Professional Documents
Culture Documents
Dzoni Erpenbenk Noc Bez Svitanja
Dzoni Erpenbenk Noc Bez Svitanja
Ivan Bevc
Nika Strugar Bevc
za srpsko izdanje
BOOKA
11000 Beograd, Slanaki put 128
office@booka.in
www.booka.in
PREVOD S NEMAKOG
Knjiga
058
Ljiljana Ili i
Nataa Vukajlovi Fischer
LEKTURA
Agencija Tekstogradnja
KOREKTURA
DENI ERPENBEK
NO BEZ SVITANJA
Naslov originala
JENNY ERPENBECK
ALLER TAGE ABEND
Copyright 2012
beim Albrecht Knaus Verlag, Mnchen
a division of Verlagsgruppe Random House
GmbH, Mnchen, Germany.
Dragana Rakovi
Vjeko Sumi
TAMPA
DMD tamparija
Beograd, 2016.
Tira 1500
ROMAN
DENI ERPENBEK
S NEMAKOG PREVELE
Ljiljana Ili i Nataa Vukajlovi Fischer
za Volfganga
KN J IG A I
Bog dao Bog uzeo, rekla joj je baka stojei na ivici jame. Ali to
nije bilo tano, Bog je uzeo mnogo vie od onog to je bilo tu sve
ono to je to dete moglo da postane lei sad tu dole i nestae pod
zemljom. Tri ake zemlje, i devojica koja sa kolskim rancem na
leima istrava iz kue lei sad pod zemljom, ranac joj poigrava
gore-dole dok se sve vie i vie udaljava; tri ake zemlje, i desetogodinjakinja koja bledim prstima svira klavir sad lei ovde;
tri ake, i devojka u stasanju, za kojom se mukarci okreu jer
joj se bakarna kosa tako divno presijava, zakopana je; tri grumena zemlje, i odraslu enu, onu kojoj bi pomagali kad bi i sama
poela da biva sporija, govorei neka, majko, i nju polako gui
zemlja, punei joj usta. Ispod tri ake zemlje u grobu leala je
starica, ena koja je i sama usporila i kojoj bi neka druga mlada
ena ili sin ponekad rekli neka, majko, i ona je ekala da na nju
bace zemlju, sve dok se jama najzad ne napuni, i jo malo preko
toga, jer brdace zemlje nad jamom prati oblik tela iako ono lei
mnogo dublje, tamo gde se vie ne vidi. Nad iznenada umrlim
odojetom brdaca skoro da i nema. A trebalo bi, zapravo, da
bude ogromno kao Alpi. Tako razmilja, iako svojim oima Alpe
nikada nije videla.
11
Deni Erpenbek
Sedi na istoj onoj hoklici na kojoj je kao dete uvek sedela kad
joj je baka priala prie. Ta hoklica je jedino to je za sopstveno
domainstvo poelela od bake. Sedi u hodniku na hoklici, naslonjena na zid, zatvorenih oiju, ne takavi hranu i vodu koju joj
je prijateljica donela i stavila pred nju. Sedee sad tako sedam
dana. Mu je pokuao da je pridigne, ali protiv njene volje, i nije
mu polo za rukom. Kada su se vrata za njim zatvorila, bila je
srena. Prolog petka maloj je jo uvek, dok je spavala, prabaka
milovala glavu i govorila moja maideleh1 . Rodivi dete, pretvorila
je svoju baku u prabaku, a majku u baku, ali sada su sve te promene ponitene. Prekjue joj je majka, koja je tad jo mogla da se
nazove bakom, donela vuneno ebe da se njime ogrne dok eta
bebu parkom hladnim danima. Mu je te noi vikao na nju da
uini neto. Ali ona nije znala ta se radi u takvoj situaciji. Posle
njegove vike, i posle samo nekoliko minuta tokom noi kad nije
znala ta da uradi, posle tog jednog trenutka u kome ni njen mu
nije znao ta da uradi, on vie s njom nije prozborio ni re. U svojoj
muci, otrala je kod majke, koja sad vie nije bila baka, majka
joj je rekla da se vrati kui i neka je tamo eka, poslae ljude.
Mu je u dnevnoj sobi hodao gore-dole, a ona se nije usudila da
jo jednom dodirne dete. Odnela je lavore ispred kue i prosula
vodu iz njih, ogledalo u hodniku pokrila je aravom, otvorila je
prozore u sobi u kojoj je lealo dete, a zatim sela pored kolevke.
Obavljajui te radnje, priseala se dela ivota naseljenog ljudima.
Ali ono to se pre nepun sat odigralo u njenom stanu nijednom
se ljudskom rukom ne d opipati.
Tako je bilo i kad je raala dete, pre nepunih osam meseci.
Nakon jedne noi, jednog dana i jo jedne noi u kojima se dete
nije rodilo, poelela je da umre. U tim satima udaljila se daleko
1
12
NO BEZ SVITANJA
Deni Erpenbek
3
14
NO BEZ SVITANJA
15
Deni Erpenbek
2
Starac lei u krevetu u tamnoj kolibi i uti. Ve odavno tako lei,
dan za danom, i zna da govore da je na samrti, ali dok je nekima
umiranje malo predsoblje koje, da bi preli na drugu stranu, preu
u jednom koraku, u jednom skoku, on lei u ogromnom umiranju,
prolazak mu jednostavno ne polazi za rukom, moda zato to je
ve isuvie slab.
Pored njega sedi njegova ena, dugo sedi ne progovarajui ni
re, napolju se u meuvremenu ponovo smrailo. Bog dao Bog
uzeo, na kraju progovara.
Prolog prolea, ena je esto sedela pored njega i trikala i,
uprkos tome to ga oi ve nisu najbolje sluile, video je da su stvari
koje trika vrlo male. Jednog dana je od zaliha za celu sedmicu
ispekla kola i izala iz kue. U toj nedelji u supi za abat nije bilo
jaja. Nije morao nita da je pita, ona nije morala nita da objanjava.
Jutros, jo u sumrak, u polusnu je uo kako ena i erka neto
apuu, posle podneva ena je izala iz kue, vratila se tek kad je
pao mrak, sela pored njega, dugo utala i najzad progovorila: Bog
dao Bog uzeo.
Na unukinu svadbu dvoje staraca nisu bili pozvani. Tog dana
kad se unuka udala za goja, starac se pridigao iz kreveta i tako
sedeo sedam dana, drei za ivu nevestu posmrtno bdenje, to
je obiaj samo kad neko umre.
ena sad uti pored njega, starog, za krevet vezanog mua, i
odmahuje glavom. Bog e znati ta bi naoj maideleh da svoju malu
uda za goja, kae starac.
16
NO BEZ SVITANJA
3
Iz kolevke sklanja ebad i jastuke, skida posteljinu, sa drvene
konstrukcije skida tkaninu koja natkriva kolevku, a kolevku gura
u stranu. Nesrea je zapoela pre mnogo godina, erka joj je jo
bila odoje. Mu je odmah, kad su uli galamu, poslao dadilju
sa detetom gore u deju sobu i naredio joj da zamandali vrata i
da ih ni po koju cenu, ni kad neko na njih pokuca, ne otvori, i da
dobro zatvori aluzine na prozorima. Na spratu nie trali su od
prozora do prozora da vide ta se deava; izgleda da se u oblinjim
ulicama i ispred kue okupljaju ljudi, neki tre, neki viu, ali nije
se razaznavalo ta. Ona i mu nisu stigli ni da u prizemlju zatvore
aluzine a prvo kamenje ve je pogodilo kuu. Mu je pokuao da
prepozna ko baca kamenje i prepoznao je Andreja. Andrej, viknuo
je, Andrej! Ali Andrej ga nije uo ili se pravio da ga ne uje, to
je verovatnije, jer je znao ko ivi u kui na koju baca kamenje.
Zatim je kamen koji je bacio Andrej proleteo kroz prozorsko
staklo, samo za dlaku pored njene glave, uz prasak razmrskao
zastakljeni regal s knjigama iza nje i pogodio deveti tom u kou
ukorienih Geteovih sabranih dela, koja su muu poklonili roditelji
za zavretak kolovanja. Nigde vetra s jedne strane! / Smrtni pokoj,
straan, ledan! / U daljini grdnoj tamo / ne mie se val nijedan. Na to je
njen mu, razjaren, otvorio ulazna vrata, oigledno da bi Andreja
uhvatio za guu i prizvao ga pameti, ali ih je odmah zatvorio videvi da Andrej sa jo trojicom ili etvoricom mladia, od kojih
je jedan nosio sekiru, tri ka kui. Hitro je okrenuo klju u bravi
i zajedno s njom, svojom enom, pokuao preko vrata da zakuca
daske, koje su za sluaj ovakve nude stajale nadohvat ruke. Za
to je ve bilo suvie kasno, gde su ekseri, gde je eki, vrata pod
udarcima sekire ve poinju da se lome. Andrej, Andrej. Potrali
su uz stepenice, lupali na vrata iza kojih sedi dadilja s detetom,
ali ona ih nije otvorila ili zato to nije shvatila ko to moli da ga
17
Deni Erpenbek
pusti, ili zato to je strah bio toliko velik da jednostavno nije htela
da ih otvori. Zatim su preko poslednjih, kosih stepenika pobegli
na tavan, dok su dole Andrej i njegovi momci ve upadali u kuu.
Uljezi su u prizemlju razlupali ostala prozorska stakla, odvalili iz
zida prozorske okvire, oborili regal s knjigama, rasporili jorgane,
razbacali posue i tegle, prosuli zalihe po ulici, a onda je, izgleda,
jedan od njih uo da ona i njen mu pokuavaju da zamandale
tavanska vrata, jer su, bez zastajkivanja na prvom spratu, momci
trali uz stepenice kidajui tapete i tu i tamo pravei sekirom rupe
u zidu. Ona i mu su stajali iza sasvim tankih tavanskih vrata,
zamandalili su ih, ali nisu pronali nijedan komad nametaja
dovoljno teak da ih njime zabarikadiraju, uju korake mladia
na poslednjem, kosom stepeniku. uj, o Boe, molitvu moju, vapaje
mi posluaj, na suze se moje ne oglui! Jer u tebe sam doljak, pridolica
kao svi oci moji. Odvrati pogled od mene, da odahnem pre nego odem i
vie ne budem. Nebo, nebo. Ako ga nema nadole, onda izlaz mora
da bude gore. Rukama su poeli da izbijaju crepove krova da bi
napravili otvor. Ali vrata iza njih, jo jedina prepreka goniima,
tanka su, samo nekoliko dasaka. Mu joj pomae da se provue
gore i da se kroz otvor popne na krov. A onda ona pokuava da
ga povue k sebi. A onda tanka vrata vie ne izdravaju udarce
rulje. A onda ga vue za jednu, a mukarci dole za drugu ruku.
Lot nee da izrui anele, njemu u gostima. Lot stoji na pragu,
narod ga hvata za ruku i hoe da ga izvue napolje da ga kazni
zbog ukazanog gostoprimstva, da se barem na njega okomi, da
njega zlostavlja, da njega ispljuje, mui, zgazi, ali ga aneli
aneoskim rukama hvataju za drugu ruku, snani su, oslepljuju
ljude, uvlae Lota ponovo u kuu i zatvaraju vrata, ljudi vie ne
vide jedni druge niti ulaz u Lotovu kuu, kreu se opipavajui
zidove, moraju da odu. O Boe moj, ne kasni! Nema aneosku snagu, ne uspeva mua da privue sebi, drei ga za ruku, moli za
milost Andreja, kojeg poznaje jo dok je bio dete, njega i druge
18
NO BEZ SVITANJA
19
Deni Erpenbek
4
Sad je oigledno ono to je itavog ivota, a pogotovo poslednje
tri godine, slutio ukoliko samo malice skrene s puta, kraj je
neminovan kao i da se odmah strmoglavi u ovaj ili onaj ponor.
Kao austrougarski slubenik, odgovoran za trideset pet kilometara dug odseak galicijske pruge Karla Ludviga, znao je da sve
zavisi od uspostavljanja reda, a tamo gde je red uspostavljen, od
njegovog odravanja. Ali njemu se u ivotu uvek ispreio ivot.
Za vreme stairanja, dok jo nije dobijao platu, glad ga je navela
da se zadui. Ve pod bremenom dugova, po zavretku stairanja
morao je da zapone slubeniku karijeru u jedanaestoj, dakle,
najnioj platenoj klasi. Ipak, glad i smrzavanje su te prve zime
bili znak da je iv ali mu dugovi prilikom tajne procene radne sposobnosti, javno neobjavljivane ocene njegovog nadreenog, nisu
ili naruku. Kada e iz jedanaeste avanzovati u desetu platenu
klasu i tako smanjiti dugove, nije mogao da proceni, niti mu je
iko ita govorio. Dakle, bez izgleda za povratak u normalan ivot.
Glad i smrzavanje izazivali su jo gladi i smrzavanja; tako je to
kad ivot jednom preuzme stvar u svoje ruke. A onda je upoznao
trgovkinju, Jevrejku, i njenu erku, ija je koa bila tako bela da
bi, ako bi bio buba koja se po njoj eta, mogao oslepeti od beline.
Da je samo znao kad ju je zaprosio gde je trag, a gde ga nema.
Jevrejskim mirazom ne plaaju se dugovi, ak ni kad se otplate.
Postoje razlike. Razlike se prepoznaju po mku koji se iri u
kazinu, u kancelariji. I taj muk ima uopteno veze s krajem, sada
20
NO BEZ SVITANJA
21
Deni Erpenbek
22
NO BEZ SVITANJA
5
Istina je, probudila se, postoji sledei dan koji e opet provesti
sedei na hoklici. Majka je oigledno noas ili jutros rano sklonila inije hrane koju oaloena nije ni takla. uje mete iz
kuhinje, voda pljuska, neto se pomera po stolu, uju se koraci
23
Deni Erpenbek
24
NO BEZ SVITANJA
25
Deni Erpenbek
6
Sad zna gde da nae agenciju, elavi mu je dao adresu. Izaavi
na ulicu, razmilja kako je jednom njegovom kolegi prvo dete
umrlo ubrzo po roenju. Kratko nakon smrti tog deteta, kolega
ga je jednom pitao da li bi hteo da mu vidi grob. Da, rekao je,
iako to zapravo nije eleo, i tako su jedno popodne krenuli kroz
groblje. Levo, na zidu, kolega mu je pokazao ime deteta na gvo
zdenoj tabli, ispred nje se nalazila humka oiviena kamenjem
i niskom ogradom. Nije prolo ni godinu i po, kolega je ponovo
26
NO BEZ SVITANJA
27
Deni Erpenbek
7
Pitanje da li deja soba treba zauvek da ostane zakljuana ovde je
izlino, jer je jasno kao dan da e morati da napuste stan. Jedina
mogunost koja joj preostaje jeste da se odseli kod majke. Zar joj
se nije dopalo to to ju je njen mu uzeo za enu bez saglasnosti roditelja, nju, Jevrejku? Zar joj se nije dopalo ba to to ga je
njegova strast toliko zanela da je zaboravio svoje poreklo? Ovoga
puta ona je ta od koje odlazi, samo to je naputa bez njenog
pristanka. Ona zna da e njegova odsutnost biti velika onoliko
kolika je bila njegova ljubav prema njoj i detetu, na liniji smrti
sada se ogleda, sutinski, samo ono to ga vezuje za nju.
Devojice, ne sme da zaboravi da je on tobom platio svoje
dugove.
A mnome je platio i svoje nenapredovanje: veno bi zbog
mene ostao na plati najnie klase.
Ali nije bilo veno.
To ima veze s detetom.
To ti misli. Njemu naprosto ranije nije bilo jasno da enidbom
28
NO BEZ SVITANJA
8
Kad bi samo znao gde da nae smrt, sebi bi poeleo neku laku,
poto je dugo leao i ekao na nju. Laku kao poljubac. Laku kao
kad izvue dlaku iz mleka. Kominica mu je, a da ga nije ni pitala,
ispriala kako se odoje uguilo. Uguiti se, tako pie u Talmudu,
to je najgora od svih devet stotina i tri smrti. Uguiti se, to je kao
bun trnja koji se zapleo u vunu i kog svom snagom iupa i baci iza
sebe. Kao debelo ue koje provlai kroz preuski otvor.
29
Deni Erpenbek
9
Siva je voda, siva, i on povraa, kome se to vraa kad povraa,
misli, kad kratko pridigne glavu, ali mu onda ponovo biva toliko
loe, toliko loe, kao nikad dotad. ena mu je jednom ispriala da
je kao dete dugo bila ubeena da je svet ravan kao palainka, a
da je ba ona, kao i drugi stanovnici pograninog grada, prosuta
po rubu te palainke, zrnce eera. Ukoliko bi zalutala negde
na prilazu gradu, to joj je bio jedini strah, mogla bi suvie da se
priblii granici i odjednom padne preko ruba. Moje zrnce eera.
Pritom, njen horizont, kako je kasnije uila u koli, nije bio nita
drugo do jedna zamiljena linija koja se prostirala preko Rusije.
Kad se ovek ne pomera s jednog mesta, bilo je to zaista teko
razumeti, ak i njemu, mladom slubeniku, iji je posao bio da
brine o eleznici, dakle o kretanju oveanstva. Zapravo, tek
ovde, na ovom ljuljajuem brodu, postalo mu je dubinski jasno
ta znai to da je Zemlja okrugla. Da mu se ne ljulja samo od
njene zakrivljenosti, od toga to krui oko nje, i da to kruenje
ne moe da izdri, nego i da se pokretljivi horizont pred njim
30
NO BEZ SVITANJA
protee sve dalje, kao da brod koji se ljulja stoji, uprkos naporu,
na mestu, kako bi on, putnik, stalno bio na jednakoj udaljenosti
od cilja, kao da kraj izmie pred njim, njim koji bei, i ponitava
odmah, jo dok se kree, njegovo kretanje. Voda je siva, i njemu
je veoma loe, kao i mnogima pored njega, oni povraaju ba
kao i on. Vetar duva iz smera u kome brod plovi, vue krajeve
carskog i kraljevskog kaputa i hladi lea tom doskora slubeniku vo vjeki vjekova dok nagnut nad zadnju ogradu na rastanku
ostavlja otadbini sve ono ime ga je hranila. Posle dva ili tri
dana munina prestaje, kae gospodin s kojim deli kabinu druge
klase, vajcarac, koji eta preko palube i prua mu, kad vidi da
je potrebno, maramicu, tad bude bolje. Gospodin je oigledno
navikao na putovanja, okree glavu ka vetru i izvlai jabuku,
njemu, naprotiv, sve vazduh otvara apetit, kae, zagrize jabuku
i ponudi jednu mladiu, ne, hvala, kae on i ponovo se okree
ka moru, razumem, kae vlasnik jabuke i baca okruglu vokicu
s galerije dole, ka putnicima poslednje klase, dole u skladitu,
oni su sigurno gladni, bez pristupa ogradi da preko nje povrate
kad im pozli.
10
A ona? Ona oko tri godine odmerava haringe i jabuke, prua hleb,
mleko i ibice preko tezge.
Ne moe ipak toliko dugo da gleda ljudima u lice.
Pa nema ta drugo da se gleda.
To se ne radi. To rade samo deca.
Do sada se niko nije alio.
Gmora ree dolazi, a i Fajtel.
Ti, izgleda, vodi zapisnik.
To ne, ali umem da osetim muterije.
31
Deni Erpenbek
A ja oigledno ne umem.
Sutinski ume.
Mogu i da prekinem s tim.
Nemoj samo uvek tako brzo da se vrea.
Nisam uvreena, ali ako ovde nije potrebna moja pomo,
mogu da idem.
Aha, a kuda to?
erka uti.
Nisam tako mislila, i ti to zna.
Nita ja ne znam.
Jaja su ranije dobijali od Johana Savickog, ali se u meuvremenu ispostavilo da su ona kod Karela sveija. Cena kerozina za
lampe je pala jer se galicijski zemljani gas ne prodaje tako brzo
koliko brzo propadne kad ga izvuku na svetlo dana. Za haringe i
kisele krastavce nude muterijama bolju cenu od Levija.
Dok eka kad nikog nema, mogla bi malo i da poisti. Na
primer.
Da, da.
Devojko, ovo je i tvoja radnja, velika si ve.
Nisam ja to birala.
Aha, sad sam ja kriva.
Zbog ega sam uopte u koli uila Getea napamet?
Budi srena to si uopte ila u kolu.
I sada se ono to je trgovkinja oduvek svojoj erki prodavala
za istinu ipak pretvorilo u stvarnost. Sad je erka, umesto nje,
ostavljena ena, a ona je to to je oduvek bila, ak i ako se preutkivalo: udovica.
32
NO BEZ SVITANJA
11
Gmora dolazi ree, pa i Fajtel, moe biti. Ali zato odskora svakog
dana dolazi oficir, ba onda kad majka ode po jaja i mleko, da kupi
ibice. Tad on, moda, kae kako mu se dopada njena frizura, a
ona ga moda pita da li se pri manevrima koriste pravi meci. Ili
on kae da bi bilo lepo da ne pada kia danas kad imaju smotru,
a ona kae, od nje se neete istopiti, i smeje se, a on kae da ona
ima lep osmeh. A jednom, dok mu je preko kase pruala ibice,
odjednom je skinuo svoju belu konu rukavicu pre nego to je
uzeo kutijicu, i kratko dodirnuo njenu ruku, tiho rekavi: gorim,
a ona je rekla: to bi bilo jedan gro, kao i uvek, jer je pomislila da
je pogreno ula. Sledei put, on ne kae nita naroito i zadri
rukavicu na ruci jer majka stoji pored nje, jer su nedeljom seljaci
od kojih majka inae uzima jaja i mleko u crkvi. Ali onda, poetkom naredne sedmice, dok opet stoji sama za tezgom, gurne
joj nemo, uz novac, posmatrajui je, i jednu ceduljicu, koju ona
odmota i proita tek kad on ode. Na ceduljici ne stoji nita osim
naziva ulice, kunog broja, dana i vremena. Tako, dakle, misli ona,
i pomilja kako se, dakle, nije prevarila. A onda kasnije, uvee, dok
lei u svom krevetu, u kome je leala jo kao devojica, i u koji
se vratila nakon smrti svog deteta da u njemu spavajui ostari i
jednog dana moda, ko zna, ak u njemu i umre, kasnije, uvee,
kad se vee zapravo ve pretvara u no, ona ne uspeva da nae
razlog protiv da u naznaeno vreme ode na mesto na kome je
oficir oekuje.
Da, zato da ne? Njen mu vie nije tu, deteta vie nema, a
majci, na kraju krajeva, ne mora ni da kae. Hoe. Kad pomisli
na oficirovu toplu, suvu, skoro grubu ruku, vrti joj se u glavi od
tog: hou. Njeno htenje se razgranava do rubova njenog tela, do
vrhova njenih prstiju, njenih peta, ljulja joj se do meunoja.
33
Deni Erpenbek
34
iva je period od sedam dana alosti posle sahrane oca, majke, brata, sestre,
NO BEZ SVITANJA
12
Jednom su morali da stave prsluk za spasavanje jer je brod plovio
kroz gustu maglu i postojala je opasnost da se sudare s drugim
brodom, jednom je oluja bila toliko jaka da je stara gospoa strgla svoj medaljon s ogrlice i bacila ga u vodu molei se Gospodu
da se izmiri s brodom, jednom su zauli nekog kako na jednoj
od donjih paluba svira violinu, deo operete Slepi mi, ali bivi
slubenik ne prepoznaje muziku iako je studirao u Beu. Ako sad
izdahne od neprestane muke, ko bi nasledio depni sat i kaput sa
zlatnom dugmadi? Jedan gospodin, saputnik, pokazuje poljskom
detetu bananu i objanjava kako se ljuti. Mali crni vrh banane
gospodin odgrize i pljune ga u more. Ali dete nee bananu. Ni
posle dva, ni posle tri, ni posle etiri dana, mladieva munina se
ne smiruje. Tek posle beskrajnih dvanaest i po dana, on jednog
jutra, izmeu gomile ljudi koji se odjednom tiskaju na palubi,
ugleda Kip slobode, to je svakako bolje nego da ga ovek nikad
ne ugleda. Gospodin mu je usput priao o nekom nemakom
kapetanu, iji brod je bio takav kr da je, umesto da se usudi
da pree veliku baru, sa svojim putnicima samo krstario pored
obale kotske, taman toliko udaljen od kopna da ovi nisu videli
ostrvo. Posle devet dana iskrcao je izbeglice na kopno u jednoj
sina, erke, mua, ene. Izraz sedeti ivu podrazumeva da oaloeni ostaje kod kue prvih sedam dana alosti sedei na podu ili niskoj klupici. (Prim.
prev.)
35
Deni Erpenbek
13
Kua u koju ulazi ne izgleda drugaije od drugih kua. Sreda je
po podne, na ulazna vrata jo uvek pada suneva svetlost, majci
je rekla da ide u posetu prijateljici. Zakasnila je oko pet minuta, da bude sasvim sigurna da nee stii pre njega. I pre nego
to zakuca, on otvara vrata, uo je njene korake na stepenitu.
Uvlai je unutra i taj potez odmah pretvara u zagrljaj, onda
dolazi poljubac, onda mu jezikom dodirne zube, onda primeti
kako njegova pljuvaka ovlai ugao njenih usta, onda ga odgurne, onda je on vrsto prigrli, pritisne joj usta rukom, a ona ga
ugrize, jer ne zna ta bi inae s tom rukom, a on kae: oho, ona
vrsto grize, a onda kae: oho, javlja joj se elja da ga ugrize do
kostiju, onda je odgurne i ponovo je hvata i okrene je da moe
36
NO BEZ SVITANJA
37
Deni Erpenbek
14
Kada je njen mu, koji je uz svoju teku bolest poiveo due nego
mnogi zdravi, konano umro, starica se odazvala pozivu svoje
erke, poklonila kokoke, spakovala Sveto pismo, sedmokraki
svenjak i dve vrste posua, i preselila se kod nje. Polumrak u
kom je provela ivot ostavila je za sobom, kao i nekoliko komada nametaja, ije su noice bile propale i izgrebane, a kada su
poele da trule, njen mu je uzeo testeru i skratio ih nekoliko
centimetara, ostavila je iza sebe glineni pod, isti kao i onaj napolju,
ispred vrata, unuka je, kad je bila mala, urezala tapom slova u
njega. Uskoro bi slamnati krov sasvim legao na naputenu kuu,
pritiskao je ka zemlji i natkriljivao dok se skroz ne urui.
Ovde, u stanu njene erke, odavno su prodati tepisi, stolnjaci
i kineski porcelan, otkako je goj nestao s mirazom njene unuke,
ali je njena erka i dalje lepo odravala stan podovi od izbledele
hrastovine, mesingane kvake, svetlost pada kroz prozorska stakla.
Svakog jutra starica ide s gujim perom kroz sve sobe i njime
brie prainu s to malo nametaja, a onda skine kecelju i sedne na
38
NO BEZ SVITANJA
kanabe da ita Toru. Okreni joj se i utoni u nju, jer u njoj je sve, pogledaj
u nju i ostari i nestani u njoj, i ne odstupi od nje, jer nema nieg boljeg od
nje. Jedini miraz koji su ona i njen mu mogli erki na venanju s
imunim sinom trgovca da daju bila je strast za izuavanje svetih
knjiga. Noima su dvoje mladih, poto bi stavili malu u krevet,
diskutovali sa starcima o tome da li je carstvo boje u stvari na
zemlji, ukoliko se stvari posmatraju na pravi nain, da li je tajna
ivota moda skrivena meu ljudima ili se ono zaista pronalazi
tek u onostranom. Da li stvarno postoje dva sveta ili samo jedan.
Samo kroz ivot u svetosti ovek uspeva da ono to je razdvojeno,
dolazei svet, spoji s ovozemaljskim, smatrao je njen mu. Ali ta je
ivot u svetosti, nadovezao bi se zet na to, samo je pitanje ljudskog
tumaenja svetih spisa ukoliko se ovek vara, i njegovo stremljenje ka ispravnom ivotu luta. Da, smatrala je erka, sve ono to
ovek iskusi u stvarnosti mora se iitati, ne radi se samo o tome
da stoji u svetim spisima. Ona je tokom ovakvih veeri verovala
u veni ivot na zemlji, jer ga je videla pred sobom: sebe i starca,
erku i njenog mua, i novoroenu, malenu erku, koja je duboko
spavala glave zabaene na potiljak. Nakon to su ubili erkinog
mua, vie nisu vodili takve razgovore, erka je napustila geto i
udala svoju erku za goja kad je porasla. A onda je goj opet otiao,
unuka je opet ivela s majkom, kao u detinjstvu, a kad majka ne
bi bila kod kue, baka se brinula o njoj, kao i ranije. Jedan ljudski
ivot bio je, dakle, dovoljno dug da osujeti beg.
Kad bi se smrailo, starica bi ostavljala knjigu i ponovo navlaila kecelju. Ako ima mesa, kuvanje bi poinjalo time to bi
sila u dvorite i oistila otar no za seenje mesa tako to bi ga
zabola u zemlju a onda izvukla iz nje, jer se u ovom domainstvu
ne moe osloniti na to da iko osim nje propisno razdvaja pribor
za jelo i onaj za spremanje hrane. Jari naprosto ne sme da se
kuva u mleku sopstvene majke.
39
Deni Erpenbek
15
Na ostrvu Elis, siunom ostrvu vidljivom s Menhetna, ispituju
sposobnost pridolica za ivot u slobodi. Pregledaju im oi, plua, grla, njihove ruke i, konano, celo nago telo, mukarci i ene
odvojeni su jedni od drugih, deca su odvojena od svojih roditelja.
Pazi prilikom onog pregleda kad ti doe s kukom!
Zato?
Moe da se desi da ti ispadne oko.
Sigurno?
Da, jedan ovek mi je priao da mu je oko tako ispalo u dep
jakne.
Kada on doe na red, u sobi za preglede trae da se skine
dogola. Ne razume zahtev na engleskom, ali i kada mu prevodilac prevede, on se ne mie. Da li su Amerikanci sasvim izgubili
razum? Ili zaista veruju da se pri ulasku u njihovu zemlju radi o
novom roenju? Pregled koji je nekada proao u Tehnikoj koli
u Beu, koji svakako nije bio lak, izgledao je drugaije od ovog.
Come on. Pouruju ga.
Nita ne pomae: ogoljeniji nego to je ikad stajao pred svojom
enom, mora sada da, za ime boga, stane na svetlo i prikae se
itavoj grupi lekara. Kad bi ovek unapred znao kuda vodi put
kojim je krenuo po svom slobodnom izboru. Njegov kaput i njegova odea u meuvremenu su dezinfikovani i, nakon to mu
ih vrate posle pregleda, izguvani. ivot u slobodi otkupljuje se,
dakle, u sramu, ili se sloboda sastoji ve i u tome to ovde sram
vie ne vai? U tom sluaju, Amerika je stvarno raj.
40