Nisam to osjetila, nisam okusila taj strah i strepnju, al u
moje roditelje je to ostavilo veliki utisak, a u to sam sigurna zbog njihovih vatrenih i osjecajnih pria, pa nakon njih imam osjeaj da sam i sama to doivjela. Bila je to na izgled mirna zora, sunce je okupalo grad svojom bogatom paletom boja. Sve je izgledalo savrseno. Kao neka nestvarna slika koju je slikar naslikao svojom bujnom mastom. Sunce je vec ugrijalo hladni asfalt. Al za nekoliko trenutaka ta nestvarnost se pretorila u surovu realnost. Iz meni nerazumljivih razloga, hiljade vojnika bogatih oruzjem i koje kakvim napravama odlucili su unistiti djecju masta, zdravi duh mladih ljudi i uzitak starosti. Nekoliko ubitanih kugli je palo, sa uzvisenja, sa kojih je Sarajevo ko na dlanu.