INENJERSKOGEOLOKI USLOVI IZGRADNJE PUTEVA

Putevi su saobraajni objekti koji slue za transport ljudi i materijalnih dobara. To su linijski objekti
koji se polau na teren. Za projektovanje i izgradnju puteva nuno je poznavati: reljef terena,
geoloku grau, hidroloka i hidrogeoloka svojstva terena, klimatske prilike i biljni pokriva.
Uticaj reljefa
Prema reljefu razlikuju se: ravniarski, breuljkasto-brdoviti i planinski tereni. Ravniarski tereni se
odlikuju razuenou reljefa i malim hipsometrijskim razlikama reljefnih oblika. U ravniarskim
terenima uticaj reljefa na izgradnju puteva nema veeg znaaja. Problemi se mogu javiti u vezi sa
savladavanjem veih rjenih tokova, plitkim nivoom podzemnih voda, moguim pojavama bara i
movara (nedovoljna nosivost) kao i nepostojanjem geolokih graevinskih materijala za izgradnju
nasipa.
Kod breuljkasto-brdovitih i planinskih terena reljef ima znaajnu ulogu na izbor trase i izgradnju
puta. Kod padinskih trasa prednost se daje padinama sa blaim nagibom. Put se vrlo esto izvodi u
zasjeku ili dijelom u zasjeku, a dijelom u nasipu. U ovakvim padinama mogu se javiti problemi sa
klienjem padine ili klienjem u kosinama zasjeka. U strmijim padinama javljaju se problemi u vezi
sa osipanjem i odronjavanjem. Put se vrlo esto izvodi u zasjeku, usjeku ili tunelski.
Uticaj geoloke grae

Kod analize geoloke grae potrebno je utvrditi: litoloki sastav, geoloku grau, tektonski sklop,
nain pojavljivanja i prostorni raspored pukotina i stepen raspadnutosti stijenske mase.
Litoloka vrsta stijenske mase utie na: uslove graenja, stabilnost kosina, usjeka i zasjeka,
trokove i vrijeme izgradnje, ekonominost eksploatacije i dr. Za izgradnju puteva najpovoljniji su
tereni izgraeni od vrsto vezanih kamenitih stijena (svjee magmatske, dobro vezane sedimentne i
masivne metamorfne stijene). Nepovoljni su tereni izgraeni od laporovito-glinovitih stijena,
kriljaca nieg kristaliniteta, stijena dijabaz-rone formacije i dr.Najnepovoljniji su tereni izgraeni
od movarskih sedimenata.
Starost stijenske mase starije stijene su u veini sluajeva vie raspadnute i tektonski oteenije pa
su sa loim fiziko-mehanikim svojstvima.
Tektonska oteenost ima bitan uticaj na izvoenje puteva. Stijenske mase su vie oteene u
tjemenima antiklinala i sinklinala kao i du rasjeda i rasjednih zona pa se u tim djelovima mogu
javiti problemi sa stabilnou kosina usjeka i zasjeka.
1

Na stabilnost kosina usjeka i zasjeka bitan uticaj ima ispucalost stijenskih masa tj. prostorni poloaj
pukotina i gustina. Vea ispucalost ne dozvoljava strmije nagibe kosina. Osim toga bitno je i da li
pukotine padaju u masu ili ka kosini i pod kojim uglom. Pukotine koje padaju u masu, bez obzira na
nagib, doprinose stabilnosti kosine. Obrnuto, pukotine koje padaju ka kosini i ako im je nagib strmiji
nepovoljne su za stabilnost kosine (slika 6).

Slika 6: ematski prikaz uticaja naina pojavljivanja i prostornog poloaja slojeva na nagib i
stabilnost kosina i puta; a) i b) u vrstoj stijeni, v) u svjeoj stijeni sa raspadinom, g) u ispucaloj
stijeni. d), ), ) i z) u slojevitim stijenama sa razliitim poloajem slojeva; (+) stabilna kosina, (-)
nestabilna kosina

Pri izboru trase puta od velikog znaaja je poznavanje naina pojavljivanja tj. masivnosti,
slojevitosti i kriljavosti stijenskih masa. Masivne stijene omoguuju stabilne i strmije nagibe
kosina. Iskop u ovim stijenama je neto sporiji ali bezbedniji. Kod slojevitih stijena osim debljine
slojeva bitni su pravac pruanja, pravac pada i padni ugao.
Na izbor trase puta, ali i na uslove izvoenja i stabilnosti kosina od prevashodnog uticaja je stepen
raspadnutosti stijenske mase i debljina kore raspadanja. Kako su sve stijenske mase manje ili vie
raspadnute, to se u veini sluajeva zemljani radovi izvode u kori povrinskog raspadanja.
Utvrivanje njene debljine je znaajno za odreivanje nagiba i visine kosine. Po pravilu u ovoj zoni
se izvode blai nagibi kosina. Takoe, u kori raspadanja se vrlo esto formiraju klizita, dolazi do
jaruanja i spiranja.
Poznavanje fiziko-mehanikih svojstava kore povrinskog raspadanja je bitno za utvrivanje
mogunosti njenog koritenja za ugraivanje u nasipe puta. Osim navedenog za izgradnju puta je
neophodno poznavanje fiziko-mehanikih i tehnolokih svojstava stijenskih masa, radi definisanja
terena kao radne sredine.
U hidrolokom pogledu, za izbor trase puta, povoljniji su tereni sa manje povrinskih tokova. Od
hidrogeolokih podataka neophodno je znati hidrogeoloka svojstva terena (izolatori, kolektori),
dubini do nivoa podzemnih voda, brzinama i pravcima kretanja podzemnih voda.
Uticaj savremenih geodinamikih procesa
Za izbor trase od velikog je znaaja poznavanje savremenih geodinamikih procesa tj. njihovih
tvorevina i aktivnosti. Od njih poseban znaaj imaju pojave: klienja, odronjavanja, osipanja,
zamovarenja, jaruanja, spiranja, karstifikacije i seizminosti. Pri izboru trase treba izbjegavati
nestabilne padine tj. padine sa brojnim i dubokim klizitima, intenzivnim: jaruanjem, spiranjem i
bujinim pojavama, kao i ravniarske terene sa brojnim i dubokim movarama.

USJECI I ZASJECI

Putevi su linijski objekti koji se polau po terenu, a izvode se u nasipima, usjecima, zasjecima,
podsjecima galerijama" i tunelima (slika 1). Duboki usjeci i zasjeci (do 40m) se nezavisno
projektuju i za njih su potrebne posebne inenjerskogeoloke podloge. Glavni zadatak pri
istraivanju sastoji se u odreivanju optimalnog oblika i stabilnih nagiba kosina i mjera sanacije za
stabilizaciju kosina. Kod poluvezanih stijenskih masa nagibi kosina su obino manji, a usjeci i
zasjeci nii. Nije rijedak sluaj izvoenja kosina sa lomljenim nagibima i bermama da bi se izveo
dublji usjek ili zasjek.
3

Slika 1: Razliiti vidovi izvoenja trupa puta; a) u usjeku: 1 mehaniki stabilizovan sloj, 2 donji
bituminizirani nosei sloj, 3- gornji bituminizirani nosei sloj, 4 habajui sloj, b) u zasjeku, v)
dijelom na konzolama, a djelom u galeriji, g) u tunelu
U vrstim stijenskim masama analiza stabilnosti kosina usjeka i zasjeka predstavlja sloen zadatak
inenjerskogeolokih istraivanja. Izvesti strme nagibe kosina pri kojima bi se iskljuile pojave
osipanja, odronjavanja i klienja, praktino je nerealno uzimajui u obzir dugotrajnu stabilnost.
Zbog toga se projektuju razliite mjere saniranja kosina kako u toku izgradnje, tako i tokom
eksploatacije. Osnovni faktori koji utiu na geometrijske karakteristike zasjeka i usjeka su:
morfologija terena, geoloka graa, nain pojavljivanja stijenskih masa, ispucalost i prostorni
poloaj pukotina, debljina kore povrinskog raspadanja i zasienost vodom.

U kamenitim masivnim stijenama nagibi kosina mogu biti strmi, a njihova visina velika. U
slojevitim stijenama nagibi i visine kosina zavise od prostornog poloaja slojeva. Nagibi kosina i
visina u ispucalim stijenama zavise od gustina pukotina i njihovog prostornog poloaja.
Najnepovoljniji prostorni poloaj pukotina je onaj koji ima isto pruanje kao i pruanje kosine, a
pukotine padaju ka kosini pod strmim uglom. Kod stjena sa debelom korom povrinskog raspadanja
nagibi kosina moraju biti blai.

NASIPI

Nasipi kod saobraajnica se izvode na prilazima mostovima, u reljefnim depresijama tj. tamo gdje je
kota nivelete puta via od kote terena i na padinama radi obezbeenja projektovanog poprenog
nagiba kosine. Put na padini se izvodi djelom u nasipu djelom u zasjeku. Konstrukcija nasipa data je
na slici 2.

Slika 2: Konstrukcija modernih nasipa: 1 nasip, 2 posteljica, 3 mehaniki stabilizovan sloj, 4

donji bituminizirani nosei sloj ili cementom stabilizirani nosei sloj, 5 gornji bituminizirani
nosei sloj, 6 habajui sloj, 3+4+5+6 kolovozna konstrukcija.
Za obezbjeenje stabilnosti nasipa neophodno je utvrditi:
geoloku grau podloge nasipa jer se nasipi esto izvode na poplavnim terenima i niskim
terasama u rijenim dolinama koje su izgraene od teljivih pjeskova, jako stiljivih glina i
movarskih sedimenata
deformabilne karakteristike stijenske mase
razuenost reljefa u planinskim oblastima gdje se nasipi obino polau na drobinskom
(siparskom) materijalu, pa su njihove kosine izloene djelovanju vode i bujica
stabilnost padine, posebno u povrinskom dijelu gdje su stijene raspadnute i zasiene vodom,
pa ako se ne izvedu drenani rovovi moe doi do klienja nasipa
mikroseizmike uslove i
hidrogeoloke uslove tj. dubinu do nivoa podzemne vode (npv) i brzinu teenja
Glavni zadaci istraivanja za izgradnju nasipa na poplavnim terenima su utvrivanje i ocjena
deformabilnosti stijena u podlozi, proraun vremenskog slijeganja nasipa, predlog mjera sanacije
(zamjena treseta, mulja i slinih stijena vrim stijenama). Od istranih radova primjenjuju se:
5

penetracija uz manji obim buenja, detaljno kartiranje jezgra buotina i laboratorijska geomehanika
ispitivanja.
Nagibi kosina i visina nasipa zavisi od materijala od koga se izvode (slika 3).

Slika 3: Nasipi od razliitih vrsta materijala: a) lomljenog kamena, b) ljunka, v) pijeska, g) gline.
Najbolji materijal za izradu nasipa je lomljen kamen, potom ljunak, pa pijesak i na kraju glina.
Najmanja slijeganja su kod lomljenog kamena i ljunka i ona se zavre tokom gradnje nasipa.
Najvea slijeganja su u glinenom materijalu i ona traju ak i vie godina. Slijeganja u pijesku su
velika ali ne traju dugo kao u glinama.
Glinene stijene treba ugraivati u slojevima debljine 15-30cm uz valjanje i zbijanje, pri optimalnoj
vlanosti. Za nasipe ne treba koristiti ut, treset, gradsko smee i stijene koje su podlone
rastvaranju (gipsit i anhidrit).