
priroda kao vodilja
skeptiki
manosti.
ivot se pokazuje samo u svojoj mnotvenosti i oprenosti, pa se stoga trai
ljudska mudrost koja povezuje to opre ne i nita ne isklju uje.
Ta otvorenost zahtijeva toleranciju i u
podruju vjere koja dolazi s idejom humanistiki izgraena svjetsko-graansko
ga kranstva .
U svojemu satirikom spisu 'Pohvala ludosti' nadmono kritizira temeljne slabosti ljudi i svojega vremena.
97
98
Renesansa
JEST
Talijanska t11ozofija
JEST
ovjeka
IVI
IVI
JEST
JEST
forma i materija
B Svemir
C Giordano Bruno
Renesansni platonizam s glavnim predstavnikom MARSILIOM FICINOM (1433.- 99.) posebno naglaava oznaku ovjeka
kao duhovnoga bia.
ovjekova besmrtna dua sredite je i
sveza svijeta, jer ona je sredina koja povezuje sfere samo tjelesnoga s onima i
stoga boanskog duha. Ako se pomou
uma oslobodi od tjelesnoga, ponovno
se moe vratiti u svoj boanski iskon.
FICINOV uenik GIOVANNI PICO DELLA
MIRANDOLA (1463.-94.) u svojemu 'Govoru o dostojanstvu ovjeka' utemeljuje
slobodu koja proizlazi iz duhovne odree
nosti:
Na kraju dana stvaranja Bog ve bijae razdijelio sve osobine tako da ovjeku nije
preostalo nita svojevrsno, stoga on progovori ovjeku:
"Ti nisi stijenjen nikakvim nesavladivim
zaprekama, nego ti e prema svojoj vlastitoj slobodnoj volji. .. sam sebi unaprijed odreivati svoju narav. Uinih te sreditem svijeta da se odatle obazire na
sve to je u svijetu .... Slobodno ti je odroditi se u nii svijet ivotinja. Ali, isto tako moe se po odluci tvojega vlastitoga
duha uzdii u vii svijet boanskoga."
ovjek odreen svojim duhom moe promatrati sve oblike to ih je Bog stvorio i slobodan je stvoriti svoju vlastitu bit. Stoji u
sreditu svijeta. Taj je koncept znaajan po
naglaavanju slobodnog subjektiviteta, pa
ipak platonizam ima tendenciju ne samo
tjelesnost ovjeka nego i njegov drutveni
odnos stavljati u pozadinu u korist nekoga
kontemplativnog shvaanja ivota.
PIETRO POMPONAZZI (1462.-1525.) kao
najznaajniji predstavnik aristotelizma
naglaava povezanost due i tijela. ovje
kova dua za spoznavanje treba suradnju
osjetnih utisaka te stoga ne moe misliti
bez tjelesnoga. Sve se znanje temelji na iskustvu. Stoga i moemo neto znati samo
o iskustvenim svezama u prirodi, a nita o
temeljima bitka to lee iza toga. Besmrtnost due ne moe se dokazati razumskim
razlozima. Ni moral to ne moe dostii, budui da se za krepou ne smije teiti radi
neke plae u onostranosti.
pomou
99
udahnuo.
U sve-jedinstvu boanskoga pratemelja sakupljen (complicatio) je cijeli bitak, u njemu se podudaraju sve suprotnosti. Pojedinane stvari svijeta njegovo su razastiran;e
(explicatio). Tako je sadanjost boanskoga u svim formama prirode. Bog nije izvan
svijeta nego u njemu.
No, u razastrtim pojedinanim stvarima gubi se jedinstvo suprotnosti. Budui da se
tako kod njih raspadaju i mogunost i zbilja, nikada nisu sve to mogu biti te su stoga nesavreni, promjenljivi i propadljivi.
Uzrok to djeluje u prirodi jest dua svijeta. Duh to iz nje potjee "nutarnji je umjetnik" koji materiju iznutra oblikuje u
mnotvo prirode.
No, materiji nije forma utisnuta izvana
nego je u njoj sadrana i iz nje proizlazi.
Materija i svi dijelovi svijeta proeti su duhom te stoga oduhovljeni.
U svojemu kasnom djelu BRUNO razvija
misao
monada, koje kao najmanja i najjednostavnija jedinstva sadravaju bit stvari, a
elementi su prirode.
Ljudski duh tei, u skladu s biti svemira,
prema spoznaji beskonanoga. Beskona
nost je sredite oko kojega on krui, ali ga
nikako ne moe dostii. Pokret duha stoga
je noen "herojskom strasti" koja vodi porastu svijesti i veoj slinosti s boanskim.
100 Renesansa
t
pozitivno pravo
C Niccolo Machiavelli
Pregled 103
102 Prosvjetiteljstvo
njemako
ostalo
Rouss~au
..
Rusija
(1762-96)
l
l
l
.i)
1789 l
l
prosvjetiteljski apsolutisti
Pariz
Cl~~';;~~~ '
revolucija
Pregled: prosvjetiteljstva
Breslau
l Frankfurt
Leipzig
:.1848
l
1791
zakljuke.
..
Be
.(1740-90)
Drutveno je to mzdoblje obiljeeno usponom gradanstva, pospjeenoga gospodarskim razvojem. Ovaj je proces pratio liberalizam: kao ekonomska teorija on zahtijeva
slobodni obrt i trgovinu.
Njegovo je naelo:
"Laissez faire, laissez passer." (Pustite ini
ti, pustite ii.)
K tome dolazi filozofsko utemeljenje prava
pojedinca prema dravi i sugraanima.
U Engleskoj nastaju mnogi pravni tekstovi koji jame ove slobode: npr. spisi 'Habeas-Corpus' (1679.) i 'Declaration of Rights' (1689.).
Vani rezultati u filozofiji prava jesu nove
formulacija naravnog prava i ljudskih prava,
npr.
'Virginia Bill of Rights' (SAD 1776.): "Svi
su ljudi slobodni po namvi. .. i posjeduju .. . uroena prava, naime pravo na ivot
i slobodu, a k tome i mogunost stjecanja
i zadravanja vlasnitva kao i tenje za
sreom i sigurnou te njihovim postizanjem."
Za organizaciju drave prosvjetiteljsko miljenje ima dalekosene posljedice. Filozofija
formulira vana naela:
Teorija ugovom: vladavinu treba promatrati kao ugovor izmeu naroda i vlasti.
Suverenitet naroda: dravna vlast lei u narodu.
Podjela dravne vlasti: da se iskljui zloupotreba vlasti, vlast treba podijeliti u
razliite (meusobno suprotne) nadzorne organe. Klasini izraz ovog zahtjeva nalazi se kod LOCKEA i MONTESQUIEA .
Zahtjev za demokratskim sudjelovanjem
svih u vlasti.
Provoenje je uspjelo na razliitim putovima. U Engleskoj se probila ustavna
monarhija (kraljevstvo s demokratskim
pravima koja se jame razliitim tekstovima iz ustava). Na Kontinentu nastaje
"prosvijetljeni apsolutizam" prema nae
lu:
"Nita po narodu , sve za narod."
U Francuskoj revolucija iz 1789. pokuava
ostvarenje novih ideja o dravi i pravima njezinih graana.
l 04 Prosvjetiteljstvo
sekundarna svojstva
SPOZNAJA
prvo nedvojbeno
naelo
PREDMET DVOJBE:
RAZLOG DVOJBE:
BOG
. BESKONANA
SUPSTANCIJA
KONANA
SUPSTANCIJA
svijest
da ja, koji sam to mislio, moram biti neto. I budui da mi je bilo jasno da je ova
istina 'mislim, dakle jesam' tako vrsta i
pouzdana da je ni ... skeptici nisu u stanju uzdrmati, prosudio sam da je bez razmiljanja mogu prihvatiti kao prvo nae
lo filozofije koje sam traio."
Dakle, samosvijest subjekta temelj je na kojemu DESCARTES po istom kalupu eli izgraditi cijelu daljnju fllozofiju.
No, taj bi Ja bio utamnien u sigurnosti samosvijesti kad se ne bi obnovio ovaj sumnjom razruen odnos prema vanjskom svijetu. To je uspjelo DESCARTESU u okvirima
neoborivih sudova dokazom Boga. U tome on polazi od predodbi (ideae) svoje
svijesti i time indirektno pristaje uz ontoloki dokaz ANSELMA CANTERBURYJSKOG
(str.73). Ideje mogu potjecati ili iz same svijesti, iz vanjskoga svijeta ili ih neka via instanca moe usaditi u svijest:
Kod ideje Boga otpada vanjski svijet, jer
on uope ne moe pruiti jasne predodbe.
Ni iz sebe ne moe svijest imati predodbu
Boga:
"Dodue, imam neku predodbu supstancije, jer sam sam supstancija; ali to ne
moe biti predodba beskonane supstancije, budui da sam sam konaan.
Takva predodba moe proizlaziti samo
iz neke uistinu beskonane supstancije."
Ovo se potvruje argumentom da uzrok
IJVijek krije vie sadraja bitka nego uinak:
Stoga ne moe ontoloki manje, ideja biti
uzrok viega, boanske supstancije.
Ideja Boga je "idea innata ", uroena ideja.
Pojam takvih ideja s jedne strane kazuje psihogenetski opis, takve bi predodbe Bog
usadio u duu. S druge strane on ih kvalificira i kao najsigurnije predodbe uope:
ove jedinstvene ideje pronalazimo u svijesti
neovisno o vanjskom svijetu. Tako im pripada najvea jasnoa i, prema DESCARTESU, najvea sigurnost
Nadalje, ideja Boga ne ukljuuje samo svojstva apsolutno supstancijalnoga i aktualno
beskonanoga. tovie, i istinitost pripada
tomu "ens perfectissimum", savrenom bitku:
La i obmana potjeu iz jednog nedostatka.
Stoga se razbija i hipoteza o ''genius malignus":
Istinitost Boga jami ispravnost svijeta i
njegove spoznaje.
Osobito neposredna evidencija, naravno
svjetlo u tomu dobiva svoje konano utemeljenje.
106 Prosvjetiteljstvo
Racionalizam
neprostomo
protenost
kvantiteta
oblika
mehaniko
determinirano
slobodno
RES COGITANS
RES EXTENSA
A Descartesov dualizam
..
razumska spoznaja
4
mogua
zabluda
3
OBJEKT
.,.
mata
SUBJEKT
FIZIKI SVIJET
nl
Descartes
107
Tjelesa stoje pod djelovanjem prirodnih zakona , kao npr. mehanikog zakona pritiska i udarca.
No, duh je slobodan. Najnii je oblik te
slobode samovoljan sud iz ravnodunosti:
Neograniena volja svoju odluku donosi preko predodbe uma.
ini li to pomou predmeta koje um jo
nije potpuno spoznao, nastaje zabluda.
To se moe sprijeiti samo uzdravanjem
od suda pri nedovoljnoj spoznaji.
DESCARTES je vie cijenio slobodu koja
nastaje iz pristanka uz neki evidentni sud:
"Kad bih uvijek jasno vidio to je istinito i dobro, nikada se ne bih kolebao
kako trebam suditi ili to izabrati: tako
bih zacijelo mogao biti potpuno slobodan, ali nikako indiferentan. "
U DESCARTESOVOJ antropologiji postignut je dualizam tjelesne i duhovne supstancije:
ovjek sudjeluje u obama svjetovima.
DESCARTES eli ouvati njihovu harmoniju u ovj eku uenjem o ivotnim duhovima; oni jame prijelaz od tjelesnoga k
duhu i obratno.
U epifizi u mozgu oni u duh prenose
fi z ike impulse ivaca.
DESCARTES pri tome zahtijeva strogi paraleliz am obiju u ovjeku ujedinje nih
supstancija: jednom odreenom stanju tijela treba odgovarati jedno duevno. S
velikom vjerojatnou refleks u duhu oznauje i ono to je najkorisnije za tijelo.
Kod osjeaja ei npr. velika je vjerojatnost da je ha tada dobro piti.
Jamstvo za upotrebljivost sistema jest
konstrukcija dobroga Boga.
Od DESCARTESOVA problema dua-tijelo polazi filozofska kola okazionalista.
Njihovi zastupnici, prije svega A. GEULINCX (1624.-69.) i N. MALEBRANCHE
(1638.-1715.), tvrde da se povezivanje
razdijeljenih supstancija duha i tijela moe ostvariti samo neposrednim Bojim zahvatom:
Bog se brine da se u pravoj prilici (lat.
occasio) tjelesni i duhovni procesi paralelno odvijaju; duh je otprilike informiran o fizikom dogaaju to se odigrava toga tre na.
I teorija
J. O. DE LAMETTRIEJA (1709.-
C Okazionalizam
tumaenje
dokaz
..
Poeti
s Bogom umjesto s
ovj ekom
zna-
i:
. dusi.
konanim definira ono to je
ogranieno neim drugim iste naravi.
"Npr. neko tijelo naziva se konanim,
SPINO ZA
protenost
svijest
stva ralaka
110 Prosvjetiteljstvo
Prema SPINOZINU uenju o spoznaji,
ideje ljudskog duha su adekvatne i istinite ako se odnose na Boga. Svaka istinita
ideja je u Bogu, budui da su ideje modusi Bojeg atributa koji misli. Istinite
ideje su jasne i odjelite. One ukljuuju sigurnost svoje istine, budui da je istina
njihovo vlastito mjerilo i nema nikakva
drugog kriterija izvan sebe (veritas norma sui et falsi est.)
"Adekvatnost ide je sadri
odnos
prema stvarno postojeoj stvari. .. posredovano idejama u Bogu .. . Samo dok
je nae miljenje u stvari miljenje Boga, nae ideje mogu biti adekvatne ."
intuitivna
spoznaja
(W. ROD)
D
A Spinozina teorija spoznaje
Uenje
o afektima
znaja Boga.
Prava se religioznost sastoji u ljubavi
prema Bogu (amor Dei intelle<Jtualis).
U SPINOZINE prigodne spise spada
'Teoloko politika rasprava' (1670.).
U nju je uao jedan raniji obrambeni spis
koji se okree protiv prigovora ateizma.
Glavni cilj spisa je odjeljivanje filozofije od teologije.
Spinoza je to metodiki proveo tako to
je niz naela primijenio u interpretaciji
Biblije te time utemeljio modernu povijesno-filoloku biblijsku kritiku.
On to ne ini kao teoloku egzegezu
nego kao filozofsku kritiku na konkretnom materijalu jednoga teksta znaaj
nog u povijesti svijeta.
Uvod pripravlja tumaenje drave po naravnom pravu. Namjera mu je braniti
"slobodu filozofiranja i govorenja onoga to ovjek misli".
To se s jedne strane dogaa razgranie
njem od teologije, a s druge strane zahtjevom prema dravnoj vlasti da osigura
nutarnji mir tako to e jamiti punu slo-
bodu miljenja.
"Ljudi su u pravilu tako stvoreni da im
nita nije tako nepodnoljivo kao kad
nazori, koje oni dre istinitima, vrijede
za zlodjela, i kad im se ono, to ih potie na pobonost u njihovu ponaanju prema Bogu i ljudima, uraunava
za zloin. Tada se gnuaju zakona i
doputaju si svata protiv vlasti, a to
ne dre sramotnim nego im je na j as
nije radi toga uzroka poticati pobune i
pokuati sve mogue prijestupe."
SPINOZINA se filozofija istie dojmljivim
skladom ivota i ue nja, tj.
bezuvjetna istinitost ivljenja ide skupa s istoom misli njegova nauka.
112 Prosvjetiteljstvo
~---~
umna sp_oznaja
(COVjek)
samospoznaja
(ovjek)
_-~o
'~. ~
~
~ sjeanje
"@)-~O
{ivotinja i ovjek)
bez prozora
_n...:ed_j_e_lji-vaL-------,\
~ivjena
\
,--,*-0
ne~.e~aja
8onada
3
Qj*o
A Svojstva monada
osjetila
{ivotinja i ovjek) --~
percepcije
- - (tupa monada)
..
povezanost
"Deus ex machina"
C Uz prestabiliranu harmoniju
D Usporedba sa satovima
Daljnja pravila trebaju omoguiti povezivanje takvih iskaza prema uzoru matematikih pravila raunanja.
Cilj je ubudue zablude rjeavati u "raunskoj pogreci", odnosno sporna pitanja razjasniti na temelju rauna.
Jezgra LEIBNIZOVE filozofije jest njegovo
rjeenje metafizikih problema pojmom
monade. Supstancija ne moe biti protegnuta (protiv DESCARTESOVE "res extensa"; str. 107), jer bi inae bila djeljiva.
Stoga je kriterij supstancije njezino djelovanje, njezina sila. Takva "sreclita sila"
LEIBNIZ naziva monadama.
"Monade su pravi atomi prirode i, jednom rijeju , elementi stvari."
Te elementarne supstancije pokazuju sljedea obiljeja:
o nemaju oblik, jer on bi implicirao dfeljivost
o kao supstancije ne moe ih se ni proizvesti niti unititi
o individualne su: nijedna monada nije
identina s drugom
o kao samostojna bia one "nemaju prozora ". Nikakva supstancija ili odreenje
ne moe djelovati iz njih prema van niti
izvan prema njima.
Ipak su one u stalnoj nutarnjoj promjeni:
neki nutarnji nagon za savrenou , tzv.
elje (franc. appetitions) uzrokuje kontinuir,mi prijelaz iz jednog stanja u drugo.
Ta stanja LEIBNIZ naziva "percepcije".
Ove "informacije" i njihov "program" oznauju odnos pojedinih monada prema
svim drugim monadama svijeta, kao toku
u kojoj se susree beskonano mnogo kutova.
Budui da je monada bez prozora, a ipak
stoji u odnosu sa svim drugim monadama,
mora se pretpostaviti:
"da je svaka monada ivo zrcalo, sposobno za unutarnju djelatnost, koje sa
svoga gledita prikazuje svemir."
Iz toga slijedi da svaka monada poznaje
stanje svake druge. A ipak nije toga svjes-
114 Prosvjetiteljstvo
boanska mo ada
~
---~
---
fiziko
zlo
zbog koristi
- -- - - metafiziko zlo
iz stvorenosti
najvei
red kod
najvee
raznolikosti
No, kako ipak u najboljemu mogu em svijetu postoji zlo?- sredinje je pitanje 'Teodiceje' (1710.). Ona sadri opravdanje Boga
suelice zlu. LEIBNIZ razlikuje 3 vrste zla:
metafiziko zlo; nastaje iz stvorenosti;
sve stvoreno je nesavreno, jer bi inae
bilo boansko poput svojega Stvoritelja
fzziko zlo (npr. bol, tuga) opravdava se
svojom funkcijom; moe biti korisno
(npr. za odranje individuuma) ili pak
kao kazna sluiti za poboljanje
moralno zlo, tj. grijesi koji su posljedica
ovjekove slobode i razlog kranskog
otkupljenja.
Bog nije elio ovo zlo nego ga je dopustio, a dobro ga nadaleko prevladava.
Christianu Wolffu (1679.- 1754.) pripada
zasluga to je svojim njemakim spisima
('Misli o .. .') bitno suoblikovao njemaki
filozofski jezik. Njegov se sistem sastoji od
preinaka i proirivanja LEIBNIZOVIH misli tako da se govori o "LETBNIZ-WOLFFOVOJ filozofiji". Preko WOLFFOVIH je ue
nika to postalo najutjecajnije uenje njemakoga prosvjetiteljstva.
WOLFF definira filozofiju kao
"znanost o svim moguim stvarima,
kako su i zato mogue" .
Ona nastupa kao sustav iji je temelj ontologija. Njezina su naela , kao i kod
LEIBNIZA, naelo dovoljnog razloga i iskljuenja proturjeja pri emu WOLFF
prvo svodi na ovo posljednje. Zadaa je
ontologije kao "prve teorijske umne znanosti"
protumaiti neproturjeno utemeljenje
mogunosti objekata i njihov poredak.
Posebna metafizika istrauje "Boga, duu
i svijet" kao teologija, psihologija i kozmologija.
U Etici WOLFF iz savrenstva naravi formulira zakon:
"ini ono to tebe i tvoje stanje ini
savrenijim, a izbjegavaj ono to tebe i
tvoje stanje ini nesavrenijim."
Za najvii cilj politike WOLFF odreuje
ope blagostanje.
Daljnji vani likovi njemakog prosvjetiteljstva:
SAMUEL REIMARUS (1694.- 1768.) relativizira objavljenu religiju u prilog deistike religije razuma:
Jedino Boje udo jest smisleno stvaranje. Biblijska uda svode se na apostolske izmiljotine. Naravna religija jami
blaenstvo.
U okvirima filozofije povijesti GOTTHOLD EPHRAIM LESSING (1729.-Bl.)
vidi analogiju izmeu odgoja i objave:
"to je odgoj pojedinom ovjeku , to je
objava ljudskom rodu. "
Objava izvorno bijae Boja "Poetni
ea" za ljude, koja je sada osvijetljena razumom.
Njegova kritika religioznog dogmatizma povezana je s idejom naravne religije i religiozne tolerancije.
MOSES MENDELSSOHN 0729.-86.)
zauzima se za emancipaciju judaizma:
U Jeruzalemu' zahtijeva toleranciju judaizma kao jednako vrijedne religije.
116 Prosvjetiteljstvo
filozofija
l l \ \
tijela
or
/
prirodna tijela
umjetna tijela
\ \ l l
na elemente vodi
k spoznaji funkcije cjeline
ralanjivanje
A Podje la filozofije
prirodno stanje
Analitika
drutveni ugovor
NADREENA VOLJA
metoda
drava
~rT
\l
l
mir zbog
samoodranja
podvrgavanje nedjeljivoj
dravnoj vlasti
Ove misli izravno vode u filozofiju drave. I ovdje kod elemenata dravne tvorevine HOBBES postavlja individue i njihovu narav. Tradicionalnu predodbu da je
ovjek po naravi dravotvorna bie, HOBBES odbija. U naravnom stanju, osim zakona i drave,
jedini je razlog udruivanja ljudi njihova
vlastita korist, u skladu s njihovom naravnom sklonou.
U naravnom stanju svaki je ovjek jednak
te stoga ima pravo na sve, tj. imati ili ini
ti sve to eli. Svaki ovjek irna slobodu
koristiti se svojim naravnim sposobnostima i primijeniti sva sredstva da bi se odrao. Budui da svatko zbog vlastite koristi eli tetu drugoga, i to isto sve vie eli,
jasno je
"da je piVotno ovjekovo stanje, prije
nego to su se okupili u dravu, bio rat,
i to ... rat svih protiv sviju (bellum omnium contra omnes)".
Ovaj bi rat trajao vjeno. ivot je samotan,
muan i kratak, jer nitko ne moe oeki
vati da e se dugo odrati na ivoru. No,
budu i da je nagon za samoodranjem temeljan, nastaje zahtjev za nekim osiguranim mirom. Stoga piVi naravni zakon glasi:
"da svaki ovjek treba teiti miru tako
dugo dok se nada da e ga postii".
Iz ove piVe tvrdnje izvode se daljnje.
Sigurnost se moe postii samo ako se
ne zadrava pravo svih na sve, nego se
neka prava prenose ili ih se odrekne,
to se dogaa na temelju ugovora koji
sve obvezuje.
reenicama.
No, posluh prema naravnim zakonima
Istina se odnosi samo na postavke, ne
moe se jamiti samo ako pojedinci svoje volje podloe jednoj jedinoj volji. Ljudi
na stvari.
Istina neke reenice utvruje se analizom
za kljuuju drutveni ugovor kojemu je
pojmova na temelju njihove utvrene desadraj da
finicije i njihova spajanja.
se svatko sa svakim drugim obvezuje da
se nee opirati volji jednoga, kojemu se
I u svojoj teoriji afekata i vrijednosti HOBBES pretpostavlja da emocije i voljni ini
podredio.
nastaju podraajem koji izlazi iz objekta te _ To je nastanak drave koja se definira kao
su mehanicistiki deterrninirani.
instirucija ija volja prema ugovoru svih
Ugoda nastaje porastom vitalnog kretavrijedi kao njihova vlastita volja. Posjednik
nja ivotnih duhova (vidi gore), a predove najvie dravne vlasti moe biti jedna
met koji to uzrokuje osjeamo da je doosoba ili neka skupina. Njihova je mo
bar.
neograniena, neoruiva i nedjeljiva.
Iz toga kao najtemeljnija vrijednost proizTu dravu HOBBES u sporeuje s biblijlazi samoodranje:
skim "Leviatanom" kao simbolom neke
Svaki organizam nastoji odrati svoje ivelike nepobjedive moi ili
votno kretanje, tj. izbjei smrt.
"smrtnog Boga kojemu , pod besmrBudu i da je vlastito samoodranje najvia
tnim Bogom, zahvaljujemo na mir i
zatiru".
vrijednost, svaki individuum djeluje egoistino, nema nadreenog mjerila,
Najvia obveza posjednika dravrie vlasti
jest dobro naroda. Zbog jedinstva cjeline
svatko sam odlu uje to je za njega dobro.
Crkva treba biti podreena dravi.
118 Prosvjetiteljstvo
.
A Nastanak i vrste ideja
ideja 1 - - ideja 2
IDEJE
120 Prosvjetiteljstvo
Empirizam
Budui
srea
nesrea
radost
bol
neporonost
filozofska pravila
prezir
potovanje
krepost
po rok
A Moralna pravila
izvorna
zajednica dobara
)a
j,..
..
!
prirod,na
~.
"<(..
prisvajanje radom
vlasnitvo
ogranieno
~g;~
:a...
::Ir'
~~
akumulacija posjeda
uvoenjem novca
__a__
V~i:a~i~k
y.:J,!
posjeda
~ .dY~'..fA\
m 1 Locke n
121
Stoga bi naravno stanje , nasuprot HOBBESU, moglo biti mirno, kad ne bi pojedinci uvijek zloupotrebljavali naravni zakon. Budui da meu svima postoji jednakost, onda svatko ima pravo biti sudac
i onoga koji je prekrio stanje mira sam
osuditi i kazniti.
Ali budui da bi svatko bio sudac u
vlastitoj stvari, to bi faktiki vodilo
trajnu ratnom stanju, kad ne bi bilo
nadreene instance u ije su ruke poloeni suenje i provedba obvezni za
sve.
Radi mira i samoodranja, ljudi se onda
na temdju drtdtvenog ugovora udru uju
u zajednicu, tako to pravo zakonodavne, sudske i izvrne vlasti prenose na neku nadreenu instancu.
Dravna je vlast navezana pak na naravni zakon, osobito treba paziti na
nagon za samoodranjem pojedinca,
njegovu slobodu i vlasnitvo, a obvezujua norma jest dobro cjeline.
Da bi se izbjegla opasnost apsolutnoga
gospodstva vrijedi podjela vlasti.
Povrijedi li vladar zakone, narod ga
ima pravo svrgnuti revolucijom.
S obzirom na religioznu praksu LOCKE
zahtijeva dravnu toleranciju.
Svatko moe slobodno pripadati nekoj
vjerskoj zajednici, a drava se ne smije mijeati u njezine sadraje.
Poseban aspekt jest LOCKEOVO opravdanje privatnog vlasnitva. U naravnom stanju vlada zajednica dobara. Ali
naravna dobra , da bi bila korisna te time
sluila samoodranju, moraju biti prisvojena. Prelazak u privatno vlasnitvo dogaa se na temelju rada.
Svaki je ovjek vlasnik svoje osobe i
onoga to svojim radom prisvoji od
prirode, pa i ono njemu svojstveno to
njoj doda isto tako postaje njegovo
vlasnitvo.
No, budui da je pravedno da svatko samo toliko skupi koliko mu treba za troenje, ne nastaju ponajprije velika vlasnitva.
To se mijenja uvoenjem novca, to se
dogodilo s odobravanjem sviju.
Kako to omogu uje stjecanje vie nego to ovjek moe potroiti, dolazi do
nagomilavanja vlasnitva , osobito zemljinih posjeda.
Budui da je uvoe nje novca nastalo o pim sporazumom , onda je iz toga proizila nejednaka podjela posjeda ve u naravnom stanju preutno smatrana pravednom.
122 Prosvjetiteljstvo
sjetilne ideje
afekcija
postojanost
poredak
intenzitet
permanentna
recepcija
idejff matte
s)!Ojevoljno
prolazno
konani
(ovjek)
beskonani
duh
duh
(Bog)
A Ideje i duh
Irski filozof, teolog i biskup George Berkeley (1685.-1753.) razvio je u raspravljanju s uenjima DESCARTESA, MALEBRANCHEA i LOCKEA teoriju imaterijalizma.
BERKELEY polazi od LOCKEOVIH pretpostavki da samo ideje (predodbe) mogu biti neposredni predmeti svijesti. Postoje 2 klase ideja:
Ideje koje se mogu samovoljno mijenjati te tako izviru iz ovjekove mate.
Ideje koje subjekt ne moe samovoljno
stvoriti, nego koje su osjetna opaanja
dobivena izvana.
Za izvor ove druge klase obino se pretpostavlja materijalne stvari izvanjskoga
svijeta. BERKELEY se okree protiv tog
"materijalizma" tako to pokuava pokazati da iza ideja ne treba pretpostavljati
nikakve materijalne stvari, ve da bitak
predmeta nije nita drugo doli osjetno
opaeni bitak.
"Kaem li da postoji stol na kojemu piem, to znai , vidim ga i osjeam; a
kad bih bio izvan svoje radne sobe, rekao bih da postoji, mislei pritom da
bih ga mogao zamijetiti da sam u svojoj radnoj sobi, ili da ga neki drugi duh
trenutano zamjeuje..
Bitak takvih
predmeta sastoji se u tome da su percipirani [opaenil. Nemogue je da bi
oni imali bilo kakvo postojanje izvan
umova ili misleih bia koja ih zamjeuju."
jezine
zablude
D
ovjek ~
D>(
D
kretanje
materija
apstrakcije
e Kritika uenja
o apstraktnim idejama
124 Prosvjetiteljstvo
utisci
samoopaanja
A Sadraji svijesti (p cepcije)
predodbe
oe:.::=~
oe=~~
oe:: : }ry,
uzastopnost A i B
sjeanje
A -B
u skladu s navikom
asocijacija A i B
uz ron o
~~
pri reena
predodba
j, ~-
oekivanje
Uzronost
povezano
c.::::::}-:>W
126 Prosvjetiteljstvo
Bog
l1,~".1
ljudskih ~
OSObina ,
apstrakcija i
racionalizam
izabranost
i zatita
praznovjerje kod
jednostavnog
naroda
..
slobodna
zajednika
~
-- ~
vlastiti interesi
zajedniko
dobro
128 Prosvjetiteljstvo
beskonano
mnogo
jami
moral
Publicistiki najuinkovitiji
snoljivost
sloboda
predstavnik francuskoga prosvjetiteljstva je Voltaire (zapravo FRAN<;.:OIS MARIE AROUET; 1694.-1778.). Njegova ostavtina obuhvaa satire,
romane, drame, povijesna djela i prije svega
pisma. Njegov publicistiki i politiki angaman (boravak kod FRIEDRICHA VELIKOG)
imao je velik utjecaj na misleno blago prosvjetiteljstva.
130 Prosvjetiteljstvo
oblik gospodarstva
republika
teritorij
monarhija despotizam
nain
ivota
klima
zakonodavna vlast
izvrna vlast
[::~~~l
veto
nadzor
sudska
vlast
sudbena vlast
..
A Uz Mo ntesquieov
ricorso
jezik
predaja
prozno
povijest
poetsko
prie
zorno
mitovi
B Vicova "Idealna
vjena
povijest"
132 Prosvjetiteljstvo
'fil
2. nastanak vlasnitva i
rada
T ' IL
-,
' $%
"'"'---~--miil'a
zajednika
volja
neslobodno drutvo
enje u kojemu
ati.
134
Njemaki
Pregled 135
idealizam
Povijesnu pozadinu njemakog idealizma ine priprava, tijek i posljedice Francu-
5
.
Q)<XJ
CC')
Q)<XJ
E~
Q;
t=
ske revolucije u najiremu smislu; NAPOLEONOVA vladavina s koalicijskim ratovima, francuskim osvajanjem i oslobodila
kim ratovima; Beki kongres i njegove posljedice.
Izgleda da su se ideje prosvjetiteljstva o
razumu i slobodi prvi put ostvarile u revoluciji. To joj je iz poetka osiguralo
odobravanje velikog dijela obrazovanih
ljudi u Njemakoj. Raspoloenje se uvelike promijenilo kad se revolucija preokrenula u teror.
To je stanje pomoglo njemakoj nacionalnoj samosvijesti da doe do izraaja (npr.
FICHTEOVI 'Govori njemakoj naciji' iz
1806.). Ovaj je nacionalni osjeaj u Njema
koj jako usmjeren na ku/turn:
U weimarskoj klasici i romantici procvala je knjievnost.
Obrazovna reforma i utemeljenje Berlinskoga sveuilita WILHELMA VON HUMBOLDTA, politike reforme koje su STEIN i HARDENBERG tamo proveli (npr.
osloboenje seljaka 1807.), od Prusije su
napmvili modernu dravu.
Vaan sadraj Bekoga kongresa jest restauracija (ponovna uspostava stanja iz
1792.). Ograniene su liberalne ideje. 'Karlsbadski zakljuci' imaju za cilj proganjanje
"demagogija".
136
Njemaki
idealizam
Kant I: Kritika
Kritika
uvod NB
t
osnovni nauk
istog
uma
+
metodologija
l
estetika
dio
logika
-disciplina
-kanon
- arhitektonika
-povijest
dijalektika
analitika
l
l
knjiga
glavni
dio
antinomije
shematizam
A Struktura 'Kritike
istog
uma '
forma unutarnjeg i vanjskog osjetila
l
l
. ---------1
zrenJe
empiriJska realnost
B Transcendentalna estetika
uma I 137
ori?"
odjeljak:
istog
138
Njemaki
idealizam
Sheme pojedinih kategorija:
U temelju je kvantitete brojenje, dakle
vremenski redoslijed.
Kvaliteta se sastoji od stupnja ispunjavanja vremena, od realnoga do nerealnog.
Objektivni odnos relacije postoji po
vremenskom poretku (trajanje, vremenski slijed, istovremenost).
Modalnost nastaje iz vremenske cjeline:
Je li neto ikada, je li mogue, je li u
jednom vremenu, je li zbiljsko, je li
uvijek, nuno.
posebne
(neki S su P)
mnotvo
nijene
(S ni'e P)
kategorine
(S je P)
anticipacije
o
"Ja
mislim"
pojava
spoznaja iz iskustva:
"Sva su tijela teka"
razum
~
sjetilnost
Odatle slijedi sistem naela. Naela navode pod kojim je uvjetima mogue iskustvo, pa su tako najvii zakoni "prirode". U sebi sadravaju temelje za sve
druge sudove, pa su tako apriorna pretpostavka znanstvenoga iskustva.
Ta su naela
Aksiomi zrenja, ije je naelo ekstenzivna veliina: svi predmeti naega iskustva moraju biti kvantitativne velii
ne u prostoru i vremenu. Oni su uvijek agregat, tj. sastavljeni od dijelova.
Anticipacije opaanja: svi predmeti
mogueg iskustva moraju imati intenzivnu veliinu, tj. "stupanj utjecaja na
osjetilo".
Analogije iskustva: utemeljuju nunu
svezu pojava u iskustvu. Pod tim dolaze 3 osnovne postavke:
l) Postojanost supstancije. Postojano
je nuno kao supstrat na kojemu se
pojavljuje vrijeme, pa time omoguuj e
i slijed i istovremenost.
2) Promjena je u vremenu, dodue,
omoguena po supstanciji, ali nije
dostatno objanjena. Tek se naelom
uzronosti ove mogu iskusiti kao nune.
3) Ako su stvari istovremene, onda za
njih mora vrijediti naelo uzajamnog
djelovanja.
Postu/ati empirijskog miljenja uope:
"1. Ono to se slae s formalnim uvjetima iskustva ... , jest mogue.
2. Ono to je povezano s materijalnim
uvjetima iskustva (osjeanja) , jest zbiljsko.
3. Ono ija je povezanost sa zbiljskim
odreena opim uvjetima iskustva, jest
... nuno."
Ovim je naelima oznaen prostor mopredmetnog iskustva:
Kao predmeti ili openito kao "priroda" moe nam se pojaviti samo ono
guega
B Transcendentalna analitika
istog
uma II 139
140
Njemaki
Kant m: Kritika
idealizam
gornja premisa:
ako je dano neto
uvjetovano, dan je i cijeli
niz svih uvjeta
bezuvjetno
teza:
pre maleno za
pojam
antiteza:
preveliko
za pojam
zakljuak:
dakle, dan je
i cijeli niz uvjeta
bezuvjetno
A Antinomije iz "Dijalektike"
B Arhitektonika
istog
uma
svijet=
racionalna
kozmologija
Bog=
racionalna
teologija
istog
uma m 141
nje za 1stmu .. [Ono je] kao gola ideja samo projektirano jedinstvo."
U posljednjem glavnom dijelu dijalektike
KANT obrauje ideal istog uma, tj. Boga.
U sreditu stoje 3 dokaza o Bogu:
ontoloki iz ideje Boga
kozmoloki iz nunosti najviega bia za
objanjenje bilo ega to postoji
fiziko-teoloki iz svrhovitosti svijeta zakljuuje na njegova tvorca.
KANTOVA se pobijanja osnivaju na dokazu da svi oni mijeaju noumenalne predmete s fenomenalnima te da se nikako ne
mogu utemeljiti na iskustvu. Najvie se bie jednako ne moe dokazati kao ni opovrgnuti,
"ali je ipak Ideal bez pogreke, pojam
koji zakljuuje i ovjenava cijelu ljudsku
spoznaju".
Kratki drugi dio djela prua transcendentalno uenje o metodi. Ona je
"odreivanje formalnih uvjeta cjelokupnoga sustava istog uma".
Disciplina kao "upozoravajui negativni
nauk" ukazuje na mogunosti nepravilne
upotrebe uma. KANT kritizira:
matematiku metodu koja u filozofiji prividnim dokazima vodi u dogmatizam;
polemiku upotrebu uma koja na dogmatske teze reagira protutezama; mnogo
bi ih vie um trebao ispitati nepristrano i
kritiki;
Povijesni pregled 'Povijest istog uma' zakljuuje uenje o metodi, a time i cijelo djelo.
prirodna nunost
A Uz analitiku u Kritici
praktinog
uma
,- -
l
moralno
B Dijalektika u Kritici
praktinog
uma
"Analitika" Kpu obraduje vanu ulogu stanja volje kao mjerila za vrednovanje neke
radnje. Prema tome nita ne moe biti oznaeno neogranieno dobrim nego samo
dobra volja.
Vrijednost neke radnje ne mjeri se prema
cilju za kojim tei. Cilj radnje lei u podruju prirodne nunosti. Djelovanja su podlona empirijskim sluajnostima te ih se,
prema KANTU, ne moe smatrati slobodnima. Iz toga slijedi da jedino stanje volje
u skladu s umom moe nekoj radnji dati
moralnu kvalitetu.
Dunost oslobaa ovjeka od odreenja
s luajnim empirijskim oznakama. Dunost
nadomjeta prirodnu nunost
"pomou nunosti djelovanja iz potovanja prema [moralnom] zakonu".
Dunost sili ovjekovu volju i djelovanje
na potivanje moralnih zakona koji proistj eu iz uma. Pri tome se i neka radnja na
temelju sklonosti moe sluajno podudarali s propisima dunosti:
Ovo djelovanje "prema dunosti" KANT
naziva legalnou nasuprot moralnosti,
koja pretpostavlja djelovanje "iz" dunosti.
Morati se predstavlja u obliku imperativa.
KANT razlikuje hipotetike od kategori
kih. Prvi vrijede samo pod pretpostavkom
traenog cilja i time izriu samo uvjetovano Moranje. Kategoriki imperativ, naprotiv, zakon dovodi formalno i apsolutno do valjanosti. U najopenitijoj formulaciji glasi:
"Radi tako da maksima tvojega djelovanja u svako doba moe ujedno vrijediti
kao naelo opega zakonodavstva."
Maksime su subjektivna naela. One kao
temelji odreenja volje odluuju njezinu
vrijednost i time vrijednost djelovanja
uope. Moralno su dobre samo onda ako
udovoljavaju formalnom kriteriju kategorikog imperativa. Moraju biti tako uinje
ne da ujedno mogu vrijediti za sva razumska bia.
Npr. ne udovoljava mu maksima, prema kojoj bi se smjelo lagati: ovjek bi
time morao htjeti da svi lau.
Sintetiko apriorna tvrdnja kategorikog
imperativa tako je najvie formalno nae
lo koje um moe formulirati s obzirom na
"prisilu" ovjekove volje:
"Neovisno ... o nekomu eljenom predmetu, a ujedno ipak odreenje samovo-
praktinog
uma 143
144
Njemaki
idealizam
rasu dna
snaga
predmet
openito.
svrhovitost
l
l
lli
drava
drava
.____
______,. l
l
l
l
~.--------:-,
odgoj
:l ~
1.
ll
t :
j
~:
momll,lmojo
l&~
- - __; - - "
- _i -'l'-"'"
l
l
lA/1
1Ar1 J
~o~da
l
l
--
146
Njemaki
Fichte I 147
idealizam
Za Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.) filozofija je nauk o znanosti, tj.
ona ne radi kao ostale znanosti s predmetima, nego je znanost o znanju uope.
antiteza:
ja .r. ne-ja
teza:
ja =ja
sinteza:
ja i ne-ja uzajamno se
ograniuju i odreuju
pravo prisile
l
egzistencija drugih
umnih
bia
zahtjev za
samoodreenjem
antiteze i sinteze.
Proo naelo glasi:
"Ja iskonski naprosto postavlja svoj
vlastiti bitak."
"To naelo treba izraavati ono djelovanje koje se meu empirijskim odredbama nae svijesti ne pojavljuje niti
se moe pojaviti, ve je, tovie, u temelju sve svijesti i jedino je omoguava."
Svako znanje o neemu unaprijed pretpostavlja postavljanje Ja, koje zna. Ja, o
kojemu je govor u prvomu naelu, ne
treba razumjeti empirijski nego transcendentalno, tj. ono oznauje uvjet svega
znanja.
Drugo naelo slijedi naelo proturjeja:
Ja nisam Ne-ja. Ili: "Tome Ja naprosto
se suprotstavlja neko Ne-ja."
Budui da bi se Ja i Ne-ja kao postavljen
u Ja uzajamno dokidali, sinteza, koja povezuje obje reenice, mora se sastojati u
tome da se one u stvarnosti samo djelomino negiraju, tj. uzajamno se ograniu
ju.
Tree naelo stoga glasi:
"U Ja suprotstavljam djeljivome Ja neko djeljivo Ne-ja."
Ovo konano Ja i Ne-ja sada se ogranii tako se uzajamno odreuju. Nae
sadri opet u sebi dvije tvrdnje:
'Ja se postavlja kao odreeno po Neja." To tvori temelj teorijskoga nauka o
znanosti.
l: "Ja se postavlja kao ono koje odreuje Ne-ja" kao temelj praktinog nauka o znanosti.
U teorijskom dijelu treba objasniti kako
Ja dolazi do svojih predodbi.
Promatra li se Ja kao odreeno po Neja, onda je Ja miljeno pasivno primajue, a Ne-ja aktivno.
To je stajalite tzv. realizma. Kritikom
idea/izmu, naprotiv, vrijedi stajalite
da Ja samo sebe postavlja ogranienim
po Ne-ja te je stoga djelatni dio u samoograniavanju.
148
Njemaki
idealizam
kontekst
literarni
kontekst
povijesni
kontekst
povijesni
kontekst
intencija
intuitivno
osmiljavanje
jezini
A Schleiermacher:
hermeneutike
metode
univerzalno
"'
-~
:!3
:8E
1lt
znanost
drava
"'
;;;
~:
e:
;;;
djelovanje
ea.,
nauk o dobrima
150
Njemaki
Schelling 151
idealizam
Bog
t
ovjek
zlo
Budui da je u biti sve jedno, dinamika razvojnih procesa u svemiru mora se objasniti
kvantitativnom prevagom jedne dotine
strane suprotnosti, koja je odstupila iz apsolutno jednoga.
152
Njemaki
idealizam
Hegel I 153
sinteza
dokida
'
~\:;.
l
antiteza
proizvodi
krije u sebi
teza
A 'Pohvala dijalektici' prema R. Magritteu
dijalektiki
"miljenje miljenja"
razvoj
t@
f (I!if)
'"e'
"O
g_
"'
:::>
-"'
Q)
miri se 5<;1
sobomokree se
u sebe
~
@~_
t ,(a;:')
izvanjska
priroda
Otuenje
- pomire nje
Hegel n 155
'Fenomenologija duha ' istrauje niz oblika pojavnog znanja do toke na kojoj
svi jest vie ne moe izii iznad sebe, jer
"pojam odgovara objektu, objekt po jmu". Samoispitivanje svijesti, to za to
moe slijediti svoje vlastito mjerilo, te melji se n a pitanju o odgovaranju predmeta Po-sebi i naina kako ovo Po-sebi
postoji za svijest.
Put od svijesti do pojma z nanosti vodi
preko samosvijesti , uma , duha i relig ije
(vidi str. 156, sl. A). Poticaj je dijalektika ija je jezgra odredena negacija doti n og predmeta i stanja svijesti.
"Sistematika, koja se ovim n a inom
i zgra uj e, jest potpuna ako je prevladana suprotnost subjekta i o bje kta ,
ko ja ... karakterizira prirodnu svijest,
tako da su sada oba, subjekt i objekt,
znani kao neodjeljivo jedno te je postignut stupanj na kojemu sadraj svijesti odgovara njegovu mje rilu istine ." (H. F. FULDA)
Na ovomu posljednjem stupnju 'Fenomenologija ' kao izraz promjene oblika
od samosvijesti do apsolutnog znanja
os l obaa jedan oblik spoznaje koja a psolut ima sam po sebi.
filozofija
udorednost
umjetnost
filozofija
duha
opa
individualnost
pojava
temelj
egzistencije
kvaliteta
Hegelov sustav filozofije prema 'Enciklopediji'
HEGEL je 1817. objavio 'Enciklopediju filozofijskih znanosti', nacrt sustava cjelo kupne filozofije. Struktura d jela je , u
156
Njemaki
Hegelm. 157
idealizam
Filozofija prava spada u sferu objektivnog duha. Kao svoja tri dijela ona obrauje:
apsolutno znanje
religija
duh
um
samosvijest
svijest
A Uz 'Fenomenologiju duha'
..
cilj:
maksimalna
sloboda
"svjetskopovijesne
l i nosti"
+
J
----------
lukavtma
uma
zbiljsko=
umno
povijest kao
zbilja uma
narodi
slui za ope ciljeve. Oni su samo voditelji poslova svjetskoga duha. Ne radi se
o srei pojedinca; pri hodu svjetskoga
duha kroz povijest bude zgaen i pokoji
ne vini cvijet.
"Svjetska povijest nije tlo sree. Razdoblja sree u njoj su prazni listovi."
HEGELOVA estetika u umjetnosti vidi
pojavu apsoluta u formi zrenja. Umjetnika ljepota stoji "u sredini izmedu osjetilnoga kao takvog i iste misli".
U naravi umjetnosti jest da sebe prevodi
u objektivno postojanje. Unutarnja se bit
religije moe zamraiti u kultu i dogmi,
bit se umjetnosti naprotiv moe samo otkriti kao ia i savrenija.
HEGELOVA t11ozofija religije kulminira
u tvrdnji:
"Sadraj kranske religije kao najviega stupnja razvoja religije uope sasvim se podudara sa sadrajem istinite
filozofije."
Filozofija je dokaz za istinu da je Bog ljubav, duh, supstancija i proces koji se vjeno u sebe vraa .
ovjek o Bogu zna samo ako Bog u
ovjeku zna o sebi samome.
To je znanje o znanju, samosvijest Boga
u beskonanoj svijesti. HEGELOVA gnostika teozofija identificira ljudsko znanje
s dovrenjem zbilje u Bogu. To je najvii
zahtjev koji je neka filozofija ikada postavila.
HEGELOVO je djelo bilo neobino utjecajno, prije svega u 19. st. Njegova je vieslojnost bila razlogom da je irina interpretacija mogla dosegnuti raspon od
teistiko-idealistikih sve do ateistiko
materijalistikih. Odgovarajui tome, nastao je tabor desnih i lijevih hegelijanaca.
U marksizmu je dijalektika postala mjerodavna metoda za tumaenje socijalnih,
ekonomskih i povijesnih procesa. Kritika
HEGELOVA sustava je za mnoge nadolazee filozofe, kao npr. KIERKEGAARDA,
bila poticajni moment za izlaganje njihova vlastitoga miljenja.
158 19.
stoljee
Pregled 159
Politika
l
l
..
narkoza
s eterom
(Morton)
1846.
uenje o
nasljeivanju
(Mendel)
1865.
l
"Nastanak
vrsta"
(Darwin)
1859.
znanost
brzi tisak
(Koenig/Bauer)
1812.
Pregled: 19.
stoljee
telegraf
(Morse)
1837.
bacil
tuberkuloze (Koch)
1882.
''Tumae
model atoma
nje snova" (Rutherfordl
(Freud)
Bohr)
1900.
1911/13.
periodiki
dinamo
(Siemens)
1867.
automobil
(Daimler/Benz)
1885.
l
teorija relativnosti
(Einstein)
1905/15.
Ono to oznauje duhovnu klimu toga vremena jest snaan napredak prirodnih znanosti i tehnike. Na njemu se temelji optimistina vjera u ovjekovu gotovo neogranienu mogunost oblikovanja svijeta.
Primjer za to jest novo zvanje inenjera,
koji teorijsko znanje premjeta u praktinu primjenu.
Nove tehnike mogunosti dovele su najprije u Engleskoj do tzv. industrijske revolucije.
S njome nastaju i klase poduzetnika i
proletera.
Rast nacionalnoga ivotnog standarda te istodobno osiromaenje radnika u industriji,
zbog predugoga radnog vremena i loih plaa, dovelo je do jakih socijalnih napetosti.
Trajna promjena slike ovjeka uzrokovana
je djelima CHARLESA DARWINA ('Nastanak vrsta', 1859.) koji pokazuje evoluciju
svega oivljenoga, i SIGMUNDA FREUDA
('Tumaenje snova', 1900.), koji razotkriva
nesvjesne nagone u duevnomu ivotu.
Snanim mislenim tvorevinama njemakog
idealizma u filozofiji nakon HEGELOVE
smrti (1831.), slijedi suprotan pokret, koji
svojom kritikom idealizma eli zacrtati
nove putove.
Lijevi begelijanizam (meu ostalima L.
FEUERBACH) distancira se od HEGELOVE
filozofije religije i drave te tako zastupa re.
ligijsko-kritika i politiko-liberalna stajali ~ ta s tendencijom materijalizma. KARL
~dotadanju ftlozofiju saima u jednu slavnu reenicu:
"Filozofi su samo svijet razliito interpretirali; radi se o tome da ga treba mijenjati."
Schopenhauer 161
objektivi ranje
idr~
princip upojedinjenja (prostor; vrijeme; uzronost)
~
predodbe
(podlone
naelu dovoljnog razloga)
..
Identifikacija
sa tivotom
i patnjom
drugih
opredmeenja
volja
~zloba
ista
Predodbe koje su, pojavljujui se u prostoru i vremenu, podvrgnute naelu dovoljnog razloga, tvore samo posredna opredmeenja volje.
On se neposredno opredmeuj e u idejama koje su kao uzor u temelju poje dinanih stvari.
Ideje za jedan subjekt imaju formu predmetnosti, ali nisu podvrgnute naelu dovoljnoga razloga. One su vjene i nepromjenjive forme svih pojava koje u svooj mnotvenosti iz njih proizlaze po princ u upojedinjenja u rostoru i vremenu.
Kierkegaard 163
samoizbor
dobro i zlo
\
oajanje
vle~ng ~ ~
paradoks
~- -- -- -
vrememto~ Krist
religiozni stadij
B Stadiji egzistencije
ellkl
stadij .
Pozitivizam 165
stupanj pozitivnosti
teoloko
fiktivno
enciklopedijski zakon
A Comte
kvantiteta
kvaliteta
sree
mjerilo za
usporedbu:
sud
is kuanoga
B Mill: utilitarizam
pomou
oekuju
John Stuart Mill (1806.- 73.) stoji pod utjecajem COMTEOVIH ideja, svojega oca
JAMESA MILLA i utilitaristike etike JEREMYJA BENTHAMA (1748.- 1832.) ije teorije dalje kritiki razvija.
U svojemu 'Sustavu deduktivne i induktivne logike' MILL eli utemeljiti opu i jedinstvenu metodologiju za sve znanosti.
Induktivna logika koju je pri tome razvio od analize u iskustvu danih , pravilno
ponavljanih, nizova dogaaja , zaklju uje
na ope zakonitosti. Induktivna mu logika vrijedi i kao osnova tzv. cleduktivnih
znanosti (matematika, forma lna logika).
U smislu jedinstva metode treba i u duhovnim znanostima primijeniti samo
uzrono-zakonite opise.
Od njegovih jezino-analitikih razlikovanja poslije je osobito znaajno ono izmeu
166 19.
stoljee
revolucija
(1848.)
Hegelova
smrt
(1831.)
D. F. Strauss
B. Bauer
ivot
M. Hess
sveuilina
docentura
..
K. Marx
111~~
F. Engels
studij u Berlinu
projekcija
bitnih
obiljeja
ljudske
vrste
spoznaja Boga
= samospoznaja
traenje istine
u dijalogu
ja sam = tjelesnost
B Uz filozofiju L. Feuerbacha
suovjek
ovi poetak
zavrela politika klima u predmartovkoj Njemakoj:
MOSES HESS, pod utjecajem ranosocijalistikih teorija, bijae uvjeren u povijesnu nudu komunistikog prevrata.
HEGELOVA tvorevina harmonije izmeu filozofije i religije, uma i zbilje:
U svojemu glavnom djelu 'Pozauna
najmlaeg suda o Hegelu ateistu i antikristu', B. BAUER tvrdi da je ateizam
zasnovan ve u HEGELOVU djelu. Budui da kranstvo predstavlja oblik
otuenja ovjeka , u vremenu nakon
HEGELA ono e se povui u korist slobode.
i
historijski
materijalizam
dijalektiki
ekonomska
teorija
Karl Marx (1818.-83.) razvio je iz pre rade vie izvora filozofiju ija je praktina primjena imala velik udio u oblikovanju duhovne i politike slike svijeta.
"Marx bijae ... nastavlja glavnih duhovnih strujanja 19. stoljea: njema
ke klasine filozofij e , klasine engleske politike e konomije i francuskoga
socijalizma." (V. I. LENJIN)
Idejna osnova Marxova uenja jest hegelijanizam. MARX je od HEGELA preuzeo dijalektike principe i dinamiko
evolucijsko miljenje. No, hegelijanske
e le mente MARX je pri "zasukivanju Hege lovih rukavica" shvatio u drugom
smislu. On je uinio
posljednji korak od idealizma prema
materijalizmu,
kako ga je ve na z naio L. FEUERBACH. Odnos subjekt-objekt MARX okree
od odreenja objekta sa subjektom do
odreenja subjekta s objektom.
"Razumijevanje se pak ne sastoji u
tome, kako smatra HEGEL, da se oznake logikoga pojma posvuda ponovno spoznaju, nego da se shvati
vlastita logika samostalnoga predmeta."
Materija odreuje svijest; ona dje luje na
osjetila i odraava se u svijesti. Spoznaja je procesualna, stupnjevita.
Istina je u tom smislu slaganje miljenja s obj ektom .
znanstveni
socijalizam
kvantitativna promjena
odreuje
miljenje
kvalitativni preokret
1
jedinstvo i borba
suprotnosti
BO
dijalektikomu
materijalizmu
jeni."
U skladu s tim praksa se pokazuje kamenom kunje za istinu.
S gle dita materijalizma drutveni poredak mora nastati iz dijalektike povijesti.
Ako materija odreuje svijest, onda prije
svega u obliku dmtvenih odnosa. MARX
temelj ovjekova razvoja trai u ekonomskim procesima: oni oblikuju povijest; svi
daljnji drutveni elementi jesu "ideoloka
nadgradnja", kao poprilici filozofija , religija, kultura.
"Ne odreuje svijest ljudi njihov bitak,
nego obratno, njihov drutveni bitak
odreuje njihovu svijest."
Pri analizi ekonomskih odnosa MARX posee unatrag na rezultate klasine politi
ke ekonomije, kako su je osnovali Englezi Adam Smith (1723.- 90.) i David Ricardo (1772.-1823.):
SMITH sistematski istrauje gospodarske imbenike te u podjeli rada vidi
razlog e konomskog procvata.
RICARDO naglaava teoriju vrijednosti, koja vrijednost neke robe dovodi u
vezu s radom koji je nuan za njezinu
proizvodnju.
170 19.
stoljee
Marx II 171
moderno-graansko
dru!itvo
kmet
feudalizam
robovlasniko
dru!itvo
- - - =revolucija
=proizvodni
odnosi
- - - =proizvodne
sile
---+
prvobitna zajednica
A O historijskom materijalizmu
oduzimanje vlasni!itva
---------------------t-
--t----------------------- ~
krize
revolucta
t
t
koncentracija
osiroma!ienf
kapital
rad
otuen'e
vi!iak
vrijednosti
\sredstva
za ivot
kupuje rad
B O teoriji kapitalizma
172 19.
Pragmatizam 173
stoljee
DEDUKCIJA
sva su zrna graka
iz ove vree bijela
sluaj:
ova zrna su iz
ove vree
ova su zrna bijela
INDUKCIJA
Njegov utemeljitelj Charles Sanders Peirce (1839.- 1914.) ovako formulira prag-
ova su zrna iz
ove vree
matiko naelo:
ABDUKCIJA
ova su zrna bijela
sva su zrna iz
ove vree bijela
sluaj:
tumaenje pojmova pomou
njihova mogueg djelovanja
A Peirce:
pragmatika
ova su zrna iz
ove vree
predodbi
maksima
radna grupa
runa
rjeenje
uenje
K.-0. APEL u pragmatizmu, uz marksizam i filozofiju egzistencije, vidi trei filozofski p ravac, u kojemu se faktiki trebaju izmiriti teorija i praksa. Pragmatizam eli na temelju znanstveno p rotumaenoga i na eksperimentalnom iskustvu uteme ljenoga miljenja i govorenja
dati odgovore za konkretnu ivotnu
praksu.
prerada
"Razmisli, koje
uinke,
koji bi na lako
mogli imati praktinu
vanost, u naoj predodbi pripisujemo predmetu naega pojma. Onda je
na pojam tih uinaka cjelina naega
pojma predmeta."
Ova maksima slui kao metoda tumae
nja pojma, prema kojoj se znaenje jednog pojma sastoji u posljedicama radnje
koje je mogue zamisliti.
Tumaenje i eventualni ispravak pojmova nastaje po eksperimentalnom
suoenju sa stvarnou.
Jednako se tako smisao uvjerenja treba
tumaiti iz navika ponaanja, koje one
utvrde. No, pragmatika se maksima ne
smije razumjeti kao uinak tumaenja
smisla opisivanjem posljedica koje su
stvarno nastupile. To vie slijedi iz predodbe praktinih posljedica, pojmovno
ukljuenih u misleni eksperiment.
Tako postignuti rezultati moraju se obistiniti u komunikativnom procesu izmeu
djelatnika i istraivaa. Na taj se nain istina izgradila kao slaganje svih lanova
"beskonanoga drutva istraivaa".
"Ono uvjerenje, koje je odreeno da
nae odobravanje svih istraivaa, oznauje ono to razumijemo pod istinom, a predmet, koji bi se reprezentirao u ovomu uvjerenju, jest realan."'
Za logiku znanosti znaajno je PIERCEO. VO otkrie abdukcije (objanjavajua
hipoteza) kao treeg naina zakljuiva
nja, osim dedukcije i indukcije .
Abdukcija od rezultata i pravila zakljuuje na ono to sluaj.
Ovaj se postupak stvarno primjenjuje kod
svake znanstvene izrade hipoteza. Za
razliku od dedukcije, zakljuak je samo
vjerojatan (kao kod indukcije), ali proiruje spoznaju, jer u miljenju stvara novu
ideju i stoga omoguuje nove znanstvene
koncepcije.
Za razvoj semiotike presudno je PIERCEOVO shvaanje triadikoga (tromjesnog)
odnosa znaka.
predoiv nain
174 19.
stoljee
subjektivno
ponaanje
obogov
ljenje
autonomno
djelovanje
mistika
etika
posveta
pobonost
podruje
logika
filozofija
religije
funkcija
funkcija prikazivanja
B Cassirer:
simboliki
oblici
znaenja
funkcija izraza
176 19.
stoljee
Nietzsche I 177
slom
1889
(1888)
(1888)
(1887)
(1886 izd. 1906)
(1886)
porast
1884
bolesti
(1883-85)
(1882)
Vesela znanost
(1881)
Osvit
"filozofija
prijepodneva"
radikalna kritika
~eokr~?~n~~j~tno- ~~~?;;J'%),kt~=Q:~ }
nestalan
lutalaki
ivot
naputanje
profesure
1879
prekid s
Wagnerom
1874
profesor
u Baselu
1869
(1878)
(1873- 76)
Sokrat,
apolonskodionizijska
suprotnost
Friedrich Nietzsche (1844.- 1900.) u duhovnu je povijest uao kao svojevoljni genij: strastveni angaman, radikalna volja za
obnovom, prodoma otrovidnost i jezina
magija obiljeavaju nje govo djelo, koje se
da podijeliti u tri (usko povezana) stvaralaka razdoblja.
Prvo razdoblje (1869.-76.)
NIETZSCHE, sin saskoga pastora, klasino
filoloki obrazovan, postaje profesorom
klasine filologije u Baselu.
Godine 1871. napisao je 'Roenje tragedije
iz duha glazbe' Izvorne snage grkoga svijeta, ono apolonska i dionizijsko , stopljeni
su u antikoj tragediji te su doli do harmonine sinteze:
apolonska stoji za ono umjereno-razumsko, dionizijsko za opijeno-silno.
Zalaz tragedije jest nastajanje grke , racionalne filozofije , koja je utjelovljena prije
svega u SOKRATU. Taj se prijelaz dogodio
ve kod EURIPIDA:
"Boanstvo, koje je iz njega govorilo, ne
bijae Dioniz niti Apolon, nego jedan
sasvim novoroeni demon, nazvan Sokrat."
Obnovi tragike kulture NIETZSCHE se
nadao od RICHARDA WAGNERA (1813.-83.) ijom je glazbom i osobnou NIETZSCHE u tom vremenu bio potpuno oa
ran.
Godine 1871.- 76. NIETZSCHE raspravlja s
kulturom svojega vremena u 4 'Nesuvremena razmatranja':
o D. F. STRAUSSU (str. 167) kao primjeru obrazovanoga malograanstva; o
"povijesnoj bolesti" prethodnika povijesnog miljenja (HEGEL, E. v. HARTMANN); o SCHOPENHAUERU kao uzoru
ravnodunog filozofa; o WAGNERU.
Dru.go razdoblje (1876.-82.)
Ovaj dio svojega filozofskog razvoja sam
NIETZSCHE karakterizira kao "filozofiju
prijepodneva". Nastaju etiri djela: 'Ljudsko i previe ljudsko' (dio I. i IL), 'Osvit' i
'Vesela znanost'.
Stilistiki je NIETZSCHE u aforizmu pronaao svoju najbolju jezinu formu. Sadrajno etiri djela povezuje prije svega borba
protiv "decadence", njezina morala i njezine religij~ kranstva.
NIETZSCHE preuzima poziciju skepti
ke racionalnosti te je pokrenut strastvenom voljom za istinitou.
Protiv morala i tradicionalnoga filozofskog
postavljanja problema NIETZSCHE pomou novih pojedinanih promatranja u igru
prije svega uvodi:
znaenje jezika:
Jezik skriva to da ovjek svojim govorom
samo prividno zahvaa bit stvari, dok u
stvarnosti samo uz taj prvi otkriva jedan
drugi svijet.
Tako NIETZSCHE pie:
"to je dakle istina? Pokretno mnotvo
metafora . .. koje se nakon duge upotrebe jednom narodu ine vrstima, kanonskim i obvezujuima: istine su iluzije o
kojima smo zaboravili to su."
nedopustiva sveza bitka i vrijednosti:
Samo povjerenje u valjanost razumskih sudova opet je moralni fenomen.
relatiVnost morala:
Moralni sudovi nisu bezvremenski apsolutni, nego se moe dokazati da su povijesno
i drutveno relativni.
NIETZSCHE moralnoj filozofiji predbacuje
da ne prima na znanje stvarnu razliitost.
praktina proturjeja morala.
povijesnost morala:
NIETZSCHE smatra da se moe otkriti kako
su kreposti nastale iz dugog prakticiranja
konvencionalnih predrasuda.
genealoka argumentacija:
Povijesno i psiholoko otkrivanje motiva
vodi do odbacivanja tradicionalnih vrijednosnih mjerila. NIETZSCHE bezobzirno
prozire maske kreposnih i/ili religioznih
ljudi te tako pobija zahtjev za njihovim objektivnim utemeljenjem. Tako "kriva psihologija u tumaenju motiva i doivljaja" vodi
do kranstva, jednako kao to se, kod toboe etiki utemeljenih ina, dadu dokazati - veinom neisti - motivi.
"I moral je samo simboliki govor afe kata."
NIETZSCHE u moralu zbilja vidi samo
pragmatiko razmiljanje s ciljem postizanja
ugode, premda i na stranputicama. Samilost raskrinkava kao samozatitu, ljubav
prema blinjemu kao samoljublje itd.
Kranstvu
NIETZSCHE predbacuje,
da je bitno krivo za razmaenost ovjeka;
ela dogmatino ustrajava u nevjerojatnim
ostatcima paracloksnoga antikog svijeta
predodbi;
ela ulijeva lanu nadu u onostranost koje
nema, a u to ve ni njegovi suvremenici vie ne vjeruju;
licemjerstvo, u kojemu krani ne ive
prema onome to su izjavili da vjeruju.
To dosee vrhunac u 'Veseloj znanosti', u
prikazu luaka koji trai Boga. NIETZSCHE
tu ocrtava viziju svijeta koji se bez horizonta, bez gore i dolje, poinje ljuljati jer
"Bog je mrtav! Bog ostaje mrtvim! A mi
smo ga ubili!"
178 19.
stoljee
NADOVJEK
vitalan
hrabar
pametan
dijete = postavlja
vrijednosti duh
moan
nadovjeka
slobodan
bezobziran
nekolicina
LJUDI STAo!\
lav=
slobodni
duh
slabi
bojaljivi
kreposni
robovski
pokorni
samilosni
mnogo vie
deva=
decadence
B Volja za
moi
nadovjek
vjeni
nihilizam
smrt Boga
tradicija
decadence,
kranstvo
povratak
razdoblje (1883.-88.)
S djelima 'Tako je govorio Zaratustra'
(1883./85.), 'S onu stranu dobra i zla' i
'Volja za mo' (prvi put izdano 1901. iz
studija 80-ih godina), NIETZSCHEOVA filozofija dolazi do svojega vrhunca u navjetaju novoga doba:
Zadran je kritiki moment, ali dijagnozi slijedi terapija pomou NIETZSCHEOVA novonastalog svijeta ideja.
Sam NIETZSCHE to izraava u slici triju
promjena duha:
Duh je najprije postao deva koja strpljivo nosi breme staroga morala, zatim lav ("ja elim"), koji se borio protiv zmaja vrijednosti ("ti treba").
"Stvoriti sebi slobodu i jedno sveto NE
pred dunosti. .. za to je potreban lav."
Konano on postaje dijete koje se igra
stvaranja. (sl. A)
Dijagnozu zapadne kulture NIETZSCHE
postavlja s rijeju nihilizam:
"Radikalno odbijanje vrijednosti, smisla i elje. "
Najvie su vrijednosti obezvrijee ne , podudaraju se graevina lai slaboga kranskog miljenja i filozofije nakon SOKRATA. Grko-kranska tradicija oduvijek nosi u sebi ovu klicu niega, ije plodove NIETZSCHE samo ustanovljuje. Vjerovao je da u toj viziji prednjai svojim
suvremenicima:
Slabi e oajavati zbog ove injenice ,
jaki (nadljudi) u tome e vidjeti znak
novoga poretka, prevrednovanja vrednota.
NIETZSCHEOVA terapija lei u navjetaju, koji se grupira oko volje za moi:
"NIETZSCHEOVA filozofija svoj vrhunac dosee u dvostrukoj viziji nadov
jeka i vjenoga vraanja; njezin kljuni
pojam jest volja za mo." (W. KAUFMANN)
Prije svega u Zaratustri, NIETZSCHE velia nadovjeka (sl. B):
On se istie potpunom slobodom prema tradicionalnim vrijednostima. Njegovo se djelovanje ravna prema zemaljskom mjerilu.
On tei snazi, vitalnosti i moi. Nasuprot njemu stoje ljudi stada, koji se jo
uvijek priginju diktatu jednoga (izmiljenog) Boga te su odani moralu slabih
i samilosti.
Nekoliko nadljudi dovoljno su jaki da
nose gorke posljedice svoje slobode i usmjerenja prema surovu ivotu. Njihova
posljednja kunja jest sposobnost da izdre misao vjenoga ponavljanja.
Vjeni povratak istoga NIETZSCHE u
"to je dobro? - Sve to u ovjeku uzdie osjeaj moi, volje za moi, samu
mo.
180 19.
stoljee
Dilthey 181
doivljavanje
razumijevanje
izraz
duevni ivot
opredmeenja
naknadno doivljavanje
duevnog ivota
A Doivljavanje-izraz- razumijevanje
ovjek
naturalizam
idealizam slobode
univerzalna
harmonija
objektivni idealizam
B Tipovi svjetonazora
C Istina u svjetonazorima
ii."
182 20.
Pregled 183
stoljee
"'
~
u
(l)
oN
-o(l)
"@J
L---------------------------------------------------------~~
MERLEAU-PONTY pomou nje eli objasniti kako ovjekova svijest i ponaanje -strukturiraju svijet i ine ga pristupanim.
184 20.
stoljee
vrijeme
dolazak
svjetlosnog
signala
od A u vlaku
od A i B
na nasipu
od B u vlaku
eljezniki
nasip
A Relativnost istovremenosti
ll~i ll
l ~ l~ l
l
otvoreni prostor
interferentna figura
kod otvorenog
procjepa A
11
kod otvorenog
procjepa B
Uli~ u
:
11
~ ~~~~~ ~
l
C Sheme za
op u
teoriju re lativnosti
ope
podruju
3,5
koliina
hrane l broj
roenja
sebi-slinost
u prirodi
..
fraktalne figure
("jabuasti
patuljak")
A Teorija kaosa
8l
predparadigmatska
znanost
anomalije
geocentrizam \
'l
~'=""8
paradigmatska
znanost
heliocentrizam
znanstvena
revolucija
vilni
188 20.
Prirodne znanosti
stoljee
biljka
polimeri
molekule
atomi
LAMARCK
DARWIN
elementarne
estice
B Evolucija na svim
podrujima
U 19. st. nastale teorije, prije svega o razvoju i na podruju prirode, znaajne su ne
samo za biologiju nego i za filozofiju prirode, antropologiju i teoriju spoznaje .
Rane teorije ve priznaju promjenu vrsta i
time otvaraju pristup obuhvatnim iskazima
o evoluciji:
G. ClMER (1744.-1832.) svjedoanstva paleontologije vrednuje kao uporine toke za
katastrl!fe, nakon kojih su iva bia bila nanovo poboljano stvarana.
E. G. DE ST. HILAIRE (1772.-1832.) u homolokoj strukturi izgradnje prepoznaje isto
podrijetlo.
J. W. v. GOETHE (1749.-1832.) postulirao je
promjenjivi praoblik biljke i ivotinje.
Znaajan je poticaj J. B. LAMARCKA
(1744.-1829.):
Organizmima je pripisivao nagon za
usavravanjem, koji neprestano tei za
sloenijim strukturama.
Ova je evolucija ubrzana prilagodbom koja
je slijedila potrebe, pa je zadrana i dalje.
Npr. irafin vrat: irafe su izvorno imale
kratke vratove, ali su bile prisiljene trajno
ih pruati da bi mogle dohvatiti lie visokih stabala. To je dovelo do produenja vrata to su zadrale i poslije (sl. A).
Prema tome ponaanje odreuje tjelesnu
strukturu, upotreba organ.
Znaajan je postao model Ch. Darwina
(1809.--82.). U djelu 'Nastanak vrsta prema
prirodnoj selekciji' (1859.) on konano naputa nepromjenjivost vrsta:
Sva iva bia imaju vie potomaka nego
to bi bilo nuno za njihovo odranje.
Meu njima postoje odstupajui oblici s
promijenjenim svojstvima (varijacija, danas: mutacija), koji se probijaju u borbi za
ivot (engl. struggle for life) te se jako
umnaaju. Izbor (selekcija) odreene vrste najbolje prilagoene u svojoj okolini,
dovodi do daljnjeg razvoja te vrste. Iz varijacije/mutacije i selekcije nastale su sve
ivotinjske i biljne vrste. (sl. B)
DARWINOVA je temeljna zamisao u 20. st.
poduprta i proirena mnotvom spoznaja
(prije svega genetike i molekularne biologije).
Filozofski su relevantni prije svega sljedei
rezultati moderne biologije:
o nijedna vrsta ne ivi zauvijek nepromijenjena.
Prirodna znanost naginje odbijanju "esencijalizma" (POPPER), koji pretpostavlja konstantne bitnosti. U biologiji je naputena
predodba neke idealne ivotinjske i biljne
vrste u korist dinamike definicije speciesa,
npr.:
ml
Biologija I 189
190 20.
stoljee
instinktivno upravljanje
bioloke osobitosti:
prolazno
'
mozak
grkljan
miljenje
jezik
redukcija instinkata.
orue
Za razliku od ivotinje, ovjek nije osiguran instinktima. ivotinja je njima prilagoena okolini, ovjek je ispao iz stvaranja. U tome je pozitivno utemeljeno da je ovjek "otvoren prema
svijetu" (SCHELER) ili " ekscentrian" (PLESSNER).
'
.
obuhvatna ruka
WIO~
ponaanje
z_
genetiki
priroda
determinizam
ivot je
uenje
naslijeeno
ponaanje
C Istraivanje ponaanja
Evolucijskoj teoriji spoznaje raskrio je putove spis K. LORENZA: 'Kantovo uenje o apriornom u svjetlu dananje biologije' (1941.).
Temeljna je misao da ono unaprijed dano u
naemu miljenju (KANTOVO "a priori")
proistjee iz evolucije.
LORENZOVO istraivanje "aparata za stvaranje
slike svijeta" u ovjeku temelji se na osnovnom
naelu: iivot je uenje. Evolucija je proces u
kojemu se stjee spoznaja:
"Nae ... utvrene forme miljenja i kategorije odgovaraju izvanjskom svijetu iz sasvim
istih razloga kao i konjsko kopito ... stepskom tlu, kao to peraja neke ribe ... odgovara vodi."
Budui da na aparat za stvaranje slike svijeta
pod selekcijskim pritiskom kroz milijune godina nije mogao stvoriti zablude opasne za egzistenciju, njegove se tvrdnje bitno slau s preslikanom okolinom.
S druge strane, otkazuje naa "re-produkcija
svijeta" kod sloenih sklopova (npr. valna mehanika i atomska fizika). Nae naslijeene for-
me miljenja prostora, vremena, uzronosti stoga zahtijevaju najviu vjerojatnost, ali ne i konanu sigurnost. Tako LORENZ:
"Naa radna hipoteza, dakle, glasi: sve je
radna hipoteza."
Prema BRUNSWIKU (1934.), ovaj je naslijeeni
oblik preraunavanja izvanjskog svijeta nazvan
"raciomorfni aparat". RIEDL u njemu na djelu vidi sljedee hipoteze:
Hipoteza usporedbe: kod istih predmeta vjerujemo u ista svojstva.
Hipoteza ovisnosti: vjerujemo u uzorak reda
u svijetu.
Povratak struktura (hipoteza normi) - stalnost u kombiniranju odreenih obiljeja
(meuovisnost) - svaka stvar na svojemu
mjestu (hijerarhija) - vremenska konstantnost: tradicija.
Hipoteza svrhe: analogijom prema ovjeka
vim svrhama, smatramo da postoje objektivno-ope svrhe.
Hipoteza uzronosti: smatramo da za sve
postoji jedan uzrok, i to linearni.
Ova se ne obazire na prole sveze i uzro
nu mreu. Obratno, kod poznatog uzroka
oekujemo odreeni uinak (ekzekutivna
hipoteza).
Modema biologija pokazuje vane rezultate
prije svega u etiki relevantnom podruju napetosti izmeu uroenoga i nauenog ponaanja, izmeu biheviorizma i genetikoga determinizma.
Usporeujui ovjeka i ivotinju , istraivanje
ponaanja pronalazi oigledno uroene nai
ne ponaanja.
Tako npr. djeja shema: na odreena obiljeja (veliko elo, velike oi, velika glava)
reagiramo sa spontanom naklonou.
U mnogim su studijama ponajprije I. EIBLEIBESFELDT i K. LORENZ istraili "moralno
analoko ponaanje" kod ivotinja, odnosno
ovjekova naslijeena svojstva.
Moralni fenomeni kao egoizam i altruizam
jednako se tako pojavljuju u ivotinjskom
carstvu kao fenomen agresije i njezinih kontrolnih mehanizama.
Na temelju ambivalencije prirodne opremljenosti (npr. agresija i socijalno ponaanje) stvarna odreenost uroenim nainima ponaanja
mora se primiti na znanje kao stvarno-stanje,
ali ne moe sluiti kao mjerilo onoga to
Treba.
To pak ini socijal-darwinizam, koji DARWINOVO "survival of the fittest" prenosi na ljudsko drutvo. Sam se DARWIN ogradio od toga,
"da temelj najplemenitijega kamenja nae
naravi treba traiti u niskom naelu sebi
nosti".
192 20.
stoljee
tupost
intelekt
instinkt
intuicija
diktat
tehnikog ureenja
ivota
iji
je cilj sjedinjenje sa
194 20.
stoljee
tok svijesti
A Intencionalni doivljaj
..
postavljanje bitka
prirodni nazor
ga.
B Epohe
matranje biti.
Pomou
redukcije sad je mogue objasniti na temelju kojih djela svijest konstituira samu sebe i kako se predmetnost,
a time i svijet, konstituira u svijesti. Kao
pozadina konstitucije pokazuje se
identitet istoga ja, u ijoj se samo-svijesti temelji povezanost doivljaja.
Provoenjem fenomenoloke metode
HUSSERL je razvio mnotvo suptilnih
analiza. Treba istaknuti fenomenologiju
unutarnje svijesti vremena. Tu HUSSERL pokazuje kako se svijest objektivnog vremena, unutar ega se predmeti i
dogaaji lokaliziraju na jedno vrsto mjesto, temelji na nutarnjoj svijesti vremenitosti dogaaja.
Pritom je primarna svijest sadanjosti,
kao aktualno Sada osjeaja, jer ona je
mjesto svega posadanjenja prolih i
buduih doivljaja.
Sadanjost nije tokasta, nego pokazuje
protegnutost, na temelju koje se ono to
je upravo bilo zadrava u sadanjosti (retencija) i isto tako oekuje ono to e
doi
(protencija).
196 20.
stoljee
-------l
idealiziranje
'
svijet ivota
ostvarenje subjektivnosti
fenomenologija
~
l
~ ''------.-------'
smisleni odnos
..
stoljee
198 20.
in osjeanja
vrijednost
ugodno-neugodno
sjetilno osjeanje
111
plemenito-prosto
<ll,,
vitalno osjeanje
r-~,~~------;------~----~
08jeanje
pniYO-II8priiVO
~~-r~==~~-4~----~
svetonesveto
osobna
ljubav
svetac
zajednica
vjere
umjetnik
zalionodavac
filozof
l '~
junak
ivotna zajednica
~~~~,~
. ~
~,~
m=======~
umjetnik ivota
gomila
. . .y ..-:;,.
uzor
zajednica
duh
duh
praklini
~~
asocijativno
miljenje
instinkt
B Antropologija
spoznaja biti
(takobitak)
idealni faktori
um
nagon
A Ljestvica vrijednosti
osjeajni
/
dijalektika
\
nagon-
kultura i drutveni
razvoj
realni faktori
doivljaj
stvarnosti
(tubitak)
Vrijednosti su ovjeku apriorno i idealno dane u inima osjeanja. One ne postoje u nekom, po sebi postojeemu , "nebu vrijednosti" nego su vezane na osobu kao sredite i
na, i to
kao njezin bitni i nuni "emocionalni apriori ".
200 20.
stoljee
um
Naini
sveobuhvatnoga
Granine
situacije
e ifre transcendencije
202 20.
stoljee
prolost
egzistencija
A Egzistencija
B Pogled
sposobnost
negacije
budunost
bitak za druge
C Oznake bitka
Sloboda se ne dokida onim to je stvarno dano (npr. otpor stvari, su-ovjek, tjelesnost), jer tek sloboda otkriva ovo kao
granicu; to je ogranienje samo unutar
konkretnoga ivotnog nacrta.
Budui da za SARTREA nema Boga, koji bi
ovjeku unaprijed dao njegovu bit, on samog sebe odreuje u svojoj egzistenciji:
"to ovdje znai da egzistencija prethodi esenciji? To znai da ovjek najprije egzistira, sebe susree, pojavljuje
se u svijetu, a zatim sebe definira."
U marksizmu SARTRE kritizira podvrgavanje osobe ukupnom cilju jedne apriorne povijesne konstrukcije. Stoga se egzistencijalizam mora integrirati u marksizam da bi razbio njegovu dogmatiku.
204 20.
stoljee
..
Heidegger I 207
briga
A Tubitak
Upuujui
odnos
"orua"
Heideggerovo glavno djelo 'Bitak i vrijeme' (1927.) eli iznova postaviti pitanje o
"smislu bitka" te time zahtijeva da bude
fundamentalna ontologija. Polazna je to
ka pri tome ovjek, pojmovno shvaen
kao tubitak, jer se njegov bitak, ako se
odnosi prema bitku, sam odlikuje razumijevanjem bitka.
"Tubitak je kao razumijevajui moebitak, kojemu se u takvu bitku radi o njemu kao vlastitome. . . Sam ovaj bitak
prema kojemu se kao prema svojemu
vlastitu tubitak moe odnositi ovako ili
onako i uvijek se nekako odnosi, nazivamo egzistencija."
Egzistenciju (bitak tubitka) odluuje odreeni tubitak sam, u izboru svojih najvlastitijih mogunosti. Pri tome on moe sebe
dobiti ili izgubiti, tj.
stajati u bivstvenomu modusu pravosti,
ako on ostvari samoga sebe, ili u nepravosti, ako se odrekne svojega izbora.
Budui da se tubitak odreuje iz svake
mogunosti koja je on , shvaanje tubitka
mora poeti kod njegove egzistencije. On
se ne moe izvesti iz neke ope prethodne biti. Bivstveni karakteri tubitka ne mogu se shvatiti kategorijama (kao kod tubitku neprimjerenoga bitka), nego egzistencijalima.
Temeljni stav tu bitka jest "bitak-u-svijetu ~
u znaenju "imati povjerenje u, biti uobiajen, druiti se sa", to je obuhvaeno
pod egzistencijalom "zbrinjavanje". Pritom je nain bitka upuenog na svijet prije svega obiljeen ophoenjem prema biu, to HEIDEGGER naziva "orue".
Orue je odreeno svojom ''priruno
u ", tj. stoji na raspolaganju za upotrebu (npr. alatka).
Pri tome dotino orue stoji u jednom
sklopu upuivanja koji su-konstituira svijet. Taj se sklop ini pristupanim u ophoenju s ovim oruem te otvara "Kako" svijeta (sl. B).
Tubitak je nadalje "su-bitak"kao uvjet mogunosti susreta su-tubitka. Ophoenje s
drugima shvaeno je kao "skrb" (ne u socijalno-etikom smislu).
Tubitak se ponajee ne nalazi u modusu izvornosti samo-bitka, nego u "zapa/os-
208 20.
Heidegger II 209
stoljee
Shvaanje strukturalne cjeline tubitka ukljueno je u odgovoru na pitanje to najprije omoguuje jedinstvo tubitka u brizi.
Za HEIDEGGERA to je vremenost. Prethodna otvorenost, s kojom se tubitak izbacuje na svoje mogunosti, mogua je
samo pomou fenomena budunosti po
kojemu tubitak moe pridoi k samomu
sebi. Samo pak
ako se tubitak preuzme, "kakav ve
bijae", dakle u svojemu bivem-bitku,
moe u budunosti tako prii k sebi
da se vrati na sebe samoga.
l samo u njegovu sadanjem-bitku moe
ga sresti okolni svijet i u djelovanju ga zahvatiti. Vremenost kao "biva-sadanjajua budunost" omoguuje cjelovito-moi
A istina bitka
vjetljavajui
210 20.
stoljee
primjer:
P&Q
PAQ
PQ
konjunkcija
1\
ita
(Q--+R)]
(P--+R)
se:
PiO
disjunkcija
PvQ
PiliO
:::>
kondicional
p :::>Q
P _.a
P implicira Q,
ako P onda Q
bi kondicional
P <->O
negacija
-,p
- p
-p
ne P
--,
simbol:
oznaka:
simbolizira:
F, G, H
X, y, Z
'!l
predikatna konstanta
individualna konstanta
individualna varijabla
univerzalni kvantor
kvantor egzistencije
operator klasa
kopu la
a,b,c
v
v
..
Znaajni
modus ponens:
*-Q
Q
ffi
P-r
p
R
R
l
(1)
l
N
(1)
l
l
[(P--+Q) &
N
N
N
N
l
(3)
N
N
(2)
l
N
N
N
N
N
N
8 3 istinitosna tablica
N
N
N
N
l
l
l
l
l
l
(1)
(2)
(1)
(3)
(2)
l
N
8 1 vani silogizmi
Q
p
P]
N
N
N
(2)
N
N
modus tollens:
disjunktivni
silogizam:
[(P--+Q) &
l
hipotetiki
silogizam:
hipotetikog
silogizma
212 20.
stoljee
(Vx)Mx~
kontradiktornost
subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji
(3x)Mx
"Logiki
subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji
/(Vx)-Mx
(3x} - Mx
subkontrarnost: oba istinita ili
jedan istinit i jedan neistinit
kvadrat"
..
sadri sebe kao element
proturjeje -
proturjeje
B Paradoks klasa
smisleno:
argument
predikat
'7'
'7'
tip n
~ ~v;'je
je
jedna ! - boja
r:.trl? ~
je
plava
lip f
214 20.
stoljee
Wittgenstein I 215
brazda 21 nota 2
zvuk 2
brazda 1/ nota 1
zvuk 1
smisao
A
rije
rije
"----...........~--/
l
1 Oe dvostruko)
sB
VaJUCa
relacija
ime
preslika
.....
postojee stanje
stvari
__ __,
(relacija)
ime
pr~sl_ika-
a Rb
. __ _ _ ___J
reenice
mauje
nepostojee
stanje
stvari
nota 1
(=2x)
nota 2
brazda 1
(=2x)
brazda 2
A1 Teorija odraza:
neka
reenica:
zvuk 1
(=2x)
zvuk 2
preslikavajua
relacija
(p)
je
ili
"'-.[~Jeistinita
mogua
povezivanja:
b) p ili q
e) p ili q
ali ne oboje
q
(obje istinite)
(p neistinita, q istinita)
a) ne oboje
piq
n
reenice; p i q
(mogunosti kombinacija)
dvije
/Q]stinita
p
neistinito
preslika
d) tautologija
n
(p istinita, q neistinita)
(obje neistinite)
e) kontradikcija
tavno stanje stvari. Elementarna reenica sastoji se od imena ije maenje jesu predmeti i njihova sveza.
"Da bismo razumjeli bit reenice, pomislimo na hijeroglifsko pismo, koje preslikava injenice koje opisuje" (sL Az}
Neka je reenica smislena onda kada izraava postojanje ili nepostojanje stanja stvari.
Kombiniraju li se elementarne reenice, istinitosna vrijednost nove reenice proizlazi
iz istinitosnih vrijednosti elementarnih ree
nica od kojih se ona sastoji (teorija istinitosne vrijednosti).
Neki je iskaz istinit onda ako postoji to
stanje stvari, koje je "u reenici pokusno
sastavljeno".
WITTGENSTEIN je mogue kombinacije
prikazao u tablicama (sL B). Pri tome se kao
ekstremi pojavljuju tautologija, koja je istinita za svaku postavku, i kontradikcija, koja
ni za jednu postavku nije istinita.
"Ne znam npr. nita o vremenu ako znam
da kii ili ne kii."
To je WITTGENSTEINOV primjer za tautologiju. Odgovarajua bi kontradikcija bila
"pada kia i ne pada kia",
koja bi za oba sluaja bila neistinita. Podru
je smislenoga govorenja lei izmeu toga:
iskazi prirodnih znanosti o emprijskim
stanjima stvari.
(Sama se logika naprotiv sastoji od tautologija.) Time je ono "nemislivo iznutra ogranieno pomou onoga to se moe misliti."
Izvan tih granica lei mistino:
ja, Bog, smisao svijeta i dr.
Ono se pokazuje, npr.
"Rjeenje ivotnog problema ovjek primjeuje nestankom toga problema."
O (zapravo vanijim) podrujima etike, religije, umjetnosti vrijede zavrne reenice
'Tractatusa':
"ak i ako se odgovori na sva mogua
znanstvena pitanja, nai ivotni problemi
jo [nisu] niti dotaknuti ... O emu se ne
moe govoriti, o tome se mora utjeti."
Ali ne radi se, kako smatra "Beki krug" i u
njemu sabrani logiki empiristi, o kritici metafizike, nego o etici. U jednom pismu 1919.
WITTGENSTEIN pie:
"... smisao te knjige je etiki ... Htio bih
naime napisati, moje se djelo sastoji od
dvaju dijelova: od jednoga koji tu lei
pred nama i od drugoga koji nisam napisao. I ba je taj drugi dio najvaniji. Mojom je knjigom, naime, ono etiko takorei iznutra ogranieno."
216 20.
stoljee
avao
Wittgenstein TI 217
; 9
moe se
na
moe se
na
ralaniti
ralaniti
jabuka
crveno
pet
(JJ
9
VJ ~
.?o
me
jezine
igre
znaenja
--vrije- ~
..
1111110011
111111
RRSGGGRWW
ralambe
B Kritika
vatra - - - - - ,
imati
pretvarati se
strP.Ijenje
/-samilo~
.
/
blagoslivljati
bol .. ..,
r.
moliti - -
proklinJali-- ceriti se
op1s1vat1
znaenje rijei
znaenje
igra
Znaenj e rijei
je upotreba u
j ezinoj
igri
figura
S kasnijega WITTGENSTEINOVA gledita , iz 1945., u 'Tractatusu' ima "tekih zabluda" to ga potie da "sa smrtnom bezobzirnou" zabaci svoje prijanje teze.
'Filozofska istraivanja' laka su za ita
nje nego Traktat', a ipak zbunjuju nai
nom prividno nepotrebnih pitanja, na
primjer:
"No je li neki nejasan pojam uope pojam? Je li nejasna fotografija uope slika nekoga oovjeka?"
'Filozofska istraivanja' pruaju .fleksibilnu
teoriju jezika koja dosee vrhunac u ree
nici:
"Cijeli se oblak filozofije kondenzira
oko jedne kapljice uenja o jeziku."
WITTGENSTEINOVA kritika obuhvaa
medu ostalim teoriju odraza jezika. Rij e
se ne moe uvijek razumjeti kao reprezentant nekoga predmeta.
Zamisli jezinu igru u kojoj jedan zapovijeda drugome da dohvati plou ili
gredu. Sveza rij ei "ploa" prema samoj
ploi moe se dosei tako da na nju
pokaemo. Kod drugih rijei ("sada",
"pet") to se vie ne moe.
Umjesto toga WITTGENSTEIN upotrebu
neke rijei u jeziku naziva njezinim znae
njem.
Ni logiki se atomizam ne moe odrati.
Analiza ne napada posljednje elementarne reenice:
Posljednja analiza jedne metle bili bi
drak i etka, analiza drka npr. njegovi atomi i molekule itd.
Nije jednoznano ni pod kojim se gleditem provodi analiza:
ahovska se ploa dade npr. rastaviti na
32 bijela i crna polja ili na crno i bijelo
i mreu.
Relativiziran je ideal egzaktnosti i zahtjev
za odgovarajuim idealnim jezikom:
"Ako kaem nekome: 'Stani priblino
ovdje!' - moe li to tumaenje ne funkcionirati? A ne moe li i svako drugo otkazati?"
WITTGENSTEIN sada tumai jezik pomou jezine igre:
Rije "jezina igra" ovdje treba istaknuti, da je govor dio jedne aktivnosti ili ivotne forme. "Predoi sebi ... raznovrsnost jezinih igara: opisati neki predmet prema izgledu ili na temelju mjerenja - izraditi neki predmet na temelju
opisa (crtea) - izvjetavati o nekom
dogaaju - ... prevoditi s jednog jezika
na drugi - moliti, zahvaljivati, proklinjati , pozdravljati, moliti se."
218 20.
stoljee
Analitika
Analitika
izlazi Venera
ne izlazi Venera
A O Fregeovu "Smislu i
znaenju"
pseudoobjektne
reenice
"Pet je brojna
rije."
Rije "Babilon"
pojavila se u
jueranjem
predavanju.
Lavovi su
sisavci.
"lavovi"
objektne
B Carnap: vrste
reenice
reenica
Rije "lav"
oznauje vrstu.
sintaktike reenice
f"dozofija I l Frege;
Beki
krug 219
Neopozitivizam,
220 20.
stoljee
jednokratnost
Analitika
ili
A Analiza
vine."
reenice
analizirani oblik
stvo da je od zlata"
neistinito je za sve x
nepostojei
predmeti
b) tautologija po supstituciji
"sadanji francuski kralj
je elav"
+
nema
e)
Bertrand Russell (1872.~1970.), iji se radovi bave gotovo svim granama filozofije,
postigao je vane doprinose u logici i analizi koju je nazvao "formalna analiza": istraivanje svijeta isto s logikog stanovita.
On misli na apstraktnu kozmologiju koja se
bavi posljednjim strnkturama jezika i svijeta.
Njegova 'Principia mathematica', napisana
1910.~13. zajedno s A. N. WHITEHEADOM
(str. 227), pokuava utemeljenje matematike na osnovi logikih pojmova i reenica.
RUSSELLOVA "Filozofija logikog atomizma" kae:
Reenica korespondira sa svijetom.
Reen ina funkcija navodi tvorbu dijelova
reenice. Ova reenina funkcija (pisano
npr. "C (x)") nastaje ako se varijable umeu kao konstituente jedne reenice (npr. "x
je autor 'Waverleyja"'):
'Jedna reenina funkcija jest jednostavno nekakav izraz, koji
sadri vie
neodreenih sastavina i koji postaje reenica im se odrede neodreene sasta-
elu .._...
proturjeje
ima
elu
Takva su oznaivanja vana zato to mnoge stvari ne poznajemo izravno nego samo
preko opisa, kao "sredite mase Sunca". Istodobno je njihova primjena esto zavodljiva te vodi u paradokse, kao npr. u reeni
ci "Sadanji kralj Francuske je elav":
"Proemo li kroz stvari koje su elave,
pa onda kroz one koje nisu elave, meu njima neemo nai dananjega kralja
Francuske." Tj. on jest elav i nije elav,
to kri zakon proturjeja .
RUSSELL pritom razlikuje tri sluaja oznaivanja:
222 20.
Analitika
stoljee
f"tlozofija
ml
..
ilokucionarni akti
A Austinova teorija
jezinog
perlokucionarni akti
akta
neostikon: "da!"
~~"\"'"
triti
preskriptivizam
B Metaetika
kon
224 20.
Analitika
stoljee
pripisivanje
~osobnosti
dispozicija
"moe
ponavljanje
gaati"
gaa
lt
.------
'
if
"gavagei"
..
mogao je gaati
duhovni
j fiziki dogaaj
esto pogaa,
iskljuujemo sluajnost
i govorimo o
"znanju".
A Ryle
mit muzeja
B Quine
226 20.
stoljee
lt
determinacija
mogue
zbiljsko
prekid
kategorijalno
novo
povratak
nuno
realno
modalne kategorije
A Hartmannove kategorije
B Whiteheadova
organistika
filozofija
zakon slojeva
228 20.
stoljee
Marksizam 229
Izgradnja i premjetanje MARXOVA i ENGELSOVA uenja u politiku stvarnost uspjela je prije svega V. l. UIJANOVU (1870.-1924.), zvanom Lenjin. On osuuje "revizionizam", tj. tendenciju da se socijalizam
dosegne stalnim reformama.
Prema LENJINU je monokapitalizam doveo do toga da je drava postala instrument ugnjetavanja. Osim toga, visokom
ratom profita mogu se korumpirati dijelovi radnike klase.
LENJIN tome suprotstavlja svoju teoriju re
volucije, koju je 1917. ostvario u Rusiji. Jezgra njegova boljevizma jest (prolazna) "diktatura proletarijata" kojom mora upravljati
jedna partija. Ta elita mora biti voena strogo centralistiki i ona je nositelj "ideologije",
tj. ispravne teorije:
"Politika klasna svijest moe se samo izvana prenijeti na radnike."
U vanjsko-politikoj analizi LENJINU je
stvar prije svega u imperijalizmu. Podjela
svijeta na saveze, u kojima je koncentriran
kapital, posljedica je trajne krize trita.
Banke i sl. vanjsku politiku vode s ciljem da
u kolonijama otvore nova trita.
U LENJINOVU materijalizmu spoznaja je
shvaena kao pribliavanje istini pomou
prakse. Iako je pretpostavljena objektivna
istina, povijesnom uvjetovanou postavljene su granice njezinoj spoznaji.
Za Kinu je Mao Tse-Tung (1893.-1976.)
oblikovao revolucionarnu ideologiju ija je
karakteristinost permanentna i etapna revolucija.
front
B "Princip nade"
U velikom izobilju materijala i jezinoj snazi je Ernst Bloch (1885.- 1977.) u sredite
svojega ivotnog djela postavio MARXOVU
filozofiju: shvaanje utopije. Njegovo glavno djelo 'Princip nade' (1954.- 59.) ini enciklopediju ljudske nade. BLOCH je dokazao uzimanje-unaprijed, anticipaciju kao
izrazito svojstvo svijesti. Nedostatak i njegovo uklanjanje izraavaju se na svim stupnjevima ovjekova ivota:
kao poriv, zatim kao tenja i enja, koja
povezana s neodreenim ciljem postaje
traganje, a s odreenim nagon. Ostane li
on nezadovoljen, a ovjek svjestan cilja,
nastaje elja i, konano, volja.
ovjek je poloen na budunost, koja je jo
neizvjesna:
"Mi smo subjekti bez imena, kasparskohauzerovske naravi, koji putujemo po
nepoznatu voznom redu ... S cijelim svojim svijetom jo na putu, [red) je . . . pak
mogue otkriti samo u toj otkrivalakoj
vonji, da, tek ga je tu uope mogue oblikovati."
U umjetnosti npr. i religiji prijeena je granica prema svijesti o jo-ne, one su "predsjaj neega to je uspjelo".
Daljnje blago jo nepostignutih sadraja za
BLOCHA ini naravno pravo. Kao "strogi
roak utopije" ono obiljeava okvire drutvenih odnosa u kojima je mogua ljudska
sloboda. Dodue, naravno pravo u stanovitim okolnostima brani i postojee nepravilnosti nasuprot pravom napretku.
Subjektivne fantazije i slike nade imaju svoj
pandan u objektivnoj zbilji:
"Oekivanje, nada, intencija prema jo
nec:istvarenoj mogunosti: to nije samo
osnovna crta ovjekove svijesti, nego,
konkretno ispravljeno i shvaeno, temeljna odredba unutar objektivne zbilje
ukupno."
Kako je subjektivna zbilja proeta onim jo-ne, tako je i objektivna. Sredinja tvrdnja
logiki formulirana ne glasi "A = A ili A nije
ne-A", nego "A nije jo ne A".
Svijet se nalazi u dijalektikom procesu, za
koji BLOCH navodi 3 kategorije:
l) "front", tj. onaj prednji odlomak vremena gdje se u stanovito vrijeme odluu
je budunost,
2) "novum", uvijek obnavljani sadraj budunosti na temelju realne mogunosti,
3) "materija".
Materiju BLOCH ne shvaa kao statiko
kvantitativno, nego (od korijena "mater =
majka") dinamino-stvaralako. Ona nije
"mehanika klada", nego prije jedini supstrat za realnu mogunost i tako jamac
novoga:
"Realna mogunost jest kategorijalno
Pred-sobom materijalnoga gibanja kao
jednog procesa."
Ova "objektivno-realna" mogunost razlii
ta je od formalne , tj. one koja se moe isto
misliti, ili "stvarno-objektivne", koja je utemeljena u nedovoljnom poznavanju uvjeta.
Prava mogunost nije isto razvijanje nee
ga to ve jest.
Vrijeme treba promatrati kao prilagodljivu
veliinu. Prividno (prema vremenu koje pokazuje sat) istovremeno pripada u razliite
prostore razliitih epoha i u drutvu nalazimo "istovremeno" ono dananje i ono atavistiko.
230 20.
Kritika
stoljee
kritika
teorija
cjeloviti
oblik ivota
preokret
oa:
a:a._
graanski
individuum
~ instru~,.:;ntalni
~/ \"
povezanost
\zasljepljiv~
na \
prisila
oe
"o
.oo
)
gospodstvo
'kulturna
industrija
robno
gospodarstvo
/---- ~~
o2
.l< "O
.!2'
izlazi?
B Dijalektika prosvjetiteljstva
teorija 231
232 20.
stoljee
Socijalna filozofija
Rawlsa
234 20.
stoljee
Kritiki
izvedene
indukcija
Papperova dedukcija
hipotetina
teorija:
novi
problemi
prekid
regres
krug
racionalizam 235
Hans Albert (ro. 1921.) u kritikom racionalizmu vidi mogue izravnanje izmeu
neutralnosti pozitivizma i totalne angairanosti filozofije egzistencije. Filozofiju on
shvaa kao
zadau kritikog ispitivanja religije, etike i politike.
One su pomou dogme dalekoseno otporne protiv prijedloga za poboljanje, to treba odstraniti temeljita kritika ideologije.
Dogma se, prema ALBERTU, ostvaruje u volji za izvjesnou. Volja je formulirana u naelu dovoljnoga razloga koje za sve iskaze
zahtijeva neko posljednje valjano tumae
nje. Iz toga nastaje "munchhausenova trilema" (sl. C):
Potraga za Arhimedovom tokom spoznaje vodi do triju mogunosti:
beskonanom regresu, koji se u potrazi za
razlozima vma sve dalje
logikom krugu
prekidu postupka.
Kod prekida utemeljenje prua intuicija, iskustvo itd., to je za ALBERTA povratak na
dogmu. Ona slui konzerviranju postojee
ga stanja. Protiv toga ALBERT postavlja volju za prosvjetiteljstvom:
Provjerljive teorije treba razviti i kav provizorne trajno ih kritizirati, da bismo se
tako pribliili istini.
Svrha je rdcionalni postupak pri ovjekovu
vrednovanju i djelovanju.
236 20.
stoljee
ovjek
ivotinja
ja
biljka
izvanjski
r Y!dik
J
zatvorena l usredotoena:
centralni organ , samostalno
kretanje
otvorena: neposredno
ovisna o okolini
ekscentrian :
odnosi se
prema sebi samome
..
ovjeka
prema svijetu
A Antropologija
predskica cjeline
Gadamer:
hermeneutiki
B Hermeneutika
krug
Za razliku od ivotinje, koja je tono prilagoena svojoj okolini i voena beziznimnim upravljanjem instinkta, ovjek je
bioloki manjkavo bie.
Zbog neprilagoenosti i redukcije instinkta,
ugroen je u svojoj egzistenciji. Tome s druge strane odgovara njegova otvorenost
prema svijetu i time sposobnost uenja , jer
ovjek nije navezan ni na kakav iskustveni
horizont ni neki uzorak u djelovanju.
Stoga on moe, zahvaljujui refleksivnoj
svijesti, nanovo oblikovati uvjete svojega
(pre-)ivljenja, tako to sebi stvara umjetnu okolinu, kulturu.
Na temelju svoje otvorenosti prema svijetu
ovjek stoji izloen trajnom izobilju utisaka
te time mogunosti djelovanja i tumaenja
svijeta, koje ne bi mogao svladati bez pomo i. Mnoge ljudske osobine i ustanove stoga
treba tumaiti iz njihove funkcije rasterei
vanja, tako to omoguuju ureenost i
identitet:
Tu spadaju drutvene institucije ili "unutarnja ostvarenja" kao jezik, miljenje,
mata.
238 20.
Strukturalizam 239
stoljee
vrsta
struktura cjeline
..
individuum
A2 pojam strukture
A 1 totemski operator
A Levi-Strauss
objektivna znanost
drutva
~
bioloka mo
(seksualnost)
'
ja
tam
l/
disciplinama
(tijelo)
~
diskurzivna praksa
B Foucault:
" Roenje
mo dernog individuuma"
nadzori
kazna
mo
Bibliografija
Izvori
Sljedee upute ograniuju se na izbor na njemakom jeziku i veinom u knjiarama dostupnih pojedinanih i skupnih izdanja. Za znanstveni rad mjerodavna (cjelovita) izdanja na originalnim
jezicima mogu se uzeti od W. Totoka (Handbuch der Geschichte der Philosophie, 6 sv. Frankfurt, 1964. ff.
U vezi s pojedinim filozofima naveden je izbor literature koja u njih uvodi.
Openito upuujemo na biografije u nizu "Rowohlt Bildmonographien", kao i "Reihe Campus
Einfuhrungen" i "Junius: Zur Einfuhrung", u kojima su izali uvodi u mnogobrojne filozofe . Izdanja tih nizova u sljedeem popisu nisu pojedinano donesena.
mozofija
Indija
Bhagavadgita. Obers. S. Lienhard. Baden-Baden 1958.
Bhagavadgita. Hg. H. Glasenapp. Stuttgart 1992.
Buddha: Die vier edlen Wahrheiten. Hg. k. Mylius. Munchen 2 1986.
Reden des Buddha. Obers. H. Bechert. Freiburg 1993.
Indische Geistwelt. Eine Auswahl von Texten in dt. Obersetzung. 2 Bde. Hg. H. v. Glasenapp. Baden-Baden 1958/59.
Upanishaden. Obers. A. Hillebrandt. Koln 1986.
Upanishaden. Obers. P. Thieme. Stuttgart 1966.
Kina
Konfucije : Gesprache d(OS Meisters Kung (Lun Yi). Hg. E. Schwarz. Miinchen 1985.
Lao Tse: Tao Te King. Ubers. V. v. Strauss. Zurich 1959.
Lao Tse: Tao Te King. Obers. G. Debon. Stuttgart 1961.
Razliita izdanja u prijevodu von R. Wilhelma pojavila su se kod Eugena Diedrichsa, Dusseldorf/
/Kolni / Munchen erschienen (I Ging; Lun Yi; Menzius; Tao te King; Zhuang Zi i dr.)
Istona
Antika
Aristotel
Werke in dt. Obersetzung. Begr. E. Grumach, Hg. H. Flashar. Berlin 1956. ff
Philosophische Schriften. 6 Bde. Obers. H. Bonitz i dr. Hamburg 1995.
Einzelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Meiner, Hamburg i "Bibliothek der Al ten
Welt", Artemis, Zurich.
]. L. Ackrill: Aristoteles. Einf. in sein Philosophieren. Berlin 1985.
W. Br6cker: Aristoteles. Frankfurt '1987.
O. Hoffe: Aristoteles. Miinchen 1996.
I. During: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Heidelberg 1996.
E. Sandvoss: Aristoteles. Stuttgart 1981.
Boecije
Trost der Philosophie. Lat.-dt. Hg. u. Obers. E. Gegenschatz u. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31981.
Epikur
Von der Oberwindung der Furcht. Katechismus, Lehrbriefe, Spruchsammlung, Fragmente. Hg. u .
Obers. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31983.
Briefe, Spriiche, Werkfragmente. Griech.-dt. Hg. H. W. Krautz. Stuttgart 1980.
M. Hossenfelder. Epikur. Miinchen 21998.
Platon
Jubilaumsausgabe samtl. Werke. Hg. O . Gigin, Ubers. R. Rufener. Ziirich/Miinchen 1974.
Samtl. Dialoge. Hg. u. Obers. O. Apelt. Sonderausgabe Hamburg 1988.
Werke in acht Banden . Griech.-dt. Hg. G. Eigler. Darmstadt 1970.~1983.
K. Bormann: Platon. Freiburg 31993.
W. Br6cker: Platos Gesprache. Frankfurt 31985.
P. Friedlander: Platon. 3 Bde. Berlin 2 1954.~1960.
H. G6rgemanns: Platon. Heidelberg 1994.
Plotin
Plotins Schriften. Griech.-dt. 6 Bde. Obers. R. Harder. Hamburg 1956.~1971. (daraus auch einzelne Studienausgaben).
Ausgewahlte Schriften. Hg. W. Marg. Stuttgart 1973.
V. Schubert: Plotin. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg 1973.
Skepsa
Sextus Empiricus: Grundriss der pyrrhon. Skepsis. Obers. M. Hossenfelder. Frankfurt 1985.
F. Ricken: Antike Skeptiker. Miinchen 1994.
Sokrat
(izvori: vidi Platon)
G. B6hme: Der Typ Sokrates. Frankfurt 1988.
G. Figa!: Sokrates. Miinchen 2 1998.
H. Kuhn: Sokrates. Miinchen 1959.
242 Bibliografija
B. Waldenfels: Das sokrat. Fragen. Meisenheim 1961.
Stoa
Stoa und Stoiker. Die Grunder, Panatios, Poseidonios. Hg. u. Obers. M. Pohlenz. Zurich '1964.
Epiktet: Handbuchlein der Moral. Hg. u ..Obers. H. Schmidt. Stuttgart 111984.
Marc Aurel: Wege zu sich selbst. Hg. u. Ubers. W. Theiler. Zurich 31985.
Seneca: Philosoph. Schriften. 5 Bde. Lat.-dt. Hg. Obers. M. Rosenbach. Darmstadt 1969.-1989.
M. Pohlenz: Die Stoa. Geschichte einer geistigen Bewegung. 2 Bde. Gottingen 1992. u. 1990.
Predsokratici
Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 Bde. Griech.-dt. Hg. Diels/W. Kranz. Dublin/Zurich 61985.
Die Vorsokratiker. Hg. W. Capelle. Stuttgart 81973.
Die Vorsokratiker. Griech.-dt. Obers.]. Mansfekl. Stuttgart 1987.
Gorgias von Leontinoi: Reden, Fragmente und Testimonien. Griech.-dt. Hg. Th. Buchheim. Hamburg 1989.
W. Brocker: Die Geschichte der Philosophie vor Sokrates. Frankfurt '1986.
U. Holscher: Anfangl. Fragen. Studien zur fri.ihen griech. Philosophie. Gottingen 1968.
W. H. Pleger: Die Vorsokratiker. Stuttgart 1991.
..
Srednji vijek
Albert Veliki
Ausgewahlte Texte. Lat.-dt. u. Obers. A. Fries. Darmstadt 31994.
I. Craemer-Ruegenberg: Albertus Magnus, Munchen 1980.
Anezlmo Canterburyjski
Monologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1964.
Prologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 31995.
De veritate. Uber die Wahrheit. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1966.
Analecta Anselmiana. Untersuchungen uber Person und Werk Anselm von Canterbury. Begr. F. S.
Schmitt. 5 Bde. Frankfurt 1969.-1976.
K. Kienzler: Glauben und Denken bei Anselm von Canterbury. Freiburg 1981.
Aurelije Augustin
Dt. Augustinusausgabe. Hg. C. ]. Perl. Paderborn 1940. ff.
Bekenntnisse. Ein!. u. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1982.
Selbstgesprache uber Gott und die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Obers. H. Muller. Zurich '1986.
Vom Gottesstaat. 2 Bde. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1978.
R. Berlinger: Augustins dialog. Metaphysik. Frankfurt 1962.
K. Flasch: Augustin. Einf. in seinem Denken. Stuttgart 2 1994.
A. Schopf: Augustinus. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg/Munchen 1970.
Averroes
Die Metaphysik des Averroes. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Halle
1912.)
Philosophie und Theologie von Averroes. Obers. M. ]. Muller. Osnabri.ick 1974. (pretisak izdanja
Munchen 1875.)
Avicenna
Die Metaphysik Avicennas. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Leipzig 1907.)
G. Verbeke: Avicenna. Grunleger einer neuen Metaphysik. Opladen 1983.
Bonaventura
Das Sechstagewerk. Lat.-dt. Obers. W. Nyssen. Munchen 1964.
Pilgerbuch der Seele zu Gott. Lat.-dt. Obers.]. Kaup. Munchen 1961.
E. Gilson: Die Philosophie des hl. Bonaventura. Darmstadt 2 1960.
Ivan Duns Skot
Abhandlung uber das erste Prinzip. Hg. u. Darmstadt 1974.
E. Gilson. Johannes Duns Scotus. Einf. in die Grundgedanken seiner Lehre. Dusseldorf 1959.
Ivan Skot Eriugena
Ober die Einleitung der Natur. Obers. L. Noack. Hamburg 1983.
W. Beierwaltes: Eriugena. Grundzuge seines Denkens. Frankfurt 1994.
G. Schrimpf: Das Werk des Johannes Scotus Eriugena im Rahmen des Wissenschaftsverstandnisses seiner Zeit. Munster 1982.
Meister Eckhart
Die lat. Werke. Hg. u. _Dbers. K. Weiss u. a. Stuttgart 1936. ff.
Die dt. Werke. Hg. u. Ubers.]. Quint. Stuttgart 1958. ff.
Dt. Predigten und Traktate. Hg. u. Obers. J. Quint. Munchen 2 1963.
H. Fischer: Meister Eckhart. Einf. in sein philosoph. Denken. Freiburg 1974.
K. Ruh: Meister Eckhart. Munchen 21989.
Moses Maimonides
Fuhrer der Unschlussigen. Hg. u. Obers. A. Weiss. Hamburg 1995. (pretisak izdanja iz 1923/24.)
Nikola Kuzanski
Schriften des Nicolaus von Cues. In dt. Obersetzung. Hg. E. Hoffmann u. a. Leipzig/Hamburg l
936. ff.
Die belehrte Unwissenheit (De docta ignorantia). 3 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Obers. P. Wilpert u. H. G.
Senger. Hamburg 1977.
Bibliografija 243
Weitere lat.-dt. Parallelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
K.-H. Kandler: Nikolaus von Kues. Gottingen 2 1997.
..
K. H. Volkmann-Schluck: Nicolaus Cusanus. Die Philosophie im Ubergang vom Mittelalter zur
Neuzeit. Frankfurt 31984.
Petar Abelard
Theologia Summi boni. Lat.-dt. Hg. U. Niggli. Hamburg 31997. ..
.
Die Leidensgeschichte und der Briefwechsel mit Heloisa. Hg. u. Ubers. E. Brost. Hetdelberg4 1979.
L. Graue: Pierre Abelard. Philosophie und Christentum im Mittelalter. Gottingen 1969.
RaymondLull
Die neue Logik. Lat.-dt. Hg. Ch. Lohr. Hamburg 1985.
E. W. Platzeck: Raimund Luli. 2 Bde. Dusseldorf 1962/1964.
Crkveni oci
Bibliothek der Kirchenvater. Eine Auswahl patrist. Werke in dt. Obersetzung. Hg. O. Bardenhewer
u .a. Munchen 1911.- 38.
E. Osborn: Anfange christi. Denkens. Dusseldorf 1987.
Toma Akvinski
Die dt. Thomas-Ausgabe. Dt.-lat. Ausgabe der S':Jmma theologica. Heidelberg 1933. ff.
Summe gegen die Heiden. 4 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Ubers. K. Albert u. P. Engelhardt. Darmstadt 1974.
lf
Ober das Sein und das Wesen. Lat.-dt. Ubers . R. Allers. Darmstadt 1989.
Untersuchungen uber die Wahrheit. Obertr. E. Stein. Lowen/Freiburg 1964.
R. Heinzmann: Thomas von Aquin. Stuttgart 1992.
G. Mensching: Thomas von Aquin. Frankfurt 1995.
J. Piepper. Thomas von Aquin. Leben und Werk. Munchen 41990.
J. Weisheipl: Thomas von Aquin. Sein Leben und seine Theologie. Graz/Wien/Koln 1980.
William Ockham
Summe der Logik (aus Teil 1). Hg. u. Obers. P. Kunze. Hamburg 1984.
Texte zur Theorie der Erkenntnis und der Wissenschaft. Lat.-dt. Hg. R. !rnbach. Stuttgart 1984.
]. P. Beckmann: Wilhelm von Ockham. Munchen 1996.
H. Junghans: Ockham im Lichte der neueren Forschung. Berlin/Hamburg 1968.
Renesansa
Francis Bacon
Neues Organon. Lat.-dt. Hg. W. Krohn. Hamburg 1990.
W. Krohn: Francis Bacon. Munchen 1987 .
Ch. Whitney: Francis Bacon. Frankfurt 1989.
Giordan Bruno
Das Aschermittwochsmahl. Obers. F. Fellmann. Frankfurt 1981.
Von den heroischen Leidenschaften. Hg. Ch. Bachmeister. Hamburg 61989.
Zweigespriiche vom unendl. All und den Welten. Hg. L. Kuhlenbeck. Darmstadt 1973.
A. Grace: Giordano Bruno. Der Kretzer von Nola. Versuch emer Deutung. Wten 1970.
Erazmo Roterdamski
Erasmus Studienausgabe. 8 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1967. ff.
Lob der Torheit. Hg. U. Schultz. Frankfurt 1978.
Vertraute Gespriiche. Lat.-dt. H. Riidle. Stuttgart 1976.
Augustijn: Erasmus von Rotterdam. Leben- Werk - Wirkung. Munchen 1986.
Marsilio Ficino
Ober die Liebe oder Platos Gastmahl. Lat.-dt. Hg. P. R. Blum. Hamburg 1984.
P. O. Kristeller: Die Philosophie des Marsilio Ficino. Frankfurt 1972.
Hugo Grotius
Drei Bucher vom Recht des Krieges und des Friedens. Hg. W. Schatzel. Tubingen 1950.
Niccolo Machiavelli
Der Furst. Hg. R. Zorn. Stuttgart 61978.
Il principe/Der Furst. Hg. Ph. Rippel. Stuttgart 1986.
H. Freyer: Machiavelli. Weinheim 1986.
W. Kersting: Niccolo Machiavelli. Munchen 2 1998.
Pico della Miranda/a
Ober die Wurde des Menschen. Lat.-dt. Hg. A. Buck. Hamburg 1990.
Michel de Montaigne
Essais. Obers. H. Lu thy. Zurich 91996.
H. Friedrich: Montaigne . Bern! Munchen 31993.
]. Starobinski: Montaigne. Denken und Existenz. Munchen/Wien 1986.
Pietro Pomponazzi
Abhandlung uber die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Hg. B. Mojsisch. Hamburg 1990.
Prosvjetitelj stvo
George Berkeley
Eine Abhandlung uber die Prinzipen der mensch!. Erkenntnis. Hg. A. Klemmt. Hamburg 1979.
Philosoph. Tagebuch. Hg. W. Breidert. Hamburg 1980.
244 Bibliografija
H. M. Bracken: Berkley. 1974.
Kulenkampff: George Berkley. Mtinchen 1988.
Rene Descartes
Discours de la Methode. Frz.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 1990.
Meditationes de prima philisophia. Lat.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 31992.
Regulae ad directionem ingenii. Lat.-dt. Hg. H. Springmeyer u. a. Hamburg 1973.
F. Alquie: Descartes. Stuttgart 1962.
Perler: Rene Descartes. Mtinchen 1998.
W. Rod: Descartes. Die innere Genesis des cartesian. Systems. Mtinchen 1964.
Tbomas Hobbes
Lehre vom Korper. Hg. M. Frischeisen-Kohle r. Hamburg 21967.
Lehre vom Menschen. Lehre vom Burger. Hg. M. Frischeisen-Kohler, G. Gawlick. Hamburg 21966.
Leviathan oder Stoff, Form und Gewalt e ines burger!. und kirchl. Staates. Hg. I. Fetscher. Frankfurt 1984.
L. Strauss: Hobbes polit. Wissenschaft. Neuwied/Berlin 1965.
U. Weiss: Das philosoph. System von Thomas Hobbes. Stuttgart-Bad Cann.statt 1980.
David Hume
Eine Unte rs. tiber den mensch!. Verstand . Hg. j. Kulenkampff. Hamburg 11 1984.
Eine Untersuchung tiber die Prinzipien de r Moral. Obers. C. Winskler. Hamburg 1972.
Ein Traktat tiber die manschl. Natur. Hg. Th. Lipps, R. Brandt. Hamburg 1973.
Die Naturgeschichte der Religion. Hg. L. Kreimendahl. Hamburg 1984.
Craig: David Hume. Eine Einf. in seine Philosophie . Frankfurt 1979.
j. Kulenkampff: David Hume. Mtinchen 1989.
G . Streminger: David Hume. Sein Leben u. sein Werk. Paderborn 31995.
Got!fried Wilhelm Leibniz
Werke. Zweisprachige Ausgabe. 5 Bde. Frankfurt 1986.
Studienausgabe. 5 Bde. Darmstadt 1965. ff.
Philoso phische Werke. 4 Bde. Hamburg 1996.
K. Muller u. G. Kronert: Leben und Werk von G. W. Leibniz. Frankfurt 1969.
j ohn Locke
Ve rsuch uber den mensch!. Verstand. 2 Bde. Hg. C. Winkler. Hamburg 4 1981.
Ein Brief tiber Toleranz. Engl.-dt. Hg. j. Ebinghaus. Hamburg 2 1975.
Zwei Abhandkunge n tiber die Regierung. Hg. W. Euchne r. Frankfurt 2 1977.
R. Specht: John Locke. Mtinchen 1989.
Montesquieu
Vom Geist der Gesetze. Hg. K. Weigand. Stuttgart 1967.
B/aise Pascal
Gedanken tiber die Religion und tiber einige andere Gegenstande. Obers. E. Wasmuth. Stuttgart 1987.
Die Kunst zu tiberzeugen und die anderen kle ineren philisoph. und relig. Schriften. Obers. E. Wasmuth. Heidelberg 31963.
Beguin: Blaise Pascal. Hamburg 8 1979.
J. Steinmann: Pascal. Stuttgart 2 1962.
j ean-jacques Rousseau
Die Bekenntnisse. Mtinchen 1981.
Diskurs tibe r die Ungleichheit. Frz.-dt. Hg. H. Meier. Paderborn 41997.
Schriften ' ll' Kulturkritik. Hg. K._ Weigand. Hamburg 51995.
Emil oder Uber die Erziehung. Uhers. L. Schmidts. Paderborn 12 1995.
M. Forschner: Ro ussseau. Freiburg 1977.
R. Spaemann : Roussseau. Burger ohne Vaterland. Mtinchen 1980.
Baruch Spinoza
Samtl. We rke in sieben Banden. Hamburg 1965.- 90. (pretisci i nova izdanja).
Studienausgabe, 2 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1979/ 3J980.
Die Ethik. Lat.-dt. Obers. ]. Stern. Stuttgart 1977.
H. G. Hubbeling: Spinoza. Freiburg 1978.
F. Wiedmann: Baruch de Spinoza. Wtirzburg 1982.
Giovanni Battista Vica
Prinzipien einer neuen Wissenschaft tiber die gemeinsame Natur der Volker. Hg. V. Hosle u . Ch.
j erman. Hamburg 1990.
S. Otto: G. Vico. Stuttgart 1989.
R. W. Schmidt: Die Geschichtspholosophie G. B. Vicos. Wtirzburg 1982.
Christian Woiff
Gesammelte Werke. Hg. J. Ecole u. a. Hildesheim 1965. ff.
W. Schneiders (Hg.): Christian Wolf 1679-1754. Hamburg 1983.
Njemaki idealizam
j ohann Gottlieb Fichte
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. R. Lauth, H. Jacob u. a. Stuttgart-Bad Cannststt 1962. ff.
Studienausgabe n in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
W. ) anke: Fichte. Sein und Reflexion. Grundlagen der krit. Vemunft. Berlin 1970.
Bibliografija 245
P. Rohs: J. G. Fichte. Mtinchen 1991.
J. Widmann: J. G. Fichte. Einf. in seine Philosophie. 1982.
Georg Wilhem Friedrich Hegel
Gesammelte Werke. Hamburg 1968. ff.
Daraus: Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek" Hamburg
Werke in 20 Band. Hg. E. Moldenhauer u. K. M. Michel. Frankfurt 1986.
Ch. Helferich: G. W. F. Hegel. Stuttgart 1979.
O. Poggeler (Hg.): Hegel. Freiburg 1977.
Immanuel Kant
Gesammelte Schriften (Akademieausgabe). Be rlin 1902. ff.
Werke in sechs Banden. Hg. W. Weischedel. Wiesbaden 1956-1964. (pretisak Darmstadt 51983.)
Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg, und bei Reclam, Stuttgart
M. Baumgartner: Kants 'Kritik des reinen Vernunft'. Anleitung zur Lekture . Freiburg 41996.
O. Hoffe: Immanuel Kant. Berlin 21982.
Friedrich Wilhelm joseph Schelling
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. H. M. Baumgartner, W. G. Jaco bs, Krings, H. Zeltne r. Stuttgart
1976. ff.
Studienausgabe (Aus F. W. J. Schellings samrntl. We rke. Stuttgart/Augsburg 1856-61.) . Pretisak
Darmstadt 1976-83.
Ausgewahlte Schriften. 6 Bde. Hg. M. Fra nk. Frankfurt 1989.
H.-M. Baumgartner/ H. Korten: Schelling. Mtinchen 1996.
S. Dietzch: F. W. ]. Schelling. Berlin/Kain 1978.
M. Frank: Eine Einf. in Schellings Philosophie . Frankfurt 1985.
J. Sandktihler: F. W. J. Schelling. Stuttgart 1970.
Friedrich Daniel Erns Schleiermacher
Krit. Gesamtausgabe. Hg. H.-J. Birkne r u. a. Berlin/New York 1980. ff.
Bro uillon zur Ethik. Hg. H.-]. Birkne r. Hamburg 1981.
Hermene utik und Kritik. Hg. M Frank. Frankfurt 1977.
Ober die Religion. Hg. H.-J. Rothert. Hamburg 1970.
D. Lange (Hg.): Friedrich Schleiermac her. Theologe - Philoso ph - Padagoge. Gbttingen 1985.
19. stoljee
Auguste Comte
Rede tiber den Geist des Positivismus. Hg. l. Fletscher. Hamburg 31979.
Die Soziologie. Hg. F. Blasche. Stuttgart 21974.
j ohn Dewey
Demokratie und Erziehung. Braunschweig 1930.
Psycholog. Grundfragen der Erziehung. Hg. W. Core!!. Mtinchen 1974.
Wilhelm Di/they
Gesammelte Schriften. Stuttgart/ Gottingen 1914. ff.
Der Aufbau der geschichtl. Welt in den Geisteswissenschaften. Hg. M. Riedel. Frankfurt 1981.
Die Philosophie des Lebens. Eine Auswahl aus seinen Schriften. Hg. H. Nohl. Stuttgart/Gottingen
1961.
Texte zur Kritik der histor. Vernunft. Hg. H.-U. Lessing. Gottingen 1983.
O. F. Bollnow: Dilthey. Stuttgart 31967.
R. A. Makkreel: Dilthey. Philosoph der Geisteswiss. Frankfurt 1991.
Rodi u. H.-U. Lessing (Hg.): Matrialien zur Philosophie Wilhelm Diltheys. Frankfurt 1984.
Ludwig Feuerbach
Samtl . Schriften. 13 Bde. Hg. W. Bolin u. F. Jod!. Stuttgart 196o--64.
Werke in sechs Banden. Hg. E. Thies. Frankfurt 1974. ff.
J. Braun: Feue rbachs Lehre vom Menschen. Stuttgart-Bad Cannstatt 1971.
Schmidt: Emanzipator. Sinnlichke it. Feuerbachs anthropolog. Mareialismus. Mtinchen 1988.
William j ames
Der Pragmatimus. Hg. K. Oehler. Hamburg 1977.
Die Vielfalt religioser Erfahrung. Hg. E. Herms. Freiburg 1979.
Soren Kierkegaard
Gesammelte Werke. Obers. E. Hirsch. Dtisseldorf/Koln 1950. (Taschenbuchausgabe: Gtitersloher
Taschenbticher Siebenstern)
Werke . Obers. L. Richter. Hamburg 1966. ff. (jetzt Frankfurt)
Entweder - Oder. 2 Bde. Mtinchen 1988.
H. Diem: Soren Kierkegaard. Eine Einfuhrung. Gottingen/ Ztirich 1964.
A. Paulsen: Soren Kierkegaard. Deuter unserer Existenz. Hamburg 1955.
M. Theunissen u. W. Greve: Materialie n zur Philosophie Soren Kierkegaard. Frankfu rt 1979.
Karl Marx
Marx-Engels: Werke und Briefe. 39 Bde. Berlin 1957. ff.
Studienausgabe. 6 Bde. Hg. H.-J. Lieber. Darmstadt (razi. izdanja)
Die Frtihschriften. Stuttgart 6 1971.
Das Kapital. Stuttgart 1957.
W. Euchner: Karl Marx. Mtinchen 1983.
246 Bibliografija
I. Fletscher: Karl Marx und der Marxismus. Miinchen 1967.
H. Fleischer: Marx und Engels. Die philosoph. Grundlinien ihres Denkens. Freiburg '1974.
john Stuart Mill
Gesammelte Werke. Hg. Th. Gomperz. 12 Bde. 1869--86. (pretisak Aalen 1968.)
Ober die Freiheit. Hg. M. Schlenke. Stuttgart 1974.
Die Utilitarismus. Stungart 1985.
Friedrich Nietzsche
Werke. Kril. Gesamtausgabe. Hg. G. Colli u. M. Montinari. Berlin/New York 1967. ff. (Studienausgabe. 15 Bde. Miinchen 1980.)
Siimtl. Werkw. 12 Bde. Stungart 1965. (raz!. izdanja)
Werke. 3 Bde. Hg. K. Schlechta. Milnchen 91982.
Fink: Nietzsches Philosophie. Stungart 6 1992.
V. Gerhard!: Friedrich Nietzsche. Miinchen 2 1995.
W. Kaufmann: Nietzsche. Darmstadt 2 1988.
M. Montinari: Friedrich Nietzsche. Berlin 1991.
Charles Sanders Peirce
Schriften zum Pragmatismus und Pragmatizismus. Hg. K.-0. Apel. Frankfurt 1976.
Semiotische Schriften. 3 Bde. Hg. Ch. Kloesel u. H. Pape. Frankfurt 1986-93.
Ober die Klarheit unserer Gedanken. Engl.-dt. Hg. K. Oehler. Frankfurt 31985 .
K.-0. Apel: Der Denkweg von Charles S. Peirce. Frankfurt 1975.
E. Artoyabe: Peirce. Eine Einf. in sein Denken. K6nigstein 1982.
L. Nag!: Charles Sanders Peirce. Frankfurt 1992.
Arthur Schopenhauer
Siimtl. Werke. 7 Bde. Hg. A. Hiibscher. Wiesbaden 41988.
Siimtl. Werke. 5 Bde. Hg. W. v. L6hneysen. Stu!!gan/Frankfurt 1960-65. (pretisak Darmstadt
1976-82; Taschenbuchausgabe Frankfurt 1986.)
Hiibscher: Denker gegen den Strom - Schopenhauer: gestern, heute, morgen, Bonn 31987.
V. Spierling: Arthur Schopenhauer. Miinchen 1998.
20.
..
stoljee
Theodor W. Adorno
Gesammelte Schriften. 23 Bde. Frankfurt 1970. ff.
Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschiidigtem Leben. Frankfurt 1969.
Negative Dialektik. Frankfurt 1975.
Dialektik der Aufkliirung. Frankfurt 1971. (zajedno s Horkhe imerom)
Grenz: Adornos Philosophie in Grundbegriffen. Frankfurt 1974.
R. Wiggershaus: Theodor Adorno. Miinchen 1987.
Karl-Otto Apel
Transformation der Philosophie. 2 Bde. 1973. u. 6.
Diskurs und Verantwortung. Frankfurt 1988. u. 6.
W. Kuhlmann: Reflexive Letztbegriindung. Freiburg 1985.
Hanah Arendt
Vita activa oder Vom tiitigen Leben. Miinchen 101998.
Vom Leben des Geistes. 2 Bde. Miinchen 1979.
D. Barley: Hanah Arendt. Miinchen 1990.
S. Wolf: Hanah Arendt. Frankfurt 1991.
E. Young-Bruehl: Hanah Arendt. Leben, Werk und Zeit. Frankfurt 1986.
john L. Austin
Zum Theorie der Sprechakte. Stuttgart 1972.
Gesammelte Aufsiitze. Hg. J. Schulte. Stuttgart 1986.
Henri Bergson
Die beiden Quellen der Moral und der Religion. Freiburg 1980.
Materie und Gediichtnis . Frankfurt 1964.
Denken und sch6pfer. Werden. Frankfurt 1985.
P. Jurevics: Henri Bergson. Freiburg 1949.
L. Kolakowski: Henri Bergson. Miinchen/ Ziirich 1985.
G. Pflug: Henri Bergson. Berlin 1959.
Ernst Bloch
Gesammtausgabe. 16 Bde. Frankfurt 1967. ff.
Werkausgabe. 17 Bde. Frankfurt 1985.
B. Schmidt: Ernst Bloch. Stungart 1985.
Albert Camus
Der Mensch in der Revolte. Reinbek 1969.
Der Mythos von Sisyphos. Reinbek 1959.
H. R. Lonmann: Albert Camus. Hamburg 1986.
A. Pieper: Albert Camus. Miinchen 1984.
Ernst Cassirer
Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit. 4 Bde. Stuttgart/
/Berlin 1906-57. (pretisak Darmstadt 1995.)
Bibliografija 247
Philosophie der symbol. Formen. 3 Bde. Darmstadt 1982/1988.
Versuch tiber den Menschen. Hamburg 1995.
A. Graeser: E. Cassirer. Miinchen 1994.
H. Paetzold: E. Cassirer. Darmstadt 1995.
Michel Foucault
Die Ordnung der Dinge. Frankfurt 91990.
Archiiologie des Wissens. Frankfurt 6 1994.
Sexualitiit und Wahrheit. 3 Bde. Frankfurt 1983-89.
H. H. K6gler: M. Foucault. Stuttgart/Weimar 1994.
U. Marti: M. Foucault. Miinchen 1988.
R. Visker: M. Foucault. Miinchen 1991.
Gott/oh Frege
Begriffsschrift und andere Aufsiitze. Hildesheim 2 1971.
Funktion, Begriff, Bedeutung. Hg. G. Patzig. G6ttingen 71994.
Schriften zur Logik und Sprachphilosophie. Hg. G. Gabriel. Hamburg 31990.
F. v. Kutschera : Gottlob Frege. Berlin 1989.
V. Mayer: Gonlob Frege. Miinchen 1996.
M. Schirn (Hg.): Studien zu Frege. 3 Bde. Stuttgart-Bad Cannstatt 1976.
Hans-Georg Gadamer
Gesammelte Werke. 10 Bde. Tiibingen 1985. ff.
Wahrheit und Methode. Grunziige e iner philosophischen Hermeneutik. Tiibingen 1960. u. 6.
Arnold Gehlen
Gesamtausgabe. 10 Bde. Frankfurt 1978. ff.
Der Mensch. Seine Natur und seine Stellung in der We lt. Bonn 61958. Wiesbaden 131986.
Moral und Hypermoral. Eine pluralist. Ethik. Bonn 1969. Wiesbaden 51986.
Urmensch und Spiitkultur. Bonn2 1964. Wiesbaden 51986.
jiirgen Habermas
Erkenntnis und lnteresse. Frankfurt 1968. u. 6.
Theorie des kommunikativen Handelns. 2 Bde. Frankfurt 1981. u. 6.
Zur Logik der Sozialwissenschaften. Frankfurt 5. erw. Aufl. 1970. u . 6 .
A. Honneth u. H. Joas (Hg.): Kommunikatives Handeln. Frankfurt 1986.
D. Horster: Jiirgen Habermas. Stuttgart 1991.
Nicolai Hartmann
Der Aufbau der realen Welt. Berlin/New York 31964.
Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis. Berlin/New York 51965 .
Martin Heidegger
Gesamtausgabe. Hg. F.-W. v. Herrmann. Frankfurt 1975. ff.
Holzwege. Frankfurt 6 1980.
Sein und Zeit. Tiibingen 161986.
Unterwegs zur Sprache. Pfullingen 8 1986.
Wegmarken. Frankfurt 21978.
W. Franzen: M. Heidegger. Stuttgart 1976.
O. P6geler: Der Denkweg Martin Heideggers. Pfullingen 1963.
Max Horkheimer
Gesammelte Schriften. 18 Bde. Hg. A. Schmidt, G. Schmid-Noerr. Frankfurt 1985. ff.
Krit. Theorie. 2 Bde. Frankfurt 31977.
Gesellschaft im Obergang. Frankfurt 1981.
A. Schmidt u. A. Altwicker (Hg.): Max Horkheimer heute: Werk und Wirkung. Frankfurt 1986.
Edmund Husserl
Husserliana . Ges. Werke. Den Haag 1950. ff. Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992
Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992.
Cartesian. Meditationen. Hg. E. Str6ker. Hamburg 31995.
Ideen zu einer reinen Phiinomenologie und phiinomenolog. Philosophie. Tiibingen 51993.
Die Krisis der europ. Wissenschaften und die transzendentale Phiinomenologie. Hg. E. Str6ker.
Hamburg 31996.
Log. Untersuchungen. 3 Bde. Tiibingen 21980., Pretisak 1993.
E. Fink: Studien zur Phiinomenologie. Den Haag 1966.
P. Janssen: Edmund Husserl. Einf. in seine Phiinomenologie. Freiburg 1976.
L. Landgrebe: Der Weg der Phiinomenologie. Giitersloh 1963.
W. Marx: Die Phiinomenologie Husserls. Milnchen 1987.
E. Str6ker: Husserls transzendentale Phiinomenologie. Frankfurt 1987.
Karl jaspers
Philosophie. 3 Bde. Berlin/G6ttingen/Heidelberg 4 1973. Taschenbuchausg. Miinchen 1994.
Von der Wahrheit. Miinchen 31983.
F.-P. Burkard. Karl Jaspers. Einf. in sein Denken. Wiirzburg 1985.
K. Salamun: Karl Jaspers. Miinchen 1985.
Ludwig K/ages
Siimtl. Werke. 8 Bde. Hg. E. Frauchinger u. a. Bonn 1966. ff.
248 Bibliografija
..
Bibliografija 249
Philosoph. Untersuchungen. Frankfurt 1977.
Tractatus logico-philosophicus. Frankfurt 141979.
K. T. Fann: Die Philosophie L. Wittgensteins. Munchen 1971.
A. Kenny: Wittgenstein. Frankfurt 1974.
G. Pitcher: Die Philosophie Wittgensteins. Freiburg/Munchen 1967.
]. Schulte: Wittgenstein. Eine Einfuhrung. Stuttgart 1989.
Prirodne znanosti
Ch. Darwin: Die Entstehung der Arten durch naturi. Zuchtwahl. Obers. C. W. Neumann. Stuttgart
1967.
M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie. Darmstadt 2 1991.
A. Einstein: Ober die spezielle und die allgemeine Relativitatstheorie. Wiesbaden 231988.
A. Einstein: Mein Weltbild. Frankfurt 1988.
Evolution. Die Entwicklung von den ersten Lebensspuren bis zum Menschen. (Spektrum der Wissenschaft) Heidelberg 61986.
Geo-Wissen: Chaos und Kreativitiit. Hamburg 1990.
W. Heisenberg: Physik und Philosophie. Frankfurt/Berlin/Wien 1990.
W. He isenberg: Der Teil und das Ganze. Munchen 61986.
K. Keitel-Holz: Charles Darwin und sein Werk. Frankfurt 1981.
Th. S. Kuhn: Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen. Frankfurt 1973.
K. Lorenz: Die Ruckseite des Spiegels. Versuch einer Naturgeschichte mensch!. Erkennens.
Munchen/Zurich 1973.
P. Mittelstaedt: Philosophische Probleme der modernen Physik. Mannheim u . a. 7 1989.
]. Monod: Zufall und Notwendigkeit. Munchen 7 1985.
H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983.
P. A. Schilpp: Albert Einstein als Philosoph und Naturwissenschaftler. Wiesbaden 1979.
F. M. Wuketits: Evolution, Erkenntnis, Ethik. Darmstadt 1984.
Analitika filozofija
W. F. Frankena: Analytische Ethik. Munchen 1994.
A. Keller: Sprachphilosophie. Freiburg/Munchen 1979.
E. Runggaldier: Analyt. Sprachphilosophie. Stuttgart 1990.
E. v. Savigny: Analyt. Philosophie. Freiburg/Munchen 1970.
E. v. Savigny: Die Philosophie der normalen Sprache. Frankfurt 1993.
P. F. Strdwson: Analyse und Metaphysik. Munchen 1994.
G.]. Warnock: Engl. Philosophie im 20. ]h. Stuttgart 1971.
Moderna logika
A. Buhler: Einfuhrung in die Logik. Freiburg 2 1997.
W. K. Essler: Einf. in die Logik. Stuttgart 2 1969.
R. Kleinknecht u. E. Wust: Lehrbuch der elementaren Logik. Munchen 1976.
F. v. Kutschera u. A. Breitkopf: Einf. in die moderne Logik. Freiburg 61992.
W. van O .Quine: Grundzuge der Logik. Frankfurt 1974.
J. M. Bochenski u. A. Menne: Grundriss derr formalen Logik. Paderborn 51983.
Sekundarna literatura
Bibliografija
Torok, W.: Handbuch der Geschichte der Philosophie. 6 Bde. Frankfurt 1964. ff.
Leksika
Chines.-dt. Lexikon der chines. Philosophie. Obers. v. L. Geldsetzer u. Hong Han-Ding. Aalen
1986.
Enzyklopiidie Philosophie und Wissenschaftstheorie. 4 Bde. Hg.]. Mittelstrass. Meinhe im u. a. 980.
ff., ab Bd. 3: Stuttgart/Weimar
Enzyklopadie zu Philosophie und Wissenschaften. 4 Bde. Hg. H.]. Sandkuhler. Hamburg 1990.
Grosses Werklexikon der Philosophie. 2 Bde. Hg. F. Volpi. Stuttgart 1999.
Handbuch philosoph. Grundbegriffe. 6 Bde. Hg. H. Krings, H. M. Baumgartner, Ch. Wild.
Munchen 1973/74.
Histor. Wi:irterbuch der Philosophie. 12 Bde. Hg.]. Ritter, K. Grunder. Basel 1971. ff.
Lexikon der Asthetik. Hg. W. Henckmann, K. Latter. Munchen 1992.
Lexikon der Ethik. Hg. O. Hi:iffe u. a. Munchen 51997.
Lexikon der philosoph. Werke. Hg. F. Volpi,]. Nida-Rumelin. Stuttgart 1988.
Metzler Philosophenlexikon. Hg. B. Lutz u. a. Stuttgart 2 1995.
Metzler Philosophie Lexikon. Hg. P. Prechtl, F.-P. Burkard. Stuttgart/Weimar 2 1999.
Philosophenlexikon. Hg. W. Ziegenfuss. 2 Bde. Berlin 1949/ 50.
Philosophielexikon. Hg. A. Hugli, P. LUbcke. Reinbek 1991.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. M. Muller, A. Hadler. Freiburg 1988; novo izd. 1999.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. G. Schischkoff. Stuttgart 22 1991.
Wi:irterbuch der Philosophie . Hg. R. Hegenbart. Munchen 1984.
Wi:irterbuch der philosoph. Begriffe . Hg. A. Regenbogen, U. Meyer. Hamburg 1998.
250 Bibliografija
Povijesti filozoftje
Anzenbacher, A.: Einf. in die Philosophie. Wien/Freiburg/Basel 61997.
Aster, E. v.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 181998.
Bohme, G. (Hg.): Klassiker der Naturphilosophie. Von den Vorsokratikern bis zur Kopanhagener
Schule. Munchen 1989.
Bubner, R. (Hg.): Geschichte der Philosophie in Text und Darstellug. 8 Bde. Stuttgart 1982.
Burkard, F.-P.: Grundwissen Philosophie. Stuttgart 1999.
Capelle, W.: Die griech. Philosophie. 2 Bde. Berlin 31971.
Chatelet, F. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 8 Bde. Frankfurt/Berlin/Wien 1973.
Copleston, F. C.: Geschichte der Philosophie im Mittelalter. Mlinchen 1976.
Coreth, E., Ehlen, P. , Heinzmann, R., Riken, F. u . a.: Grundkurs Philosophie Bd. 6--10. Stuttgart u.
a. 1983. ff.
Deussen, P.: All~emeine Geschichte der Philosophie mit besonderer Berucksichtigung der Religionen. Leipzig 1922.
Flasch, K.: Das philosoph. Denken im Mittelalter. Stuttgart 1987.
Forke, A.: Geschichte der alten chines. Philosophie. Hamburg 1927., 1964.
Forke, A.: Geschichte der mittelalterl. chines. Philosophie. Hamburg 1934., 1964.
Forke, A.: Geschichte der neueren chines. Philosophie. Hamburg 1938. , 1964.
Frauwallner, E.: Geschichte der ind. Philosophie. 2 Bde. Salzburg 1953., 1956.
Gilson, E. u. Bohner, Ph.: Die Geschichte der christi. Philosophie. Paderborn 1937.
Glasennapp, H. v.: Die Philosophie der lnder. Stuttgart 1974.
Helferich, Ch.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 21992; Tb. 1998.
Hirschberger, ].: Geschichte der Philosophie. 2 Bde. Freiburg/Basel/Wien12 1984., 1988.
Hollhuber, 1.: Geschichte der Philosophie im spanischen Kulturbereich. Munchen/Basel 1967.
H6llhuber, 1.: Geschichte der italienischen Philosophie. Mlinchen/Basel 1969.
Hoerster, N. (Hg.): Klassiker der philosoph. Denkens. 2 Bde. Mi.inchen 1982.
Hoffe, O. (Hg.): Klassiker der Philosophie. 2 Bde. Mi.inchen 2 1985.
Hugli, A., Llibcke, P. (Hg.): Philosophie im 20. Jhd. 2 Bde. Reinbek 1992.
Kafka, G.: Geschichte der Philosophie in Einzeldarstellunen. 40 Bde. 1921- 33.
Keil, G.: Philosophiegeschichte. 2 Bde. Stuttgart u . a. 1985/ 1987.
Kr.iUse, F. E. A.: Ju-Tao-Fo. Die religi6sen und philosoph. Systeme Ostasiens. Mlinchen 1924.
Kristeller, P. 0.: Acht Philosophcn der ital. Re naissance . Weinheim 1986.
Kroner, R.: Von Kant bis Hegel. 2 Bde. Tlibingen 1921/ 1924.
Lehmann, G.: Philosophie des 19. Jh. Berlin 1953.
Lehmann, G.: Die Philosophie im ersten Drittel des 20. Jh. Berlin 1957., 1960.
Nida-Rumelin, J. (Hg.): Philosophie der Gegenwart in Einzeldarst. Stuttgart 1991.
Noack, H.: Die Philosophie Westeuropas (Die philosoph. Bemuhungen des 20. Jh.). Darmstadt
4 1976.
Pieper, A.: Selber denken. Anstiftung zum Philosophieren. Leipzig 1997.
Pieper, A.: Philosophische Disziplinen. Leipzig 1998.
Radhakrishnan, S.: Ind. Philosophie. Darmstadt/Baden-Baden/Genf o.].
Rehmke,]. u . Schneider, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Bonn 1965.
Rod, W.: Dialekt. Philosophie der Neuzeit. Mlinchen 2 1986.
ROd, W. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 12 Bde. Mlinchen 1976. ff.
ROd, W.: Der Weg der Philosophie. 2 Bde. Mlinchen 1994/ 1996.
Russell, B.: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962.
Sandvoss, E. R.: Geschichte der Philosophie . 2 Bde. Munchen 1989.
Scherer, G.: Philosophie des Mittelalters. Stuttgart/Weimar 1993.
Schilling, K.: Von der Renaissance bis Kant. Berlin 1954.
Schleiche rt, H.: Klass. chines. Philosophie. Frankfurt 1980.
Speck,]. (Hg.): Grundprobleme der grossen Philosophen. 12 Bde. G6ttingen 1972. ff.
Stegmuller, W.: Hauptstr6mungen der Gegenwartsphilosophie. 4 Bde. Stuttgart 1987/ 1989.
St6rig, H. J.: Kleine Weltgeschichte der Philosophie. Frankfurt (razliita izdanja)
Ueberweg, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. 5 Bde. 131953.
Neue Ausgabe: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Basel/Stuttgart. Bisher erschienen:
Flashar, H. (Hg.): Die Philosophie der Antike. Bd. 2/1 (1998); Bd. 3 (1983); Bd. 4 (1994)
Schobinger, J. -P. (Hg.): Die Philosophie des 17. Jhd. Bd. l (1998); Bd. 2 0993); Bd. 3 (1988).
Vorliinder, K. u. Erdmann, E.: Geschichte der Philosophie. 7 Bde. (bearb. v. E. Metzke u. H. Knittermeyer) Hamburg 1963. ff.
Waldenfels, B.: Phiinomenologie in Frankreich. Frankfurt 1983.
Wuchterl, K.: Bausteine zu einer Geschichte der Philosophie des 20. Jhd. Stuttgart/Wien 1995.
Elektroniki
mediji
Tekstovi na CD-romu
Philosophie von Platon bis Nietzsche. Ausg. u. eingel. v. F.-P. Hansen. Berlin 1998. (Digitale Bibliothek Bd. 2)
Bibliografija 251
Platon, Kant u. a. im Kontext. Karste n Worm InfoSoftWare. Berlin
Past Masters bei lnteLex. Charlottesville/USA (http:U www.nlx.com/ pstm/ index.htm)
Ulaz na mreu
http://www.philo.de
http://www.pyrrhon.de
http://www.sosig. ac.uk/ohilosophy/1
Arhivi tekstova
http://www.classics.mit.edu (Classics Archive)
http://www.eserver.org/philosophy (Philosophie)
http://www.perseus.tufts.edu(fexts.html (Perseus)
http://www.geocities.com/Athens/ Forum/6946/literatur.html (Latin Literature)
http://www.georgetown.edu/ labyrinth/ labyrinth-home.html (The Labyrinth)
llustracije
Sve ilustracije za ovaj dtv-atlas nanovo su nacrtane prema skicama autora; za
autori su rabili predloke:
sljedee
ilustracije
10 A: prema A. Rodin: Der Denker (1880.); 22 D: prema Fung Yu-Lan: A History of Chinese Philosophy, sv. 2. Princeton 1953. str. 436; 30 C i D: prema B. Russel: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962. str. 22. i 30; 31 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 24, 26; 34: Atlas-Darstellung prema C.
Helferich: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 1985; 46 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 86., 48
B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 82.; 64: sveuilita u srednjem vijeku , prema H. Kinder i W. Hilgemann: dtv-Atlas zur Weltgeschichte. sv. l. Mlinchen 1964. i ee str. 180; 88 A: prema B. RusseU: Nav. dj.; 98 A: prema Carol us Bovillus, Liber de lntellectu (1509), i Jacom de Gheyn, Melancho lie. oboje u Sem Dresde n: Humanismus und Re naissance. str. 67, 235; 132: lijevo dolje: prema
Moreau le Jeune. u: Emile ou de ['education. Ur. E.-P. Duharcourt. Paris (bez godine izdanja); 152
A: prema R. Magritte: Lob der Dialektik; 184 B: prema H. Breuer: dtv-Atlas Physik. sv. 2. Mlinchen
1988. i ee str. 348; 184 C, dolje: prema H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983. str. 50.; 184
D: prema M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie.Darmstadt 1981. str. 107;188 A i C: prema
]. Knoll: Evolution. Braunschweig 1980. str. 7. sl. i 119.; 188 B: prema C. Bresch. u: Lust am Denken. Ur. K. Piper. Mlinchen 1984. str. 30.; 200 A: prema D. Attenborough: Das Leben auf unserer
Erde. Berlin 1979. str. 311.; 202 B: prema jednoj slici Antonella da Messine (London, National Gallery). u: W. Biemel: Sartre. Rowohlts Bildmonographien Reinbek 1964., str. 48.; 234 B: detalj (dolje lijevo) prema jednoj Walt-Disney figuri; 238 A: C. Levi-Strauss: Das wilde Denken. Frankfurt
1979. str. 178.
Kazalo osoba
Abelard, Petar 75
Adorno, Theodor 231
Albert Veliki 81, 89
Albert, Hans 235
Alberti, Leon Battista 93
Aleksandar Veliki 47
Al-Farabi 77
Al-Ghazali 77
AJthusius, Johannes 93, 101
Amenope 27
Amonije Sakas 63
Anaksagora 31
Anaksimandar 31
Anaksimen 31
Ani 27
Anselmo Canteburyjski 73,
105
Apel , Karl-Otto 233
Arend, Hannah 233
Aristip 37
Aristotel ll , 13, 29, 37, 4753, 63, 65, 77, 79, 81, 95,
153
Arkesilaj 61
Augustin 65, 69-71 , 79
Austin, John Langshaw 223
Avicebron (Ibn Gabirol) 77
Avicena (Ibn Sina) 77
Averroes (Ibn Rud) 77
Ayer, Alfred Jules 219, 223
Bacon, Francis 93 , 95
Bacon, Roger 79
Bauer, Bruno 167
Bayle, Pierre 129
Bentham, Jeremy 165
Bergmann , Gustav 219
Bergson, Henri 183, 193
Berkeley, George 103, 123
Bloch, Ernst 229
Boccaccio, Giovanni 93
Bodin, Jean 93, 101
Boecije 29, 47, 63, 65, 85
Boehme , Jakob 151
Bohr, Niels 185
Bonaventura (Giovanni Fidanza) 79
Borgia , Cesare l Ol
Born, Max 187
Bradley, Francis Herbert 223
Brentano, Franz 159, 195
Brouwer, Jan 211
Bruno, Giordano 79, 93, 99
Ivan Roscelin 75
l van Skot Eriu gena 73
jacobi , Friedrich Heinrich
135
James, William 173
Jaspers, Karl 183, 201
Justin 67
Kaliklo 35
Kant, Immanuel ll , 103,
125, 135, 137-145, 153,
161, 175, 191, 199
Karnead 61
Kepler, Johannes 93, 95
Kierkegaard, Soren 157, 159,
163, 183, 201
Klages, Ludwig 183, 193
Kleant 55
Klement Aleksandrijski 67
Kolumbo 93
Konfucije 15, 23
Kopernik, Nikola 93, 95 , 99
Kritija 35
Ksenofan 33
Kuhn, Thomas S. 187
Lamarc, Jean Baptiste 189
Lamettrie, Julien Offray de
107
Lange, Friedrich Albert 175
Lao Tse (Lao Zi) 15, 25
Lask , Emil 178
Leibniz, Gottfried Wilhelm
79, 103, 113-115, 213, 219
Lenjin, Vladimir Ilji 183, 229
Lessing, Gotthold Ephraim
115
Leukip 31
Levi-Strauss, Claude 183, 239
Liebmann, Otto 175
Likofron 35
Locke, John 103, 119-121,
123, 129
Lorenz, Konrad 191
Lotze, Rudolf Hermann 175
Lukasiewicz, Jan 213
Lukrecije 29, 59
Luli, Raymond 79
Luther, Martin 93, 97, 101
Machiavelli, Niccol<'> 93, 101
Madhva 19
Mahavira 21
Maimonides, Moses (Mase
Ben Maimon) 77
Malebranche, Nicole 107, 123
Mao Tse-Tung 183, 229
Marcel, Gabriel 205
Marcuse , Herbert 231
Marko Aurelije 29, 55
Marx, Karl 159, 167, 169171, 229, 231 , 235
Meinong, AJexius 221
Me ncije 15, 23
Mendelssohn, Moses 115
Merleau-Ponty, Maurice Jean
jacques 183, 197
Mill, John Stuart 165
Mirandola -+ Pica della Mirandola
Mo Tse 15, 25
Montaigne, Michel de 93, 97
Montesquieu, Charles de 131
Moore, George Edward 223
Morus, Thomas 93, 97
Nagarjuna 21
Napoleon l. 135
Natorp, Paul 175
Neurath, Otto 219
Newton, Isaac 103, 129
Nietzsche, Friedrich 159,
177-179
Nikola Kuzanski (Cusanus)
79, 91 , 99
Nikola Oresme 65
Ockham, William 65, 89
Origen 67
Panetije 29, 55
Parmenid 33
Pascal, Blaise 129
Patrizi, F. 93
Peano, Giuseppe 211
Periklo 235
Petar Hispanski 47
Petrarca, Francesco 93, 97
Pico della Mirandola, Giovanni93, 99
Pierce, Charles Sanders 173
Piran iz Elisa 29, 61
Pitagora 31
Planck, Max 185
Platon ll, 29, 37, 39-45, 47,
49, 53, 93, 161, 235
Plessner, Helmuth 183, 191,
237
Plotin 29, 39, 63 , 93
Pomponazzi, Pietro 93, 99
Popper, Karl Raimund 235
Porfirije 63, 75
Posejdonije 29, 55
Prodika 35
Proklo 63
Protagora 35
Ptolomej 95
Quine, Willard van Orman
211, 213 , 225
Ramanuja 19
Rawls, John 233
Reimarus, Samuel 115
Ricardo, Da vid 169
Rickert, Heinrich 175
Ricoeur, Paul 183, 237
Riedl , Rupert 191
Riemann, Georg Friedrich
Bernhard 185
Rousseau, jean Jacques 133,
135, 153
Russell , Bertrand 183, 211,
213, 221
Ryle , Gilbert 219, 225
Saint-Hilaire, Etienne Geoffroy 189
Saint-Simon, Claude Henri de
171
Salutati, Coluccio 93
Sartre, Jean-Paul 183, 203
Saussure, Ferdinand de 183,
239
Scheler, Max 183, 191, 199
Schelling, Friedrich Wilhelm
Joseph 135
Schleiermacher, Friedrich
Daniel Ernst 149
Schlick, Moritz 219
Schopenhauer, Arthur 159,
161 , 177, 179
Sekst Empirik 61
Seneka 29, 55
Seuse, Heinrich 65
Siger Brabantski 85
Simmel, Georg 183, 193
Smith, Adam 127, 169
Sokrat iz Atene 29, 37, 39,
41, 177, 179
Spencer, Herbert 189
Spinoza, Baruch de 103, 109111, 179
Stebbing, Susan 223
Stein, Heinrich Friedrich Karl
vom und zum 135
Stevenson, Charles Leslie 223
Stimer, Max 167
Strauss, David F. 167, 177
Strawson, Peter F. 223, 225
ankara 19
Tales iz Mileta 31
Tauler, j ohannes 65
Telesio, Bernardino 93, 99
Tertulijan 67
Toma Akvinski 65, 81-85, 87,
89, 153
Trasimah 35
Predmetno kazalo
a posteriori 137
a priori 137
abdukcija 173
adiafora 57
advaita 19
afekt 57, 111
agath6n 37
Ahura Mazda 27
akademija 29, 39
akcident 49
akcidenti 83
akt 81
akt bitka 83
akti 197
aletheia 29
aliud esse 91
altruizam 165
amour de soi 133
amour propre 133
analitika filozofija 219225
analitiki 137
analiza 183, 219, 221
analogije iskustva 139
anamneza 41
anticipacije opaanja 139
antinomije 141
antropologija 13, 183,
199, 237
apatija 57
apeiron 31
apercepcija 113
apologete 67
apolonska 177
aporija 37
apsolut 149
apstraktna spoznaja 89
apsurd 205
arapska filozofija 65, 77
arche 29, 31
arete 37
arheologija znanja 239
aristokracija 45
aristotelizam 93, 99
ars generalis 79
askeza 17
asocijacija 125
astronomija 95
ataraksija 59
Atena 29
Atman 17
atomi 59
- Indija 17
autarkija 53
autonomija
- semanti ka 237
coincidentia oppositorum
91
common sense 223
complicatio 91, 99
conclusio 47
contractio 91
Corpus aristotelicum 47
corso 131
crkveni oci 65
ba 27
' i 23
baenost
imbenici
207
Beki kongres 135
Beki krug 219
beskonanost 99
besmrtnost 43
bezvremenski predmeti
227
bie 81
biljka 237
biogenetska osnovno pravilo 189
biologija 189, 191 , 237
biologija ponaanja 191
bit 49, 83
bitak 83, 87, 209
bitak po sebi 203
bitak-u-svijetu 207
bitak-za-druge 203
bitak-za-sebe 203
bivanje 33
blaenstvo 37
bodhisattva 21
Bog 67, 69, 73, 83, 87, 91,
109, 11 5, 123, 151 , 163,
223
boanstvo sunca 27
boja drava 71
Brahman 17
briga 37, 207
broj 31
brojevni odnosi 95
brzina svjetlosti 185
budizam 21
cinici 37
Cirenjani 37
postojanja 21
209
ovjek 237
ovjekoljublje 25
istina
uenje
ll
udorednost
147
daim6nion 37
decadence 177
dechomenon 39
demiurg 35, 45
demokracija 35, 45
denotacija 165
deontika 213
desni hegelovci 167
despotija 131
Deus sive natura 109
dharma 17, 21
dianoia 41
diferencijacija 189
dijalektiki materijalizam
169
dijalektika 153, 169
- Platon 41
dijalektika prosvjetiteljstva
231
dijalog 41, 167
dijelovi due 43, 51
dionizijevski 177
diskurs 233, 239
dispute 65
divlja misao 239
divlji bitak 197
djelatni uzrok 49
dje lovanje 147, 233
emanacija 63
emotivizam 223
empirijska stvarnost 137
empirizam 103
enciklo pedija 129
energija 185
ens 81
entelehija 49
epoche 61, 195
eros 41
esencijalizam 235
esprit de fin esse 129
esse est pe rcipi 123
essentia 83
estetika 13, 145
etika 13, 223
etnologija 239
eudaimonija 31, 51 , 57
evidencija 195
evolucija 189, 235
evolucijska teorija spoznaje 191
explicatio 91, 99
falsifikacija 235
fenome nologija 155, 183,
195, 197, 199
fenome nologija religije
237
fenomenoloka ontologija
203
fenomenoloka redukcija
195
fenomenon 139
filozof kralj 4 5
fil ozofija duha 225
filozofija egziste ncije 163,
183, 201-205
filozofija ide ntiteta 151
filozofija jezika 13, 215,
219
filozofija povijesti 13
filozofija prava 13
filozofija prirode 13, 99
filozofija religije 13
filozofija ivota 161, 183,
193
filozofske discipline 13
fizika 185, 187
forma 49, 81
formalni uzro k 49
fortuna 101
fraktali 187
- Platon 39, 41
- regulativne 141
-Schopenhauer 161
ideoloka nadgradnja 169
idiografski 175
idoli 95
il okucionarni akt 223
iluminacija 69, 79
imanje 205
imaterijalizam 123
imperijalizam 229
impresije 125
indeterminizam 187
Indija 15
individualni zakon 193
individualno (Duns Skot)
87
indukcija 47, 95, 235
induktivna logika 165
industrijska revolucija 159
inercijalni sustav 185
instinkt 193
institucije 237
instrumentalizam 173
instrume ntalni um 231
integracija 189
inte le kt 193
-aktivni 77, 81, 85
- stee ni 77
- potencijalni 77, 85
inteligencije 77, 81
intencionalnost 195
inte res
- koji vodi spoznaju 233
intersubjektivnost 197
intuicija 193
intuitivna spoznaja 89
Iran 15, 27
iskra due 87
iskustvo 79, 119
Isostenija 61
ispravnost 73
istina(e) 73, 83, 173
- etiri plemenite 21
istinitosna funkcija 211
istinitosna vrijednost 215
istoni grijeh 71
izraz 181
izvjesnost l 05
ja 147
jedinstvo bitka 33
jedno 63
ka 27
kanonika 59
kapitalizam 171
kardinalne kreposti 43, 85
karma 17
kasna skolastika 65
katarza 53
kategoriki imperativ 143
kategorija 47, 137, 227
Kina 15
klasne borbe 171
klice 79
knjiga prirode 95
komentar 77
ko mplementarno 185
komunikacija 201
ko munikacijska zajednica
233
ko nceptualizam 75
konfucijanizam 15, 23
konotacija 165
konstanta 211
konstitucija 195
kopenhako tumaenj e
187
kopernikanski obrat 137
kozmo logija
- Kina 23
kozmos 31, 185
kreposti 37, 43, 57
- dij anoetike 51
- eti ke 51
- konfucijevske 23
kritika idealizma 159
ku na zajednica 53
kultiviranje 237
kultura 133, 237
kvantna fizika 185
kvantori 211 , 213
legalisti 23
lekto n 55
Leviathan 11 7
Li 23
215
sjedinjenje 79
mistika 65, 87
mit 175, 231
mo 101, 239
modalna logika 213
modusi 109
mogunost 81
mohizam 15, 25
moka 17
monade 99, ll3
monarhija 131
moral 177, 193
moral sense 127
moralno osjeanje 125
more geometrico 109
mrnja 31
mudrac 23, 25
mudrost 43
mi.inchhauzenska trilema
235
mutacija 189
mistino
nabaaj 203
nacionalna drava 159
nacionalna ekonomija 127
naelo dovoljnog razloga
161
naelo ekonominosti 89
naelo proturjeja 47
naelo svemogunosti 89
naini spoznaje lll
nada 229
nadovjek 179
naenost 207
nagaanje 41
nagon 199
naravno pravo 61, 101,
149
narod 101
natura naturans 109
natura naturata 109
naturalistiki krivi zakljuak 223
naturalizam 181
nauk o znanosti 147
nedjelovanje 25
nedvojnost 19
negativna teologija 67, 77
ne-ja 147
nemesis 205
neodreenost prijevoda 225
neoplatonizam 63, 79
neopozitivizam 219
nepokrenuti pokreta 49
nepravost 207
neskrivenost 209
ne-temelj 151
neustikon 223
nexus 227
neznanje 21
nihilizam 179
nirvana 21
nita 203
noema 195
n6esis 41 , 195
nominalizam 65, 75, 235
nomotetski 175
normalni jezik 223
nous 31, 51, 63
nova akademija 61
novokantizam 175
novokonfucijanizam 15, 23
novum 229
numenon 139
nutrina 101
nunost 189
nyaya 17
objektivacije 161
objektivni idealizam 39,
181
oblici prirode 73
oblici ustava 53
oblik questija 81
oblikovanje hipoteza 173
obuhvatno 201
Ockamova britva 89
oaj 163
odgoj 45, 133
odreena negacija 155
oikeiosis 57
okazionalisti 107
oligarhija 45
onostranost 27
ontologija 13, 225
-nova 197
ontoloka relativnost 225
ontoloki argument 73
opaanje 31, 195, 197
optika 79
ardo amoris 199
organizam 227
orue 207
osjeaj 127
osjeanje 199
osjetna sposobnost 85
osmerolani put 21
osoba 163, 199, 225
osvjetljenje egzistencije
201
otkupljenje
- Indija 17, 19
otpor 205
otuenje 171
otvoreno drutvo 235
otvorenost prema svijetu
237
oznaivanje 221
paradigma 187
paradoks 163
paradoksi 25, 33
paralelizam 107
paralogizmi 141
pathos 57
patnja 21, 161
patristika 65, 67
pedagogija 173
percepcije ll3,. 123, 125
performativan 223
peripatos 29
perlokucionami akt 223
perspektiva 93
philosophy of mind 225
pijetizam 153
pistis 41
platonizam 93, 99
podjela vlasti 103, 131
poetika 53
pogled 203
pojam funkcije 95
pojedina znanost ll
pojmovi 89
polis 53
politeia 53
politika filozofija 13
politika 101
politikon zoon 53
poloaj 237
p onovno roenje 17, 21
ponovno sjeanje 41
posljedina narav 227
possest 91
postava 209
poststrukturalizam 239
postulati empirijskog miljenja 139
potencija 81
prosvjetiteljstva ll , 135
protencija 195
providnost 57
psihoanaliza 237
psihofizika 175
psihologija 181
psihologizam 195
Purua 19
quiditas 83
raciomorfni aparat 191
racionalizam 103, 107
raun ll3, 2ll
radikalni aristotelizam 85
radnja 237
rana skolastika 65
rani socijalisti 171
razboritost 51
razgovor 37
razum 85, 137
razumijevanje 149, 181,
207, 237
razvoj znanosti 187
real-idealizam 147
realizam univerzalija 75
recepcija Aristotela 65
reenina funkcija 221
red 83
red bitka 67
redukcija 195
redukcija instinkta ll,
191, 237
reflection ll9
reformacija 93, 101
relacija neodreenosti 187
relacije 213, 215
relativizam 25, 35
religija 27, 35, 127, 149,
157, 167, 177, 193, 223
republika 131
res cogitans l 07
res extensa l 07
retencija 195
retorika 35
revolt 205
revolucija 171, 229
- znanstvena 187
ricorso 131
roenje Boga 87
samilost 53
samkhya 19
samo-bitak 201
samoiskustvo 97
samoljublje 133
samoodranje 117
samospoznaja 37, 69
samosvijest 105, 151
samsara 17
Se 207
sebinost 133
selekcija 189
seljenje dua 31 , 43
semantika 2ll
sensation ll9
senzualna hyle 195
shematizam 137
sheme 139
silogistika 55
silogizam 47
-Indija 17
simbol 175, 2ll, 237
simpatija 127
sintaksa 2ll
sintetiki 137
Sizif 205
sjetilnost 167
skepsa 29, 97, 125
skolastika metoda 75
skolastika 65
skrb 207
slike 193
sloboda 99, 143, 151, 203
sloboda miljenja lll
sluaj 189
smisao 219
smrt ll, 201 , 207
socijalizam 159
socijalna filozofija 13, 233
sociologija 165
sofisti 29
-Kina 25
- Grka 35
sola fide 101
sola gratia l 01
sola scriptura 101
solidarnost 205
species intelligibilis 85
species sensibilis 85
spor o univerzalijama 65
spoznajna teorija 13
spoznavanje 85
srce 129
sranost 43
srea 165
..
sredina 51
srednji pojam 47
sredozemno miljenje 205
stadiji egzistencije 163
stalei 45
stanja stvari 215
Stoa 29, 55, 57
strah 207
struktura 197, 239
strukturalizam 183, 239
strukturalna lingvistika 239
studia humanitatis 93
stvaranje 17, 69, 81 , 85
su-bitak 207
sud 47, 125, 137
sud mrtvih 27
sud o ukusu 145
sud svijeta 27
sudbina 57
sudjelovanje 39, 205
supozicija 89
suprotnosti 33
supstancija 49, 83, 109
supstitucija 219
sustav svjetonazora 181
sustavi 153
- indijski 15
suverenitet 101
suverenitet naroda 103, 133
svemir 99, 185
sveuilita 65
svijest sadanjosti 195
svijest uope 201
svijet 91, 201
- tri svijeta 235
svjetlo 79
svjetska dua 99
svjetski duh 157
svjetski zakon 17
svojstva
- primarna 33
- sekundarna 33
svrhovito 143
svrni uzrok 49
syntheresis 81
ifre 201
temeljne tvari 31
teodiceja 115
teorija drutva 233
teorija evolucije 189, 193
teorija kaosa 187
teorija odraza 215
teorija osiromaenja 171
teorija relativnosti
- opa 185
- p osebna 185
teorija tipova 213
teorija ugovora 103
teorija velikog praska 185
teorija znanosti 13, 183,
219
tenja 147
tijelo 41 , 117, 197
timokracija 45
tiranija 45
tisak 93
totemizam 239
tragedija kulture 193
trajanje 193
transcendenca 201
transcendentalan 147
transcendentalije 83, 87
transcendentalna dijalektika 139
transcendentalna estetika
137
transcendentalni idealizam
137
trea dimenzija 197
triagrami 23
tropi 61
Ti.ibinka zaklada 135
tubitak 199, 201, 207
neznanje 91
o atomima 31, 33
uenje o dobru 149
uenje o dunosti 149
uenj e o idejama 39
uenje o krepostima 149
uenje o vrijednosti 199
ueno
uenje
o Yin-Yangu 15,
23
ugoda 59
um 41 , 43, 139, 201
umjerenost 43
umjetnost 157, 161
univerzalije 75, 89
univerzalna pragmatika
233
unutarnja samoizvjesnost
69
unutarnja svijest vremena
71, 195
uomo universale 97
Upaniade 15, 17, 161
usporedba s crtom 39, 41
usporedba sa spiljom 41
usporedba sa Suncem 39
utilitarizam 165
utisci 125
utopija 229
uzdravanje od suda 61
uzrona sveza 21
uzrok 125
uzvieno 145
uenj e
Vaieika 17
varijabla 211
varka uma 157
Vedanta 19
Vede 15
verifikacija 219
via antiqua 89
via moderna 89
virtu 101
visoka skolastika 65
viak vrijednosti 171
vjeni povratak 179
vjera 41, 67, 69, 163
vjera u napredak 103
vjerojatnost 187
vjerske postavke 81
vladar 101
vlastiti interes 127
vlastito ime 221
voda 31
volonte de tous 133
volante generale 133
volja 51, 87, 141 , 161
volja za mou 179
vremenost 209
vrijednost 175
vrijeme 71, 137, 185
yoga 19
zahtjev za valjanosti 233
zajedniki osjeaj 131
zakon
-vjeni 85
- ljudski 85
zakon kombiniranja 79
zakon triju stadija 165
zakoni slojeva 227
zamjena kategorija 225
zapalost 207
zapovijed 87
zbilja 81
zbrinjavanje 207
zdruena osoba 199
zlo 83
znaenj e 75, 219
znak 173
znanje
- demonstrativno 119
- intuitivno 119
- senzitivna 119
znanje 41
zrak 31
zrenje 137
- aksiomi 139
ivot 181, 193
ivotinja 237
ivotni duhovi 107
ivotni oblik 217
ivotni svijet 197
Naklad nik
Golden marketing
Zagreb, eno ina 28
Za nakladnika
Ana Male ti
Uredn ik
Radule Kneevi
Iz~ni
Ilija
u rednik
Rani
Lektorica
Alka
Zdjelar-Pa unov i
urina ,
Jasna Goreta
Tisak
Kastmuller, Zagreb
Uvez
Grafoline , Zagreb
Atlas ari
diteljstva
tumae n
Iz sadr<
Arhite kti
organiza
lancima
Povijest
Popis lit
Cl P - Katalogiazacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 1(091)
KUNZMANN, Peter
Atlas filozofije : sa 115 oslikanih stranica u boji l Peter
Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann ; grafika
gbrada slika Axel Weiss ; preveo Ante Peria ; struna redakcija
Zarko Puhovski. - Zagreb , Golden marketing, 2001.
Bibliografija. - Kazala.
Prijevod djela: div-Atlas Philosophie. ISBN 953-212- 023-8
1. Burkard, Franz-Peter 2. Wiedmann, Franz
410516092