Professional Documents
Culture Documents
Dzon Rols Prava Naroda PDF
Dzon Rols Prava Naroda PDF
Dzon Rols Prava Naroda PDF
[Knjiga br. 1]
WEB-SITE
www.narodnaknjiga.co.yu
E-MAIL
nknjiga@matgnet.com
alfankkl@ eunet.yu
Don Rols
Pravo naroda
Glavni i odgovorni urednik
Miliko Mijovi
Urednik
Radivoje Miki
Dizajn korica
Natalija Petrovi
Tehniki urednik
Jasmina ivkovi
Don Rols
Pravo naroda
S predgovorom
Bertrana Gijarma
NARODNA KNJIGA
ALFA
2001.
PREDGOVOR
Rolsovom normativnom shvatanju uvek se prebacivalo da zanemaruje nepravde do kojih dolazi izvan nacionalnih granica. Ovaj prigovor nalazi se u okviru na koji
emo obratiti ovde panju. U poetku svog dela Teorija
pravde , Rols kae da e se baviti samo jednim posebnim problemom pravde, jer e, kako kae, biti
zadovoljan ako bude mogao da formulie jedno
razumno shvatanje pravde prilagoeno osnovnoj strukturi drutva, koje mi zamiljamo (...) kao jedan zatvo2
ren sistem, izdvojen od drugih drutava .
On se od te vodee linije udaljuje samo onda kada
saeto ukazuje kako njegova doktrina drutvenog ugovora
1
politikoj kulturi demokratskog drutva, rolsovski je kontraktualizam istovremeno i valjan i stabilan unutar tog
posebnog drutvenog specifinog prostora. Iako se za izlaganje u Teoriji pravde smatralo da otkriva jednu univerzalistiku viziju, Rols je poeo da sada porie svaku normativnu pretenziju za drutva koja nisu ni liberalna ni
demokratska.
U svojim Amnesty Lectures iz 1993. godine, Rols je
pokuao da odgovori na razliita pitanja koje je izazvalo
njegovo gledanje. Pravo naroda", obiman tekst koji je iz
tih predavanja proiziao, ponovo preuzima ideju o prvobitnom meunarodnom (ne globalnom) poloaju, a koji je
ukratko bio predstavljen i u Rolsovoj Teoriji pravde. Ta
je ideja ovde dopunjena uzimanjem u obzir novog razvoja rolsovske doktrine: uvodi se razlikovanje izmeu razliitih tipova drutava, onih koja dele javnu demokratsku
kulturu (a koja se nazivaju liberalnim"), te drugih respektabilnih lanova drutva naroda, koje Rols naziva hijerarhijskim drutvima". U analizi u ovom tekstu nastoji se
istai vrednost veoma vanog pojma dostupnog univerzalizma. Potom se vri racionalna kritika pozicije koju razrauje Rols: im se prihvati vizija univerzalizma koju on
iznosi, primorani smo da dovedemo u pitanje ideju da pravo naroda moe da konstituie jedinstvenu kontraktualistiku poziciju, umesnu izvan granica nacionalnih demokratskih reima. Posebno treba osporiti opravdanje ljudskih
prava koje proizlazi iz statusa koji poseduje svaki narod
unutar drutva nacija, kao i Rolsovo odbijanje da proce8
10
delovanju, jer ovaj nije priznavao moralne razloge koji sainjavaju temelj nae osude. Oni smatraju da se neka osuda moe legitimno odnositi na nekog delatnika samo ako
ovoga moe motivisati moralni razlog koji zasniva sud
donet povodom njega. U suprotnom sluaju sudovi koji
isputaju element motivacije bili bi lingvistiki neispravni7. Postoji takode i jedan donekle razliit nain da se
formulie ova relativistika argumentacija. ak i ako univerzalistiki sudovi nisu lingvistiki neispravni, njih
odlikuje izvesna ispraznost: budui da nemaju nikakvu
osnovu u onome to je bitno za osobu protiv koje su
usmereni, oni su prosto osueni da budu zanemareni. Pa
ipak, ove primedbe su zasnovane na jednoj internalistikoj
viziji moralne motivacije, u kojoj samo poznavanje moralne objektivnosti daje razloge za delovanje. U eksternalistikoj viziji koju kontraktualizam preferira, bez obzira
to razlozi koje mi iznosimo ne motiviu recimo jednog
ubicu, sama ta injenica ne ugroava valjanost naeg
opravdanja. Naa elja da legitimizujemo nau moralnu
osudu izvesnih postupaka ne pretpostavlja da razlozi na
koje se mi oslanjamo mogu motivisati svakog oveka. U
kontraktualistikim kategorijama, da bi naa moralna osuda bila legitimna, dovoljno je da nijedna osoba privrena
ideji meuljudske saglasnosti, ne moe odbaciti razloge
koje mi iznosimo.
7
Michael Walzer, Inlerpretatinn and Social Criticism, Cambridge, Mass., Harvard University Press, 1987.
11
12
13
dato drutvo definie samo za sebe, pri emu procena delovanja putem neke filozofske teze neminovno deformie
moralne razloge ljudi10. to se tie razlikovanja izmeu
pravde kao minimalne moralnosti" i drugih drutvenih
delovanja, ona ima znaenje jedino spolja", jer bi bilo
nemogue odvojiti naela koja upravljaju tim posebnim
podrujem od celine moralnih normi onda kada zauzmemo
poziciju unutar drutva": s tog stanovita maksimalna
moralnost predstavlja temelj minimalnih normi"11. Kod
Volcera su i odbacivanje filozofske argumentacije i odbijanje da prizna specifinost pitanja, povezani sa veoma
krutim suprotstavljanjem onoga unutra" i onoga spolja"
u pitanju ljudskih zajednica. Ovo potonje i samo poiva
na implicitnoj pretpostavci moralne jednodunosti kakva
nikada nije postojala u realnim drutvima. Uostalom, kritika zasnovana na pravdi nije jedino delo stranaca koji
nedovoljno potuju razlike izmeu naroda; nju takoe
iznose oni iji se interesi ili zahtevi zanemaruju pri ustanovljenom drutvenom delovanju. Njihove primedbe se ne
odnose na tumaenje zajednikih znaenja" (shared meanings) njihovog drutva, ve na injenici da su postojea
drutvena delovanja suprotna pravdi. Oni opravdavaju
svoje zahteve pozivajui se na apstraktne teze i principe,
pri emu ne zasnivaju potonje na lokalnom shvatanju
10
14
15
(follow from) naela praktinog uma zajedno sa koncepcijama drutva i pojedinca, pri emu su i oni sami
ideje praktinog uma13.
Dok idealizam tvrdi da su moralne injenice proizvod
naeg rasuivanja, realizam negira taj stav smatrajui da
se moralne injenice same po sebi konstituiu. Rolsova
metaetika pozicija je indiferentna u pitanju proizvoenja
objektivnih injenica; ona objektivnost naela definie
jedino njihovom mogunou da budu predstavljeni kao
rezultat jedne procedure koja odraava strukturu i sadraj
ispravnog praktinog miljenja14.
Drugo obeleje konstruktivistikog gledanja na objektivnost, znaajno u kontekstu o kome govorimo, moe se
objasniti Rolsovim razlikovanjem izmeu dva dela konstruktivistike procedure. Po njegovom miljenju valjalo
bi razlikovati naela" od ideja" praktinog uma. Prvi
deo procedure bi na taj nain izraavao njenu osnovnu
strukturu, a drugi deo odgovarao idealima drutva i osobe,
idealima bitnim u upravljanju specifinim objektom. Procedura konstrukcije varirala bi u sadraju prema objektu
na koji se odnosi, tako da stvara objektivna naela prilagoena prirodi postavljenog normativnog problema. Jedinstvo odreene konstruktivistike doktrine moglo bi se meriti stabilnou njene strukture, kao i odgovarajuim karakterom sleda koji povezuje njene razliite primene15.
13
14
15
16
nie demokratsko graanstvo kao ravnopravnost pojedinaca u odnosu na posedovanje tih sposobnosti. Prvobitni poloaj ipak moe logino odraavati i druge ideje. Drugim
recima, filozofska teza o kontraktualizmu moe se povezati i sa drugim objektivnim dobrima osim posedovanja dve
osnovne moralne sposobnosti. to se tie druge funkcije
javne politike kulture, ona je drugog reda i proistie iz
liberalne prirode naela koja su opravdana povezivanjem
kontraktualizma sa posebnim odreenjem blagostanja.
Ovaj koncept omoguuje jednom liberalnom shvatanju da
obezbedi vlastitu stabilnost ostvarujui liberalni ideal politikog legitimiteta. U stvari, nuno je da kontraktualizam
opravdaju svi u meri u kojoj on omoguuje opravdanje
sutinskih liberalnih naela. Dakle, pozivanje na javnu
politiku kulturu je u ovom sluaju sredstvo da se politika teza o prirodi pravde uini kompatibilnom sa liberalizmom koji ona opravdava.
Rols priznaje strateki, ali ne i sutinski karakter pojma politike kulture, tvrdei da se razliite definicije dobra mogu povezati sa prvobitnim poloajem. Teorija pravde kao pravinosti, koju predstavlja prvobitni poloaj,
moe da bude univerzalna u svom dometu" zato to jedino struktura kontraktualizma (filozofska norma pravinog
reciprociteta) mora da ostane konstantna: njen sadraj
treba biti prilagoen objektu za koji se nastoje specifikovati naela pravde. Posedovanje temeljnih moralnih sposobnosti samo je posebna formulacija kontraktualizma prilikom postavljanja pitanja o pravednosti osnovne strukture
20
demokratskih drutava. Ovo dobro ne definie sutinu humaniteta kao Kantov isti praktini um, a ne predstavlja
ni izvor univerzalnog autoriteta naela pravde.
21
22
Ibid.
ibid.
23
24
25
26
analiza je zasnovana na pretpostavci prema kojoj relevantne moralne osobe jesu dobro ureena drutva. Ali i sam
pojam drutva, kao i naroda, izvor je tekoa: postoje
ljudi, na primer izgnanici ili apatridi, za koje nije lako
utvrditi kojem drutvu pripadaju: da li su ovi pojedinci
lieni zatite koju pruaju ljudska prava jer nisu lanovi
odreenog drutva? ak i ako bi se takvi empirijski problemi mogli resiti raznim definicijama, ostala bi glavna tekoa koju predstavlja protiv-intuitivni karakter Rolsovog
opravdanja. Mi obino ljudska prava ne smatramo posledicom onoga to drutva duguju jedna drugima, ve pre
svega onoga to mi, kao ljudska bia, dugujemo drugim
ljudskim biima, nama u osnovi slinima.
Drugi tip kritike istie unutranju nategnutost rolsovskog opravdanja. Prva protivrenost javlja se u samom
izlaganju ljudskih prava. Rols veruje da u opravdanju
ljudskih prava moe izbei svako pozivanje na neko shvatanje osobe - shvatanje za koje smatra da e nuno biti
predmet sporenja - te nastoji da zaobie prepreku zamenjujui je idejom drutva kao respektabilnog lana drutva
naroda. Nije izvesno da ovo filozofsko opravdanje moe
dati eljene rezultate. Iz Rolsove stvarne kritike utilitarizma nauili smo da moralnosti opteg dobra uglavnom ne
nude koncepciju individualnih prava, jer meaju nepristrasnost i bezlinost. Pozivanje na proceduru odreivanja
opteg dobra (koje stoji u vezi sa zahtevom za iskrenou
upravljaa) takoe kao da ne moe da zasnuje slobode.
Rols objanjava da razliiti glasovi mora da se uju" da
27
bi upravljai mogli iskreno da veruju da njihovo shvatanje dobra nije sasvim nerazumno. Ipak nije jasan razlog
zbog ega bi to bilo tako, jer bi najbolje sredstvo da se
upozna i shvati opte dobro bilo da se uje glas boji, a
to je povlastica samo kompetentnih slualaca. Ipak je
mogue da Rolsovo opravdanje ne zavisi od opteg znaenja izraza opste dobro", kao ni od znaenja sredstava za
odreenje njegovog sadraja. Moda je potrebno tumaenje tih pojmova koje nije previe udaljeno od tumaenja
liberalnih shvatanja: hijerarhijska drutva zapravo treba da
budu respektabilni lanovi drutva naroda zajedno sa liberalnim drutvima. Ako je to Rolsova pretpostavka, izgleda da je nuna i koncepcija onoga to se duguje svakoj
osobi, i to kao implicitna pozadina njegovog opravdanja
ljudskih prava. Rolsova strategija, dakle, vodi u neku
vrstu orsokaka: ideja o superiornom" prvobitnom poloaju nije prilagoena zasnivanju temeljnih prava, osim
ukoliko se ne pretvori u potvrdu jednog shvatanja osobe
koju je Rols nastojao da izbegne.
Ovde pronalazimo drugu vrstu unutranje protivrenosti
koja proizlazi iz prava naroda, a koje stoji izmeu tog
dela rolsovske teorije i ostatka misaone graevine. Pri
konstruisanju prava naroda, Rols ne razdvaja dve
etape u teoriji pravde (etape moralnog opravdavanja
principa i etape kontrole koncepcije), razdvajanje koje
je smatrao presudnim u sluaju interne pravde. Ovo
razdvajanje bi omoguilo da se opravdanje principa ne
28
smatra rezultatom kompromisa izmeu moralnih doktrina:i. Kada ispituje pluralizam politikih doktrina
koje mogu da poslue kao osnova univerzalnih prava,
a ne samo pluralizam obuhvatnih doktrina jednog te
istog drutva, Rols menja strategiju: sadraj principa
pravde i njeno opravdanje odreeni su onim to dati
tip drutva (onaj koji predstavljaju hijerarhijska drutva) moe da prihvati. To znai da realistika razmatranja imaju prednost nad moralnim idealom u opravdavanju naela pravde. U svom izlaganju prava naroda, Rols status-u quo pridaje (to je prihvatljivo za
odreene uesnike) mnogo vei znaaj nego u sluaja
interne pravde, a osnove veoma ogranienog karaktera
univerzalnih jemstava bolje se shvataju.
29
30
kih ideala ne povlai sa sobom mnogo posledica. Mi naime elimo da saznamo ono to ljudska bia, a ne graani
demokratskog drutva, duguju jedna drugima. Politiki liberalizam onemoguuje upotrebu demokratskih ideala, ali
nikako ne podrazumeva reenje prava naroda. Slobodan
javni razum nas vodi do opravdavanja temeljnih prava
pozivanjem na normu pravinog reciprociteta povezanu sa
odreenim shvatanjem linosti koje nije svojstveno zapadnim drutvima. Ovo shvatanje je definisano minimalnom
specifikacijom prihvatljivom za sve ljudske interese. To je
osnova globalnog minimalnog" prvobitnog poloaja u
kome uesnici poznaju samo najosnovnije interese onih
koje
predstavljaju.
Takva minimalna definicija je mogua, jer su neop-
31
ija u svim reimima. Za strah se, bez ikakvog ogranienja, moe rei da je isto tako univerzalan koliko
psiholoki25.
Iz ovog shvatanja proistie vizija ljudskih prava koja,
kada je re o pojedincima, ukljuuje pravo na ivot (sa
odgovarajuim sredstvima za odranje), pravo na otpor
torturi, kao i pravo na delotvorna sredstva kontrole nad
dravama kojima su pojedinci potinjeni26. Ona se moe
pokazati spojiva sa jednom vizijom osoba za koje se smatra da su lanovi jedne grupe, ali ako to nije sluaj, to bi
jednostavno znailo da se asocijativno shvatanje linosti
treba napustiti jer je nepomirljivo sa temeljnim naelima
ljudske pravde. Izgleda da ova vrsta opravdanja ljudskih
prava moe pre da ostvari refleksivnu ravnoteu sa naim
ostalim dobro odmerenim uverenjima, nego to je to rolsovsko shvatanje prava naroda. tavie, ona izgleda vie
u skladu s Rolsu dragom metodom opravdavanja, a u kojoj se test konsenzusa preko podudaranja" moralnih doktrina obavlja tek u drugom stadijumu predstavljanja teori25
32
27
34
36
Izbegavanjem relativizma se zapravo tvrdi da je filozofska teza o sadraju pravde invarijantna: ako smo kontraktualisti, nemogue nam je da smatramo pravednima
naela nespojiva sa pravinom filozofskom normom recipronosti, a koju predstavlja prvobitni poloaj. U zapadnim drutvima mogue je formulisati sadraj te filozofske
teze zahvaljujui shvatanjima osobe i drutva, shvatanjima
koja se podrazumevaju u javnoj politikoj kulturi. Pa ipak,
povezivanje te filozofske norme i ovih ideja ne iscprljuje
resurse kontraktualizma. Sa tom normom meulinih odnosa na umu, na je zadatak da analiziramo politiku kulturu jednog drugog drutva u cilju da tu pronaemo - u
obliku implicitnih ideala - osnovu primene te norme. Nije
izvesno da je taj sadraj istovetan u svim drutvima, ali
bogatstvo politikih kultura nam omoguuje da budemo
razumni optimisti u pogledu mogunosti da u njima identifikujemo ideale koji sadre ideju pravine recipronosti.
Igrajui ulogu drutvenih kritiara, mogli bismo pomiriti
cilj izbegavanja moralnog relativizma sa potovanjem razlika izmeu drutava. Naravno, ako politika kultura na
alost ne sadri nijedan neophodan resurs za primenu
norme pravine recipronosti, ne bi nam preostalo nita
drugo nego da zakljuimo da je ona u biti slaba, a da se
ta slabost verovatno moe pripisati dubokom uticaju jedne
ideologije, koja doputa jednoj od grupa drutva da na sistematian nain nametne vlastite interese.
Uzme li se za ozbiljno rolsovska vizija univerzalizma
koji se ne moe razdvojiti od konstruktivistikog shvata-
37
38
Pravo naroda
39
se odnosi na naela i norme meunarodnog prava i njegovu primenu. U 58. odeljku moje knjige pokuao sam da
ukazem na nain kako se pravo naroda moe ustanoviti
na osnovu shvatanja pravde kao pravinosti, a sa ogranienim ciljem reavanja nekih pitanja povezanih s pojmom
pravednog rata. Prikaz ovog prava u ovom predavanju
pokriva iru oblast, pri emu razmatram i ulogu ljudskih
prava. Iako je shvatanje pravde koje koristim u tu svrhu
optije nego shvatanje pravde kao pravinosti, ono ostaje
povezano sa doktrinom drutvenog ugovora. Procedura
konstrukcije, kao i njeni razliiti stadijumi, umnogome su
slini u oba sluaja.
Drugi cilj predavanja je objanjenje dometa politikog
liberalizma u sluaju kada se jedno liberalno politiko
shvatanje pravde proiri na pravo naroda. Posebno se pitamo kakav oblik u tom kontekstu dobija tolerantnost drutava koja nisu liberalna. Tiranski i diktatorski reimi zaelo ne mogu biti prihvaeni kao dostojni lanovi jednog razumnog drutva naroda. Ali isto tako se ne moe razumno zahtevati od svih reima da budu liberalni, jer u protivnom ni samo pravo naroda ne bi bilo izraz liberalistikog naela tolerantnosti prema drugim razumnim
nainima ureivanja drutva, kao ni liberalistikog nastojanja da se pronae osnova za sporazum izmeu razumtaj nain; (3) njegov sadraj je izraen izvesnim temeljnim idejama
koje se smatraju implicitnim u politikoj kulturi liberalnog drutva.
Pogledati moj rad Polilical Liberalism (New York: Columbia
University Press, 1993), str. 11-15.
40
41
42
43
44
45
46
48
Bilo bi nepravedno prema Klauzevicu da ne dodamo da interesi jedne drave, prema njegovom miljenju, mogu ukljuivati moralne
ciljeve bilo koje vrste, a ciljevi rata mogu biti odbrana demokratskih
reima protiv tiranskih, kao to se otprilike desilo tokom Drugog svetskog rata. Za njega, politiki ciljevi nisu deo teorije rata, iako su uvek
prisutni i mogu uticati na voenje rata. O ovome, pogledati poune
opaske Petera Pareta, ,,Clausewitz", u Peter Paret (ed.), The Makers
of Modem Strategy (Princeton, N.J.: Princeton Universitv Press,
1986), str. 209-213. Shvatanje opisano u mom tekstu karakterie raison d'Etat slian onome koji je u praksu eleo da uvede Fridrih
Veliki. Tako barem kae Gerhard Ritter u Frederick the Great, prev.
Peter Paret (Berkelev: California Universitv Press, 1968). Pogledati
poglavlje 10, kao i opasku na strani 197.
49
50
51
i raspraviti pitanje da li, i u kojem obliku, drave i narodi treba uopte da postoje? Neki autori o kojima u kasnije podrobnije govoriti, smatraju da konstruktivistiko shvatanje drutvenog ugovora treba upravo to da ima za pretpostavku, a to bi od samog poetka dalo univerzalnost.
Ne verujem da postoji jasan a priori odgovor na to
pitanje. Moramo da isprobamo razliita reenja i odmerimo njihove prednosti i nedostatke. Budui da u razradi
shvatanja pravde kao pravinosti poinjem od unutranjeg
drutva, krenuu odatle pretpostavljajui da ono to je do
sada uinjeno jeste manje ili vie korektno. Nastavljam
dakle svoje razmiljanje od take do koje sam ve doao,
budui da to kao da daje dobro polazite za proirenje na
pravo naroda. Dopunski razlog za takav postupak jeste to
to narodi kao konstituisana tela, organizovana od strane
njihovih drava, postoje u ovom ili onom obliku u itavom svetu. U istorijskom smislu, sva naela i norme za
pravo naroda, moraju, da bi se mogli ostvariti, biti prihvatljivi za promiljeno javno mnjenje naroda i njihovih
politikih vlasti.
Pretpostavimo, dakle, da smo lanovi jednog dobro
ureenog drutva (ak ako u stvarnosti to i nije sluaj).
Naa uverenja u stvarima pravde su gotovo ista kao i ona
kod graana (ako oni postoje) porodice drutava koja su
dobro ureena liberalnim shvatanjima pravde, drutava
koja imaju sline drutvene i istorijske preduslove kao naa. U njima postoji isti onaj tip razloga kakav je i na za
potvrdu vlastitog oblika vladavine. Ovo isto razumevanje
52
54
nih drutava. U prvoj upotrebi prvobitnog poloaja, njegova funkcija kao naina predstavljanja takva je da on
izraava ono sto mi smatramo - vi i mi, ovde i sada40 pravinim uslovima pri kojima njegovi uesnici, inae
predstavnici slobodnih i ravnopravnih graana, odreuju
uslove saradnje koji upravljaju osnovnom strukturom njihovog drutva. Budui da taj poloaj podrazumeva veo
neznanja, on izraava i ono to mi smatramo prihvatljivim
ogranienjima razloga za usvajanje politikog shvatanja
pravde. Shvatanje koje e uesnici usvojiti, odreuje,
dakle, shvatanje pravde koje vi i ja, ovde i sada, smatramo pravinim i zasnovanim na najboljim razlozima.
Postoje tri sutinski znaajna uslova: 1. prvobitni
poloaj predstavlja uesnike (ili graane) pravino, ili
razumno; 2. on ih predstavlja kao racionalne delatnike; 3.
on ih predstavlja kao pojedince koji su sposobni da
odluuju izmeu dostupnih naela na osnovu prikladnih
razloga. Valja utvrditi da su ta tri uslova zadovoljena i to
posmatrajui da li su graani pravino ili razumno predstavljeni, i to simetrinou ili jednakou poloaja njihovih predstavnika u prvobitnom poloaju. Graani su predstavljeni kao racionalni delatnici na osnovu cilja da njihovi predstavnici treba da uine to vie mogu radi ostvarenje njihovih sutinskih interesa kao osoba. I konano,
oni su predstavljeni kao pojedinci koji odluuju u korist
40
Nota bene: Vi i ja" smo sada i ovde" graani istog liberalnog demokratskog drutva i razraujemo liberalnu koncepciju
pravde o kojoj je re.
56
izvesnih principa iz prikladnih razloga: veo neznanja spreava njihove predstavnike da navode neodgovarajue razloge, kada se zna cilj predstavljanja graana kao slobodnih i jednakopravnih osoba.
U sledeem stadijumu, kada se prvobitni poloaj
koristi da se jedno liberalno shvatanje proiri na pravo
naroda, on je sredstvo predstavljanja jer izraava ono to
mi - vi i ja, ovde i sada41 - smatramo pravinim uslovima u kojima uesnici, sada predstavnici drutava koja su
dobro ureena na osnovu liberalnih shvatanja pravde,
moraju da formuliu pravo naroda i pravedne uslove njihove saradnje.
Prvobitni poloaj je postupak predstavljanja jer su,
kao i ranije, slobodni i ravnopravni narodi predstavljeni
kao delatnici koji su u isto vreme situirani i razumno i
koji su racionalni, te koji donose odluke na osnovu
pogodnih razloga. Uesnici za koje se smatra da su predstavnici demokratskih naroda jesu situirani simetrino, a
narodi koje oni zastupaju predstavljeni su razumno. Osim
toga, uesnici vre svoj izbor izmeu naela koja su
raspoloiva za pravo naroda pozivajui se na osnovne
interese demokratskih drutava, u skladu sa nainom na
koji ih liberalna naela unutranje pravde definisu ili pretpostavljaju. Konano, uesnici se nalaze iza vela neznanja: njima, na primer, nije poznata veliina teritorije, broj
stanovnika, kao ni relativna snaga naroda ije osnovne
interese predstavljaju. Iako znaju da ostvarenje razumno
41
57
povoljnih uslova ini demokratiju moguom, oni ne poznaju ni obim njihovih prirodnih resursa, ni nivo njihovog
ekonomskog razvoja, niti uopte imaju bilo kakvu informaciju te vrste. Ovi uslovi odraavaju ono to bismo mi,
lanovi drutava koja su dobro ureena preko liberalnih
shvatanja pravde, prihvatili - ovde i sada - kao osnovne
uslove saradnje izmeu naroda koji se smatraju slobodnim
i ravnopravnim. U tom drugom stadijumu upotrebljavamo
prvobitni poloaj kao postupak predstavljanja na isti nain
kao to smo to inili u toku prve etape.
Pretpostavljam da e razrada prava naroda za demokratska liberalna drutva za rezultat imati jedino usvajanje
izvesnih poznatih naela pravde, kao i da e omoguiti
razliite oblike kooperativnog udruivanja izmeu demokratskih naroda, a ne jednu svetsku dravu. Ovde sledim primer Kanta, koji u svom delu Projekt venog mira
(1795), pretpostavlja da bi svetska drava - pod kojom
smatram jedinstveni politiki reim sa legalnim ovlaenjima koje normalno vri centralna vlada - bila ili globalni
despotizam, ili krhko carstvo rastrgnuto stalnim graanskim ratom jer razna podruja ili narodi pokuavaju da
ostvare politiku autonomiju42. Mogue je pak, kao to u
pokuati da kasnijem obrazloim, da postoje i mnoge vrste
42
Kant u svom delu Projekt venog mira (VIII: str. 367), kae:
Ideja meunarodnog prava pretpostavlja recipronu nezazvisnost
susednih i posebnih drava, lako i ovaj uslov jeste stanje rata (ukoliko federativna zajednica ne sprei izbijanje neprijateljstava), ovo je
ipak bolje nego stapanje drava pod jednom dominantnom silom, a to
58
razliitih organizacija, potinjenih sudu prava demokratskih naroda, a ija je uloga da reguliu saradnju izmeu
tih naroda, pri emu imaju odreene dunosti. Neke od
tih organizacija (npr. Ujedinjene Nacije) mogu imati pravo
da izriu osudu unutranjih institucija koja kre ljudska
prava, a u krajnjim sluajevima, da ih kanjavaju nametanjem ekonomskih sankcija, pa ak i da vojno interveniu.
Ova ovlaenja dele svi narodi, a njihovo polje primene
jesu njihove unutranje stvari.
Ukoliko je sve to ispravno, smatram da e naela
pravde izmeu slobodnih i demokratskih naroda ukljuivati izvesna poznata naela koja su odavno priznata kao sastavni deo prava naroda, a u koje spadaju i sledea naela:
1. Narodi (kao organizovani od strane njihovih
drava) jesu slobodni i nezavisni i njihovu slobodu i nezavisnost moraju da potuju ostali narodi;
bi se zavrilo u univerzalnoj monarhiji. Zakoni uvek gube na snazi
ono to vlada drava dobija na veliini; bezduni despotizam zapada
u anarhiju poto je uguio seme dobroga". Ovaj stav prema univerzalnoj monarhiji delili su i drugi autori XVIII veka. Pogledati na
primer, Hjumovo delo On the Balance of Power" (1752). F. H.
Hinslev, u delu Power and the Pursuit of Peace (Cambridge, England:
Cambridge Universitv Press, 1966), str. 162 i dalje, spominje i Monteskjea, Voltera i Gibona. Hinsli takoe pouno raspravlja o Kantovim
idejama u etvrtom poglavlju. Pogledati i Patrick Riley, Kani' s
Political Philosophy (Towanda, Pa.: Rovvman and Litlefield, 1983),
poglavlja 5 i 6. Tomas Nejdel (Thomas Nagel) u svom spisu Equality
and Partiality (New York: Oxford University Press, 1991), str. 169 i
dalje, str. 174, daje jake razloge kao podrku istom miljenju.
59
60
prava, on nije primeren u sluaju drutava u stanju nereda u kojima su ratovi i teke povrede ljudskih prava
endemske pojave. Isto tako, pravo na nezavisnost i
samoodreenje postoji samo u izvesnim granicama koje
treba da budu odreene pravom naroda. Na taj nain, nijedan narod ne poseduje pravo na samoodreenje ili na secesiju po cenu porobljavanja drugog naroda44, isto kao to
nijedan narod ne sme odbaciti osudu koju mu izrie svetsko drutvo kada njegove unutranje institucije kre ljudska prava neke manjine. Njegovo pravo na nezavisnost ne
predstavlja tit protiv osude, pa ak ni protiv prinudne
intervencije ostalih naroda u ozbiljnim sluajevima.
Postojae, dakle, odreeni principi stvaranja i ureivanja federacija (asocijacija) naroda, isto kao i standardi pravinog postupanja u trgovini i drugim vrstama saradnje.
Treba predvideti izvesne mere uzajamne pomoi izmeu
naroda u sluaju gladi ili sue, a ako se to moe ostvariti, kao to i treba da bude, odredbe kojima se omoguuje
da u razumno razvijenim liberalnim drutvima osnovne
45
potrebe ljudi budu zadovoljene . Ove odredbe specifikuju
44
61
oblici pomoi u nekim situacijama, a one e u svojoj strogosti zavisiti od ozbiljnosti datog sluaja.
Vana uloga politike vlasti, ma koliko sa istorijskog
stanovita mogle izgledati arbitrarne granice nekog
drutva46, jeste da bude predstavnik i stvarni delatnik
jednog naroda. Narod preuzima odgovornost za svoju teritoriju i brojnost svog stanovnitva, kao i za ouvanje
integriteta svoje okoline i sposobnosti da se sam odrava.
Ova ideja podsea na trenutak ustanovljenja vlasnitva:
ukoliko se nekom delatniku ne nametne odgovornost za
ouvanje nekog dobra, kao i nunost nadoknade eventualne tete, postoji tenja da to dobro propadne. U ovom
sluaju to dobro jeste teritorija odreenog naroda i njegova sposobnost da se odri; delatnik je politiki organizovan narod. On je obavezan da prizna da ne srne nadoknaivati svoju neodgovornost u brizi za svoju teritoriju i
u ouvanju prirodnih resursa preduzimanjem ratnih pohobode, kao i mogunosti u drutvu. One ukljuuju ekonomska sredstva, kao i institucionalna prava i slobode.
46
62
63
bert Rotberg and Theodor Rabb, (eds.), The Origin and Prevention of
64
65
tvo demokratskih naroda koja poseduju sve temeljne institucije, koje su dobro ureene na osnovu liberalnih shvatanja pravde (ali ne nuno na osnovu istog shvatanja), biti
stabilno na adekvatan nain, u napred definisanom smislu. Nacrt prava takvih naroda izgleda stoga da zadovoljava uslov politikog realizma, koga pak postavlja onaj
uslov koji zahteva da shvatanje bude stabilno iz pogodnih
razloga.
Treba rei da ono to nazivam Dojlovim zakonom
vredi kada se radi o dobro ureenim i dobro ustanovljenim liberalnim demokratijama, koje predstavljaju sile, a da
pritom nisu dominantne. Razlozi valjanosti tog zakona
(pod pretpostavkom da je valjan), mogu se uskladiti sa
postojeim demokratijama, u kojima su prisutne nepravednost i oligarhijske tenje, a koje esto tajno interveniu u
manjim zemljama gde su demokratski reimi slabije ustanovljeni i manje vrsti nego njihov. 0 tome svedoi obaranje od strane Sjedinjenih Amerikih Drava demokratske vlade Aljendea u ileu, Arbenca u Gvatemali, Mosadeka u Iranu, a neki e dodati i sandinista u Nikaragvi.
Ma kakve da su vrline tih reima, dravna birokratija je
mogla da povede tajne operacije protiv njih na podsticaj
oligarhijskih interesa, bez znanja javnosti ili kritike koja
bi dola od strane ove, pri emu je ta javnost zapravo stavljena pred svren in. Sve je to bivalo olakano udobnim pribegavanjem argumentu o nacionalnoj bezbednosti,
koji je u situaciji suparnitva izmeu supersila u doba hladnog rata omoguio da se ovi demokratski sistemi neo-
66
pravdano smatraju opasnou. Iako demokratski narodi nisu ekspanzionistiki, oni brane svoju bezbednost, ime oligarhijska vlada moe lako manipulisati u razdoblju suparnitva da bi opravdala tajne intervencije u sluaju da se
one razotkriju52.
Ovaj nacrt prava demokratskih naroda mogao bi biti
prihvatljiv pod uslovom da mi, kao graani liberalnih
drutava, moemo da branimo principe i stavove tog prava
nakon zrelog razmiljanja. Morali bismo da budemo
sposobni da tvrdimo da doktrina prava naroda, koja govori o odnosima izmeu drutava, bolje nego ijedna druga
doktrina, povezuje u skladnu celinu naa' politika uverenja i nae dobro odmerene moralne sudove svih nivoa
optosti, to jest i one najoptije i one posebnije.
67
tip drutva - koji u ja nazvati hijerarhijskim drutvom a potom da se odredi pod kojim uslovima drutvo te vrste
jeste dobro ureeno. Cilj nam je da proirimo pravo naroda na dobro ureena hijerarhijska drutva, i da pokaemo
da ona prihvataju isto pravo naroda kao i ono koje odobravaju liberalna drutva. Ovo pravo koje dele dobro ureena drutva, liberalna i hijerarhijska, odreuje sadraj
idealne teorije. Ono specifikuje tip drutva dobro ureenih
naroda koje svaki narod treba da eli, a postavlja i regulativni cilj njihove spoljne politike. Njegova nuna posledica, a to je za nas vano, jeste da neliberalna drutva
moraju potovati ljudska prava.
Da bismo sve to pokazali, postupiemo na sledei nain. Najpre iskazujemo tri zahteva koje hijerarhijski reim
mora da zadovoljava da bi bio dobro ureen. Jasno je da
ispunjenje tih uslova samo po sebi ne stvara liberalni
reim. Potom emo se uveriti da li su, u prvobitnom poloaju sa velom neznanja, predstavnici hijerarhijskih dobro
ureenih reima razumno situirani, da li su racionalni i
motivisani dobrim razlozima. Prvobitni poloaj je i ovde
postupak predstavljanja radi usvajanja prava izmeu hijerarhijskih naroda. I konano, pokazujemo da e u prvobitnom poloaju, predstavnici hijerarhijskih dobro ureenih
drutava usvojiti isto pravo naroda kao i ono koje usvajaju predstavnici liberalnih drutava. Ovo pravo slui kao
zajedniko pravo za jedno pravedno politiko drutvo dobro ureenih naroda.
Prvi od tri uslova da bi neko hijerarhijsko drutvo
bilo dobro ureeno, jeste da je ono privreno miru i da
68
69
70
57
72
73
laenu religiju. Pa ipak, da bi bilo dobro ureeno, od sutinskog je znaaja da nijedna vera nije progonjena, i da
nijednoj osobi nisu uskraeni drutveni i graanski uslovi
koji omoguavaju upranjavanje vere u miru i bez straha59. Jednako je neophodno, na osnovu nejednakosti verskih sloboda, ako ne i iz drugih razloga, da hijerarhijsko
drutvo dopusti pravo na emigraciju60. Ovde pobrojana
prava se smatraju ljudskim pravima. U petom delu, vratiemo se na njihovu ulogu i njihov status.
Institucionalna osnova koja ujedinjuje tri zahteva
moe imati vie oblika. Ovo zasluuje da se istakne poto
sam razmatrao jedino sluaj religije. Ne nastojimo da
opisujemo sve mogue oblike drutvenog poretka koji su
spojivi sa statusom respektabilnog lana jednog razumnog
drutva naroda. Iskazali smo pre svega tri nuna uslova
za lanstvo u jednom razumnom drutvu naroda, a potom
smo na primeru dokazali da ovi uslovi ne zahtevaju da
drutvo bude liberalno.
Ova napomena dopunjuje opis zahteva koji se postavljaju osnovnim institucijama jednog dobro ureenog hijejesu shvatanja koja se nalaze u tom prostoru i nisu nerazumne. 0
ovom pogledati moj spis Political Liberalism, predavanje II, deo 3.
59
O vanosti ovoga, pogledati Judith Shklar. Ordinary Vices
(Cambridge, Mass.: Harvard Universitv Press, 1984), spis u kome ona
predstavlja ono to naziva liberalizmom straha". Pogledati posebno
uvod i poglavlja li 6, Ona je jednom nazvala ovu vrstu liberalizma
liberalizmom stalnih manjina". Pogledati njen spis Legalism (Cambridge, Mass.: Harvard Universitv Press, 1963), str. 224.
60
pravo.
74
rarhijskog drutva. eleo sam da dam nacrt jednog shvatanja pravde koje, iako udaljeno od liberalnih shvatanja,
ipak poseduje karakteristike koji drutvima upravljanim na
taj nain daje moralni status nuan da bi ona bila respektabilni lanovi jednog dobro ureenog drutva naroda. Vano je uoiti, kao to sam istakao, da ugovor o pravu naroda koji jami ljudska prava nije ugovor koji mogu sklopiti jedino liberalna drutva. Sada treba da potvrdimo taj
stav.
Hijerarhijska drutva su dobro ureena u skladu sa
njihovim vlastitim shvatanjima pravde61. Budui da je tome tako, njihovi,e predstavnici u prikladnom prvobitnom
poloaju usvojiti iste one principe, o kojima smo ranije
govorili, a koje e usvojiti i predstavnici liberalnih drutava. Predstavnici svakog hijerarhijskog drutva shvatie
interese tog drutva u skladu sa shvatanjem pravde u tom
drutvu, ili u skladu sa nainom kako ih to shvatanje pretpostavlja. Ovo nam omoguuje da kaemo da je prvobitni poloaj i u ovom sluaju postupak predstavljanja.
Dva stava upravo su to potvrdila. Kao prvo, imajui
u vidu shvatanje pravde koje za cilj ima opte dobro,
shvatanje prihvaeno u jednom hijerarhijskom drutvu, kaemo da se uesnici staraju o dobru drutva koje predstavljaju, isto kao i njegovoj sigurnosti koju jame zakoni
protiv rata i agresije. Oni se isto tako staraju oko korisnosti trgovine i meunarodne pomoi u vremenu oskudice.
61
75
Sve ovo doprinosi zatiti ljudskih prava. Mogue je imajui sve to u vidu rei da su predstavnici hijerarhijskih drutava racionalni. Iz drugog stava proizlazi da oni ne pokuavaju da proire svoje verske i filozofske doktrine na
druge narode ratom ili agresijom, kao i da potuju civilni poredak i integritet ostalih drutava. Oni dakle prihvataju - kao to bismo vi i ja to prihvatili62 - stav da je prvobitni poloaj izmeu naroda pravedan, te podravaju pravo
naroda koje su usvojili njihovi predstavnici, jer ono specifikuje pravedne odnose politike saradnje izmeu drutava. Shodno tome, predstavnici su racionalno situirani, a to
je dovoljno da se prvobitni poloaj koristi kao postupak
predstavljanja u proirenju prava naroda na hijerarhijska
63
drutva .
Napominjem da sam pretpostavio da uesnici kao
predstavnici naroda moraju da budu situirani na ravnopravan nain, ak i ako shvatanje pravde hijerarhijskog
drutva koje oni predstavljaju doputa bitne nejednakosti
izmeu njegovih lanova. Ono moe na primer da ne
dozvoljava jednaku slobodu savesti nekima. Tu ipak ne
postoji nikakva protivrenost: narod koji iskreno zagovara
jedno neliberalno shvatanje pravde ipak moe smatrati da
62
76
77
pristup tom pitanju, ili pak, kao to sam ja uinio, polaenje od razliitih drutava okrenutih ka spolja, dovelo do
razliitih rezultata. U krajnjoj liniji, mogue je da e se
doi do istog prava naroda u oba sluaja. Tekoa sa jednim sveobuhvatnim ili globalnim prvobitnim poloajem,
jeste to to je tu upotreba liberalnih ideja problematina,
jer u tom sluaju sve osobe, ma kakvo bilo njihovo drutvo i njihova kultura, tretiramo kao slobodne i ravnopravne pojedince, kao razumne i racionalne ljude, to jest takve kakvi se oni shvataju u liberalnim koncepcijama. To
osnovu prava naroda suvie ograniava.
Miljenja sam zato da je bolje sluiti se jednom uzlaznom procedurom sa dva nivoa65, poev od naela pravde
za osnovnu strukturu internog drutva, napredujui do
proirenja prava naroda. Takvim postupanjem, spoznaja
naina na koji su narodi i njihove vlasti delovali u istoriji, daje nam uputstvo kako dalje da postupamo i sugerie
pitanja i mogunosti o kojima inae ne bismo ni razmiljali. Pa ipak, tu se radi samo o jednom metodolokom
pitanju, pri emu se ne reava nijedan sutinski problem.
Sutina zavisi od onoga to e zaista moi da se razradi.
65
78
79
dak potovati ljudska prava. Ova drutva na taj nain podravaju jedno pacifiko drutvo naroda i od toga imaju
koristi kao i liberalna drutva. Sva ona imaju zajedniki
interes da promene nain na koji je politika izmeu naroda - rat i pretnje ratom - voena do danas.
U skladu s reenim moemo smatrati da ovo proireno pravo naroda jeste korektno i opravdano. Ovaj temeljni stav zasluuje da ga istaknemo: ne postoji nikakva
bitna razlika izmeu naina na koji je pojam pravde kao
pravinosti razraen u unutranjem sluaju u Teoriji
pravde, i naina na koji je pravo naroda razraeno na
osnovu optih liberalnih ideja pravde. U oba sluaja koristimo istu temeljnu ideju o razumnoj proceduri konstrukcije u kojoj racionalni delatnici, pravino situirani (tj. uesnici kao predstavnici u prvom sluaju graana, a u drugom drutava), biraju naela pravde za bitan predmet, bilo
da se radi o unutranjim institucijama ili zajednikom pravu naroda. Kao i uvek, uesnike vode razlozi koje odreuje veo neznanja. Na taj nain, jedno drutvo ne namee
obaveze i dunosti drugom drutvu; umesto toga, razumna drutva se dogovaraju o meusobnim odnosima. Ako
je jedno interno drutvo, ili jedno drutvo naroda, poto
su njime poeli da vladaju umesni principi pravde, stabilno u odnosu na pravdu (takvu kakva je definisana), i ako
mi moemo da podrimo ove principe posle zrelog razmiljanja, onda su ideali, zakoni i principi pravde na isti
nain opravdani u oba domena67.
67
80
V. Ljudska prava
Recimo neto o ljudskim pravima koja smo opisali.
Kao prvo, ova prava ne zavise od bilo koje obuhvatne
moralne doktrine ili filozofskog shvatanja ljudske prirode,
kakvo je, na primer, shvatanje da su ljudska bia moralne
i jednako vredne osobe, ili pak da ona poseduju izvesne
moralne i intelektualne sposobnosti koje opravdavaju
dodelu tih prava. To bi zahtevalo jednu prilino duboku
filozofsku teoriju koju bi odbacila mnoga hijerarhijska
drutva, ako ne i veina njih, kvalifikujui je kao liberalnu ili demokratsku, ili na izvestan nain, kao shvatanje
svojstveno zapadnjakoj politikoj tradiciji, koje nanosi
tetu drugim kulturama.
Stoga mi idemo drugim putem i kaemo da temeljna
ljudska prava izraavaju jednu minimalnu normu dobro
da bi neko drutvo bilo respektabilni lan razumnog drutva naroda;
a mnoge verske i filozofske doktrine sa razliitim shvatanjima pravde
mogle bi da dovedu do institucija koje zadovoljavaju ove uslove.
Specifikujui razumno pravo naroda, drutva sa takvim institucijama
se smatraju dobro ureenima. Pa ipak, ovi zahtevi ne specifikuju politiko shvatanje pravde u mom smislu (pogledati beleku br. 2). Ja
naime pretpostavljam da se shvatanje pravde koje u vidu ima opte
drutveno dobro smatra delom obuhvatne verske ili filozofske doktrine drutva. Isto tako nisam sugerisao da je takvo shvatanje pravde
konstruktivistiko: pretpostavljam da nije. Da li se tri zahteva legitimnosti mogu sami konstruisati unutar drutvenog ugovora, jeste
drugo pitanje. Ostavljam ga otvorenim ovde. Stvar je u tome to
nijedna od ovih razlika ne utie na zahtev u tekstu da u oba domena ideali i naela pravde budu opravdani na isti nain.
81
82
graani, i kao takvi, slobodni i ravnopravni lanovi drutva koji smatraju ta osnovna prava kao prava graana.
Treba samo pretpostaviti da su osobe odgovorni i kooperativni lanovi drutva, sposobni da prepoznaju svoje moralne obaveze i dunosti i da deluju u skladu s njima. Bilo
bi teko odbaciti te uslove (kao to su shvatanje pravde
koje u vidu ima opte dobro, i iskrenost u zvaninom
opravdanju prava), sa obrazloenjem da su prestrogi za
reim koji kao takav ispunjava minimalne zahteve prihvatljivosti. Ljudska prava shvaena kao rezultat ovih
zahteva ne bi mogla da budu odbaena kao posebno liberalna ili svojina nae zapadne tradicije. U tom sluaju,
ona bi bila politiki neutralna69.
Da bismo potvrdili poslednji stav, ispitau navodnu
tekou. Mnoga drutva imaju politike tradicije koje se
od zapadnjakog individualizma viestruko razlikuju.
Kada pristupaju osobama sa politikog stanovita, misli se
da ove tradicije smatraju pojedince ne u prvom redu kao
graane sa graanskim pravima, ve pre svega kao lanove grupa: zajednica, asocijacija ili korporacija70 . Prema
tom shvatanju, koje bismo mogli nazvati asocijacijskim,
69
Skanion istie ovo pitanje u Human Rights", 83, 89-92. To
e biti vano kada mi kasnije u estom i sedmom delu budemo rekli
da odbrana ljudskih prava treba da predstavlja jedan aspekt spoljne
politike dobro ureenih drutava.
70
Pogledati R. J. Vincent, The Idea of Rights in International
Ethics", u Terry Nardin, ed. with David Mapel, Traditions of International Ethics (Cambridge, England: Cambridge University Press,
1992), 262-265.
83
sva prava koja ljudi poseduju, potiu iz njihovog prethodnog lanstva, i jesu normalno kvalifikativna prava, to jest
prava koja omoguuju osobama da ispunjavaju njihove
dunosti unutar grupa kojima pripadaju. Da navedemo
jedan primer koji se tie politikih prava: Hegel odbacuje ideju o sistemu glasanja jedan ovek jedan glas", sa
obrazloenjem da ona izraava demokratsku i individualistiku ideju prema kojoj svaka osoba, kao osnovna jedinica, poseduje osnovno pravo da ravnopravno uestvuje u
politikom odluivanju71. Nasuprot tome, u dobro ureenoj
racionalnoj dravi, kakvu Hegel predstavlja u svojoj
Filozofiji prava, osobe najpre pripadaju staleima, korporacijama i udruenjima. Budui da ti drutveni oblici predstavljaju racionalne interese72 lanova unutar onoga to
Hegel naziva pravednom konsultativnom hijerarhijom, neke osobe e uestvovati u politikom predstavljanju ovih
interesa u procesu konsultovanja, ali e to initi kao lanovi stalea i korporacija, a ne kao pojedinci. Osim toga
u tom procesu nee uestvovati svi pojedinci.
Sutinski je vano da ljudska prava koja smo opisali
mogu da budu zatiena u dobro ureenoj hijerarhijskoj
dravi sa njenom konsultativnom hijerarhijom, u kojoj he71
84
gelovska shema politikih prava vai za sva prava73 . Pravni sistem te drave moe ispunjavati postavljene uslove
i tititi prava na ivot, sigurnost, na linu svojinu i elemente vladavine prava, kao i pravo na izvestan stupanj slobode savesti i slobode udruivanja. On garantuje ova prava, naravno, osobama koje se smatraju lanovima stalea
i udruenja, a ne graanima. Pa ipak, vano je da su ova
prava garantovana, i da je zadovoljen zahtev prema kome
pravni sistem mora da nametne moralna prava i obaveze.
Prava oveka shvaena u svetlu tog uslova ne mogu biti
odbaena kao karakteristina za nau zapadnu tradiciju.
Ljudska prava su jedna posebna vrsta prava koja igraju posebnu ulogu u razumnom pravu naroda u dananjoj
epohi. Podsetimo da su prihvaene ideje u vezi sa meunarodnim pravom menjane u dva sutinska stava posle
Drugog svetskog rata, te da se taj razvoj osnovnih moralnih verovanja moe uporediti sa ostalim dubokim istorij74
skim promenama . Rat vie nije prihvatljivo sredstvo
dravne politike. On je opravdan samo u sluaju samoodbrane, a interna suverenost drave je postala ograniena.
73
Postoji jedna tekoa u Hegelovom shvatanju jer su neka prava
zapravo prava pojedinaca. Za njega je pravo na ivot, sigurnost, kao
i (linu) svojinu, zasnovano na pojmu linosti; injenica da je neko
moralni subjekt sa slobodom subjektivnosti zasniva slobodu savesti.
Ovde sam zahvalan Frederiku Nojhojzeru (Frederick Neuhouser) za
raspravu o ovim pitanjima.
74
85
86
87
78
0 ovom pitanju pogledati Ludwig Dehio, The Precarious Balance (New York, Knopf, 1962).
79
89
90
radi
iskazivanja
njihovog
miljenja
njihove
zasebno,
ili
okviru
institucija
kao
to
su
Ujedinjene Nacije, stvaranjem saveza dobro ureenih naroda oko izvesnih pitanja. Ovaj federativni centar moe se
koristiti istovremeno da bi se formulisalo, kao i izrazilo
miljenje dobro ureenih drutava. Ona tu mogu javno
obznaniti koje su nepravedne i okrutne institucije ugnjetakih i ekspanzionistikih reima, kao j kako oni kre
ljudska prava.
ak i ti reimi nisu posve ravnoduni prema toj vrsti
kritike, posebno kada je njena osnova razumno i dobro zasnovano pravo naroda koje se ne moe lako odbaciti pod
izgovorom da je jednostavno liberalno i zapadnjako. Vremenom, dobro ureeni narodi poee da vre pritisak na reime izvan zakona, da oni promene postupanje; pa ipak, malo
je verovatno da e taj pritisak sam po sebi biti delotvoran.
On mora da bude pojaan vrstim odbijanjem svake vojne,
ekonomske ili druge pomoi; a reimi izvan zakona ne smeju
biti od strane dobro ureenih naroda prihvaeni kao respektabilni lanovi u uzajamno korisnu saradnju.
91
92
Neki autori su predloili da se radi reavanja tog problema prihvati naelo razlike, ili neko drugo liberalno
naelo distributivne pravde, a da se u skladu s tim rese i
ekonomske nejednakosti unutar drutva naroda81. Ja ipak
smatram da naelo razlike, koje je razumno kada se
odnosi na unutranju pravdu demokratskih drutava, nije
pogodno sredstvo za reavanje opteg problema nepovoljnih uslova u nekim drutvima. Kao prvo, ono je deo
idealne teorije jednog demokratskog drutva i nije razraeno za problem koji mi nastojimo da resimo. Ozbiljnije je
to to postoje razliiti tipovi drutava unutar drutva naroda, a od svih njih ne moe se oekivati da prihvate neko
posebno naelo distributivne pravde. ak i razliita liberalna drutva prihvataju razliita naela za vlastite institucije. S druge strane, hijerarhijska drutva odbacuju sva liberalna naela unutranje pravde. Ne moemo pretpostavljati da e ona smatrati prihvatljivim takva naela u reavanju odnosa sa drugim narodima. Stoga u naoj konstrukciji liberalnog prava naroda, liberalna naela unutranje
distributivne pravde nisu uoptena da bi odgovorila na
pitanje o nepovoljnim uslovima.
Uz to ide i injenica da u jednoj konstruktivistikoj
koncepciji, ne postoji razlog da se smatra da su naela
81
93
koja se odnose na unutranju pravdu, pogodna i za reavanje nejednakosti u drutvu naroda. Kao to smo videli u
poetku rasprave, svakim tipom objekta - bilo da se radi
o instituciji ili nekom pojedincu, politikom drutvu ili
drutvu politikih drutava - mora biti upravljano po njegovim vlastitim naelima. Kakva e ova naela biti, mora
da se odredi pomou prikladne procedure, a poev od
korektnog polazita. Pitamo se kako e racionalni predstavnici, odgovarajue motivisani i razumno situirani jedni
prema drugima, biti najvie podstaknuti da biraju izmeu
ostvarivih ideala i naela koja se odnose na dotini objekt.
Budui da su problem i predmet razliiti u svakom sluaju, isto to moe da bude i sa idealima i usvojenim naelima. Kao i uvek, itava procedura i naela koja ona stvara moraju da budu prihvatljivi nakon zrelog razmiljanja.
injenica da nijedno liberalno naelo distributivne
pravde nee biti usvojeno da bi se resila pitanja koja se
odnose na nepovoljne uslove, ne podrazumeva da bogata
1 dobro ureena drutva nemaju nikakve obaveze i dunosti prema drutvima optereenim takvim okolnostima. U
stvari, idealno shvatanje drutva naroda, koje je potvreno
od strane dobro ureenih drutava, zahteva da sva ona u
odreenom vremenu ostvare uslove koji omoguuju jedno
dobro ureeno drutvo, ili da u tome budu pomognuta.
Ovo podrazumeva da ljudska prava budu priznata i osigurana svuda, kao i da osnovne ljudske potrebe budu zadovoljene. Temelj obaveze pomaganja nije dakle jedno liberalno naelo distributivne pravde. Njega pre svega usta-
94
95
96
97
84
98
Povodom tih granica treba rei jo neto. Pod uslovom da poinjemo od jednog dobro ureenog liberalnog
drutva koje ostvaruje jedno egalitarno shvatanje pravde
kao pravinosti85, lanovi tog drutva e ipak u drutvo
naroda prihvatiti ostala liberalna drutva ije su institucije mnogo manje egalitarne. To se podrazumeva naim poinjanjem sa optijim liberalnim idejama nego to je shvatanje pravde kao pravinosti, idejama koje smo definisali
u treem odeljku naeg rada. Pa ipak, graani dobro ureenog egalitarnog drutva i dalje e smatrati da im unutranji reimi tih drutava manje odgovaraju nego reim
njihovog vlastitog drutva.
Vidljivo je kakve su posledice proirenja oblasti tolerantnosti: kriterijumi razumnosti postaju manje strogi86. U
sluaju koji smo razmatrali, nastojali smo da osim liberalnih drutava kao respektabilne lanove jednog razumnog drutva naroda ukljuimo i druga drutva. Prelazei
na ispitivanje ovih drutava, smatramo da njihovi unutranji reimi nama manje, a esto mnogo manje, odgovaraju. Time se postavlja problem granica tolerantnosti. Gde
one treba da budu? Tiranski i diktatorski reimi treba na85
Tri egalitarna elementa su pravina vrednost jednakih politikih prava i sloboda, pravina jednakost mogunosti, kao i naelo
razlike. Njih bi sve trebalo tumaiti na nain koji je naznaen u mojoj
knjizi Teorija pravde.
86
U internom sluaju na slian smo nain navedeni da razumnim smatramo mnoge obuhvatne doktrine, koje mi ne bismo u naem
vlastitom sluaju, smatrali dostojnim ozbiljnog razmiljanja. Pogledati
moje delo Political Liberalism, predavanje II, od. 3.1 kao i beleku.
99
ravno da budu stavljeni izvan zakona, a takoe i ekspanzionistike drave kao one koje su vodile verske ratove.
Predlaem da se razmotre tri nuna uslova koja je potrebno ostvariti da bi reim bio dobro ureen: da potuje naela miroljubivosti i da nije ekspanzionistiki, da njegov
pravni sistem ispunjava sutinske kriterijume legitimnosti
u oima vlastitog naroda, te da potuje osnovna ljudska
prava. Ovi uslovi oznaavaju barijeru izvan koje ne moemo da idemo.
Videli smo koliko su mnoga drutva u svetu uvek bila, i jo su uvek danas, daleko od ispunjavanja ova tri
uslova da bi postala respektabilni lanovi razumnog
drutva naroda. Pravo naroda daje nunu osnovu za procenu ponaanja svakog postojeeg reima, bilo da je on
liberalan ili ne. Poto je nae gledanje na pravo naroda
razraeno na osnovu liberalnog shvatanja pravde, moramo
da odgovorimo na pitanje da li je liberalno pravo naroda
etnocentrino i iskljuivo vezano za Zapad.
Da bismo to uinili, podsetimo da smo razraujui
pravo naroda pretpostavili da se liberalna drutva ponaaju
prema ostalim drutvima u skladu sa njihovom vlastitom
liberalnom politikom koncepcijom. Ona i ne mogu drugaije da se ponaaju budui da smatraju da je to shvatanje ispravno i da zadovoljava sve kriterijume za procenu
koje mogu da primene. Tom nainu postupanja neki su
prebacivali da je etnocentrian i da je isto zapadnjaki.
To ipak nije nuno tako. Sve naime zavisi od sadraja politike koncepcije koju usvajaju liberalna drutva, kao i od
100
102
tar liberalnih drutava bie potpuno u skladu sa graanskim slobodama i integritetom tih drutava.
Kakvo shvatanje tolerantnosti za ostala drutva izraava pravo naroda? U kakvoj vezi ono stoji sa politikim
liberalizmom? Na pitanje da li su liberalna drutva u
moralnom smislu bolja nego hijerarhijska, te dakle da li
bi svet bio bolji kada bi sva drutva bila liberalna, oni koji prihvataju obuhvatno liberalno stanovite mogli bi potvrdno da odgovore. Ali to miljenje ipak ne bi bilo podrka nameri da se svet oslobodi neliberalnih reima. Ono
ne bi moglo da ima nikakvu operativnu snagu da ostvari
ono to bi ona, de jure, mogla uiniti politiki. To lii na
problem tolerantnosti drugih shvatanja dobra u internom
sluaju. Neko ko prihvata obuhvatnu liberalnu koncepeciju mogao bi da tvrdi da bi njegovo drutvo bilo bolje kada bi itav svet prihvatio tu koncepciju. Ovaj ovek bi se
mogao prevariti u svom sudu, ak i sa njegovog vlastitog
stanovnita, budui da ostale doktrine mogu biti moderatori i protivtea s obzirom na iru pozadinu verovanja i
uverenja, jer pomau da se kultura drutva obogati i produbi. Dakle, miljenje da je odreeno obuhvatno shvatanje superiorno, potpuno je spojivo sa potvrivanjem neke
politike koncepcije koja ga ne namee, a tako i sa samim
politikim liberalizmom.
Politiki liberalizam smatra da obuhvatne doktrine
imaju samo ogranieno mesto u politikom ivotu liberalnih demokratija u sledeem smislu: osnovna ustavna pitanja i ona koja se tiu osnovnih prava i sloboda treba da
103
104
Don Rols
PRAVA NARODA
2001.
Izdaje
NARODNA KNJIGA
ALFA
Beograd, afarikova 11
Za izdavaa
Sneana Mijovi
Plasman
Svetislav ari
Virmanska prodaja
011/848-70-31, 848-70-34, 848-70-35
Velimir Milievi
Klub italaca
011/3229-158
Rua Vasiljevi
Marketing
011/3227-426
Vida Basara
Tira 500 primeraka
tampa
ALFA - Beograd