CELIJAKIJA

09.09.2013.

CELIJAKIJA

COELIAC DISEASE

Vedran Tomai1, Ivan Leroti1

Vedran Tomai1, dr. med. internist, Ivan Leroti1, dr. med. internist
1

Ustanova: Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju, KBC Sestre milosrdnice, Vinogradska

cesta 29, 10000 Zagreb

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

SAETAK
Donedavno se celijakija smatrala rijetkom boleu djece bijele rase, obiljeena primarno
tegobama gastrointestinalnoga trakta. Dananje spoznaje su poprilino izmijenjene celijakija je
izrazito uestala, autoimuna, sistemna i oligosimptomatska bolest koja se moe javiti u osoba
svih dobnih/rasnih/etnikih skupina. Razvojem odlinih serolokih testova otkrivanje je celijakije
postalo jednostavno i dostupno. Odreivanje protutijela IgA klase na tkivnu transglutaminazu
(IgA anti-tTG) je metoda prvoga izbora za postavljanje dijagnoze celijakije u kombinaciji s
eventualnim dodatnim serolokim testiranjem i patohistolokom analizom sluznice dvanaesnika.
Kod bolesnika s postavljenom dijagnozom celijakije osnova terapije je striktna i doivotna
bezglutenska dijeta uz korekciju nutritivnih deficijencija. Rano postavljanje dijagnoze i
pridravanje bezglutenskoj dijeti u konanici reducira razvoj mnogih potencijalnih komplikacija
nelijeene bolesti. Obavezno je redovito praenje bolesnika.
Kljune rijei: celijakija, gluten, glutenska enteropatija, IgA anti tTG, bezglutenska dijeta

ABSTRACT
Up until recently coeliac disease was thought of as a disease of children of a Caucasian
descent with primarily gastrointestinal symptoms. Recently gained knowledge has shed some
new light. Coeliac disease is a common systemic immune-mediated disorder with wide
spectrum of symptoms which affects persons of different ages, races, and ethnic groups. With
recent development of specific screening test diagnosis of coeliac disease has become much
simpler and easier for family practitioners. Initial screening test for coeliac disease is
measurement of IgA antitissue transglutaminase antibodies with eventual further work up
which includes other serologic tests and a biopsy of the small intestine. The implementation of a
strict and lifelong gluten-free diet is cornerstone of therapy with correction of nutritional
deficiencies. Early diagnosis and strict adherence to the gluten-free diet are beneficial for risk
reduction of many unwanted long term complications of the untreated disease. Therefore
patients should be followed regularly for life.
Key words: coeliac disease, gluten, gluten enteropathy, IgA anti tTG, gluten-free diet

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

UVOD
Celijakija (glutenska enteropatija, intolerancija glutena, netropska sprue, endemska
sprue) je jedna od najeih kroninih gastroenterolokih, pedijatrijskih pa i sistemnih bolesti
danas. Prema recentno objavljenim podacima prevalencija se celijakije meu stanovnitvom
zapadne Europe i SAD-a kree oko 1:150. Stoga se moe pretpostaviti kako bi u skrbi lijenika
obiteljske medicine, s prosjeno 2000 osoba u svojoj ordinaciji, trebalo biti 10-20 bolesnika s
celijakijom. No injenica je da su usprkos dostupnim serolokim testovima veina njih i danas
neprepoznati. Jednako se tako zbog naizgled jednostavne terapije dobar dio tih bolesnika i ne
smatra ozbiljno bolesnima te se naalost nerijetko ignoriraju njihovi simptomi i ne vre
adekvatne kontrole. Iako prvi opisi celijakije datiraju iz vremena Stare Grke (Aretaeus iz
Kapadokije, 2 stoljee PK) bolest i njezina uzrono-posljedina veza s unosom kruha, peciva
odnosno itarica je po prvi puta jasno opisana u vremenu oko drugoga svjetskoga rata (1-4).
Naime, tada je u razdobljima estih nestaica hrane jasno primijeen nestanak odnosno
ponovna pojava tegoba (primarno proljeva) u do tada nejasnih skupina bolesnika. Neto kasnije
je empirijskim izbacivanjem i ponovnim uvoenjem penice, jema, rai i rijetko zobi u prehranu
tih bolesnika jasno definirana grupa itarica odgovornih za sindrom malapsorpcije (5). Daljnjim
je istraivanjem otkriven biljni protein gluten kao uzrok bolesti proksimalnog dijela tankoga
crijeva s tipinom klinikom slikom i patohistolokim nalazom (6-7).

PATOGENEZA
Celijakija je multisistemna i doivotna bolest naelno autoimune etiologije koja se javlja
u genetski predisponiranih osoba. Nastaje kao kompleksni (humoralni i stanini) autoimuni
poremeaj na razini sluznice proksimalnoga dijela tankoga crijeva (dvanaesnika i jejunuma)
uzrokovan okolinim uzronikom (glijadinska komponenta glutena penice odnosno srodnih
prolamina jema i rai) s razvojem sindroma malapsorpcije i posljedinim sistemnim
komplikacijama.
GENETSKI FAKTORI
Nedvojbena je nasljedna predispozicija za razvoj celijakije. Najvei broj bolesnika ima
HLA DQ2 (DQA1*0501; DQB1*0201) i HLA DQ8 (DQA1*0301; DQB1*0302) izoforme, a istrauje
se i sve vei broj ne HLA alela (kromosomi 15q26, 5q i 11q) ije prisustvu ukazuje na povien rizik
od razvoja celijakije. Prema dananjim spoznajama celijakija se razvija u do 30-36% roaka s
prisutnim izoformama HLA do ak u 70% monozigotnih blizanaca (8-10).

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

OKOLINI IMBENICI
Proteini uneseni hranom odgovorni za razvoj celijakije se nazivaju prolamini. Srodni se
prolamini nalaze u itaricama roda Triticeae, a ukljuuju glijadin (penica), hordein (jeam),
sekalin (ra) i avenin (zob). Iako je uloga glijadina u razvoju celijakije najbolje istraena, hordein i
sekalin jednako mogu uzrokovati bolest dok je mjesto avenina kontroverzna (11). Postoje i
teorije o ulozi infekcije crijevne sluznice s rotavirusima odnosno adenovirusima kao
svojevrsnoga okidaa u razvoju bolesti kod genetski predeterminiranih osoba (12-13). Prema
rezultatima nekih istraivanja postoji mogunost protektivnog uinka puenja na razvoj celijakije
u osoba odrasle dobi (14). Rezultati prospektivne i opservacijske studije iz 2005. godine su
pokazali kako rano uvoenje itarica u prehranu djece dojenake dobi (u prva tri mjeseca ivota)
peterostruko povisuje rizik od razvoja celijakije u odnosu na djecu kod kojih je ista uvedena
kasnije (u dobi 4-6 mjeseca) (15). Detektiran je i mogui protektivni efekt dojenja na smanjenje
rizika od razvoja celijakije (16).

EPIDEMIOLOGIJA
Celijakija je primarno bolest osoba bijele rase, najee sjeverno europskog podrijetla.
Prema prvim epidemiolokim podacima prevalencija celijakije se je kretala izmeu 1:40001:8000 osoba, no radilo se je primarno o bolesnicima s kliniki manifestnom boleu i prateim
simptomima malapsorpcije. No s vremenom je dolo do razvoja visoko osjetljivih i senzitivnih
serolokih testova kojima je prepoznat veliki broj oligosimptomatskih formi bolesti. Prema
rezultatima velikih epidemiolokih studija koje su koristile seroloke metode otkrivanja u
kombinaciju s patohistolokom potvrdom se prevalencija celijakije kree izmeu 1:96-1:1:184
(17-18). Ono to zabrinjava je injenica kako na jednog dijagnosticiranog postoji sedam
nedijagnosticiranih bolesnika s celijakijom, da je vremenski interval potreban za prepoznavanje
odnosno otkrivanje bolesnika u odrasloj dobi prosjeno 1119 godina i da je samo 5% bolesnika
ukljueno u rad potpornih strunih drutava (18-19). Zanimljiv je podatak kako i stanovnici
Engleske indijskoga podrijetla (koji nemaju genetsku predispoziciju) imaju 2.7x povien rizik
razvoja celijakije ako unose hranu s glutenom (20).

KLASIFIKACIJA BOLESTI
KLASINI OBLIK
U ovoj skupini bolesnika bolest je okarakterizirana viloznom atrofijom sluznice tankoga
crijeva s posljedinim razvojem malapsorpcije (masni proljev steatoreja, nadutost,
pothranjenost/mravljenje, atrofija miia sarkopenija, hipoproteinemija ascites/periferni
edemi, amenoreja, umor, deficijencija vitamina osteopenija/osteoporoza, helioza, glositis,
hematomi, parestezije/tetanija), rezolucijom promjena i oporavkom sluznice te nestankom

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

sistemnih simptoma i znakova kod uklanjanja glutena iz prehrane (u periodu par tjedana do 2-3
mjeseca).
ATIPINA BOLEST
Kod ovih su bolesnika simptomi gastrointestinalnoga trakta veinom minimalno izraeni
(primarno nadutost i flatulencija), a najee se obrauju zbog sideropenine anemije, oteenja
zubala, osteoporoze, artritisa, povienih vrijednosti transaminaza, neurolokih simptoma i
neplodnosti. Kao to vidimo, radi se o velikom i arolikom broju bolesnika u iju obradu
diferencijalno dijagnostiki moramo ukljuiti i celijakiju.
ASIMPTOMATSKA (TIHA) BOLEST
Ova skupina bolesnika ima tipine seroloke i patohistoloke promjene tipine za
celijakiju te se najee otkrivaju sluajnim rutinskim testiranjem kod sistematskih pregleda. Oni
nemaju gotovo nikakvih simptoma bolesti no vrlo esto opisuju rezoluciju kroninoga umora po
uvoenju bezglutenske dijete.
LATENTNA BOLEST
Ovdje se radi o dvije skupine bolesnika. Prvoj koju ine bolesnici kod kojih su bile
prisutne tipine promjene kao i simptomi bolesti u djetinjstvu no isti su regredirali odnosno su
se normalizirali uz bezglutensku dijetu, a i dalje su asimptomatski uz naknadno ponovno
uvoenje dijete s glutenom; i drugoj s bolesnicima kod kojih e se bolest razviti kasnije u
odrasloj dobi iako na nekom ranijem testiranju imaju urednu sluznicu tankoga crijeva uz dijetu s
glutenom.

KLINIKE MANIFESTACIJE BOLESTI

Postoji itav spektar raznolikih sistemnih simptoma bolesti.
SIMPTOMI U DJEJOJ DOBI
U djejoj se dobi bolest najee manifestira klasinim oblikom, gotovo uvijek u
dojenakoj dobi u fazi postupnog uvoenja namirnica s glutenom u svakodnevnu prehranu (faza
dohrane). Manifestira se:
kroninim proljevom
poveanje obujma trbuha

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

obilnim, sjajnim, zaudarajuim stolicama

povraanjem
flatulencijom
mravljenjem
usporenim rastom/tjelesnim razvojem
razdraljivou, mrzovoljnou
umorom
mlitavom muskulaturom

SIMPTOMI U ODRASLOJ DOBI

Danas se celijakija moe prepoznati u osoba svih dobnih skupina (u dobi od 10-14 godina
pa sve do starije ivotne dobi) s itavim nizom razliitih atipinih simptoma i znakova. Primarno
se radi o bolesnicima s blagim i dugotrajnim tegobama kao to su kronini umor, blaa
sideropenija/anemija, nadutost ili poviene vrijednosti transaminaza. Vrlo je bitno postaviti
ispravnu dijagnozu zbog etiri razloga: 1) opasnosti od razvoja malignoma kod nelijeene bolesti
2) potencijalnoga prisustva nutritivne deficijencije 3) opasnosti od raanja djece niske
poroajne mase od strane majki s nedijagnosticiranom celijakijom 4) popratne pojave drugih
moguih autoimunih bolesti (dijabetes melitus tipa 1, autoimuni tireoiditis). Bolest se moe
manifestirati slijedeim simptomima i znakovima:

Opi: gubitak na tjelesnoj masi, slabost, nizak krvni tlak, glavobolja

Gastrointestinalni: glositis, aftozne ulceracije, proljev, anoreksija, munina i povraanje,
abdominalna distenzija/nadutost, bolovi u trbuhu, flatulencija
Metaboliki i endokrini: anemija, sklonost krvarenju, hipoproteinemijski edemi,
parestezije
Miino-kotani: miopatija, bolovi u kostima, artritis, atraumatski prijelomi
Neuroloki/psihijatrijski: glavobolja, periferna neuropatija, anksioznost, depresija,
epilepsija
Reprodukcijski: smetnje menstrualnog ciklusa, smanjena plodnost
Koni: osipi, patoloke pigmentacije, crvenilo, petehije, hematomi

PRATEE BOLESTI
Da bi stvar bila jo vie kompleksa postoji itav niz drugih bolesti koje se esto javljaju
paralelno uz celijakiju.

Bolesti koe
o dermatitis herpetiformis, atopijski dermatitis
Bolesti lijezda s unutranjim izluivanjem
o tip 1 dijabetes, autoimuna bolest titnjae, Adisonova bolest

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

Bolesti ivanog sustava

o cerebelarna ataksija, neuropatija, epilepsija, migrena
Bolesti srca
o Idiopatska dilatativna kardiomiopatija, autoimuni miokarditis
Bolesti jetre
o PBC, autoimuni hepatitis, autoimuni kolangitis
Ostale
o Sjogren sy, Down sy, Turner sy, IgA deficijencija, alopecija, Crohnova bolest,
ulcerozni kolitis, mikroskopski kolitis, osteoporoza, artritis

POSTAVLJANJE DIJAGNOZE
Za poetak se postavlja pitanje kod kojih bolesnika treba posumnjati na postojanje
celijakije (21):

GI simptomi: proljev, malapsorpcija, mravljenje, abdominalna distenzija/nadutost, afte

nejasna sideropenijska anemija, deficijencija vitamina B12 ili folata, nejasna elevacija
aminotransferaza, nizak rast, odgoen pubertet, rekurentni pobaaji, smetnje zaea,
hipoplazija cakline, idiopatska periferna neuropatija, cerebelarna ataksija, ponavljajue
migrene, dermatitis herpetiformis
simptomi + visok rizik popratne celijakije (DM typus 1, druge autoimune bolesti, roaci u
prvom koljenu, Turner, Down, ili Williamsov sindrom, osteoporoza)

Provoenje rutinskoga testiranje sveope populacije se za sada ne preporua.

Nakon to smo identificirali bolesnika kod kojega postoji klinika sumnja na celijakiju
savjetuju se slijedee:
a) inicijalno testiranje svakako treba provesti kod bolesnika koji koristi namirnice s
glutenom u svakodnevnoj prehrani
b) ponekad nije dovoljan rezultat samo jedne metode ve kombinacija klinike slike s vie
dijagnostikih metoda za ispravno postavljenje dijagnoze
Inicijalno testiranje se provodi serolokim metodama. Test prvoga izbora za osobe starije od 2
godine je odreivanje imunoglobulin A (IgA) protutijela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG).
Ukoliko dobijemo pozitivan rezultat savjetuje se ne uvoditi odmah bezglutensku prehranu
ve uputiti bolesnika na pregled pedijatru/gastroenterologu ili ukoliko je mogue na
ezofagogastroduodenoskopiju (EGD) s uzimanjem bioptikih uzoraka sluznice dvanaesnika za
patohistoloku analizu.

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

Ukoliko je nalaz IgA tTG blago povien (do 2x), dvojben ili negativan svakako ponoviti
seroloko testiranje u kombinaciji s odreivanjem IgG tTG, ukupnih vrijednosti IgA, paralelno IgA
antiendomizijskih protutijela (EMA) ili IgG protutijela na deamidirane peptide glijadina (DGP)
isto uiniti nakon 2-8 tjedana svakodnevnoga konzumiranja namirnica bogatih glutenom.
Ukoliko nalaz i dalje ostane dvojben odnosno negativan, bolesnika s visoko suspektnom
klinikom slikom svakako uputiti bolesnika na pregled gastroenterologu.
Ukoliko planiramo inicijalno testiranje bolesnika koji ve koriste bezglutensku dijetu savjetuje
se odreivanje IgA tTG u kombinaciji s IgA EMA ili IgG DGP; ukoliko nalazi serolokoga testiranje
budu iznad gornje granice normale savjetuje se uiniti biopsiju sluznice dvanaesnika. Ukoliko su
nalazi negativni moe se ponoviti seroloko testiranje nakon dvomjesenog konzumiranja
glutenske dijete ili odmah uiniti odreivanje prisustva izomera HLADQ2/DQ8 negativan nalaz
HLA tipizacije iskljuuje postojanje celijakije.
Testiranje IgA i IgG antiglijadinskih protutijela se zbog niske dijagnostike tonosti vie ne
preporua.
EGD s biopsijom sluznice dvanaesnika se preporua uiniti svim bolesnicima s pozitivnom
serologijom odnosno kod svih bolesnika s prisutnom visokom klinikom sumnjom na celijakiju
bez obzira na rezultate serolokoga testiranja (iznimku ine bolesnici kod kojih je biopsijom koe
dokazan dermatitis herpetiformis to je u kombinaciji sa pozitivnom serologijom dovoljno za
postavljanje dijagnoze). Histoloki se celijakija progresivno gradira po Marsh-Oberhuber
klasifikaciji; stupanj 0 odgovara urednoj sluznici dok stupanj 4 totalnoj viloznoj atrofiji s
hipoplazijom (najtei oblik destruktivnih/atrofinih promjena). Treba naglasiti kako su promjene
sluznice duodenuma arine i variraju u teini jedno mjesto moe imati totalnu atrofiju, a
susjedno uredan nalaz.
Potrebno je naglasiti i injenicu kako se prema recentnim smjernicama EGD s biopsijom
sluznice tankoga crijeva vie ne preporua u djece s tipinim simptomima, visokim titrom IgA
tTG (>10x) i prisutnim tipinim HLA genotipom (22).
Konana dijagnoza celijakije se postavlja kombinacijom klinike slike, serolokih testova,
nalaza histologije i pozitivnoga odgovora na uvoenje bezglutenske dijete.
POZITIVAN NALAZ
Svim novootkrivenim bolesnicima s celijakijom treba:
1. savjetovati doivotnu bezglutensku dijetu
2. traiti i lijeiti popratne nutritivne deficijencije (BMI, KKS, Fe, UIBC, TIBC, vitamin B12,
folna kiselina u serumu, PV, kalcij, ukupni proteini i albumin u serumu, denzitometrija)
3. pruiti edukaciju o bolesti i njenim komplikacijama
4. omoguiti praenje multidisciplinarnog tima (lijenik obiteljske medicine, pedijatar,
gastroenterolog, nutricionist)

HDOD 2013

09.09.2013.
5.

CELIJAKIJA

savjetovati ukljuivanje u rad potpornih/strunih drutva

Svim bolesnicima s klasinim, atipinim i asimptomatskim (tihim) oblikom bolesti se mora

savjetovati doivotna bezglutenska dijeta. U pravilu to znai da se sve namirnice koje sadre
penicu, ra i jeam trebaju doivotno i u potpunosti izbjegavati. S druge strane kukuruz, ria,
kvinoja, amarant, proso, heljda, soja, slanutak i krumpir te proizvodi (brana) od istih se mogu
slobodno koristiti. Prolamin iz zobi (avenin) se ne smatra odgovornim za razvoj celijakije no
esto je u fazi proizvodnje zob kontaminiran drugim itaricama pa se savjetuje eventualno
ukljuivanje istoga u prehranu vrlo oprezno i u malim koliinama. Od alkoholnih pia treba
izbjegavati pivo, viski, i odreene vrste votke. Vino, ocat i estoka alkoholna pia na bazi vinove
loze se mogu konzumirati. Kod inicijalnog uvoenja bezglutenske prehrane treba iskljuiti i
mlijeko s mlijenim proizvodima (zbog este popratne sekundarne intolerancije laktoze) koji se
naknadno (nakon cca 2 mjeseca) mogu ponovno uvesti u prehranu.
Svakako je nuno strogo i doivotno pridravanje bezglutenskoj dijeti zbog spreavanja
popratnih nutritivnih deficijencija (anemija/osteoporoza) i posljedinih razvoja malignoma
(limfom tankoga crijeva).
Potencijalno prisustvo mikro koncentracija glutena u industrijskim proizvodima koji nose
oznaku gluten-free ne utjee na pogoranje bolesti.
Ne treba zaboraviti kako novonastala situacija s uvoenjem stroge bezglutenske dijete
predstavlja veliki ivotni zaokret za bolesnika s mnogim nutricionalnim i socijalnim problemima.
Stoga je potrebna dosljedna edukacija i bolesnika i medicinskoga osoblja na ovu temu.
Svakako je potrebna nutritivna potpora prateih nutritivnih deficijencija (enteralni pripravci
prehrani, nadoknada eljeza, vitamina B12 i folne kiseline, nadoknada kalcija i vitamina D,
pojaana tjelesna aktivnost).

PRAENJE BOLESNIKA
Ve nakon 2 tjedna bezglutenske dijete moe se detektirati subjektivno poboljanje
bolesnika. Nakon 6-8 tjedana mogu se vidjeti znakovi poboljanja u KKS-u, vrijednostima eljeza,
vitamina B12 i folata u serumu bolesnika koji se dre bezglutenske dijete. U pravilu se simptomi
bolesti bre oporavljaju u odnosu na serologiju ili patohistoloki nalaz. Uestala je pojava
poveane osjetljivosti dojka u ena u prva tri mjeseca nakon uvoenja bezglutenske dijete.
Vrijednosti IgA tTG se postepeno normaliziraju kroz 3-12 mjeseci po uvoenju bezglutenske
dijete u osnovi se savjetuje prva kontrola nakon 6 mjeseci, a zatim svakih godinu dana.
Kontrolna EGD s biopsijom se vie rutinski ne savjetuje ve slui za evaluaciju bolesnika s
nezadovoljavajuim
odgovorom
na
bezglutensku dijetu. U sluaju detekcije

HDOD 2013

09.09.2013.

CELIJAKIJA

osteopenije/osteoporoze vrijede standardne preporuke za prevenciju, lijeenje i praenje ovih

stanja.

REFRAKTORNA BOLEST
Bolesnike koji imaju trajne simptome, pozitivnu serologiju i/ili patohistoloki nalaz nakon
dvije godine bezglutenske dijete nazivamo nonresponderima. Ovo se stanja javlja u <5%
bolesnika i moe biti posljedica:

nepridravanju bezglutenske dijete (najee)

nenamjernom izlaganju glutenu
alternativne/preklapajue dijagnoze
o intolerancija laktoze
o sindrom iritabilnoga crijeva
o sindrom bakterijskog prerastanja crijeva
o egzokrina insuficijencija guterae
o mikroskopski kolitis
refraktorni sprue
ulcerativni jejunitis/limfom (EATL)

Sve ove bolesnika svakako treba uputiti na pregled pedijatru/gastroenterologu.

ZAKLJUAK
Celijakija je puno ea bolest nego to smo mislili i uili. Javnozdravstveni je problem
irokih razmjera, ali veina sluajeva jo uvijek ostaje nedijagnosticirana. Neprepoznavanje
uestalih nespecifinih simptoma bolesti odgaa dijagnozu, a rana dijagnoza moe sprijeiti
komplikacije. Bezglutenska dijeta je jedina terapija, a u otkrivanju i lijeenju bolesnika s
celijakijom svakako ulogu mora imati multidisciplinarni tim.

HDOD 2013

10

09.09.2013.

CELIJAKIJA

REFERENCE
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

13.
14.
15.

Losowsky MS. "A history of coeliac disease". Dig Dis 2008; 26(2):11220.
Booth CC. History of celiac disease. BMJ 1989; 298:527.
Haas SV. Celiac disease, its specific treatment and cure without nutritional relapse.
JAMA 1932; 99:448.
Dicke WK. Simple dietary treatment for the syndrome of GheeHerter. Ned Tijdschr
Geneeskd 1941; 85:1715.
Dicke WK, Weijers HA, Van De Kamer JH. Coeliac disease. II. The presence in wheat of a
factor having a deleterious effect in cases of coeliac disease. Acta Paediatr 1953; 42:34.
Van De Kamer JH, Weijers HA, Dicke WK. Coeliac disease. IV. An investigation into the
injurious constituents of wheat in connection with their action on patients with coeliac
disease. Acta Paediatr 1953; 42:223.
Paulley JW. Observation on the aetiology of idiopathic steatorrhoea; jejunal and lymphnode biopsies. Br Med J 1954; 2:1318.
Petronzelli F, Bonamico M, Ferrante P, et al. Genetic contribution of the HLA region to
the familial clustering of coeliac disease. Ann Hum Genet 1997; 61:307.
Al-Toma A, Goerres MS, Meijer JW, et al. Human leukocyte antigen-DQ2 homozygosity
and the development of refractory celiac disease and enteropathy-associated T-cell
lymphoma. Clin Gastroenterol Hepatol 2006; 4:315.
Pietzak MM, Schofield TC, McGinniss MJ, Nakamura RM. Stratifying risk for celiac
disease in a large at-risk United States population by using HLA alleles. Clin
Gastroenterol Hepatol 2009; 7:966.
Shan L, Qiao SW, Arentz-Hansen H, et al. "Identification and analysis of multivalent
proteolytically resistant peptides from gluten: implications for celiac sprue". J.
Proteome Res.(2005)4 (5):173241
Stene L, Honeyman M, Hoffenberg E, Haas J, Sokol R, Emery L, Taki I, Norris J, Erlich H,
Eisenbarth G, Rewers M (2006). "Rotavirus infection frequency and risk of celiac
disease autoimmunity in early childhood: a longitudinal study". Am J Gastroenterol 101
(10): 233340.
Kagnoff M, Paterson Y, Kumar P, Kasarda D, Carbone F, Unsworth D, Austin R (1987).
"Evidence for the role of a human intestinal adenovirus in the pathogenesis of coeliac
disease". Gut 28(8):9951001.
Suman S, Williams E, Thomas P, Surgenor S, Snook J (2003). "Is the risk of adult coeliac
disease causally related to cigarette exposure?". Eur J Gastroenterol Hepatol
15(9):9951000.
Norris JM, Barriga K, Hoffenberg EJ, Taki I, Miao D, Haas JE, Emery LM, Sokol RJ, Erlich
HA, Eisenbarth GS, Rewers M. (2005). "Risk of celiac disease autoimmunity and timing
of gluten introduction in the diet of infants at increased risk of disease". JAMA
293(19):23432351.

HDOD 2013

11

09.09.2013.

CELIJAKIJA

16. Akobeng A, Ramanan A, Buchan I, Heller R (2006). "Effect of breast feeding on risk of
coeliac disease: a systematic review and meta-analysis of observational studies". Arch
Dis Child 91(1):3943.
17. Grodzinsky E. Screening for coeliac disease in apparently healthy blood donors. Acta
Paediatr Suppl 1996; 412:36.
18. Greco L, Percopo S. The coeliac disease task force "Free from Gluten," "Improved
knowledge to cure coeliac disease". Acta Paediatr Suppl 1996; 412:25.
19. Patel D, Kalkat P, Baisch D, Zipser R. Celiac disease in the elderly. Gerontology 2005;
51:213.
20. Sher KS, Fraser RC, Wicks AC, Mayberry JF. High risk of coeliac disease in Punjabis.
Epidemiological study in the south Asian and European populations of Leicestershire.
Digestion 1993; 54:178.
21. Rubio-Tapia A, Hill ID, Kelly CP, et al. ACG clinical guidelines: diagnosis and
management of celiac disease. Am J Gastroenterol 2013; 108:656.
22. Husby S, Koletzko S, Korponay-Szabo IR, et al. European Society for Pediatric
Gastroenterology, Hepatology, and Nutrition guidelines for the diagnosis of coeliac
disease. J Pediatr Gastroenterol Nutr 2012;54:136-160

HDOD 2013

12