Professional Documents
Culture Documents
Metalne Konstrukcije
Metalne Konstrukcije
METALNE KONSTRUKCIJE
Osnove prorauna i konstruisanja
Dr Dragan Buevac, dipl. in. gra.
vanredni profesor, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Zlatko Markovi, dipl. in. gra.
asistent, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Dragana Bogavac, dipl. in. gra.
asistent, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Dragoslav Toi, dipl. in. gra.
asistent, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu
Recenzenti:
Prof. Gojko Nenadi, Graevinski fakultet u Podgorici
Prof. dr Branislav ori, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Prof. dr Mihailo Muravljov, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Izdava:
Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Bulevar kralja Aleksandra 73/I
Odobreno za tampu odlukom Vea katedara za materijale i konstrukcije
broj 02-16/16, od 16.12.1997.
Za izdavaa:
Dekan, prof. dr ivojin Praevi
Tehniki urednici:
Mr Dragana Bogavac
Mr Zlatko Markovi
Grafika obrada:
Mr Mihailo Mitrinovi
Mr Predrag ivkovi, dipl. in.
Sinia Kukolj, dipl. in.
MD&PROFY GRAFIKI CENTAR, tel: (011) 43-85-64
Grafiki prilozi:
DELFIN INENJERING
Beograd, Dobropoljska 12, tel: (011) 3690-429, fax: (011) 64-84-74
tampa:
Zavod za grafiku tehniku Tehnoloko-metalurkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Karnegijeva 4, tel/fax: (011) 3370-492
Tira:
500 primeraka
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-92-1
SPONZORI
MINISTARSVO ZA NAUKU I TEHNOLOGIJU REPUBLIKE SRBIJE
MINISTARSTVO GRAEVINA REPUBLIKE SRBIJE
COMPO, Svilajnac
DEMEKS, Beograd
DOMIS, aak
ENERGOPROJEKT HOLDING, Beograd
FOND MADLENE JANKOVI, Beograd
GK HK KOMGRAP, Beograd
GOA HOLDING, Beograd
GP MOSTOGRADNJA, Beograd
GP PLANUM, Zemun
IMK 14. OKTOBAR, Kruevac
INSTITUT IMS, Beograd
INENJERING GOA PROJMETAL, Beograd
JEDINSTVO-METALOGRADNJA, Sevojno
KOMPANIJA BELIM, Beograd
KOMPANIJA KOLING, Beograd
MAINOPROJEKT COPRING, Beograd
MONTANI OBJEKTI, Novi Sad
MONTENA, Beograd
MOSTPROJEKT, Beograd
NORTH INENJERING, Subotica
RIGIPS, Austrija
SAOBRAAJNI INSTITUT CIP, Beograd
SINTEK, aak
ZAVOD ZA ZAVARIVANJE, Beograd
PREDGOVOR
VI
Metalne konstrukcije
Knjiga Metalne konstrukcije ima 13 poglavlja, koja na oko 1100 strana teksta i uz pomo izuzetnog broja prateih ilustracija, fotografija i tabela obrauju ovu kompleksnu tematiku. Zbog velikog obima knjiga je podeljena na dva dela - toma. Meutim, podela nije
samo fizika, ve i sutinska. U prvom tomu su kroz poglavlja: Osnove metalnih konstrukcija, Spojna sredstva, Proraun i konstruisanje nastavaka i veza i Proraun i konstruisanje noseih elemenata elinih konstrukcija obraene osnove prorauna i konstruisanja. U
drugom tomu prikazana su specijalna poglavlja i tehnologija izrade i to u poglavljima:
Konstrukcije od aluminijumskih legura, Proraun i konstruisanje elinih konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, Spregnute konstrukcije, Prethodno napregnute metalne konstrukcije, Izrada grafike dokumentacije, Izrada elinih konstrukcija u radionici i kontrola
kvaliteta, Zatita elinih konstrukcija od korozije, Projektovanje elinih konstrukcija za
dejstvo poara i Proraun elinih konstrukcija prema Evrokodu.
Autori se zahvaljuju Ministarstvu za nauku i tehnologiju i Ministarstvu graevina republike Srbije, kao i brojnim sponzorima, na finansijskoj pomoi koja je omoguila objavljivanje ove knjige, i Graevinskom fakultetu Unuverziteta u Beogradu kao izdavau.
Takoe se zahvaljuju Milanu Radenkoviu, Savi Krstiu i Ani Nekovi na uloenom
trudu i strpljenju pri izradi velikog broja sloenih crtea, koji su uinili da grafiki prilozi
budu izuzetni i prepoznatljivi.
Posebnu zahvalnost autori ele da izraze Mihailu Mitrinoviu, Predragu ivkoviu i Sinii Kukolju za visok nivo grafike obrade teksta, kao i Dragoslavu Nikoliu i Andreji Avramoviu koji su se postarali da i kvalitet tampe i opreme ove knjige budu na zavidnom
nivou.
Autori
6$'5$.QMLJD
2VQRYHSURUDXQDLNRQVWUXLVDQMD
3RJODYOMH
2VQRYHPHWDOQLKNRQVWUXNFLMD
3RJODYOMH
3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHQDVWDYDNDLYH]D
3RJODYOMH
3RJODYOMH
6SRMQDVUHGVWYD
3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHQRVHLKHOHPHQDWDHOLQLKNRQVWUXNFLMD
.QMLJD
6SHFLMDOQDSRJODYOMDLWHKQRORJLMDL]UDGH
3RJODYOMH
.RQVWUXNFLMHRGDOXPLQLMXPVNLKOHJXUD
3RJODYOMH
6SUHJQXWHNRQVWUXNFLMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3RJODYOMH
3URUDXQLNRQVWUXLVDQMHHOLQLKNRQVWUXNFLMDRGKODGQRREOLNRYDQLKSURILOD
3UHWKRGQRQDSUHJQXWHPHWDOQHNRQVWUXNFLMH
,]UDGDJUDILNHGRNXPHQWDFLMH
,]UDGDHOLQLKNRQVWUXNFLMDXUDGLRQLFLLNRQWURODNYDOLWHWD
=DWLWDHOLQLKNRQVWUXNFLMDRGNRUR]LMH
3URMHNWRYDQMHHOLQLKNRQVWUXNFLMD]DGHMVWYRSRDUD
3URUDXQHOLQLKNRQVWUXNFLMDSUHPD(YURNRGX
/LWHUDWXUD
6SRQ]RUL
SADRAJ
KNJIGA 1 OSNOVE PRORAUNA I KONSTRUISANJA
POGLAVLJE 1
1 UVOD.............................................................................................................................. 1
1.1 KARAKTERISTIKE METALNIH KONSTRUKCIJA............................................ 1
1.2 ISTORIJSKI RAZVOJ METALNIH KONSTRUKCIJA......................................... 3
1.3 PRIMENA METALNIH KONSTRUKCIJA U MOSTOGRADNJI ...................... 10
1.4 PRIMENA METALNIH KONSTRUKCIJA U ZGRADARSTVU ....................... 15
1.5 PRIMENA METALNIH KONSTRUKCIJA U SPORTSKIM OBJEKTIMA ....... 21
1.6 PRIMENA METALA U SPECIJALNIM OBJEKTIMA ....................................... 22
1.7 ALUMINIJUMSKE KONSTRUKCIJE ................................................................. 25
1.8 RAZVOJ METALNIH KONSTRUKCIJA U SRBIJI ............................................ 26
2 POSTUPCI PROIZVODNJE ELIKA..................................................................... 47
2.1 ISTORIJSKI PREGLED ......................................................................................... 47
2.2 PROIZVODNJA GVOA ................................................................................... 49
2.3 PROIZVODNJA ELIKA...................................................................................... 50
2.4 PRERADA ELIKA DEFORMACIJOM .............................................................. 53
3 KARAKTERISTIKE ELIKA .................................................................................. 57
3.1 UVOD ..................................................................................................................... 57
3.2 FIZIKO-HEMIJSKE KARAKTERISTIKE ELIKA.......................................... 58
3.2.1 Osnovi metalurgije elika ............................................................................. 58
3.2.1.1 Kristalna reetka .............................................................................. 58
3.2.1.2 Formiranje zrnaste strukture ............................................................ 59
3.2.1.3 Ugljenik u eliku.............................................................................. 60
3.2.2 Dijagram stanja gvoe-ugljenik .................................................................. 61
3.2.3 Sporo hlaeni elici....................................................................................... 62
3.2.3.1 Uvod ................................................................................................ 62
3.2.3.2 Normalizacija................................................................................... 63
3.2.3.3 Mikrostrukturne promene usled toplog i hladnog oblikovanja ........ 64
3.2.4 Brzo hlaeni elici ........................................................................................ 65
3.2.4.1 Opte................................................................................................ 65
Metalne konstrukcije
Sadraj
XI
POGLAVLJE 2
SREDSTVA ZA VEZU
1 OPTE......................................................................................................................... 135
2 ZAKIVCI .................................................................................................................... 136
2.1 OPTE O ZAKIVCIMA....................................................................................... 136
2.2 OBLICI I DIMENZIJE ZAKIVAKA ................................................................... 136
2.3 OBELEAVANJE ZAKIVAKA .......................................................................... 138
2.4 RAD ZAKOVANE VEZE .................................................................................... 138
2.5 PRORAUN NOSIVOSTI ZAKIVAKA ............................................................. 140
2.5.1 Nosivost zakivka u smiuim spojevima .................................................... 142
2.5.1.1 Nosivost zakivaka na smicanje ...................................................... 142
2.5.1.2 Nosivost zakivka na pritisak po omotau rupe .............................. 143
2.5.2 Nosivost zakivka na zatezanje .................................................................... 144
3 OBINI ZAVRTNJEVI ............................................................................................ 145
3.1 OPTE O ZAVRTNJEVIMA ............................................................................... 145
3.2 OBLICI I VRSTE OBINIH ZAVRTNJEVA ..................................................... 146
3.3 OBELEAVANJE ZAVRTNJEVA ..................................................................... 151
3.4 KLASE VRSTOE ZAVRTNJEVA ................................................................. 152
3.5 RAD VEZA SA ZAVRTNJEVIMA..................................................................... 153
3.6 PRORAUN NOSIVOSTI ZAVRTNJEVA ........................................................ 157
3.6.1 Nosivost zavrtnjeva u smiuim spojevima ................................................ 160
3.6.1.1 Nosivost zavrtnjeva na smicanje.................................................... 160
3.6.1.2 Nosivost zavrtnjeva na pritisak po omotau rupe .......................... 161
3.6.2 Nosivost zavrtnjeva na zatezanje ................................................................ 162
3.6.3 Kombinovano naprezanje zavrtnjeva.......................................................... 163
3.6.4 Redukcija nosivosti zavrtnjeva kod dugih veza .......................................... 163
3.7 SLABLJENJE KONSTRUKCIONIH ELEMENATA RUPAMA
ZA SPOJNA SREDSTVA.................................................................................... 164
4 VISOKOVREDNI ZAVRTNJEVI ........................................................................... 168
4.1 OPTE .................................................................................................................. 168
4.2 OBLIK I DIMENZIJE VISOKOVREDNIH ZAVRTNJEVA.............................. 170
4.3 OBELEAVANJE VISOKOVREDNIH ZAVRTNJEVA ................................... 173
XII
Metalne konstrukcije
Sadraj
XIII
XIV
Metalne konstrukcije
Sadraj
XV
XVI
Metalne konstrukcije
Sadraj
XVII
XVIII
Metalne konstrukcije
METALNE KONSTRUKCIJE
Specijalna poglavlja i tehnologija izrade
Dr Dragan Buevac, dipl. in. gra.
vanredni profesor, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Zlatko Markovi, dipl. in. gra.
asistent, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Dragana Bogavac, dipl. in. gra.
asistent, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Mr Dragoslav Toi, dipl. in. gra.
asistent, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu
Recenzenti:
Prof. Gojko Nenadi, Graevinski fakultet u Podgorici
Prof. dr Branislav ori, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Prof. dr Mihailo Muravljov, Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Izdava:
Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu
Bulevar kralja Aleksandra 73/I
Odobreno za tampu odlukom Vea katedara za materijale i konstrukcije
broj 02-16/16, od 16.12.1997.
Za izdavaa:
Dekan, prof. dr ivojin Praevi
Tehniki urednici:
Mr Dragana Bogavac
Mr Zlatko Markovi
Grafika obrada:
Mr Mihailo Mitrinovi
Mr Predrag ivkovi, dipl. in.
Sinia Kukolj, dipl. in.
MD&PROFY GRAFIKI CENTAR, tel: (011) 43-85-64
Grafiki prilozi:
DELFIN INENJERING
Beograd, Dobropoljska 12, tel: (011) 3690-429, fax: (011) 64-84-74
tampa:
Zavod za grafiku tehniku Tehnoloko-metalurkog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Karnegijeva 4, tel/fax: (011) 3370-492
Tira:
500 primeraka
ISBN 86-80049-91-3
ISBN 86-80049-93-X
METALNE KONSTRUKCIJE
Specijalna poglavlja i tehnologija izrade
1
OSNOVE METALNIH KONSTRUKCIJA
1 UVOD
1.1 KARAKTERISTIKE METALNIH KONSTRUKCIJA
Upotreba gvoa, a potom elika, kao materijala za nosee konstrukcije u graevinarstvu, je relativno skorijeg datuma. Prva konstrukcija od gvoa stara je tek neto vie od
200 godina. Za izvoenje graevinskih objekata sa noseom konstrukcijom od metala elik predstavlja jo i danas po upotrebljenoj koliini glavni materijal, mada se poslednjih
decenija uoava i poveana upotreba aluminijuma. eline konstrukcije poseduju specifina svojstva i znaajne tehnike i funkcionalne prednosti u odnosu na druge graevinske
materijale, te zato imaju iroku primenu za sve vrste graevinskih konstrukcija. Takoe,
karakterie ih izuzetno brz trend razvoja koji je prouzrokovan pojavom i razvojem novih
savremenih metoda prorauna i analize, novih visoko sofisticiranih konstrukcijskih sistema, zatim razvoj potpuno automatizovanih sistema za izradu radionike dokumentacije na
raunaru, kao i sistema za izradu konstrukcija u radionici i novih postupaka montae na
gradilitu.
elik, kao osnovni materijal za nosee metalne konstrukcije, se koristi skoro za sve tipove graevinskih objekata kao to su: industrijske hale, spratne zgrade, izlobene i sportske dvorane, hangari, krovovi stadiona, garae, mostovi, rezervoari, silosi, bunkeri, vodotornjevi, antenski stubovi, stubovi dalekovoda, dimnjaci, ustave, ofor-platforme i mnoge
druge konstrukcije za specijalne namene.
Ukupna proizvodnja konstrukcionog elika u nekim zemljama Evrope, sa procentualnim ueem pojedinih tipova elinih konstrukcija prema ukupnoj izgradnji za dati tip
konstrukcije, prema podacima Evropske konvencije za eline konstrukcije (ECCS), prikazana je u tabeli 1.1. Na osnovu ove tabele moe se sagledati koliki je udeo elinih konstrukcija u graevinskom konstrukterstvu razvijenih zemalja Zapada.
Kao materijal za nosee konstrukcije elik poseduje izuzetne karakteristike u koje spadaju:
visoka mehanika svojstva,
male dimenzije i teine elemenata elinih konstrukcija,
Metalne konstrukcije
industrijalizovana proizvodnja,
laka manipulacija, transport i montaa,
relativno lako fundiranje,
velika seizmika otpornost,
fleksibilnost i adaptibilnost,
mogunost demontae i trajna vrednost.
Tabela 1.1 - Pregled proizvodnje elika i procentualno uee elinih konstrukcija za dati
tip objekta prema ukupnoj izgradnji
Zemlja
Proizvodnja
(1000 t)
Nemaka
Francuska
Italija
V. Britanija
panija
Holandija
1205
800
680
1182
1084
482
Spratne
zgrade
17
23
11
57
30
26
56
7
61
55
-
10
62
12
85
15
-
10
40
30
40
10
40
snike u procesu izgradnje, kako bi se postavljeni ciljevi ispunili uz ekonomisanje u vremenu i kotanju. Ovim se maksimalno koristi savremena tehnologija proizvodnje u fabrikama, a s tim u vezi dobija se bolji kvalitet i nia cena. Znaajnim smanjenjem radova na
gradilitu, a time i uticaja faktora "ovek" i "vremenski uslovi" ostvaruje se skoro potpuno
eliminisanje nepredvienih radova.
Za razliku od mnogih drugih pozitivnih osobina, osetljivost elinog materijala na dejstvo korozije i poara predstavlja problem koji zahteva posebnu panju tokom izgradnje i
ekspolatacije objekta. Zbog toga e ovim problemima biti posveena duna panja u knjizi, uz osvrt na neka savremena reenja.
Metalne konstrukcije
Posle ove konstrukcije izveden je 1796. godine takoe luni most, raspona 72,0 m, preko reke Ver kod Sanderlenda, po projektu Tomasa Vilsona (Thomas Wilson), a zatim prvi
luni most u Nemakoj u leziji.
Pronalaskom parne maine postupak za dobijanje gvoa u visokim peima je postajao
sve efikasniji zbog upotrebe maina na parni pogon za uduvavanje prethodno zagrejanog
vazduha. Potom je Henri Kort (Henry Cort), 1784. godine, pronaao pudel-proces, odnosno postupak proizvodnje varenog gvoa, sa svojstvima veoma slinim dananjem eliku.
U pudel peima se sirovo gvoe iz visokih pei dovodom zagrejanog vazduha i stalnim
meanjem dugakim kukastim ipkama oslobaalo od ugljenika, silicijuma i mangana.
Svojstva varenog gvoa omoguila su izradu smelijih konstrukcija, tako da je od ovog
materijala izveden most Britannia preko moreuza Menej, 1850. godine (slika 1.2). Most je
bio dvokoloseni za elezniki saobraaj, sa rasponima 71,9+2x141,7+71,9 m. Konstrukcija mosta sastojala se od dva odvojena paralelna sanduasta nosaa kroz koje prolaze vozovi. Ovaj objekat je posebno znaajan za razvoj mostova uopte i predstavlja preteu savremenih mostova sanduastog poprenog preseka.
Progres u graenju mostova i krovova od varenog gvoa brzo se proirio na sve razvijene zemlje, to je zahtevalo proizvodnju novih oblika noseih elemenata, tako da je dolo
do pojave prvih profila. Francuski inenjer Ferdinand Zores je uspeo 1839. godine da izvalja prvi I-profil, potom U-profil i na kraju 1852. godine po njemu nazvano Zores gvoe,
koje je kasnije iroko primenjivano za obrazovanje kolovoznih tabli mostova.
Mnogi naunici tog doba kao to su Francuzi - Navije (Navier), Lame, Klapejron (Clapeyron), Levi (Levie) i Maso (Massau), Italijani - Kremona, Kastiljano (Kastigliano), Menabrea, Ovaca (Ovazza) i Gebria, vajcarci - Bernuli (Bernoulli), Ojler (Euler) i Tetmajer,
(Tetmayer), Englezi - Viliot (Williot) i Maksvel (Maxwell), i Nemci - Vinkler (Winkler),
Kulman (Culmann), Riter (Ritter), Gerber, Mor (Mohr) svojim neumornim radom postavili su teorijske osnove za projektovanje i izvoenje novih, jo smelijih konstrukcija.
Metalne konstrukcije
Prva znaajna konstrukcija od elika u Engleskoj je monumentalni Forth Bridge, raspona 210,0+521,0+210,0 m, koji je zavren 1889. godine (slika 1.5). Most je reetkast, sistema Gerberovog nosaa. Teina konstrukcije je 53.305 t, sa ugraenih 6.500.000 zakivaka. Most je izuzetno impresivan, pa i danas izaziva panju inenjera irom sveta. Sve do
1917. godine, kada je puten u promet most u Kvibeku u Kanadi bio je to gredni most sa
najveim rasponom na svetu.
Za mostove lunog sistema Francuzi imaju neosporno najvee zasluge, ali ubrzo oni
poinju da se primenjuju u veem obimu u Nemakoj i drugim zamljama. Prvi luni most
nazvan Arcole od varenog gvoa bez zglobova sagradio je Odri (Oudry) 1854. godine u
Parizu. Raspon ovog mosta je 80,0 m, sa izuzetno malom strelom (1/13 raspona). Most
Garabit (slika 1.6) je jedan od najznaajnijih lunih mostova. Takoe je izgraen u Francuskoj, 1884. godine, sa rasponom od 165,0 m. Projektant i graditelj ovog mosta je bio uveni Gustav Ajfel (Gustav Eiffel).
Godina 1881. je vezana za poetke elektrolunog zavarivanja, a 1928. za primenu zavarivanja u mostogradnji. Decembra 1928. godine zavren je most na Sludvi (Sludwa) u
Poljskoj, prvi drumski most na svetu izraen zavarivanjem. U poetku primene, zavarivanje je dalo izuzetne rezultate, jer su mostovi postali jednostavnije konstrukcije, a jeftiniji
od odgovarajuih zakovanih. Meutim, ubrzo su, 1936. godine, otkrivene pukotine u podunom avu izmeu rebra i noica glavnog nosaa eleznikog mosta u Berlinu. Ista oteenja otkrivena su i na drumskom mostu u Nemakoj, 1938. godine. Noice oba mosta bile su debele 60 mm, a avovi su popucali u toku zime, na niskim temperaturama. Izmeu
1938. i 1940. godine tri mosta preko Albert-kanala u Belgiji, sistema Virendel nosaa, doiveli su havarije usled krtog loma. Ove havarije su inicirale dopunska teorijsko-eksperimentalna istraivanja irom sveta, to je dovelo do novih saznanja u oblasti zavarenih konstrukcija, a kasnije i do toga da zavarivanje postane dominantan postupak spajanja pri izradi elinih konstrukcija.
Od velikih amerikih viseih mostova treba istai dva najvea. Prvi je George Washington preko reke Hadson u Njujorku, sa rasponom od 1067,0 m, graen od 1927. do
1932. godine. Autor projekta je poznati ameriki inenjer Aman (O. Amman). Drugi most
je Golden Gate u San Francisku, sagraen 1937. godine, raspona 1281,0 m, koji je dugi
niz godina bio most sa najveim rasponom na svetu (slika 1.7).
Metalne konstrukcije
Prvu viespratnu konstrukciju od livenog gvoa je 1797. godine u revzberiju (Engleska) sagradio Bejd (Bage). Petospratna fabrika zgrada je duga 54 m, irine 11 m, korisne
povrine 2880 m2. Za prvu svetsku izlobu koja je otvorena 1. maja 1851. godine izgraena je Crystal Palace u Londonu (slika 1.8), za do tada neuveno kratko vreme od samo 17
nedelja. Konstrukcija je izvedena kao okvirna, sa vitkim gvozdenim stubovima i reetkastim nosaima. Detalji spojeva livenog gvoa odaju prefinjeni nivo, kako u projektovanju, tako i u zanatskom izvoenju.
U Francuskoj je 1876. godine izgraena Ajfelova kula, visine 300 m, to je predstavljalo rekordnu visinu sledeih 41 godinu. Znaaj ove konstrukcije na budue visoke zgrade je
u omoguavanju prouavanja dejstva vetra na ovako visoke objekte.
Tokom poslednje decenije XIX veka u SAD je izgraen veliki broj zgrada sa noseom
konstrukcijom okvirnog sistema. Tipini primeri su Jenney's Fair Store (ikago) iz 1892.
godine i Bruce Price's American Surety Building (Njujork) dvadesetospratnica ukupne visine 93,0 m. Pratei ameriku praksu u Engleskoj je, kao prva znaajna zgrada kompletno
izvedena od elika, izgraen hotel Ritz (slika 1.9).
Metalne konstrukcije
10
! = 1410,0 m
! = 1377,0 m
! = 1298,0 m
! = 1281,0 m
! = 1158,0 m
Bosfor - Turska
! = 1074,0 m
! = 1067,0 m
! = 1013,0 m
! = 1006,0 m
11
Za neto vie od 100 metara premaen je ovaj rekord izgradnjom mosta preko reke
Hamber (Humber Bridge) u Velikoj Britaniji (slika 1.12), koji je puten u saobraaj 1981.
godine. Most ima posebno oblikovanu kolovoznu tablu kako bi zadovoljio zahteve aerodinamike stabilnosti. irina kolovozne table je 28,5 m.
Metalne konstrukcije
12
13
S obzirom na dominantna naprezanja pritiskom, luni mostovi nisu karakteristini za vitke eline konstrukcije, pa se za pune nosae lunih mostova rasponi od 350 m do 400 m
smatraju graninim. Maksimalni raspon lunih mostova sa punim limenim nosaima je
366,0 m i ostvaren je na mostu Portmann u Kanadi, a samo neto ranije sagraen je i most
dakov u bivoj ehoslovakoj sa rasponom 330,0 m. Od reetkastih lunih mostova najznaajniji su Bayonne (Nju Dersi) sa rasponom od 504,0 m, zavren 1931. godine (slika 1.15),
a samo nekoliko meseci kasnije, 1932. godine, Sydney Harbour u Australiji sa rasponom od
503,0 m. Rekordni raspon za reetkaste lune mostove od 518,0 m, ostvaren je, takoe, u
SAD (Zapadna Virdinija), 1977. godine, mostom New River Gorge (slika 1.16).
Metalne konstrukcije
14
Spregnuti mostovi imaju veliku primenu pri premoavanju prepreka srednjih raspona.
U najznaajnije prednosti spregnutih mostova spadaju: oba materijala (elik i beton) se koriste na najbolji mogui nain, betonska kolovozna ploa titi elik od korozije, smanjuje
temperaturne uticaje i nivo buke, a koristi se i kao balast koji poboljava dinamike karakteristike, odnosno redukuje vibracije mosta. Osim toga, primenom betonske kolovozne
ploe otpada potreba za velikim brojem sekundarnih elinih elemenata, kao to su poduni nosai, spregovi za koenje i bone udare, kao i spreg za vetar u nivou kolovoza. Ako
se tome doda da su osnovni problemi kod spregnutih mostova, zatezanje betona u zoni
srednjih oslonaca i zamor sredstava za sprezanje, pokriveni teorijskim i eksperimentalnim
istraivanjima, jasno je zbog ega je dolo do ekspanzije mostova ovog tipa. Imajui u vidu navedene prednosti, a posebno manju osetljivost na dinamike uticaje, spregnuti mostovi se u poslednje vreme veoma esto koriste kako za drumske, tako i za eleznike mostove, pogotovu za brze pruge. Tako je u Nemakoj u poslednjih par godina izveden vei broj
spregnutih mostova za brze pruge.
Kao posebno interesantni primeri primene spregnutih mostova za brze pruge izdvajaju
se most preko Rajne u Nantenbahu i most Fulda Valley u Kragenkofu. Most preko Rajne u
Nantenbahu (slika 1.17) je trenutno rekorder u pogledu raspona u kategoriji mostova za brze pruge. Statiki sistem ovog mosta je kontinualan nosa na tri polja, raspona
83,2+208+83,2 m. Glavni nosai su dva paralelno postavljena elina reetkasta nosaa
promenljive visine (od 8,5 do 16,5 m), koji su itavom duinom mosta spregnuti sa betonskom ploom na gornjem pojasu, a u zonama negativnog momenta, na srednjim osloncima
i sa betonskom ploom na donjem pojasu. Na ovaj nain, dvostrukim sprezanjem, postignuta je znatno vea krutost konstrukcije, to predstavlja dominantan zahtev kod ovakvih
mostova, a velika sila pritiska u oslonakoj zoni je "umirena" betonom, to je znatno jeftinije reenje.
15
Visokim markama betona za kolovozne ploe koje su se izvodile kod spregnutih mostova, stalni teret na mostu je bitno redukovan u odnosu na stara reenja, ali i dalje je ostao
znatan, pa je dolo do daljeg napretka pronalaskom lake kolovozne table od elika sistema
ortotropne ploe. Ortotropna ploa se sastoji od relativno tankog lima ukruenog poprenim i podunim rebrima, a ploa je istovremeno i gornji pojas glavnih nosaa. Preko lima
se direktno nanosi asfaltni zastor. Prvi gredni most sa elinom ortotropnom ploom i sanduastim glavnim nosaima bio je sagraen u Kelnu preko reke Rajne, 1948. godine, sa
najveim rasponom od 184,5 m, da bi ubrzo nakon toga poela primena ovog sistema i za
mnogo vee raspone.
Poslednjih godina se i u oblasti industrijskih hala javljaju novi atraktivni sistemi, tako da
novi industrijski objekti predstavljaju, osim funkcionalnih i tehnolokih, i znaajna estetska,
Metalne konstrukcije
16
odnosno arhitektonska reenja. Takva savremena arhitektonska reenja prate i novi konstrukcijski sistemi. Jedno od ovakvih reenja je fabrika INMOS u Velikoj Britaniji za proizvodnju
elektronskih komponenti - ipova, koja je veoma upeatljivog izgleda (slika 1.19). Objekat
je projektovan kao prizeman, viebrodan, uz veliki broj elemenata koji se mogu lako montirati uz maksimalnu prefabrikaciju, kako bi se brzo gradio brod po brod. Glavni nosei sistem
predstavlja poduno postavljena "kima" duine 106,0 m i irine 7,2 m sa pilonima. O pilone
su oveeni glavni reetkasti nosai koji formiraju brodove dimenzija 13,0x36,0 m. Kompletna konstrukcija je izvedena od upljih profila. Konstruktivni sistem daje maksimalnu fleksibilnost unutranjem prostoru bez stubova.
17
ganizam", iji elektrini sistem moe da opslui grad od 147.000 stanovnika, sa 102 lifta
koja prevoze dnevno u proseku 16.500 korisnika.
Razvojem cevnih sistema dolo se do koncepta svenja cevi koji je prvi put primenjen
kod ovog objekta. Potreba za smanjenjem mase po visini rodila je ideju o usnopljavanju
cevi manje veliine koje mogu da budu razliitih visina. Konstrukcijska efikasnost ukupnog sistema bitno je poboljana postojanjem unutranjih ravnih okvira koji smanjuju "shear lag" efekat same spoljanje cevi. Modularnost i konceptualna osnova svenja cevi ima
iroku primenu, jer se cevne elije mogu organizovati na vie naina pri emu se cev moe
izvesti u bilo kakvom zatvorenom obliku.
Jedna od najnovijih zgrada izvedenih u ovom sistemu je Bank of China u Hong Kongu,
koja sa svojih 86 spratova i 369,0 m predstavlja etvrtu po visini spratnu zgradu u Aziji, a
sedmu na svetu (slika 1.22). Zgrada je u osnovi kvadratna, dimenzije stranice 60 m, sa etiri razliita tipa spratnih osnova koje se dobijaju tako to se po visini redukuje za po jedan
jednakokraki trougao na etvrtom, dvadesetpetom, tridesetosmom i pedesetprvom spratu.
Istraivanja novih statikih i konstruktivnih sistema visokih zgrada dovelo je do primene sistema sa viestruko manjim utrokom elika za spratne zgrade iste visine, spratnosti i
namene. Primer uspenog i ekonominog reenja je zgrada John Hancock Center u ikagu
(slika 1.23).
Metalne konstrukcije
18
Meoviti elino-betonski sistemi danas su opte prihvaeni i koriste se toliko esto kao i
potpuno elini ili armiranobetonski sistemi. Najpovoljnije osobine betona su krutost i mogunost oblikovanja u razliite forme konstruktivnih elemenata. Zato se veina meovitih sistema oslanja na beton za prijem horizontalnog optereenja (npr. monolitni zidovi, perforirani zidovi ili okvirno cevni elementi sa monolitnim betonskim vezama greda-stub). Za meuspratnu konstrukciju povoljno je upotrebiti elik zbog mogunosti premoenja veih raspona lakim elementima ime se ostvaruje vei prostor bez stubova. U ovu svrhu iroko je primenjen sistem spregnutih meuspratnih konstrukcija na profilisanim limovima. Savremeni
konstruktivni sistemi za spratne zgrade predstavljaju i "super-okviri" portalnog tipa, koji se
nalaze u fasadi zgrade. Portalni "super-okvir" sastoji se od vertikalnih oslonaca na uglovima
zgrade koji su povezani horizontalnim elementima na svakih 12-14 spratova. Na ovaj nain
maksimalno se efikasno primaju horizontalne sile jer su horizontalni i vertikalni elementi
meusobno kruto vezani i imaju znaajne dimenzije u ravni okvira.
Hotel De Las Artes Tower izgraen je u Barseloni u ovom sistemu (slika 1.24). Ovaj
objekat sastoji se od 45-spratnog hotelskog dela visokog 135,0 m i desetospratnog poslovnog bloka. Najinteresantniji je hotelski toranj koji je izveden kao okvirna elina konstrukcija sa ukrtenim dijagonalama izbaenim ispred zida zavese za 1,5 m, ime je zadovoljen
kriterijum protivpoarnog projektovanja. Osnova zgrade je kvadratna 30,0x30,0 m. Vertikalni spregovi u uglovima meusobno su povezani u nivou prvog, tridesetreeg i poslednjeg sprata, ime je ostvareno dejstvo "super-okvira".
Zavretkom Petronas Towers u Kuala Lumpuru (Malezija) 1996. godine, ove dve 88spratne kule postale su najvie zgrade na svetu sa 450,0 m visine (slika 1.25), mada se oko
toga jo vode polemike u svetu, zbog uzimanja u obzir iljaka na vrhu zgrade pri odreiva-
19
nju visine ovog objekta. U nivou 41 i 42 sprata kule su povezane pasarelom duine 58,4
m, na 170 m od nivoa ulice. U kule je ugraeno 36.910 t elika i 160.000 m3 betona,
65.000 m2 pokrivaa od nerajueg elika i 77.000 m2 stakla. Vertikalni transport se obavlja se 29 dabl-dek liftova velike brzine i po 10 elevatora u svakoj kuli.
Metalne konstrukcije
20
21
Metalne konstrukcije
22
Juna 1996. godine Ajaks je izgradio novi stadion nazvan Amsterdamska arena (slika
1.29). Konstrukcija stadiona jedinstvena je u Evropi iz razloga to je ovo prvi stadion sa
potpuno uvlaivim pokretnim krovom. Ukupni trokovi izgradnje iznosili su 134 miliona
US $. Stadion ima 52.000 sedita, koja imaju izvanredan pregled terena. Dimenzije objekta su impozantne tako da duina iznosi 235,0 m, irina 165,0 m, a visina 85,0 m. Uvlaei
pokretni krov se sastoji od dva panela svaki dimenzija 40,0 x 120,0 m. Ukupna povrina
krova iznosi 38.000 m2. Glavna nosea konstrukcija krova sastoji se od dva popreno postavljena luna reetkasta nosaa i sekundarnih reetkastih nosaa. Ispod stadiona prolazi
autoput, a sam teren je 7 m iznad nivoa mora.
Za Svetsko prvenstvo '98. u Fracuskoj takoe su izgraeni novi ili rekonstruisani postojei stadioni. Meu 10 stadiona na kojima e se odigravati utakmice svojim reenjem izdvaja se Stade de France u Parizu za 80.000 gledalaca. Krovna konstrukcija je visea,
ukupne teine 13.000 t.
23
Meu savremenim objektima svojim kreativnim i neobinim oblikom izdvaja se piramida u Luvru u Parizu (slika 1.32). iste linije piramide, vanvremenski moderne su simbol
oivljavanja ovog velikog muzeja. Piramida je visine 20,9 m. Svaka strana piramide sastoji se od sistema konusa po uzoru na dijamant koji formiraju 128 reetkastih nosaa sa 16
razliitih duina. Spoljanju stranu formiraju okviri uraeni od nerajueg elika koji zajedno sa sistemom ica obezbeuju jedinstvo konstrukcije.
Metalne konstrukcije
24
U specijalne objekte spadaju i solarni dimnjaci koji pretvaraju sunevo zraenje u elektrinu energiju na neobian nain, kombinujui principe staklene bate, dimnjaka i turbine
na vetar. Ideja o ovakvoj kombinaciji je potpuno nova, ali sa poveanjem trokova energije, sa jedne strane, i injenice da su visoki dimnjaci tehniki dostini, sa druge strane, postalo je razumno ostvariti je. Staklena bata slui kao akumulator suneve energije i pokriva krunu povrinu. Sastoji se od razapetog horizontalnog krova od providne plastike ili
stakla otvorenog po periferiji i postavljenog nisko iznad zemlje. U sreditu krova je cilindrini dimnjak oko ije osnove je krov vrsto vezan. Otvor u osnovi dimnjaka je ispod
krova tako da se vazduna masa usisava navie kroz cilindar dimnjaka. Vazduh zbog toga
ulazi u prostor ispod krova po obodu i struji ka dimnjaku, a da mu se pri tome poveava
temperatura pod dejstvom sunca. Zagrejan vazduh prouzrokuje strujanje navie kroz dimnjak, koje je dovoljno jako da pokree turbinu. Trokovi ovako dobijene energije su
0,25 DEM/kWh. Ovakav dimnjak je izraen u mestu La Mana 170 km juno od Madrida
(slika 1.33).
25
Trenutno u svetu radi preko 3.700 ofor platformi sa glavnim lokacijama u Meksikom
zalivu, Severnom moru i Arktiku. Veina ovih platfomi je izvedena u vidu zavarenih cevnih konstrukcija zbog niza prednosti. Razlog njihove popularnosti je velika nosivost, uz
minimum povrine izloene silama mora i vetra. Trenutno najvia elina platforma na
svetu je platforma Bullwinkle koja je postavljena u Meksikom zalivu 1988. godine. Visine je 485 m i teka preko 71.000 t sa dimenzijama osnove 122,0x146,0 m.
Posebnu oblast predstavljaju metalne konstrukcije u hidrotehnici. Zbog naina eksploatacije, sloenosti konstrukcionih oblika i vieg stepena mehanike obrade, ove konstrukcije se u inenjerskoj praksi nazivaju hidromehanikom opremom. Ove konstrukcije se
uglavnom primenjuju kod objekata koji slue za: regulaciju voda, eksploataciju voda i zatitu od voda. Najznaajnija primena je kod ureenja vodenih puteva, i kod hidroenergetskih i akumulacionih sistema. Primenjuju se i kod sistema za zatitu od velikih voda, posebno od morske plime. Takoe, ove konstrukcije se primenjuju kod melioracionih sistema i vodozahvata. U savremenim vodenim putevima metalne konstrukcije se javljaju u
sklopu: brodskih prevodnica, liftova za brodove, kosih rampi, kanalnih mostova i luka i
dokova. Kod hidroenergetskih i akumulacionih sistema ove konstrukcije se javljaju kod:
zatvaraa, ulaznih graevina, cevovoda itd.
Metalne konstrukcije
26
Slika 1.35 - elezniki most preko Save sruen u Prvom svetskom ratu
27
U prilikama koje su vladale tih godina bilo je vie nego smelo i pomiljati na samostalno projektovanje elinih mostova. Bez oslonca na tradiciju, na bilo kakvu industriju,
osposobljen samo solidnim kolskim znanjem, onoliko koliko se tada iz najboljih kola
moglo poneti, inenjer Jefta Stefanovi je projektovao elini most za drumski saobraaj
preko Morave kod Ljubieva na putu Smederevo-Poarevac. To je bio prvi vei most koji
su projektovali nai inenjeri i poetak razvoja tehnike projektovanja elinih mostova u
Srbiji. Velika teta po dalji razvoj ove discipline u Srbiji je to se ovaj most pod probnim
optereenjem sruio. Za utvrivanje uzroka nesree pozvani su najpoznatiji strunjaci za
eline mostove tog vremena, Tetmajer iz Ciriha i Gerber iz Minhena. Ceo ovaj sluaj ruenja bio je tada potpuno rasvetljen i uao je u svetsku literaturu. Posledice ruenja Ljubievskog mosta bile su fatalne za dalji napredak struke. Izgubljeno je poverenje u nae inenjere, a i oni sami su izgubili veru da su kadri da se dalje bave projektovanjem elinih
mostova. To je negativno uticalo i na rad na fakultetu u pogledu osposobljavanja mladih
strunjaka za projektovanje elinih konstrukcija. Taj period neaktivnosti trajao je do zavretka Prvog svetskog rata.
Po zavretku Prvog svetskog rata u osloboenoj zemlji skoro svi mostovi su bili porueni, pa je prvi zadatak inenjera bio uspostavljanje drumskog i eleznikog saobraaja.
Trebalo je obnoviti veliki broj poruenih elinih mostova, definitivno ili privremeno.
Strani kapital, osetivi da u Srbiji postoje izgledi za nove poslove i raunajui na jeftinu
radnu snagu, udruuje se sa domaim kapitalom i podie vee radionice za izradu elinih
konstrukcija, prvo u Smederevu, a potom u Smederevskoj Palanci, Kruevcu i Niu. Sem u
ovim radionicama, znatan broj elinih mostova poruuje se iz inostranstva na raun reparacija, a tom prilikom nai inenjeri u svojstvu prijemnih organa dolaze u kontakt sa ovom
vrstom industrije u inostranstvu.
Zbog ovakve situacije nastava na fakultetu iz oblasti elinih konstrukcija dobija sve vei
zamah, pa mladi inenjeri izlaze iz kole sa znaajnim teorijskim i praktinim znanjem iz elinih konstrukcija i polako istiskuju strance sa ovih poslova. Kao posledica ovoga proizaao je
izuzetno impozantan broj zakovanih, pa ak i zavarenih elinih konstrukcija mostova projektovanih od strane naih projektanata i izvedenih u naim radionicama.
Prva zavarena nosea elina konstrukcija u naoj zemlji je drumski most preko reke
Grze na putu Panevo-Zajear, sagraen 1932. godine. Most je statikog sistema proste
grede raspona 24,7 m, izveden kao pun limeni nosa. Glavni projektant je bio profesor Milan Radojkovi. Treba napomenuti da je prvi zavareni most u Evropi izgraen decembra
1928. godine, a da su u Nemakoj prvi propisi za zavarene konstrukcije izali 1931. godine (DIN 4100). Prvi elezniki most na ovim prostorima u zavarenoj izradi bio je most na
pruzi Ustipraa-Foa, puten u saobraaj 1938. godine. Na ovom mostu, koji je takoe
projektovao profesor Radojkovi, projekat, tehnika zavarivanja, nain izvrenja, kontrola
kvaliteta i izbor elektroda bili su u potpunosti na savremenom nivou.
Drumsko-elezniki most preko reke Save kod apca je statikog sistema reetkastog
kontinualnog nosaa sa zglobovima raspona 2x125,0+180,0+2x125,0=680,0 m. irina mosta je 6,5 m. Ukupna teina eline konstrukcije je bila 6.100 t. eleznika pruga KraljevoRaka-Kosovska Mitrovica preseca 15 puta reku Ibar. U toku 1929-1930. godine izgraena su 23 elina mosta raspona 4,5 do 100,0 m. Meu njima je 16 velikih elinih mostova
i to: 2 mosta raspona po 60 m, 4 mosta raspona po 80 m, 7 mostova raspona po 90 m i 3
mosta raspona 100 m. Glavni nosai ovih mostova su reetkasti sa poluparabolinim gornjim pojasem, osim tri mosta raspona od 90 i 100 m, koji imaju glavne nosae sa paralelnim pojasevima i rombinom ispunom. tapovi glavnih nosaa su sanduastog preseka,
28
Metalne konstrukcije
obrazovanih zakivanjem. Projektovanje, izradu i montau ovih mostova izvrila su uglavnom domaa preduzea, a meu njima i SARTID iz Smedereva. Sledei znaajan most bio
je na pruzi Beograd - Panevo preko Dunava, izgraen 1934. godine, kao drumsko - elezniki most, koji je u to vreme bio najdui most u Evropi. Konstrukcija mosta izvedena je
kao sistem elinih reetkastih prostih greda raspona 7x161,0=1127,0 m preko reke i 8
konstrukcija elinih limenih prostih greda raspona 8x32,0=256,0 m na prilazima. Tokom
Drugog svetskog rata most je dva puta ruen.
U isto vreme kada i Panevaki most, 1934. godine, zavren je i prvi visei most u Srbiji, poznat kao most kralja Aleksandra I (slika 1.36), na lokaciji preko reke Save u produetku Brankove ulice, dispoziciono oblikovan kao greda raspona 261,0 m, oveena na lananicu sa prepustima duina 75,0 m. Inundacioni otvor na desnoj obali uraen je u vidu
jedne eline proste grede raspona 47,0 m. Most je, pored drumskog i peakog saobraaja, korien i za prevoenje tramvaja na trasi prema Zemunu. Ovaj most je 1941. godine
doiveo sudbinu ostalih mostova. Prilikom bombardovanja Beograda potpuno je sruena
glavna nosea konstrukcija mosta preko reke. Most nije obnavljan u toku rata.
29
30
Metalne konstrukcije
kupna montaa, koja je izvrena sistemom slobodne montae. Uspeno obavljen posao
1956. godine znaio je sticanje velikog iskustva i potvrde osposobljenosti nae operative
za izgradnju ovako znaajnih objekata.
Porastom obima saobraaja ukazala se potreba za proirenjem kapaciteta mosta, to je
uinjeno od 1974. do 1976. godine, postavljanjem nove konstrukcije na stubove starog
mosta, neposredno uz izgraenu mostovsku konstrukciju, ime je dobijen vei saobraajni
profil (slika 1.37-desno). Tehnika dokumentacija mosta, tehnologija graenja i samo izvoenje, delo je naih strunjaka, koji su tom prilikom dali svoj doprinos unapreenju tehnologije graenja u oblasti mostogradnje. Glavni projektant nove polovine mosta bio je inenjer Danilo Dragojevi. Konstrukcija mosta montirana je 3,5 m nizvodno, pored stare
konstrukcije, i nakon zavrene montae, prevuena u svoj definitivni poloaj. Specifinost
ovog poduhvata je u injenici da su krajnje reakcije u svim fazama optereenja negativne.
Na meunarodnoj licitaciji za izgradnju novog Panevakog mosta na istoj lokaciji, sa
veim kapacitetom, usvojena je varijanta naih strunjaka (glavni projektanti inenjer
Leopold Colja i profesor Ljubomir Jeftovi), koja je koncipirana kao kontinualni reetkasti
nosa na pet polja, raspona 5x161,0 m, sa paralelnim pojasnim tapovima i dijagonalnom ispunom (slika 1.38). Konstrukcija mosta primala je novi sadraj od dva eleznika koloseka
postavljenih unutar reetkastih glavnih nosaa, a na obostrano postavljenim konzolama postavljena su dva kolovoza za drumski saobraaj, irine po 7,0 m, i peake staze od 1,5 m.
Most je raunat kao prostorni sistem, uzimanjem u obzir saradnje kolovoznih nosaa sa tapovima donjeg pojasa, i saradnje horizontalnih spregova sa glavnim nosaima pri nesimetrinom poloaju optereenja. Izgradnja mosta tehnoloki je zamiljena tako da se izvoenjem bitno ne ometa saobraaj, tako to se nova konstrukcija mosta privremeno postavlja
7,35 m nizvodno, na proirene glave stubova. Zavretkom montae glavne konstrukcije mosta bez konzola, 1961. godine, stvorili su se uslovi da se saobraaj prebaci sa starog, privremenog mosta, na novi i to za jedan elezniki kolosek i drumsku traku irine 2,8 m. Tokom
1961. godine i polovinom 1962. godine demontirana je stara konstrukcija i uklonjeni pomoni meuoslonci. Prevlaenjem cele konstrukcije mosta, duine 800,0 m, i teine 8.000 t, u
projektovanu osu mosta, koje je trajalo samo dva dana, pristupilo se zavretku mosta, postavljanjem drumskih saobraajnica na konzole. Zavretak svih radova i putanje mosta u saobraaj bilo je tokom 1964. godine.
31
Izgradnjom autoputa kroz Beograd, prelaz preko reke Save ostvaren je impozantnim reenjem mostovske konstrukcije, koja u jednom skoku "preskae" Savu, asocirajui svojim
vitkim kosim "nogama" na gazelu u skoku, pa je tako dobila popularno ime Gazela (slika
1.39). Autor konstrukcije je akademik dr Milan uri. Profil auto puta, irine 2x10,5 m, sa 2
peake staze irine 3,0 m, prelazi preko mosta sistema kosog podupirala, raspona
41,65+249,92+40,30 m i dve proste grede raspona 66,80 m. Ovaj most spada u originalna reenja, kako po svojoj koncepciji, tako i po svojim estetskim dometima.
Kao to je ve reeno, primena spregnutih sistema u mostogradnji, vezana je za izgradnju mosta preko Ibra u Kraljevu . Posle toga izgraen je veliki broj mostova ovoga sistema, kako malih, tako i velikih raspona. Glavni nosai sistema kontinualnog nosaa zahtevali su prednaprezanje u zoni negativnih momenata, tako da je najvei broj mostova izgraen u spregnuto-prednapregnutom sistemu. Iz ove grupe treba spomenuti most preko Save
kod Oraja (projektant akademik dr Nikola Hajdin) zbog njegovog velikog srednjeg raspona od 134,0 m. Osim toga, na ovom mostu izvreno je sprezanje betona i elika postavljanjem betonske ploe i u ravan donjeg pojasa u zoni srednjih oslonaca.
Jaanjem ekonomske moi zemlje i naglim razvojem saobraaja gradi se veliki broj, kako
drumskih, tako i eleznikih mostova, irom zemlje. Na pruzi Beograd-Bar izgraeno je
mnogo mostova razliitih sistema, a veina od njih je imala neku osobenost. Na ovoj pruzi
najznaajnije mesto pripada mostu preko kanjona Mala rijeka (projektant profesor Ljubomir
Jevtovi), koji se nalazi na oko 200 m iznad renog korita (slika 1.40). Kanjon je premoen
reetkastom konstrukcijom sistema kontinualnog nosaa sa pet otvora, iji je srednji otvor
150,0 m, a ukupna duina 498,0 m. S obzirom na veliku visinu i konfiguraciju terena, kao i
izuzetno jake vetrove, trebalo je optimalno reiti probleme u vezi sa uticajem vetra, kako na
konstrukciju mosta, tako i na vozila - vagone na samom mostu. Na trasi ove pruge nalazi se
Metalne konstrukcije
32
jo jedan izuzetno interesantan most zvani Kosorski ljeb (projektant takoe profesor Jevtovi). Cela dolina premoena je elinim lukom raspona 70,0 m, koji nosi gredu duine 87,5
m. Ovo je jedini elezniki luni most u Jugoslaviji.
33
Metalne konstrukcije
34
Veoma znaajan poduhvat je izgradnja eleznikog mosta sa kosim kablovima u Beogradu preko Save (slika 1.43) za potrebe Beogradskog eleznikog vora (projektanti akademik Nikola Hajdin i profesor Ljubomir Jevtovi). Statiki sistem mosta je kontinualan
nosa sa est polja, raspona 53,74+85,0+50,15+253,7+50,15+65,2=557,94 m, pri emu je
srednji otvor raspona 253,7 m prihvaen sa etiri kose zatege oblikovane od snopa paralelnih ica uvuenih u polietilensku cev sa glavama za ankerovanje koje su zalivene hladnim
postupkom. elezniki kolosek postavljen je u tucanikom zastoru postavljenom preko eline ortotropne ploe ugraene izmeu sanduastih glavnih nosaa. Izgradnja mosta trajala je od 1974. do 1979. godine.
Drumski most u Novom Sadu preko Dunava (slika 1.44) je slinog sistema kao prethodni sa ukupnom duinom od 1312,0 m, od ega na glavnu mostovsku konstrukciju otpada 591,0 m (projektanti akademik dr Nikola Hajdin i profesor Gojko Nenadi). Rasponi su
2x60,0+351,0+2x60,0 m, to je u to vreme bio svetski rekord za mostove ove vrste, sa pilonima i zategama u srednjoj ravni mosta.
Poslednjih desetak godina zbog velike recesije u naoj zemlji izvedeno je samo nekoliko znaajnih ostvarenja u mostogradnji.
Drumski most Gazivode (projektant inenjer Slobodan Cvetkovi) preko akumulacije
zavren je 1989. godine (slika 1.45). Most je statikog sistema reetkastog luka raspona
219,1 m. irina mosta je 9,5 m. Ukupna teina eline konstrukcije je 832 t.
35
Trasa autoputa - obilaznica oko Beograda - prelazi reku Savu kod Ostrunice (projektanti
inenjeri Slobodan Cvetkovi i Danilo Dragojevi) nizvodno od postojeeg eleznikog mosta. Kako se objekat nalazi u zoni plovnog puta reke to je zahtevan plovni gabarit irine
180,0 m i visine 9,5 m od maksimalne plovne vode. Most se sastoji od eline konstrukcije
preko reke i prethodnonapregnutih prilaznih konstrukcija ukupne duine 1789,6 m. Investi-
Metalne konstrukcije
36
Slika 1.46 - Izgled namontirane konstrukcije mosta preko reke Save kod Ostrunice
Peaki most Sveti Irinej premouje reku Savu, povezujui Mavansku i Sremsku Mitrovicu (slika 1.47). Objekat se sastoji od prilazne konstrukcije, sistema proste grede i
glavne konstrukcije, sistema mosta sa kosim kablovima, raspona 35,0+192,5+35,0 m (projektanti inenjeri Gradimir Srekovi i Dragoljub Isailovi). irina mosta je 5,5 m, a u zoni pilona se poveava na 6,5 m. Armiranobetonski piloni su smeteni u srednju ravan mosta. Greda za ukruenje oslanja se na obalne i pilonske stubove i sastoji se od elinog trapezastog sanduastog nosaa spregnutog sa armiranobetonskom kolovoznom ploom.
37
Niz velikih, funkcionalno i konstrukterski uspeno izvedenih objekata u velikim industrijskim i energetskim postrojenjima svedoi o visokom nivou projektovanja i izgradnje
ove vrste elinih konstrukcija. Meu mnogima ovde e biti pomenute hale i objekti RHR
Trepa, RTB Bor, SARTID-1913 Smederevo, Aluminijumski kombinat Podgorica, elezare Niki i Skoplje, Zorka-abac, HIP Panevo, REIK Kolubara i veliki broj industrijskih hala u inostranstvu, pogotovo u Libiji, Iraku i Rusiji.
Jedna od najveih industrijskih hala u Jugoslaviji je objekat hladne valjaonice SARTID-a iz Smedereva korisne povrine 104.241 m2 (slika 1.49). Objekat je realizovan u dve
faze. Hala je irine 3x24,0+5x30,0=222,0 m, a duine 29x18,0=522,0 m, a opsluuju je 37
mostnih dizalica od 20 do 80 t. Nosea konstrukcija se sastoji od punih limenih stubova
ukljetenih u temelje, reetkastih krovnih nosaa, kranskih staza sistema kontinualnih nosaa, oslonakih konstrukcija, "R" ronjaa i spregova. Glavni projektant nosee konstrukcije prve faze je inenjer Kamenko Jovii, a druge inenjer Milan Reli.
Metalne konstrukcije
38
Visokoregalno skladite Zorka-abac (projektant inenjer Milun Mikovi), koncipirano je kao samonosee, tj. konstrukcija visokoregalnog skladita je takva da elini regali
primaju korisno optereenje od paleta, tehnoloke opreme, krovne i fasadne konstrukcije,
snega i vetra. Objekat se sastoji od visokoregalnog skladita i aneksa. Objekat visokoregalnog skladita je duine 48,0 m, irine 26,4 m i visine 23,0 m. Izgled objekta u fazi izgradnje prikazan je na slici 1.50.
39
Veliki broj industrijskih hala i skladita je realizovan u inostranstvu meu kojima se istiu: hale u luci Misurata (Libija), fabrika raunarske opreme u Jerevanu (Jermenija), hale
drvnog i metalskog kompleksa Zapadnosibirskog metalurkog kombinata u Novokuznjecku (Rusija), itd.
U okviru luke Misurata izvedeno je devet hala (projektant inenjer mr Dragoslav Toi) ukupne povrine 80.000 m2 (slika 1.51). Pet hala su dimenzija 50,0x150,0 m, dve
50,0x150,0 m i po jedna dimenzija 41,0x50,0 m i 41,0x78,0 m. Svi objekti su okvirnog sistema sa vutama. Radove na projektovanju, izradi i montai eline konstrukcije, kao i na
oblaganju izvrila je GOA iz Smederevske Palanke.
Primena elika u zgradarstvu u naoj zemlji javlja se u veoj meri tek u poslednjoj deceniji, bilo sa isto elinom, bilo sa spregnutom elik-beton noseom konstrukcijom.
Uteda u korisnom prostoru, prefabrikacija, brza montaa suvim postupkom, smanjenje
sopstvene teine i ukupnog kotanja su faktori koji e doprineti daljoj promociji ovakvih
zgrada kod nas. Prva zgrada sa noseom elinom konstrukcijom u Srbiji je 11-to spratna
poslovna zgrada Projmetala u Beogradu, povrine osnove 415 m2 za koju je utroeno
17,4 kg/m3 elika. Kao primer savremenih spratnih zgrada od elika mogu se izdvojiti: tri
poslovne zgrade u Sremskoj ulici u Beogradu (slika 1.52), poslovna zgrada Minel ENIM-a
u Beogradu i poslovna zgrada Jugodrva u Beogradu (projektant ore upurdija). Zgrada
Jugodrva je izvedena kao oveeni sistem tako to reetkasti krovni vezai optereenje sa
vealjki prenose na okvire (slika 1.53).
Objekat javne garae u Uicu (slika 1.54) sastoji se od dve konstruktivno nezavisne celine garae i aneksa meusobno odvojenih dilatacijom (projektant inenjer Duan Nikoli,
izvoa Jedinstvo-Metalogradnja, Uice). Osnovni sistem nosee konstrukcije garae proizaao je iz funkcionalnog reenja saobraaja, geomehanikih uslova fundiranja i arhitektonskog reenja. Nosea konstrukcija garae je izvedena od spregnutih meuspratnih konstrukcija i stubova. Spregnuta meuspratna konstrukcija raspona 15,0 m (13,0 m) izvedena
je od polumontanih "Omnia" ploa i elinih limenih nosaa. Sprezanje je ostvareno preko krutih modanika i armaturnih petlji.
Metalne konstrukcije
40
41
Na prostoru ispred zgrade NIS Jugopetrola izvedena je benziska stanica (slika 1.55) sa
prodajnim, kancelarijskim i magacinskim prostorom (projektant inenjer Vladislav Mati,
izvoa Zavariva - Vranje). Preko prodajnog dela prelaze glavni kosi nosai koji se dalje
talasasto nastavljaju kao nosai nadstrenice formirani od dva U-profila okrenuti jedan
prema drugom leima na rastojanju od 150 mm i povezani sa dva paralelna lima. Na donji
pojas ovih nosaa oslanjaju se reetkaste tropojasne ronjae na koje su preko distancera
postavljeni nosai krovnog pokrivaa - LEXAN-a. Na najniim takama talasastog nosaa
postavljeni su kruni stubovi.
Sportski objekti, kao to su hale i krovovi stadiona, predstavljaju pravi izazov za svakog konstruktera, pa u ovoj oblasti postoji veliki broj izuzetnih ostvarenja kao to su sportske dvorane u Beogradu (Pionir i Ledena dvorana), Novom Sadu (Vojvodina), Leskovcu,
bazeni u Beogradu i Beeju, krovna konstrukcija stadiona Crvene zvezde u Beogradu i
mnogi drugi.
Metalne konstrukcije
42
Objekat sportske dvorane u Tuzli (slika 1.56) korisne povrine oko 16.000 m2 ima veliku
univerzalnu dvoranu za 6.000 gledalaca, malu dvoranu za 800 gledalaca, izlobeni prostor i
dve sale za trening (projektant inenjer Slobodan Cvetkovi). Krovna konstrukcija je jedinstvena, izvedena kao prostorna u sistemu MERO raspona 53,0 m x 91,0 m. Prostorna reetkasta konstrukcija je ploasta, sistemne visine 2215 mm u rasteru 3133 x 3133 mm.
43
Metalne konstrukcije
44
a)
b)
c)
45
Izuzetno atraktivna konstrukcija vodotornja visine 56,7 m na Sajmu u Lagosu izgraena od strane naih graevinara (projektant profesor Gojko Nenadi) prikazana je na slici
1.61.
Trenutno je u svetu izuzetno aktuelna primena nerajuih elika, kao trend u arhitekturi, u takvoj formi da je konstrukcija potpuno vidljiva, kako u fasadama tako i u enterijeru,
ali sa posebno oblikovanim detaljima prilagoenim arhitektonskim zahtevima. Nerajui
elici su otporni prema uticaju atmosfere, vode, pare i prema brojnim kiselinama i solima.
Kod ovog elika se na vazduhu formira povrinski oksidni sloj koji spreava koroziju.
Ovaj oksidni sloj je tanak i pojaava prirodnu boju ne remetei metalni sjaj. Nerajui elik je postao uzdanica u arhitektonskom oblikovanju savremenih zgrada, delom usled napretka u metalurgiji i konstrukcijskom shvatanju materijala, ali vie kao izraz fascinacije
arhitekata i inenjera konstrukcijskim mogunostima ovog materijala.
Praktina zainteresovanost da se materijal konstruktivno najbolje iskoristi i racionalizuje i ak istaknu veze, daje poseban estetski efekat. Konstruktivne forme koje iz toga proizilaze esto imaju kvazi-anatomski kvalitet uz jasan konstruktivni sistem. Povrine elemenata od nerajuih elika mogu biti glatke i sjajne, matirane, rupiaste, obraene etkama ili
sa arama i bitno utiu na nain reflektovanja svetlosti. Trend koji je poslednjih godina zastupljen u svetu preneo se i kod nas, tako da je u Beogradu izgraena poslovna zgrada firme Zepter u Ulici kralja Petra (slika 1.62) koja na izuzetno atraktivan nain dodatno afirmie primenu nerajuih elika u zgradarstvu. Kod ove zgrade na fascinantan nain je
Metalne konstrukcije
46
upotrebljen nerajui elik za razliite delove nosee konstrukcije. Projektant nosee konstrukcije od nerajueg elika je profesor dr Dragan Buevac.
a)
b)
Slika 1.62 - Fasada zgrade Zepter: a) prema ulici kralja Petra; b) dvorina sa pasarelom
47
dri profesor ore Mijovi nastavnik za Armirani beton, a Gvozdene mostove profesor
Vojislav Zaina nastavnik za predmet Statika inenjerskih konstrukcija. Godine 1924., za
vanrednog profesora za predmete Gvozdeni mostovi i Gvozdeni krovovi izabran je Petar
Mici, koji iste godine osniva Katedru za gvozdene konstrukcije. Preuzimanjem nastave iz
ovih predmeta profesor Mici preuzeo je obavezu da to vie doprinese obnovi i izgradnji
elinih mostova i drugih konstrukcija i da stvori kadrove koji e zemlju u ovoj oblasti
graevinske tehnike uiniti to nezavisnijom od strunjaka i fabrika iz inostranstva. Moe
se rei da je profesor Mici zaetnik savremenog naina projektovanja i graenja metalnih
konstrukcija u Srbiji i Jugoslaviji.
Slika 1.63 - Postupci dobijanja gvoa: a) Rimska ahtna pe; b) Visoka pe na drveni ugalj sa
hladnim vazduhom; c) Visoka pe na koks sa toplim vazduhom;
d) Visoka pe na koks sa podkonstrukcijom
Metalne konstrukcije
48
U XV veku je iz ahtnih pei razvijena visoka pe (slika 1.63b), koja je zbog dovoda vazduha pomou vodom pokretanih mehova, mogla biti zagrejana na viu temperaturu, tako da
je dobijano teno sirovo gvoe. Ovako dobijeno gvoe nije sadralo ljaku, ali je imalo veliki procenat ugljenika, pa je, da bi se moglo kovati, moralo biti osloboeno od njega. Odluujui napredak nastupio je uvoenjem kamenog uglja i pronalaskom parne maine.
Prva visoka pe na koks putena je u rad 1735. godine od strane Darbija (A. Darby) u
Engleskoj, a znatno kasnije, 1796. godine, i u Nemakoj u Glajvicu. Visoke pei su postajale sve efikasnije upotrebom maina na parni pogon za uduvavanje prethodno zagrejanog
vazduha (1828.) i korienjem otpadnih gasova za zagrevanje pei (slika 1.63c). Kvalitet
dobijenog gvoa je poboljavan, u prvo vreme topljenjem gvoa u loncima (1740.), a
potom pronalaskom dobijanja takozvanog varenog gvoa u pudel-peima od strane Korta
(H. Cort), 1784. godine (slika 1.64). U pudel-peima je sirovo gvoe iz visokih pei, dovoenjem zagrejanog vazduha i stalnim meanjem dugakim kukastim ipkama, oslobaano od silicijuma, mangana i ugljenika, pri emu je samo plamen imao kontakt sa gvoem.
Proizvodnja elika je vezana za Besemera (H. Bessemer), koji je 1855. godine pronaao
postupak dobijanja takozvanog topljenog elika u konvertoru krukastog oblika (slika
1.65) sa bazinom oblogom (od dolomitne ili magnezitne opeke). Postupak proizvodnje je
poboljao Tomas (G. Thomas), 1878. godine. Kod Besemer-Tomasovog postupka oksidacija ugljenika i ostalih neistoa vrena je na takav nain to se kroz perforirano dno produvavao vazduh kroz teno gvoe, a proizvodnja elika se na taj nain, u poreenju sa
pudel-postupkom, ubrzala pedeset puta.
Godine 1864. uveden je Simens-Martinov (Siemens-Martin)postupak proizvodnje elika, koji je sa Tomasovim postupkom narednih stotinak godina inio osnovu masovne proizvodnje elika. Oni su tek poslednjih decenija zamenjeni postupcima produvavanja istim
kiseonikom i elektro-peima. Kod LD (Linz-Donawitz) postupka se kroz vodom hlaeni
ljeb uduvava tehniki ist kiseonik na sirovo gvoe u konvertoru. Neistoe sagorevaju
potpuno i za kratko vreme, a elik je znatno boljeg kvaliteta od Tomasovog, pa se moe
koristiti i za zavarene konstrukcije. Najkvalitetniji elici po pitanju istoe i preciznosti legiranja dobijaju se u elektro-peima. U elektro-peima se pomou ugljenih elektroda formira luk, a zbog odsustva oksidirajueg plamena gubitak legirajuih elemenata sagorevanjem je izuzetno mali.
49
Metalne konstrukcije
50
Prethodno pripremljena ruda, koks i dodaci uskladiteni su u bunkerima (1, 2 i 3). Meavina ove tri komponente u odgovarajuem odnosu transportuje se i ubacuje u gornji deo
visoke pei, koji se zove grotlo (4). U gornjim delovima visoke pei (5 i 6) meavina se
sui zagrevanjem toplim vazduhom do temperature od 400 C. Daljim zagrevanjem osuene meavine (7, 8 i 9) do temperature od 1600 C vri se redukcija gvozdenog oksida, uz
izdvajanje sirovog gvoa i ugljen dioksida. Dodaci sa ostalim delovima rude i koksa
obrazuju trosku (ljaku), koja pliva po rastopljenom gvou kao laka i izdvaja se (10),
dok sirovo gvoe kao tee pada na dno i izlazi napolje (11), a topli gasovi se odvode kroz
cev. Gasovi se potom preiavaju, ponovo zagrevaju i uduvavaju u visoku pe
(13-18). Teno sirovo gvoe se izliva iz pei svaka 2 do 4 sata.
Tako dobijeno sirovo gvoe sadri silicijum, fosfor, sumpor, mangan i ugljenik (do
5%). Ovako visok procenat ugljenika ini ga krtim, pa slui kao sirovina za dalju preradu,
tj. dobijanje elika. Sirovo gvoe se ne moe obraivati (osim livenjem) pa se ne koristi
za izradu noseih konstrukcija. Gvoe ima specifinu masu od 7870 kg/m3 i taku topljenja na 1528 C.
51
Postupci produvavanja:
produvavanje vazduhom (Tomasov postupak)
produvavanje kiseonikom (LD postupak)
Postupci u plamenim peima:
Simens-Martinov postupak
elektro-pei
Tomasov postupak (slika 1.68a) se odvija u krukastom obloenom konvertoru, koji
moe da se kipuje, maksimalnog kapaciteta oko 90 t, kroz ije se dno uduvava vazduh ili
vazduh obogaen kiseonikom (zbog smanjenja sadraja azota) i produvava kroz teno
gvoe obogaeno kreom. Oksidacijom ugljenika i formiranjem ljake (od silicijuma i
fosfora) oslobaa se toplota, odnosno elik nastaje bez dodatnog dovoenja toplote. Dodavanjem krea se iznad bazne ljake vezuje fosfor i jedan deo sumpora. Zbog visokog sadraja azota ovakav elik je krt i podloan ubrzanom procesu starenja. Isputanje elika iz
konvertora vri se nakon 30 minuta produvavanja.
52
Metalne konstrukcije
53
Metalne konstrukcije
54
nom pravcu, pa se kod valjanja irokih limova oni ukruuju pomou oslonakih valjaka
(slika 1.73). Vrue valjanje poboljava mehanike karakteristike elika, jer usitnjava veliinu zrna u njegovoj strukturi.
Prva operacija vrueg valjanja je prevoenje ingota u osnovne oblike to se vri primarnim valjanjem. Izmeu eliane i primarne valjaonice nalazi se bazen za potapanje ingota. Potom se u pei kapaciteta oko 150 t ingota, oni zagrevaju do temperature valjanja,
tj. do 1300 C. Primarne valjaonice su konstruisane tako da je omogueno pomeranje ingota u svim pravcima. Valjci su tako konstruisani da se mogu valjati svi osnovni tipovi
proizvoda. Obino se primarni proizvodi skladite, a zatim ponovo zagrevaju za definitivno valjanje. Zavrnim valjanjem se dobijaju osnovne grupe elinih proizvoda koji se dele
na: tapaste proizvode, profilisane nosae, limove i uplje profile. Grafiki prikaz proizvodnje ilustrovan je slikom 1.74.
Vrue valjane cevi se izrauju od tzv. rondela, tapastog poluproizvoda okruglog preseka. Za vrue valjanje beavnih cevi razvijen je poseban postupak sa trnom i podunim
vuenjem. Na slici 1.75 je prikazan ovaj postupak sa tri vrste valjaka.
Cevi dobijene ovim postupkom se jo i dodatno izduuju valjanjem. Ovde se radi o diskontinualnom procesu valjanja pri emu kalibrirajui deo valjka gnjei samo odreenu zonu, zatim se omota valja i glaa do konane debljine cevi (slika 1.76a). Pomou uputenog dela valjka se omota cevi i trn oslobaaju, tako da se pri istovremenom obrtanju ponovo guraju u poziciju za valjanje, tako da se moe zapoeti sledei radni korak. Smenjivanje koraka se obavlja brzo dok se ne izdui ceo omota. Ovim postupkom se izrauju
cevi duine do 35 m i do prenika od 600 mm svetlog otvora. Cevi manjih prenika se proizvode u redukcionim pogonima. Osim beavnih cevi rade se i avne cevi poprenim savijanjem limova u cevni presek i podunim automatski zavarenim avom, ili spiralno zavarene cevi dobijene iz elinih traka (slika 1.76b).
55
Metalne konstrukcije
56
b)
57
Osim vrueg valjanja primenuje se i postupak hladnog valjanja pri emu se valjanje vri na sobnoj temperaturi bez zagrevanja. Vee debljine limova i manje serije proizvode se
na presama, a vee serije i tanji limovi u hladnim valjaonicama na seriji valjaka.
Kovanje predstavlja plastinu obradu u vruem stanju, pri kojoj se elik oblikuje udarom. Kovanjem se uglavnom obrauju vei komadi koji se teko valjaju. Tehnologija presovanja je slina kovanju, a razlika je samo u karakteru delovanja sile putem koje se vri
oblikovanje elementa. Kod kovanja je ova sila trenutna udarna, a kod presovanja se nanosi
postupno uz korienje odgovarajue dvodelne matrice. Postupak izvlaenja uglavnom se
koristi za proizvodnju okruglih profila manjeg prenika, kao to su ice. Sastoji se u provlaenju ipki dobijenih valjanjem kroz matrice kod kojih su prenici otvora manji od
prenika polazne ipke. Na ovaj nain se, u veoj meri nego prilikom valjanja, materijal
sabija, dobija veu gustinu, pa se time utie i na veliinu kristalnih zrna.
Osim u kokile, rastopljeni elik se moe direktno izlivati u kalupe razliitog oblika. Na
taj nain se dobija odlivak iji se oblik i dimenzije nee vie bitno menjati. Ovim postupkom se dobijaju oblici koje je izuzetno teko ili nemogue dobiti na neki drugi nain.
3 KARAKTERISTIKE ELIKA
3.1 UVOD
elik kao osnovni materijal za izradu noseih konstrukcija u graevinarstvu ima specifina fizika, hemijska, mehanika i tehnoloka svojstva. Fizika svojstva elika su: boja,
specifina teina, temperatura topljenja, elektroprovodljivost, magnetna svojstva, provodljivost toplote, specifina toplota i koeficijent toplotnog irenja. Specifina teina metala
izraava se u kg/cm3. Temperaturom topljenja nazivamo onu temperaturu u C pri kojoj
zagrejan elik prelazi iz vrstog u teno stanje. Ova temperatura se menja u zavisnosti od
vrste i koliine legirajuih elemenata u eliku. Specifinom toplotom nazivamo onu koliinu toplote koja je potrebna da se 1 kg metala zagreje za 1 C. Toplota topljenja je ona koliina toplote potrebna da se 1 kg elika prevede iz vrstog u teno stanje i izraena je u
dulima !J". Provodljivost toplote je sposobnost elika da provodi toplotu i definisana je
koeficijentom provodljivosti toplote koji pokazuje koja koliina toplote moe proi u jedinici vremena kroz metal duine 1 m i preseka 1 cm2. Pod toplotnim irenjem se podrazumeva promena dimenzije pri zagrevanju za 1 C. Promena dimenzije elika pri zagrevanju
moe biti po duini i zapremini, izraena koeficijentom linearnog izduenja i koeficijentom zapreminskog irenja. Koeficijent toplotnog izduenja predstavlja prirast duine
predmeta po jedinici duine i zagrevanju za 1 C.
U mehanika svojstva metala spadaju vrstoa, elastinost, duktilnost, tvrdoa, ilavost itd.
vrstoa predstavlja otpornost metala na razaranje pod dejstvom spoljnih sila. U zavisnosti od
karaktera delovanja spoljnih sila razlikujemo: vrstou na zatezanje, vrstou na pritisak, vrstou na savijanje, vrstou na uvijanje, itd. Elastinost metala je sposobnost metala da povrati
svoj prvobitni oblik i dimenzije nakon prestanka delovanja spoljnih sila koje su izazvale deformacije. Duktilnost je sposobnost metala da pre loma doivi znaajne plastine deformacije.
Tvrdoom elika se naziva otpor koji prua metal pri utiskivanju tvreg materijala u njega. ilavost metala je otpor koji metal prua lomu izazvanom udarnom silom.
Tehnoloka svojstva elika su: zavarljivost, plastinost, kovnost, istegljivost, otpornost
na habanje, livnost, obradljivost itd. Zavarljivost je osobina metala da se moe spajati teh-
Metalne konstrukcije
58
a)
b)
Slika 1.78 - eme kubne reetke: a) prostorno centrisana kubna reetka (-reetka);
b) povrinski centrisana kubna reetka (-reetka)
59
U sluaju prostorno centrisane reetke, jedna kristalna elija se sastoji od 9 atoma rasporeenih po uglovima kocke i u preseku njenih dijagonala. Duina ivice kocke iznosi
svega 2,91010 m, a ceo kristal sadri 106 ovakvih jedinica. Kristalna elija povrinski
centrisane reetke sastoji se od 14 atoma u uglovima i sredinama stranica kocke, ija je duina 3,61010 m. Ovakva kristalna struktura gvoa na sobnoj temperaturi je jedan od
glavnih faktora koji odreuju karakteristike elika.
Pri zagrevanju gvoa dolazi do promene njegove zapremine (slika 1.79). Do temperature od 910 C vri se ekspanzija bez promene kristalne strukture koja ima oblik -reetke.
Do promene zapremine na temperaturi od 910 C dolazi zbog promene kristalne reetke
koja prelazi u -formu. Naime, gustina, odnosno broj atoma po jedininoj zapremini, iznosi u prvom sluaju 8x1/8+1x1=2, a u drugom 8x1/8+6x1/2=4 atoma po eliji, vodei rauna o nastavljanju mree u sva tri pravca. Poto je gustina -pakovanja vea, pri zagrevanju,
pri prelasku iz u -formu dolazi do naglog smanjenja zapremine. Iz istog razloga, pri povratku reetke u prvobitan -oblik na temperaturi od 1390 C, dolazi do naglog poveanja
zapremine koje nadoknauje gubitak nastao na 910 C. Na temperaturi od 1530 C, elik
poinje da se topi, odnosno da prelazi iz vrstog u teno agregatno stanje.
Metalne konstrukcije
60
vrstih estica u rastopu. Kod elika se od ovih klica vri reanje atoma u tri ortogonalna
pravca od kojih je jedan obino dominantan (slika 1.80b). Veliki kristali primarne kristalizacije nazivaju se dentriti. Njihov rast vri se u pravcu najvee brzine odvoenja toplote sve do
sudara sa drugim dentritima, formirajui tako zrnastu, kristalnu strukturu elika (slika 1.80c).
61
Metalne konstrukcije
62
Dalje hlaenje izaziva razdvajanje austenita na meavinu ferita i cementita (Fe3C), odnosno nastajanje perlita. Tako se prelazi u oblast koja predstavlja meavinu ferita i perlita
u istom odnosu u kome su bili ferit i austenit neposredno pre njegove dekompozicije. U
konkretnom sluaju koji se razmatra ima oko dva puta vie perlita nego ferita. Za sve elike sa manje od 0,78% C odvija se identian proces, osim u odnosu na dobijenu koncentraciju perlita u mikrostrukturi na temperaturama niim od 723 C. Ona se priblino linearno
menja od 0% za sadraj ugljenika u eliku od 0,08% do 100% za sadraj ugljenika od
0,78% C (slika 1.84b).
Pri veoj koncentraciji ugljenika u eliku od 0,78% pri hlaenju se iz austenitne prelazi
u oblast u kojoj dolazi do izdvajanja cementita (Fe3C) iz austenita. Na granici od 723 C
kada dolazi do zasienja austenita ugljenikom, kao i u prethodnom sluaju on se razdvaja i
pretvara u perlit. Na taj nain dobija se struktura koja se sastoji od manjeg broja estica
Fe3C u masi perlita.
63
vrstou na zatezanje, ali je krt. Kakve e biti karakteristike dobijenog elika zavisi od
procentualnog uea ovih struktura u njegovom sastavu, koji zavisi od procenta ugljenika
(slika 1.84).
Oigledno je da poveanje procenta ugljenika u sastavu elika izaziva poveanje granice razvlaenja i jaine, ali i smanjenje duktilnosti i ilavosti. Pri tome je vano zapaziti da
male promene sadraja ugljenika izazivaju velike promene navedenih karakteristika. Izbor
odreenog elika zbog toga prvenstveno zavisi od njegove budue namene.
Tako, na primer, elini limovi namenjeni za kasnije hladno oblikovanje, proizvode se sa
minimalnim sadrajem ugljenika koji iznosi 0,04%. U sluaju konstrukcionih elika tei se
povienim mehanikim karakteristikama. Meutim, sadraj ugljenika vei od 0,25% izaziva
tekoe pri zavarivanju, tako da se takvi elici retko koriste kao konstrukcioni. Dijagram zavisnosti vrstoe na zatezanje (fu), odnosno granice razvlaenja (fy) i sadraja ugljenika kod
zavarljivih konstrukcionih elika, dat je na slici 1.85. elici sa vie od 0,25% C svoju primenu nalaze npr. kod visokovrednih zavrtnjeva, a najvie u oblasti mainstva.
Slika 1.85 - vrstoa na zatezanje (fu) i granica razvlaenja (fy) u funkciji sadraja ugljenika kod zavarljivih konstrukcionih elika
3.2.3.2 Normalizacija
elik hlaen veoma sporo i kontrolisano u peima, ponaa se u skladu sa dijagramom
stanja. Ukoliko se proces hlaenja malo ubrza, navedene transformacije e se takoe bre
deavati. tavie, moe se desiti da transformacije nisu u stanju da prate pad temperature.
64
Metalne konstrukcije
Tako e se, na primer, isti elik, uklonjen iz pei i puten da se hladi na vazduhu, ohladiti
pre zavretka odreenog niza transformacija. Posledica ovoga je tendencija ka blagom poveanju koliine ferita u mikrostrukturi, kao i dobijanje ferita sitnozrnije strukture i perlita
finije strukture tj. manjih dimenzija lamela.
elici hlaeni u peima poznati su kao potpuno-prekaljeni elici, dok se vazduno
ohlaeni nazivaju normalizovani elici.
Kao to je ranije istaknuto, granica razvlaenja ferita zavisi od veliine zrna njegove
strukture. Druge vane karakteristike, kao to su duktilnost i ilavost, takoe se poboljavaju smanjenjem veliine zrna. Isti je sluaj sa perlitom. to su manje dimenzije lamela i
perlit ima bolja mehanika svojstva. Poboljanje jedne karakteristike obino dovodi do pogoranja neke druge. Meutim, u ovom sluaju navedene mikrostrukturne promene su
uzrok viestrukom poboljanju materijala, to je redak sluaj u metalurgiji.
Na veliinu zrna moe se uticati i zagrevanjem do temperature na kojoj je elik u potpunosti u austenitnom stanju. Zrna strukture austenita vremenom se ukrupnjavaju i to eksponencijalno sa temperaturom. Vanost ove pojave je u tome to transformacija na ferit i
perlit pri hlaenju poinje sa veliinom zrna austenita. Ako stvaranje novih struktura pone kasnije i rezultujua veliina zrna e biti vea. To je razlog to elik ne bi trebalo pregrevati pri austenizaciji pre normalizacije.
Temperatura do koje se elik zagreva pre hlaenja na vazduhu odnosno temperatura
normalizacije, treba da predstavlja najniu temperaturu austenitne oblasti. Sa dijagrama
stanja gvoe-ugljenik (slika 1.82), moe se zakljuiti da temperatura normalizacije opada
sa porastom procenta ugljenika od 0 do 0,8%.
65
Na atmosferskoj temperaturi oblikovanje valjanjem se obavlja jo tee. Ferit je ovrsnuo pa se ne moe vriti reformisanje poretka atoma u njegovoj kristalnoj strukturi. Poveana je granica razvlaenja i jaina, ali je znatno smanjena duktilnost, odnosmo materijal
je "ostario", pa moe doi i do pojave prslina. Uticaj hladnog oblikovanja na mehanike
karakteristike elika prikazan je na dijagramu (slika 1.86). Ovakvi efekti postiu se ne samo hladnim valjanjem, ve bilo kojim postupkom hladne obrade.
Da bi se obnovila duktilnost i u isto vreme smanjila jaina materijala, neophodno je reformisati izotropnu, kristalnu strukturu gvoa. Postupak ponovnog formiranja zrna i ispravljanja poloaja atoma u kristalnoj reetki na temperaturi nioj od temperature ovravanja, naziva se rekristalizacija. Ovaj postupak se primenjuje da bi se ponitio efekat hladne obrade. Mehanike karakteristike mogu se popraviti, odnosno vratiti na prvobitne, zagrevanjem (arenjem) do odreene temperature, kada atomi zauzimaju pravilan raspored u
kristalnoj reetki, to jest stvaraju nova zrna sa pravilnim rasporedom atoma. Ovakav postupak toplotne obrade se moe primeniti za sve vrste konstrukcionih elika.
Metalne konstrukcije
66
sana kubna reetka. Poto je brzina hlaenja velika, ugljenik osloboen pri transformaciji
austenita koji ima mnogo veu mo njegovog rastvaranja, ne uspeva da difunduje dovoljno
brzo, ostaje zarobljen, pa je dobijena martenzitna reetka izobliena.
Ovako brzo hlaenje elika postiglo bi se njegovim zagrevanjem do npr. 900 C, a zatim hlaenjem u hladnoj vodi. Konstrukcije u praksi nee biti izloene ovakvom tretmanu,
ali pojavu martenzita u lokalnim oblastima moe prouzrokovati zavarivanje. Zona ava izloena je temperaturi topljenja elika, pa se okolni vrst metal zagreva do temperature koja
je znatno u austenitnoj oblasti. Kada se izvor toplote ukloni, cela oblast se hladi brzinom
odreenom toplotnim provoenjem ka hladnom metalu. Stepen pada temperature moe biti i veoma velik, pa ak i preko 1000 C/s. Zbog toga je vrlo bitno razmotriti karakteristike
brzo hlaenih elika.
Merenja tvrdoe predstavljaju dovoljno dobar pokazatelj drugih karakteristika, bez obzira na sastav strukture. Tvrdoa i ilavost ugljeninih elika zavise od sadraja ugljenika,
kao i od procenta austenita pretvorenog u martenzit. Tvrdoa i ilavost martenzita zavise
od sadraja ugljenika. Na dijagramu (slika 1.87) prikazana je zavisnost tvrdoe martenzita
i sadraja ugljenika. Date su i vrednosti drugih mehanikih karakteristika ekvivalentne odreenoj tvrdoi, za oblast konstrukcionih elika.
HV
[kg/mm2]
fy
fm
180
500
680
30
70
350
1000
1200
15
35
67
elici dobijeni prethodno navedenim postupcima termike obrade (brzim hlaenjem i kaljenjem) koriste se za razne svrhe kod kojih se zahteva tvrdoa, otpornost na habanje, jaina i
ilavost. Meutim, treba voditi rauna da proces transformacije austenita u martenzit prati
poveanje zapremine od 0,3%. Uz neravnomerno skupljanje, kao posledicu neravnomernog
hlaenja, to moe izazvati lokalne napone i prsline u martenzitu. U toku zavarivanja moe
doi do zadravanja mehuria gasova u metalu. To daje efekat unutranjeg pritiska i dalje intenzivira stvaranje prslina, emu su tvrdi materijali podloniji od mekih i duktilnijih. Zbog
toga ne treba teiti dobijanju elika prevelike tvrdoe, to znai da stvoreni martenzit treba
da sadri manje od 0,25% C ili uopte ne treba da doe do njegovog formiranja.
M n Cr + M o + V N i + Cu
+
+
!%"
6
5
15
(1.1)
Metalne konstrukcije
68
69
Metalne konstrukcije
70
71
Kada je napon pod kojim se materijal nalazi manji od napona koji odgovara lomu,
materijal se deformie ili elastino ili elastoplastino. Elastine deformacije su povratne i
nestaju sa uklanjanjem optereenja. One odgovaraju niim nivoima optereenja. Kada napon pree granicu elastinosti, dolazi do pojave plastinih deformacija koje su trajnog karaktera. Elastino ponaanje je u najveem delu linearno i opisano je Hukovim zakonom,
po kome su naponi i deformacije linearno zavisni. Postoji mogunost i nelinearnog elastinog ponaanja kao i neelastinog ponaanja materijala, u smislu da se linije - dijagrama
pri optereenju i rastereenju ne poklapaju, pa dolazi do pojave histerizisa. U praksi su svi
metali elastini samo do odreenog stepena naprezanja.
Ispitivanje svojstava metala na zatezanje predstavlja statiko ispitivanje koje se u optem sluaju vri koristei standardizovane uzorke i proceduru. Osnovni uzorci za ispitivanje (epruvete) prikazani su na slici 1.91 i sastoje se iz suenog dela duine !p povrine preseka Ao, kao i proirenih krajeva (glava) preko kojih se vri njihovo privrivanje i nanoenje optereenja u ureaju za ispitivanje. Svi uzorci moraju biti obraeni na standardom
precizno propisan nain.
Duina !o u okviru koje se vre sva merenja, naziva se merna duina epruvete.
Najeu primenu imaju tzv. proporcionalne epruvete kod kojih je:
!o=5,65
Ao
za !o 25 mm
(1.2a)
!o=11,3
Ao
za !o < 25 mm
(1.2b)
U sluaju epruvete krunog poprenog preseka prenika do, ovi odnosi se svode na
!o=5do, odnosno !o=10do. Pored ovih, mogu se koristiti i neproporcionalne epruvete sa
proizvoljnim dimenzijama, ali se to mora naglasiti pri prezentaciji rezultata.
U standardu su takoe precizno definisani posebni uslovi za ispitivanje tankih limova i
uzoraka koji se isecaju iz elinih cevi. U oba sluaja uzorci su oblika "oslabljenih" epru-
72
Metalne konstrukcije
veta, pri emu kod tankih limova, irine uzorka h mogu biti 12,5 ili 20 mm, a duine !p i !o
se odreuju u zavisnosti od veliine h.
Uzorci elinih profila, cevi razliitog prenika, betonskog elika, ica i lima koji se ispituju bez posebne obrade, u stanju isporuke, nazivaju se tehnike epruvete. Kao i u ostalim sluajevima sva merenja se vre unutar merne duine !o koja je tano definisana.
Do - dijagrama iz koga se dobijaju podaci o mehanikim svojstvima dolazi se optereivanjem uzorka silama zatezanja P, brzinom od 10 MPa/s. Paralelno se vri registrovanje odgovarajueg izdunja uzorka pomou mernog instrumenta, na mernoj bazi u okviru
merne duine !o. Dobijeni dijagram sila-izduenje se zatim transformie u - dijagram,
uzimajui u obzir dimenzije uzorka.
U optem sluaju, izduenje uzorka se sastoji iz dva principijelna doprinosa, elastinog
i plastinog. Plastina deformacija se sastoji iz ravnomerne deformacije pri kojoj se svi delovi na duini !o izduuju u istom iznosu, kao i lokalne deformacije tj. kontrakcije u nekom preseku. Karakteritian oblik epruvete neposredno pre loma, kao i ematski prikaz dijagrama - prikazan je na slici 1.92.
Slika 1.92 - ematski prikaz - dijagrama i deformisani oblik epruvete pri lomu
Proces deformacije se zavrava lomom suenog dela. Do loma moe doi i u elastinoj
oblasti, to je sluaj kod krtih metala. Kao krti metali opisuju se i oni kod kojih do loma
dolazi i nakon vrlo ogranienog obima plastine deformacije. Nasuprot njima, duktilni (Ejlovi) metali su oni kod kojih pre loma dolazi do znaajnijih plastinih deformacija, no i u
tom sluaju ne mora doi do velike kontrakcije preseka.
Za uzorak sa osnovnim presekom Ao, merne duine !o, koji se ravnomerno izduuje
pod optereenjem P do duine !, sa odgovarajuom povrinom preseka A, mogu se definisati sledee vrednosti:
- Nominalni napon n koji predstavlja odnos trenutne sile i osnovne povrine preseka:
73
P
Ao
n =
(1.3)
- Stvarni napon st koji predstavlja odnos trenutne sile i trenutne povrine preseka:
st =
P
A
(1.4)
- Nominalna dilatacija n koja predstavlja odnos promene merne duine i njene osnovne vrednosti:
n =
! !o
!o
(1.5)
st =
d!
!
= ln o
!
!o !
(1.6)
Imajui u vidu da tokom uniformne plastine deformacije zapremina ostaje nepromenjena ( Ao ! o = A ! ), moe se dobiti veza izmeu stvarnih i nominalnih vrednosti napona
i deformacija:
st =
P P Ao
P !
!
=
st =
= n
A Ao A
Ao ! o
!o
(1.7)
n =
! !o
!
!
=
1
= 1+ n
!o
!o
!o
(1.8)
pa je:
st = n (1 + n )
!
st = ln o = ln (1 + n )
!
(1.9)
(1.10)
Metalne konstrukcije
74
Neki metali, kao to je prethodno reeno, imaju jasno izraenu granicu razvlaenja (fy).
Kod njih dolazi do nagle pojave plastinog teenja koju prati pojava niza obeleja na povrini uzorka poznatih kao Luderove linije. One ukazuju na oblasti koje su pretrpele plastinu deformaciju i ire se dok ne zahvate itavu duinu uzorka. Nakon to se uzorak na celoj
duini plastifikuje, ponaanje koje sledi je slino ponaanju metala koji nemaju ovaj fenomen. Ova pojava je jasno prikazana na slici 1.93a. Na njemu se jasno istiu dve vrednosti:
gornja granica razvlaenja, odnosno napon na poetku procesa plastifikacije
donja granica razvlaenja, koja predstavlja najniu vrednost napona u toku opisanog procesa plastifikacije.
Za mnoge metale prelaz iz elastine u plastinu oblast deformacije nije potpuno evidentan, pa se uvodi pojam konvencionalne granice razvlaenja. Ona se definie kao napon
pri kome se trajno izduenje materijala javlja u odreenom procentu (obino 0,2%) od prvobitne duine, pa se jo naziva i granica f0,2. Na osnovu - dijagrama ova vrednost se lako odreuje kada se na apscisi obelei dilatacija od 0,2%, i kroz tu taku povue paralela
sa linearnim delom - dijagrama. Presena taka - dijagrama i ove prave definie napon f0,2 (slika 1.93b).
Maksimum - dijagrama odgovara trenutku prelaza iz ravnomerne u lokalnu plastinu
deformaciju tj. odgovara poetku kontrakcije dela preseka. Ova maksimalna vrednost napona u uzorku ostvarena u toku ispitivanja naziva se vrstoa na zatezanje i definie se
kao:
fu =
Pmax
A
gde je:
Pmax maksimalna vrednost nanesene sile,
A
najmanja povrina preseka (povrina kontrakovanog preseka).
(1.11)
75
n
n
(1.12)
! !o
100 !%"
!o
(1.13)
Kontrakcija epruvete pri lomu (#) predstavlja procentualno smanjenje povrine poprenog preseka epruvete u odnosu na prvobitnu vrednost:
Ao A
100 !%"
A
(1.14)
n,c =
P
Ao
st ,c =
P
A
st , c = n ,c 1 n ,c
(1.15a)
Metalne konstrukcije
76
n,c =
ho h
ho
st , c =
d!
h
= ln o
!
h
ho
st ,c = ln (1 n ,c )
(1.15b)
gde su:
Ao i ho povrina i visina koje odgovaraju osnovnom preseku,
Aih
povrina i visina deformisanog uzorka.
U ovom sluaju nema oblasti sa neravnomernom plastinom deformacijom koja odgovara pojavi kontrakcije preseka pri zatezanju, ali efekti trenja na krajevima mogu pri velikim deformacijama izazvati zadebljanje uzorka u srednjoj zoni (cilindar poprima oblik bureta).
ematski prikaz nominalnih - dijagrama pri pritisku i zatezanju, kao i stvarni - dijagram koji predstavljaju karakteristiku posmatranog materijala, nalaze se u odnosu koji je
prikazan na slici 1.94. Stvarne vrednosti nalaze se izmeu nominalnih koje odgovaraju pritisku i zatezanju.
Pored ispitivanja na zatezanje i pritisak mogu se vriti i ispitivanja na smicanje, savijanje i uvijanje (torziju). Ipak, od najveeg znaaja je ispitivanje na zatezanje i odgovarajue
vrednosti koje se njime dobijaju. U sluaju metala, sva ostala ispitivanja se izvode veoma
retko i nisu od naroitog interesa.
77
D
2
2
D D d
2
2P
D D2 d 2
!MPa"
(1.16)
(1.17)
gde je sila utiskivanja P u kN, a prenik D u mm. Za razliite metale koriste se razliiti
prenici kuglica i vrednosti sile. Kod elika se ove vrednosti nalaze u odnosu P/D2=0,3.
Najee se primenjuju sledee kombinacije prenika kuglice i sile pritiska, u zavisnosti od debljine lima (t), ija se tvrdoa odreuje:
za t = 3-6 mm D=2,5 mm P =1,875 kN
za t = 7-10 mm D=5,0 mm P =7,5 kN
Metalne konstrukcije
78
(1.18)
d2
1,854
HV = 0,185
(1.19)
P
!MPa"
d2
(1.20)
gde je sila P u kN, a dijagonala d u mm. Najee se primenjuje sila od 0,3 kN, a tanost
merenja je:
0,001 za d 0,2 mm,
0,002 za d > 0,2 mm.
Rokvelova metoda podrazumeva utiskivanje dijamantske kuglice kod mekih materijala
(na primer kod ugljeninih elika), ili dijamantske kupe kod tvrih (na primer kod kaljenog elika). Razlika u odnosu na prethodne dve metode je postupak nanoenja sile prikazan na slici 1.95c . Prvo se nanosi sila P1 (to izaziva otisak dubine h1), a zatim se ona poveava do vrednosti P1+P2 (otisak h2). Sila se zatim smanjuje na poetnu vrednost prilikom ega se otisak smanjuje za veliinu elastine deformacije. Veliina h3 kojom se
ocenjuje tvrdoa materijala predstavlja deo trajne dubine otiska koji odgovara rastereenju
do nivoa sile P1. Ova veliina se izraava u jedinicama po 0,002 mm. Dobijena tvrdoa je
bezdimenzionalna veliina koja prestavlja HRb ili HRc i odreuje se oduzimanjem trajne
dubine otiska od jednog konstantnog broja:
HRb=130$h3/0,002 (P1=100 N, P2=900 N)
(1.21a)
(1.21b)
Korelacija vrednosti tvrdoe sa drugim mehanikim karakteristikama, moe se ustanoviti empirijski. Ipak, takve veze treba tretirati sa panjom jer su izvedene na osnovu pretpostavki da je materijal homogenog sastava i da je izloen ravnomernom toplotnom ili mehanikom tretmanu. Izmeu zatezne vrstoe i tvrdoe ugljeninih elika, ustanovljena je
empirijska zavisnost oblika:
fu = kHB
(1.22)
gde je k koeficijent koji ima vrednosti 0,34-0,36 zavisno od odnosa granice razvlaenja i
vrstoe na zatezanje.
79
A
!J/cm2"
Ao
(1.23)
gde je:
A udarni rad utroen pri lomu,
Ao povrina preseka epruvete na mestu zareza.
Visoka udarna ilavost odgovara ilavom lomu, a niska udarna ilavost krtom lomu.
Metalne konstrukcije
80
ispitivanje namotavanjem.
Ispitivanje savijanjem se vri pomou sistema valjaka prikazanih na slici 1.97a. Dimenzije primenljivih valjaka zavise od debljine uzorka i vrste proizvoda koji se ispituje.
Mera savitljivosti je ugao pri kome se javlja prva pukotina na spoljnoj strani uzorka. U
nekim sluajevima moe se javiti potreba za dodatnim savijanjem direktnim pritiskom
krakova (slika 1.97b,c). U tom sluaju se kao mera savitljivosti moe uzeti i jedinino izduenje spoljnih vlakana uzorka k dato kao:
k = 50
t
r
(1.24)
gde su:
k savitljivost u procentima,
t debljina uzorka i
r poluprenik krivine.
81
Ispitivanje namotavanjem (slika 1.98b) se primenjuje kod ica (npr. za prednapregnuti beton). Brzina namotavanja mora biti konstantna i ne velika da ne bi dolo do zagrevanja ice. Da
bi zadovoljila ispitivanje, ica mora, bez prekida, da izdri odreen propisani broj namotaja.
Metalne konstrukcije
82
(1.25)
gde je:
Z broj zrna po kvadratnom inu,
N standardna veliina zrna (1-8).
Osim prebrojavanjem, veliina zrna se moe odrediti poreenjem sa ASTM etalonom u
kome je dat grafiki prikaz krupnoe zrna od 1 (najkrupnija zrna) do 8 (najsitnija zrna), takoe pri uveanju 100 puta. Sitnozrni materijali uvek imaju veu vrstou, tvrdou i udarnu ilavost, a po pravilu i bolja tehnoloka svojstva.
Metalografskim ispitivanjima utvruje se i prisustvo neistoa, kao to su nemetalni
ukljuci - sulfidi, fosfidi i nitriti, a njihov sadraj se uporeuje sa odreenim etalonima.
Posmatrani uzorci moraju imati neoteenu strukturu, pa se zato ne smeju isecati makazama ili autogenim seenjem, ve samo upotrebom alata (kao to su strugovi, glodalice) koji
seku metal velikim brzinama uz stalno hlaenje.
83
Metalne konstrukcije
84
Silicijum poseduje veliki hemijski afinitet prema kiseoniku i upotrebljava se kao dezoksidant, te se posle dezoksidacije uvek nalazi u eliku izmeu 0,2 i 0,3%. Iznad 0,6% silicijum se smatra legirajuim elementom za poboljanje mehanikih i nekih fiziko hemijskih
svojstava elika. Silicijum smanjuje kritinu brzinu hlaenja, a poveava prokaljivost elika. Dodatak od 1,0 do 1,5% silicijuma elicima za poboljanje sa 0,4-0,6% ugljenika poveava granicu plastinosti i smanjuje osetljivost elika na zamor. Silicijum je u odnosu na
ostale legirajue elemente veoma jeftin.
Nikal je skup element, te se legiranje niklom koristi samo u sluajevima kada se legiranjem nekim drugim elementom ne mogu postii traeni efekti legiranja. Povoljno utie na
mehanika svojstva perlitnih elika tako to smanjuje krtost elika na niskim temperaturama, pa je ilavost elika sa dodatkom nikla na sobnoj temperaturi 25% vea od ilavosti
obinog, ugljeninog elika. Pri niskim temperaturama ova razlika se poveava, pa je ilavost elika legiranog niklom 2 do 3 puta vea od one kod ugljeninih elika. Nikal se
uglavnom dodaje niskougljeninim elicima sa sadrajem ugljenika do 0,5%. On predstavlja jedan od najvanijih legirajuih elemenata za postizanje posebnih fiziko-hemijskih
svojstava elika (nerajui, vatrootporni, nemagnetni elici).
Legenda:
++
++
++
++
++
++
++
++ ++
++
++
++ Jako poveava
++
+
++
Mehanika obradljivost
++
Lomljivost u crvenom
Tvrdoa
Otpornost na koroziju
Segregacija
++ ++
Otpornost na zamor
Stvaranje karbida
++
Gama podruje
++
Taka AC3
++ ++
Elektrina otpornost
Kovnost
++
Magnetska svojstva
Porast zrna
Kaljivost
ilavost
++
Ugljenik
Mangan
Silicijum
Aluminijum
Nikal
Hrom
Molibden
Vanadijum
Volfram
Kobalt
Bakar
Sumpor
Fosfor
Titan
Tantal
Izdunje
vrstoa
++ ++
+
85
Hrom je jak karbidotvoran element. Sa ugljenikom se spaja u karbide koji su tvri i postojaniji od cementita. U perlitnim elicima sa niskim sadrajem hroma (do 3%), hrom delimino zamenjuje gvoe. Hrom se dodaje eliku da bi mu poboljao mehanika svojstva
i da bi se postigla posebna fiziko-hemijska svojstva (magnetni, nerajui, vatrootporni
hromovi elici).
Aluminijum se gotovo redovno upotrebljava kao dezoksidant u procesu proizvodnje elika. Dodatak aluminijuma ugljeninom eliku od 0,1-0,2% smanjuje prokaljivost i poveava krtost elika, te se prema tome aluminijum kao legirajui element za poboljanje mehanikih svojstava elika ne upotrebljava.
Za nosee konstrukcije se u manjem obimu primenjuju niskolegirani i mikrolegirani
elici. Mikrolegirani elici su sitnozrne strukture i koriste se za izradu noseih konstrukcija kod kojih se pored ostalih osobina zahteva i mala masa. Imaju niz dobrih osobina kao
to su: velika homogenost hemijskog sastava, sitnozrna struktura, otpornost prema starenju, homogenost fizikih osobina u pravcu i upravno na pravac valjanja, visoku ilavost,
otpornost prema krtom lomu pri niskim temperaturama i dobru zavarljivost. Veliki deo
ovih povoljnih osobina obezbeuje njihova sitnozrna struktura, dobijena dodavanjem legirajuih elemenata (Al, Nb, V, Mo, Ti, Zn) u minimalnim koliinama (nekoliko stotih delova jednog procenta), pa odatle i potie njihov naziv.
Ispitivanja mehanikih svojstava i sva njihova dosadanja razmatranja odnosila su se
na sluaj uobiajenih temperatura spoljanje sredine. Sa porastom temperature dolazi do
promene kristalne strukture metala. S obzirom da, kao to je to ve istaknuto, mehanika
svojstva spadaju u grupu strukturno osetljivih svojstava, ona e trpeti znatne promene sa
promenom temperature. Ispitivanja su, naime, pokazala da kratkotrajno dejstvo visoke
temperature nema praktino nikakvog uticaja na promenu mehanikih svojstava.
Metalne konstrukcije
86
Nain
dezoksidacije
Vrsta
elika
slobodno
0370
slobodno
0,17
0,20
0,20
0,20
0371
neumiren
0,17
0,20
0,20
0,20
03616)
umiren
0,17
0,20
0,20
0,20
specijalno
umiren
0,17
0,17
0,17
0,20
03636)
specijalno
umiren
0,17
0,17
0,17
0,17
04516)
umiren
0,22
0,22
0,24
0,24
04526)
specijalno
umiren
0,21
0,21
0,21
0,22
04536)
specijalno
umiren
0,20
0,20
0,20
0,20
05613)6)
umiren
0,22
0,22
0,23
0,23
05623)6)
specijalno
0,204) 0,204)
umiren
0,22
0,22
0,045 0,045
da
05633)6)
specijalno
0,204) 0,204)
umiren
0,22
0,22
0,040 0,040
da
0362
6)
0545
0645
0745
Nije standardizovano
0130
0,040 0,040
da
0,045 0,045
da
0,040 0,040
da
umiren
5)
5)
5)
5)
umiren
5)
5)
5)
5)
5)
umiren
5)
5)
5)
1) Sadraj azota moe biti vei pod uslovom da za svako poveanje od 0,001%N sadraj fosfora bude nii za
0,005% od dozvoljenog. U tom sluaju najvei sadraj azota u analizi are ne sme da pree 0,012%, a u analizi
proizvoda 0,014%
2) Kada se za vezivanje azota koristi Al, elik treba da sadri najmanje 0,020%Al.
3) U analizi are dozvoljen sadraj Si je najvie 0,55%, a Mn 1,60%, a u analizi proizvoda 0,60%Si i 1,70%Mn.
4) elik moe da sadri najvie 0,22%C kada je namenjen za hladno oblikovanje valjanjem ili izradu zavarenih cevi.
5) Kada je elik namenjen za dalju preradu vuenjem, sadraj ugljenika je priblino 0,30% za 0545.V, 0,40% za
0645.V i 0,50% za 0745.V
6) elik moe da bude izraen i sa sadrajem bakra od 0,25% do 0,35%. U tom sluaju se posebno obeleava.
7) elik moe da sadri najvie 0,24%C kada je namenjen za hladno oblikovanje valjanjem ili izradu zavarenih cevi.
87
Vrsta
elika
fu1)
fy1)
za debljinu
!o=80 mm, !o=5do
za debljinu proizvoda u
proizvoda u
[mm]
za debljinu proizvoda u [mm]
[mm]
Poloaj
3 > < 16 40 63 80 >
0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 40 63 >
< od
do od od do do do do od uzorka
do do do do do do do do od
3)
3
100 100 16 40 63 80 100 100
1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 40 63 100 100
[N/mm2]
0130
0370
0371
0361
0362
0363
0451
0452
0453
0561
0562
0563
0545
0645
0745
[%]
najmanje
[N/mm2]
najmanje
310 290
do do 185 175
2)
545 510
U
P
17 18 19 20 21 26 25 24
15 16 17 18 19 24 23 22
U
P
14 15 16 17 18 22 21 20
12 13 14 15 16 20 19 18
U
P
14 15 16 17 18 22 21 20
12 13 14 15 16 20 19 18
U
P
12 13 14 15 16 20 19 18
10 11 12 13 14 18 17 16
U
P
8
6
9
7
10 11 12 16 15 14
8 9 10 14 13 12
U
P
4
3
5
4
6
5
430 410
do do
580 540
510 490
do do
680 630
470
do
610
570
do
710
670
do
830
10 11 12 13 14 16
8 9 10 11 12 16
360 340
do do
510 470
490
do
660
590
do
770
690
do
900
U
P
7
6
8
7
11 10
10 9
9
8
1) Utvrene vrednosti za fu i fy odnose se na uzdune uzorke, izuzev kod pljosnatih proizvoda irine %600 mm, kod
kojih se odnose na poprene uzorke.
2) Odnose se samo na debljinu do 25 mm.
3) Poloaj uzorka: U uzduni, P popreni.
Oznake: fu zatezna vrstoa, fy gornja granica razvlaenja, izduenje pri lomu.
Metalne konstrukcije
88
se elik, veinom poluobraen ili potpuno obraen, kali i neposredno posle kaljenja ponovo lagano zagreje na temperaturu preko 530 C (u zavisnosti od vrste elika) i zatim polako ili brzo ohladi. Naroito je vano istai da poboljani elici imaju visoku granicu razvlaenja i dobru vrstou i ilavost. To povoljno utie na otpornost na zamor, pa su ovakvi
elici otporni na dinamika naprezanja. elici za poboljanje izrauju se kao nelegirani i
legirani elici. Hemijski sastav elika za poboljanje dat je u tabeli 1.5, a mehanika svojstva u tabeli 1.6.
Tabela 1.5 - Hemijski sastav elika za poboljanje
P (max)
!%"
S (max)
!%"
Cr
!%"
Mo
!%"
Ni
!%"
V
!%"
0,045
0,045
0,045
0,045
0,045
0,045
Vrsta
elika
C
!%"
Si
!%"
Mn
!%"
0,025
0,035
0,045
0,045
0,025
0,035
0,045
0,045
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,035
0,90-1,20
0,035
0,035
0,90-1,20
0,035
0,035
0,40-0,60
0,035
0,035
0,40-0,60
0,035
0,035
0,90-1,20
0,035
0,035
0,90-1,20 0,15-0,30
0,035
0,035
0,90-1,20 0,15-0,30
$
$
0,035
0,035
0,90-1,20 0,15-0,30
0,035
0,035
0,90-1,20 0,15-0,30
0,035
0,035
2,30-2,70 0,15-0,25
0,10-0,20
0,035
0,035
2,80-3,30 0,15-0,30
&0,30
0,035
0,035
0,90-1,20
0,10-0,20
89
Prenik
Vrsta elika
1330
1331
1430
1431
1480
1530
1531
1580
1630
1631
1680
1633
1730
1731
1780
fu
2
!mm"
!N/mm "
!N/mm "
!%"
16-40
235
410-520
27
16-100
275
490-640
2116-100
16-100
335
590-740
17
16-100
365
660-830
15
16-100
340
610-760
16
16-100
380
690-890
14
Za proizvodnju elinih upljih profila bez ava koriste se posebne vrste elika, prema
JUS-u C.B5.021 i C.B5.022. Hemijski sastav ovih elika dat je u tabeli 1.7 a mehanike
karakteristike u tabeli 1.8.
Tabela 1.7 - Hemijski sastav elika za izradu beavnih upljih profila
Vrsta elika
P (max)
S (max)
Si
1212
&0,17
0,10-0,35
%0,40
0,05
0,05
1213
&0,22
0,10-0,35
%0,40
0,05
0,05
1214
&0,17
0,10-0,35
%0,40
0,05
0,05
1215
&0,22
0,10-0,35
%0,45
0,05
0,05
1402
&0,36
0,10-0,35
%0,40
0,05
0,05
1502
(0,45
0,10-0,35
%0,40
0,05
0,05
3100
&0,22
0,10-0,55
&1,50
0,05
0,05
7100
0,25-0,35
0,04
0,04
7400
0,04
0,04
0,04
0,04
7401
&0,15
1) Navedene vrednosti odnose se na analizu are. Kod gotovih cevi se pri analizi dozvoljavaju manja odstupanja, ukoliko nemaju uticaja na upotrebljivost cevi.
Metalne konstrukcije
90
!N/mm "
!N/mm "
5
!%"
1212
1213
1402
1502
3100
340-440
440-540
540-640
640-740
510-610
235
255
295
390
355
25
21
17
12
22
fu
fy(min)
2
Vrsta elika
0145
0146
C (max)
Neumiren
Neumiren
Neumiren
Spec. umiren
Neumiren
Spec. umiren
0147
0148
0,15
0,12
0,10
0,08
Tehnoloka
svojstva
fu
fy
Tvrdoa
!N/mm2"
!N/mm2"
!%"
HRB HR30T
(max) (max)
0145
280-500
0146
280-410
280
28
0147
280-380
250
0148
280-360
220
%3
65
60
32
57
55
36
50
50
Namena
Za optu
upotrebu
Za izvlaenje
Za duboko
izvlaenje
Za veoma duboko
izvlaenje
91
Osnovna oznaka se sastoji od arapskih brojeva koji oznaavaju osobine elika ili pripadnost elika nekoj grupi, tako da je prema ovom standardu osnovna oznaka data za elike:
sa utvrenim mehanikim osobinama i
sa utvrenim hemijskim sastavom i mehanikim osobinama.
Osnovna oznaka se od dopunske oznake za namenu, odnosno stanje elika, razdvaja
takom. Dopunska oznaka se od ostalih dopunskih oznaka razdvaja crticom, ako odgovarajuim jugoslovenskim standardom nije drugaije utvreno. Dopunske oznake oznaavaju stanje elika, npr. areno, normalizovano itd.
Metalne konstrukcije
92
nije
2
utvrena
!N/mm "
Podgrupa elika
Podgrupa ugljeninih elika bez utvrenog sadraja P i S
Slobodno
Podgrupa elika sa ogranienim sadrajem S i P. Za elike iz ove podgrupe
delimino se ograniava sadraj osnovnih hemijskih elemenata (C, Si i Mn)
Podgrupa elika sa ogranienim sadrajem S i P, delimino utvrenim
sadrajem osnovnih hemijskih elemenata (C, Si i Mn) i sa dodatkom
legirajuih elemenata koji se dodaju eliku u cilju postizanja specijalnih
mehanikih osobina
93
Legirajui
element
Si
Mn
Cr
Ni
Mo
ostali
Najuticajnijim legirajuim elementom prema ovom standardu smatra se onaj koji ima
brojano najvei proizvod dobijen mnoenjem srednjeg procentualnog sadraja u eliku
tog elementa i faktora uticajnosti. Simbol na drugom mestu osnovne oznake oznaava kod
ugljeninih elika sa utvrenim sastavom desetostruku vrednost maksimalnog procenta sadraja ugljenika, zaokruenog na desetine. Ako elik sadri 0,90% ugljenika ili vie brojani simbol na drugom mestu je uvek 9. Brojani simbol na treem, etvrtom i eventualno
petom mestu oznaava podgrupe elika po nameni (npr. elici za poboljanje, za alate, vatrootporni itd.).
6.1.1 tapovi
tapovi ili tapasti elik se proizvodi u vidu: pljoteg elika, irokog (univerzalnog)
pljoteg elika, ugaonika, T i Z-profila, malih I i U-profila visine do 80 mm, okruglog,
kvadratnog i estougaonog elika. Ovi proizvodi su prikazani u tabeli 1.14. Sve dimenzije
su date u milimetrima, koji su osnovna merna jedinica za izradu metalnih konstrukcija.
Pljoti elik se valja u debljinama od 5 do 60 mm i irinama od 10 do 150 mm, normalnih duina od 3 do 15 m. Univerzalni ili iroki pljoti elik je pravougaonog preseka, valjan sa etiri valjka, dva horizontalna i dva vertikalna. Na taj nain je samo poduno izvlaen pa je slabije otpornosti upravno na pravac valjanja. Valja se u debljinama od 5 do 60
mm, irinama od 151 mm do 1250 mm i duinama od 3 do 12 m. iroki pljoti elik se
uglavnom koristi za izradu pojasnih lamela (noica) zavarenih I-profila. Okrugli elik se
valja u prenicima od 10 do 150 mm. Slino je i za kvadratni, odnosno estougaoni elik.
Ugaonici se dobijaju valjanjem izmeu kalibrisanih valjaka. Kraci ugaonika su pod
pravim uglom i mogu biti istih ili razliitih duina, pa se razlikuju ravnokraki i raznokraki
ugaonici. Kada su kraci razliiti, odnos njihovih duina je 1:1,5 ili 1:2. Svaka vrsta ugaonika izrauje se u 3 ili 4 debljine. Poluprenik zaobljenja r jednak je srednjoj debljini ugaonika koji se valjaju za tu irinu kraka.
T-profili se valjaju sa visokim rebrom ili irokom noicom. Proizvodne dimenzije su
date u tabeli 1.14. U grupu tapastih proizvoda spadaju i Z-profili koji se danas skoro i ne
upotrebljavaju u noseim konstrukcijama.
Metalne konstrukcije
94
Raznokraki ugaonici
T- profili
Z- profili
Pljoti elik
Okrugli elik
Kvadratni elik
95
6.1.2 Limovi
Limovi se valjaju izmeu ravnih valjaka na takav nain da se obrauju u oba pravca i
nemaju ravne ivice, pa se kasnije moraju obrezivati. Po debljini se razlikuju:
fini limovi, debljine do 3 mm,
srednji limovi, debljne od 3 do 4,75 mm i
grubi limovi, debljine preko 4,75 mm.
Po obradi povrine mogu biti glatki, rebrasti, bradaviasti i perforirani. Ravni limovi se
valjaju do 4,6 m irine, 10 m duine i debljine 60 mm pa i vie. U elinim konstrukcijama
se uglavnom koriste limovi debljine od 6 do 50 mm.
Rebrasti limovi se dobijaju proputanjem ravnih limova kroz valjke posebnih profilacija. U zavisnosti od tipa profilacije razlikuje se:
rebrasti lim sa rebrima u obliku romba, iji su izgled i dimenzije prikazani u tabeli
1.15,
rebrasti lim sa rebrima u obliku suze, iji su izgled i dimenzije prikazani u tabeli
1.16.
Tabela 1.15 - Rebrasti lim u obliku romba
irina lima
!mm"
Debljina
osnove
d
!mm"
Visina
rebra
s
!mm"
min
max
2,5
1,0
800
1250
Dozvoljena odstupanja
!mm"
Masa
!kg/m2"
)0,3
$0,2 +0,5
24,0
28,0
3,0
1,0
800
1250
)0,3
$0,2 +0,5
4,0
1,0
800
1350
)0,4
$0,2 +0,5
36,0
5,0
1,0
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
44,0
6,0
1,0
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
52,0
7,0
1,2
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
60,8
8,0
1,2
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
68,8
9,0
1,5
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
76,8
10,0
1,5
1000
1400
)0,5
$0,2 +0,5
84,8
Metalne konstrukcije
96
irina lima
!mm"
Debljina
osnove
d
!mm"
Visina
rebra
s
!mm"
min
max
2,5
1,5
800
1250
3,0
4,0
1,5
2,0
800
800
1250
1350
Dozvoljena odstupanja
!mm"
Masa
!kg/m2"
)0,3
$0,3 +0,5
24,0
)0,3
$0,3 +0,5
28,0
)0,4
$0,3 +0,5
36,0
44,0
5,0
2,0
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
6,0
2,0
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
52,0
7,0
2,5
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
60,8
8,0
2,5
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
68,8
9,0
2,5
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
76,8
10,0
2,5
1000
1400
)0,5
$0,3 +0,5
84,8
97
I-profili
IPE-profili
HEB-profili
Metalne konstrukcije
98
HD- profili
Kvadratni
Pravougaoni
99
Hladno oblikovani proizvodi se izvode kao: otvoreni profili, uplji profili, profilisani limovi i ravni limovi i trake. Ovi proizvodi se koriste za lake konstrukcije, posebno za standardizovane elemente (ronjae i fasadne rigle) i tipizirane hale. Njihova prednost se ogleda u
maloj teini, lakom transportu i manipulaciji i velikom izboru oblika. Brojni i raznovrsni
asortiman hladno oblikovanih proizvoda, iji se oblik i dimenzije mogu optimalno prilagodi-
Metalne konstrukcije
100
Za pokrivanje i oblaganje objekata proizvode se povrinski hladno oblikovani proizvodi - profilisani limovi (slika 1.102c). Ovi elementi se proizvode od tankog hladno oblikovanog lima namotanog na koturove debljine od 0,6 do 1,0 mm, koji moe biti pocinkovan
ili pocinkovan i bojen (plastificiran). Profilisani limovi se proizvode u irokom dijapazonu
oblika sa mogunou dopunske profilacije noica i/ili rebara ovih profila ime se postie
vea nosivost i krutost.
Hladno oblikovani limovi i trake se izrauju hladnim valjanjem od vrue valjanih traka
i limova i posle hladne redukcije debljine namotavaju se na kalemove ili seku u table.
101
misli na: automatski zavarene nosae, saaste profile, uad i kablove, istegnuti metal i reetkasta gazita (rost).
Automatski zavareni profili uglavnom se proizvode kao I ili sanduasti preseci (slika
1.103) na automatskim ili poluautomatskim linijama za zavarivanje. Proizvode se od limova razliite debljine i dimenzija, tako da se mogu postii optimizirani profili sa najveim
odnosom I/A i W/A, ime se dobijaju ekonomini profili sa najniom cenom za dobijene
statike karakteristike profila. U zemljama u kojima ne postoji proizvodnja vrue valjanih
profila, kao to je Jugoslavija, esto predstavljaju jedino reenje. Fabrike koje proizvode
ovakve profile daju kataloki pregled dimenzija i karakteristika svojih proizvoda.
Saasti profili se dobijaju od I-profila posebnim isecanjem rebra i naknadnim zavarivanjem, ali tako da se dobija profil vee visine i sa otvorima na rebru (slika 1.104). Na ovaj
nain se sa istom masom profila dobija novi proizvod vee visine (slika 1.104a), ali i bitno
veih statikih karakteristika, ime mu se poveava nosivost i krutost. Statike karakteristike se mogu jo poveati umetanjem jo jednog lima (slika 1.104b). Otvori u rebrima
ovakvih profila mogu se uspeno iskoristiti za provoenje instalacija, a imaju i odgovarajui estetski efekat (vizuelnu transparentnost).
Uad i kablovi (slika 1.105) se iroko primenjuju kod savremenih elinih konstrukcija
za elemente izloene velikim naponima zatezanja, pogotovu kod viseih konstrukcija. Za izradu elinih uadi i kablova upotrebljavaju se okrugle ili profilisane (Z, I ili klinaste) ice
oblikovane izvlaenjem hladnim postupkom, ili uz dodatnu termiku obradu. vrstoe na zatezanje ica kreu se u opsegu od 1180 do 2160 MPa, a kod patentiranih toplotnom obradom
poboljanih ica i 3000 MPa. elina uad se sastoje od veeg broja elinih ica u jednom
Metalne konstrukcije
102
ili vie strukova koncentrino rasporeenih oko jezgra ueta. Prema konstrukciji razlikuju se
spiralna uad ili paralelna uad (kablovi), pri emu oba tipa mogu biti izvedena od jednog ili
vie strukova, a svaki struk iz vie ica poloenih u jednom ili vie slojeva. Otvorena uad su
oblikovana iz vie okruglih ica koncentrino rasporeenih u jednom ili vie slojeva oko elinog umetka. Zatvorena spiralna uad sastoje se iz jednog ili nekoliko spoljnih slojeva od
profilisanih (obino Z) ica i unutranjih slojeva od okruglih ica.
Istegnuti metal se dobija iz ravnog lima koji je posebno iseen i posle toga istegnut. Na
taj nain se formira mreasta ploa razliitog oblika otvora (slika 1.106). Primenjuje se za
gazita za stepenita i podeste.
Reetkasta gazita ili rost izrauju se u razliitim formama i oblicima od limenih traka
debljine 3 i 3,5 mm. Korak lamela, odnosno veliina "okca" kree se od 30x30 mm do
40x40 mm. Primena im je za gazita, platforme i opslune staze. Maksimalne dimenzije
mogu biti 1600x1400 mm. Izgled reetkastih gazita prikazan je na slici 1.107.
103
104
Metalne konstrukcije
105
arenje je postupak koji se sastoji od zagrevanja i sporog hlaenja elika u cilju izjednaavanja hemijskog sastava (difuzno arenje), uravnoteenja strukture (potpuno arenje) i
uklanjanja unutranjih napona (rekristalizaciono arenje), pa se razlikuju tri postupka arenja. Homogenizaciono (difuzno) arenje se sprovodi zagrevanjem elika do blizu solidus
linije (poetak topljenja) radi izjednaavanja hemijskog sastava tj. uklanjanja segregacije
nakon livenja. Potpuno arenje se sprovodi zagrevanjem elika za 30-50 C iznad linije
GSK (gornja granica ferita, videti sliku 1.82), sa ciljem lake obrade rezanjem ili plastinim deformisanjem, kao i usitnjavanja strukture gotovih proizvoda. Rekristalizaciono arenje se vri zagrevanjem odlivaka i drugih elinih proizvoda do 600-650 C radi uklanjanja unutranjih naprezanja sa vrlo sporim hlaenjem, obino u pei.
Normalizacija je postupak termike obrade kod kojeg se elini element zagreva do
temperature neto iznad 906 C, odnosno do potpune rekristalizacije, i kontrolisano hladi,
da bi se dobila sitnozrna i homogena kristalna struktura. Ova temperatura se zadrava u toku kratkog vremena, a zatim se vri ponovno hlaenje na vazduhu ili u peima. Cilj ovog
tretmana elinih proizvoda je regulisanje strukture metala, ienje zrna i eliminisanje negativnih posledica hladnih i vruih deformacija kojima je elik bio izloen. Normalizacijom se uklanjaju strukturne promene elika nastale zavarivanjem, kaljenjem itd.
106
Metalne konstrukcije
uticaju povienih temperatura. U prvom sluaju biraju se elici predvieni za rad na visokim
temperaturama, a u drugom sluaju mogu se primeniti i opti konstrukcioni elici.
Debljina zidova konstruktivnih elemenata ima izuzetan uticaj na sklonost ka krtom lomu, to proistie jo iz faze proizvodnje elika. Ve pri livenju kokila nastaju neravnomernosti u metalurkom sastavu elika, to se teko moe odstraniti u daljem postupku valjanja debelih elemenata. Takoe se javljaju i lokalni zaostali naponi znaajnih vrednosti, kao
posledica neravnomernog hlaenja posle valjanja. Usled ovih razloga debeli zidovi elinih elemenata imaju poveanu sklonost ka krtom lomu, pa ih treba izbegavati kod zavarenih konstrukcija, a naroito onih optereenih dinamikim optereenjem.
Geografski i topografski poloaj objekta, a posebno uslovi transporta i montae imaju
bitan uticaja na izbor elika za konstrukciju. Primena kvalitetnijih vrsta elika ima za posledicu smanjenje sopstvene teine konstrukcije, a time i mogunost izrade veih montanih delova za transport i montau na gradilitu. Loe zemljite i mogunost utede na fundiranju kao posledica smanjenja sopstvene teine konstrukcije mogu ponekad ukazivati na
izbor boljih vrsta elika. Slino je i sa izradom konstrukcija u seizmiki aktivnim regionima, gde manja masa konstrukcije izraene od kvalitetnijih elika ima pozitivan efekat.
Ogranienje doputenih deformacija ili vibracija konstrukcije, proizalo iz uslova korienja ili uslova oblikovanja, utie na izbor materijala za konstrukcije. Povoljnost u ovom
sluaju prua upotreba obinog konstrukcionog elika sa teom, kruom i manje deformabilnom konstrukcijom.
Vrsta, veliina i trajanje naprezanja utie na izbor elika za konstrukciju. Poboljanje
mehanikih karakteristika kvalitetnijeg elika najbolje se moe iskoristiti pri naprezanju
zatezanjem, manje pri savijanju i smicanju, a najmanje u sluajevima u kojima su izraeni
problemi stabilnosti.
Koncepcija i oblikovanje elinih konstrukcija imaju izuzetan uticaj na izbor elika, uzimajui posebno u obzir parametre od kojih zavisi osetljivost prema krtom lomu. Osetljivost na krti
lom se poveava visokom koncentracijom napona, naroito u sluaju vieosnog napona zatezanja. Pored napona izazvanih radnim optereenjem ovde se moraju uzeti u obzir i naponi nastali
konstrukcijskim oblikovanjem i primenjenom tehnologijom proizvodnje konstrukcije.
Uslovi izrade eline konstrukcije u radionici i njene montae na gradilitu (nain izrade, topla ili hladna obrada, spojna sredstva, vrsta i reim zavarivanja, transport, postupak
montae, kontrola i opremljenost izvoaa radova) predstavljaju nesumnjive faktore koji
utiu na izbor elika.
Jedan od najznaajnijih uticaja na ocenjivanje rizika i posledica eventualnog loma konstrukcije zavisi od znaaja konstrukcije ili njenih delova, pa se razlikuju:
konstrukcije ili delovi konstrukcije od ijih funkcionalnih sposobnosti zavisi stabilnost
ili upotrebljivost celokupne nosee konstrukcije ili njenih najvanijih delova,
konstrukcija ili delovi konstrukcije iji lom prouzrokuje lokalno oteenje ili lokalno smanjenje upotrebljivosti, ali ne ugroava stabilnost ili upotrebljivost celokupne
nosee konstrukcije ili njenih vanijih delova.
107
tevi za obezbeenje sigurnosti nosee eline konstrukcije na krti lom. Ovaj standard se
primenjuje za nosee eline konstrukcije u graevinarstvu ukoliko za ove konstrukcije ne
postoje posebni propisi, a vai za konstrukcije izloene radnim temperaturama iznad -25 C.
Izbor osnovnog materijala prema ovom standardu odnosi se na konstrukcije spojene zakivcima ili zavrtnjevima i na zavarene konstrukcije.
Za izbor osnovnog materijala za konstrukcije spojene zakivcima ili zavrtnjevima, kao i za
delove konstrukcije na kojima nema zavarenih avova, merodavne su jedino mehanike osobine materijala. U tim sluajevima zadovoljavaju opti konstrukcioni elici najnie grupe kvaliteta, za koju se ne propisuje dokaz otpornosti prema krtom lomu opitom udarne ilavosti.
Ovim standardom se propisuje postupak izbora elika za zavarene konstrukcije kod kojih adekvatan izbor elika, kao to je prethodno ve reeno, ima odluujui uticaj prvenstveno na sigurnost konstrukcije zbog izraene opasnosti od krtog loma. Glavni faktori koji utiu na izbor osnovnog materijala za nosee konstrukcije su naprezanje, konstrukcijsko
oblikovanje, debljina elemenata konstrukcije, znaaj elemenata konstrukcije i radna temperatura tokom korienja konstrukcije. Postupkom izbora elika prema ovom standardu
neophodno je sraunati faktor opasnosti od krtog loma L. Ako je deo konstrukcije napregnut na zatezanje, faktor opasnosti se izraunava prema izrazu:
L=KZN
(1.26)
gde je:
L faktor opasnosti od krtog loma,
K faktor konstrukcije,
Z faktor znaaja dela konstrukcije,
N faktor naprezanja.
Rezultat proizvoda za faktor opasnosti L treba zaokruiti na najbliu od sledeih vrednosti: 2,8; 2,0; 1,4; 1,0; 0,7 i 0,5.
108
Metalne konstrukcije
K=1,0 za:
najjednostavnije zavarene konstrukcije bez neprekinutih podunih sueonih zavarenih avova;
zavarene uplje poprene preseke sa podunim neprekinutim ugaonim zavarenim avovima bez podunih ukruenja i bez podunih ili poprenih sueonih zavarenih avova;
vrue i hladno oblikovane normalizovane uplje profile i otvorene profile bez
podunih ukruenja i bez poprenih sueonih avova izvedenih posle normalizacije;
valjane profile sa sueonim avovima;
tapaste delove konstrukcije sa poprenim sueonim avovima;
delove konstrukcije arene radi otklanjanja unutranjih napona;
K=1,4 za:
zavarene konstrukcije sa neprekinutim podunim sueonim zavarenim avovima
ili K zavarenim avovima;
zavarene delove konstrukcije nosaa, npr. I poprenog preseka i slinih, kod kojih poduni zavareni avovi ne lee u blizini slobodne ivice;
zavarene tapaste konstrukcije sa podunim ukruenjima, podunim ili poprenim sueonim avovima;
ostale delove konstrukcije sa poprenim i podunim sueonim avovima;
zavarene konstrukcije sa naglim prelazima na mestima promene poprenih preseka;
za hladno oblikovane uplje profile.
K=2,0 za:
zavarene konstrukcije sa znatnim nepovoljnim dvoosnim naprezanjima usled
spoljanjeg optereenja;
delove konstrukcija sa ukrtenim zavarenim avovima, kad su u oba ava poduni i popreni sopstveni naponi;
komplikovane delove konstrukcije sa nagomilavanjem zavarenih avova.
Faktor znaaja dela konstrukcije, odnosno faktor oteenja Z zavisi od znaaja dela
konstrukcije u odnosu na sigurnost i funkcionalnu podobnost cele nosee eline konstrukcije. Vrednosti faktora Z su sledee:
Z=0,5 za sporedne elemente nosee eline konstrukcije, kao to je na primer vertikalni lim sporednih nosaa koji slue za horizontalno ukruenje;
Z=0,7 za elemente konstrukcije koji su znaajni za opstanak dela konstrukcije, kao
to su na primer zategnuti pojasevi sporednih nosaa ili vertikalni limovi glavnih
nosaa;
Z=1 za elemente konstrukcije koji su znaajni za sigurnost i funkcionalnu podobnost celokupne nosee eline konstrukcije ili njenih najvanijih delova, kao to su
na primer zategnuti pojasevi glavnih nosaa.
Faktor naprezanja uzima u obzir uticaj brzine naprezanja na pojavu krtog loma. Vrednosti faktora N su:
N=1 za delove bez udarnog ili impulsnog naprezanja;
N=1,4 za delove sa udarnim ili impulsnim naprezanjem.
Najnia radna temperatura konstrukcije T zavisi od klimatskih uslova mikrolokacije,
uslova korienja objekta i oblikovanja konstrukcije. Za evropske klimatske uslove,
109
Naprezanje
Zatezanje i
zatezanje pri
savijanju
T > 10 " C
2,8
2,0
2,8
1,4
2,0
1,0
1,4
0,7
1,0
0,5
0,7
0,5
Debljina materijala
t !mm"
5
10
15
Pojaan
r / t < 10
> 5%
30
35
40
45 50
3
2
1-neumiren
0-slobodno
1-neumiren
1-umiren
1- neumiren
1- umiren
Stepen hladne
deformacije
25
1- umiren
20
110
Metalne konstrukcije
111
premaeni u elementima konstrukcije ni u jednoj fazi njenog ivotnog veka. Imajui u vidu
da se ova deterministika metoda prorauna zasniva na doputenim naponima, najee se
u literaturi naziva metoda ili teorija doputenih napona.
Sa razvojem teorije verovatnoe (probabilistike teorije) dolo se do saznanja da parametri koji se koriste pri proraunu imaju stohastiki karakter, pa se razvio nov nain prorauna koji je u svom pristupu probabilistiki. Naime, parametri koji utiu na sigurnost konstrukcije uvode se u proraun kao sluajne promenljive veliine i u obzir se uzima verovatnoa njihovih pojava, a koeficijenti sigurnosti se vezuju i za optereenje i za osobine materijala. Prema ovom konceptu ne postoji apsolutna sigurnost konstrukcije, ve je mogua i
takva sluajna kombinacija pri kojoj dolazi do ruenja, ali sa propisanom, dovoljno malom
verovatnoom pojave. Metoda prorauna koja je nastala kao rezultat ovakvog koncepta naziva se metoda graninih stanja i zasniva se na poluprobabilistici, jer sadri niz pojednostavljenja u odnosu na istu probabilistiku teoriju.
max dop = f y /
(1.27)
max dop = ( f y / 3 ) /
(1.28)
gde su:
fy napon na granici razvlaenja,
koeficijent sigurnosti, ija je vrednost obavezno vea od 1,0.
Na taj nain je konstrukcija obezbeena od loma, a elastino ponaanje njenih elemenata je osigurano za sve vreme njenog trajanja. Pri tome koeficijent sigurnosti obuhvata
sve nepravilnosti u vezi procene optereenja, karakteristika materijala, pretpostavljene i
stvarne geometrije elemenata konstrukcije, kao i odstupanja stvarnih uticaja u konstrukciji
od raunskih usled neadekvatnog statikog modela ili metode analize.
Za razliite elemente u konstrukciji merodavne su razliite kombinacije optereenja, pa
se oni proveravaju s obzirom na uticaje usled tih merodavnih kombinacija. Kako su promenljiva opereenja uglavnom nezavisna i promenljiva kroz vreme (sneg, vetar, seizmika,
temperaturni uticaji...), mogue je njihovo istovremeno dejstvo. Metoda doputenih napona ne doputa nikakvu redukciju ovih optereenja pri istovremenom delovanju, kojom bi
se na izvestan nain uzela u obzir smanjena verovatnoa istovremenog delovanja vie raz-
Metalne konstrukcije
112
liitih promenljivih optereenja. Dakle, pri kombinovanju razliitih optereenja sva optereenja se uzimaju sa punim iznosom, ali se za razliite kombinacije propisuje razliit koeficijent sigurnosti. Zakonska tehnika regulativa definie tri sluaja optereenja i njima odgovarajue koeficijente sigurnosti (tabela 1.20).
Tabela 1.20 - Koeficijenti sigurnosti za razliite sluajeve optereenja
Sluaj optereenja
1
2
Koeficijent sigurnosti
I = 1,50
II = 1,33
III = 1,20
Prvi sluaj optereenja obuhvata kombinacije osnovnih optereenja (sopstvena teina, korisno optereenje, sneg, itd.), koja se najee javljaju tokom eksploatacionog veka konstrukcije,
pa je samim tim i koeficijent sigurnosti za ovaj sluaj optereenja najvii. U drugi sluaj optereenja spadaju kombinacije optereenja koje pored osnovnih obuhvataju i dopunska optereenja (vetar, boni udari kod kranskih nosaa i eleznikih mostova, sile koenja, temperaturni
uticaji itd.). Pod treim sluajem optereenja podrazumevaju se kombinacije optereenja koje
pored pomenutih osnovnih i dopunskih uticaja uzimaju u obzir i izuzetna optereenja kao to
su seizmika, razliito sleganje oslonaca, sile udara vozila, itd.
Treba napomenuti da za dimenzionisanje razliitih elementata jedne iste konstrukcije mogu
da budu merodavni razliiti sluajevi optereenja. Tako na primer, ako se ima u vidu odnos
vrednosti koeficijenata sigurnosti za I i II sluaj optereenja ( I/ II = 1,50/1,33 = 1,125) moe
se zakljuiti da je II sluaj optereenja merodavan samo ako je doprinos naprezanja posmatranog elementa usled razmatranog dopunskog optereenja vei od 12,5% naprezanja prouzrokovanog osnovnim optereenjem. Slino vai i za III sluaj optereenja, samo je u ovom sluaju
ovaj odnos vei i iznosi 25%. Takoe se istie da za pojedine elemente konstrukcije (npr. spregovi za prijem sila vetra, bonih udara ili koenja) ija je osnovna funkcija prijem nekog optereenja iz grupe dopunskih, ova optereenja ne spadaju u II ve u I sluaj optereenja, jer za
posmatrani element predstavljaju osnovno optereenje.
Kao to se vidi, optereenja su propisana (determinisana) zakonskom tehnikom regulativom i po kombinacijama i po intenzitetu. Meutim, metodu prorauna prema doputenim naponima ne karakteriu samo determinisana vrednost optereenja, kombinacija optereenja i koeficijent sigurnosti, koji su odreeni na osnovu istorijskog naslea. U njene karakteristike spadaju i sledee pretpostavke: elementi se raunaju sa srednjim naponima u
presecima; proraunom se ne obuhvataju zaostala naponska stanja used valjanja, seenja,
zavarivanja i drugih postupaka obrade; u proraun se ne uvode uticaji koncentracije napona pri devijaciji toka sila i geometrijske imperfekcije elemenata.
Iako je neminovan zakljuak da su uinjene aproksimacije veoma grube, ipak je metoda dimenzionisanja elinih konstrukcija prema doputenim naponima jasna i jednostavna i sa zadovoljavajuom tanou se upotrebljava i pri reavanju nelinearnih problema. Pravilno primenjena u proraunu, uz adekvatno konstruisanje i izvoenje, nikada nije bila uzrok havarije i ruenja nosee eline konstrukcije, to potvruju svetska iskustva iz mnogih proteklih godina,
kada je metoda doputenih napona bila jedina poznata metoda za proraun, ne samo elinih
ve i betonskih, zatim spregnutih i drvenih konstrukcija.
Ipak, imajui u vidu izrazito elasto-plastino ponaanje gotovo svih realnih materijala
za konstrukcije, a posebno elika, ograniavanje napona u oblasti elastinog ponaanja,
113
Metalne konstrukcije
114
(1.29)
gde je Sd proraunska vrednost efekta (unutranje sile, naponi, derformacije, itd.) usled
spoljanjih dejstava, a Rd odgovarajua proraunska otpornost. Sigurnost konstrukcije definiu dve osnovne veliine, optereenje ili uticaji koji deluju na konstrukciju S, i otpornost
same konstrukcije R. Svaka od ovih veliina predstavlja jedan statistiki skup:
S = {s1 , s2 ,....., sn }
(1.30)
R = {r1 , r2 ,....., rn }
(1.31)
Na primer, promenljiva S, koja obuhvata uticaje, uslovljena je vrstama optereenja, nainom njihovog nanoenja, trajanjem, njihovom kombinacijom itd. Promenljiva R, koja
obuhvata otpornost konstrukcije, zavisi od kvaliteta osnovnog materijala, naina izrade,
greaka koje nastaju pri izradi elemenata i dr. Dalje, svaki od elemenata statistikog skupa
(S ili R) predstavlja sluajnu promenljivu veliinu ije numerike vrednosti predstavljaju
takoe jedan statistiki skup. Statistikom analizom apsolutno je nemogue obuhvatiti sve
elemente jednog skupa, jer je njihov broj beskonaan. Stoga se odabira jedan podskup od-
115
reenog statistikog skupa (populacije) koji se naziva uzorak, i na njemu vri ispitivanje u
cilju utvrivanja zakonitosti pojave odreenog parametra. Sluajni uzorak predstavlja i
dimenzionalnu sluajno promenljivu:
X = {x1 , x2 ,....., xn }
(1.32)
(1.33)
Pi = 1 .
(1.34)
i =1
x=
1 n
xi
n i =1
n
Koeficijent varijacije
x =
Vx =
F ( x) =
( xi x ) 2
i =1
n 1
x
100 (%)
x
1
x 2
1 xx
2
e x
( x) =
1
2
x2
2
(1.35)
( x )dx = 1
(1.36)
odnosno, povrina koju normirana funkcija Gausove raspodele zaklapa sa x osom mora da
bude jednaka jedinici.
Metalne konstrukcije
116
Verovatnoa da e neka veliina imati vrednost x koja je manja od x1 moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
x1
P ( x x1 ) = ( x )dx
(1.37)
P( x1 x x2 ) = ( x )dx .
(1.38)
x1
P ( x x P ) = ( x )dx = p / 100
(1.39)
gde je p zahtevani fraktil u procentima. Integracijom prethodnog izraza odreuje se karakteristina vrednost posmatrane sluajne promenljive u sledeem obliku:
x p = x f ( p ) x = x (1 f ( p ) Vx )
(1.40)
gde je f(p) funkcija koja zavisi od fraktila i definie udaljenje karakteristine vrednosti od
srednje vrednosti odnosno aritmetike sredine. Vrednosti ove funkcije f(p) odreuju se
integracijom izraza (1.39) i date su u tabeli 1.22 za najee koriene vrednosti fraktila.
117
0,5
1,0
5,0
10,0
16,0
50,0
2,576
2,326
1,645
1,282
1,000
0,000
84,0
90,0
95,0
99,0
99,5
Stanje sigurnosti konstrukcije odreeno je zonom u kojoj je razlika otpornosti konstrukcije (R) i odgovarajuih uticaja (S) u njoj vea od nule:
Z = R - S > 0.
(1.41)
Kako su funkcije (xR) i (xS) meusobno nezavisne (slika 1.112a), to i funkcija sigurnosti ( xZ ) = ( xR ) ( xS ) podlee istom zakonu Gausove raspodele verovatnoe i
poseduje odgovarajue karakteristike xZ , Z i VZ . Mogunost otkazivanja konstrukcije
moe se izraziti relacijom (slika 1.112b):
o
PZ = ( x Z )dx Z
(1.42)
(1.43)
Metalne konstrukcije
118
Z = R2 + S2 .
(1.44)
(1.45)
(1.46)
Slika 1.112 - a) Krive Gausove verovatnoe za skup uticaja u konstrukciji S i otpornosti konstrukcije R; b) Stanje sigurnosti konstrukcije
Na osnovu vrednosti indeksa sigurnosti procenjuje se verovatnoa otkazivanja sigurnosti konstrukcije. Kao globalni faktor sigurnosti konstrukcije 0 definie se odnos srednje vrednosti otpornosti (R) i srednje vrednosti odgovarajueg uticaja (S):
0 =
xR
xS
(1.47)
Rk
Sk
(1.48)
119
x S f ( pS ) S
xS 1 f ( pS ) VZ
1 f ( pS ) VZ
(1.49)
Sprovoenjem matematikog postupka koji ovde nee biti izloen, a uz pomo transformacije izraza za Z na sledei nain:
Z = R2 + S2 = R R S S
(1.50)
o =
x R 1 S VS
=
.
xS 1 R VR
(1.51)
Transformacijom izraza (1.49) i (1.51) dobija se normirani koeficijent sigurnosti u sledeem obliku:
1 S VS 1 f ( pR ) VR 1 S VS 1 f ( pR ) VR
= S R
1 R VR 1 f ( pS ) VS 1 f ( pS ) VS 1 R VR
gde su:
1 S VS
S =
1 f ( pS ) VS
R =
1 f ( p R ) VR
1 R VR
(1.52)
Metalne konstrukcije
120
Na ovaj nain je normirani koeficijent sigurnosti razdvojen na dva parcijalna koeficijenta sigurnosti, a svaki od njih je pridruen odgovarajuem fraktilu i promenljivoj i
meusobno su nezavisni. Sa ovako razdvojenim koeficijentima sigurnosti dokaz sigurnosti
moe da se napie u sledeam obliku:
S Sk Rk / R
(1.53)
i moe da se protumai na sledei nain: vrednost bilo kog efekta (N, V, M, , , u, v,...)
nastalog usled merodavne kombinacije proraunskih dejstava, treba da je manja ili u krajnjem sluaju jednaka odgovarajuoj proraunskoj vrednosti otpornosti konstrukcije.
U okviru dokaza graninih stanja, uobiajeno je da se konstrukcija dimenzionie prema
kritinom graninom stanju nosivosti, a ostala mogua granina stanja nosivosti, granino
stanje upotrebljivosti i eventualno granino stanje s obzirom na zamor materijala, se proveravaju.
Provera graninih stanja upotrebljivosti podrazumeva dokaz da je ispunjen sledei
uslov:
Ed C d
(1.54)
gde je:
Cd nominalna, propisana vrednost (npr. doputen ugib, obrtanje ili vibracije) ili funkcija
odreene karakteristike materijala u zavisnosti od efekta dejstva koji se razmatra,
Ed efekat odreen na osnovu merodavne kombinacije proraunskih dejstava.
Spreavanje dostizanja graninog stanja upotrebljivosti obino se postie ograniavanjem deformacije, pomeranja ili vibracije konstrukcije. S obzirom da se granino stanje
upotrebljivosti odnosi na servisno optereenje to je sasvim prirodno da se pri dokazu
ovog graninog stanja koriste druge, nie vrednosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti
za optereenja ( S ) i razliite kombinacije optereenja u odnosu na granino stanje nosivosti.
Proraun se faktiki moe podeliti na dva dela, prvi koji obuhvata odreivanje efekata
u konstrukciji usled merodavne kombinacije dejstava i drugi koji tretira proraun otpornosti konstrukcije odnosno njenog dela.
Odreivanje statikih uticaja moe da se sprovede primenom poznatih metoda teorije
konstrukcija. Jedna od prednosti prorauna elinih konstrukcija prema metodi graninih
stanja jeste injenica da je sam koncept prorauna nezavisan od naina na koji se odreuju presene sile i otpornost konstrukcije, za razliku od metode doputenih napona koja
je bila uslovljena primenom teorije elastinosti i pri proraunu presenih sila i pri proraunu otpornosti konstrukcije. Naravno, i dalje je neophodno voditi rauna da su proraunski modeli primereni vrsti i nameni konstrukcije, kao i potreba sagledavanja posledica koje primena odreenog modela u proraunu moe imati na druge aspekte pouzdanosti konstrukcije.
U konceptu prorauna prema graninim stanjima, bez obzira da li je re o proraunu
statikih uticaja ili otpornosti poprenog preseka potpuno su ravnopravne elastina i plastina analiza. Statiki uticaji kod statiki odreenih sistema odreuju se prema teoriji elastinosti, dok se kod statiki neodreenih sistema mogu odrediti ili prema teoriji elastinosti ili prema teoriji plastinosti. Dakle, sutinski postoje tri razliite mogunosti prorauna
koje su prikazane u okviru tabele 1.23.
121
elastina analiza
elastina analiza
plastina analiza
elastina analiza
plastina analiza
plastina analiza
Osim iste elastine i plastine metode po kojima se i statiki uticaji i otpornost poprenog preseka odreuju primenom iste elastine odnosno plastine metode, mogua je i
primena kombinovane metode koja omoguava elastinu globalnu i plastinu lokalnu analizu. Ove metode su ilustrovane primerima iz tabele 1.24.
Tabela 1.24 - Razliite metode prorauna
Proraun otpornosti
Plastian
Elastian
122
Metalne konstrukcije
po teoriji I ili II reda. Proraun po teoriji II reda moe da se primeni u svim sluajevima,
dok je primena prorauna po teoriji I reda uobiajeno ograniena na konstrukcije kod kojih
uticaji drugog reda ne daju znaajan doprinos ukupnim naprezanjima (manje od 10%).
Kod konstrukcija koje su osetljive na uticaje drugog reda, osim striktne primene teorije II
reda, mogu da se koriste i metode koje na indirektan nain uzimaju u obzir uticaje drugog
reda, a zasnovane su na teoriji I reda.
123
nog optereenja, ime se problem svodio na problem statikog optereenja. Pojava zavarenih konstrukcija donosi nov pristup reavanju problema zamora. Uvoenjem koeficijenta
obuhvata se uticaj pojedinih kategorija spojeva, ali se problem opet svodi na statiko optereenje. Koeficijenat zavisi od kategorije spoja, njegove obrade, kao i naina i podruja naprezanja. Ovaj pristup problemu zamora, nazvan - koncept, odbaen je 1955. godine kada su za razliite odnose r=min/max i razliite kategorije konstrukcijskog oblikovanja usvojeni doputeni naponi, odnosno trajne otpornosti (trajne jaine) na zamor.
Slika 1.114 - ematski i fotografski prikaz tipinog preloma usled zamora jednog zavarenog
konstruktivnog elementa
Metalne konstrukcije
124
Odgovor na drugo pitanje daje tzv. Velerova (Whler) kriva. Ona predstavlja zavisnost
izmeu otpornosti na zamor (D) i broja optereenja N. Na slici 1.116 prikazana je Velerova linija za obinu epruvetu od elika 0361 koja je izloena istom naizmeninom naprezanju. Oigledno je da se sa porastom broja optereenja smanjuje otpornost na zamor.
Svaka Velerova kriva predstavlja relativnu otpornost na zamor (tj. naprezanje koje materijal moe da izdri ogranien broj puta pre loma), ali je praena i analitikim izrazom kojim
se, sa vrednostima oitanim sa dijagrama, korektno sraunava otpornost na zamor.
125
(1.55)
gde je:
max maksimalni normalni napon u posmatranom elementu,
D,dop doputeni napon za materijal izloen zamoru,
dop doputeni napon za osnovni materijal izloen statikom optereenju za prvi sluaj
optereenja,
koeficijent zamora, koji je funkcija odnosa r=min/max i kvaliteta elika.
max D,dop
(1.56a)
max D, dop
(1.56b)
u , max D ,dop
(1.56c)
Metalne konstrukcije
126
127
Razlika graninih napona =max-minje jedino merodavna za odreivanje doputenog broja oscilacija napona;
Velerova linija otpornosti na zamor data je u funkciji konstantne amplitude i
broja oscilacija N. Analitiki se moe predstaviti kao funkcija N=C-m, koja predstavlja logaritamski definisanu pravu odreenog nagiba m;
Trajna otpornost na zamor zavarenih nosaa D postie se tek kada je broj naponskih promena vei od odgovarajueg za osnovni materijal ND>2106;
Konstrukcijsko reenje detalja zavarenih nosaa znatno utie na otpornost na zamor.
Pri tome najnepovoljnije utiu mesta na kojima se kombinuju velike koncentracije
napona sa velikim zaostalim naponima.
Dokaz otpornosti na zamor prema konceptu definisan je sledeom relacijom:
Ff R / Mf .
(1.57)
Dakle, naponsku razliku od pokretnog optereenja uveanu parcijalnim koeficijentom sigurnosti za optereenje Ff treba uporediti, za izabran broj ponovljenih oscilacija
napona N, sa vrednou amplitude R dobijene na osnovu Velerove linije za odgovarajui konstrukcijski detalj, redukovan odgovarajuim parcijalnim koeficijentom sigurnosti
Mf.
Velerove linije za razliite vrste konstrukcijskih detalja dobijene su eksperimentalnim
putem, na osnovu laboratorijskih ispitivanja sa primenjenim optereenjima konstantnih
amplituda oscilovanja. Normirane Velerove linije utvrene su na osnovu statistike obrade
rezultata opita kao linije 95%-ne verovatnoe neotkazivanja elemenata.
Meutim, u realnim eksploatacionim uslovima gotovo da se nikada ne javljaju oscilacije napona sa konstantnim amplitudama. Priroda promenljivih optereenja uvek je stohastika, pa su i amplitude napona i njihove uestanosti veoma razliite. Jedini pouzdan i vaan podatak dobijen na osnovu ispitivanja realnih konstrukcija pod dejstvom realnih eksploatacionih optereenja jeste taj da je konstrukcija u stanju da podnese vei broj oscilacija
sa promenljivim amplitudama u odnosu na broj oscilacija sa konstantnim amplitudama.
Vremenski redosled amplituda napona takoe ima uticaj na otpornost na zamor ali se to
moe zanemariti.
Osnovni problem postaje pitanje kako svesti stvarnu otpornost konstrukcija na zamor
na neku ekvivalentnu vrednost Velerove linije, s obzirom na to da je stvarna otpornost na
zamor funkcija promenljivih naponskih amplituda (i), pri emu svaka amplituda ima
svoju uestalost (ni). Odgovor na ovo pitanje pruaju tri mogua postupka:
Sraunavanje naponske razlike ekvivalentne konstantne amplitude (E) uz zadravanje stvarnog ukupnog broja naponskih promena ( ni);
Sraunavanje ekvivalentnog broja naponskih promena (NE) uz zadravanje ekstremne maksimalne amplitude (max) kao merodavne naponske razlike;
Kombinovani postupak uvoenjem obe ekvivalentne vrednosti (E, NE).
Da bi se sproveo postupak dokaza na zamor primenom bilo koje od ovih varijanti, neophodno je raspolagati podacima kojima se reavaju dva problema: utvruje spektar naponskih razlika i utvruje pretpostavka za akumulaciju oteenja pri zamoru od pojedinih naponskih razlika i odgovarajue uestanosti.
Pri kontroli konstrukcije s obzirom na zamor neophodno je raspolagati, kao polaznim
podacima, detaljnim podacima o optereenju koje prouzrokuje zamor. Pri tome se misli na
128
Metalne konstrukcije
komplet reprezentativnih dogaaja optereenja koji je opisan poloajima optereenja, intenzitetima i relativnim frekvencijama dogaaja. Iz podataka o merodavnim dogaajima
optereenja (spektar optereenja) dobija se istorijat naprezanja (zapis promene napona, u
odreenoj taki konstrukcije). Iz dijagrama promene napona u toku eksploatacije -t mogu
da se odrede pojedine klase naponskih razlika i i uestalost njihove pojave, bez obzira
na redosled pojave. Za to se koriste specijalne metode "prebrojavanja" naponskih razlika
kao to su npr. metoda "kini tok" ili metoda "rezervoar".
129
osnovnom materijalu, i neposredno uz ivicu ava, koji obuhvata efekte koncentracije napona
usled celokupne geometrije odreenog detalja konstruisanja.
Dokaz sigurnosti na zamor saglasno savremenom konceptu sprovodi se:
preko kumulativnog oteenja, poreenjem proizvedenog oteenja sa graninim, ili
preko ekvivalentne naponske razlike, koja se poredi sa otpornou na zamor za dati
broj naponskih ciklusa.
Za dokaz otpornosti na zamor konstrukcijskih detalja koji su dati u tabelama klasifikacije detalja i za koje su konstruisane krive otpornosti na zamor, koristi se nominalna naponska razlika. Za detalje kojih nema u tabelama ili se razlikuju od klasifikovanih detalja,
treba koristiti geometrijsku naponsku razliku.
Evrokod 3 klasifikuje detalje za koje su konstruisane krive otpornosti na zamor na:
nezavarene detalje,
zavarene sloene preseke,
poprene sueone avove,
zavarene prikljune veze sa nenoseim avovima,
zavarene spojeve sa noseim avovima,
vorove u reetkastim nosaima od krunih upljih profila,
vorove u reetkastim nosaima od pravougaonih upljih profila.
Krive otpornosti su takoe konstruisane i za neklasifikovane detalje, kod kojih se primenjuje metoda geometrijskih naponskih razlika. U klasifikacionim tabelama razvrstani su
konstrukcijski detalji na osnovu napona du pravca oznaenog strelicom za potencijalne
prsline po povrini osnovnog materijala, ili u sluaju prslina u avu. Izvod iz klasifikacione tabele prikazan je u tabeli 1.25.
Tabela 1.25 - Kategorije detalja nekih zavarenih preseka prema Evrokodu 3
Kategorija
detalja
100
80
71
Detalji konstruisanja
Opis
Zahtev
Krajevi kontinualnih
avova kod propusnih
rupa
130
Metalne konstrukcije
131
(1.58)
gde su:
parcijalni koeficijent sigurnosti koji zavisi od kategorije posledice loma
c
(za kategoriju C1 c=1,0, a za kategoriju C2 c=1,5),
fy1
nominalna vrednost granice razvlaenja u funkciji debljine materijala odnosno lima (t),
t1
referentna debljina lima t1=1 mm, a
= 1 / k a + kb ln(t / t1 ) + k c (t / t1 ) 0,5
(1.59)
Vrednosti koeficijenata ka, kb i kc definisane su u zavisnosti od kategorije eksploatacionih uslova (S1, S2 i S3).
Minimalna eksploataciona temperatura (Tmin) se odreuje na sledei nain:
Tmin = 1,4 Tcv + 25 + + (83 0,08 f y1 ) k d0,17
(1.60)
(1.61)
gde je:
Tcv
temperatura pri ispitivanju ilavosti arpijevim opitom, a
kd
koeficijent ija vrednost zavisi od brzine nanoenja optereenja
(kd=10-3 za kategoriju R1, a kd=1,0 za kategoriju R2).
Metalne konstrukcije
132
133
2
SREDSTVA ZA VEZU
1 OPTE
Konstrukcijski sistem nekog objekta sainjava vie razliitih elemenata koji ine jedinstvenu celinu, sposobnu da prenosi projektom predvieno optereenje. U sluaju elinih
konstrukcija, konstrukcijski sistem nije monolitan, ve se sastoji od delova odreenih dimenzija, koji se pojedinano izrauju u radionici, a potom meusobno povezuju na gradilitu.
Stoga se pri izgradnji elinih konstrukcija razlikuju sledee faze: izrada elemenata (delova)
konstrukcije u radionici, njihov transport i montaa na gradilitu. Tom prilikom se primenjuje niz postupaka i operacija neophodnih za izradu elemenata konstrukcije od valjaonikih
proizvoda, kao i za njihovo nastavljanje i meusobno povezivanje. Potreba za nastavljanjem
elemenata proizilazi iz injenica da dimenzije konstrukcijskih elemenata esto prevazilaze
standardne duine valjaonikih proizvoda i gabarite uobiajenih transportnih sredstava. Nastavljanje i povezivanje elemenata elinih konstrukcija moe da se ostvari pomou mehanikih spojnih sredstava (zakivci, zavrtnjevi, epovi itd.), ili tehnolokim postupcima (zavarivanjem ili lepljenjem). U zavisnosti od mesta izvoenja, postoje dve vrste nastavaka: radioniki i montani nastavci.
Radioniki nastavci se izvode u radionici, gde se pripremljeni valjaoniki proizvodi meusobno spajaju i formiraju proste elemenate, polusklopove i sklopove, ije su dimenzije
manje od gabarita predvienog transportnog sredstva. U proste elemente spadaju profili koji
su obrazovani zavarivanjem, ili spajanjem valjanih proizvoda pomou zakivaka. Polusklopovi i sklopovi podrazumevaju spajanje vie profila u jednu montanu celinu, kao to je na primer stub rama sa leinom ploom i ukruenjima, ili montani segment mosta. Radioniki
nastavci se najee izvode zavarivanjem, a ree zakivcima ili zavrtnjevima. Kvalitet i dimezije spojeva zavise od veliine i vrste uticaja koje ti spojevi treba da prihvate.
Montani nastavci se izvode na gradilitu. Pomou njih se povezuju radioniki segmenti (polusklopovi ili sklopovi) tako da obrazuju jedinstvenu konstruktivnu celinu. Izbor
spojnih sredstva za izradu montanih nastavaka zavisi od veliine i vrste uticaja koje nastavak treba da prihvati, od naina i brzine montae konstrukcije, kao i od uslova koji vladaju na gradilitu. Danas se montani nastavci, zbog brzine izvoenja, kvaliteta nastavka u
gradilinim uslovima i obezbeenja projektovane geometrije konstrukcije, najee izvode
136
Metalne konstrukcije
2 ZAKIVCI
2.1 OPTE O ZAKIVCIMA
Zakivci kao spojno sredstvo se primenjuju od tridesetih godina devetnaestog veka i do
danas su se pokazali kao efikasno i pouzdano spojno sredstvo. Veze izvedne zakivcima se
dobro ponaaju, kako pri statikom tako i pri dinamikom naprezanju, jer zakivci vre ravnomerni prenos sile du veze. Rupe u vezi su dobro ispunjene materijalom zakivka, pa veze imaju mala proklizavanja i malu deformabilnost. Danas se zakivci primenjuju samo za
rekonstrukciju i ojaanje postojeih konstrukcija izraenih zakivcima i ree za izradu dinamiki napregnutih konstrukcija. Zavarivanje je poslednjih decenija, osim u specijalnim
sluajevima, skoro potpuno potisnulo primenu zakivaka za izradu radionikih nastavaka,
dok su ih zavrtnjevi, zbog brzog i jednostavnog izvoenja nastavaka, zamenili kod izrade
montanih nastavaka.
12
14
16
18
20
22
24
27
30
33
mm
13
15
19
19
20
23
25
28
31
34
mm
mm
mm
mm
19
7,5
9,5
0,6
22
9
11
0,6
25
10
13
0,8
28
11,5
14,5
0,8
32
13
16,5
1
36
14
18,5
1
40
16
20,5
1,2
43
17
22
1,2
48
19
24,5
1,6
53
21
27
1,6
Sredstva za vezu
137
(2.1a)
! = t + 7 / 4 d 0 za runo zakivanje.
(2.1b)
Zakivci se ugrauju u prethodno izbuene rupe, zagrejani do temperature koja je pogodna za kovanje. Zatim se postavlja presa za zakivanje i vri se pritisak na glavu i vrat
zakivka ime se prvo ispunjava rupa u spoju, a zatim se oblikuje druga glava (slika 2.2).
138
Metalne konstrukcije
Izbor prenika zakivka zavisi od debljine paketa koji se zakiva, zbog dobrog ispunjenja
rupe i spreavanja krivljenja usijanog vrata zakivka. Praksa je pokazala da debljina paketa
ne bi smela da pree vrednost:
t 4,5 d0
(2.2a)
(2.2b)
11
13
15
17
19
21
23
25
28
31
34
Oznaka
Dopunske oznake zakivaka
a)
b)
c)
d)
Pored ovih oznaka uvedene su i dopunske oznake, koje detaljnije definiu ugraeni zakivak. Ukoliko je rupa za zakivak izbuena u radionici, a zakivak je ugraen na montai,
tada se standardnoj oznaci dodaje jedna zastavica (tabela 2.2a). Dve zastavice se dodaju
osnovnoj oznaci ukoliko se i rupa bui na montai (tabela 2.2b). U sluaju zakivaka sa poluuputenom glavom, iznad ili ispod osnovne oznake, dodaje se polukrug u zavisnosti od
toga da li je poluuputena glava gore ili dole (tabela 2.2c i d).
Na crteima u razmeri 1:10 i sitnijoj, veliina oznake je jednaka preniku glave zakivka ( D = 1,5 d 0 ), a na crteima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veliina oznake odgovara preniku rupe za zakivke ( d0 ).
Sredstva za vezu
139
Slika 2.3 - Raspored sila u zakivcima u sve tri faze rada veze
140
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
141
Zakivci se najee koriste u smiuim spojevima (slika 2.6a) u kojima usled spoljanjeg optereenja dolazi do smicanja vrata zakivka i pritiska po omotau rupe, dok se,
zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu svoje podune ose, izbegava njihova upotreba u
zateuim spojevima (slika 2.6b).
Vrsta
napona
!dop
smicanje
"b,dop
pritisak
po omotau rupe
"t,dop
zatezanje
I sluaj optereenja
II sluaj optereenja
za spajanje delova od elika
0361
0451
0561
0361
0451
0561
0362
0452
0562
0362
0452
0562
0363
0453
0563
0363
0453
0563
I
0,8 dop
130
150
II
0,8 dop
190
145
I
2,0 dop
320
370
55
210
II
2,0 dop
480
360
I
0,3 dop
50
165
410
530
II
0,3 dop
70
55
60
80
142
Metalne konstrukcije
Nosivost zakivaka u vezi moe da se odredi prema teoriji graninih stanja i prema teoriji doputenih napona. Jugoslovenski propisi omoguavaju dimenzionisanje veza prema
doputenim naponima, dok moderni meunarodni propisi, kao na primer Evrokod 3, primenjuju teoriju graninih stanja.
Doputeni naponi za zakivke, prema JUS-u U.E7.145/1987, odreuju se na osnovu dopuenih napona za osnovni materijal, koji odgovara kvalitetu zakivka, na taj nain to se
doputeni napon za osnovni materijal i odgovarajui sluaj optereenja pomnoi koeficijentima datim u tabeli 2.3.
(2.3)
gde su:
Fv , dop nosivost zakivka u smiuem spoju,
Fv
Fb
Sredstva za vezu
143
d 02
dop
4
(2.4)
gde su:
m
senost zakivka (slika 2.7),
!dop doputeni napon smicanja za zakivke (tabela 2.3),
Av,1 povrina vrata zakivka,
d0
144
Metalne konstrukcije
(2.5)
Ab = min{Ab,1 , Ab,2 }
(2.6)
gde su Ab,1 i Ab,2 kontaktne povrine limova koje naleu na istu stranu zakivka (slika 2.8).
Budui da su ove kontaktne povri pravougaonog oblika, sa konstantnom irinom koja
je jednaka preniku rupe d0 , nosivost zakivaka na pritisak po omotau rupe moe da se
odredi i na osnovu sledeeg izraza:
Fb = min t d 0 b, dop
(2.7)
gde je min t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t1
min t = min
t2
(2.8a)
t1 + t3
min t = min
t2
(2.8b)
d 02
t,dop
4
(2.9)
Sredstva za vezu
145
3 OBINI ZAVRTNJEVI
3.1 OPTE O ZAVRTNJEVIMA
Na samom poetku razvoja elinih konstrukcija, kao prva mehanika spojna sredstva
korieni su obini zavrtnjevi. Oni su, meutim, ubrzo zamenjeni zakivcima zbog, u to
vreme, skupe mainske izrade i slabe otpornosti na zamor. Kako je razvojem mainske industrije znatno ubrzan i pojednostavljen proces proizvodnje zavrtnjeva, oni su se ponovo
nametnuli kao konkurentno mehaniko spojno sredstvo.
Zavrtnjevi predstavljaju savremeno i efikasno spojno sredstvo za izradu, preteno, montanih nastavaka u zgradarstvu i mostogradnji (slika 2.9). Njihova primena je omoguila potpunu industrijalizaciju proizvodnje elinih konstrukcija. Oni su danas, zbog niza nesumnjivih prednosti, skoro u potpunosti zamenili zakivke pri izradi montanih nastavaka.
146
Metalne konstrukcije
Nazivnu meru zavrtnja definie debljina tela zavrtnja na mestu navoja (d) pa je oznaka
za zavrtanj Md. Na primer, M20 oznaava zavrtanj iji je prenik tela na mestu navoja
d=20 mm. Dimenzije svih delova zavrtnja su standardizovane prema JUS-u M.B1.068. Za
graevinske konstrukcije se najee upotrebljavaju zavrtnjevi ije su dimenzije osnovnih
delova date u tabeli 2.4 sa oznakama prema slici 2.10b.
U elinim konstrukcijama se upotrebljavaju zavrtnjevi sa ISO, odnosno metrikim navojem. Tako, pomenuta oznaka za zavrtanj Md oznaava zavrtanj sa metrikim navojem.
Ranije su u upotrebi bili zavrtnji sa Vitvortovim navojem u colovnim () jedinicama (npr.
1/2, 5/8, 3/4, 7/8 i 1). Osnovne dimenzije metrikog navoja su prikazane na slici
2.11a, gde su :
Sredstva za vezu
147
visina navoja koja zavisi od koraka navoja ( t = p /(2 tan 30o ) = p 3 / 2 = 1,155 p ).
Tabela 2.4 - Osnovne dimenzije delova zavrtnjeva
M12
M16
M20
M22
M24
M27
M30
b
i
e
h
s
R
19,5
2,5
20,88
8
19
0,6
23
3,0
26,17
10
24
0,6
29,5
4,5
39,55
15
36
0,8
32,5
4,5
45,20
17
41
1,0
35
5,0
50,85
19
46
1,0
10
13
19
22
24
d1
d2
14
24
18
30
26
28
4,0
4,0
32,95
35,03
13
14
30
32
0,8
0,8
Navrtka
16
18
Podloka
22
24
37
39
26
44
30
50
33
56
U praksi se najee koriste zavrtnjevi sa desnim navojem. Postoje i zavrtnjevi sa levim navojem i oni su na glavi zavrtnja uoljivo obeleeni (slika 2.11b).
Najvaniji deo zavrtnja je telo zavrtnja. Ono ima dominatnu ulogu u prenoenju sila u
smiuim spojevima, gde je napregnuto na smicanje i pritisak po omotau rupe. Kako ovakva naprezanja zavise direkno od efektivnog prenika zavrtnja, to nije doputeno da se u
vezi upotrebi zavrtanj iji navoj ulazi u paket koji se spaja. Zbog toga se u graevinskim
konstrukcijama primenjuje podlona ploica debljine 8 mm da bi, za zavrtnjeve ija se duina menja na 5 mm, navoj ostao izvan ravni smicanja.
148
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
149
Navrtke (slika 2.14a) se izrauju prema JUS-u M.B1.601, sa dimenzijama datim u tabeli 2.4. Dimenzije e i s su iste kao i za glavu zavrtnja. U telo navrtke je urezan isti tip navoja, kao i za odgovarajui zavrtanj.
Podlone ploice (podloke) imaju funkciju da omogue bolje naleganje navrtke na spojne elemente, da spree da se navoj nae u spoju i da spree oslanjanje navoja na zidove rupe
prilikom pritezanja navrtke (slika 2.14b). One se uvek postavljaju ispod navrtke. Izrauju se
u dve klase izrade prema JUS-u M.B2.015, sa dimenzijama datim u tabeli 2.4:
klase A, sa grubom izradom, bez posebne obrade spoljanjih povrina i
klase B, sa srednje grubom izradom i sa obradom spoljanjih povrina.
150
Metalne konstrukcije
Kod valjanih profila sa nagibom unutranje povrine noica primenjuju se, pored obinih podlonih ploica i kose podlone ploice, da bi se obe povrine noica dovele u paralelan poloaj. Kod I profila one se izrauju prema JUS M.B2.031 sa nagibom od 14%, (slika 2.15a), dok kod U profila imaju nagib 8% za profile do U300, odnosno 5% za profile
U300 i vee, a izrauju se prema standardu JUS M.B2.032 (slika 2.15b).
Sredstva za vezu
151
M12
5-9
10-14
15-19
20-24
25-29
30-34
35-39
40-44
45-49
50-54
55-59
60-64
65-69
70-74
75-79
M16
M20
M22
Debljina paketa limova (t)
6-10
11-15
16-20
21-25
26-30
31-35
36-40
41-45
46-50
51-55
56-60
61-65
66-70
71-75
8-12
13-17
18-22
23-27
28-32
33-37
38-42
43-47
48-52
53-57
58-62
63-67
68-72
6-10
11-15
16-20
21-25
26-30
31-35
36-40
41-45
46-50
51-55
56-60
61-65
66-70
M24
9-13
14-18
19-23
24-28
29-33
34-38
39-43
44-48
49-53
54-58
59-63
64-68
152
Metalne konstrukcije
M12
M16
M20
M22
M24
M27
M30
Osnovne oznake
za zavrtnjeve
28
31
Obraeni
zavrtnjevi
28
31
Montani
zavrtnjevi
28
31
Montane rupe
i zavrtnjevi
28
31
Kao i kod zakivaka, na crteima u razmeri 1:10 i sitnijoj, prikazuje se glava zavrtnja
( 1,5 d0 ), dok na crteima u razmeri 1:5 i krupnijoj, veliina oznake odgovara preniku rupe ( d 0 ).
Klase vrstoe se oznaavaju sa dva broja koji su odvojeni takom. Obini zavrtnjevi
se uglavnom izrauju u sledeim klasama vrstoe: 4.6, 4.8, 5.6, 5.8, 6.8. Prvi broj u oznaci klase vrstoe predstavlja stoti deo nazivne vrednosti vrstoe na zatezanje u MPa
( f u / 100 ). Drugi broj oznaava desetostruki odnos nazivne granice razvlaenja i vrstoe
na zatezanje ( 10 f y / f u ). Tako na primer oznaka za zavrtanj klase 5.6 je dobijena na sledei nain:
f y = 300 MPa
10 f y / f u = 10 300 / 500 = 6
Na isti nain, na osnovu oznake klase vrstoe zavrtnja mogu da se odrede pomenute
mehanike karakteristike elika od koga je izraen zavrtanj. U tabeli 2.7 date su mehanike karakteristike za uobiajne klase vrstoe obinih zavrtnjeva.
Sredstva za vezu
153
Granica razvlaenja
fy $MPa%
vrstoa na zatezanje
f u $MPa%
Izduenje
5 $%%
4.6
5.6
6.8
240
300
480
400
500
600
22
20
8
154
Metalne konstrukcije
ment (slika 2.19b). Iz uslova ravnotee se dobija da elementi I prihvataju istu silu
kao element II, ali suprotnog smera;
Naprezanja du zavrtnja prouzrokuju pojavu transverzalnih (smiuih) sila koje izazivaju smicanja u telu zavrtnja (slika 2.19c). Ove sile su najvee na mestu promene
smera naprezanja, to jest na mestu prelaska sile iz jednog u drugi element, odnosno
u ravni smicanja.
Pri proraunu zavrtnjeva se, kao i u sluaju zakivaka (slike 2.5 i 2.8) usvaja konstanan
raspored napona pritiska po omotau rupe (slika 2.19b), kao i konstantan napon smicanja
tela zavrtnja u ravni smicanja. Na taj nain se znaajno pojednostavljuje proraun, bez bitnih posledica na njegovu tanost, a samim tim i na pouzdanost nosivosti veze.
a)
b)
c)
Sredstva za vezu
155
Izvan veze, normalni naponi u limu su konstantni du itave irine poprenog preseka.
Na mestu veze, u preseku koji je oslabljen rupama, dolazi do pojave koncentracije napona
u blizini rupe (slika 2.20a), koji neposredno uz ivicu rupe mogu da dostignu vrednost veu
od granice razvlaenja elika. Kako su elementi elinih konstrukcija uglavnom izraeni
od elika sa izraenim plastinim deformacijama na granici razvlaenja (tzv. plato plastinosti), dolazi do preraspodele naprezanja u spoju i do postepenog ublaavanja koncentracija napona. Pri punoj plastifikaciji poprenog preseka, stvarni dijagram napona odgovara
proraunskom (detaljnije o slabljenju elemenata rupama za spojna sredstva u delu 3.7
ovog poglavlja).
a)
b)
Kod veza izvedenih neobraenim zavrtnjima, rupa je za 1 ili 2 mm vea od tela zavrtnja, to je u skladu sa tolerancijama za izradu i montau elinih konstrukcija, a znatno
olakava postupak montae. Zbog zazora izmeu rupe i tela zavrtnja, svi zavrtnjevi ne mogu istovremeno da ostvare kontakt sa limovima, usled ega se javlja savijanje zavrtnjeva u
vezi (slika 2.21a). Savijanje zavrtnjeva izaziva preraspodelu kontaktnih napona izmeu tela zavrtnja i povrine rupe u limu. Na spoljanjim povrinama limova javljaju se zone u
kojima kontaktni naponi dostiu vrednost granice razvlaenja elika pa dolazi do njihove
plastifikacije (slika 2.21b). Plastine deformacije limova omoguavaju ravnomernu preraspodela sila u vezi na sve zavrtnjeve.
156
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
157
Slika 2.23 - Raspodela sila u zavrtnjevima u zavisnosti od broja zavrtnjeva u pravcu sile
158
Metalne konstrukcije
kombinovane spojeve (KS), kod kojih su zavrtnjevi istovremeno napregnuti na smicanje i zatezanje (kombinacija SS ili SST i ZS spojeva).
Pri proraunu nosivosti zavrtnjeva uvode se odreene pretpostavke koje znatno pojednostavljuju proraun, a da pri tom ne utinu bitno na njegovu tanost, odnosno omoguavaju pouzdano odreivanje nosivosti zavrtnjeva. Slino kao i kod zakivaka, usvajaju se
sledee pretpostavke:
svi zavrtnjevi u vezi podjednako uestvuju u prenoenju optereenja, pod uslovom
da se u vezi nalazi najvie est zavrtnjeva u istom redu, u pravcu delovanja sile,
usled smiue sile u telu zavrtnja se javlja konstantan napon smicanja,
pritisak po omotau rupe je konstantan po povrini projekcije kontaktne povrine
zavrtnja i limova na ravan upravnu na pravac sile i
zanemaruje se savijanje i zatezanje zavrtnjeva u smiuim spojevima.
Ove pretpostavke imaju uticaj i na definisanje vrednosti doputenih napona za zavrtnjeve. Kod smiuuh spojeva, u sluaju veih zazora izmeu rupe i tela zavrtnja, savijanje zavrtnja nije zanemarljivo, to se, pri proraunu, uzima u obzir preko manjeg doputenog napona smicanja za zavrtnjeve (dop). Prema tome, za obraene zavrtnjeve, kod kojih je zazor
mali, propisuju se vei doputeni naponi smicanja nego za neobraene zavrtnjeve.
Doputeni naponi za obine zavrtnjeve, prema JUS-u U.E7.145/1-1991, odreuju se u
zavisnosti od primenjenog elinog materijala u vezi, klase vrstoe zavrtnjeva i sluaja
optereenja. Vrednosti doputenih napona za neobraene zavrtnjeve su date u tabeli 2.8, a
za obraene u tabeli 2.9.
Sredstva za vezu
159
I sluaj optereenja
II sluaj optereenja
Vrsta elika od kojeg su izraeni elementi koji se spajaju
0361
0451
0561
0361
0451
0561
0362
0452
0562
0362
0452
0562
0363
0453
0563
0363
0453
0563
b,dop
Pritisak
po omotau rupe
I
1,7 dop
270
4.6
dop
Smicanje
315
410
5.6
6.8
305
112
140
168
137
450
6.8
8.8
0,315 f u
224
126
0,275 f u
110
350
0,28 f u
t, dop
Zatezanje
II
1,7 dop
157
189
252
0,312 f u
165
220
125
156
188
250
I sluaj optereenja
II sluaj optereenja
za spajanje delova od elika
0361
0451
0561
0361
0451
0561
0362
0452
0562
0362
0452
0562
0363
0453
0563
0363
0453
0563
b,dop
Pritisak po
omotau
rupe
I
2,0 dop
320
4.6
dop
Smicanje
5.6
480
360
140
175
210
137
165
530
6.8
8.8
240
320
0,40 f u
280
160
0,275 f u
110
410
0,35 f u
t, dop
Zatezanje
370
II
2,0 dop
200
0,312 f u
220
125
156
188
250
160
Metalne konstrukcije
(2.10)
gde su:
Fv , dop nosivost zavrtnja u smiuem spoju,
Fv
Fb
d 2
dop
4
(2.11)
gde su:
Av ,1 povrina poprenog preseka tela zavrtnja,
doputeni napon smicanja za zavrtnjeve (tabela 2.8 za neobraene, odnosno tabela
2.9 za obraene zavrtnjeve),
d
prenik zavrtnja,
m
senost zavrtnja (slika 2.25).
Napominje se da je kod obraenih zavrtnjeva prenik tela zavrtnja priblino jednak
preniku rupe ( d d 0 ), pa pri proraunu nosivosti na smicanje umesto nominalnog prenika zavrtnja (d) u izrazu (2.11) figurie prenik rupe za zavrtanj ( d 0 ).
!dop
Kao i zakivci, u zavisnosti od broja ravni po kojima se vri smicanje tela zavrtnja, zavrtnjevi mogu da budu:
jednoseni (m=1), ako u vezi postoji samo jedna ravan smicanja (slika 2.25a),
dvoseni (m=2), ako u vezi postoje dve ravni smicanja (slika 2.25b) i
vieseni (m>2), ako u vezi postoji vie od dve ravni smicanja (slika 2.25c).
Sredstva za vezu
161
(2.12)
gde je min t minimalna debljina svih limova koji prenose silu u istom pravcu:
t
min t = min 1
t2
(2.13a)
t1 + t3
min t = min
t2
(2.13b)
162
Metalne konstrukcije
d2 + d3
4 2
(2.14)
gde su:
d2
srednji prenik navoja i
d3
U tabeli 2.10 su date povrine ispitnih preseka za zavrtnjeve koji se najee koriste u
elinim konstrukcijama
Tabela 2.10 - Povrine ispitnih preseka
Zavrtanj
M12
M16
M20
M22
M24
M27
M30
M33
As [cm ]
0,84
1,57
2,45
3,03
3,53
4,59
5,61
6,74
(2.15)
Sredstva za vezu
163
gde je t,dop doputeni napon na zatezanje, ije vrednosti su date u tabelama 2.8 i 2.9
za neobraene i obraene zavrtnjeve, respektivno. Iz ovih tabela se moe uoiti da su
vrednosti doputenih napona zatezanja iste i za obraene i za neobraene zavrtnjeve.
Ovo je posledica injenice da u zateuim spojevima nema sekundarnih naprezanja,
kao to je savijanje kod smiuih spojeva, pa nema potrebe za redukcijom doputenih
napona kako bi se obuhvatio njihov uticaj. Sasvim je logino da za obraene i neobraene zavrtnjeve koji su izraeni od elika istog kvaliteta, odnosno imaju istu klasu
vrstoe, vae isti doputeni naponi na zatezanje. Treba istai da kod obraenih
zavrtnjeva, bez obzira na vei prenik tela u odnosu na neobraene (slika 2.12), do
loma zavrtnja zatezanjem dolazi, takoe, u zoni navoja, pa je ispitni presek isti kao
kod neobraenih. Prema tome, nosivost obraenih i neobraenih zavrtnjeva na zatezanje je ista, pa stoga obraene zavrtnjeve, s obzirom na njihovu veu cenu, ne treba primenjivati u zateuim spojevima.
V1 N t ,1
+
1
Fv , dop Ft , dop
(2.16)
gde su:
V1
sila smicanja koja se javlja u posmatranom zavrtnju i
N t ,1 sila zatezanja koja deluje u pravcu ose posmatranog zavrtnja.
U oba sluaja indeks 1 oznaava da se radi o sili koja deluje na jedan zavrtanj.
= 1
! 15 d
200 d
(2.17)
164
Metalne konstrukcije
(2.18)
gde su:
x ,0 normalni napon zatezanja u neoslabljenom preseku,
prenik rupe,
polarna kordinata kojom se definie rastojanje posmatranog preseka od centra rupe
(slika 2.28).
Maksimalna vrednost normalnog napona u poprenom preseku koji prolazi kroz centar
rupe i upravan je na pravac naprezanja, dobija se, kao to se vidi iz strukture izraza (2.18),
kada r ima minimalnu vrednost, odnosno kada je: r = d0 / 2. Dakle, maksimalni napon se
javlja u vlaknima uz samu ivicu rupe, a njegova vrednost je jednaka trostrukoj vrednosti
napona koji deluje u neoslabljenom preseku (x,max = 3x). Kod elemenata konane irine,
koncentracija napona je jo izraenija, pa maksimalni napon u ivinim vlaknima
neposredno uz rupu moe de se odredi na osnovu sledeeg izraza:
d0
r
x , max = 3 x ,0 (b / d 0 ) 2
1 + (b / d 0 ) 2
[(b / d )
0
= 3 x ,0 k
(2.19)
gde se preko koeficijenta k ( k 1 ) uvodi uticaj irine elementa na vrednost maksimalnog napona. Imajui u vidu minimalna i maksimalna rastojanja zavrtnjeva od spoljanjih ivica elementa
Sredstva za vezu
165
(videti deo 5 ovog poglavlja), irina lima sa jednom rupom se kree u opsegu od 3 d 0 do 6 d 0 ,
pa koeficijent uveanja napona k ima vrednosti koje se kreu o opsegu od 1,40 do 1,09.
Slika 2.28 - Koncentracija napona kod ploe oslabljene rupom - Kirov problem
Kada napon u ivinim vlaknima dostigne vrednost granice razvlaenja, dolazi do plastifikacije tih delova i preraspodele napona na susedna vlakna. Na ovaj nain se postepeno
ublaava koncentracija napona, tako da je pri punoj plastifikaciji oslabljenog poprenog
preseka dijagram napona konstantan (slika 2.29).
x =
F
F
F
=
=
dop
Anet b t n d 0 t (b n d 0 ) t
gde su:
Anet neto povrina poprenog preseka,
b
irina elementa,
t
debljina elementa i
n
broj rupa u posmatranom preseku.
(2.20)
166
Metalne konstrukcije
Neto povrina poprenog preseka se dobija kada se od ukupne, bruto povrine poprenog preseka odbiju povrine rupa u tom preseku: Anet = A n d 0 t , odnosno u sluaju
ravnog lima: Anet = b t n d 0 t = (b n d 0 ) t . Popreni presek zategnutog elementa u
kome je maksimalni napon naziva se opasan presek.
Opasan presek se odreuje na mestu sa najveim brojem rupa i moe da bude:
upravan na pravac dejstva sile (presek I-I, slika 2.30a)
kos u odnosu na pravac dejstva sile (presek II-II, slika 2.30a).
I
Anet
= (b 2 d 0 ) t
II
Anet
= ( e + 2 e2 + 2 s 4 d 0 ) t
Presek I-I
I
Anet
= (b n1 d 0 ) t = (b 2d 0 ) t
N tI = N t
=
N tI
I
net
Nt
(b 2d 0 ) t
Presek II-II
II
Anet
= ( b n2 d 0 ) t = ( b 4d 0 ) t
N tII =
nuk n1
10 2
8
Nt =
Nt =
Nt
nuk
10
10
N tII
II
Anet
8 / 10 N t
( b 4d 0 ) t
n1 - broj zavrtnjeva u I redu; n2 - broj zavrtnjeva u II redu; nuk - ukupan broj zavrtnjeva
Slika 2.30 - a) Opasni preseci kod zategnutih elemenata; b) Kontrola napona u oslabljenom elementu
Sredstva za vezu
167
Za dimenzionisanje je merodavan onaj popreni presek koji ima manju povrinu, odnosno
onaj u kome se javlja vei napon (slika 2.30b). Ukoliko je napon u neto preseku prekoraen, u
zoni nastavka treba ojaati presek poveanjem debljine ili irine lima (slika 2.31).
Kod L-profila kod kojih se rupe nalaze na oba kraka (slika 2.32), njihov razmak (e') se
odeuje tako da ne bude merodavan kos, ve presek sa jednom rupom. Ovaj razmak zavisi
od poloaja i prenika rupa i dat je izrazom:
e d 0 (4 c + d 0 )
(2.21)
Slika 2.32- Odreivanje rastojanja zavrtnjeva kod L-profila sa rupama na oba kraka
Kod pritisnutih elemenata, u oslabljenom preseku sila se prenosi preko tela zavrtnja
(zakivka), koji na neki nain kompenzuje gubitak poprenog preseka (slika 2.33). Zbog to-
168
Metalne konstrukcije
F
F
.
=
A bt
(2.22)
Meutim, ukoliko iz nekih razloga zavrtanj nije postavljen u rupu, ili kada postoji
otvor u elementu, u tom sluaju i kod pritisnutih elemenata normalni napon treba da se
odredi na osnovu neto preseka.
Kod elemenata napregnutih na savijanje, treba uzeti u obzir slabljenje rupama za spojna sredstva u zategnutoj zoni, odnosno, uglavnom, samo u zategnutoj noici. Prema tome,
normalni napon u poprenom preseku oslabljenom rupama treba da se odredi na osnovu
geometrijskih karakteristika neto poprenog preseka ( Wnet ). Deformacije nosaa, meutim, mogu da se odrede i na osnovu karakeristika bruto poprenog preseka (I).
4 VISOKOVREDNI ZAVRTNJEVI
4.1 OPTE
Obini zavrtnjevi su zbog jednostavnog izvoenja i relativno niske cene nali veoma
iroku primenu u elinim konstrukcijama. Meutim, kod izuzetno napregnutih spojeva, a
posebno kod spojeva izloenih dejstvu dinamikog optereenja, njihova primena nije
opravdana zbog sledeih nedostataka:
usled deformisanja tela zavrtnjeva i plastinih deformacija elemenata spoja dolazi do
pomeranja u samom spoju, to izaziva poveanje ukupne deformacije konstrukcije,
usled savijanja zavrtnjeva dolazi do znaajnog smanjenja njihove nosivosti, a redukcija nosivosti je najvea kod dinamiki napregnutih konstrukcija i konstrukcija
sa alternativnim optereenjem,
kod zategnutih elemenata, zbog buenja rupa za zavrtnjeve, dolazi do smanjenja bruto
povrine poprenog preseka, a na ivicama rupa dolazi do koncentracije napona,
zbog male nosivosti na zatezanje u pravcu ose zavrtnja i velike deformabilnosti (izduenja), obini zavrtnjevi se ne mogu efikasno primenjivati u zateuim spojevima,
Sredstva za vezu
169
Prema tome, primenom prethodno napregnutih visokovrednih zavrtnjeva mogu efikasno da se otklone svi nedostaci uoeni kod obinih zavrtnjeva, pa je razumljiva njihova velika primena, posebno u odgovornim elinim konstrukcijama.
Primena visokovrednih zavrtnjeva u elinim konstrukcijama zapoela je u SAD-u posle drugog svetskog rata prilikom zamene dotrajalih zakivaka na mostovima. Godine 1948.
je izveden prvi most na kojem su primenjeni visokovredni zavrtnjevi u montanim nastavcima, a 1951. godine su izdati prvi propisi o njihovoj primeni. Prvi rezultati su bili zadovoljavajui u smislu dobrog prijema sila u vezi. Primena ovih zavrtnjeva se ubrzo pokazala
veoma povoljnom i sa ekonomskog stanovita, jer je ukupna cene veze sa prednapregnu-
170
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
171
M12
21-23
23,91
8
22
1,2
M16
26-28
29,56
10
27
1,2
10
13
d
D
s
13
24
3
17
30
4
M20
31-33
35,03
13
32
1,5
Navrtka
16
Podloka
21
37
4
M22
32-34
39,55
14
36
1,5
M24
34-37
45,20
15
41
1,5
M27
37-39
50,85
17
46
2,0
M30
40-42
55,37
19
50
2,0
18
19
22
24
23
39
4
25
44
4
28
50
5
31
56
5
172
Metalne konstrukcije
kida vlakana ve do njihovog zgunjavanja. Takav navoj ima prednosti u odnosu na narezani navoj, jer se tedi sirovinski materijal, skrauje vreme proizvodnje, smanjuje koeficijent koncentracije napona u korenu navoja i dobija glatka povrina, ime se smanjuje koeficijent trenja sa navojem navrtke.
Duina zavrtnja zavisi od ukupne debljine paketa elemenata koji se spajaju (t) i od
prenika primenjenog zavrtnja. Standardne duine zavrtnjeva se razlikuju za po 5 mm i date su u tabeli 2.12.
Tabela 2.12 - Duine visokovrednih zavrtnjeva u funkciji debljine paketa
Duina !
M12
M16
M20
Debljina veze (t)
M22
M24
30
6-10
35
11-15
40
16-20
10-14
45
21-23
15-19
10-14
50
24-28
20-24
15-19
14-18
55
29-33
25-29
20-24
19-23
60
34-38
30-34
25-29
24-28
22-26
65
39-43
35-39
30-34
29-33
27-31
70
44-48
40-44
35-39
34-38
32-36
75
49-53
45-47
40-44
39-43
37-41
80
54-58
48-52
45-49
44-48
42-46
85
59-63
53-57
50-54
49-53
47-51
90
64-68
58-62
55-57
54-56
52-53
95
69-73
63-67
58-62
57-61
54-58
68-72
63-67
62-66
59-63
100
Prema tanosti izrade tela zavrtnja i visokovredni zavrtnjevi, kao i obini mogu da budu: obraeni i neobraeni. Obraeni zavrtnjevi zahtevaju finiju izradu, pa se kod njih obradom na strugu postie da razlika izmeu prenika rupe i tela zavrtnja ( d = d 0 d ) ne
bude vea od 0,3 mm. Kod neobraenih zavrtnjeva razlika izmeu prenika rupe i tela zavrtnja zavisi od vrste spoja, tako da je:
kod tarnih spojeva (TS)
0,3 < d = d 0 d 3,0 mm,
kod smiuih spojeva (SS)
0,3 < d = d 0 d 1,0 mm.
Oblici i dimenzije visokovrednih zavrtnjeva se razlikuju od obinih zavrtnjeva. Kod visokovrednih zavrtnjeva je izraeno zaobljenje na prelazu tela zavrtnja u glavu zavrtnja, kako bi se smanjila koncentracija napona usled sile prednaprezanja u telu zavrtnja. Poetak
navoja kod visokovrednih zavrtnjeva treba da bude u spojnom paketu, ili da se, u najgorem
sluaju, nalazi u okviru podloke neposredno uz spoljnju ivicu elementa spoja, kako bi
moglo da se izvri prednaprezanje. Podlone ploice imaju oborene ivice, da bi se ostvarilo to bolje naleganje.
Sredstva za vezu
173
Zazor
M12
M16
M20
M22
M24
M27
M30
Zavrtnjevi bez
tanog naleganja
d 1,0 mm
30
Zavrtnjevi sa tanim
d 0,3 mm
naleganjem
30
Dodatne oznake
Montani zavrtnjevi
30
30
174
Metalne konstrukcije
Klasa vrstoe
8.8
10.9
12.9
Tehnika
(konvencijalna)
granica razvlaenja
f0,2
$MPa%
Zatezna vrstoa
fu
Izduenje
5
Udarna ilavost
na 0oC
$MPa%
(%)
$J%
640
900
1080
800
1000
1200
12
9
8
30
20
15
Na osnovu radnih dijagrama za elike klase vrstoe 8.8 i 10.9 (sllika 2.36) mogu
najednostavnije da se uoe razlike njihovih mehanikih svojstava u odnosu na meke elike.
Kako klasa vrstoe zavrtnja definie dozvoljena naprezanja u zavrtnju, to njena
oznaka mora da bude vidno i trajno ugraena na glavi zavrtnja.
Slika 2.36 - Poreenje radnih dijagrama elika razliitih klasa vrstoe sa mekim
konstrukcionim elikom (0361)
Sredstva za vezu
175
Meutim, kada se savlada sila trenja, odnosno kada je spoljanja smiua sila vea od
sila trenja koje se angauju prednaprezanjem zavrtnjeva, dolazi do proklizavanja veze praenog meusobnim pomeranjem elemenata veza. Ova pomeranja nastaju usled ponitavanja zazora izmeu rupe i tela zavrtnja. Nakon proklizavanja, dolazi do kontakta tela zavrtnja i povrina rupa elemenata u vezi. Prema tome, proklizavanje veze ne znai ujedno i gubitak njene nosivosti, jer se smicanjem tela zavrtnja i gnjeenjem omotaa rupe mogu prihvatiti dodatne smiue sile. U ovoj fazi rada, veze sa prednapregnutim zavrtnjevima se
ponaaju kao i veze sa obinim zavrtnjevima. Na slici 2.38 su prikazani dijagrami F !
za razliite vrste spojnih sredstava. Moe se uoiti da je granina nosivost visokovrednih
zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja ista bez obzira na razliit "istorijat" naprezanja (slika 2.38).
Poreenjem dijagrama F ! za razliita spojna sredstva uoava se i razlika u njihovoj deformabilnosti (slika 2.38). Spoj sa visokovrednim zavrtnjevima bez sile pritezanja
ima izraenu poetnu deformaciju, koja je posledica ponitavanja zazora izmeu tela zavrtnja i rupe. U tarnim spojevima sa visokovrednim zavrtnjevima sa punom silom predna-
176
Metalne konstrukcije
prezanja nema poetne deformacije, a do ponitavanja zazora izmeu zavrtnja i rupe dolazi tek pri proklizavanju veze. U zoni naprezanja iznad sile proklizavanja dolazi do saimanja krivih koje opisuju ponaanje visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja,
tako da granino stanje nosivosti dostiu pri istom optereenju. Meutim, veze sa prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima imaju znatno veu krutost pre proklizavanja, istu
ili ak veu od zavarenih spojeva. Kako ovakvi, tarni spojevi i spojevi izvedeni zavarivanjem imaju blisko ponaanje u elastinoj oblasti, dozvoljena je primena ovih spojnih sredstava u istoj vezi. Veze izvedene sa obraenim (upasovanim) prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima su, takoe, krute u elastinoj fazi ponaanja, ali zbog malog zazora
( d 0,3 mm) nemaju izraeno proklizavanje. Ukupna deformacija veze je ipak ista kao i
u sluaju neobraenih zavrtnjeva, a nosivost je neto vea s obzirom na vei prenik tela
zavrtnja.
Proklizavanje visokovrednih zavrtnjeva je izrazito nepovoljno, kako sa stanovita deformabilnosti i upotrebljivosti, tako i sa stanovita promene krutosti i preraspodele statikih uticaja. Stoga pri dimenzionisanju ovakvih veza treba voditi rauna i o graninom stanju upotrebljivosti, to jest pokazati da pri eksploatacionom optereenju ne dolazi do proklizavanja veza.
Kako se sila smicanja u tarnim spojevima prenosi trenjem, koncentracija napona na
mestima slabljenja elemenata veze optereenih na zatezanje je manja, to prouzrokuje
znatno veu otpornost na zamor kod dinamiki optereenih konstrukcija u odnosu na veze
sa zavrtnjevima bez sile prednaprezanja.
Koncentracija napona koja se javlja na mestima otvora kod elemenata optereenih na
zatezanje moe da se izrazi preko koeficijenta koncentracije napona k. On definie odnos
izmeu stvarnog maksimalnog napona na mestu neto preseka i nominalnog (raunskog)
napona:
k = x , max / x , cal .
(2.23)
Sredstva za vezu
177
Slika 2.39 - Dijagrami normalnih napona: a) izvan nastavka; b) kod veze sa zakivcima;
c) kod veze sa prednapregnutim zavrtnjevima; d) kod veze u zavarenoj izradi
Slika 2.40 - Dijagrami normalnih napona na mestu neto poprenog preseka u sluaju
visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja
178
Metalne konstrukcije
zavrtnjeva usled sile zatezanja (efekat Puasonovog koeficijenta), promena hrapavosti kontaktnih povrina usled sile pritiska i promena koeficijenata trenja (slika 2.41).
Sredstva za vezu
179
Ponaanje zateuih spojeva sa prednapregnutim visokovrednim zavrtnjavima je specifino i prilino se razlikuje od ponaanja zateuih spojeva sa obinim ili neprednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima.
Prednaprezanjem se u zavrtnju javlja sila zatezanja (Fp), a u spoju kontaktni napon pritiska (pc). Iz uslova ravnotee sila moe se napisati da je:
Fp = Fc = pc dA
(2.24)
gde je A deo kontaktne povrine na kojoj se javlja pritisak (slika 2.43a). Kada spoljanja
sila zatezanja (Nt) deluje na prednapregnut spoj (slika 2.43b) ona nastoji da "odlepi" elemente spoja i izaziva istovremeno smanjenje kontaktne sile pritiska u limu ( Fpt ) i poveanje sile zatezanja u zavrtnju ( F b ). Iz uslova ravnotee i kompatibilnosti pomeranja
(slika 2.43b) moe da se odredi dodatna sila zatezanja koja se javlja u zavrtnju:
Fb =
Nt
1+ K pt / K b
(2.25)
gde su:
Kpt krutost lima na pritisak i
Kb
krutost zavrtnja na zatezanje.
Uslov ravnotee
Uslov ravnotee
Fp = Fc = pc dA Fb + Fpt = N t
A
Fb = Fp + Fb
Fpt = Fc Fpt
Kako je kod uobiajenih veza u elinim konstrukcijama krutost lima znatno vea od
krutost zavrtnja (Kpt/Kb 1520) poveanje sile zatezanja u zavrtnju nije znaajno (oko
5% od spoljanje sile zatezanja). Na osnovu slike 2.44 moe da se uoi uticaj krutosti na
preraspodelu sila u zavrtnju i limu, kod prednapregnutog spoja optereenog silom zateza-
180
Metalne konstrukcije
nja. Takoe, na osnovu grafike interpretacije moe da se odredi sila pri kojoj dolazi do
"odlepljivanja" spoja (Nt0) koja je, uobiajeno, za 5-10% vea od sile prednaprezanja zavrtnja. Ova sila moe da se odredi i analitiki na osnovu izraza:
N t 0 = Fp 1 + K b / K pt .
(2.26)
Nakon "odlepljivanja" dodatnu silu zatezanja prihvata samo visokovredni zavrtanj, jer
je potpuno poniten kontaktni pritisak izmeu limova u spoju. Prema tome, za sile zatezanja koje su vee od sile "odlepljivanja" ( N t > N t 0 ) prednapregnuti zavrtnjevi se ponaaju
isto kao i neprednapregnuti (slika 2.45), pa im je i granina nosivost ista, naravno pod
uslovom da su izraeni od materijala istog kvaliteta.
Slika 2.45 - Tok sila kod visokovrednih zavrtnjeva sa i bez sile prednaprezanja optereenih
spoljanjom silom zatezanja
Takoe treba imati u vidu da kod zateuih spojeva sa tankim, fleksibilnim limovima,
usled savijanja limova dolazi do kontakta (oslanjanja) krajeva prepusta na drugi element
Sredstva za vezu
181
veze (slika 2.46a). Na kontaktu se javlja kontaktna sila pritiska (Q), koja se u literaturi naziva sila od efekta poluge i koja dodatno optereuje zavrtnjeve (slika 2.46b).
Slika 2.46 - a) Efekat poluge; b) Poveanje sile u zavrtnju usled efekta poluge
Sila usled efekta poluge zavisi od relativnih krutosti i geometrijskih odnosa delova veze. Ne
postoji taan postupak za njeno odeivanje, ve samo procena njene vrednosti prema izrazu:
w t4
0,5
t
30 a b 2 A
Q=
4
a a + 1 + w t
2
b 3 b 6 a b 2 A
(2.27)
182
Metalne konstrukcije
(2.28)
gde su:
koeficijent redukcije ( 1 < 1,0 ) kojim se omoguava da naprezanja u zavrtnju osta1
nu u granici elestinosti,
f02 tehnika (konvencionalna) granica razvlaenja elika,
As
As
f 02
$mm%
$mm2%
$N/mm2%
M12
Mu $Nm%
Fp $kN%
1=0,7
1=0,8
za k=0,16
84,3
53
61
102
M16
157
99
113
253
M20
245
154
176
493
M22
303
191
218
672
M24
353
222
254
852
M27
459
289
330
1495
M30
561
353
404
1694
M33
694
437
500
2307
900
Sredstva za vezu
183
Sila zatezanja u zavrtnju, preko glave zavrtnja i navrtke, vri pritisak na elemete spoja,
pa dolazi do njihovog pritezanja (prednaprezanja). Od intenziteta sile prednaprezanja direktno zavisi nosivost i smiuih i zateuih spojeva. Zbog toga pouzdanosti pritezanja
elemenata treba obratiti posebnu panju. Prilikom okretanja navrtke i istezanja zavrtnja, ne
postoji mogunost da se direkno meri sila prednaprezanja. Kontrola intenziteta sile prednaprezanja moe da se ostvari indirekno, merenjem nekih drugih veliina. Postupci koji se
najee primenjuju su:
merenje veliine momenta kojim je izvreno pritezanje zavrtnja,
merenje momentnog impulsa kojim se okree navrtka,
merenje veliine ugla za koji je okrenuta navrtka,
merenje izduenja zavrtnja,
postupak sa indikatorskom podlokom.
Kod nas se najee primenjuje postupak sa merenjem momenta uvrtanja navrtke. On
se zasniva na poznavanju zavisnosti izmeu momenta uvrtanja ( M u ) i sile prednaprezanja
( Fp ), koja moe da se napie u sledeem obliku:
M u = Fp d k
(2.29)
gde su:
d
nazivni prenik zavrtnja,
Fp
ostvarena sila prednaprezanja i
k
koeficijent koji zavisi od stanja povrina navoja.
Koeficijent k zavisi od trenja izmeu navrtke i navoja zavrtnja, i izmeu navrtke i podlone ploice, kao i od dimenzija podlone ploice i geometrije navoja. Vrednosti ovog
koeficijenta se kreu u rasponu od 0,13-0,17, a odreuje ih proizvoa koji je duan da ih
upie u atestnu dokumentaciju. Kod odgovornih konstrukcija vrednost ovog koeficijenta se
odreuje laboratorijskim ispitivanjem na licu mesta. to je vrednost koeficijenta k manja
to je potreban manji moment uvrtanja da bi se ostvarila eljena sila prednaprezanja, pa se
esto povrine navoja premazuju razliitim sredstvima kako bi se smanjio otpor pri prednaprezanju, to direktno utie na smanjenje koeficijenta k i momenta uvrtanja navrtke
(Mu). Ove povrine mogu da budu dodatno zatiene toplim cinkovanjem, metalizacijom,
ili premazom molbiden-disulfida (MoS2). Nain i vreme skladitenja zavrtnjeva, takoe,
bitno utiu na stanje povrina navoja.
Od tanosti koeficijenta k direktno zavisi vrednost sile prednaprezanja, a indirektno i
nosivost spoja. Ukoliko je stvarna vrednost koeficijenta k vea od predviene, u zavrtnju
e se ostvariti manja sila prednaprezanja, pa je i nosivost spoja manja. U suprotnom, ako je
vrednost koeficijenta k precenjena, moe da doe do plastifikacije i loma zavrtnja pri prednaprezanju. Od vrednosti koeficijenta k zavisi i intenzitet sekundarnih smiuih napona u
zavrtnju izazvanih momentom torzije. Pri proraunu se to uzima u obzir preko vrednosti
koeficijenta redukcije i to na sledei nain:
0,7 za k > 0,14
.
1 =
0,8 za k 0,14
(2.30)
Uvrtanje navrtke se izvodi pomou momentnih kljueva (slika 2.48). Ovi kljuevi se
prethodno badare u laboratoriji, a konstruisani su tako da kada se ostvari zahtevani mo-
184
Metalne konstrukcije
ment uvrtanja, daju svetlosni ili zvuni signal, ili se pak automatski isljuuju, kako ne bi
dolo do prekomernog naprezanja zavrtnja. Vrednosti momenata uvrtanja (Mu) za uobiajenu vrednost koeficijenta k date su u tabeli 2.15.
Sredstva za vezu
185
Hukovim zakonom direkno dobija sila u zavrtnju. Kako zavrtanj po svojoj duini ima razliite poprene preseke, to prethodno mora da se odredi udeo svakog dela u ukupnom izduenju.
Mu
debljina paketa t
ugao okretanja )
$mm%
$Nmm%
$mm%
$%
M12
M16
M20
M22
M24
M27
M30
10
25
50
70
90
150
170
Za sve zavrtnjeve
M12-M30
0-50
180
50-100
240
100-240
270
186
Metalne konstrukcije
(2.31)
Nezatiena
Zatiena
0361
0362
0363
0,30
0,40
0,50
0561
0562
0563
0,30
0,40
0,55
0,50
0,50
Pre spajanja elemenata, dodirne povrine moraju da budu oiene na odgovarajui nain. Valjaonika pokorica (kovina) mora da se ukloni elinim etkama. Ukoliko se uklanja bruenjem, dobijaju se sjajne i glatke povrine sa znatno smanjenim koeficijentom trenja, zbog efekta uglaanosti. Masnoa i neistoe se uklanjaju suvim krpama.
ienje plamenom se izvodi sa dva do tri prelaska plamena od kiseonika i acetilena
preko povrine lima. Tom prilikom, izmeu svakog prelaza elementi se hlade, a proizvodi
sagorevanja uklanjaju elinim etkama i suvim krpama. Pri tome reba voditi rauna i o
temperaturi plamena da ne bi dolo do neeljenih deformacija usled poviene temperature.
Sredstva za vezu
187
Fv , dop
d 2
=
dop
F
m
v
4
= min
.
F = min t d
b,dop
b
(2.32)
Doputeni naponi smicanja (dop) zavise od klase vrstoe zavrtnja, njegove obrade i
sluaja optereenja. Na vrednost doputenog napona pritiska po omotau rupe (b,dop), pored kvaliteta osnovnog materijala i sluaja optereenja, utie i vrednost sile prednaprezanja. Vrednosti doputenih napona za zavrtnjeve klase vrstoe 10.9 koji se kod nas najee koriste date su u tabeli 2.18.
Tabela 2.18 - Dozvoljeni naponi za zavrtnjeve klase vrstoe 10.9
dop
b,dop $N/mm2%
Vrsta izrade
zavrtnja
Neupasovani
zavrtnjevi
Upasovani
zavrtnjevi
Veliina
sile Fp
0361
0561
t,dop
2
$ N/mm %
Sluaj optereenja
II
I
II
II
Fp=0
280
320
420
470
0,5Fp
380
430
570
640
Fp
480
540
720
810
Fp=0
320
360
480
540
0,5Fp
420
470
630
710
Fp
480
540
720
810
240
280
$ N/mm2%
I
II
360
410
270
320
188
Metalne konstrukcije
(2.33)
gde su:
koeficijent trenja, ije su vrednosti date i tabeli 2.17,
*
sila prednaprezanja, koja moe da se odredi na osnovu izraza (2.28), ili iz tabele
Fp
2.15 (za zavrtnjeve klase vrstoe 10.9).
koeficijent sigurnosti na proklizavanje, koji zavisi od sluaja optereenja i zazora
+2
izmeu rupe i tela zavrtnja (tabela 2.19).
Tabela 2.19 - Vrednosti koeficijenta sigurnosti 2
Koeficijent sigurnosti na proklizavanje
+2
Sluaj optereenja
II
0,3 < d 1 mm
1,25
1,10
1 < d 3 mm
1,56
1,38
0,3 < d 1 mm
1,40
1,25
U sluaju obraenih (upasovanih) visokovrednih zavrtnjeva sa punom silom prednaprezanja, zbog veoma malog zazora izmeu rupe i tela zavrtnja, smiua sila u spoju se
Sredstva za vezu
189
(2.34)
gde su:
Fv , dop nosivost obraenog (upasovanog) zavrtnja u smiuem spoju,
Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje.
I obraeni i neobraeni prednapregnuti visokovredni zavrtnjevi moraju da se provere
na nosivost po omotau rupe, sa dozvoljenim naponima pritiska po omotau rupe koji su
dati u tabeli 2.18. Napon smicanja u telu zavrtnja ne treba da se proverava.
Pri proraunu normalnog napona u neto preseku elemenata spoja ostvarenog prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima treba uzeti u obzir redukciju sile zatezanja usled
trenja. Naime, kod ovakvih spojeva sila se prenosi trenjem preko prstenaste povri oko
centra zavrtnja. Na mestu minimalnog neto preseka, koji prolazi kroz centar rupe, deo sile
smicanja je ve prenet trenjem preko dela prstenaste povri (slika 2.51), pa silu koja deluje
na mestima oslabljenih preseka elemenata spoja treba umanjiti (redukovati) za deo sile koji je ve prenet trenjem.
Slika 2.51 - Prenoenje sile trenjem izmeu kontaktnih povri u obliku prstena
Eksperimentalnim istraivanjim i numerikim simulacijama utvreno je da se pre samog neto preseka trenjem prenese oko 40% nosivosti zavrtnja (0,4Fs,dop). U sluaju neobraenih zavrtnjeva ovo umanjenje ne moe da bude vee od 20% nosivosti na proklizavanje svih zavrtnjeva do posmatranog neto preseka. Kod obraenih zavrtnjeva maksimalno
umanjenje je 10%. Nain prorauna redukovane sile na mestu neto preseka ilustrovan je na
slici 2.52.
Redukovana sila u osnovnom elementu (lameli), na mestu preseka I-I moe da se odredi na osnovu izraza:
N tI, red = N t 0,4 n1 m Fs, dop
(2.35)
190
Metalne konstrukcije
gde su:
Nt
sila zatezanja koja deluje na posmatrani element,
n1
m
broj tarnih ravni i
Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje.
I
II
Anet
> Anet
II
II = N tII,red / Anet
Slika 2.52 - Proraun redukovane sile na mestu neto preseka kod spojeva sa
prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima
Ukoliko u drugom redu ima vie zavrtnjeva nego u prvom, zbog veeg slabljenja preseka osnovnog elementa neophodno je kontrolisati normalne napone i u preseku II-II. U preseku II-II silu treba umanjiti za ukupnu nosivost zavrtnjeva u prethodnom redu i 40% nosivosti zavrtnjeva u posmatranom redu, sa tim da ukupno umanjenje usled trenja, za sve zavrtnjeve do posmatranog reda (preseka), ne bude vee od 20%. Redukovanu silu u ovom
preseku treba odrediti na sledei nain:
N t n1 m Fs, dop 0,4 n2 m Fs , dop
N tII, red = max
N t n1 m Fs, dop 0,2 ( n1 + n2 ) m Fs , dop
(2.36)
gde je n2 broj zavrtnjeva u preseku II-II. Na slian nain se moe odrediti i sila u svakom
sledeem preseku. Ona je u svakom sledeem preseku osnovnog elementa sve manja, tako
da pri proraunu ima smisla proveravati samo normalni napon u presecima I-I i II-II (slika
2.52). Na osnovu uslova ravnotee u svakom poprenom preseku ukupna sila u osnovnom
elementu i podvezicama je jednaka aksijalnoj sili zatezanja koja deluje izvan nastavka ( N t ).
Sredstva za vezu
191
Prema tome, u podvezicama se sila poveava i maksimalnu vrednost dostie na mestu prekida osnovnog materijala. Stoga, pri kontroli neto preseka podvezica, redukovana sila treba da
se odredi za presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva (J-J) i to na sledei nain:
N tJ, red = N t 0,4 n j m Fs , dop
(2.37)
Slika 2.53 - Normalni naponi u poprenom preseku oslabljenom rupama: a) obini zavrtnjevi;
b) prednapregnuti zavrtnjevi; c) prednapregnuti zavrtnjevi posle proklizavanja
(2.38)
192
Metalne konstrukcije
(2.39)
gde je 3 koeficijent sigurnosti koji zavisi od vrste naprezanja i sluaja optereenja. Vrednosti ovog koeficijenta date su u tabeli 2.20.
Tabela 2.20 - Koeficijent sigurnosti
+3
+3
Vrsta optereenja
Sluaj optereenja
I
II
0,7
0,8
0,6
0,7
(Fp N t )
2
(2.40)
U spojevima sa obraenim visokovrednim zavrtnjevima smiua sila se prihvata smicanjem zavrtnja i silom trenja koju izaziva rezultujua sila zatezanja u zavrtnju. Doputena
sila smicanja u spoju je data izrazom:
Fvs , dop = Fv , dop + 0,25
(Fp N t )
2
(2.41)
Pri tome, napon zatezanja u zavrtnju usled sile zatezanja (Nt) ne sme da prekorai vrednost t,dop iz tabele 2.18. Doputeni napon pritiska po omotau rupe se odreuje za silu
prednaprezanja umanjenu za vrednost sile zatezanja (Nt), prema tabeli 2.18.
Sredstva za vezu
193
Minimalan prenik
Zavrtnjevi
Zakivci
Zgradarstvo
12
13
Mostogradnja
16
17
Veze sa jednim zakivkom ili zavrtnjem se primenjuje samo kod konstruktivnih, ili specijalnih spojeva, ije ponaanje je utvreno eksperimentalnim putem (na primer kod stubova dalekovoda).
Spojevi na preklop sa samo jednim zakivkom nisu doputeni. Ovakvi spojevi mogu da
se primenjuju sa zavrtnjem, i to samo u izuzetnim sluajevima. Usled dejstva smiue sile
dolazi do savijanja limova i rotacije zavrtnja (slika 2.54), pa se u telu zavrtnja, zbog skretnih sila, javlja i sila zatezanja. Da bi se poveala nosivost na upanje, zavrtanj treba da ima
podloku i ispod glave i ispod navrtke. Nosivost zavrtnja na pritisak po omotau rupe treba
redukovati na 60 % nominalne vrednosti.
194
Metalne konstrukcije
trukcija, a pri tome mora da se uzme u obzir uticaj izduenja zavrtnjeva na ukupnu deformabilnost veze. Kod dinamiki optereenih konstrukcija dozvoljena je samo primena
prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva.
= 5 ts , min 0,2
[cm]
(2.42)
gde je ts,min minimalna debljina spoljanjih elemenata u spoju. Na slici 2.55a je prikazana
grafika interpretacija prethodnog empirijskog izraza, dok je na slici 2.55b prikazan alternativan nain (grafiki i analitiki) za odreivanje optimalnog prenika zavrtnja.
6,324
a)
t s , min
1 + 0,3
1 d 6,324
t s , min
1 0,3
1 [mm]
b)
Osim toga, prilikom izbora prenika zavrtnja treba voditi rauna i o pravilnom konstruisanju veze, jer od prenika zavrtnja zavise minimalna rastojanja zavrtnjeva, odnosno mogunost smetanja i ugraivanja zavrtnja.
Za standardne valjane profile postoje tabele u kojima su pored maksimalnog prenika
zavrtnja koji se moe primeniti, preciziran i poloaj zavrtnjeva, odnosno linije zavrtnjeva
(tabela 2.22).
Sredstva za vezu
195
Tabela 2.22 - Maksimalni prenici zavrtnjeva i linije zavrtnjeva za standardne valjane profile
IPE
d0 c
70
80
6,4
22
6,4
26
90
100
6,4
28
8,4
30
13
56
13
56
110
120
8,4
32
8,4
36
17
66
140
11
34
11
40
21
76
160
11
40
13
44
23
180
13
44
13
50
200
13
48
13
56
220
13
52
17
240 17/13 56
60
270
280
17
60
d0
d0
c1
c2
c3
17
35
35
21
40
40
13
25
23
45
45
25
50
50
13
60
13
30
25
45
45
25
45
70
45
17
66
17
68
25
50
80
50
21
76
21
76
35
28
55
95
55
86
23
86
23
86
21/17 35
28
60
115 60
25
100
25
100
25
100
40
28
60
135 60
25
110
25
110
25
110
23/21 40
28
65
150 65
60
25
120
25
120
25
120
45
17
68
25
94
35
25
96
35
25/23 45
25
100
40
25
106
40
25
110
40
25
50
21/17 72
d0
HEM
c c1
60
17
d0
HEB
c c1
260
d0
HEA
c c1
d0
25/23 100
35
17/13 30
17
21
23
25
110
45
25
110
45
25
116
45
25
50
300 21/17 64
23
80
28
120
45
28
120
45
25
120
50
28
55
320 21/17 70
28
120
45
28
120
45
28
126
47
28
58
330
340
21
74
28
120
45
28
120
45
28
126
47
350
28
58
360 23/21 76
25
90
28
120
45
28
120
45
28
126
47
380 23/21 82
28
120
45
28
120
45
28
126
47
28
60
400
23
86
25/23 86
28/25 96
450 25/23 94
28
106
28
120
45
28
120
45
28
126
47
500
28
100
28
110
28
120
45
28
120
45
28
130
45
550
28
110
28
120
28
120
45
28
120
45
28
130
45
600
28
120
28
120
28
120
45
28
120
45
28
130
45
650
120
45
28
120
45
28
130
45
700
120
45
28
126
45
28
130
42
800
130
40
28
130
40
28
132
42
900
130
40
28
130
40
28
132
42
1000
130
40
28
130
40
28
132
42
196
Metalne konstrukcije
(2.43)
(2.44)
Sredstva za vezu
197
k
e = 1 + 2 d .
k1
2
(2.45)
Rastojanje izmeu
zavrtnjeva i ivice elementa
u pravcu delovanja sile
e1
Rastojanje izmeu
zavrtnjeva i ivice elementa
upravno na pravac
delovanja sile
e2
Min.
3d0
Maksimalno
Za nosee zakivke i zavrtnjeve, konstruktivne
zakivke i zavrtnjeve u pritisnutim tapovima i
ukruenjima rebara
8d0
ili
15t
12d0
ili
25t
3d0
ili
9t
U ostalim sluajevima
3d0
ili
6t
3d0
ili
9t
U ostalim sluajevima
3d0
ili
6t
2d0
1,5d0
Koeficijent k1 predstavlja kolinik dopuenog napona smicanja i doputenog normalnog napona za osnovni materijal i priblino je jednak k1 = 1 / 3 0,58 , dok koeficijent
198
Metalne konstrukcije
k2 definie odnos izmeu doputenog napona pritiska po omotau rupe i doputenog normalnog napona i iznosi 1,7 za obine, odnosno 2,0 za obraene zavrtnjeve (tabele 2.8 i
2.9). Sa ovako definisanim vrednostima koeficijenata k1 i k2 , iz izraza (2.45) se dobija:
2,47 d za neobraene zavrtnjeve
e=
2,73 d za obraene zavrtnjeve
(2.46)
U propisima je usvojeno e = 3 d 0 . Za statike, nosee zakivke i zavrtnjeve se preporuuje primena minimalnih propisanih rastojanja, a za konstruktivne maksimalnih
rastojanja.
Rastojanja zakivka i zavrtnja od ivice elemenata treba da budu to manja kako ne bi
dolo do odizanja krajeva elemenata, to je nepovoljno sa aspekta dejstva korozije. Meutim, rastojanje spojnog sredstva od ivice elemenata odreeno je iz uslova jednakosti nosivosti veze na pritisak po omotau rupe i nosivosti lima na smicanje. Smicanje lima se odvija u dve ravni koje zaklapaju ugao 30 u odnosu na pravac dejstva sile (slika 2.57b). Uslov jednakosti nosivosti na pritisak po omotau rupe i na smicanje lima, u ovom sluaju
moe da se napie na sledei nain:
2t
e1 d / 2
dop = d t b,dop
cos 30"
(2.47)
odnosno:
2t
e1 d / 2
k1 dop = d t k 2 dop .
3/2
(2.48)
e1 = +
d
4 k1
2
(2.49)
(2.50)
Sredstva za vezu
199
d0 $mm%
D $mm%
13
17
21
23
25
35
40
45
50
55
200
Metalne konstrukcije
e = emax 0,5 a
(2.51)
gde je emax maksimalan dozvoljeni razmak izmeu susednih zavrtnjeva u istom redu
(tabela 2.23), a rastojanje a je izmeu smaknutih redova zavrtnjeva (slika 2.61b).
Zavrtanj
M12
M16
M20
M22,M24
M27
M30
27
32
36
40
45
48
24
28
32
36
40
42
16
19
22
27
28
32
20
23
26
29
31
33
22
27
30
35
38
40
29
34
39
44
49
52
Sredstva za vezu
201
202
Metalne konstrukcije
Zakivak sa prstenom na jednom kraju ima iskovanu okruglu glavu. U sredinjem delu
telo zakivka je oslabljeno. Du veeg dela tela zakivka, sa obe strane oslabljenog preseka,
su utisnuti ljebovi (udubljenja) u vidu koncentrinih prstenova (slika 2.63).
Pri ugradnji zakivka sa prstenom razlikuju se sledee faze:
zavrtanj se postavlja kroz prethodno izbuenu rupu, tako da mu glava nalegne na
jednu stranu spoja, a prsten se postavlja sa suprotne strane (slika 2.63a),
specijalni hidrauliki pitolj se jednim svojim delom oslanja na prsten, a drugim se
privrsti za telo zavrtnja ispod oslabljenog poprenog preseka (slika 2.63b),
aktiviranjem hidraulikog pritiska istovremeno se vri istezanje tela zavrtnja i utiskivanje (gnjeenje) prstena, koji na ovaj nain, hladnim presovanjem prijanja uz telo zakivka sa prstenastim ispupenjima (slika 2.63c).
pri odreenoj sili zatezanja dolazi do pucanja tela zakivka na oslabljenom mestu
(slika 2.63d). Pomou utisnutog prstena ostaje sauvana sila zatezanja u zavrtnju i
na taj nain se ostvaruje prednaprezanje spoja.
Sredstva za vezu
203
Injektirani zavrtnjevi se uglavnom izrauju od elika klase vrstoe 8.8 i 10.9. Tehniki detalji u vezi samog postupka injektiranja su reeni primenom posebnih podloki i otvora na glavi zavrtnja kroz koji se vri injektiranje. Najvanije osobine dvokomponentne
smole koja se koristi za ispunjavanje zazora su: viskoznost, vreme ovravanja itd.
204
Metalne konstrukcije
2 = f b, resin
za t1 < 2 t2 < 2 t1
1 = f b,resin
gde je: =
za 2 t1 2 t2
1 = f b,resin
gde je: = 4 / 3
2 t2
1 +
3
t1
(2.52)
1,0 k s d t f b, resin
Ms , ser
1,2 k s d t f b, resin
Ms ,ult
(2.53)
(2.54)
gde su:
Ms , ser = 1,0
Ms , ult = 1,0
Sredstva za vezu
205
k s = 1,0
k s = 1,0 0,1 m
m
&
Osim provere otpornosti (nosivosti) zavrtnja na pritisak po smoli, pri proveri graninih
stanja kod spojeva sa injektiranim zavrtnjevima neophodno je proveriti i nosivost zavrtnja
na smicanje i pritisak po omotau rupe.
Kod veza od kojih se zahteva da budu otporne na proklizavanje, pri graninom stanju
upotrebljivosti, ili graninom stanju nosivosti, u sluaju injektiranih zavrtnjeva treba uzeti
u obzir i pritisak smole. Prema tome, uslov sigurnosti na proklizavanje moe da se napie
na sledei nain:
Fv ,Sd ,ser Fs ,Rd ,ser + Fb,Rd ,ser ,resin
(2.55)
(2.56)
gde su:
Fv , Sd , ser i Fv , Sd ,ult
Fs,Rd ,ser i Fs , Rd ,ult
proraunske vrednosti smiue sile koja dekuje na zavrtanj pri graninom stanju upotrebljivosti, odnosno nosivosti,
otpornosti zavrtnja na proklizavanje pri graninom stanju upotrebljivosti, odnosno nosivosti.
7 EPOVI
7.1 OPTE
U poetnom periodu razvoja elinih konstrukcija veze tapova sa epom su esto primenjivane, naroito u konstrukcijama velikih raspona kao to su mostovi. U ovakvim
konstrukcijama epovi su uglavnom korieni za izradu vorova kod reetkastih nosaa
(slika 2.67a) i za ostvarivanje veza lananica i zatega izraenih od ravnih limova kod vi-
206
Metalne konstrukcije
seih mostova (slika 2.67b). Tako je jo 1854. godine izgraen most preko reke Elbe u Teenu, raspona 119 m, a poetkom ovog veka i uveni Lanani most preko Dunava u Budimpeti, raspona 290 m. iroka primena epova u noseim elinim konstrukcijama je bila logina posledica jednostavnog izvoenja i pravilnog statikog ponaanja veze. Veze izvedene pomou epova su, po svom ponaanju, veoma bliske idealno zglobnim vezama,
jer omoguavaju slobodnu rotaciju tapa na mestu veze, pa su elementi osloboeni dejstva
sekundarnih momenata savijanja. Meutim, ovakve veze nemaju dodatnu sigurnost u pogledu nosivosti, jer otkazivanjem jednog epa, odnosno zatege, dolazi do loma itave
konstrukcija. Osim toga, pregled i antikoroziona zatita veza su veoma oteani.
Sredstva za vezu
207
Trajektorije napona, za dva oblika okastih tapova, su prikazane slici 2.68. Oigledno je
zgunjavanje trajektorija maksimalnih i minimalnih napona na ivicama rupa, u pravcu i
upravno na pravac dejstva sile.
Zazor izmeu epa i rupe u okastom tapu ima dominantan uticaj na raspodelu napona.
Vei zazor omoguava laku ugradnju i bolju rotaciju tapa, meutim, poveavanjem
zazora kontakt epa i okastog tapa se pribliava linijskom oslanjanju, pa se poveavaju
naponi. Ovo moe da se uoi na slici 2.69 gde su punom linijom prikazani naponi u
okastom tapu bez zazora, a isprekidanom linijom naponi u sluaju zazora od 1 mm.
Oigledno je drastino poveanje napona u preseku iznad epa u pravcu delovanja sile.
208
Metalne konstrukcije
( / 2, 3 / 2) .
(2.57)
Iz uslova ravnotee aksijalnih sila, ako se sa Nt oznai sila zatezanja po jedininoj debljini lima (t), dobija se sledea jednakost:
N t = p1 ( ) cos ds =
3/2
p0 cos
d 0 / 2 d =
/2
p0 d 0
4
(2.58)
4 Nt
cos .
d0
(2.59)
Sredstva za vezu
209
Nt
= const.
2 r sin
(2.60)
gde je , ugao izmeu podune ose okastog tapa i pravca definisanog centrom prstena i
presekom spoljanje ivice okastog tapa sa osom prstena (slika 2.71).
Glava okastog tapa je zatvoreni kruni prsten koji je izloen dejstvu ravnotenog
optereenja p1() i p2. On je unutranje tri puta statiki neodreen nosa, u kojem se, usled
prethodno definisanog optereenja, javljaju sledei statiki uticaji:
- normalna sila:
sin
N = Nt
4
(2.61)
4
2
(2.62)
(2.63)
210
Metalne konstrukcije
N M
r
A
K
r +
(2.64)
u kojem se znak (+) koristi kada je momenat negativan, a znak (.) kada je momenat pozitivan. U izrazima za sile u presecima i rezultujui normalni napon (2.61) do (2.64) figuriu
i sledee veliine:
- konstanta K, koja zavisi od dimenzija glave okastog tapa:
r +a/2
a
K = r 2 r ln
r a/2
(2.65)
1
2
1 sin 2
2
3
(2.66)
A sin
K sin
(2.67)
=
1 r2
8 +
A K
= a / 2
(2.68)
1,u =
N M1 a / 2
r
.
+
A
K
r a/2
(2.69)
2,o =
N M2 a / 2
r
.
A
K
r +a/2
(2.70)
= Nt / A = Nt / b
(2.71)
Sredstva za vezu
211
gde je A povrina tapa po jedinici debljine, koja je u sluaju tapa izraenog od ravnog
lima jednaka irini lima (b). Intenzitet koncentracije napona moe da se uoi na primeru
okastog tapa sa uobiajenom geometrijom koja je definisana sledeim odnosima:
d0=2b/3 i a =31b/4. Ostale geometrijske karakteristike okastog tapa mogu da se odrede
na osnovu prethodnih odnosa u funkciji irine tapa (b):
r = (d0+a)/2 = 0,7081b
A = 0,751b
(2.72)
Na slian nain, prema prethodnim izrazima, mogu da se odrede i koeficijenti & i K kao
i presene sile:
&= -0,1698
K=0,0425b3
N = 0,346Nt M1 = 0,109Nt1b
(2.73)
M2 = -0,057 Nt 1b
(2.74)
1u =
,
b
b
0
75
0
,
0425
0
,
708
0
,
375
(2.75)
2o =
b
0,0425
0,708 + 0,375 b
0 ,75
(2.76)
4 Nt
N
= 1,273 t .
d0
d0
(2.77)
max =
Nt
Nt
=
dop
Anet 2 c t
(2.78)
gde su:
Anet neto povrina poprenog preseka okastog tapa,
c
irina glave okastog tapa na mestu neto preseka 2-2 (slika 2.74),
dop doputeni napon za okaste tapove, koji se odreuje na sledei nain:
dop = 43,0 (1 + a / c )
(2.79)
dop = 65,0 (1 + a / c )
(2.80)
212
Metalne konstrukcije
Najee kod okastih tapova irina prstenaste glave nije konstantna, kako je prikazano
na slici 2.71. Zbog spreavanja cepanja okastog tapa usled smicanja i gnjeenja omotaa
rupe potrebno je vee rastojanje od ivice okastog tapa do poetka rupe u pravcu delovanja
sile (a). Stoga se najee glava okastog tapa oblikuje u vidu prstena promenljive irine
(slika 2.74), pri emu je njegova irina najmanja na mestu neto preseka 1-1 (c). Odnos
dimenzija okastog tapa a i c (slika 2.74), koji figurie u prethodnim izrazima, treba da se
nalazi u okviru sledeih granica:
1,25 a / c 2,0 .
(2.81)
Izuzetno se moe dozvoliti 1,00 a / c 1,25 , ali u tom sluaju, pri proraunu normalnog napona (2.78) umesto irine a treba da se usvoji 0,8a, tako da ostane zadovoljen uslov: 1,25 a / c . Moe se uoiti da se koncentracija napona u okastom tapu uzima u obzir
smanjenjem doputenih napona, dok se proraunski normalni napon sraunava u neto preseku, kao kod zategnutih tapova.
t + 2 t1 + 4
.
8
(2.82)
Kako je ep kratak elemenat izloen dejstvu jakih smiuih sila i momenta savijanja,
naprezanja u njemu treba da se odrede na osnovu teorije povrinskih nosaa optereenih u
svojoj ravni. Takvu analizu je sproveo Blajh i predloio sledee izraze za maksimalne
vrednosti normalnih i smiuih napona:
x ,max =
M
N
a
c Nt
d
zx ,max = 1,10 + 0,02 + 0,25 arctg
d 180 2 A
c
gde su:
W = d 3 / 32 otporni moment i
A = d 2 / 4
(2.83)
(2.84)
Sredstva za vezu
213
Osim normalnog napona usled savijanja epa x , max , u epu se, na mestu kontakta sa
okastim tapom, javlja i normalni napon z , max , koji je jednak pritisku po omotau rupe
okastog tapa z , max = p0 (2.77). Ovi naponi lee u dve meusobno upravne ravni: napon
z ,max je upravan na osu epa, dok napon x , max deluje u pravcu ose epa. Stoga je
neophodno da se izvri i kontrola uporednog napona i to na sledei nain:
u =
(2.85)
= 1,06
Nt
dop
!r
(2.86)
gde je dop doputeni linijski napon ije vrednosti su date u tabeli 2.26. Ukoliko su epovi
u sastavu dinamiki optereene konstrukcije, tada ove doputene napone treba smanjiti za
30%. Pri odreivanju neluue povrine moe se smatrati da je: ! = min t .
214
Metalne konstrukcije
0361-3
0561-3
Sluaj
optereenja
200
230
310
350
110
I
II
I
II
165
a = b/2 + 21d/3
c =b/2+d/3
(2.87)
Sredstva za vezu
215
Okasti tapovi mogu da budu konstruisani kao jednodelni, dvodelni i viedelni elementi (slika 2.75). Prednost viedelnih tapova u odnosu na dvodelne sastoji se u upotrebi epa
sa manjim prenikom, jer se dobija manji napon usled savijanja.
Napon u epu i napon savijanja u okastom tapu zavise od debljine lima okastog tapa.
Poveanje debljine lima moe da se izvede na dva naina:
glava okastog tapa se izvodi od debljeg lima, a njena veza sa tanjim limom od kojeg je izraen preostali deo okastog tapa se izvodi zavarivanjem, sueonim avom
S-kvaliteta (slika 2.76a);
okasti tap se na mestu veze ojaava sa obostranim obraznim limovima, koji se zavaruju za osnovni element krunim ugaonim avovima. Buenje rupe se izvodi nakon zavarivanja (slika 2.76b).
216
Metalne konstrukcije
8 ZAVARIVANJE
8.1 UVOD
Zavarivanje je tehnoloki postupak za spajanje istih ili slinih metala. Spajanje elemenata
se ostvaruje uz pomo visoke temperature koja izaziva topljenje dodatnog i osnovnog materijala na mestu spoja. Rastopi osnovnog i dodatnog materijala (elektrode ili ice za zavarivanje) se meusobno meaju i dolazi do njihovog fizikog i hemijskog sjedinjavanja. Nakon
hlaenja dolazi do ovravanja, ime se stvara av, kao fiziki kontinuitet materijala. Na
ovaj nain se ostvaruje kontinualan spoj elemenata koji se zavaruju.
Sredstva za vezu
217
Radi lakeg praenja daljeg teksta neophodno je da se definiu neki osnovni pojmovi
koji su karakteristini za zavarivanje (slika 2.78).
Osnovni materijal je materijal od koga su izraeni elementi (delovi) koji se spajaju
zavarivanjem.
Dodatni materijal je materijal (najee ica za zavarivanje ili elektroda) koji se pri zavarivanju topi i, meanjem sa rastopljenim metalom osnovnog materijala u zoni ava, obrazuje rastop koji, nakon hlaenja i ovravanja, formira av. Dodatni materijal mora da
se izabere na adekvatan nain kako bi se omoguilo to bolje i bre popunjavanje ljeba i
dobro sjedinjavanje sa osnovnim materijalom. Pored toga, on mora da poseduje i elemente
za legiranje rastopa ija je funkcija da stvori uslove za zatitu ava od gasova iz atmosfere
i da omogui postepeno hlaenje rastopljenog metala.
Spoj odreuje meusobni poloaj delova koji se spajaju.
av je materijalizovano mesto spajanja, odnosno materijal izmeu delova koji se spajaju dobijen topljenjem dodatnog i osnovnog materijala na mestu spoja.
Zona uticaja toplote (ZUT) je zona u osnovnom materijalu neposredno uz av u kojoj
je, usled visokih temperatura (preko 600 C) koje nastaju u rastopu prilikom zavarivanja,
dolo do strukturnih promena.
ljeb je prostor predvien za deponovanje dodatnog materijala prilikom zavarivanja.
Njegov oblik zavisi od vrste spoja i debljine elemenata koji se spajaju. Osnovna funkcija
ljeba je da se omogui pravilno rastapanje po debljini osnovnog materijala i dobro ispunjavanje spoja rastopom. Kod sueonih avova ljeb se formira obaranjem ivica elemenata
koji se spajaju, dok kod ugaonih avova nisu potrebni nikakvi pripremni radovi, ve ljeb
formiraju ivice elemenata koji se spajaju.
218
Metalne konstrukcije
Zavar je deo ava dobijen topljenjem dodatnog materijala u jednom prolazu. Kod
sueonih spojeva tankih elemenata, debljine 3-4 mm, kao i kod ugaonih avova manjih
dimenzija (a=3-4 mm) av moe da se izvede samo jednim zavarom (slika 2.79a). U
sluaju sueonih spojeva debljih elemenata i ugaonih avova veih dimenzija, avovi se
izvode iz vie zavara. Zavar koji se prvo izvodi naziva se koreni zavar. Ostali zavari mogu
da se izvode paralelno sa osom ljeba, (slika 2.79b) ili upravno na nju (slika 2.79c).
Slika 2.79 - Postupak izrade avova: a) iz jednog zavara; b) iz vie zavara paralelnih sa osom
ljeba; c) iz vie zavara upravnih na osu ljeba
Sredstva za vezu
219
Slika 2.80 - Primeri primene zavarivanja u metalnim konstrukcijama: a) veza grede sa stubom;
b) vor reetkastog nosaa; c) ortotropna ploa
U Jugoslaviji se prva oprema za gasno zavarivanje pojavila 1909. godine. Prvo elektroluno zavarivanje je izvedeno 1926. godine, na zavarivanju eleznikih ina. Nedostatak
strunih kadrova i domae opreme su usporili razvoj zavarivanja. Tek pred Drugi svetski
rat zapoinje bri razvoj. Nakon zavretka rata, Jugoslavija se brzo ukljuuje u transfer
znanja i tehnologije iz oblasti zavarivanja. Do danas je i kod nas izveden veliki broj znaajnih metalnih konstrukcija u zavarenoj izradi. Primena zavarivanja je potpuno odomaena i gotovo da se i ne moe zamisliti radionica za izradu metalnih konstrukcija koja ne
raspolae sa savremenim ureajima za zavarivanje. Nekoliko karakteristinih primera zavarivanja u metalnim konstrukcijama prikazano je na slici 2.80.
Moe se slobodno rei da je sa primenom zavarivanja u graevinskim konstrukcijama,
otpoela nova era metalnih konstrukcija. Otvorene su mnogobrojne mogunosti za konstruisanje i izradu metalnih konstrukcija, proireno je polje njihove primene, a takoe su
primenjena i nova konstrukcijska reenja (npr. ortotropne ploe). Danas je izrada metalnih
konstrukcija gotovo nezamisliva bez primene zavarivanja, koje se primenjuje pri izradi
elemenata konstrukcije (profila) i njihovih veza. Osnovne prednosti koje nudi zavarivanje
u odnosu na mehanika spojna sredstva su:
materijalni kontinuitet kojim se omoguava pravilan, kontinualan tok sila iz jednog
u drugi element veze ili nastavka,
ostvarivanje krutih, odnosno slabo deformabilnih veza, to je posebno vano kod
dinamiki optereenih konstrukcija,
220
Metalne konstrukcije
redukcija ukupne teine konstrukcije, koja se pre svega manifestuje kroz smanjenje
teine veza i nastavaka,
mogunost variranja debljine elemenata, ime se postiu utede u teini konstrukcije,
smanjenje vremena neophodnog za pripremu komada koji se spajaju (otpada
potreba za buenjem rupa za spojna sredstva),
izbegavanje slabljenja elemenata rupama za spojna sredstva,
velike mogunosti konstrukcijskog oblikovanja veza izmeu elemenata razliitih
oblika i dimenzija,
mogunost ostvarivanja nepropusnih spojeva i
poboljanje izgleda konstrukcije.
Za razliku od spojeva izvedenih pomou zavrtnjeva ili zakivaka, kod kojih se sila sa
jednog elementa predaje na drugi diskontinualno, zavareni spojevi omoguavaju kontinualan tok sila du linija avova, koji je logina posledica ostvarenog materijalnog kontinuiteta. Kod sueonih avova taj tok je neporemeen i ravnomeran, dok je kod veza ostvarenih pomou ugaonih avova, zbog skretnih sila, tok sila malo poremeen.
Zavarivanje se primenjuje za izradu osnovnih elemenata metalnih konstrukcija, irokog
asortimana, kao to su I, U, sanduasti, kruni i drugi profili. Elementi se spajaju direkno,
bez dodatnih elemenata kao to su pojasni ugaonici kod zakovanih nosaa i tapova, ime
se znatno tedi na osnovnom materijalu. Osim toga, nema slabljenja elemenata usled rupa
za zakivke, pa je njihova nosivost vea. Lakim variranjem irine i debljine elemenata du
raspona nosaa u zavisnosti od promene statikih uticaja, nosivost nosaa se usklauje sa
njegovim naprezanjima. Na taj nain se ostvaruje pravilan balans materijala, odnosno njegova raspodela srazmerno stvarnim statikim potrebama, to moe znatno da utie na smanjenje teine, a samim tim i cene konstrukcije. Posebno treba istai primenu zavarivanja
pri izradi zakrivljenih elemenata i elemenata sloene geometrije.
Takoe, zavarivanje se primenjuje za izradu veza izmeu manjih ili veih sklopova metalnih konstrukcija. Ovakve veze se izvode brzo, kvalitetne su i ekonomine. Njima se omoguava dobro iskorienje nosivosti osnovnog materijala, a dodatni elementi u vidu podvezica najee nisu potrebni. Veze elemenata pod uglom razliitim od 903 koje su predstavljale
poseban problem kod veza sa zakivcima, efikasno se izvode u zavarenoj izradi.
Zavarivanje moe da se primenjuje i za izradu montanih nastavaka. Nastavci u zavarenoj izradi mogu da budu ekonomini, ali je u uslovima koji vladaju na gradilitu, teko
obezbediti neophodan kvalitet avova. Stoga se montani nastavci najee izvode pomou zavrtnjeva. Kod izuzetno napregnutih, odgovornih konstrukcija, kao to su na primer
mostovi, zavarivanje se primenjuje i za izradu montanih nastavaka (npr. kod ortotropnih
ploa). Veze izvedene zavarivanjem nisu montano-demontanog karaktera, kao to je sluaj sa vezama izvedenim pomou zavrtnjeva. Veza u zavarenoj izradi moe da se demontira (razdvoji) samo rezanjem ava ili osnovnog materijala. To je jo jedan od razloga zbog
kojih se zavarivanje primenjuje uglavnom za izradu elemenata i radionikih sklopova, a
ree i za izvoenje montanih nastavaka.
Ukoliko je potrebno da se izvri ojaanje konstrukcije ili njenog dela, kao i u sluaju
dodavanja novih elemenata, to moe jednostavno da se izvede zavarivanjem. Pri tome
treba voditi rauna da se prilikom intervencije na postojeoj konstrukciji omogui njeno
rastereenje (podupiranje), jer pri zavarivanju usled zagrevanja postojee konstrukcije
Sredstva za vezu
221
dolazi do privremenog, drastinog pada mehanikih karakteristika, koji moe da prouzrokuje lom konstrukcije.
Nepropusnost zavarenih spojeva je neuporedivo bolja nego kod spojeva ostvarenih zavrtnjevima i zakivcima. Zavareni spoj je vodonepropustljiv, to prua velike mogunosti
za primenu metalnih konstrukcija za izradu rezervoara, silosa i bunkera, hidrotehnikih
objekata (npr. zatvaraa brana) itd.
Kao najvaniji nedostaci zavarivanja mogu se navesti:
potreba za kvalifikovanom radom snagom,
neophodan proces kontrole kvaliteta u radionici i na gradilitu,
posebni zahtevi u pogledu klimatskih uslova prilikom zavarivanja na gradilitu,
poveana osetljivost na dejstvo poara.
Zavarivanje je sloen tehnoloki postupak. Za njegovo izvoenje je potrebna kvalitetna i pouzdana oprema, odgovarajui dodatni materijal, odreeni pripremni radovi,
kvalifikovana radna snaga i odgovarajui uslovi u prostoru gde se izvode zavarivaki radovi. Svi ovi uticaji, pojedinano ili zajedno, utiu na kvalitet dobijenih avova. Vrsta i
mogunosti opreme, kao i strunost radne snage (zavarivaa, odnosno operatera) su najvaniji faktori koji utiu na kvalitet zavarivanja. Pri tome posebnu panju treba posvetiti
izboru postupka zavarivanja, jer razliitim metalima i debljinama elemenata, kao i poloajima i brzinama izvoenja zavarivanja pogoduju razliiti postupci zavarivanja.
Kvalifikovana radna snaga je preduslov da e izabrani tehnoloki postupak zavarivanja
i mere koje se tom prilikom preduzimaju dati odgovarajue rezultate. Kvalifikovani zavariva treba da zna kako i na koji nain pravilno da upotrebi opremu, da pravilno popuni
ljeb ava, da onemogui stvaranje greaka u avu i da ih, ako nastanu, otkloni. Stoga se za
izvoenje zavarivakih radova zahteva prethodno atestiranje zavarivaa. Kod automatskih
i poluautomatskih postupaka, zahteva se jo vii nivo strunosti radnika. Izbor tehnolokog
postupka sa osnovnim parametrima, izbor dodatnog materijala i redosled zavarivanja propisuje inenjer tehnolog, u vidu plana tehnologije zavarivanja.
U avovima i materijalu uz av u toku zavarivanja mogu da se jave greke i nepravilnosti. One znatno utiu na smanjenje nosivosti zavarenih spojeva, a esto mogu da budu i
uzrok ruenja konstrukcije. Na mestima greaka, usled diskontinuiteta, dolazi do koncentracija napona koje, posebno kod zategnutih elemenata dinamiki optereenih konstrukcija, mogu da prouzrokuju pojavu i irenje prslina i tako ugroze nosivost spoja i itave konstrukcije. U sluaju statikog optereenja dolazi do plastifikacije ovih zona i preraspodele
naprezanja. Kod dinamikih naprezanja takva preraspodela naprezanja ne moe da se uspostavi. U nekim sluajevima dolazi do posebne prekristalizacije metala u zategnutim elementima napregnutim dinamikim optereenjem i pri niskim temperaturama, to izaziva
pojavu prsline u avu i dolazi do tzv. krtog loma. Izbegavanje tih pojava uslovljava
poseban izbor osnovnog materijala, tehnologije zavarivanja i kontrole i obrade izvedenih
avova.
Otkrivanje i uklanjanje greaka nastalih zavarivanjem je veoma obiman i skup
postupak. Stoga je na projektantu vaan i odgovoran zadatak da na to racionalniji nain
isprojektuje veze i nastavke, rukovodei se, pre svega, sledeim principima:
veze i nastavci moraju da budu to jednostavniji sa stanovita izvoenja, odnosno
mora da se predvidi potreban prostor za manipulaciju pri izvoenju zavarivanja
(posebno u sluaju zavarivanja na gradilitu),
222
Metalne konstrukcije
poloaji veza i nastavaka, ukoliko je mogue, treba da budu izvan zona maksimalnih uticaja, ime se znatno umanjuje stepen opasnosti od nastanka eventualnih greaka u avovima,
izbegavati teke poloaje zavarivanja (npr. iznad glave) jer je kvalitet avova slabiji,
a njihovo izvoenje sporije i skuplje,
zahtevani stepen kotrole kvaliteta, s obzirom na velike razlike u ceni, mora da odgovara stvarnim potrebama, u skladu sa znaajem konstrukcije i njenih elemenata.
Klimatski uslovi koji vladaju na lokaciji na kojoj se vri zavarivanje su od velikog
znaaja za kvalitet izvoenja zavarivakih radova. Tu posebnu ulogu igraju spoljanja
temperatura, vlanost vazduha i prisustvo vetra. Pri niskim temperaturama dolazi do brzog
gubitka temperature u zoni ava i naglog hlaenja, ime se spreava pravilno ovravanje
ava. Tom prilikom ne dolazi do dobrog sjedinjavanja dodatnog i osnovnog materijala, pa
se dobijaju nepovoljne strukture metala u avu sa pojavom greaka u vidu prslina i
ukljuaka gasa i troske. Donja granica temperature za normalno zavarivanje elika
kvaliteta 0361 i 0451 iznosi 0 C, a za elik kvaliteta 0561 iznosi +5 C. Ispod ovih
temperatura zavarivanje se vri samo uz preduzimanje odgovarajuih mera predgrevanja
osnovnog materijala. Pri zavarivanju na vetru ili promaji moe da doe do nepravilnog voenje luka i neravnomernog hlaenja ava, to utie na stvaranje greaka. Velika vlanost
vazduha, takoe, moe da izazove ozbiljne greke u avovima. Sve ovo ukazuje na injenicu da je zavarivanje optimalno u radionikim uslovima, gde ovi parametri mogu da se
kontroliu, a ne na gradilitu u improvizovanim uslovima.
Tabela 2.27 - Mehanika svojstva metala ava
Granica razvlaenja - fy
vrstoa na zatezanje - fu
$N/mm %
$N/mm %
Izduenje - 45
$%%
420-450
450-550
26-30
ilavost
$J%
na 0 C na +20 C
100
150
Spoj dobijen zavarivanjem treba da ima to ravnomernije upotrebne osobine, sline ili
bolje od osobina osnovnog materijala. Mehanika svojstva materijala ava treba da budu
slina mehanikim svojstvima osnovnog materijala. Ovo se prvenstveno odnosi na granicu
razvlaenja (f y), vrstou na zatezanje (f u) i izduenje pri lomu (45). Pomenuta mehanika
svojstva materijala ava treba da budu ista ili bolja od odgovarajuih svojstava osnovnog
materijala. Uobiajene vrednosti ovih mehanika svojstva metala ava date su u tabeli
2.27.
Sredstva za vezu
223
Vrsta spoja
Ugaoni spoj
Sueoni avovi sa
punom penetracijom
Vrsta
avova
Sueoni avovi sa
deliminom penetrtracijom
avovi u
rupama
ep avovi
Ugaoni avovi
Preklopni spoj
Zbog svoje specifinosti uljebljeni avovi ne mogu podlei ovakvoj podeli (slika 2.94)
224
Metalne konstrukcije
Ugaoni spojevi se izvode izmeu elemenata koji meusobno zaklapaju odreeni ugao,
razliit od 1803. Najee se elementi koji se spajaju nalaze pod pravim uglom (slika
2.82a), ali taj ugao moe da bude i kos (slika 2.82b), u kom sluaju se ugaoni spojevi
nazivaju kosi ugaoni spojevi. Ugaoni spojevi mogu da se izvedu pomou sueonih avova
sa punom ili deliminom penetracijom ili pomou ugaonih avova.
Kada se jedan od elemenata koji se spajaju ne prekida na mestu spoja (slika 2.82) spoj
se naziva neprekinuti ugaoni spoj. Ukoliko se oba elementa prekidaju na mestu spoja
(slika 2.83) takvi spojevi se nazivaju prekinuti ugaoni spojevi. Prekinuti spojevi mogu da
budu otvoreni (slika 2.83a) i zatvoreni (slika 2.83b). Kod otvorenih spojeva elementi koji
se spajaju su smaknuti jedan u odnosu na drugi, tako da se njihove veze izvode pomou
ugaonih avova. Kod zatvorenih spojeva povrine elemenata su u istoj ravni tako da se
izvodi sueoni spoj.
Krstasti spojevi predstavljaju poseban vid ugaonih spojeva kod kojih elemenati koji se
spajaju obrazuju krst (slika 2.84). Spoj se ostvaruje pomou ugaonih (slika 2.84a) ili sueonih avova (2.84b), ili njihovom konbinacijom. Ovakvi spojevi su nepovoljni, jer zbog
nagomilavanja avova na jednom mestu dolazi do koncentracije napona. Pri zavarivanju
Sredstva za vezu
225
226
Metalne konstrukcije
Preklopni spojevi su spojevi izmeu preklopljenih elemenata koji lee u dve paralelne
ravni. Postoje dve vrste preklopnih spojeva:
direktni preklopni spojevi i
preklopni spojevi sa podvezicama.
Direkni preklopni spojevi se javljaju kod elementa koji su meusobno preklopljeni na
odreenoj duini. Spoj se izvodi pomou ugaonih avova. Ukoliko su elementi koji se
spajaju iste irine, tada se izvode samo eoni ugaoni avovi sa obe strane (slika 2.85a).
Ako je jedan elemenat ui od drugog, tada se izvode i boni (poduni) i eoni ugaoni
avovi (slika 2.85b).
Preklopni spojevi sa podvezicama se izvode kada se elementi koji se spajaju nalaze u
istoj ravni. Sa obe strane ovih elemenata se postavljaju podvezice, koje treba da budu ue
od osnovnih elemenata kako bi se omoguilo njihovo zavarivanje za elemente spoja
pomou ugaonih avova po itavom obimu (slika 2.85c). Primena ovakvih spojeva je, sa
stanovita naprezanja avova i samih elemenata, povoljnija, jer se izbegava ekscentrino
naprezanje. Meutim, neophodni su dodatni elementi (podvezice) za ostvarivanje veze,
ime se poveava utroak materijala.
Sredstva za vezu
227
bovima, na jednom ili oba elementa koji se spajaju. Oblik ljeba zavisi od debljine elemenata koji se zavaruju. U zavisnosnosti od oblika ljeba razlikuju se sledee vrste sueonih
avova:
I-avovi (slika 2.86a) koji se izvode izmeu elemenata debljine 1-5 mm bez obrade
ivica za ljeb. Elementi koji se spajaju postavljaju se na meusobnom razmaku od
0-2 mm, kako bi moglo da se ostvari njihovo uvarivanje po itavoj debljini;
V-avovi (slika 2.86b) koji se izvode kod limova debljine 5-15 mm. Ukoliko se
ljeb ispuni samo sa jedne strane tada se dobija av sa neprovarenim korenom. Ako
se, nakon ienja, izvede i zavar sa druge strane ava tada se dobija av sa
provarenim korenom. Kod sueonih spojeva se uglavnom izvode V-avovi, dok se
kod ugaonih spojeva, zbog nemogunosti obrade ivica oba elementa spoja, najee
izvode 1/2V-avovi, koji takoe mogu da budu sa provarenim korenom (slika
2.86c), ili bez provarenog korena (slika 2.86d);
X-avovi (slika 2.86e) koji se izvode kod sueonih spojeva limova vee debljine
(12-35 mm). On predstavlja spoj dva V-ava sa suprotnih strana limova, kako bi se
smanjila veliina ljeba, a time i koliina dodatnog materijala. Izvodi se tako to se
prvo zavari jedna strana, zatim se spoj okrene i oisti, pa se zavari i druga strana
(slika 2.86e);
K-avovi (slika 2.86f) koji se izvode kod ugaonih spojeva limova debljine >10 mm
(uglavnom 15-30 mm). Oni predstavljaju kombinaciju dva 1/2 V - ava;
U-avovi (slika 2.86g) koji mogu da se primenjuju za zavarivanje limova vee
debljine (>25 mm) umesto V-avova;
J-avovi ili 1/2U-avovi (slika 2.86h) koji se primenjuju za zavarivanje limova vee
debljine (>15 mm), uglavnom kod ugaonih spojeva.
228
Metalne konstrukcije
Osnovni elementi poprenog preseka sueonih avova prikazani su na slici 2.87. ljeb
ava sainjavaju ivice elemenata koje treba zavariti. Lice ava je vidljiva povrina sa gornje
strane ava. Koren (nalije) ava se nalazi sa donje strane spoja i obuhvata i deo osnovnog
materijala istopljenog pri zavarivanju. Uvar je deo osnovnog materijala istopljenog prilikom
zavarivanja. Ivica ava je definisana graninim linijama izmeu lica, odnosno nalija ava i
osnovnog materijala. Nadvienje ava je deo ava iznad ravni koja spaja ivice ava. Prelazna
zona je deo osnovnog materijala u zoni uticaja toplote. Debljina ili visina ava je jednaka
debljini tanjeg elementa u spoju, ukoliko su elementi razliite debljine.
Sredstva za vezu
229
Visina korena ljeba (s) omoguava da se istopljeni materijal zadri u ljebu. Mala
visina daje otar koren ljeba koji dovodi do topljenja tog dela osnovnog materijala i
curenja istopljenog metala. Velika visina daje tupi koren ljeba, odnosno ne omoguava
dovoljno provarivanje ava u tom delu i stvaranje korena ava. Vrednost visine korena
ljeba se kree u granicama od 0-3 mm.
Dubina ljeba (d) zavisi od debljine osnovnog materijala (d = t - s).
U tabeli 2.29 prikazana je zavisnost izmeu oblika ljebova i vrste avova.
Oblici ljebova za gasno i elektroluno zavarivanje, sa svim potrebnim dimenzijama
prikazani su u tabeli 2.30.
230
Metalne konstrukcije
av
Izgled
Naziv
Izgled
Debljine
limova
Sueoni spojevi
Bez obrade
I -av
1-5 mm
ljeb oblika
1/2V
1/2V - av
5-15 mm
ljeb oblika V
V - av
5-15 mm
ljeb oblika K
K - av
15-30 mm
ljeb oblika X
X - av
12-35 mm
ljeb oblika Y
Y - av
>15 mm
ljeb oblika U
U - av
> 25 mm
Obostrani ljeb
oblika U
Dvostruki
U- av
>30 mm
Ugaoni spojevi
ljeb oblika
1/2V
1/2V - av
5-15 mm
ljeb oblika
K
K -av
> 10 mm
ljeb oblika
J
J - av
>15 mm
Sredstva za vezu
231
Naziv ava
Slika
broj
I - av
2a
#603
2b
2c
#703
#903
3c
10-153
4a
5-103
3a
X - av
U - av
3b
4b
#603
#203
4c
s
$mm%
g
$mm%
r
$mm%
0-2
0-3
obino
1,5
50-553 10-153
0-0,5
Y - av
5a,b
#603
J - av
25-353
min 3
1/2V - av
7a,b
50-553
1-2
K - av
50-553
1-2
V - av
Uglovi
1
6
12-15
-
232
Metalne konstrukcije
! max
200 mm
0,25 c
(2.88)
Sredstva za vezu
233
gde su:
tmin debljina najtanjeg lima u spoju (tmin=min5t, t16, videti sliku 2.91),
c
rastojanje izmeu ukruenja, ukoliko se avovi koriste za spajanje ukruenja za lim
ili drugi element izloen pritisku ili smicanju.
Isprekidani avovi se postavljaju sa obe strane elementa koji se spaja i to u istom ritmu
(slika 2.91a) ili naizmenino (slika 2.91b). Pri tome treba voditi rauna da spoj uvek
poinje i zavrava se sa ugaonim avovima sa obe strane. Duina prekida se meri izmeu
krajeva najbliih (susednih) avova. Osnovni razmaci izmeu delova isprekidanih avova,
kao i dimenzije poetnih i zavrnih avova prikazani su na slici 2.91.
234
Metalne konstrukcije
8.2.6 ep avovi
Izvode se u manjim rupama i to potpunim ispunjenjem rupa rastopom (slika 2.93). Mogu,
takoe, da se izvode u krunim ili ovalnim rupama. Dimenzije rupa i njihov raspored zavise od
debljine limova koji se spajaju. Prenik krune rupe, ili irina ovalne rupe, za ep av treba da
je barem za 8 mm vea od debljine dela u kome je rupa. Krajevi izduenih rupa treba da budu
polukruni ili da bar imaju zaobljene uglove, sa prenikom zaobljenja ne manjim od debljine
dela u kome je rupa, izuzev kada se ovalna rupa protee do ivice elementa (slika 2.93b).
Debljina ep ava u limovima debljine do 16 mm treba da bude jednaka debljini lima. U
sluaju limova vee debljine (t > 16 mm) debljina ep ava treba da je vea ili jednaka od
polovine debljine lima, ali ne manja od 16 mm. Rastojanja izmeu centra ep avova (s) ne
treba da prekorai etvorostruku vrednost prenika rupe za ep av ( s 4d 0 ).
d0 - prenik rupe za ep av
Slika 2.93 - ep avovi
Sredstva za vezu
235
236
Metalne konstrukcije
Najnepovoljniji poloaj za zavarivanje je iznad glave. Pri ovom poloaju dolazi do odvajanja kapljica rastopa iz ljeba, oteanog ispunjenja ljeba, slabog uvarivanja osnovnog
materijala i provarivanja korena ava. Stoga se u ovom poloaju ne mogu primeniti svi
postupci zavarivanja, a posebno ne poluautomatski i automatski. Takoe, dolazi do breg
zamaranja radnika, pa su neophodni dobri i izvebani zavarivai.
Sredstva za vezu
237
Sve navedene tekoe i nedostaci su otklonjeni kod horizontalnog ili poloenog poloaja zavarivanja, koji je ujedno najpovoljniji poloaj koji se primenjuje kako za runo tako i
za poluautomatsko i automatsko zavarivanje.
Izgled
Oznaka
I - av
V - av
V - av sa provarenim korenom
1/2V - av
K - av
X - av
U - av
Ugaoni av
Osim osnovnih oznaka koriste se i dopunske oznake pomou kojih se definiu dodatni
podaci koji se odnose na oblik lica avova, zahtevani postupak zavarivanja itd. Obeleavanje avova detaljno je objanjeno u poglavlju 9.
238
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
239
Izvor toplote se kree pravolinijski priblino konstantnom brzinom. Analitiko odreivanje toplotnog polja izveo je Rikalin polazei od Furijeovog zakona o provoenju toplote
u funkciji toplotno-fizikih konstanti metala, debljine lima i brzine kretanja izvora toplote.
Izoterme koje nastaju pri zavarivanju za limova debljine 10 mm uz brzinu kretanja izvora
toplote (elektrode) od v=0,1 m/s prikazane su na slici 2.99a. One su razvuene i nisu koncentrine. Razmak izmeu izotermi u pravcu kretanja izvora toplote je manji nego iza izvora toplote, zbog naglog zagrevanja ispred i postepenog hlaenja iza izvora toplote. Na
slici 2.99b prikazan je raspored temperature po poprenom preseku lima (u ravni yOz tj. za
x=const), dok je na slici 2.99c prikazan razvoj temperature u toku vremena, odnosno toplotni ciklus, za karakteristine take.
240
Metalne konstrukcije
tz
t z
tz
th
Kod izvoenja avova veih debljina pomou vie zavara, sa aspekta toplotnog ciklusa,
mogu da nastupe dva sluaja:
duina ava je velika pa se sledei zavar izvodi preko prethodnog, ve ohlaenog
zavara, tako da su toplotni ciklusi za svaki zavar nezavisni,
duina ava je mala tako da se sledei zavar izvodi preko jo neohlaenog zavara,
pa toplotni ciklusi imaju meusobni uticaj.
Toplotni uticaji u ve ohlaenom zavaru pri izvoenju sledeeg zavara, ne utiu bitno
na promenu strukture u zoni ve izvedenih zavara (slika 2.101). Tako temperatura u prvom
zavaru, pri izvoenju drugog zavara, ne dostie kritinu vrednost AC3. Takav toplotni reim vlada i pri izvoenju sledeih zavara.
Kod kratkih avova je spreeno potpuno hlaenje izvedenog zavara, pa on ostaje due
vreme pod visokom temperaturom. Usled toga moe da doe do nepoeljne prekristalizacije. Pravilnim toplotnim reimom mogu da se postignu i povoljni efekti.
Sredstva za vezu
241
ovravanja. Odnos meavina zavisi od vrste zavarivanja, koliine unesene toplote, brzine hlaenja, prisustva legirajuih elemenata i drugih faktora. Ukoliko av nije zatien od
dodira sa okolnom atmosferom dolazi do rastvaranja kiseonika, azota i vodonika iz vazduha u rastopljeni deo metala.
Usled prisustva kiseonika u rastopu dolazi do sagorevanja pojedinih elemenata i obrazovanja oksida koji prelaze u trosku. Ukoliko doe do stvaranja ugljen monoksida on se
oslobaa iz rastopa to prouzrokuje stvaranje pora u avu. Rastvaranje kiseonika u avovima moe da se sprei zavarivanjem pod zatitnim gasom ili dodavanjem dezoksidanata
kao to su mangan, silicijum, aluminijum i titan. Dezoksidanti se dodaju preko dodatnog
materijala i imaju funkciju da veu slobodan kiseonik koji dospe u rastop. Prisustvo kiseonika u rastopu utie na smanjenje vrstoe na zatezanje, tvrdoe i ilavosti elika. Prisustvo azota i vodonika u rastopu smanjuju ilavost, izduenje i kontrakciju, a poveavaju
osetljivost zone ava na krti lom.
Gasovi koji se oslobaaju pri hlaenju, za vreme ovravanja, prelaze u susedni neohlaeni deo ava. Tako se stvara koncentracija gasova na granici ovravanja usled ega
se stvaraju mehuri u avu. Ukoliko je hlaenje brzo doi e do stvaranja gasnih ukljuaka
izmeu veih zrna.
Pored ovih hemijskih reakcija u istopljenom metalu javljaju se i strukturne promene pri
zagrevanju i naknadnom hlaenju. Na osnovu temperature koja se razvija u zoni ljeba i
dijagrama toplotnog polja mogu se odrediti karakteristine temperature za delove osnovnog materijala izvan ava. Na taj nain se definie zona uticaja toplote (ZUT) koja predstavlja zonu u osnovnom materijalu u kojem je prilikom zavarivanja ostvarena temperatura
vea od 600 C. Najuticajni faktori koji utiu na strukturne promene u ovoj zoni su:
brzina zagrevanja,
maksimalna temperatura,
vreme zadravanja na odreenoj visokoj temperaturi,
brzina hlaenja i
prisustvo legirajuih elemenata.
242
Metalne konstrukcije
Zona 1
Zona 2
Zona 3
Zona 4
Zona 5
Zona 6
Zona 7
je obrazovana od istopljenog dodatnog materijala u lebu izmeu elemenata osnovnog materijala. Usled hlaenja dolazi do formiranja velikih zrna koja su orjentisana ka osnovnom materijalu jer je u tom pravcu najvee odvoenje toplote;
je formirana od istopljenih delova ivica osnovnog materijala;
je deo osnovnog materijala koji je dugo bio na visokim temperaturama usled ega je dolo do porasta zrna austenita. Prilikom hlaenja u ovoj oblasti moe doi
do formiranja Vidmantetehove strukture kod niskougljeninih elika;
je formirana od osnovnog materijala koji je dugo bio zagrejan pa su se formirala
uveana stabilna zrna austenita. Uslovi hlaenja definiu njegovu strukturu: laganim hlaenjem se dobija ferito-perlitna struktura, a brzim hlaenjem martenzitna struktura koja je tvrda i krta;
je deo osnovnog materijala koji je pretrpeo rekristalizaciju, ali je, prilikom hlaenja, struktura ostala sitnozrna;
je deo osnovnog materijala koji je izloen kratkotrajnom zagrevanju, pa je u njoj
zapoeto razlaganje perlita, ali ne i formiranje austenita;
je deo osnovnog materijala koji nije pretrpeo nikakve znaajne strukturne promene.
Sredstva za vezu
243
Primetna je velika heterogenost struktura navedenih zona. Najopasnije su zone 3 i 4. Ublaavanje heterogenosti moe da se postigne postupkom temike obrade, arenjem zavarenih elemenata. Prilikom arenja elementi spoja se zagrevaju do temperature od 800-900 C, zadravaju odreeno vreme na toj temperaturi i postepeno hlade. To je, meutim, skup postupak koji
zahteva velike pei, pa se primenjuje samo za elemente specijalnih konstrukcija.
U sluaju elika iz grupacije 0361 prilikom zavarivanja i naknadnog hlaenja ne dolazi do znatnih promena u strukturi materijala oko ava. U sluaju dugog zadravanja iznad take AC3 ili brzog hlaenja stvaraju se uslovi za pojavu nepoeljnih efekata. Kod elika iz grupacije 0561 dolazi do porasta zrna austenita usled pregrevanja i do kaljenja
usled brzog hlaenja.
Smanjenje heterogenosti u ZUT-u moe da se postigne pomou odgovarajuih legirajuih elemenata. Najvaniju ulogu igra koliina ugljenika. Njegov sadraj se kod konstrukcionih elika ograniava na 0,2-0,4%. Prisustvo mangana (Mn) i nikla (Ni) usporava transformaciju austenita u perlit, pri hlaenju, pa im se sadraj ograniava. Stoga je uvedeno
ogranienje ukupne zastupljenosti svih elemenata u vidu ekvivalenta ugljenika (CE). Prema Meunarodnom institutu za zavarivanje ekvivalent ugljenika se odreuje na osnovu
sledeeg izraza:
CE = C +
Mn Cr + Mo + V Ni + Cu
$%%
+
+
6
5
15
(2.89)
244
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
245
nu u graevinarstvu i srodnim granama. Prikaz najvanijih elektrolunih postupaka zavarivanja, sa njihovim osnovnim karakteristikama dat je u okviru tabele 2.32.
Pored postupaka navedenih u tabeli 2.32 elektroluno zavarivanje se uspeno
primenjuje i za zavarivanje epova (8.6.2.6). Od postupaka zavarivanja koji se zasnivaju
na elektrinom otporu (elektrootpono zavarivanje) treba istai zavarivanje varnienjem
(8.6.2.7) i takasto zavarivanje (8.6.2.8).
Tabela 2.32 - Pregled uobiajenih postupaka elektrolunog zavarivanja
Naziv postupka zavarivanja
Elektroluno zavarivanje sa
obloenom elektrodom
(8.6.2.1)
Elektroluno zavarivanje
pod zatitnim prahom
(8.6.2.2)
Elektroluno zavarivanje
elektrodnom icom pod
zatitom inertnog gasa
(8.6.2.3)
Elektroluno zavarivanje
elektrodnom icom pod
zatitom aktivnog gasa
(8.6.2.4)
Elektroluno zavarivanje
netopljivom elektrodom pod
zatitom inertnog gasa
(8.6.2.5)
Polje primene
Materijali
Skraeno
Oznaka
111
3-50
nelegirani, niskolegirani i
finozrni visokovredni
elici
EPP
12
4-80
nelegirani i niskolegirani
elici
MIG
131
4-24
nelegirani (<0,22%C) i
niskolegirani (0,35%C)
elici i Al- legure
MAG
135
<30
nelegirani i niskolegirani
elici
TIG
141
<12
visokolegirani elici i
Al-legure
t $mm%
246
Metalne konstrukcije
Elektroluno zavarivanje (E) je nalo iroku primenu u svim onim sluajevima gde nije
ekonomski i tehniki opravdano da se primene automatski i poluautomatski postupci. Primenjuje se za sve poloaje zavarivanja, a najbolji rezultati se postiu pri horizontalnom poloaju. Debljine limova koji mogu da se zavaruju ovim postupkom se kreu od 3-50 mm.
Otvori ljebova se svode na najmanju meru kako bi se smanjila koliina dodatnog materijala i koliina unesene toplote.
Kvalitet avova izvedenih ovim postupkom zavisi od:
vrste elektrode,
kvalifikovanosti i sposobnosti radnika koji izvodi zavarivake radove,
poloaja zavarivanja,
tehnikih karakteristika opreme,
uslova pri izvoenju zavarivakih radova.
Sredstva za vezu
247
Prilikom zavarivanja razvija se visoka temperatura, uz zraenje elektrinog luka. Oslobaaju se gasovi i nastaju jaki ultraljubiasti zraci opasni za ljudsko zdravlje. Zbog toga je
za zavarivanje neophodna posebna zatitna oprema (slika 2.105).
Runo elektroluno zavarivanje ima nekoliko bitnih nedostataka, kao to su:
mali uinak zavarivanja kod dugakih i debelih avova,
slab propust gustine struje (A/mm2) kroz icu elektrode zbog njenog usijavanja,
usled ega moe doi do otpadanja obloge elektrode.
1 - El. mrea
2 - Izvor struje
3 - Kablovi
4 - Kotur
5 - ica za zavarivanje
6 - Ureaj za dovod ice
7 - aura
8 - Zrnasti prah
9 - Rezervoar
10 - av
11 - Troska
12 - Osnovni materijal
248
Metalne konstrukcije
strane operatera. Na taj nain se dobija vrlo produktivan postupak ija primena je racionalna u sledeim sluajevima:
pri izradi pravih i dugih avova, na primer kod limenih nosaa ili ortotropnih ploa;
pri zavarivanju debelih limova (do 80 mm) kod kojih je neophodno da se deponuje
velika koliina dodatnog materijala. Jednim prelazom moe da se izvede zavar
debljine 30-40 mm;
pri izradi I-avova kod debelih limova (do 40 mm) ime se postie uteda, jer otpada potreba za obradom ivica elementa koji se spajaju (nije potreban ljeb);
kada se zahteva velika brzina zavarivanja, na primer u serijskoj proizvodnji zavarenih profila ili drugih elemenata konstrukcije.
Sredstva za vezu
249
Ovaj postupak zavarivanja (MIG) moe da se izvodi runo, poluautomatski i automatski. Izvoenje zavarivanja je u svim poloajima jednostavno, a sam postupak je, za razliku
od drugih postupaka zavarivanja, vrlo ist (slika 2.109). Primenjuje se, uglavnom za zavarivanje niskolegiranih (nerajuih) elika u brodogradnji, automobilskoj industriji, opremi
za domainstvo, cevovodima, a naroito je pogodan za zavarivanje Al-legura.
Uloga gasa je da zatiti mesto zavarivanja i elektrodnu icu i sprei kontakt rastopa i
atmosferskog vazduha. Kao gas se najee koristi ist argon, a mogua je upotreba i me-
250
Metalne konstrukcije
avine argona sa CO2, O2 ili N2 u veoma malim koliinama. Izbor zavisi od vrste metala
koji se zavaruje i brzine topljenja ice za zavarivanje. ist argon se koristi za zavarivanje
Al-legura, a meavina argona sa 5%O2 za zavarivanje uglavnom nerajuih elika. Kod
nas za sada nema meanih gasova, ve se primenjuje ist argon.
Sredstva za vezu
251
252
Metalne konstrukcije
Keramiki prsten ima funkciju da sprei prskanje rastopa, da zatiti rastop od okolnog
vazduha, da oblikuje venac oko epa i da omogui postepeno hlaenje zavara (slika
2.111b). Nakon hlaenja keramiki prsten se razbija ekiem. Ispitivanje kvaliteta izvedenog spoja se sprovodi tako to se svaki dvadeseti ep povija za ugao 60, udarcima ekia
u glavu epa (slika 2.111c). Ovim postupkom se zavaruju epovi od elika prenika do
25 mm i epovi od Al-legura prenika do 12 mm. Pri zavarivanju epova od Al-legura
pitolj mora da ima dodatni ureaj za zatitni gas, argon.
1 - El. mrea
2 - Ignitorski upravlja
3 - Transformator
4 - Poduno-pokretna eljust
5 - Nepokretna eljist
6 - Komadi koji se zavaruju
Sredstva za vezu
253
Ovaj postupak je naao primenu za spajanje tankih elinih limova i limova od Allegura u vagonogradnji, automobilskoj industriji, industriji aparata za iroku potronju i dr.
254
Metalne konstrukcije
Struja iz mree (1) se preko transformatora i ispravljaa (2) kablovima (3) dovodi do
aure (4) kroz koju prolazi ica za zavarivanje (5) i do komada koji se zavaruju (13 i 14).
ica se postavlja u ljeb (10) zajedno sa prahom za zavarivanje. Ukljuivanjem struje stvara se prikriveni elektrini luk izmeu ice i komada koji se zavaruju. Usled te tempetature
topi se prah i stvara se tena troska (6). Kada se stvori odreena masa tene troske, luk se
gasi i dalje zagrevanje nastaje usled otpora prolasku struje kroz trosku i icu. Usled te temperature topi se zica koja ispunjava ljeb (10) i osnovni materijal ime se stvara uvar. Tena troska se pridrava graninicima od bakra (8) koji se hlade vodom iz mree (9). Nakon
ispunjenja ljeba graninici se pomeraju i na taj nain se formira av (10). U ljeb moe da
se dovede i vie ica ili traka, u zavisnosti od visine ljeba koji treba ispuniti. Troska u rastopu ima i funkciju metalurke kontrole rastopa.
Acetilen (C2H2) i kiseonik (O2) se nalaze u posebnim elinim bocama (1 i 2). Pomou
gumenih, savitljivih cevi (3) ovi gasovi se dovode do gorionika. Podeavanjem smee pomou redukcionih ventila (4) dobija se meavina ovih gasova koja zapaljena sagoreva u
gorioniku (5). Meavina se pravi u proporciji C2H2:O2=1:1,1 koja pri sagorevanju razvija
temperaturu od 3000-3500 C. Usled tako visoke temperature topi se ica za zavarivanje
(6) koja ispunjava ljeb u osnovnom materijalu (7).
eline boce (slika 2.116a) su najee prenika 200 mm i sastoje se od tela boce debljine 5-8 mm (1), cilindrinog navoja (2), sigurnosnog ventila (3), izlaznog ventila (4), kape
(5), konusnog cevnog navoja (6) i grlia boce (7). Gorionici za zavarivanje i gasno rezanje
su prikazani na slici 2.116b. Gorionik za zavarivanje se sastoji od tela (1), prikljuaka za
acetilen (2) i kiseonik (3), redukcionih ventila (4 i 5) i plamenog kljuna (12).
Sredstva za vezu
a)
255
b)
Slika 2.116 - Oprema za gasno (oksiacetilensko) zavarivanje
Pored odgovarajueg doterivanja meavine gasova potrebno je poznavati i mesto u plamenu koje je pogodno za topljenje ice. Raspored temperature u plamenu je prikazan na
slici 2.117. Oblast zavarivanja treba da se nalazi neposredno posle jezgra plamena.
256
Metalne konstrukcije
Pored zavarivanja ista oprema moe da se koristi i za rezanje delova metala, zagrevanje
metala za obradu kovanjem i savijanjem, za ispravljanje iskrivljenih delova konstrukcije
usled zavarivanja, za ienje konstrukcije od re, boje i masnoe itd.
Sredstva za vezu
257
258
Metalne konstrukcije
b) Stvara zatitnu atmosferu oko luka i rastopa. Rastop se lako vezuje sa kiseonikom i
azotom iz vazduha, stvarajui okside i nitride gvoa. Oni su nepoeljni u avu jer
pogoravaju mehanike osobine, poveavaju krtost i sklonost ka starenju metala i
stvaraju uslove za pojavu prslina. Isparavanjem obloge stvara se gasni omota od
inertnog gasa. Pored toga vri se hemijsko vezivanje kiseonika i azota, u inertno
jedinjenje, ukoliko oni prodru u luk. U tu svrhu se najee koriste celuloza i grafit;
c) Stvara trosku iznad ljeba ispunjenog rastopom. Ona treba da sprei naglo hlaenje ava i omogui normalne metalurke procese u ZUT-u. Usporavanjem ovravanja rastopa eliminie se stvaranje mnogih greaka u avu, jer neistoe i gasovi imaju vremena da izau iz rasropa. Rastop se oblae troskom i na taj nain spreava prodiranje
vazduha u njega, ime se eliminiu pomenute tetne pojave.
d) Legira rastop dodatnog i osnovnog metala. Dodaci pored legiranja rastopa vre i njegovu dezoksidaciju i denitrizaciju. Uglavnom se koriste mangan, titan, aluminijum, silicijum i dr.
Sredstva za vezu
259
Oznaavanje obloenih elektroda za runo elektroluno zavarivanje je definisano standardom JUS C.H3.011. Oznaavanje elektroda se vri prema njihovim mehanikim karakteristikama. Najvanije mehanike karakteristike elektroda za zavarivanje su: vrstoa na
zatezanje (fu), izduenje pri lomu (45) i ilavost koja se definie energijom udara. U
pomenutom standardu date su oznake elektroda sa odgovarajuim vrednostima najvanijih
karakteristika (tabela 2.33).
Pored osnovnih oznaka koje su prikazane u tabeli 2.33, za preciznije definisanje karakteristika elektroda, primenjuju se i dodatne oznake kojima se definiu: tip obloge, sadraj
vodonika itd.
Tabela 2.33 - Osnovne oznake i najvanije mehanike karakteristike obloenih elektroda
Oznaka
elektrode
E 43 0
E 43 1
E 43 2
E 43 3
E 43 4
E 43 5
E 51 0
E 51 1
E 51 2
E 51 3
E 51 4
E 51 5
vrstoa na zatezanje
fu
MPa
430 - 510
430 - 510
430 - 510
430 - 510
430 - 510
430 - 510
510 - 610
510 - 610
510 - 610
510 - 610
510 - 610
510 - 610
Najmanje
izduenje 45
%
20
22
24
24
24
18
18
20
20
20
260
Metalne konstrukcije
Punjene elekrodne ice (slika 2.121) su sline obloenim elektrodama. Oblogu ini metalni cilindar (1), a jezgro (2) je od metalnog i mineralnog praha. Prave se od hladno valjane trake iji kvalitet odgovara osnovnom materijalu, koja se savija popreno i ispunjava
prahom pre zatvaranja. Uobiajeni prenii su: 1,2, 1,6, 2,4, 3,2, 4 i 5 mm.
Pune elektrodne ice se izrauju u obliku hladno vuene ili hladno valjane ice punog
poprenog preseka. Isporuuju se namotane u koturove. Najee se koriste za MIG, MAG
i EPP postupak zavarivanja. Vrstu hemijskog sastava definie vrsta osnovnog metala. ica
je presvuena tankim slojem bakra, radi zatite od korozije.
Sredstva za vezu
261
262
Metalne konstrukcije
koje su izloene dejstvu niskih temperatura. Stepen rizika usled greaka nastalih pri zavarivanju metalnih konstrukcija zavisi od: vrste greke, vrste naprezanja i karaktera
optereenja.
Nisu sve greke podjednako opasne. Ukoliko se pravci greaka poklapaju sa pravcem
toka sila one su manje opasne od greaka upravnih na tok sila, kao to su na primer
podune i poprene prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina ava i nadvienje.
Sa stanovita vrste naprezanja najnepovoljnije je zatezanje. Koncentracije napona koje nastaju u zategnutim elementima usled greaka u avovima prouzrokuju stvaranje prslina ili propagaciju (proirenje ili produenje) postojeih prslina. Pored toga, greke u avovima kao to
su ukljuci troske i vazduha, prsline, neprovaren koren, nedovoljna visina ava itd. izazivaju
smanjenje njihovih dimenzija, odnosno projektovanih bruto povrina avova koje prenose optereenje. Naponska stanja pritiska su mnogo povoljnija, jer kod njih ne dolazi do znaajnih
koncentracija napona. Meutim, kod greaka kao to su nedovoljna visina ava i neprovaren
koren, zbog smanjenja bruto povrine poprenog preseka ava i pojave ekcentrinog naprezanja u spoju, usled nepoklapanja teita povrine ava i povrine elemenata koji se spajaju, i kod
pritisnutih elemenata moe doi do znaajnog smanjenja nosivosti.
U pogledu vrste naprezanja dinamiki optereene konstrukcije su znatno podlonije negativnim uticajima usled greaka u avovima. Kod statiki napregnutih konstrukcija mnoge greke u avovima nisu opasne, sem onih koje direkno ugroavaju nosivost spoja. Kod
dinamiki napregnutih konstrukcija, a pogotovo kod spojeva napregnutih na zatezanje,
greke u avovima mogu da prouzrokuju koncentracije napona koje izazivaju pojave prslina u avovima. Ovo proizilazi iz injenice da usled promene smera optereenja ne moe
da se izvri postepena preraspodela sila plastifikacijom pojedinih delova poprenog preseka. Ta sposobnost plastifikacije je znatno smanjena u ZUT-u zbog prekristalizacije osnovnog materijala.
Dimenzionalne greke avova su vidljive golim okom i mogu da se otkriju jednostavnim prirunim pomagalima. Neke od tih greaka je mogue otkloniti (npr. nadvienje ava moe se skinuti bruenjem). Ovo treba da se izvede skidanjem nadvienja u pravcu
toka sila da se ne bi stvorio popreni zarez. Kod jako napregnutih sueonih spojeva obavezno se zahteva bruenje ava. U tom sluaju osnovnim oznakama avova se dodaju
oznake: - kada se zahteva ravna povrina lica ava ili - kada se zahteva ravna i
glatka povrina lica ava. Dozvoljena odstupanja dimenzija avova su ograniena Propisima za toleranciju mera i oblika kod noseih elinih konstrukcija. Od izvoaa zavarivakih radova se trai izvoenje avova sa dimenzijama datim u tehnikoj dokumentaciji
i to bez smanjenja dimezija avova. Nadvienje ava se tolerie do 10% od najmanje
debljine u spoju, kod sueonih avova, odnosno od debljine ugaonog ava, s tim da je
maksimalno nadvienje 2 mm. Ukoliko postoji zarez, tada se bruenje izvodi tako da se
stvori blagi prelaz izmeu elemenata u spoju. Pri tome osnovni materijal ne sme da se
oslabi vie od 5%. Pored dozvoljenih greaka propisuju se i dozvoljena odstupanja dimenzija ljebova (tabela 2.34).
Meunarodni institut za zavarivanje je izvrio klasifikaciju svih greaka u avovima i
svrstao ih u est grupa. Grupe su oznaene trocifrenim celim brojevima. Osnovne oznake su:
100 prsline,
200 poroznost i druge upljine,
300 ukljuci,
400 nalepljivanje i neprovaren koren,
500 greke oblika i
Sredstva za vezu
600
263
ostale greke.
Veliina
Izgled spoja
Nain
zavarivanja
2 mm
+2 mm; .1 mm
p
Runo
elektroluno
(E)
d
a
d
a
75 mm
76 mm
70,8 mm
70,5 mm
.
70,8 mm
.
75 mm
76 mm
753
.
1 mm
p
Automatsko
pod prakom
(EPP)
+2 mm; .1 mm
.
.
70,5 mm
.
70,8 mm
753
.
Naziv greke
100
Prslina
1001
Mikroprslina
101
1011
1012
1013
1014
102
1021
1022
1023
Poduna prslina
Poprena prslina
Opis greke
Ravanski diskontinuitet
usled lokalnog loma
Prslina sa mikroskopskim
dimenzijama
Prslina iji je glavni pravac
paralelan sa osom ava i
moe da bude:
- u materijalu ava
- na granici rastapanja
- u ZUT-u
- u osnovnom materijalu
Variranjem poslednje cifre osnovne oznake dobijaju se oznake podgrupa, a dodavanjem etvrte cifre oznaava se vrsta greke u toj podgrupi. Svi relevantni podaci, sa opisom greaka i odgovarajuom slikom su prikazani tabelarno. Na taj nain su na meuna-
264
Metalne konstrukcije
rodnom nivou uvedene ifrovane oznake za sve greke koje se javljaju u avovima. U tabeli 2.35 dat je izvod iz ove klasifikacije za neke karakteristine greke iz grupe 100.
Sredstva za vezu
265
Kakav efekat mogu da prouzrokuju greke u avovima najoiglednije se vidi na primeru sruenog drumskog mosta preko Albertovog kanala u Haselu u Belgiji koji je prikazan
na slici 2.123. Kod ovog mosta, sistema Virendel nosa, dolo je do pojave prslina prilikom zavarivanja vertikala. Nakon godinu dana eksploatacije (1938.), usled dinamikog
optereenja, dolo je do propagacije prsline po itavoj visine poprenog preseka mosta i
ruenja mosta.
266
Metalne konstrukcije
Ovu kontrolu izvode iskusni i obueni strunjaci i ona predstavlja glavnu kontrolu za
sve vrste avova. Tom prilikom mogu da se koriste i odreena pomagala za utvrivanje
dimenzija ljeba i izvedenog ava:
za merenje dimenzija i oblika ljeba (slika 2.124a),
za merenje zazora izmeu elemenata (slika 2.124b),
za merenje upravnosti elemenata koji se zavaruju (slika 2.124c),
za merenje dimenzije ugaonog ava (slika 2.124d) i
za merenje nadvienja sueonog ava (slika 2.124e).
Sredstva za vezu
267
268
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
269
1 Visokofrekventni generator
2 Predajnik
3 Materijal koji se ispituje
4 Prijemnik
5 Pojaiva signala
6 Indikator vremena prolaska
7 Primopredajna glava
Metoda prozvuavanja se zasniva na merenju intenziteta talasa poslatog preko predajnika (odailjaa) i intenziteta primljenog talasa, registrovanog pomou prijemnika.
Ukoliko postoji razlika u intezitetu poslatih i primljenih ultrazvunih talasa, znai da su
oni na svom putu naili na materijalni diskontinuitet, odnosno greku.
Eho metoda se zasniva na osobini ultrazvunih talasa da se pri nailasku na povrinu
(ivicu) metala reflektuju (slino svetlosnim zracima) pod uglom koji je jednak upadnom
uglu i bez znaajnijih gubitaka intenziteta. Kod ove metode uporeuju se intenziteti poslatog i primljenog talasa. Odailjanje i prijem talasa vri se pomou primopredajne glave.
Kako je ve pomenuto, poloaj i veliina greke se definiu na osnovu vremena prolaska ultrazvuka i njegovog intenziteta. Na slici 2.129 je prikazan primer primene eho metode
270
Metalne konstrukcije
Ultrazvuna kontrola je najbra kontrola kvaliteta avova, na osnovu koje se moe lako
uoiti slika promene impulsa ultrazvunih talasa na indikatoru (displeju). Ipak to nije dovoljan dokument da bi se utvrdilo mesto, oblik, vrsta i veliina greke. U praksi se najee ceo av pregleda ultrazvukom, a onda se registrovana slaba mesta kontroliu skupljom,
radiografskom metodom. Na taj nain se dobija pouzdan dokument o greci koji se uporeuje sa etalonom. Danas se, meutim, koriste ultrazvuni ureaji najnovije generacije koji,
pored elektronskih displeja sa mogunostima prezentacije razliitih vrsta podataka, imaju i
mogunost grafikog zapisa rezultata ispitivanja, pa mogu precizno da se definiu lokacija,
veliina i tip greke, a grafiki zapis ostaje kao trajni dokument o izvrenoj kontroli. Jedan
takav ureej prikazan je na slici 2.130.
Sredstva za vezu
271
272
Metalne konstrukcije
tet, to prouzrokuje poremeaj toka sila usled njihovog skretanja i zaobilaenja greke (slika 2.131b). Zbog toga u avu ili na granici ava i osnovnog materijala dolazi do koncentracije napona.
Slika 2.131 - Tok linija sila kod spojeva sa sueonim i ugaonim avovima
Ovakva mesta su najkritinija mesta u konstrukciji, a izuzetno su opasna kod konstrukcija napregnutih dinamikim optereenjem, posebno kod elemenata optereenih normalnim naponom zatezanja. Usled koncentracija napona u avovima nastalih usled greaka,
kod materijala sklonih krtom lomu dolazi do nekontrolisanog propagiranja zareza ili prsline, to moe izazvati pojavu krtog loma. Ovo je posebno opasno kod konstrukcija koje se
nalaze u reimu niskih temperatura. Kod statiki napregnutih konstrukcija dolazi do prilagoavanja spoja koncentraciji napona usled plastifikacije materijala i preraspodele naprezanja u avu. Zato kod ovako napregnutih konstrukcija neke greke u avovima ne predstavljaju veliku opasnost.
Koncentracija napona moe da se izrazi pomou koeficijenta koncentracije napona ,k
koji predstavla odnos maksimalnog stvarnog (izmerenog ili sraunatog nekom tanijom
metodom) napona u posmatranom spoju (x,max) i prosenog raunskog napona dobijenog
po klasinoj teoriji Otpornosti materijala (x,cal):
k =
x , max
x ,cal
(2. 90)
Sredstva za vezu
273
2.132b) moe se uoiti uticaj greaka na ponaanje spoja odnosno na koncentracije napona, koje su u ovom sluaju znatno vee nego na mestima rupa kod spojeva sa mehanikim
spojnim sredstvima. Koncentracija napona je najvea na krajevima prsline, gde su linije
toka sila proguene.
Koncentracija napona nije posledica samo greaka u avovima. Ona se javlja i kod
ugaonih avova usled nagle promene toka sila (slika 2.133a). Najvee vrednosti koeficijenta koncentracije napona su u korenu ava i smanjuju se ka licu ava. Kod ugaonih spojeva koncentracija napona moe da se ublai primenom sueonih avova (npr. K-avova),
kod kojih je naponska slika znatno povoljnija (slika 2.133b).
Kod spojeva ostvarenih pomou ugaonih avova dolazi do skretanja toka ime se
naruava homogeno naponsko stanje u limu (slika 2.134a). Na delovima lima uz av dolazi
274
Metalne konstrukcije
do poveanja napona, dok se napon u sredini lima smanjuje. Ova koncentracija napona na
ivicama lima je izraenija kada je duina ava vea. Neravnomerna raspodela napona je
naroito izraena du ava. Na poetku i na kraju ava javlja se najvea koncentracija napona, dok na sredini duine naponi imaju najmanju vrednost (slika 2.134b). Ovakva raspodela napona odgovara elastinom ponaanju spoja. Ulaskom delova spoja u oblast plastinog ponaanja dolazi do preraspodele sila. Delovi koji su se plastifikovali, tj. kod kojih je
napon dostigao granicu razvlaenja, ne prihvataju prirataj optereenja, pa se optereenje
prenosi na delove koji se nisu plastifikovali, sve dok se u celom preseku ne postigne izjednaavanje napona, odnosno plastifikacija. Ovakvo ponaanje spoja dovodi do toga da se
lom u avu, kod konstrukcija sa statikim optereenjem, ne deava na poetku ava, ve
du ava. Kod konstrukcija sa dinamikim optereenjem ne moe da se izvri postepena
plastifikacija delova sklopa, pa lom u avu najee nastaje na poetku ili kraju ava, na
mestu koncentracije napona.
Sredstva za vezu
275
Merodavna ravan deli ugaoni av na dva jednaka dela, koji pripadaju elementima
spoja. Poloaji merodavnih ravni, za razliite spojeve i razliita optereenja, prikazani su
na slici 2.137.
276
Metalne konstrukcije
Sredstva za vezu
277
Nominalne (proraunske) dimenzije sueonih avova su jednake dimenzijama osnovnog materijala. Raunska debljina (visina) ava je jednaka debljini tanjeg elementa u spoju
(a=tmin) pod uslovom da je ljeb dobro ispunjen, a koren ava pravilno izveden. Raunska
duina ava ( ! w ) je jednaka duini na kojoj je postignuta projektovana visina ava.
Najee je to irina elemenata koji se spajaju ( ! w = b ), pod uslovom da se izvoenje ava
zapoinje i zavrava polaznim, odnosno zavrnim ploicama (slika 2.138). irina ovih ploica treba da bude vea od dvostruke debljine ava koji se zavaruje. Na ovim ploicama se
uspostavlja i zavrava elektrini luk i postie stabilizacija luka i formiranje normalnog zavara. Na taj nain se eliminiu krateri na poetku i kraju ava. Nakon zavarivanja ove ploice se odstranjuju.
Primenom ovih ploica se znatno smanjuju zaostali naponi u spoju (slika 2.139). Ukoliko se sueoni spoj izvodi bez ovih ploica, tada treba uzeti u obzir postojanje kratera na
poetku i na kraju ava. To se obuhvata na taj nain to se raunska duina ava dobija kada se od irine spoja (b) odbiju dve debljine ava (a), na poetku i na kraju ava:
!w = b 2a .
(2.91)
278
Metalne konstrukcije
Kako je ve napomenuto, naprezanja u sueonim avovima se odreuju kao i u osnovnom materijalu. U zavisnosti od vrste unutranjih sila odreuju se komponentalni naponi
prema izrazima iz Otpornosti materijala:
normalni napon:
x =
N M y Mz
A W y Wz
(2.92)
napon smicanja:
xz =
V Sy
(2.93)
Iy a
gde su:
N
aksijalna sila,
A
povrina sueonih avova u posmatranom poprenom preseku,
My, Mz momenti savijanja oko y-y, odnoso z-z ose,
Wy, Wz odgovarajui otporni momenti sueonih avova,
V
smiua sila,
Iy
moment inercije sueonih avova oko y-y ose,
Sy
statiki moment posmatranog dela poprenog preseka,
a
debljina sueonog ava na rebru.
Treba napomenuti da su geometrijske karakteristike poprenog preseka sueonih avova jednake geometrijskim karakteristikama poprenog preseka osnovnog materijala, ukoliko je zavarivanje izvreno sa polaznim i zavrnim ploicama i ako je zavarivanjem izvren
spoj svih elementa poprenog preseka (npr. noica i rebra) po itavoj njihovoj duini, uz
ostvarenje projektovane debljine avova.
Ukoliko se u spoju javlja sloeno naponsko naprezanje (najee ravno naponsko
stanje), sa komponentama normalnog napona u dva ortogonalna pravca i sa naponima smicanja, tada treba odrediti uporedni napon u avovima prema hipotezi deformacionog rada
na promeni oblika, odnosno Huber-Henki-Mizesovoj (Huber-Hencky-Mises) hipotezi:
(2.94)
Sredstva za vezu
279
b ,w ,dop = k dop
(2.95)
gde su:
b, w, dop doputeni napon za sueone avove,
k
dop
I - kvalitet
II - kvalitet
Vrsta naprezanja
Zatezanje ili savijanje
Pritisak
Smicanje
Zatezanje ili savijanje
Pritisak
Smicanje
Zatezanje ili savijanje
Pritisak
Smicanje
Koeficijent k
0361, 0451
0561
1,00
1,00
1,00
1,00
0,60
0,60
0,80
0,80
1,00
1,00
0,60
0,60
0,72
0,65
1,00
0,80
0,55
0,50
280
Metalne konstrukcije
Dokaz nosivosti spojeva sa sueonim avovima se iskazuje uslovom da je raunski napon u spoju manji ili jednak od doputenog napona u avu. U sluaju linearnog naponskog
stanja kontrola napona u avovima se svodi na sledee izraze:
x b, w, dop
(2.96a)
xz b, w, dop
(2.96b)
gde su x i xz normalni i smiui naponi u avu usled spoljanjeg optereenja prema izrazima (2.92) i (2.93), a b, w, dop doputeni napon u avovima prema izrazu (2.95) i tabeli
2.36. U sluaju ravnog naponskog stanja treba dokazati da je:
u b, w, dop = k dop
(2.97)
gde je "u uporedni napon prema (2.94), a vrednost koeficijenta k se odreuje prema vrsti
normalnog napona.
MS=W1kSdop
MI=W1kIdop
MII=W1kIIdop
Slika 2.140 - Mogui poloaj nastavka nosaa sa sueonim avovima razliitog kvaliteta
Sredstva za vezu
281
Debljina ugaonog ava ne treba da je manja od 3,0 mm. Najvea debljina ava zavisi od
debljine najtanjeg elementa u spoju (tmin) i iznosi najvie a = 0,7 tmin. U izuzetnom sluaju,
kod tankih elemenata, moe da se odstupi od ovog pravila i da se usvoji a = tmin. Takoe
postoje ogranienja u pogledu duine ugaonih avova. Prema naim propisima maksimalna
duina ugaonih avova je: max ! w = 100a , a minimalna duina je min ! w = 6a ili 40 mm.
Tabela 2.37 - Maksimalne i minimalne dimenzije ugaonih avova
Minimalna
Maksimalna
3 mm
6a ili 40 mm
0,7tmin
100a
Kao i kod sueonih avova, iz istih razloga, i kod ugaonih avova pri proraunu treba
uzeti u obzir efektivnu, raunsku duinu avova (2.91). Postavljanje polaznih i zavrnih
ploica na dolazi u obzir kod ugaonih avova. Slian efekat se kod ugaonih avova moe
postii zaokretanjem. Naime, ugaone avove ne treba prekidati na uglovima elemenata koji se spajaju, ve ih treba kontinualno prevesti zaokretanjem oko ugla na duini jednakoj
barem dvostrukoj debljini ava, gde god je to mogue (slika 2.142). Kod eonih avova
(slika 2.142a) zaokretanjem se mogu eleminisati uticaji kratera na oba kraja, pa je efektivna, raunska duina ugaonog ava jednaka celokupnoj irini elementa koji se spaja
( !w = ! w = b ). U sluaju bonih avova zaokretanje se vri samo na jednom kraju, pa raunsku duinu avova treba odrediti tako to se od ukupne duine ava oduzme jedna debljina ava ( !w = ! w a ). Ukoliko ni sa jedne strane nije mogue izvesti zaokretanje ava,
282
Metalne konstrukcije
tada se raunska duine odreuje tako to se od ukupne duine ava oduzme dvostruka
debljina ava zbog kratera na poetku i kraju ( !w = ! w 2a ). Kod avova izvedenih oko
elementa bez prekida (avovi u krug), ne treba umanjivati duinu ava.
!w = ! w = b
!w = ! w a
Slika 2.142 - Poveanje efektivne duine ugaonih avova kod: a) eonih avova;
b) bonih avova
Kod ugaonih spojeva bez ukruenja (slika 2.143), kao to su na primer veze limova za
neukruene noice I, H, U ili sanduastih preseka, efektivnu irinu avova treba redukovati
usled razlike u krutosti spojnih elemenata.
Sredstva za vezu
283
Prema Evrokodu 3 efektivna irina avova (beff) kod ugaonih spojeva sa elementima
bez ukruenja treba da se odredi na sledei nain:
za I ili H-profile:
beff = tw + 2 r + 7 t f
beff tw + 2 r + 7
t 2f
tp
pri emu je
fy
f y,p
(2.98a)
(2.98b)
gde su:
fy granica razvlaenja I ili H-profila,
fy,p granica razvlaenja lima (elementa) koji se prikljuuje.
za sanduaste i U-profile:
beff = 2 tw + 5 t f
beff 2 tw + 5
t 2f
tp
pri emu je
fy
f y,p
(2.99a)
(2.99b)
Ostale oznake su u skladu sa slikom 2.143. Ako je beff manje od 70% irine spoja, treba
da se postave ukruenja.
Maksimalna naprezanja u ugaonom avu se javljaju u merodavnoj ravni. U optem
sluaju u njoj se mogu javiti sledee komponente napona (slika 2.144a):
II normalni napon koji deluje u pravcu ose ava,
normalni napon koji deluje upravano na merodavnu ravan ava,
II smiui napon koji deluje u pravcu ose ava,
smiui napon koji deluje upravno na osu ava.
Normalni napon II zavisi od odnosa elastinih svojstava materijala ava i osnovnog
materijala. Deluje na popreni presek ava i ne utie na uporedni napon u merodavnoj ravni. Na osnovu ostalih komponenata napona moe se, na osnovu razliitih hipoteza odrediti
uporedni napon u merodavnoj ravni. Meutim, odreivanje komponentalnih napona u merodavnoj ravni ABA'B' (slika 2.144b) je u nekim sluajevima vrlo komplikovano. Stoga se
pri analizi naprezanja u ugaonim avovima merodavna ravan rotira u ravan spoja, ACA'C'.
Radi jednostavnosti prorauna, a na osnovu eksperimenata, moe se pretpostaviti da se u
ravni spoja javljaju sledee komponente napona (slika 2.144b):
n normalni napon koji deluje upravno na ravan spoja u koju je merodavna ravan
ava oborena,
VII napon smicanja koji deluje u pravcu ava u ravni spoja u koju je merodavna
ravan ava oborena i
V napon smicanja koji deluje upravno na av u ravni spoja u koju je merodavna ravan ava oborena.
Uporedni napon u ugaonom avu se odreuje kao vektorski zbir ovih konponenata napona:
u = n 2 + VII2 + V 2 w, dop
(2.100)
284
Metalne konstrukcije
w, dop = 0,5 f u /
(2.101)
Vrednosti doputenog napona za ugaone avove date su u tabeli 2.38 u funkciji vrste
osnovnog materijala i sluaja optereenja.
Tabela 2.38 - Doputeni naponi za ugaone avove w,dop $MPa%%
Vrsta osnovnog materijala
Sluaj
optereenja
120
145
170
II
135
160
190
Sredstva za vezu
285
eoni ugaoni av
VII =
N
!w 2 a
Kontrola napona:
u = VII w, dop
V =
N
!w a
Kontrola napona:
u = V w,dop
VII =
N cos
!w 2 a
V =
N sin
!w 2 a
Kontrola napona:
u = VII2 + V 2 w, dop
286
Metalne konstrukcije
VII,2 =
N
; V =0
!w,2 2 a ,1
Kontrola: N Fw,max
Obostrani ugaoni
avovi
n=
N
!w 2 a
Kontrola napona:
u = n w,dop
Sredstva za vezu
287
Skica spoja
Komponentalni naponi
n=
F !
3 F !
=
2
a !w
a !w2
2
6
F
VII =
2 a !w
M
=
Ww
Kontrola napona:
u = n 2 + VII2 w, dop
n=
M
F !
1
=
Ww
h a !w
F
V =
2 a !w
Kontrola napona:
u = n 2 + V2 w, dop
- taka 1:
n=
My
W y ,w
Kontrola: u = n w,dop
- taka 2:
V S y , w, 2
V
VII =
I y , w 2 a 2 2 a 2 ! w, 2
Kontrola: u = VII w, dop
- taka 3:
V S y , w ,3
My
z3 ; VII =
n=
I y ,w
I y , w 2a2
Kontrola: u =
n 2 + VII2 w, dop
a2 ! 2w,2
I y , w = a1 ! w,3 ( h t f ) 2 +
W y ,w = I y ,w /(h / 2 + a1 )
288
Metalne konstrukcije
Skica spoja
Komponentalni naponi
VII =
Vmax S y ,1
I y 2a
S y ,1 = b f t f ( h t f ) / 2
Iy
Vmax
u = VII w, dop
VII =
n=
Vmax S y ,1
I y 2a
P
2a bw,eff
u = n 2 + VII2 w, dop
Ponekad je ekonomski opravdano da se veza ostvaruje kombinovanom primenom sueonih i ugaonih avova. To se najee primenjuje kada ugaoni avovi ne mogu da prihvate silu zatezanja iz nosaa. U tom sluaju veza dela nosaa koji je optereen na zatezanje
(npr. zategnuta noica) moe da se izvede pomou sueonih avova, dok se preostali deo
veze odnosno pritisnuta noica i rebro povezuju pomou obostranih ugaonih avova (slika
2.145a). Ovaj problem, takoe, moe da se izbegne i na taj nain to se zategnuta noica
ne prekida u istom preseku kao rebro i pritisnuta noica nosaa (slika 2.145b). Na taj nain
se umesto ugaonih avova upravnih na tok sile zatezanja, za vezu zategnute noice primenjuju ugaoni avovi paralelni sa tokom sila zatezanja, to je znatno povoljnije. Osim toga,
duina ovih ugaonih avova je vea to takoe utie na poveane nosivosti veze. Krutost
sueonih avova je definisana pomou modula elastinosti E, a ugaonih pomou modula
klizanja G. Usled toga njihova krutost nije ista, pa pri sraunavanju geometrijskih karakteristika avova to mora da se uzme u obzir. Kod konstrukcija napregnutih statikim optereenjem primenjuje se priblian postupak za odreivanje uticaja u avovima. avovi na rebru prihvataju transverzalnu silu (V), a moment savijanja (My) se transformie u spreg sila:
Nt = Nc =
My
h tf
(2.102)
Sredstva za vezu
289
Sila pritiska (Nc) prenosi se pomou ugaonih avova na pritisnutoj noici, dok se sila
zatezanja (Nt) prenosi ili sueonim avom (slika 2.145a), ili pomou podunih ugaonih
avova (slika 2.145b), koji, u tom sluaju, treba da se dimenzionii na sledei nain:
VII =
Nt
w, dop
4a !w
(2.103)
290
Metalne konstrukcije
Slika 2.146 - Poreenje povrina sueonog ava sa deliminom penetracijom i ugaonog ava
Sredstva za vezu
291
+b
R = x ( z ) dz = 0
b
a)
b)
Slika 2.148 - Sopstveni naponi u zavarenom spoju: a) oblik dijagrama napona; b) model ponaanja
Naime, model se sastoji od tri tapa iste duine koji su na oba kraja spojeni beskonano
krutim popreim tapovima. Srednji tap je izloen dejstvu vie temperature (T1=T0+9T)
od spoljanjih tapova (T2=T0). Pri njegovom hlaenju on tei da se skrati, ali njegovo
skraenje ne moe da se ostvari nezavisno od deformacija spoljanjih tapova koji poseduju izvesnu krutost. Beskonano kruti oslonci na krajevima obezbeuju kompatibilnost deformacija, pa se u srednjem tapu javlja sila zatezanja, a u spoljanjim sile pritiska. Slino
se ponaaju i limovi pri zavarivanju, s tim da posebno vanu ulogu ima promena temperature po irini spoja, odnosno promena krutosti delova poprenog preseka pri temperaturnom ciklusu.
292
Metalne konstrukcije
Slika 2.150 - Sopstveni naponi nastali usled zavarivanja kod: a) nosaa formiranog
zavarivanjem; b) krutog ugla okvirnog nosaa
Sopstveni naponi igraju znaajnu ulogu u ukupnoj nosivost zavarenih elemenata i konstrukcija. Oni ne mogu da se elimiu, ali njihov intenzitet moe da se smanji pravilnim izborom tehnolokog postupka. Potpuno otklanjanje sopstvenih napona iz konstrukcije moe da
se izvri termikom obradom nakon zavarivanja. Zavareni element ili sklop se stavlja u pe i
zagreva iznad temperature od 700 C. Ovim postupkom dolazi do prekristalizacije materijala
u zoni uticaja toplote i do otputanja sopstvenih napona. Ovaj postupak je skup i zahteva velike pei, pa se primenjuje samo za neke specijalne konstrukcije. Kod uobiajenih, elinih
konstrukcija u graevinarstvu ne vri se termiki tretman, ve se prisustvo sopstvenih napona uzima u obzir pri definisanju nosivosti elemenata i veza.
elik ima osobinu da su dilatacije usled zagrevanja iznad 500 C manje od dilatacija usled hlaenja do poetne temperature. To znai da pri termikom ciklusu zagrevanja (od T0 do
T1>500 C) i hlaenja od (T1 do T0) dolazi do skupljanja elinih vlakana izloenih ovakvom
termikom reimu. Na slici 2.151 su prikazana dva lima, istih dimenzija koja se nalaze na
istoj, sobnoj temperaturi (T0=20 C). Usled zagrevanja unutranjih ivica limova do temperature T1=800 C dolazi do njihovog izduenja i savijanja elemenata usled neravnomernog
zagrevanja (slika 2.151b). Nakon hlaenja elemenata do poetne temperature, a usled
Sredstva za vezu
293
pomenutog fenomena, skupljanje unutranjih ivica je vee od njihovog irenja pri zagrevanju, pa dolazi do savijanja elemenata na drugu stranu (slika 2.151c).
Ovakav termiki ciklus se javlja i prilikom zavarivanja elemenata elinih konstrukcija. U zoni ava materijal se nalazi na visokoj temeraturi, a okolni materijal na nioj. Usled
hlaenja rastopa u ljebu, dolazi do njegovog skupljanja, ukoliko deformacije nisu spreene mehanikim putem. Razlikuju se tri tipa deformacija elemenata na mestu avova usled
zavarivanja:
poduno (longitudinalno) skupljanje avova L (slika 2.152a),
popreno (transverzalno) skupljanje avova T (slika 2.152b) i
promena ugla izmeu elemenata u spoju , (slika 2.152c).
294
Metalne konstrukcije
Izazvane deformacije su dvostruko tetne za konstrukciju, jer se, usled promene oblika
elemenata umanjuje njena upotrebna funkcija, a u nekim sluajevim moe da doe i do pojave zaostalih napona.
Na osnovu mnogih eksperimenata i merenjima na izvedenim konstrukcijama dobijeni
su empirijski izrazi za odreivanje veliina ovih deformacija. Popreno skupljanje avova
( T ) zavisi od koliine istopljenog dodatnog materijala, tj. od povrine ava (Aw) i
debljine elementa koji se zavaruje (t) i dato je izrazom:
T = 0,1
Aw
.
t
(2.104)
Sredstva za vezu
295
1132
= 2,83 3,0 mm
40
Rotacija avova zavisi od oblika poprenog preseka ava. Ona se ne javlja kod simetrinih sueonih avova (npr. X ili K), ve samo kod nesimetrinih sueonih avova (npr.
V, Y ili 1/2V) i ugaonih avova. Ova rotacija je posledica nejednakog poprenog skupljanja najudaljenijih vlakana ava, to prouzrokuje promenu ugla izmeu elemenata koji se
spajaju za veliinu ,. Ona zavisi od debljine materijala koji se zavaruje i od primenjenog
postupka zavarivanja. Ne postoje empirijski izrazi za odreivanje vrednosti ugla ,. Njegove vrednosti mogu da se odrede na osnovu tabela u funkciji debljine materijala i broja zavara (slika 2.155a). Kod ugaonih avova ova rotacija zavisi od debljine ava (slika
2.155b).
Slika 2.155 - Promena ugla izmeu elemenata koji se spajaju usled rotacije u avovima: a) kod
sueonih avova; b) kod ugaonih avova
Kod nosaa koji se obrazuju zavarivanjem limova dolazi do deformacije, obrtanja noice pri zavarivanju za rebro (slika 2.156). Vrednosti ove deformacije (9r) zavise od irine
elementa koji se zavaruje (b), njegove debljine (t) i debljine ava (a) i mogu da se odrede
na osnovu sledeeg izraza:
296
Metalne konstrukcije
r =
ba
30 t
(2.105)
5 Aw e ! 2
.
1000
I
(2.106)
Sredstva za vezu
297
298
Metalne konstrukcije
poduni avovi izmeu noice i rebra sa iste strane (1), a potom sa druge strane (2). Kod
nosaa sa razliitim debljinama noica (slika 2.160b), prvo se izvode avovi uz tanju
noicu, to izaziva savijanje nosaa. Zavarivanjem avova uz deblju noicu, avovima
veih dimenzija, postie se deformacija suprotnog smera, pa se dobija prav nosa.
Deformacija
Zagrevanje
Povri zagrevanja
Sredstva za vezu
299
Neke nastale deformacije mogu da se otklone posle zavarivanja. Najee se primenjuje postupak zagrevanja elemenata na odreenim mestima. Zagrevanje se izvodi gasnim gorionikom u posebnim zonama, ijim naknadnim hlaenjem i skupljanjem se ponitava postojea deformacija. U tabeli 2.41 su prikazani oblici zona zagrevanja za razliite oblike deformacija koje treba ponititi.
Zbog znaajnih negativnih posledica koje deformacije usled zavarivanja mogu da izazovu u konstrukciji, izrauje se detaljan plan zavarivanja svake konstrukcije. On u sebi
sadri izabrani postupak zavarivanja, vrednost i oblik preddeformacije, redosled zavarivanja zavara i avova i dr. Prilikom njegove izrade polazi se od injenice da u zonu ava treba uneti to manju koliinu toplote, da raspored zagrevanja bude simetrian, da se to vie
omogui slobodno skupljanje avova i da se izabere odgovarajua krutost sklopa.
300
Metalne konstrukcije
Debljina lima t
(mm)
4-8
>20
10
>5
>40
8-12
>25
10
>10
>50
12-16
>30
15
>10
>55
16-26
>40
20
>15
>60
26-40
>50
25
>20
>80
40-90
>60
30
>25
>100
10
12
14
16
18
20
10
10
12
15
18
20
25
25
30
30
Sredstva za vezu
301
<10
10-25
>25
40
50
60
20
25
30
20
20
20
Kod obostranih ugaonih (krstastih) spojeva debljina osnovnog lima za koji se zavaruju
dva poprena lima treba da bude vea od 7 mm (slika 2.161a). U suprotnom, ako je debljina osnovnog lima manja od 7 mm (slika 2.161b), poprene limove treba meusobno razmai za dvostruku debljinu osnovnog lima. Na ovaj nain se smanjuje opasnost od pojave
lamelarnog cepanja osnovnog lima usled unoenje velike toplotne energije pri zavarivanju.
Takoe se preporuuje da debljina ugaonih avova ne bude vea od polovine debljine najtanjeg lima u spoju (a<0,51tmin).
a)
b)
Boni ugaoni avovi izmeu osnovne i dodatne lamele na noici nosaa izrauju se u
obliku jednakokrakog ugaonog ava (slika 2.162). eoni ugaoni av se izvodi kao raznokraki ugaoni av sa hipotenuzom u blagom nagibu, najee 1:3. U sluaju dinamikog naprezanja, ovaj av treba obraditi. Kontinualna izrada ava oko kraja dodatne lamele omoguava se odsecanjem ili zaobljenjem uglova na krajevima dodatne lamele.
Kod nastavka limova razliite debljine pomou sueonih avova, kada je razlika u
debljini t 3 mm, da bi se obezbedio ravnomeran tok unutranjih sila, deblji lim treba da
se obradi u blagom nagibu sa jedne strane (slika 2.163a). Ukoliko je razlika u debljini
t 6 mm, deblji lim treba da se obradi sa obe strane (slika 2.163b).
Prilikom zavarivanja I ili U-profila od neumirenog elika, ugaonim avovima ne treba
izvoditi avove na mestu prelaza rebra u noice, odnosno na mestima zaobljenja (slika
2.164), zbog segregacije elika, odnosno promene njegove strukture u tim zonama usled
sporijeg hlaenja.
302
Metalne konstrukcije
Slika 2.163 - Obrada limova kod sueonih spojeva limova razliite debljine
Slika 2.164 - Zavarivanje valjanih profila od neumirenog elika ugaonim avovima po obimu
Noica limenog nosaa koja je direkno zavarena za rebro nosaa, ne sme da bude deblja od 50 mm. Ako je potrebna noica deblja od 50 mm, ona mora da se konstruie od vie
lamela. U suprotnom mora da se vri predgrevanje mesta zavarivanja. Ako je pojas sastavljen od vie lamela (slika 2.165a) one moraju da budu meusobno spojene kontinualnim
bonim avovima du ivica. U sluaju nastavaka ovakvih, sloenih lamela sueonim avom u istom preseku one, pre zavarivanja, moraju da se meusobno spoje Y-avovima
(slika 2.165b). Na taj nain se omoguava izrada ljeba i zavarivanje korena ava, a eliminiu se i greke prouzrokovane paralelnim spojnicama u sueonom spoju. Veliina Y-ava
treba da bude takva da se ne istopi prilikom izrade sueonog spoja. Nastavke nosaa u za-
Sredstva za vezu
303
a)
b)
c)
Slika 2.165 - Izrada zavarenih nastavaka kod nosaa sa noicama sa vie lamela
a)
b)
Slika 2.166 - Konstruisanje vornih limova
304
Metalne konstrukcije
Spojni limovi kod dvodelnih tapova mogu da budu pravougaoni, u sluaju statikog
optereenja (slika 2.168a), dok u sluaju dinamikog optereenja moraju da imaju zaobljenja (slika 2.168b).
Slika 2.168 - Konstruisanje spojnih limova kod dvodelnih tapova u sluaju: a) statiki
optereenih konstrukcija; b) dinamiki optereenih konstrukcija
Kad god je mogue treba izbegavati detalje koji mogu da izazovu napone upravne da
debljinu limova, koji nastaju kao posledica zavarivanja uz spreene slobodne deformacije.
Kada su ovakvi detalji neizbeni treba primeniti odgovarajue mere kojima se verovatnoa
pojave lamelarnog cepanja svodi na minimum. Ako su naponi zatezanja usled optereenja
ili zaostalih napona upravni na povrinu dela za koji se zavaruje, kod limova debljine vee
od 15 mm, postoji opasnost od pojave lamelarnog cepanja. Da bi se ono izbeglo neophodno je da se primeni odgovarajui postupak zavarivanja i da materijal ima potrebnu ilavost. Osim toga potrebno je da se izvri ultrazvuna kontrola kako bi se dokazalo da lim
nije dvoplatan. Lamelarno cepanje moe da se izbegne pravilnim oblikovanjem spoja
(slika 2.169).
Sredstva za vezu
305
Slika 2.170 - Kombinacija spojnih sredstava kod mostovskih nosaa sistema ortotropne ploe
Da bi primena razliitih spojnih sredstava bila konstruktivno i statiki korektna, neophodno je poznavati ponaanje svakog spojnog sredstva pojedinano i u kombinaciji sa drugim spojnim sredstvom, kao i karakter optereenja (statiko ili dinamiko). Krutost spojnih sredstava je najvaniji parametar od koga zavisi ponaanje veze pod optereenjem, pa
kod veza sa kombinovanim spojnim sredstvima posebnu panju treba obratiti na kompatibilnost krutosti spojnih sredstava, kako bi se obezbedio njihov pravilan zajedniki rad, odnosno ravnomerna raspodela optereenja. Najveu krutost imaju veze u zavarenoj izradi, a
sueoni avovi imaju neto veu krutost od ugaonih. Kod veza sa zavrtnjevima, najveu
krutost imaju veze sa prednapregnutm visokovrednim zavrtnjevima. Upasovani (obraeni)
zavrtnjevi imaju znatno veu krutost od obinih, neupasovanih (neobraenih) zavrtnjeva.
Naime, kod obinih zavrtnjeva, zbog ponitavanja zazora izmeu rupe i vrata zavrtnja, dolazi do deformacija koje nepovoljno utiu na krutost spoja, odnosno poveavaju njegovu
deformabilnost. Dakle, deformabilnost veza sa obinim zavrtnjevima zavisi od zazora
izmeu rupe i zavrtnjeva. to je zazor vei deformabilnost veze je vea. Zakivci su po svojoj krutosti negde izmeu prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva i upasovanih zavrtnjeva, pa stoga pri zameni dotrajalih zakivaka u zakovanim konstrukcijama treba primenjivati upasovane ili prednapregnute visokovredne zavrtnjeve.
U istoj vezi mogu da se primene sledee kombinacije spojnih sredstava:
zakivci i upasovani zavrtnjevi, samo u smiuim spojevima,
306
Metalne konstrukcije
,
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
:
1,095
1,180
1,255
1,320
1,375
,
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0
:
1,420
1,455
1,480
1,495
1,500
Fcom. = Fs , dop
= 1,5 0,5 (1 )2
=
Sredstva za vezu
307
Takoe, treba istai da se prethodna pravila odnose samo na kombinaciju spojnih sredstava u istoj vezi. Na jednom elementu, a u razliitim poprenim presecima mogu se proizvoljno kombinovati razliita spojna sredstva. Tako na primer, na jednom istom elementu
(nosau) radioniki nastavci mogu da se izvode zavarivanjem, a montani nastavci pomou obinih zavrtnjeva (slika 2.172).
Ukoliko je mogue, treba upotrebljavati istu vrstu spojnih sredstava u celoj konstrukciji. Takoe, treba izbegavati primenu zakivaka, ili zavrtnjeva razliitog prenika u istom
spoju. Sa aspekta statikog ponaanja veze, primena razliitih prenika spojnih sredstava
je nepovoljna, jer zavrtnjevi razliitog prenika imaju razliitu deformabilnost, pa usled
razliitog savijanja spojnih sredstava, raspodela sila u vezi nije ravnomerna. Osim toga, izvoenje je oteano, jer se zahteva primena razliite opreme za ugradnju zavrtnjeva. Ovo se
odnosi samo na isti spoj (nastavak noice ili rebra) dok se u jednoj vezi mogu koristiti razliiti zavrtnjevi, na primer jedni za vezu noice, a drugi za vezu rebra.
3
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NASTAVAKA I VEZA
1 OPTE
1.1 ZNAAJ PROJEKTOVANJA NASTAVAKA I VEZA
Potreba za nastavcima i vezama konstrukcionih elemenata javlja se kod svake metalne
konstrukcije. Metalne konstrukcije se proizvode u radionicama od standardnih proizvoda
metalne industrije (vrue valjanih ili hladno oblikovanih profila, limova itd.) odreenih,
konanih dimenzija koje, pre svega, zavise od tehnolokih mogunosti proizvoaa. Elementi konstrukcije ija je duina vea od maksimalne duine standardnih valjaonikih proizvoda, izrauju se od dva ili vie delova koji se meusobno spajaju - nastavljaju. Takoe,
pri seenju profila na odreenu duinu, mogu da ostanu delovi znaajne duine, koji mogu
da se nastave i iskoriste pri izradi istih, ili drugih elemenata. Na taj nain se znaajno poveava procenat iskorienja osnovnog materijala, to ima direktnog uticaja na ekonominost izrade metalne konstrukcije. Osim toga, mogunosti transporta i skladitenja na gradilitu, kao i tehnoloki postupak montae, takoe, uslovljavaju podelu konstrukcije na transportne (montane) komade (segmente) koji se meusobno povezuju na gradilitu, pre ili u
toku montae.
Izvoenjem nastavaka i veza u radionici i na gradilitu dobija se prostorno povezana
konstrukcija, projektovanog sistema konstrukcije, koja je, zajedno sa temeljima, sposobna
da prihvati projektovana optereenja uz ispunjenje uslova nosivosti i stabilnosti i sa zahtevanim upotrebnim osobinama.
Pod pojmom nastavak (slika 3.1a) podrazumeva se spoj dva ista, ili slina dela jednog
istog elementa konstrukcije (npr. tapa ili nosaa). Veze su spojevi razliitih elemenata
konstrukcije, na primer veza grede i stuba (slika 3.1b), veza tapova reetkastog nosaa za
vorni lim (slika 3.1c) itd.
Nastavci i veze mogu da se izvode zavarivanjem i pomou zavrtnjeva i zakivaka. Izbor
spojnog sredstva ima veliki uticaj na ekonominost konstrukcije i na njeno ponaanje pod
optereenjem. Zavarivanjem se dobija homogeniji spoj, a prenos sila je kontinualniji. Spa-
310
Metalne konstrukcije
Slika 3.1 - a) Nastavak tapa; b) Veza greda-stub; c) Veze tapova u voru reetkastog nosaa
Izbor spojnog sredstva za izvoenje nastavaka ima veliki uticaj na nosivost, statiko
ponaanje i ekonominost konstrukcije. Prilikom zavarivanja, usled lokalnog unoenja toplote i neravnomernog hlaenja, dolazi do stvaranja zaostalih napona i deformacija elemenata koji se spajaju, to prouzrokuje smanjenje kapaciteta nosivosti elemenata. Izbor tehnolokog postupka zavarivanja, vrste primenjenog ava i vrste i obima kontrole kvaliteta
avova, takoe, direkno utiu na cenu izrade konstrukcije. Stoga je velika odgovornost na
projektantu da pravilno propie pomenute parametre.
Zavarivanjem na gradilitu se dobija veza slabijeg kvaliteta, postupak izvoenja traje
dugo, a u konstrukciju se unose znaajni sopstveni naponi. Veze izvedene zavrtnjevima se
izvode brzo, uz jednostavnu opremu, sa ujednaenim i dobrim kvalitetom, a u konstrukciju
se ne unose sopstveni naponi. Njihova primena u potpunosti odgovara savremenom
CAD/CAM postupku proizvodnje.
Izbor vrste veze i spojnih sredstava u njoj utie na kapacitet nosivosti i krutost veze.
Treba teiti da nosivost veze bude vea ili jednaka od nosivosti elementa koji se vezuje.
Krutost veze ima uticaja na statiko ponaanje veze i preraspodelu unutranjih sila u konstrukciji. Pored toga, veze treba da imaju i odreeni kapacitet duktilnosti, kako bi se omoguila preraspodela unutranjih sila.
Zbog velikog znaaja vrste nastavaka i veza na statiko ponaanje i ekonominost konstrukcije, pri njihovom projektovanju se treba pridravati nekih osnovnih naela:
311
Montani nastavci (slika 3.3) se izvode na gradilitu kada su dimenzije elemenata takve
da prelaze dozvoljene vrednosti za normalan transport. To su nastavci linijskih elemenata
(tapova ili nosaa) ija duina je vea od transportne duine ( " > " tr =12,5 m), nastavci
delova montanih komada kod mostova itd. Osim montanih nastavaka, pomou kojih se
vri produavanje elemenata ija je duina vea od transportne, na montai se ostvaruju i
veze izmeu razliitih elemenata konstrukcije. Montani nastavci i veze se uglavnom izvode pomou zavrtnjeva. Ukoliko na gradilitu postoje odgovarajui uslovi, kao to je pokretna radionica pri izradi mostova, moe da se primenjuje i zavarivanje.
U jednom elementu konstrukcije mogu da se pojave:
delimini ili parcijalni nastavci ukoliko se vri nastavljanje samo pojedinih delova
elemenata i
potpuni nastavci ukoliko se vri prekidanje i nastavljanje svih elemenata poprenog
preseka.
312
Metalne konstrukcije
Radioniki nastavci mogu da budu delimini ili potpuni, a montani nastavci su uvek
potpuni nastavci.
U zavisnosti od poloaja elemenata koji se spajaju, nastavci mogu da budu: sueoni,
sueoni sa podvezicama i preklopni.
Sueoni nastavci (slika 3.4a) se ostvaruju izmeu dva lima, iste ili razliite debljine, koji
lee u istoj ravni. Ovakvi nastavci mogu da se izvedu pomou sueonih avova. Na ovaj nain se direktno, preko sueonog ava vri prenos sile iz jednog u drugi element veze.
Sueoni nastavci sa podvezicama (slika 3.4b) se, takoe, ostvaruju izmeu dva lima
koji lee u istoj ravni, a izvode pomou dodatnih elemenata u vidu elinih limova (podvezica). Sile se indirektno preko spojnih sredstava i podvezica prenose sa jednog na drugi
element veze. Podvezice se postavljaju sa obe strane, kako bi se izbeglo ekscentrino naprezanje. Ovakvi nastavci mogu da se ostvare pomou ugaonih avova ili zavrtnjeva.
Preklopni nastavci su nastavci dva elementa koji su meusobno preklopljeni na odreenoj duini preko koje se vri povezivanje. Mogu biti izvedeni pomou ugaonih avova
ili zavrtnjeva, (slika 3.4c). Ovakvi nastavci se primenjuju samo za sporedne elemente koji
su optereeni malim silama.
313
Postoji veliki broj razliitih tipova nastavaka i veza u zavisnosti od vrste optereenja,
naina ostvarivanja veze, meusobnog poloaja elemenata koji se spajaju, kao i oblika njihovih poprenih preseka. U elinim konstrukcijama se najee sreu sledei tipovi nastavaka i veza:
montani nastavci tapova, stubova i nosaa,
veze nosaa sa stubovima i
veze nosaa pod uglom.
Montani nastavci tapova (slika 3.5) se, najee, izvode zavarivanjem sueonim avovima, ili u vidu preklopnih nastavaka ostvarenih pomou podvezica koje mogu da budu
zavarene ili spojene zavrtnjevima.
Montani nastavci stubova (slika 3.6) mogu da se ostvare na vie razliitih naina.
Montani nastavci mogu da budu u potpunosti izvedeni pomou zavrtnjeva (slika3.6a,b),
ili zavarivanjem (slika 3.6e,f). Mane zavarivanja na licu mesta koje su ranije istaknute vae i u ovom sluaju. Osim toga, zavareni nastavci su nepovoljniji sa stanovita montae,
jer zahtevaju privremeno podupiranje ili povezivanje dok se zavarivanjem ne ostvari veza.
Povezivanje se najee vri pomou privremenih, montanih stolica od ugaonika i zavrtnjeva. Osim ovakvih tipova nastavaka mogu da se primenjuju i kombinovani nastavci (slika 3.6c,d) koji predstavljaju bolja reenja u pogledu montae. Kod ovakvih nastavaka zavarivanje stubova za eone ploe se vri u radionici, dok se na montai vri samo njihovo
povezivanje pomou zavrtnjeva. U sluaju promene dimenzija stuba na mestu nastavka,
treba voditi rauna da eona ploa, koja se u takvim sluajevima obavezno postavlja, ima
dovoljnu krutost na savijanje (odnosno debljinu), kako bi mogla da obezbedi prenos sile iz
jedne u drugu noicu. Sile se prenose pod uglom ne manjim od 45, u odnosu na horizontalu (slika 3.6b). Ukoliko su dimenzije stubova koji se nastavljaju drastino razliite, (slika
3.6f) na rebru donjeg, veeg stuba treba da se postave ukruenja, kako bi se obezbedilo
pravilno uvoenje sila iz noica gornjeg, ueg stuba i smanjilo savijanje eone ploe. Kada
nastavak treba da bude smeten (sakriven) u okviru debljine poda, najpovoljnije je reenje
prikazano na slici 3.6d.
Montani nastavci nosaa (slika 3.7) se najee izvode pomou zavrtnjeva, a mogu
biti i u zavarenoj izradi. Tipian primer montanog nastavka grednog nosaa I-profila izveden pomou zavrtnjeva, prikazan je na slici 3.7a. Kada se nastavak izvodi zavarivanjem
sueonim avovima (slika 3.7b), treba obratiti panju na uslove zavarivanja i nastavak izvoditi, po mogustvu u horizontalnom poloaju.
314
Metalne konstrukcije
Veze nosaa sa stubovima mogu da budu zglobne ili krute. Zglobne veze se dimenzioniu tako da mogu da prenesu transverzalnu silu (V), odnosno oslonaku reakciju (R). One
se najee izvode pomou prikljunih limova ili ugaonika i zavrtnjeva (slika 3.8). Prikljuni ugaonici se vezuju sa stubom pomou zavrtnjeva ili ugaonih avova, dok se prikljuni limovi uvek zavaruju za stub ugaonim ili 1/2V-avovima.
315
Karakteristini tipovi krutih veza izmeu nosaa i stuba prikazane su na slici 3.9. Krute
veze mogu da se ostvare pomou eone ploe, koja se zavaruje za nosa po itavom njegovom obimu, a za stub se vezuje prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima. eone ploe mogu da budu sa prepustom (slika 3.9a) ili bez prepusta (slika 3.9b). Krute veze se mogu ostvariti i zavarivanjem (slika 3.9c). Mana ovog tipa veze je to se zavarivanje vri na
gradilitu, pa je izrada veze komplikovanija i sporija, a kvalitet avova loiji. Pri izradi
ovakvih veza neophodno je da se predvide privremene montane stolice i oslonci, kako bi
se nosa privremeno fiksirao pre zavarivanja. Krute (momentne) veze mogu da se ostvare i
samo pomou zavrtnjeva. Ovakve veze zahtevaju dodatne elemente u vidu T ili L-valjanih
profila, preko kojih se, pomou zavrtnjeva, vri indirektno prenoenje presenih sila (slika
3.9d). Prednosti ovakvih veza su brza i jednostavna montaa, manji zahtevi u pogledu kvalifikovanosti radnika na montai, jednostavnija izrada u radionici, to bitno utie na ukupnu cenu veze, pa i itave konstrukcije. Kao osnovni nedostaci ovakvih veza mogu se navesti neto vei utroak elika (zbog dodatnih elemenata), kao i vea deformabilnost veze.
Ovakve veze imaju posebno veliku primenu u SAD.
316
Metalne konstrukcije
manje. Zbog toga su veze sa preputenom eonom ploom povoljnije, jer je kod njih krak sila vei u odnosu na eone ploe bez prepusta. Na ovaj nain se prenos celokupnog momenta
savijanja M poverava pritisnutoj noici i zavrtnjevima u zategnutoj zoni, pa je potrebno da se
postave ukruenja na rebru stuba, zbog lokalnog optereenja koje u njemu izazivaju sile Nt i
Nc . Pri tome se moe pretpostaviti da itavu transverzalnu silu prima rebro, odnosno elementi i spojna sredstva (avovi i/ili zavrtnjevi) koji se na njemu nalaze. Noica stuba preko
koje se vri povezivanje sa gredom je izloena dejstvu lokalnog savijanja usled sila u noicama grede, pa je na mestu veze esto neophodno da se povea njena debljina.
Veze nosaa pod uglom se veoma esto javljaju u zgradarstvu (veza sekundarnog sa
primarnim nosaem) i mostogradnji (veza podunog i poprenog nosaa). One, takoe,
mogu da budu zglobne ili krute.
Zglobne veze nosaa pod uglom (slika 3.10) obezbeuju samo prenoenje reakcije sekundarnog nosaa na primarni nosa. Ovakve veze se uglavnom ostvaruju samo preko rebara nosaa. Najee se koriste prikljuni ugaonici (slika 3.10a) ili prikljuni lim (slika
3.10b). U sluaju jednostrane veze (slika 3.10c), rotaciji sekundarnog nosaa se odupire
primarni nosa svojom torzionom krutou, pa veza poseduje izvesnu momentu nosivost
(elastino ukljetenje). Kod obostrane veze (slika 3.10d) do pojave deliminog ukljetenja
dolazi zbog kontinuiteta ostvarenog posrednim povezivanjem sekundarnih nosaa preko
rebra primarnog. Ovakve veze poseduju izvesnu rotacionu krutost, ali je ona, zbog izraene fleksibilnosti elemenata za spajanje (ugaonici i zavrtnjevi) i male torzione krutosti
I-profila veoma mala, pa se u praksi zanemaruje.
Krute veze nosaa pod uglom obezbeuju kontinuiranje sekundarnog (podunog) nosaa, tako da on, na mestu veze, moe da prihvati i transverzalnu silu i moment savijanja.
Ovakve veze mogu da se ostvare pomou zavrtnjeva (slika 3.11a) ili zavarivanjem (slika
3.11b). U oba sluaja kontinuitet nosaa, odnosno prijem momenta savijanja se ostvaruje
pomou kontinuitet lamela, koje su u prvom sluaju sa noicom sekundarnog nosaa povezane zavrtnjevima, a u drugom sluaju pomou ugaonih avova. Prijem transverzalne sile
kod veza sa zavrtnjevima se ostvaruje pomou obostranih prikljunih ugaonika, dok se
kod veza u zavarenoj izradi vri direktno zavarivanje rebara sekundarnih nosaa za rebro
primarnog nosaa.
Treba istai da prilikom dimenzionisanja bilo krutih bilo zglobnih veza obavezno treba
uzeti u obzir moment usled ekscentrinosti veze koji se javlja u spojnim sredstvima. Tako,
317
na primer, u sluaju zglobne veze ostvarene pomou prikljunih ugaonika i zavrtnjeva, zavrtnjevi na rebru sekundarnog nosaa, pored transverzalne sile V treba da se dimenzioniu
i za dejstvo momenta ekscentrinosti:
Me = V e
(3.1)
318
Metalne konstrukcije
Osim toga, kako kritina sila u stubovima okvirnih nosaa zavisi i od krutosti veza u
vorovima, to se uvoenjem polukrutih veza izmeu stubova i greda dobija nova globalna
preraspodela krutosti sistema, a time i druge vrednosti kritinih sila, odnosno duina izvijanja stubova.
Pri globalnoj analizi konstrukcije, krutim se mogu smatrati i one veze ija krutost prouzrokuje izvesnu, malu relativnu rotaciju, pod uslovom da ona ne utie znaajno na preraspodelu statikih uticaja u konstrukciji, odnosno da se usled relativnog obrtanja veze statiki uticaji ne poveavaju za vie od 5%. Na osnovu ovog kriterijuma, definisana je i granica
319
pomou koje se veza sa poznatom M- karakteristikom moe svrstati kao kruta odnosno
polukruta.
Uticaj krutosti veze na preraspodelu statikih uticaja moe najjednostavnije da se prikae na primeru ukljetene grede sa polukrutim vezama (elastino ukljetena greda). Momenti i obrtanja na mestu veze mogu da se odrede na osnovu preseka M-) krive i gredne
linije (beam line), kao to je prikazano na slici 3.13. Gredna linija se konstruie tako to se
spajaju taka na apscisi koja reprezentuje prostu gredu (M = 0 i ) = q"3 / 24EI) i taka na
ordinati koja predstavlja obostrano ukljetenu gredu () = 0 i M = q"2 / 12).
Odreivanje raunskih karakteristika moment-rotacija veza greda-stub treba da bude
zasnovano na teoriji potvrenoj eksperimentalnim rezulatatima. Generalno, realna M-)
karakteristika veze greda-stub je nelinearna (slika 3.12). Meutim, ona moe uspeno da
se aproksimira raunskom, bilinearnom (slika 3.14a) ili trilinearnom (slika 3.14b) M-) karakteristikom, pod uslovom da ona lei ispod stvarne M-) karakteristike.
Slika 3.14 - Raunske M-) karakteristike veze greda- stub: a) bilinearna; b) trilinearna
320
Metalne konstrukcije
321
delimino otporna, ili pak polukruta i potpuno otporna. Ovo ne vai za nominalno zglobne
veze koje su isto klasifikovane i po krutosti i po otpornosti.
Raunska momentna otpornost veze treba da se odredi uzimajui u obzir sledea naprezanja elemenata veze:
(a) u zoni zatezanja:
plastifikacija rebra stuba,
plastifikacija rebra grede,
plastifikacija noice stuba,
lom po zavarenom avu,
(b) u zoni pritiska:
gnjeenje rebra stuba,
izboavanje rebra stuba,
(c) u zoni smicanja:
lom smicanjem panela rebra stuba.
Raznovrsnost veza i raznolikost njihovog ponaanja je, u dosadanjoj praksi, primorala
inenjere da za proraun veza primenjuju uproene metode prorauna. Ovi metodi prora-
322
Metalne konstrukcije
323
Meutim, esto je potrebno da se nastavak ili veza nosaa konstruiu upravo na mestu
maksimalnih vrednosti statikih uticaja. Kod aksijalno napregnutih elemenata uticaji u
svim presecima su isti pa izborom poloaj nastavka, odnosno veze ne mogu da se izbegnu
maksimalni uticaji. U ovakvim sluajevima na mestima nastavaka ili veza treba da se izvri ojaavanje osnovnog preseka, bilo poveanjem debljine ili irine elemenata veze, ili pak
izradom vuta kod veza greda-stub.
324
Metalne konstrukcije
osnovnom materijalu. Nepravilnim izborom vrste nastavka (npr. nastavak sa ugaonim avovima upravnim na tok linija zateuih sila) moe znatno da se smanji otpornost osnovnog elementa na zamor, to direktno utie na racionalnost itave konstrukcije.
325
Af
A
Aw
= N t 2 N t, f
A
(3.2)
(3.3)
326
Metalne konstrukcije
(3.4)
Potom zavrtnjevi treba da se rasporede u okviru poprenog preseka noice, shodno linijama
zavrtnjeva (tabela 2.22) za valjane profile, odnosno minimalnim meusobnim i ivinim
rastojanjima (tabela 2.23) kod profila formiranih zavarivanjem. Kod standardnih valjanih profila po irini noice najee mogu da se smeste dva (kod I i IPE-profila), odnosno etiri
zavrtnja (kod HEA, HEB i HEM-profila), dok kod zavarenih tapova broj zavrtnjeva koji mogu da se smeste u jednom redu po irini noice zavisi od usvojene irine noice.
Kada je odreen prenik zavrtnja i usvojen njihov raspored i broj u okviru jednog
poprenog preseka moe da se srauna slabljenje poprenog preseka noice ( A f ) i njena
neto povrina:
A f ,net = A f A f = b f t f n f ,1 d 0, f t f = (b f n f ,1 d 0, f ) t f
gde su:
A f , net neto povrina noice na mestu merodavnog poprenog preseka,
nf,1
d0,f
(3.5)
327
x =
N t, f
A f ,net
dop .
(3.6)
Ukoliko prethodni uslov (3.6) nije zadovoljen potrebno je da se izvri ojaanje noice
na mestu nastavka. Ojaanje noice se vri samo kod profila obrazovanih zavarivanjem,
jer se, kako je ve pomenuto, valjani profili u principu ne ojaavaju. Generalno, ojaanje
noice moe da se ostvari na dva naina: poveanjem debljine lima, ili poveanjem njegove irine. Iz uslova:
A f , net
Nt, f
(3.7)
dop
mogu da se odrede potrebna debljina noice na mestu nastavka, ukoliko se ojaanje vri
poveanjem debljine noice:
t *f
N t, f
(b f n f ,1 d 0, f ) dop
(3.8)
odnosno irina noice na mestu nastavka, kada se ojaanje vri proirenjem noice:
b*f
N t, f
t f dop
+ n f ,1 d 0, f .
(3.9)
Slika 3.19 - Ojaanje noice: a) poveanjem debljine noice; b) poveanjem irine noice
x =
Nt, f
A f , p , net
dop
(3.10)
328
Metalne konstrukcije
gde je Af,p,net neto povrina podvezica na noici, na mestu merodavnog poprenog preseka.
Kod nastavaka sa obostranim podvezicama na noicama (slika 3.20a) irina spoljanje
povezice (bp,1) je uglavnom jednaka irini noice (bp,1=bf), dok se irina unutranjih podvezica (bp,2) odreuje na osnovu konstruktivnih zahteva, u zavisnosti od prenika zavrtnja
i raspoloive ravne povrine, to jest rastojanja od ivice noice do poetka zakrivljenja kod
valjanih profila, odnosno do avova za vezu noice i rebra kod tapova formiranih zavarivanjem. Kod nastavaka sa jednostranim podvezicama (slika 3.20b) irina podvezica (bp) je
jednaka, ili neto vea od irine noice.
bp ,1 = b f
bp = b f + 2 5 [mm]
bp ,2 > 3d 0, f
A f , p , net = (b p ,1 + 2bp ,2 2n f ,1 d 0, f ) t f , p
A f , p , net = (b p n f ,1 d 0, f ) t f , p
Debljina podvezica na noicama (tf,p) se odreuje iz uslova zadovoljenja normalnih napona (3.10), na sledei nain:
t f ,p
Nt, f
(b
+ 2b p ,2 2n f ,1 d 0, f ) dop
= p ,1
Nt, f
(b p n f ,1 d 0, f ) dop
za obostrane podvezice
(3.11)
za jednostrane podvezice
n f , uk
Nt, f
329
(3.12)
F f , dop
gde je Ff,dop nosivost jednog zavrtnja na noici, koja se odreuje na sledei nain (videti
poglavlje 2):
F f , dop
Fv , dop
= Fs , dop
Fvs , dop
(3.13)
Kod obinih i visokovrednih zavrtnjeva bez sile pritezanja pri odreivanju nosivosti
zavrtnja na pritisak po omotau rupe Fb,dop (2.12), min t treba da se odredi na osnovu
debljina limova na mestu nastavka, odnosno na osnovu usvojenih debljina podvezica i
ojaane debljine noice.
Da bi se izbegli nesimetrini nastavci, na noicama I-profila se uvek usvaja paran broj
zavrtnjeva, odnosno isti broj sa svake strane rebra.
x =
Aw, net
dop .
(3.14)
Ako prethodni uslov (3.14) nije zadovoljen onda se vri ojaanje rebra, tako to se
poveava njegova debljina na mestu nastavka. Potrebna debljina rebra moe da se odredi
na sledei nain:
tw*
N t,w
( d nw,1 d 0, w ) dop
(3.15)
gde su:
nw,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku na rebru,
d0,w prenik rupe za zavrtanj na rebru,
d
visina rebra (slika 3.20).
Na slian nain moe da se odredi i potrebna debljina podvezica na rebru (tw,p), ako se
prethodno, na osnovu raspoloive ravne povrine rebra, odredi njihova visina (hp). Iz
uslova:
x =
Nt,w
dop
Aw, p , net
(3.16)
330
Metalne konstrukcije
Nt,w
2 ( h p nw,1 d 0, w ) dop
(3.17)
N t,w
Fw, dop
(3.18)
gde je Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na rebru. Broj zavrtnjeva na rebru ne mora da bude
paran s obzirom na vie razliitih mogunosti za njihovo rasporeivanje po visini rebra
(3+3+3, 3+4+4, 5+6 itd.)
x =
Nt
dop
Anet
(3.19)
gde je Anet ukupna neto povrina poprenog preseka tapa na mestu merodavnog
poprenog preseka (slika 3.21).
x =
Nt
dop
Ap , net
(3.20)
gde je Ap,net ukupna neto povrina podvezica na noicama i rebru na mestu merodavnog
poprenog preseka (Ap,net=2Af,p,net+Aw,p,net).
331
Osim toga treba pokazati i da je ukupna nosivost zavrtnjeva na noicama i rebru vea
ili jednaka od aksijalne sile zatezanja koja deluje na tap, to jest da je:
n f , uk F f , dop + nw, uk Fw, dop N t .
(3.21)
(3.22)
gde je A bruto povrina tapa izvan nastavka. Na osnovu ovako odreene maksimalne sile
zatezanja, statiki pokriven nastavak tapa moe da se dimenzionie kao nastavak prema
sili Nt,dop. Meutim, postupak prorauna je neto jednostavniji ukoliko se vri direktno poreenje povrine tapa izvan nastavaka, sa neto povrinom ojaanog tapa u zoni nastavka,
odnosno sa neto povrinom podvezica.
S obzirom da se tapovi izraeni od valjanih profila, po pravilu, ne ojaavaju, u pogledu kompenzacije slabljenja tapa na mestu nastavka ('A), razlikuju se dve vrste statiki
pokrivenih nastavaka tapova:
statiki pokriveni nastavci sa kompenzacijom povrine 'A koji se primenjuju kod
nastavaka tapova izraenih od profila formiranih zavarivanjem i
statiki pokriveni nastavci bez kompenzacije povrine 'A koji se primenjuju kod
valjanih profila.
Kod nastavaka bez kompenzacije povrine, koji su karakteristini za valjane profile,
maksimalna sila koju tap moe da prenese je ona koja odgovara njegovom neto poprenom preseku:
(3.23)
pa je za dimenzionisanje podvezica i spojnih sredstava merodavna neto, a ne bruto povrina poprenog preseka tapa izvan nastavka.
332
Metalne konstrukcije
tavka vea ili jednaka od bruto povrine preseka tapa izvan nastavka (slika 3.22), i to
pojedinano, za noice i rebro i ukupno za itav popreni presek:
A*f , net A f
(3.24)
Aw* , net Aw
(3.25)
*
Anet
A
(3.26)
gde su:
A*f ,net
Aw* ,net
*
Anet
Af
Aw
Af = b f t f
A*f , net = (b f n f ,1 d 0, f ) t *f
t *f
Aw = d tw
tw*
bf
b f n f ,1 d 0, f
tf
d
tw
d nw,1 d 0, w
Slika 3.22 - Ojaanje poprenog preseka kod statiki pokrivenog nastavka tapa
Naravno, kako u sluaju valjanih profila nema ojaanja, pri proraunu nastavaka aksijalno zategnutih tapova izraenih od valjanih profila ovaj korak moe da se izostavi.
U sluaju nastavaka koji se izvode pomou prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva,
pri odreivanju ojaanja poprenog preseka treba da se uzme u obzir redukcija sile zatezanja usled trenja izmeu kontaktnih (tarnih) povrina. Izraz za redukovanu silu (2.35) iz poglavlja 2 moe da se transformie na sledei nain:
333
m Fs , dop
n
= N t 1 0,4 1 = k red N t (3.27)
N tI, red = N t 0,4n1 m Fs , dop = N t 1 0,4n1
Nt
nuk
gde je n1 broj zavrtnjeva u prvom poprenom preseku (slika 2.52), a nuk ukupan potreban
broj zavrtnjeva (nuk=Nt / (mFs,dop)). Na slian nain moe da se modifikuje i izraz (2.36)
za odreivanje sile u neto preseku na mestu drugog reda zavrtnjeva (presek II-II, slika
2.52):
N tII,red
N t 1
= max
N 1
t
= k red N t
n1
n1 + n2
0,2
nuk
nuk
n1
n
0,4 2
nuk
nuk
(3.28)
Dakle, zbog prenoenja dela sile trenjem pre neto preseka dolazi do smanjenja sile zatezanja na mestu neto preseka, srazmerno sa faktorom redukcije (kred<1,0) koji, na osnovu
prethodnih izraza (3.27) i (3.28), moe da se napie u sledeem obliku:
k red
n1
1 0,4 n
uk
=
n1
n +n
1
0,2 1 2
nuk
nuk
za presek I - I
(3.29)
za presek II - II
(3.30)
Aw, p , net Aw
(3.31)
Ap , net A
(3.32)
(3.33)
(3.34)
334
Metalne konstrukcije
Ap , net Anet
(3.35)
gde su:
A f , p , net
Aw, p ,net
Ap , net
A f ,net
Aw, net
Anet
Kada se nastavak ostvaruje pomou visokovrednih zavrtnjeva sa punom silom prednaprezanja, kao i pri proraunu ojaanja tapa i pri dimenzionisanju podvezica potrebno je
da se uzme u obzir redukcija povrine, mnoenjem faktorom redukcije kred. U sluaju podvezica ovaj faktor treba da se odredi za neto presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva,
neposredno pre prekida materijala (presek J-J, slika 2.52).
A f dop
F f , dop
Aw dop
na rebru
nw
ukupno
Fw, dop
(3.36)
(3.37)
(3.38)
gde su nf i nw potreban broj zavrtnjeva, a Ff,dop i Fw,dop nosivost jednog zavrtnja na noici
odnosno rebru, respektivno.
U sluaju statiki pokrivenih nastavaka bez kompenzacije povrine u zoni nastavka,
potreban broj zavrtnjeva se odreuje na osnovu maksimalne sile koju moe da prenese merodavan neto popreni presek na mestu nastavka (3.23), pa prethodni izrazi (3.36) do
(3.38) treba da se transformiu na sledei nain:
nf
nw
A f , net dop
F f , dop
Aw, net dop
Fw, dop
(3.39)
(3.40)
(3.41)
335
x =
N c, f
Af , p
dop A f , p
N c, f
dop
(3.42)
za podvezice na rebru:
x =
N c, w
Aw, p
dop Aw, p
N c, w
dop
(3.43)
ukupno:
x =
Nc
N
dop Ap c
dop
Ap
gde su:
Af,p bruto povrina podvezica na noici,
Af,w bruto povrina podvezica na rebru,
Ap
ukupna bruto povrina podvezica,
Nc,f sila pritiska u noici,
(3.44)
336
Metalne konstrukcije
337
338
Metalne konstrukcije
=
gde su:
tmin
Nt
N
Nt
= t =
b, w, dop
Aw a " tmin b
debljina tanjeg elementa (slika 3.25a),
(3.45)
339
b
irina elementa,
b, w, dop doputeni normalni napon za sueone avove (videti poglavlje 2).
340
Metalne konstrukcije
Raspodela normalnih napona u poprenom preseku nosaa optereenog momentom savijanja je linearna. Zbog toga se i u podvezicama i u zavrtnjevima javlja linearna raspodela
naprezanja pri emu su naprezanja najvea u krajnjim vlaknima, a jednaka nuli na mestu
neutralne ose. I smiui naponi izazvani transverzalnom silom su neravnomerno raspodeljeni
po poprenom preseku nosaa. Najvei deo transverzalne sile prima rebro, dok pojasevi primaju samo njen mali deo, pa se pri proraunu nastavaka pretpostavlja da celokupnu transverzalnu silu prenose samo podvezice i zavrtnjevi na rebru. Takoe se pretpostavlja da je
raspodela ove sile na pojedine zavrtnjeve ravnomerna. Rezultujua sila u zavrtnjevima, od
kombinovanog dejstva razliitih uticaja, dobija se kao vektorski zbir pojedinih komponenata.
Kao i u sluaju montanog nastavka aksijalno optereenog tapa proraun moe da se
sprovede na dva naina:
prema zadatim presenim silama i
kao statiki pokriven nastavak.
S obzirom da kod nosaa u delu preseka sa jedne strane neutralne ose vladaju naponi
pritiska, a u delu sa druge strane naponi zatezanja, slabljenje preseka usled postojanja rupa
za zavrtnjeve u zoni nastavka treba da se uzme u obzir samo u zategnutoj noici nosaa.
Gubitak povrine poprenog preseka u zategnutom delu rebra na mestu rupa za zavrtnjeve
moe da se zanemari.
Slika 3.26 - Efekat ekscentrinog optereenja veze: a) rezultujue sile u zavrtnjevima (FR);
b) sile u zavrtnjevima usled dejstva momenta (Fi,M)
341
Uticaj smiue sile V=P koja deluje kroz teite spojnih sredstava razmatra se na isti
nain kao kod aksijalno optereenog tapa. Svaki zavrtanj prihvata istu silu, pa je:
FV = V / n = const.
(3.46)
gde su:
sila koja se javlja u jednom (svakom) zavrtnju usled smiue sile V,
FV
n
broj zavrtnjeva.
Usled momenta ekscentriciteta u zavrtnjevima se javljaju razliite sile u zavisnosti od
njihovih rastojanja do teita grupe zavrtnjeva, odnosno od vektora poloaja ri. Sile koje se
usled momenta ekscentriciteta javljaju u zavrtnjevima su upravne na vektor poloaja, a intenzitet im raste linearno sa rastojanjem od teita zavrtnjeva. Najoptereeniji su najudaljeniji zavrtnjevi. Vrednost sile u jednom, i-tom zavrtnju Fi , M , pod pretpostavkom o linearnoj raspodeli, moe da se izrazi u funkciji maksimalne sile
ljenijem zavrtnju, na sledei nain:
Fi , M = max FM
ri
max
(3.47)
rmax
gde su:
vektor poloaja posmatranog i-tog zavrtnja,
ri
rmax vektor poloaja najudaljenijeg zavrtnja (slika 3.26b).
Uslovi ravnotee horizontalnih i vertikalnih sila i momenata savijanja na mestu veze
(slika 3.26b) mogu da se napiu u sledeem obliku:
Fi ,M
xi
=0
ri
(3.48)
=0
Fi,M
zi
=0
ri
(3.49)
H = 0
V
M = 0
Fi ,M ri = M e = P e
(3.50)
Ako se u uslovu ravnotee momenata (3.50) sila u i-tom zavrtnju (Fi,M) zameni izrazom
(3.47) dobija se sila u najoptereenijem zavrtnju:
max
FM
ri2
rmax
= Me
max FM
= Me
rmax
.
ri2
(3.51)
Sila u i-tom zavrtnju moe da se odredi na slian nain, srazmerno njegovom rastojanju
od teita zavrtnjeva:
Fi ,M = M e
ri
.
ri2
(3.52)
342
Metalne konstrukcije
&
&
&
FR , max = FV + max FM .
(3.53)
Prethodna razmatranja vezana za ekscentrino optereene veze ostvarene pomou zavrtnjeva, mogu, uz isvesne izmene, da se primene i na nastavke i veze u zavarenoj izradi
(slika 3.27). Izmene prvenstveno potiu od razliite prirode spojnih sredstava (zavrtnjeva i
zavarivanja), kojima se ostvaruje nastavak.
Za razliku od veza ostvarenih zavrtnjevima, kod kojih se uticaji prenose skokovito (takasto), veze u zavarenoj izradi omoguavaju kontinualan prenos sila. I kod ovakvih nastavaka se pretpostavlja da su elementi koji se spajaju kruti, a da je ponaanje avova linearno
elastino. Ekscentrina sila P i u ovom sluaju moe da se zameni ekvivalentnim sistemom
sila koje deluju u teitu avova. Prema tome, redukcijom sile P na teite avova se dobijaju
smiua sila V=P i moment ekscentriciteta Me=Pe (slika 3.27). Tana raspodela sila u pojedinim avovima moe da se odredi iz uslova ravnotee (3.48) do (3.50). Meutim, moe se
pretpostaviti da smiuu silu V prihvataju samo vertikalni avovi, odnosno avovi ija je osa
paralelna sa pravcem delovanja sile V i eventualno kosi avovi kod kojih je vertikalna
projekcija sile u avu vea od horizontalne. Moment ekscentriciteta Me prihvataju svi avovi
srazmerno rastojanju od teita avova. Kao i kod zavrtnjeva, maksimalna sila u najudaljenijem avu moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
max
FM = M e
rmax
ri2
(3.54)
s tim da ri i rmax predstavljaju minimalna rastojanja pojedinih avova do teita avova, odnosno mogu da se odrede kao duine dui koje prolaze kroz teite avova i upravne su na
posmatrane avove (slika 3.27). Ukupni naponi u avovima se odreuju kao zbir napona
usled dejstva sile smicanja i momenta savijanja. Na primer, u sluaju veze prikazane na
slici 3.27, ako se pretpostavi da celokupnu smiuu silu V prihvataju samo vertikalni avovi ( a2 " 2 ), ukupan napon u ovom avu se odreuje na sledei nain:
VII =
(3.55)
343
If
I
Iw
I
(3.56)
(3.57)
gde su:
Mf
moment savijanja koji prenose noice,
Mw moment savijanja koji prenosi rebro,
If
moment inercije obe noice,
Iw
moment inercije rebra i
I
moment inercije itavog poprenog preseka.
Slika 3.28 - Odreivanje uticaja na mestu nastavka nosaa sistema proste grede
344
Metalne konstrukcije
Vf =V
Vw = V
I f /Sf
(3.58)
I /S
I w / Sw
I /S
(3.59)
gde su:
V
transverzalna sila na mestu nastavka,
Vf
deo transverzalne sile koju primaju noice,
Vw
deo transverzalne sile koju prima rebro,
S
statiki moment polovine poprenog preseka,
Sf
statiki moment noice,
Sw
statiki moment polovine rebra.
Za rebro nosaa odnos statikog momenta i momenta inercije moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
I w h 3t / 12 8 t h 3
2
=
= 0,666h
Sw
h t / 8 12 t h 2
(3.60)
gde je h visina nosaa. Prosean odnos I/S za ceo popreni presek iznosi:
(3.61)
Prema tome, kod nosaa izraenih od I-profila obrazovanih zavarivanjem deo transverzalne sile koji prihvata rebro iznosi:
Vw = V
0,666h
I w / Sw
=V
= 0,79V
0,835h
I /S
(3.62)
to znai da rebro prihvata oko 79% ukupne smiue sile V. Zbog toga moe da se usvoji
da celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro nosaa, to olakava postupak prorauna.
Poto se raspodela smiuih napona po visini nosaa vri po blagoj paraboli, prosena
vrednost smiueg napona ( sr = V / Aw ) se ne razlikuje mnogo od njegove maksimalne
vrednosti:
max =
V S
I tw
(3.63)
345
(3.64)
gde su:
nf,1 broj spojnih sredstava u jednom redu na noici (na mestu merodavnog poprenog
preseka),
d0,f prenik rupe za spojna sredstva na noici i
tf
debljina noice.
Prilikom odreivanja momenta inercije oslabljenog (neto) preseka nosaa (slika 3.29)
mogu da se zanemare pomeranje neutralne ose usled nesimetrinog slabljenja nosaa i
sopstveni moment inercije povrine 'A, bez veeg uticaja na tanost prorauna. Na osnovu ovakvih pretpostavki moment inercije neto preseka moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
I net
h tf
= I I = I A
2 2
(h t f )
= I A
.
4
(3.65)
M
dop
Wnet
(3.66)
gde je Wnet otporni moment neto poprenog preseka, koji u sluaju simetrinih I-nosaa
moe da se odredi na osnovu izraza:
346
Metalne konstrukcije
Wnet =
I net
h/2
(3.67)
Ako je napon prekoraen, odnosno ako uslov (3.66) nije zadovoljen treba da se izvri
ojaanje zategnute noice poprenog preseka. To se najee ostvaruje poveanjem debljine noice u zoni nastavka. U sluaju kombinovanog dejstva momenta savijanja i aksijalne
sile, normalni napon u neto preseku se dobija superpozicijom ovih uticaja. Ako je nastavak
izveden prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima treba da se uzme u obzir redukcija
sile zatezanja na mestu neto preseka. Nosai izraeni od valjanih profila se ne ojaavaju,
pa je stoga pri njihovom dimenzionisanju potrebno predvideti rezervu nosivosti na mestu
nastavka, kojom se kompenzuje slabljenje nosaa u zoni zatezanja. Meutim, najee je
mogue da se montani nastavak nosaa predvidi u zoni sa manjim uticajima (slika 3.16),
pa ojaanje nije potrebno. Ako je ipak neophodno da se montani nastavak postavi na
mestu maksimalnih uticaja, pri dimenzionisanju nosaa treba usvojiti vei popreni
presek:
W pot 1,20
M
.
dop
(3.68)
(3.69)
gde su:
(3.70)
Zavrtnjevi na noicama su, dakle, izloeni dejstvu aksijalnih sila zatezanja Nt,f ili pritiska Nc,f, pa njihov broj moe da se odredi kao kod nastavaka tapova, uz pretpostavku o
podjednakom ueu svakog zavrtnja u prijemu sile. Potreban broj zavrtnjeva na noicama
se izraunava iz uslova da je njihova nosivost vea od odgovarajue vrednosti sile koja deluje u njima:
n f , uk
Nt, f
F f , dop
N c, f
F f , dop
(3.71)
gde je:
n f , uk
F f , dop
347
Ako osim momenta savijanja na nosa deluje i aksijalna sila, broj zavrtnjeva na noicama se odreuje na osnovu sile u noicama, koja se odreuje na sledei nain:
N f = N f ,M N f ,N
(3.72)
gde su:
Nf,M sila u noicama usled momenta savijanja Mf , koja se odreuje prema izrazu (3.69),
Nf,N sila u noicama usled aksijalne sile zatezanja ili pritiska koja je proporcijalna povrini noice.
Iw
+V e .
I
(3.73)
348
Metalne konstrukcije
zavrtnju usled smiue sile (FV) i momenta savijanja (maxFM). Ako na nosa deluje i aksijalna sila, potrebno je da se uzme u obzir i komponenta u zavrtnju usled aksijalne sile (FN).
Proraun sila u zavrtnjevima zavisi od odnosa visine i irine veze. Kao visina veze usvaja se vertikalno rastojanja izmeu prvog i poslednjeg zavrtnja u redu (hmax=hn), dok je
irina veze bm jednaka horizontalnom rastojanju izmeu prvog i poslednjeg reda zavrtnjeva
sa jedne strane veze (slika 3.30a). Ukoliko je hn/bm 2 proraun sila u zavrtnjevima na
rebru nosaa se vri prema polarnom momentu inercije zavrtnjeva, a takvi nastavci se nazivaju iroki nastavci. U suprotnom, ako je hn/bm>2, moe da se sprovede uproen proraun prema ekvatorijalnom momentu inercije, a ovakvi nastavci se nazivaju visoki nastavci.
U oba sluaja, dimenzionisanje zavrtnjeva na rebru, odnosno kontrola njihove nosivosti, se
vri za najoptereeniji zavrtanj prema sledeem uslovu:
FR , max Fw, dop
(3.74)
gde su:
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru,
FR,max rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju, koja se odreuje prema 3.2.2.1 u sluaju prorauna prema polarnom momentu inercije, odnosno prema 3.2.2.2 u sluaju
prorauna prema ekvatorijalnom momentu inercije.
r
= M w n max
m
ri2
1
(3.75)
349
Ako se rezultujua maksimalna sila u zavrtnju podeli odgovarajuom povrinom poprenog preseka zavrtnja, koja je izloena smicanju (Av) ili pritisku po omotau rupe (Ab),
dobijaju se maksimalni napon smicanja, odnosno maksimalni napon pritiska po omotau
rupe:
max = M w
rmax
mn
Av ri
= M w
rmax
I v, p
(3.76)
i =1
b,max = M w
rmax
mn
Ab ri2
= M w
rmax
I b, p
(3.77)
i =1
gde su:
mn
mn
I b, p = Ab ri2
i =1
Wb, p =
I v, p
rmax
I b, p
rmax
Av m n 2
ri
rmax i =1
(3.78)
Ab m n 2
ri
rmax i =1
(3.79)
max =
M w
Wv , p
b, max =
M w
.
Wb, p
(3.80)
(3.81)
Na ovaj nain se izrazi za odreivanje napona u zavrtnjevima, kod nastavaka optereenih momentom savijanja, svode na slian oblik kao i za odreivanje napona u elementu
optereenom momentom savijanja.
Ukoliko je nastavak izloen dejstvu momenta savijanja M i smiue sile V maksimalna
rezultujua sila u zavrtnjevima na rebru, koja se javlja u najudaljenijim zavrtnjevima, moe da se odredi na sledei nain:
350
Metalne konstrukcije
&
&
&
FR , max = FV + max FM
(3.82)
V
.
nm
(3.83)
Ako pored pomenutih uticaja na mestu nastavka deluje i aksijalna sila pritiska ili zatezanja (N) u zavrtnjevima na rebru nosaa se javlja i komponenta sile usled dela aksijalne
sile Nw:
FN =
Nw
n m
(3.84)
(3.85)
FM , x = M w
max
FM , z = M w
z max
m n
ri2
i =1
(3.86)
x max
m n
ri2
i =1
(3.87)
Kako se pravci delovanja ovih komponenata poklapaju sa pravcima delovanja komponenata usled smiue, odnosno aksijalne sile, rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju
moe da se odredi i na osnovu izraza:
FR , max = ( FN + max FM , x ) 2 + ( FV + max FM , z ) 2 .
(3.88)
max FM
= max FM ,x = M w
z max
mn
zi2
i =1
351
(3.89)
hi
max FM
hmax
(3.90)
gde su:
hmax maksimalno vertikalno rastojanje izmeu najudaljenijih zavrtnjeva hmax=hn (slika
3.32b),
vertikalno rastojanje izmeu posmatranog i-tog zavrtnja i njemu simetrinog zavrthi
nja u odnosu na teite zavrtnjeva (slika 3.32b).
max FM
hmax
hi2
i =1
(3.91)
352
Metalne konstrukcije
= M w
hmax
n
m
i =1
(3.92)
hi2
hi2 =
i =1
(3.93)
n ( n 2 1) e 2
6
(3.94)
Kada se u izraz za odreivanje maksimalne sile (3.92) uvrste prethodni izrazi (3.93) i
(3.94), on moe da se napie u sledeem obliku:
max FM
= M w
hmax
n
m
i =1
hi2
M w 6 (n 1)
M
= w m
hmax m n ( n + 1) hmax
(3.95)
gde je m koeficijent pomou kojeg se obuhvata broj i raspored zavrtnjeva na rebru. Vrednosti koeficijenta m date su u tabeli 3.1 u funkciji od broja zavrtnjeva u redu n, broja redova m i rasporeda zavrtnjeva na rebru.
Kao u sluaju prorauna prema polarnom momentu inercije, deljenjem sile maxFM sa
odgovarajuom povrinom zavrtnja koja je izloena smicanju (Av) ili pritisku po omotau
rupe (Ab), dobijaju se maksimalni naponi smicanja i pritiska po omotau rupe:
max = M w
hmax
n
m Av
i =1
b, max = M w
hi2
hmax
n
m Ab
i =1
hi2
M w
M
m = w
Av hmax
Wv ,e
M w
M
m = w
Ab hmax
Wb, e
(3.96)
(3.97)
gde su:
Wv , e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na smicanje,
Wb, e ekvatorijalni otporni moment zavrtnjeva s obzirom na pritisak po omotau rupe.
Odgovarajue vrednosti ekvatorijalnih momenata inercije zavrtnjeva mogu da se odrede na sledei nain:
n
I v , e = m Av hi2 =
i =1
n
I b, e = m Ab hi2 =
i =1
2
Av hmax
2 m
(3.98)
2
Ab hmax
2 m
(3.99)
353
m
Raspored zavrtnjeva
m=1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
1,0000
1,0000
0,9000
0,8000
0,7143
0,6429
0,5833
0,5333
0,4909
0,4545
0,4231
0,3956
0,3630
0,3500
0,3309
0,3137
0,2982
0,2841
0,2714
0,2597
0,2490
0,2391
0,2300
0,2262
0,2137
0,2064
0,1995
0,1931
0,1871
Uporedan
m=2
m=3
0,5000
0,5000
0,4500
0,4000
0,3571
0,3214
0,2917
0,2667
0,2455
0,2273
0,2115
0,1978
0,1815
0,1750
0,1654
0,1569
0,1491
0,1421
0,1357
0,1299
0,1245
0,1196
0,1150
0,1131
0,1068
0,1032
0,09975
0,09655
0,09355
0,3333
0,3333
0,3000
0,2667
0,2381
0,2148
0,1944
0,1778
0,1636
0,1515
0,1410
0,1319
0,1210
0,1167
0,1103
0,1046
0,09941
0,09474
0,09048
0,08658
0,08300
0,07971
0,07667
0,07539
0,07123
0,06878
0,06650
0,06437
0,06237
m=4
m=2
Naizmenian
m=3
m=4
0,2500
0,2500
0,2250
0,2000
0,1786
0,1607
0,1458
0,1333
0,1227
0,1136
0,1058
0,09890
0,09074
0,08750
0,08272
0,07843
0,07456
0,07105
0,06786
0,06496
0,06225
0,05978
0,05750
0,05654
0,05342
0,05159
0,04988
0,04828
0,04677
1,0000
0,8000
0,6429
0,5333
0,4542
0,3956
0,3500
0,3137
0,2842
0,2597
0,2391
0,2215
0,2064
0,1931
0,1815
0,1711
0,1619
0,1536
0,1462
0,1394
0,1332
0,1275
0,1223
0,1176
0,1131
0,1090
0,1052
0,1016
0,09831
0,5000
0,4444
0,3750
0,3200
0,2784
0,2449
0,2188
0,1975
0,1800
0,1653
0,1528
0,1420
0,1327
0,1244
0,1172
0,1107
0,1049
0,09972
0,09500
0,09070
0,08678
0,08318
0,07986
0,07680
0,07397
0,07133
0,06888
0,06659
0,06444
0,5000
0,4000
0,3214
0,2667
0,2271
0,1978
0,1750
0,1569
0,1421
0,1299
0,1196
0,1108
0,1032
0,09655
0,09072
0,08556
0,08095
0,07681
0,07307
0,06968
0,06659
0,06377
0,06117
0,05877
0,05656
0,05451
0,05260
0,05081
0,04915
Ukoliko u nastavku na rebru deluju aksijalna sila Nw, transverzalna sila V i moment savijanja M w , rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju na rebru moe da se odredi na
osnovu sledeeg izraza:
354
Metalne konstrukcije
(3.100)
1
Fw, dop
6 M w
V 2 + Nw +
"
(3.101)
gde je:
" = hmax
n +1
h.
n 1
(3.102)
355
ljeni elini materijal. Kao i pri proveri napona u osnovnom materijalu na mestu nastavka, i
pri dimenzionisanju podvezica se uzima u obzir samo njihovo slabljenje na zategnutoj
noici. Dimenzije podvezica na pritisnutoj noici i na rebru se odreuju na osnovu bruto, a
na zategnutoj noici na osnovu neto povrine poprenog preseka (slika 3.34).
Proraun podvezica na noicama kod nastavaka nosaa ostvarenih zavrtnjevima prema
zadatim presenim silama (M i V) prikazan je u tabeli 3.2 sa oznakama u skladu sa slikom 3.34.
Tabela 3.2 - Proraun podvezica na noicama kod nastavaka nosaa
Proraun podvezica na zategnutoj noici
Obostrane podvezice (slika 3.34a)
t f , p ,t
N t, f
(b p ,1 + 2b p ,2 2n f ,1 d 0. f ) dop
t f , p,c
Af,p,t,net
Af,p,c
tf,p,t
tf,p,c
bp,1 i bp,2
bp
nf,1
d0,f
Vdop
N c, f
(b p ,1 + 2b p , 2 ) dop
t f , p ,t
N t, f
(b p n f ,1 d 0. f ) dop
t f , p ,c
N c, f
b p dop
NAPOMENE:
(1) Sile zatezanja Nt,f i pritiska Nc,f koje se javljaju u noicama nosaa usled momenta
savijanja, treba da se odrede prema izrazu (3.69).
(2)Ako na mestu nastavka deluje i aksijalna sila N, i ona mora da se uzme u obzir pri
proraunu podvezica. Raspodela aksijalne N sile se vri prema povrini, kao i kod
nastavaka tapova. Ukupni uticaji u noicama odreuju se superpozicijom aksijalnih sila
usled momenta savijanja i aksijalne sile. Pri tome treba voditi rauna o znaku aksijalne sile.
U sluaju aksijalne sile zatezanja Nt sile u noicama nosaa se odreuju na sledei nain:
- za zategnutu noicu
N t , f = M f / h + N t
- za pritisnutu noicu
N c, f = M f / h + N t
Af
A
Af
A
gde su Mf moment u noicama definisan izrazom (3.56), Af povrina jedne noice i h
krak sila, prema izrazu (3.70).
(3) Kada je nastavak nosaa izveden prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima sila u
zategnutoj noici moe da se redukuje prema izrazima (3.27) i (3.28).
356
Metalne konstrukcije
a)
b)
M
dop
V
(3.103)
(3.104)
dop
gde su:
M
moment savijanja koji deluje na mestu nastavka,
V
transverzalna sila koja deluje na mestu nastavka,
Wp,net otporni moment neto poprenog preseka podvezica na noicama i rebru,
Aw,p bruto povrina podvezica na rebru.
Visina podvezica na rebru (hp) se, uglavnom, usvaja prema raspoloivoj visini rebra, a
debljina podvezica (tw,p) moe da se odredi na osnovu prethodna dva uslova. Meutim,
debljina podvezica na rebru moe i da se pretpostavi, pa da se dokae da su prethodna dva
uslova zadovoljena.
Otporni moment neto poprenog preseka podvezica moe da se odredi na osnovu izraza:
W p , net =
I p , net
h / 2 + t f , p ,t
(3.105)
357
gde su:
Ip,net moment inercije neto poprenog preseka podvezica,
h
visina nosaa,
tf,p,t debljina podvezica na zategnutoj noici.
Moment inercije neto poprenog preseka podvezica na nosau Ip,net odreuje se na osnovu bruto poprenog preseka rebra i pritisnute noice i neto preseka zategnute noice,
prema izrazu:
Ip,net = Iw,p+If,p,net
(3.106)
gde su:
Iw,p moment inercije podvezica na rebru i
If,p,net moment inercije podvezica na noicama.
Kako se podvezice uvek postavljaju sa obe strane rebra, njihov moment inercije moe
da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
I w, p = 2 tw, p h 3p / 12 = tw, p h p3 / 6
(3.107)
(3.108)
(3.109)
Na osnovu prethodnih izraza, uz usvojenu visinu hp podvezica u skladu sa mogunostima konstruisanja nastavka, i prethodno odreene dimenzije podvezica na noicama (videti
tabelu 3.2), mogue je da se eksplicitno odredi potrebna debljina podvezica na rebru.
358
Metalne konstrukcije
3. Moment nosivosti podvezica i moment nosivosti zavrtnjeva moraju da budu vei ili
jednaki od momenta nosivosti nosaa.
Prvi uslov u matematikom obliku moe da se formulie na sledei nain:
A f , p ,t , net A f , net
(3.110)
Af , p,c Af
(3.111)
Aw, p Aw
(3.112)
+ Aw
(3.113)
gde su:
A f , p , t , net neto povrina podvezica na zategnutoj noici,
Af , p,c
Aw, p
A f , net
Af
Aw
(3.114)
(3.115)
(3.116)
gde su:
nf,uk ukupan broj zavrtnjeva na noici sa jedne strane nastavka,
nw,uk ukupan broj zavrtnjeva na rebru sa jedne strane nastavka,
Ff,dop nosivost zavrtnja na noici na smicanje,
Fw,dop nosivost zavrtnja na rebru na smicanje.
Trei uslov, zapravo predstavlja dva uslova, jedan koji se odnosi na podvezice i jedan
koji se odnosi na zavrtnjeve:
M p M nos = Wnet dop
(3.117)
(3.118)
gde su:
M p moment nosivosti podvezica,
Mb
359
Kako je moment nosivosti podvezica direktno proporcionalan njihovom otpornom momentu, nosivost podvezica moe da se proveri pomou otpornog momenta. Dakle, treba
pokazati da je neto otporni moment podvezica vei ili jednak od neto otpornog momenta
nosaa, i to kako pojedinano za noice i rebro, tako i ukupno za itav nosa:
W f , p , net W f , net
(3.119)
Ww, p Ww
(3.120)
(3.121)
gde su:
W f , p , net neto otporni moment podvezica na noicama (slabljenje se uzima u obzir samo
W f , net
Ww, p
noici),
bruto otporni moment podvezica na rebru,
Ww
W p , net
Wnet
(3.122)
M b, w M w
(3.123)
gde su:
Mb,f moment nosivosti zavrtnjeva na noicama,
Mb,w moment nosivosti zavrtnjeva na rebru,
moment nosivosti noica,
Mf
Mw moment nosivosti rebra.
Ispunjenjem uslova (3.114) istovremeno se zadovoljava i uslov u pogledu momenta nosivosti zavrtnjeva na noicama (3.122). to se tie momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru
nosaa, ukoliko je zadovoljen uslov (3.115) ne znai da je istovremeno ostvaren zahtev u
pogledu momenta nosivosti zavrtnjeva na rebru (3.123). Kod dokaza nosivosti zavrtnjeva
na rebru nosaa postoje dva razliita postupka prorauna, jedan koji se primenjuje za obine zavrtnjeve i visokovredne zavrtnjeve bez sile prednaprezanja i drugi koji se primenjuje
u sluaju prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva. Razlika u proraunu potie od razliitog ponaanja prednapregnutih i neprednapregnutih zavrtnjeva.
Kod obinih i neprednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva potrebno je da se proveri
nosivost zavrtnjeva na smicanje i pritisak po omotau rupe. Ako se ima u vidu linearna
raspodela normalnog napona izazvanog dejstvom momenta savijanja, izraz (3.123) moe
da se transformie na sledei nain:
360
Metalne konstrukcije
Wv
hn / 2
d /2
dop Ww
dop
h/2
h/2
(3.124a)
Wb
hn / 2
d /2
b, dop Ww
dop
h/2
h/2
(3.124b)
gde su:
Wv
otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
Wb
otporni moment zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotau rupe,
Wdop doputeni smiui napon za zavrtnjeve,
Vdop doputeni normalni napon za osnovni materijal,
Vb,dop doputeni napon pritiska po omotau rupe za osnovni materijal,
h
visina nosaa,
d
visina rebra,
hn
vertikalno rastojanje izmeu najudaljenijih zavrtnjeva na rebru hn=hmax (slika
3.32b).
Ako se u prethodnim izrazima (3.124) otporni momenti zavrtnjeva na rebru i otporni
moment rebra izraze u funkciji odgovarajuih momenata inercije dobija se:
I v hn / 2
I
d /2
dop w
dop
hn / 2 h / 2
d /2 h/2
(3.125a)
I b hn / 2
I
d /2
b, dop w
dop
hn / 2 h / 2
d /2 h/2
(3.125b)
Ib I w
dop
(3.126a)
dop
dop
b, dop
(3.126b)
dop
dop
(3.127a)
mb I b,1 I w
dop
361
(3.127b)
b, dop
gde su:
potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
mv
Iv,1
ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na smicanje,
mb
potreban broj redova zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak po omotau rupe,
Ib,1
ekvatorijalni moment inercije jednog reda zavrtnjeva na rebru s obzirom na pritisak
po omotau rupe.
Konano, potreban broj redova zavrtnjeva na rebru moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
I w dop
mv =
I v ,1 dop
.
m = max
mb = I w dop
I b,1 b, dop
(3.128)
M b, w = Fs, dop
ri2
i =1
rmax
(3.129)
hi2
M b, w = m Fs, dop i =1
hmax
(3.130)
gde su:
m
broj redova zavrtnjeva na rebru,
Fs,dop nosivost prednapregnutog visokovrednog zavrtnja na proklizavanje.
Ovako sraunat moment nosivosti zavrtnjeva na rebru mora da bude vei od momenta
nosivosti rebra koji treba da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
M w = Ww dop
d /2
d
= Ww dop .
h/2
h
(3.131)
362
Metalne konstrukcije
w =
M
b, w, dop = k dop
Ww
363
(3.132)
gde su:
M
Ww
moment savijanja,
otporni moment sueonih avova, koji je jednak otpornom momentu poprenog
preseka (Ww=W),
k
koeficijent koji zavisi od kvaliteta sueonih avova ( k 1 ),
Vb,w,dop doputeni napon za sueone avove (videti poglavlje 2).
Pri izradi ovakvih nastavaka na noicama treba primeniti polazne i zavrne ploice za
zavarivanje. Prelaz sa jedne debljine noice na drugu treba da bude blag i obraen, kako bi
se izbegle neeljene koncentracije napona.
Raspodela presenih sila na pojedine delove poprenog preseka, kod nastavka pomou
ugaonih avova i podvezica (slika 3.35b), vri se na isti nain kao i kod nastavka ostvarenog zavrtnjevima: moment savijanja se deli srazmerno momentima inercije, normalna sila
srazmerno povrini, a celokupnu transverzalnu silu prihvata rebro. Usled promene toka sila dolazi do koncentracije napona u presecima 1-1 i 2-2. Ovakvi nastavci su neracionalni
jer zahtevaju dodatni materijal (podvezice), a mogu da se primenjuju samo kod konstrukcija napregnutih statikim optereenjem, jer kod dinamiki napregnutih konstrukcija, usled
zavarivanja poprenim ugaonim avovima koji su upravni na tok sila zatezanja dolazi do
znatnog smanjenja otpornosti nosaa na zamor.
Na slici 3.35c je prikazan nastavak dobijen kombinacijom prethodna dva sluaja. Kako
ugaoni avovi imaju manju krutost od sueonih, to moe da doe do koncentracije napona
u sueonom avu na zategnutoj noici. Ovakva reenja se primenjuju samo kod konstrukcija napregnutih statikim optereenjem. Kod dinamiki optereenih konstrukcija ovakvim
detaljima konstruisanja se znatno umanjuje otpornost na zamor.
Kod nastavka sa eonom ploom i ugaonim avovima (slika 3.35d), prenoenje sila sa
jednog na drugi deo nosaa se vri indirektno preko eone ploe. Debljina eone ploe zavisi od debljine ava (dplt1,5aw). Zbog lamelarnog cepanja treba izbegavati debele eone
ploe. Normalni napon u ugaonim avovima se odreuje na osnovu otpornog momenta
svih ugaonih avova, koji se po pravilu postavljaju du itavog obima nosaa:
w =
M
w, dop
Ww
(3.133)
gde je Ww otporni moment ugaonih avova, a w,dop doputeni napon za ugaone avove
(videti poglavlje 2).
364
Metalne konstrukcije
Nain konstruktivnog oblikovanja veze dva nosaa pod uglom zavisi od raspoloive
konstruktivne visine konstrukcije. Ako raspoloiva visina nije ograniena, veza se ostvaruje ukrtanjem nosaa, odnosno direktnim oslanjanjem jednog nosaa na drugi, to je i najjednostavnije reenje (slika 3.37a). Meutim, ukoliko je konstruktivna visina ograniena,
to je ei sluaj, vezivanje se vri tako da gornje noice nosaa lee u istoj ravni (slika
3.37b). Kod izrazito malih konstruktivnih visina moe se izvriti uputanje nosaa (slika
3.37c), koliko to dozvoljavaju funkcionalni uslovi (na primer postavljanje kolovozne table
ili ina kod mostova).
365
Optereenje se kod sistema nosaa vezanih pod uglom prenosi sa nosaa nieg na nosae vieg reda. Kod mostovskih konstrukcija (slika 3.36b), poduni nosai predstavljaju nosae najnieg reda koji svoje reakcije predaju poprenim nosaima (nosai vieg reda), a
366
Metalne konstrukcije
ovi pak optereuju glavne nosae koji su nosai najvieg reda. Tok prorauna je analogan
nainu prenoenja optereenja: prvo se raunaju poduni nosai, a na kraju glavni nosai.
Za sisteme nosaa sa rotiljnim dejstvom ne moe se unapred znati koji su nosai vieg reda, a koji nieg reda. Uticaji u ovakvim sistemima zavise od odnosa krutosti pojedinih elemenata i mogu da se odrede pomou poznatih postupaka Teorije konstrukcija, uz analizu
sistema sastavljenog od svih nosaa.
Sa statikog aspekta veze pod uglom mogu da budu krute (prenose moment savijanja i
transverzalnu silu), ili zglobne (prenose samo transverzalnu silu). U praksi se, meutim, iz
razloga jednostavnijeg konstruktivnog oblikovanja ne javljaju idealno zglobne veze, ve
su one optereene i momentom usled ekscentrinog vezivanja, pa se moe rei da poseduju izvesan, mali stepen ukljetenja (elastino ukljetenje). Ni krute veze ne mogu uvek
da budu idealne, jer je mogue malo obrtanje preseka na mestu veze.
Kao i sve ostale veze u elinim konstrukcijama i veze pod uglom se ostvaruju pomou
svih konvencionalnih spojnih sredstava, dakle pomou zavrtnjeva i zavarivanjem.
367
Kada se vri zasecanje noice nosaa, mora da se kontrolie naprezanje nosaa u oslabljenom preseku na najudaljenijem mestu od oslonca (presek 1-1, slika 3.40).
U oba sluaja, zaseeni presek 1-1 napregnut je momentom savijanja Me=Ve i transverzalnom silom V. Geometrijske karakteristike jednostrano i obostrano zaseenih nosaa
mogu da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 3.3.
Kontrola normalnih napona u oslabljenom preseku 1-1 se vri na osnovu sledeeg izraza:
Me
V e
=
dop .
W y , min W y , min
(3.134)
368
Metalne konstrukcije
Slika 3.40 - Nain zasecanja i dijagrami napona kod jednostrano i obostrano oslabljenih
poprenih preseka nosaa
A = h1 t w
A = t w h1 t f + b f t f
Rastojanje od teita do pritisnute ivice nosaa - hc
hc = h1
tf
h1 t w h1 t f
2
2
A
hc =
h1
2
t w ( h1 t f ) 3
b f t f t w ( h1 t f ) h1 2
+
Iy =
12
A
2
Otporni moment poprenog preseka - Wy
W y ,min =
Iy
Iy =
Wy =
hc
Iy
hc
t w h13
12
t w h12
6
Sy =
t w hc2
2
Sy =
t w h12
4
V
tw ( h1 t f )
(3.135)
V
t w h1
(3.136)
369
Kako se u istom preseku (1-1) javljaju znaajna transverzalna sila i moment savijanja,
potrebno je da se izvri i kontrola uporednih napona prema poznatom izrazu:
u = 2 + 3 2 dop .
(3.137)
Osim dva prethodno navedena naina vezivanja nosaa pod uglom, sa relativno velikim ekscentricitetom (slika 3.38) i sa zasecanjem noica (slika 3.39a), veze pod uglom
mogu da se ostvare sa znatno manjim ekscentricitetom i bez zasecanja noica, ako se
nosa upusti (slika 3.39b), ili ako se vezuje za stub (slika 3.41).
Princip prorauna ovakvih veza zasniva se na proveri svih elemenata veze koji su neophodni za prenoenje sile sa jednog na drugi nosa. Dakle, mora da se proveri veza prikljunog lima i prikljune povrine (rebro oslonakog nasaa ili noica stuba), zatim stanje
napona u samom prikljunom limu i veza prikljunog lima sa rebrom nosaa.
Usled smaknutog poloaja prikljunog lima u odnosu na osovinu rebra nosaa javlja se
moment torzije (MT), koji optereuje kako prikljuni lim tako i njegovu vezu sa priklju-
370
Metalne konstrukcije
nom povrinom. Osim toga, usled neizbenog ekscentriciteta, javlja se i moment savijanja
(Me). Dakle, uticaji koji deluju na prikljuni lim su MT, Me i V (slika 3.42).
(3.138)
Me =V e
(3.139)
Kako su horizontalni avovi veoma kratki njihov uticaj na nosivost avova na savijanje
moe da se zanemari. Maksimalan normalni napon usled momenta ekscentriciteta se javlja
u taki 1 i moe da se odredi na osnovu izraza:
n=
Me
Ww
(4.140)
V
Aw, v
VII,V =
371
(4.141)
MT
Ww , T
(4.142)
(3.143)
Uticaji smiuih napona usled momenta torzije su mali, pa, uglavnom, mogu da se zanemare.
max =
Me
V e
.
=
W p t p h 2p / 6
(3.144)
V =
V
.
t p hp
(3.145)
Torzioni moment takoe izaziva smiue napone koji, po teoriji torzije uskog pravougaonog preseka, imaju sledeu vrednost:
T =
M T V (t p + t w ) / 2
=
WT
h p t 2p / 3
(3.146)
u = 2 + 3 ( V + T ) 2 dop
(3.147)
Kao i u sluaju avova, smiui naponi usled momenta torzije su mali pa mogu da se
zanemare.
372
Metalne konstrukcije
V
1
6 Me
6e
V2 +
1+
=
Fdop
h
F
h
dop
(3.148)
gde su:
h
visina prikljunog nosaa,
Fdop nosivost zavrtnja u smiuem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop (2.34)).
Za pretpostavljeni raspored i broj zavrtnjeva treba da se sprovede kontrola nosivosti
najoptereenijeg zavrtnja prema sledeim izrazima:
2
V
n
max FM
(3.149)
(3.150)
M e hn
nr
hi2
1
Me
m .
hn
(3.151)
373
Kod ovakvih veza usled centrinog postavljanja podvezica, izbegnut je moment torzije.
Proraun je analogan prethodnom, s tim da su smiui naponi izazvani iskljuivo transverzalnim silama. Osim toga, pri proraunu zavrtnjeva treba uzeti u obzir da su oni u ovakvim
vezama dvoseni. Pri proraunu ovakvih veza, osim ve pomenutih kontrola, neophodno
je izvriti proveru nosivosti podvezica koje su optereene transverzalnom silom V i momentom ekscentriciteta Me=Ve. Veza prikljunog lima moe da se prorauna uz pretpostavku da vertikalni avovi prenose transverzalnu silu, a horizontalni avovi prenose sile
koje se dobijaju kao spreg sila od momenta ekscentriciteta. U tom sluaju naponi u avovima treba da se odrede na sledei nain:
VII =
VII =
V
2 a1 " 1
V e /( h 2 t f )
2 a2 " 2
za vertikalne avove
(3.152)
za horizontalne avove
(3.153)
gde je h visina a tf debljina noica nosaa, dok su a1 i " 1 , odnosno a2 i " 2 dimenzije vertikalnih i horizontalnih ugaonih avova (slika 3.45).
374
Metalne konstrukcije
za ugaonika sa prikljunom povrinom, zavrtnjevi serije 2. Proraun veze mora da obuhvati kontrolu svih elemenata pomou kojih se vri prenoenje sila u vezi.
V
nm
max FM , x
(3.154)
M e zmax
mn
(3.155)
ri2
i =1
max FM , z
M e xmax
mn
ri
(3.156)
i =1
gde su m i n broj redova zavrtnjeva serije 1 i broj zavrtnjeva u jednom redu, respektivno.
Rezultujua sila u maksimalno optereenom zavrtnju serije 1 dobija se kao vektorski zbir
ovih komponenata, prema sledeem izrazu:
FR , max =
(3.157)
375
i mora da bude manja ili jednaka od nosivosti zavrtnja serije 1 u smiuem spoju Fdop.
Slika 3.47 - Sile u najoptereenijem zavrtnju serije 1 kod: a) irokih veza, b) visokih veza
Ako je veza visoka to je najei sluaj (za prijem transverzalne sile najee je dovoljan samo jedan red zavrtnjeva serije 1) moe da se zanemari vertikalna komponenta u zavrtnju usled momenta ekscentriciteta. Tada rezultujua sila u najoptereenijem zavrtnju
treba da zadovolji sledei uslov:
FR ,max = FV2 + max FM2 Fdop
(3.159)
gde je:
max FM
= max FM , x =
M e z max
n
m
i =1
(3.160)
zi2
dok se FV odreuje kao i kod irokih veza, prema izrazu (3.154), a m je broj redova zavrtnjeva.
Me V e
=
dop
Wnet Wnet
(3.161)
V
dop
Anet
(3.162)
376
Metalne konstrukcije
u = 2 + 3 2 dop
(3.163)
gde su:
Anet neto povrina poprenog preseka prikljunih ugaonika na mestu zavrtnjeva serije 1,
Wnet neto otporni momenat poprenog preseka ugaonika,
U tabeli 3.4 prikazani su tipini prikljuni ugaonici koji se najee koriste u praksi, sa
standardnim zavrtnjevima i uobiajenim poloajima rupa. Primenom ovih ugaonika sa odgovarajuim zavrtnjevima i poloajem rupa, najee su ispunjeni naponski uslovi definisani izrazima (3.161) do (3.163).
Tabela 3.4 - Uobiajeni prikljuni ugaonici
Ugaonik
Zavrtanj
Poloaj rupa
c1
c2
c3
L90x90x9
M16
50
L100x100x10(12)
M20
60
L120x120x12
M24
70
L150x75x9
M16
50
60
50
L180x90x10(12)
M20
60
70
60
L200x100x12
M24
70
80
60
377
M e,1 =
V
e1
2
(3.164)
M e,2 =
V
e2 .
2
(3.165)
Uticaj momenta M e,1 na upanje zavrtnjeva serije 2 (slika 3.49b), moe da se zanemari, jer su ugaonici vrlo deformabilni.
Usled momenta M e,2 dolazi do obrtanja veze u ravni prikljune povrine, usled ega
se javlja horizontalna komponenta smiue sile u zavrtnjevima serije 2 (slika 3.49c). Ovaj
moment se uravnoteava silom pritiska Nc, koja deluje u teitu kontaktne povrine
izmeu ugaonika (AC) i rebra nosaa, i smiuim horizontalnim silama u zavrtnjevima
(slika 3.49d). Kontaktna povrina je pravougaonik visine hC i irine bC (slika 3.49). Sila Nc
deluje u teitu ovog pravougaonika, ali njen poloaj nije unapred poznat, jer hC mora da
se pretpostavi. irina kontaktne povri bC moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza
(slika 3.50):
bC = 1,58 t + 0,423 r "
(3.166)
gde je t debljina prikljunog ugaonika, r poluprenik zaobljenja, a " zazor koji treba da
bude manji ili jednak od 10 mm.
Sila u i-tom zavrtnju usled dejstva momenta M 2 moe da se odredi pomou sledeeg
izraza:
H
= M2
FMi
zi
zi2
gde je zi rastojanje od mesta dejstva sile Nc do mesta i-tog zavrtnja (slika 3.49c).
(3.167)
378
Metalne konstrukcije
H = 0
N c = Fi ,M , x = M e,2
i =1
zi
i =1
n
(3.168)
zi2
i =1
= 0 N c = M e,2 =
M e,2
Nc
(3.169)
(3.170)
odnosno,
hC = 2h 3
M e,2
Nc
(3.171)
gde je h visina prikljunog ugaonika, a krak unutranjih sila (slika 3.49d). Ukoliko dobijena vrednost visine kontaktne povrine hC ne odgovara pretpostavljenoj, treba ponoviti
iteraciju. Kada se, konano, odredi vrednost visine hC, mogu da se odrede i kontaktna sila
pritiska Nc i sila u najoptereenijem zavrtnju. Kontaktni napon pritiska izazvan silom pritiska Nc mora da zadovolji sledei uslov:
Nc
Nc
=
dop .
AC hC bC
379
(3.172)
V
Fdop
2n
(3.173)
gde je n broj zavrtnjeva serije 2 na jednom ugaoniku. Obino je broj zavrtnjeva serije dva
dva puta vei od broja zavrtnjeva serije 1.
Ukoliko se veza nosaa ostvaruje samo sa jedne strane (slika 3.51a), zavrtnjevi serije 2
su jednoseni. Meutim, u sluaju obostranih veza (slika 3.51b), zavrtnjevi serije 2 su dvoseni i prihvataju transverzalne sile, odnosno reakcije dva susedna nosaa. Kod ovakvih
veza, u sluaju neprednapregnutih zavrtnjeva, pri proraunu zavrtnjeva serije 2 treba
izvriti sledee kontrole:
Slika 3.51 - Veza nosaa pod uglom: a) sa jedne strane; b) sa obe strane
V1
Fv
2n
(3.174a)
FV ,2 =
V2
Fv
2n
(3.174b)
- kontrola pritiska po omotau rupe prikljune povrine, koja prihvata obe reakcije:
FV =
V1 + V2
Fb
2n
(3.175)
380
Metalne konstrukcije
gde su:
V1 i V2 reakcije odgovarajuih nosaa,
Fv
nosivost zavrtnja serije 2 na smicanje po jednoj ravni smicanja (m=1),
nosivost zavrtnja serije 2 na pritisak po omotau rupe.
Fb
U zgradarstvu se esto za prijem reakcija manjeg inteziteta primenjuju veze sa prikljunim ugaonikom koji je zavaren za rebro nosaa (slika 3.52). Prethodna razmatranja vae i
za ovakve veze, s tim da postoji izvesna razlika u proraunu spoja ugaonika sa rebrom nosaa, koja je proistekla iz razliitog naina vezivanja. Pretpostavlja se da ukupnu transverzalnu silu prihvata vertikalni av, dok momenat ekscentriciteta prenose horizontalni avovi. Kontrola napona u ugaonim avovima vri se na sledei nain:
VII =
V
w, dop
a1 " 1
u =
R
w,dop
a2 " 2
za vertikalni av
za horizontalne avove
(3.176)
(3.177)
gde su a1 "1 i a2 " 2 debljina i duina vertikalnih, odnosno horizontalnih ugaonih avova,
a R rezultujua sila koja se javlja u horizontalnim avovima usled momenata ekscentriciteta (Me,1 i Me,2), koja moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
2
V
V e1 V e2
2
2
R=
+
= e1 + e2
h
h
h
(3.178)
381
382
Metalne konstrukcije
V
Fdop
(3.179)
gde je Fdop nosivost zavrtnja u smiuem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop (2.34)).
Na osnovu usvojenog broja zavrtnjeva, uz potovanje njihovog minimalnog meusobnog rastojanja, moe da se odredi potrebna visina eone ploe h p (slika 3.54b):
h p 4 d 0 + 3 d 0 ( n1 1) = (1 + 3 n1 ) d 0
(3.180)
gde su:
d0 prenik rupe za zavrtanj,
n1 broj zavrtnjeva u jednom redu (najee je n1=n/2).
Osim toga, visina eone ploe mora da bude dovoljna kako bi se obezbedilo unoenje
transverzalne sile u rebro nosaa, odnosno mora da zadovolji i sledei uslov:
hp
dop t w
(3.181)
gde je tw debljina rebra nosaa, a Wdop doputeni smiui napon za osnovni materijal od kojeg je izraen nosa. Za visinu eone ploe se usvaja vea od ove dve vrednosti.
Kontrola napona u ugaonim avovima vri se na osnovu sledeeg izraza:
V
w, dop
2 hp a
VII =
(3.182)
gde je a debljina ugaonih avova , a Vw,dop doputeni napon za ugaone avove. Mogue je,
meutim, postaviti i inverzni problem, odnosno odrediti potrebnu debljinu ava a:
a
V
.
2 h p w,dop
(3.183)
Ukoliko je ovako sraunata debljina ugaonih avova vea od maksimalne, odnosno ako
uslov (3.181) nije zadovoljen, mora da se povea visina ploe. Potrebna visina eone ploe, s obzirom na nosivost ugaonih avova, moe da se odredi na osnovu uslova:
hp
V
2 a w,dop
(3.184)
383
Ukoliko je nosa zaseen, kontrola napona na ovom delu nosaa (presek 1-1) treba da
se sprovede kao kod veza sa prikljunim limom.
Neka od moguih reenja zglobnih veza sa eonom ploom su prikazana na slici 3.56.
Uobiajene dimenzije eonih ploa prikazane su u okviru tabele 3.5.
Tabela 3.5 - Uobiajene dimenzije eonih ploa >mm@@
Zavrtanj
M16
M20
M24
60
80
100 120
80
100 120 150 100 120 150
w
160 180
200
n1=1 120 140 160
200 220 250
n1=2 120 140 160 180 160 180 200
bp
n1=3 120 140 160 180 160 180 200 230 200 220 250
160 180 200 230 200 220 250
n1=4
200 220 250
n1=5
10
10
10
tp
bp irina eone ploe; tp debljina eone ploe; w razmak zavrtnjeva
200
300
300
300
300
Ako se pri montai nosa bono ubacuje izmeu postojeih podvlaka ili stubova, tada
je potrebno da nosa bude krai od svetlog otvora " 0 za:
" =
b 2p
2" 0
+ 2 mm
(3.185)
384
Metalne konstrukcije
Pomou eonih ploa mogu vrlo efikasno da se ostvare i kose veze pod uglom (slika
3.58a). Pri konstruisanju ovakvih veza neophodno je voditi rauna o poloaju zavrtnjeva
na otrougaonoj strani veze, kako bi se obezbedila njihova ugradnja. Minimalno rastojanje
zavrtnjeva od veze rebra x zavisi od ugla D pod kojim se vezuju nosai i duine zavrtnja "
(slika 3.58b):
x l ctg + (10 20) mm .
(3.186)
385
386
Metalne konstrukcije
max =
Me
V
+
dop
Wnet Anet
(3.187)
( " 2d 0 ) t 2
.
6
(3.188)
(3.189)
387
Me
(3.190)
gde je K krak sprega sila (slika 3.60). Pri proraunu zavrtnjeva treba voditi rauna o tome
da su oni napregnuti na smicanje i na zatezanje. U jednom zavrtnju deluju sledee sile:
Fv =
V
n
(3.191)
Ft =
Nt
.
n
(3.192)
Proraun veza kod kojih se, umesto zavrtnjevima, ugaonik vezuje za prikljunu povrinu zavarivanjem pomou ugaonih avova, razlikuje se u sledeem:
pri kontroli napona u ugaoniku rauna se sa bruto presekom, ije geometrijske
karakteristike mogu da se odrede na sledei nain:
W=
" t2
;
6
A = "t
(3.193)
pri kontroli veze ugaonika za prikljunu povrinu (slika 3.61) moe se pretpostaviti
da vertikalni avovi prenose itavu smiuu silu V, a da se moment ekscentriciteta
prenosi pomou horizontalnih avova, pa treba pokazati da je:
VII =
n=
V
w,dop
2ah
Me / h
w,dop
2a"
u vertikalnim avovima
(3.194)
u horizontalnim avovima.
(3.195)
Ako se raspolae dovoljnom visinom, na primer kod veza nosaa sa stubom, veze mogu da se izvedu pomou stolice u vidu pljoteg elinog lima (slika 3.62). Povoljnost
ovakvih veza je to se precizno moe definisati poloaj rezultante V. I kod ovakvih veza
neophodno je da se izvri vezivanje rebra nosaa za prikljunu povrinu, u cilju spreavanja skliznua ili bonog preturanja nosaa. Ovo moe da se ostvari pomou prikljunog lima ili eone ploe.
388
Metalne konstrukcije
Pri proraunu ovakvih veza treba voditi rauna o unoenju sile u rebro nosaa. Ukoliko
rebro nije sposobno da prihvati reakciju, potrebno je predvideti ukruenja (slika 3.62a) ili
ojaati oslonaku noicu (slika 3.62b).
Kada se dimenzionie ovakva veza potrebno je da se obezbedi pravilno unoenje sile u
rebro nosaa i da se proveri veza stolice sa prikljunom povrinom. Unoenje sile u rebro
nosaa ostvaruje se na razliite naine, u zavisnosti od toga da li je postavljeno ukruenje
ili ne. Ovde e biti razmotrena oba sluaja, dakle za nosa sa i bez ukruenja.
Na slici 3.63 je prikazan tok sila pri unoenju reakcije u rebro nosaa bez ukruenja.
Pretpostavlja se da je pritisak na kontaktnoj povrini ravnomerno rasporeen, odnosno
D = const . Dimenzije kontaktne povrine se odreuju na sledei nain:
a x 1,25 (t f + r )
(3.196)
a y = tw + 1,46 r + 3,46 t f
(3.197)
gde su:
ax duina dodira nosaa i stolice u pravcu ose nosaa.
ay duina krutog oslanjanja, odnosno aktivna irina oslonca,
tw debljina rebra nosaa,
tf debljina noice nosaa i
r poluprenik zaobljenja (slika 3.63).
Dakle, mora biti zadovoljen sledei uslov:
c =
V
dop
A
(3.198)
389
(3.199)
Tok sila pri njihovom prelasku sa kontaktne povrine u rebro nosaa je linearan (slika
3.63). Minimalna irina rebra " T na kojoj se vri unoenje sile iznosi:
(3.200)
Pri odreivanju minimalne irine ne uzima se u obzir deo rebra ija je debljina, usled
valjanja, vea od debljine rebra tw, ve se smatra da je kritian presek na zavretku krivine
r gde je debljina najmanja. Maksimalni normalan napon u rebru je:
V
i ,dop .
" T tw
(3.201)
Doputeni napon izvijanja i,dop dobija se na osnovu duine izvijanja " i = 0,75 d ,
gde je d visina rebra, i poluprenika inercije i = 0,289tw, prema krivoj izvijanja C.
Kod reakcija veeg intenziteta neophodno je da se postave ukruenja za prijem oslonake reakcije i njeno ravnomerno unoenje u rebro nosaa (slika 3.64).
Kontaktna povrina je u ovom sluaju znatno vea (slika 3.64), jer nema ogranienja u
pogledu irine i duine krutog oslanjanja. irina oslonca ax je jednaka duini dodira stolice
i nosaa (bez ogranienja), dok je duina krutog oslonca ay jednaka irini noice nosaa
(bf), ako je irina stolice vea od irine noice nosaa (slika 3.64b), odnosno bf 2u, ako je
noica preputena (slika 3.64c).
Kao u prethodnom sluaju, u pogledu kontaktnog napona mora da bude zadovoljen uslov (3.198). Granina sila koja se moe uneti u rebro kod ovakve veze je znatno vea u odnosu na vezu bez ukruenja, jer u njenom unoenju, osim rebra nosaa, uestvuju i ukruenja, pa je:
390
Metalne konstrukcije
V
i ,dop
Aeff
(3.202)
(3.203)
I eff
Aeff
(3.204)
V (bs c )
(2 bs + ts )
F2 = F1
3 (bs + c )
.
2 (2 hs + c )
(3.205)
(3.206)
Dakle, naprezanje se javlja u pravcu ava i upravno na njega, a kontrola avova treba
da se izvri na osnovu poznatih pravila za njihovo dimenzionisanje.
Primena veza pod uglom pomou stolice je dosta esta u elinim konstrukcijama. Prikazano je samo par osnovnih tipova veze sa stolicama, na osnovu kojih je objanjen nain
391
funkcionisanja i proraun ovakvih veza. U praksi se, meutim, javlja niz modifikacija
ovakvih veza, kako bi se odgovorilo konkretnim uslovima i zahtevima. Kod visokih nosaa (slika 3.66) stolica moe da se smesti unutar visine nosaa, uz malo zasecanja rebra.
Prednost ovakve veze je u tome to stolica, koja je unutar gabarita nosaa, ne smeta
prilikom oblaganja stubova. irina podvlake na slici 3.66 je vea od irine stuba, to ostav-
392
Metalne konstrukcije
lja nepovoljan estetski utisak, pogotovo ako nosai nisu skriveni, pa se preporuuje drugaije konstruktivno oblikovanje.
Veze pomou stolica su praktino nezamenjive na mestima dilatacionih razdelnica
objekata (slika 3.67). Naime, nosa se oslanja na konzolnu stolicu i preko nje prenosi
vertikalnu reakciju, dok se horizontalna pomerljivost ostvaruje pomou ovalnih rupa na
prikljunom ugaoniku. Na primeru prikazanom na slici 3.67, bono pomeranje nosaa na
mestu veze sa stubom je spreeno pomou pljoteg lima koji je zavaren za gornju noicu i
ubaen izmeu noica stuba, pa predstavlja svojevrstan distancer.
Pri dimenzionisanju veze stolice sa stubom, a i samog stuba, treba voditi rauna o
ekscentricitetu. Treba, naime, razmatrati najnepovoljniji sluaj, odnosno sluaj kada se
reakcija nosaa prenosi na stolicu na najudaljenijem moguem poloaju od rebra stuba, jer
je tada ekscentricitet najvei.
393
Kontrola napona u oslabljenom nosau na mestu nastavka treba da se sprovede na sledei nain:
M
dop
Wnet
(3.207)
394
Metalne konstrukcije
V S V
dop
I t w Aw
(3.208)
gde su:
Wnet otporni moment neto poprenog preseka nosaa,
S
statiki moment poprenog preseka nosaa,
I
moment inercije poprenog preseka nosaa,
tw
debljina rebra nosaa i
Aw
povrina rebra nosaa.
Moment savijanja koji deluje na mesu krute veze M moe da se razloi na spreg sila
koji ine sila zatezanja Nt i sila pritiska Nc (slika 3.69). Kako je moment savijanja na mestu
veze uglavnom negativan (oslonaki moment kontinualnog nosaa sa elastinim osloncima), sila zatezanja deluje u gornjoj, a sila pritiska u donjoj noici podunog nosaa. Njihov intezitet moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
Nt = Nc =
M
h
(3.209)
gde je h visina poprenog preseka podunog nosaa. Potreban broj zavrtnjeva na noici
nosaa (usvaja se isti broj na pritisnutoj i zategnutoj noici) odreuje se na osnovu izraza:
nf
Nt
F f , dop
(3.210)
gde je Ff,dop nosivost zavrtnja u smiuem spoju (Fv,dop (2.10) ili Fs,dop (2.33) ili Fvs,dop
(2.34)). Kako se kontinuitet lamela uglavnom postavlja samo sa jedne (spoljanje) strane
noice nosaa, ovi zavrtnjevi su jednoseni.
Sila zatezanja Nt se pomou zavrtnjeva prenosi iz noice podunog nosaa u kontinuitet lamelu. Proraun zategnute kontinuitet lamele se vri na osnovu neto povrine poprenog preseka. Za dimenzionisanje kontinuitet lamele, kao i kod podvezica kod montanog
nastavka nosaa, merodavan je popreni presek na mestu poslednjeg reda zavrtnjeva. Kontrola napona se vri prema sledeem izrazu:
Nt
dop
Anet
(3.211)
gde je Anet neto povrina kontinuitet lamele. Kontinuitet lamela se uglavnom konstruie u
vidu ravnog lima pravougaonog poprenog preseka (bt). Ako se usvoji da je irina kontinuitet lamele jednaka irini noice nosaa (b=bf), onda iz uslova (3.211) moe da se odredi
njena potrebna debljina t:
t
Nt
dop (b n f ,1 d 0, f )
gde su:
nf,1 broj zavrtnjeva u merodavnom poprenom preseku,
d0,f prenik rupe za zavrtnjeve na kontinuitet lameli.
(3.212)
395
N t , red
(3.213)
dop (b n f ,1 d 0, f )
Reakcije podunih nosaa prenose se na popreni pomou prikljunih ugaonika i zavrtnjeva serije 1 i 2. Nain rada ovakve veze je istovetan sa radom zglobne veze sa prikljunim ugaonicima (videti 4.2.2). Potreban broj zavrtnjeva serije 1, kao i sila u najoptereenijem zavrtnju ove serije moe da se odredi u potpunosti prema delu 4.2.2.1 ovog poglavlja,
jer su ovi zavrtnjevi optereeni transverzalnom silom V i momentom ekscentriciteta
Me=Ve, kao i u sluaju zglobne veze. Dakle, potreban broj zavrtnjeva serije 1 moe da se
odredi prema izrazu:
n1
1
Fw, dop
6 V e
V2 +
(3.214)
gde je Fw,dop nosivost zavrtnja serije 1 u smiuem spoju. Kada se usvoji potreban broj zavrtnjeva, neophodno je da se izvri kontrola nosivosti najoptereenijeg zavrtnja prema
izrazu (3.157) za iroke veze, odnosnu (3.158) za visoke veze.
Ukoliko su reakcije susednih podunih nosaa jednake (V1=V2=V), potreban broj zavrtnjeva serije 2, uz sva uproenja objanjena u okviru dela 4.2.2.3, moe da se odredi na osnovu izraza:
396
Metalne konstrukcije
n2
2 V
Fw, dop
(3.215)
U okviru raspoloive visine rebra podunog nosaa postavlja se maksimalan broj zavrtnjeva nw. Oni su sposobni da prenesu samo deo ukupne reakcije Vw. Preostali deo reakcije
Vc prenosi se pomou stolice:
Vc = V Vw = V nw Fw, dop .
(3. 216)
(3.217)
gde su:
c rastojanje od teita zavrtnjeva na donjoj noici, odnosno mesta delovanja sile Vc do linije zavrtnjeva serije 1 (slika 3.71),
z rastojanje od donje ivice podunog nosaa, odnosno mesta unoenja sile pritiska Nc do
teita zavrtnjeva nc (slika 3.71).
397
Nc
dop .
bc hc
(3.218)
Slika 3.72 - Krute veze pod uglom sa kontinuitet lamelom i: a) upasovanom ploicom;
b) eonom ploom
398
Metalne konstrukcije
podnih ploa ili krovnih panela. Da bi se ovaj problem izbegao veza moe da se oblikuje
kao to je prikazano na slici 3.74. Zategnuta kontinuitet lamela je dvodelna i zavaruje se sa
donje strane za noice podunih nosaa, pomou montanih ugaonih avova. Reakcije podunih nosaa se prenose preko eone ploe na stolicu koja je zavarena za rebro poprenog nosaa.
Ako su dva susedna poduna nosaa razliite visine potrebno je da se predvide dodatni
elementi kojima se obezbeuje unoenje kontaktnog pritiska u rebro podunog nosaa na
istoj visini, kako bi se izbegle lokalne deformacije rebra primarnog nosaa (slika 3.75).
399
400
Metalne konstrukcije
Nt =
P e
h
(3.219)
gde je h krak sila koji je jednak rastojanju od gornje ivice zategnute noice konzolnog
nosaa do najnieg zavrtnja serije 1 (slika 3.79a).
Odreivanje broja zavrtnjeva za vezu kontinuitet lamele i kontrola napona u njoj vri se
na identian nain kao i kod veze podunih nosaa sa poprenim, s tim da se sila Nt odreuje prema prethodnom izrazu (3.219).
Za prijem reakcije krajnjeg podunog nosaa V1 i sile P sa konzole koriste se ugaonici
sa zavrtnjevima serije 1 i 2. Potreban broj zavrtnjeva odreuje se na sledei nain:
- zavrtnjevi serije 1 (veza podunog sa poprenim nosaem):
n1
1
Fw1, dop
V12
6 V1 e1
+
(3.220)
401
1
Fw1,dop
6 P e1
P2 +
(3.221)
V1
Fw 2, dop
(3.222)
- zavrtnjevi serije 2' (veza prikljunog ugaonika za rebro poprenog nosaa, sa strane
konzole):
n2
P
Fw 2, dop
(3.223)
gde su Fw1,dop i Fw2,dop nosivost zavrtnjeva serije 1 i 1c, odnosno 2 i 2c u smiuem spoju.
Zavrtnjevi serije 1 i 1 rade kao dvoseni, a zavrtnjeva serije 2 i 2 se pri ovakvom
proraunu tretiraju kao jednoseni. Kao to moe da se zakljui sa slike 3.79, jedan broj
zavrtnjeva istovremeno radi i u sklopu serije 2 i u sklopu serije 2. U tim zavrtnjevima se
javlja maksimalna smiua sila:
FV , max =
P V1
+
n2 n2
(3.224)
402
Metalne konstrukcije
Veza poprenog mostovskog nosaa za glavni nosa takoe predstavlja vezu pod uglom (Slika 3.80). Da bi se umanjilo torziono uvijanje glavnog nosaa usled oslonakog
momenta poprenog nosaa, predvia se ugaoni lim (krilce). Zavrtnjevi serije a koji su
smeteni na rebru poprenog nosaa i krilcu prenose reakciju poprenog nosaa V i moment ekscentriciteta Me=Ve, gde je e rastojanje od linije zavrtnjeva serije a do rebra glavnog nosaa. Zavrtnjevi serije b i c (slika 3.80b) su napregnuti rezultantom sila u zavrtnjevima serije a koji su smeteni na krilcu ( Fa ,1 , Fa ,2 , Fa ,3 i Fa ,4 ), kao to je prikazano na slici
3.80b. Kako u optem sluaju ova sila ne deluje u teitu zavrtnjeva serije b, odnosno c,
ovi zavrtnjevi su napregnuti i momentom ekscentriciteta:
M b = R eb
(3.225)
M c = R ec
403
(3.226)
gde je R rezultanta sila u zavrtnjevima serije a koji se nalaze na krilcu, a eb i ec odgovarajui ekscentriciteti (slika 3.80b).
Kao to se vidi sa slike 3.81 zavrtnjevi serije b su napregnuti sa dve smiue komponente: horizontalnom ( H b = R cos ) i vertikalnom ( Vb = R sin ) i momentom savijanja ( M b = R eb ). Sila u najoptereenijem zavrtnju je:
FR , max = FH2 ,b + (FV ,b + FM ,b )
(3.227)
gde su:
FH ,b =
R cos
nb
(3.228)
FV ,b =
R sin
nb
(3.229)
FM ,b =
R eb hn
hi2
(3.230)
a nb je broj zavrtnjeva serije b. Maksimalna sila odreena prema izrazu (3.227) u zavrtnjevima serije b, treba da bude manja od nosivosti zavrtnja u smiuem spoju Fdop.
Zavrtnjevi serije c su napregnuti na smicanje i zatezanje u pravcu vrata (upanje). Smicanje izaziva horizontalna komponenta H c = H b , a zatezanje vertikalna komponenta
Vc = Vb i moment ekscentriciteta M c = R ec . Najvea sila zatezanja je u krajnjem zavrtnju (slika 3.81) i iznosi:
Ft , max =
R sin R ec 1
+
nc
h
2
(3.231)
404
Metalne konstrukcije
gde su:
nc broj zavrtnjeva serije c,
hc rastojanje izmeu najudaljenijih zavrtnjeva serije c (slika 3.81).
Najoptereeniji zavrtanj serije c treba kontolisati na kombinovano naprezanje usled
dejstva sile zatezanja (3.231) i smicanja ( FV = H c / nc )
V
w, dop
Aw
(3.232)
Me / h
dop (b )
(3.233)
gde je ' irina zasecanja (slika 3.82b), koja zavisi od debljine ukruenja i uglavnom iznosi
20 mm.
405
406
Metalne konstrukcije
407
I pored ovih mera debljina noice stuba ne sme da bude manja od polovine debljine
eone ploe ( t t p / 2 ).
Ukoliko rebro stuba nije ojaano ukruenjima, mora da se dokae nosivost i stabilnost
smiueg polja rebra stuba. Jugoslovenski propisi ne predviaju ovakve veze, bez ukruenja u pravcu noica grede. Evrokod 3 detaljno analizira ponaanje ovakvih veza i daje analitike izraze za njihov proraun. Ukoliko nisu zadovoljeni naponski uslovi vri se ojaanje rebra stuba. Meutim, treba biti vrlo obazriv pri primeni reenja bez ukruenja stuba i
primenjivati ih samo kada za to postoje opravdani razlozi.
408
Metalne konstrukcije
Debljina noice t
A1
0,80d
A2
1,00d
B1
1,00d
B2
1,25d
A1
1,10d
A2
1,40d
B1
1,00d
B2
1,30d
409
U tabeli 3.7 prikazane su najvanije geometrijske karakteristike za sva etiri tipa eonih ploa.
Tabela 3.7 - Geometrijske karakteristike eonih ploa
u
mm
a1
mm
30
40
50
60
60
e1
mm
25
30
35
40
45
e2
mm
w1
mm
70 (80)
90 (100)
110 (120)
130 (140)
130 (140)
w2
mm
40
45
55
65
70
M16
M20
10 za h<200mm
2a1+tf 1+'
M24
20 za 200<h<400
0<'<4mm
M27
30 za h>400mm
M30
NAPOMENE:
(1) Vrednosti u zagradama se odnose na nosae sa debljinom rebra veom od 10 mm.
(2) ' je dodatak za zaokruivanje na 5 mm.
w3
mm
25
30
35
40
45
410
Metalne konstrukcije
nosivosti dostiu skoro istu krutost kao i sam nosa. Veze sa eonim ploama bez prepusta
imaju manju nosivost i krutost. Kao to se vidi sa slike 3.87, jedna veza sa preputenom
eonom ploom moe, u sluaju da se javljaju momenti savijanja alternativnog znaka, da
se ponaa kao eona ploa bez prepusta.
Evrokod 3 u svom aneksu J detaljno obrauje proraun nosivosti veza greda-stub sa
eonim ploama. Pored analize nosivosti, dati su izrazi za odreivanje krutosti ovakvih veza. Takoe su dati i kriterijumi na osnovu kojih se veze sa eonim ploama u zavisnosti od
svoje krutosti, svrstvaju u krute ili polukrute. U sluaju polukrutih veza proraunskim modelom treba uzeti u obzir uticaj krutosti veze na preraspodelu statikih uticaja.
Moment savijanja M koji se usled spoljanjeg optereenja javlja na mestu veze moe
da se razloi na spreg sila. Sila zatezanja Nt koja napree visokovredne zavrtnjeve uz zategnutu noicu, data je izrazom:
Nt =
M
h
(3.234)
(3.235)
Sila Ft koja deluje na jedan zavrtanj dobija se u zavisnosti od tipa veze prema izrazima
datim u tabeli 3.8.
Tabela 3.8 - Sile zatezanja u zavrtnjevima
Grupa
Tip 1
Tip 2
Ft =
Nt
M
=
4 4 h
Ft =
Nt
N
M
= t =
(4 + 0,8 4) 7,2 7,2 h
Ft =
Nt
M
=
2 2 h
Ft =
Nt
N
M
= t =
(2 + 0,8 2 ) 3,6 3,6 h
Iz izraza datih u tabeli 3.8 moe da se uoi da se kod veza tipa A1 i B1 pretpostavlja
ravnomerna raspodela sila na sve zavrtnjeve smetene uz zategnutu noicu. Meutim, kod
veze tipa A2 i B2 ovakva pretpostavka ne vai, ve se, zbog vee deformabilnosti spoljanjeg dela eone ploe, redukuje nosivost spoljanjih zavrtnjeva na 80%. Sila zatezanja u
pravcu ose zavrtnja, sraunata prema izrazima iz tabele 3.8 mora da zadovolji sledei
uslov:
Ft Ft , dop = 3 Fp
(3.236)
gde je Ft,dop nosivost prednapregnutog visokovrednog zavrtnja na zatezanje (videti poglavlje 2, izraz (2.39) i tabelu 2.20).
Sila pritiska Nc se prenosi direktnim kontaktom u zoni pritisnute noice. Zavrtnjevi
smeteni u pritisnutoj zoni ne uestvuju u prijemu momenta savijanja ve im se poverava
samo transverzalna sila V, pa treba da bude zadovoljen sledei uslov:
Fv =
V
Fs, dop
nc
411
(3.237)
gde je Fs,dop nosivost zavrtnja na proklizavanje (videti poglavlje 2, izraz (2.33)), a nc broj
zavrtnjeva uz pritisnutu noicu ( nc =2 za veze tipa A1 i B1, odnosno nc =4 za veze tipa
A2 i B2).
Ukoliko se u toku eksploatacije na mestu veze javlja momenat savijanja suprotnog znaka M , zavrtnjevi u donjoj zoni moraju da budu sposobni da prihvate silu zatazanja Nt ,
koja se odreuje kao kod eonih ploa grupe B, pa moraju da se dimenzioniu i na zatezanje.
( )
H = 0
Q + 0,5 N t n Ft = 0
(3.238)
M II II = 0
Q c3 M II = 0
(3.239)
M II = 0
- 0,5 N t c1 + M I + M II = 0
(3.240)
gde su:
c1 = a1 a f
2 1
( Du + t p )
3 4
c3 = e1
(3.241)
(3.242)
Du
tp
412
Metalne konstrukcije
Granina nosivost na savijanje preseka I-I i II-II, pri punoj plastifikaciji poprenog preseka, definisana je sledeim izrazima:
M pl , I = 1,1
b p t 2p
M pl , II = 1,1
fy
(bp n d 0 ) t 2p
4
(3.243)
fy
(3.244)
Uveanje momenta nosivosti faktorom 1,1 tumai se kao posledica oslonakog uticaja
spreenih bonih deformacija. Treba napomenuti da se prema naim propisima ne uzima u
obzir interaktivno dejstvo savijanja i smicanja. Prema nekim inostranim propisima (npr.
SIA 161) uticaj smicanja na smanjenje granine nosivosti eone ploe na savijanje uzima
se preko redukovane granice razvlaenja:
f y ,red =
f y2 3 2
(3.245)
gde je W smiui napon u eonoj ploi na mestu posmatranog preseka. Granini momenti
plastinosti dobijaju se na osnovu izraza (3.243) i (3.244) u kojima se fy zamenjuje sa redukovanom vrednou fy,red.
Kada se u treu jednainu uslova ravnotee (3.240) umesto M I i M II uvrste
M pl , I i M pl , II podeljeni koeficijentom sigurnosti ( = 1,5 za osnovno, odnosno = 1,33
za osnovno + dopunsko optereenje):
M I + M II =
M pl , I + M pl , II
413
(3.246)
(3.247)
gde su:
A=
1,1
2 bp n d 0 f y
4
(3.248)
B=
Nt
8
(3.249)
C=
Nt
2
a1 a f 2 Du .
3
4
(3.250)
Kada se odredi debljina ploe tp, onda iz druge jednaine uslova ravnotee (3.239) moe da se odredi kontaktna sila Q:
Q=
M pl , II
(3.251)
c3
fy
3
(3.252)
(3.253)
H = 0
N t n Ft + Q = 0
(3.254)
M IIgore
II = 0
N t c1 (M I + M II ) = 0
(3.255)
414
Metalne konstrukcije
M IIdole
II = 0
Q c3 M II = 0
(3.256)
gde su:
c1 = a2 t f
c3 =
tf
a2
Du t p
4
2
(3.257)
Du
+ tp
2
debljina zategnute noice grednog nosaa,
(3.258)
Granina nosivost preseka II-II na savijanje moe da se odredi, kao i kod preputene
eone ploe, na osnovu izraza (3.244), dok je nosivost preseka I-I redukovana usled
dejstva aksijalne sile zatezanja Nt, koja se javlja u noici i moe da se odredi na osnovu
sledeeg izraza:
2
b f t 2f
N
t
f y (3.259)
1
M pl ,I = 1,1
b f t f f y
4
(3.260)
gde su:
A=
1,1
bp n d0 f y
4
(3.261)
B =
415
Nt
2
(3.262)
D M pl , I
C = N t a2 t f u
(3.263)
Reavanjem jednaine (3.260) dobija se potrebna debljina eone ploe tp. Kao i u sluaju preputene ploe, kada se usvoji vrednost za debljinu eone ploe, mogu se na osnovu
tree i prve jednaine ravnotee odrediti kontaktna sila Q i sila zatezanja u zavrtnju Nt, koje moraju zadovoljiti propisane uslove (kao kod preputene eone ploe).
Optimalni odnos izmeu debljine eone ploe i prenika zavrtnjeva je kada eona ploa i zavrtnjevi imaju priblino istu graninu nosivost, odnosno kada pri graninom optereenju dolazi do istovremenog loma eone ploe i zavrtnjeva.
Na osnovu ispitivanja granine nosivosti ovakvih veza dolo se do odnosa koji omoguava optimalnu iskorienost veze. Vrednosti debljine eone ploe u funkciji prenika zavrtnja i tipa veze date su u tabeli 3.9.
Tabela 3.9 - Debljine eonih ploa u funkciji prenika zavrtnja
Tip veze
1,00d
A2
1,25d
B1
1,50d
B2
1,70d
NAPOMENE:
(1) Debljinu eone ploe dp zaokruiti na parne milimetre.
(2) Kod eonih ploa tipa A1 i A2, ukoliko su zavarene K avom, debljinu ploe
poveati za 10 mm.
(3) Sa d je oznaen prenik zavrtnja.
416
Metalne konstrukcije
Proraun ugaonih avova na rebru nosaa moe se izvesti na osnovu sledeeg izraza:
VII =
V
w, dop
2 aw " w
(3.264)
4
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
NOSE]IH ELEMENATA ^ELI^NIH
KONSTRUKCIJA
1 PRORAUN I KONSTRUISANJE AKSIJALNO
ZATEGNUTIH TAPOVA
1.1 OPTE
Zategnuti tapovi su konstruktivni elementi ije su poprene dimenzije male u odnosu
na duinu i koji su preteno napregnuti aksijalnim (podunim) silama zatezanja. Oni su
uglavnom vitki, sa malom povrinom poprenog preseka u odnosu na znaajno robusnije
pritisnute tapove, iji popreni presek mora biti vei kako bi se suprotstavio pojavi izvijanja. Iz ovog razloga zategnuti tapovi su najefikasniji konstruktivni elementi, jer izuzetno
pogoduju eliku, kao osnovnom materijalu za nosee konstrukcije.
Mogunosti primene zategnutih tapova u graevinskim konstrukcijama su izuzetno
velike, a neke od njih prikazane su na slici 4.1. Aksijalni tapovi se javljaju kao:
pojasni tapovi i tapovi ispune reetkastih nosaa u zgradarstvu i mostogradnji (slika 4.1a,e),
tapovi horizontalnih i vertikalnih spregova u zgradarstvu i mostogradnji (slika 4.1b,c),
vealjke i zatege kod spratnih zgrada oveenog tipa (slika 4.1d),
nosei kablovi i vealjke kod viseih mostova (slika 4.1f),
zatege kod jarbola (slika 4.1g) itd.
U metalnim konstrukcijama, aksijalno zategnuti tapovi se mogu, u zavisnosti od svoje
primene, oblikovati na razliite naine (slika 4.2). Prema obliku poprenog preseka razlikuje se nekoliko osnovnih tipova:
a) Otvoreni ili zatvoreni jednodelni valjani profili (toplo ili hladno oblikovani) kao to su
L, T, I i U-profili i uplji profili. Ovi elementi se uglavnom upotrebljavaju za zategnute
tapove lakih reetkastih nosaa i spregova u zgradarstvu;
418
Metalne konstrukcije
Slika 4.1 - Neke mogunosti primene aksijalno zategnutih tapova u elinim konstrukcijama
b) Viedelni popreni preseci formirani od dva ili etiri ugaonika ili dva U-profila. Primenjuju se na istim mestima kao i jednodelni preseci ali za prijem optereenja veeg intenziteta;
c) Teki toplo valjani I-profili (HEA, HEB i HEM) ili I i sanduasti profili dobijeni zavarivanjem limova. Upotrebljavaju se kod tekih reetkastih nosaa, uglavnom kod mostova i industrijskih objekata;
d) Okrugli elik i ravni limovi. Primenjuje se za dijagonalne tapove spregova i lakih reetkastih ronjaa u zgradarstvu. Zbog svoje velike vitkosti ne mogu se primenjivati za
elemente koji su optereeni aksijalnim silama alternativnog znaka;
e) Kablovi i uad koji se mogu formirati na razliite naine od visokovrednog elika.
Osnovna primena im je kod viseih mostova i mostova sa kosim kablovima, kao i kod
ostalih konstrukcija kod kojih se u konstruktivnom sistemu javljaju zatege velike duine, koje moraju da prenesu sile zatezanja velikog intenziteta.
Pri projektovanju aksijalno zategnutih tapova posebno treba obratiti panju na izbor
poprenog preseka. Treba teiti da:
presek bude osno simetrian zbog lakeg centrisanja tapa,
presek bude koncentrisan oko teine ose i u ravni nosaa, jer se tako postie ravnomernija raspodela napona, kao i jednostavnije vezivanje tapa u voru,
ukoliko su tapovi viedelnog poprenog preseka, oni nemaju oblike sa nedostupnim, uskim meuprostorima koji onemoguavaju kvalitetnu antikorozionu zatitu,
419
Slika 4.2 - Razliite mogunosti oblikovanja poprenih preseka aksijalno zategnutih tapova
Sloeni viedelni preseci mogu se formirati na vie naina, a neki od njih su prikazani
na slici 4.3. Samostalni delovi viedelnog aksijalno zategnutog tapa moraju biti meusobno spojeni da bi se obezbedilo jedinstvo preseka, spreilo razmicanje elemenata i olakao
transport. Takve veze moraju se ostvariti zakivcima, zavrtnjevima ili zavarivanjem uz korienje veznih limova. Minimalan razmak ovakvih veza je 1,5 do 2,0 m.
Na slici 4.3a prikazane su dve mogunosti za izradu veza samostalnih delova tapa (sa
podmetaima okruglog oblika i jednim zavrtnjem i sa veznim limom i dva zavrtnja). U
drugoj varijanti neophodno je postavljanje dva zavrtnja kako bi se spreilo eventuelno
okretanje veznog lima. Konstrukcija viedelnog tapa od dva ukrtena ugaonika sa veznim
limom koji povezuju samostalne delove naizmenino u obe ravni prikazana je na slici
4.3b. Broj zavrtnjeva za vezu veznih limova je jedan ili dva sa jedne strane. Na slici 4.3c
prikazan je viedelni aksijalno zategnut tap od dva naspramno postavljena ugaonika sa
veznim limom u zavarenoj izradi. Za vezne limove su date dve razliite mogunosti, kada
je vezni lim uputen izmeu ugaonika i kada je preputen gore i dole. Na slici 4.3d prikazan je viedelni tap od dva ukrtena ugaonika meusobno povezana veznim elementima
od okruglog elika. Veza je izvedena zavarivanjem. Ovakvi viedelni tapovi mogu se lako zatiti od dejstva korozije, a ujedno je i teina veznih elemenata svedena na minimum.
Ovakav oblik tapa ee se upotrebljava kod aksijalno pritisnutih tapova.
Veze na krajevima zategnutih tapova, u zavisnosti od toga na koji su nain izvedene,
mogu izazvati gubitak ranije istaknute efikasnosti zategnutog tapa. Kao dobar primer za
to moe se uzeti veza dijagonale sprega od L-profila sa vornim limom. U sluaju veze izvedene zavrtnjevima (slika 4.4a, b) nosivost tapa je smanjena iz vie razloga: postoje rupe
za zavrtnjeve, nevezana noica nije u potpunosti efikasna, a javlja se i moment ekscentrinosti u vezi (teina osa zavrtnjeva se ne poklapa sa teinom osom tapa). Kod zavarene
veze (slika 4.4c) takoe se javlja problem ekscentrinosti veze (teina osa avova se ne
poklapa sa teinom osom tapa).
420
Metalne konstrukcije
421
veza ostvarena direktnim zavarivanjem nije uvek prihvatljiva zbog praktinih i ekonomskih razloga. To je sluaj kod veze dijagonale sprega, formirane od L-profila, sa stubom
preko vornog lima (slika 4.5b).
Sline konstatacije vae i kod montanih nastavaka zategnutih tapova, koji takoe
mogu biti ostvareni zavrtnjevima ili zavarivanjem (slika 4.5d).
422
Metalne konstrukcije
lom zatezanja u pravcu teine ose tapova. U zavisnosti od toga da li se napadna osa sile
zatezanja poklapa sa teinom osom tapa ili ne, razlikuju se dva sluaja:
a) Aksijalno zategnuti tapovi kod kojih se napadna osa sile zatezanja poklapa sa teinom osom (slika 4.6a);
b) Ekscentrino zategnuti tapovi koji su optereeni pored aksijalne sile zatezanja i momentom savijanja. Moment savijanja se moe javiti kao posledica ekscentrine veze
tapa na krajevima (slika 4.6b), zakrivljenosti tapa (slika 4.6c), dejstva poprenog optereenja (slika 4.6d), ili koncentrisanog momenta (slika 4.6e).
423
Nt
dop
Anet
(4.1)
gde su:
Nt
aksijalna sila zatezanja,
Anet neto povrina poprenog preseka ( Anet = A A ),
A
bruto povrina poprenog preseka,
A gubitak povrine poprenog preseka u zavisnosti od povrine rupa,
dop doputeni napon za elini materijal.
Neto povrina poprenog preseka je minimalna povrina poprenog preseka koja se javlja du tapa. Kod tapova koji su vezani za vorni lim zavarivanjem, neto povrina poprenog preseka je jednaka bruto povrini poprenog preseka (slika 4.8a), to jest:
Anet = A .
(4.2)
Metalne konstrukcije
424
Kod tapova koji su za vorni lim vezani pomou zavrtnjeva ili zakivaka, razlikujemo
dva tipa poprenog preseka:
a) Presek I-I, izvan veze tapa, kod koga je neto povrina poprenog preseka jednaka
bruto povrini poprenog preseka ( Anet = A ),
b) Presek II-II, u spoju, koji je oslabljen sa n rupa za spojna sredstva (u sluaju na slici sa
dve rupe). Povrina poprenog preseka koja uestvuje u prenosu sile zatezanja jeste bruto
povrina poprenog preseka umanjena za povrinu rupa za spojna sredstva, to jest:
Anet = A n t d 0 = t (b n d 0 ) .
(4.3)
U sluaju sloenih preseka, tj. tapova sastavljenih iz vie delova, neto povrina predstavlja zbir neto povrina pojedinih delova. To je posledica injenice da se sila deli proporcionalno povrini elemenata u sastavu tapa, pa se svaki deo kida po svom merodavnom
preseku.
Za ugaonike spojene samo preko jednog kraka, uticaj momenta savijanja usled ekscentrinosti veze moe da se uzme u obzir smanjenjem efektivne povrine nevezanog kraka,
preko efektivne povrine preseka koja se odreuje na sledei nain:
3 Anet ,1
Anet ,2
Aeff = Anet ,1 +
3A + A
,
1
,
2
net
net
(4.4)
gde su:
Anet ,1 neto povrina vezanog kraka,
425
Nt M y M z
dop .
A W y Wz
(4.5)
Direktno dimenzionisanje u ovom sluaju je teko sprovesti, pa se uglavnom vri ispitivanje ivinih napona za ve unapred usvojeni presek. U gornjem izrazu M y i M z
predstavljaju momente savijanja u posmatranom preseku za glavne ose inercije, y-y i z-z
respektivno, a W y i Wz su odgovarajui otporni momenti poprenog preseka tapa.
Kod tapova koji imaju malu krutost na savijanje uticaj poprenih deformacija se ne
sme zanemariti pri odreivanju tanih vrednosti momenata savijanja. Ovaj sluaj se u inenjerskoj praksi javlja uglavnom kod tapova spregova ili poprenih ukruenja. Moment
savijanja u tapu M y sastoji se u ovom sluaju od momenta proste grede od poprenog
optereenja M oy i momenta od aksijalne sile u deformisanom tapu N z , tako da ukupan
moment savijanja iznosi:
M y = M oy N z .
(4.6)
Aksijalna sila zatezanja ( N t ) smanjuje moment savijanja M oy (slika 4.9a), dok ga sila
pritiska ( N c ) poveava (slika 4.9b).
Metalne konstrukcije
426
N M oy N z
A
Wy
(4.7)
427
Slika 4.10 - Neke mogunosti primene aksijalno pritisnutih tapova u elinim konstrukcijama
Popreni preseci aksijalno pritisnutih tapova mogu se izvoditi od jednog ili vie meusobno povezanih delova. Prema tome moe se izvriti podela na jednodelne ili viedelne
poprene preseke. Ova podela nije samo sistematska ve i sutinska, jer se nain prorauna
aksijalno pritisnutih tapova jednodelnog i viedelnog preseka bitno razlikuje. Kao jednodelni popreni preseci koriste se valjani ili zavareni profili otvorenog poprenog preseka
prikazani na slici 4.11a. Zbog ujednaenih geometrijskih karakteristika za obe glavne ose
inercije, izuzetno su racionalni uplji profili, prvenstveno cevi, mada se veoma esto upo-
Metalne konstrukcije
428
trebljavaju i sanduasti profili dobijeni zavarivanjem od valjanih profila ili limova (slika
4.11b). iroku primenu imaju i razliiti oblici viedelnih poprenih preseka, koji se esto
koriste, kako u mostogradnji tako i u zgradarstvu (slika 4.11c).
(4.8)
(4.9)
429
(4.10)
gde je:
k 2 = N c / EI .
(4.11)
(4.12)
(4.13)
EI
!2
(4.14)
gde su:
E modul elastinosti,
I moment inercije poprenog preseka u ravni izvijanja,
! duina tapa.
Izvijanje obostrano zglobno oslonjenog tapa osnovni je sluaj izvijanja. Mogue je,
meutim, odrediti kritinu silu i za tapove sa drugaijim uslovima oslanjanja uvoenjem
pojma duina izvijanja ! i . Ako se u izrazu (4.14) duina tapa zameni duinom izvijanja
dobija se relacija koja vai i za druge sluajeve oslanjanja. Na slici 4.13 prikazane su duine izvijanja tapova sa razliitim uslovima oslanjanja.
Kritini napon izvijanja moe se lako odrediti kada je poznata kritina sila:
cr =
N cr 2 EI
E
= 2 =2 2
A
!i A
i
gde su:
A
i= I/A
(4.15)
vitkost tapa.
Na osnovu prethodne jednaine (4.15) moe se zakljuiti da kritini napon izvijanja
zavisi samo od vitkosti elemenata jer je u linearno elastinoj oblasti modul elastinosti
E=const. Kritini napon se menja u funkciji vitkosti i po zakonu hiperbole (Ojlerove hiperbole).
elik je, meutim, kao veina ostalih realnih materijala elasto-plastian. Naime, on poseduje elastine osobine samo do odreenog nivoa naprezanja ( < f p ) , a pri viim napo-
Metalne konstrukcije
430
nima dolazi do plastifikacije. U plastinoj oblasti vie ne vai pretpostavka o linearno elastinoj vezi napona i deformacije, pa je oblast primene Ojlerove hiperbole ograniena.
cr = C1 C2
za
60 < < ! p
431
Dosadanja razmatranja zasnovana su na pretpostavkama o idealno pravom tapu, centrinom optereenju i idealno homogenom materijalu. Meutim, ose realnih tapova ne
mogu nikada biti apsolutno prave niti optereenje moe biti idealno centrino uneseno.
Ove imperfekcije prouzrokuju dodatne uticaje savijanja izazvane ekscentrinim silama N.
Mehanizam izvijanja definisan je realnom krivom N-f (slika 4.16.). Jasno se vidi da je
stvarna kritina sila N u manja od teorijske ( N cr ) usled nesavrenosti realnih tapova.
Metalne konstrukcije
432
x.
!
(4.16)
433
Pod uticajem aksijalne sile pritiska Nc, a usled ekscentriciteta, na tap deluje i moment
savijanja :
M = N c v0 .
(4.17)
Metalne konstrukcije
434
Ovaj moment izaziva odgovarajue deformacije, koje utiu na dalje poveanje momenta (teorija drugog reda). Ako se u diferencijalnu jednainu izvijanja uvedu i poetne deformacije moe se napisati:
N f
d 2v( x ) N c
d 2 v( x) N c
(
(
)
(
))
0
v
x
v
x
+
v ( x ) = c 0 sin x
+
+
=
0
2
2
EI
EI
EI
!
dx
dx
(4.18)
f0
2
1
N c ! 2 / EI
sin
x.
!
(4.19)
f0
,
N cr / N c 1
(4.20)
1
1 N c / N cr
(4.21)
435
N =
fy
Nc
i , dop = dop =
A
N =
1 Nc
1
N pl
gde su:
Nc
A
N
dop
i, dop
fy
#
$
koeficijent sigurnosti,
faktor sigurnosti,
(4.22a)
(4.22b)
Metalne konstrukcije
436
E
12
1 =
E
.
fy
(4.23)
Kvalitet elika
0361
0561
t > 40mm
f y %kN/cm &
f y %kN/cm2&
24
36
92,9
75,9
21,6
32,4
98,0
80,0
= N pl / N cr .
(4.24)
437
preseka prema pripadajuim krivama izvijanja prikazana je u tabeli 4.3. Vrednost koeficijenta izvijanja u zavisnosti od krive izvijanja i relativne vitkosti tapa mogu se oitati sa
dijagrama (slika 4.19), ili se mogu dobiti analitiki na osnovu matematike interpretacije
krivih izvijanja, i to na sledei nain:
=
2
+ 2 4 2
za 0,2
(4.25)
za > 0,2
gde je:
= 1 + ( 0,2) + 2
(4.26)
Ao
0,125
A
0,206
B
0,339
C
0,489
D
0,756
Metalne konstrukcije
438
Tabela 4.3 - Izbor krive izvijanja za razliite oblike poprenih preseka i ose izvijanja
Tip poprenog preseka
Izvijanje
upravno na
osu
1)
Kriva 2) 3)
izvijanja
y-y
z-z
Konstrukcioni avovi
y-y
z-z
Debeli avovi
(puni provar)
y-y
z-z
y-y
z-z
y-y
z-z
y-y
z-z
y-y
z-z
A(A0)
B(A)
B(A)
C(B)
y-y
z-z
C
D
y-y
z-z
t > 40 mm
t 40 mm
t > 40 mm
D
B
C
1)
Preseci koji nisu zastupljeni u ovoj tabeli klasifikuju se prema t.2.4 i 2.5. U sluaju nedoumice za
preseke sa t < 40 mm primeniti krivu izvijanja C.
2)
Krive izvijanja date u zagradama primenjuju se za elike sa fy > 430 MPa i t < 40 mm.
3)
Tabela 4.4 daje brojane vrednosti koeficijenta izvijanja u funkciji relativne vitkosti
i krive izvijanja. Za meuvrednosti parametra vrednosti koeficijenta odreuju se
linearnom interpolacijom.
439
Ao
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0000
1,0000
1,0000
0,9859
0,9701
0,9513
0,9276
0,8961
0,8539
0,7961
1,0000
1,0000
1,0000
0,9775
0,9528
0,9243
0,8900
0,8477
0,7957
0,7339
1,0
0,7253
1,1
1,2
1,3
1,4
1,5
1,6
1,7
1,8
1,9
Kriva
B
1,0000
1,0000
1,0000
0,9641
0,9621
0,8842
0,8371
0,7837
0,7245
0,6612
1,0000
1,0000
1,0000
0,9491
0,8973
0,8430
0,7854
0,7247
0,662
0,5998
1,0000
1,0000
1,0000
0,9235
0,8504
0,7793
0,7100
0,6431
0,5797
0,5288
0,6656
0,5978
0,5399
0,4671
0,6482
0,7732
0,5053
0,4461
0,3953
0,3520
0,3150
0,2853
0,2559
0,5960
0,5300
0,5703
0,4179
0,3724
0,3332
0,3994
02702
0,2449
0,5352
0,4781
0,4269
0,3817
0,3422
0,3079
0,2781
0,2521
0,2294
0,4842
0,4338
0,3808
0,3492
0,3145
0,2842
0,2577
0,2345
0,2141
0,4189
0,3762
0,3385
0,3055
0,2766
0,2512
0,2289
0,2093
0,1920
2,0
0,2323
0,2229
0,2095
0,1962
0,1766
2,1
2,2
2,3
2,4
2,5
2,6
2,7
2,8
2,9
0,2117
0,1937
0,1779
0,1639
0,1515
0,1404
0,1305
0,1216
0,1136
0,2039
0,1867
0,1717
0,1585
0,1467
0,1362
0,1267
0,1182
0,1105
0,1920
0,1765
0,1628
0,1506
0,1397
0,1299
0,1211
0,1132
0,1060
0,1803
0,1662
0,1537
0,1425
0,1325
0,1234
0,1153
0,1097
0,1012
0,1630
0,1488
0,1399
0,1302
0,1214
0,1134
0,1062
0,0997
0,0937
3,0
0,1063
0,1036
0,0994
0,0951
0,0882
Sve napred reeno odnosi se na preseke kod kojih je zadovoljena lokalna stabilnost,
odnosno spreeno izboavanje pojedinanih delova preseka, rebra ili noica. Uslov koji
mora biti zadovoljen da bi bilo spreeno lokalno izboavanje je:
fy
cr , D
0,7
(4.27)
Metalne konstrukcije
440
cr , D = k E = k
2 E t
100 t
= k 1,898
2
b
12 (1 )
b
kN
cm 2
(4.28)
b
k
E
E
fy
(4.29)
k(
Granina vitkost
0,426
b
0,434
t
E
fy
4,00
b
1,33
t
E
fy
(b / t ) max
0361
0561
13
11
39
32
Karakteristini primeri
Ukoliko nije zadovoljen uslov stabilnosti (4.27) u izrazima (4.22a) i (4.22b) granica
razvlaenja fy zamenjuje se graninim naponom izboavanja ux , koji je definisan prema
standardu za izboavanje JUS U.E7.121. Lokalna nestabilnost pritisnutih elemenata izazvana izboavanjem delova preseka moe se, meutim, uvesti u proraun i pomou redukcije delova poprenog preseka. Uvodi se, naime pojam efektivne irine:
beff = D b
(4.30)
D =
D =
0,6
D2 0,13
fy
cr ,D
441
(4.31)
(4.32)
Za D 0,7 koeficijent D =1,0 dakle beff = b odnosno aktivna je cela irina elementa poprenog preseka. Meutim, za D > 0,7 je D <1,0, pa se redukuje irina elemenata
poprenog preseka ( beff < b ).
Provera nosivosti preseka kod kojih nisu ispunjeni uslovi lokalne stabilnosti pomou
koncepta efektivne irine, analogna je sa proverom nosivosti kod preseka kod kojih je
ispunjen uslov lokalne stabilnosti (u jednainama (4.22a) i (4.22b) i dalje figurie fy),
sa tim da se umesto povrine preseka A pri proraunu koristi efektivna povrina
n
( Aeff = beff ,i ti ).
i =1
Svi pojmovi vezani za problem izboavanja ( k , E , ux , D , D ) detaljno su objanjeni u delu 5.2.9 ovog poglavlja, dok je ovde dat samo kratak izvod iz teorije linearnog
izboavanja, neophodan za razmatranje problema stabilnosti delova preseka aksijalno pritisnutih tapova.
PRIMER 1
Odrediti nosivost aksijalno pritisnutog, obostrano zglobno oslonjenog tapa duine
! = 5,0 m. Popreni presek i statiki sistem prikazani su na slici 4.20. Osnovni materijal je
0561 - II sluaj optereenja.
Metalne konstrukcije
442
170
D =
36
= 0,95
40,29
D =
0,6
0,952 0,13
= 0,68
400
D =
36
= 0,87
47,45
D =
0,6
0,872 0,13
= 0,75
I y , eff =
1
503 103 1,0 + 57,84 25,62 = 48239 cm 4
12
I z , eff =
2
24,13 1,2 = 2799 cm 4
12
i y ,eff =
48239
= 23,44 cm
87,84
iz , eff =
2799
= 5,65 cm
87,84
500
21.33
= 21.33 y =
= 0,281
23,44
75,9
! i , z = ! / 4 = 1,25 m = 125 cm z =
125
= 22,12
5,65
Koeficijent izvijanja :
z =
22,12
= 0,291
75,9
y =
2
1,106 + 1,1062 4 0,2812
443
= 0,971
2
1,129 + 1,1292 4 0,2912
= 0,954
Nosivost tapa:
N c , max = min dop Aeff . = min
v
Aeff
II
36,0
87,84 = 2268 kN
1,33
(4.33)
Metalne konstrukcije
444
=2
e
=1
f
= 0,7
g
= 0,5
h
2< <
=2
1< <2
=1
U gornjem delu tabele 4.6 (a-d) prikazani su, ve poznati, osnovni - Ojlerovi sluajevi
izvijanja. Na ovakav nain mogu se odrediti duine izvijanja za samostalne - izolovane
tapove, odnosno stubove. Duina izvijanja stubova koji su u sklopu okvirnih nosaa, osim
445
(4.34)
Normalno, za N c ,0 / N c ,1 = 1 vrednosti koeficijenta ) izraunate pomou formula iz tabele 4.7 poklapaju se sa vrednostima iz tabele 4.6 za tap sa konstantnom normalnom silom.
Metalne konstrukcije
446
1 + 2,18 N 0 / N1
3,18
1 + 0,93 N 0 / N1
7,72
1 + 1,09 N 0 / N1
2,09
1 + 0,35 N 0 / N1
5,40
1 + 0,88 N 0 / N1
1,88
1 + 0,93 N 0 / N1
7,72
1 + 0,51 N 0 / N1
3,09
1 + 1,65 N 0 / N1
5,42
PRIMER 2
Odrediti duinu izvijanja obostrano oslonjenog stuba visine h = 5,0 m optereenog aksijalnom silom pritiska prema slici 4.22a.
N c ,0 = 300 kN qn = 20 kN/m
N c ,1 = 300 + 5 20 = 400 kN
1 + 0,88 0,75
= 0,94
1,88
447
Dokaz stabilnosti sprovodi se sa konstantnom silom Nc = Nc,1 = 400 kN i duinom izvijanja ! i = 4,70 m prema standardu za aksijalno pritisnute tapove jednodelnog preseka
(JUS U.E7.081). Na osnovu primera moe se uoiti da je duina izvijanja prikazanog tapa
manja od duine izvijanja istog takvog tapa (sa istim uslovima oslanjanja) optereenog
koncentrisanim silama na krajevima ( = 0,94 < 1,0 ). Time se obuhvata umanjenje aksijalne sile Nc du tapa. Naime, proraun se sprovodi kao da je tap optereen silom N c ,1
na krajevima, a stvarna normalna sila samo u jednom, najoptereenijem preseku dostie
vrednost N c ,1 , dok je u svim ostalim manja ( N c ,0 N c N c,1 ). Ova povoljnost uzima se u
obzir smanjenjem koeficijenta duine izvijanja ).
N c , red = N c ,i i
i =1
N c ,i
hi
!
(4.35)
Metalne konstrukcije
448
Linija
Dijagram 'i
Vrednosti koeficijenta i mogu se oitati sa dijagrama datog u okviru tabele 4.8 u zavisnosti od uslova oslanjanja tapa i odnosa hi / ! .
Sa ovako odreenom silom N c , red dokaz stabilnosti se sprovodi uz pretpostavku da je
normalna sila konstantna du tapa i da ima vrednost Nc = N c , red . Duina izvijanja se odreuje na osnovu uslova oslanjanja prema standardu za odreivanje duina izvijanja tapova konstantnog poprenog preseka sa konstantnom normalnom silom (tabela 4.6).
Pored kontrole stabilnosti, koja se sprovodi sa N c , red , potrebno je izvriti i proveru napona, ali sa stvarnim vrednostima normalne sile, prema sledeem izrazu:
n
= N c,i / A dop .
i =1
(4.36)
449
Slika 4.23 - a) tap optereen koncentrisanim silama u n taaka b) Proraunski model (sa
redukovanom normalnom silom)
PRIMER 3
Izvriti proveru stabilnosti i nosivosti tapa prikazanog na slici 4.24. tap je izraen kao
valjani profil I 400 od 0361. tap je kontinualno bono pridran, pa se izvija oko jae
y-y ose.
Metalne konstrukcije
450
Geometrijske karakteristike:
I 400 A=118 cm 2 i y =15,7 cm
Proraun redukovane sile:
h1 / ! = 1,0
(kriva C)
1 = 1,00
h2 / ! = 7 / 9 = 0,77
2 = 0,55
h3 / ! = 6 / 9 = 0,66
3 = 0,47
h4 / ! = 3 / 9 = 0,33
4 = 0,33
N c ,red = 1,0 400 + 0,55 1000 + 0,47 200 + 0,33 200 = 1110 kN
2
1,234 + 1,234 2 4 0,432 2
= 0,946
Provera stabilnosti:
N c , red 1110
=
= 9,41 < 0,946 16 = 15,14 kN/cm 2 = i , dop
A
118
Provera napona:
451
Oblik preseka
4
Kontura tapa
A
C
*
I0/I1
0,01
0,1
0,2
0,4
0,6
0,8
1
2
3
4
1
2
3
4
1
2
3
4
1
2
3
4
1
2
3
4
1
2
3
4
0,0
0,2
0,4
0,6
0,8
)
1,11
1,25
1,38
1,46
1,09
1,14
1,16
1,18
1,07
1,09
1,10
1,11
1,05
1,06
1,06
1,06
1,30
1,89
1,97
2,14
1,23
1,36
1,41
1,44
1,18
1,24
1,26
1,27
1,12
1,14
1,15
1,15
1,07
1,08
1,08
1,08
1,18
1,44
1,64
1,78
1,14
1,22
1,25
1,27
1,10
1,14
1,16
1,17
1,07
1,08
1,09
1,09
1,08
1,22
1,35
1,43
1,07
1,11
1,12
1,13
1,05
1,07
1,07
1,08
1,02
1,07
1,11
1,14
1,02
1,03
1,04
1,04
1,00
1,01
1,01
1,02
1,03
1,01
1,03
0,2
0,4
0,6
0,8
8,03
6,04
4,06
2,09
1,00
2,69
2,02
1,48
1,07
1,02
1,00
1,88
1,53
1,24
1,03
1,04
1,01
1,00
1,39
1,22
1,08
1,01
1,04
1,02
1,01
1,00
1,19
1,10
1,03
1,00
1,02
1,01
1,01
1,00
1,07
1,03
1,01
1,00
1,61
2,40
2,86
3,16
1,45
1,66
1,75
1,78
1,35
1,44
1,48
1,49
1,21
1,24
1,25
1,26
1,13
1,13
1,14
1,14
1,06
Metalne konstrukcije
452
PRIMER 4
Odrediti duinu izvijanja tapa sa promenljivim momentom inercije, prikazanog na slici
4.25 ( I 0 / I = 0,4 ; = 2 / 10 = 0,2 ).
Provera stabilnosti sprovodi se posebno za svaki tap i to za tap 2 sa silom N c ,2 i duinom izvijanja ! 2 i = 2 ! 2 , a za tap 1 sa silom N c,1 + N c ,2 i duinom izvijanja
453
zavise od odnosa ! 2 / !1 , I 2 / I1 i
)1
0,1+!2/!1<0,3
3,0
2,5
3,0
2,0
2,0
3,0
2,0
1,6
2,5
1,5
1,2
2,0
(4.37)
Gotovo svi realni tapovi zadovoljavaju ove uslove pa se njihov proraun moe sprovesti preko priblinih koeficijenata 1 i 2.
U sluaju tapova sa sloenijom geometrijom (viestepena promena momenta inercije),
tapova sa specifinim uslovima oslanjanja (elastini oslonci i ukljetenja) ili tapova koji ne
zadovoljavaju uslove ogranienja (4.37), provera stabilnosti vri se primenom teorije II reda
(npr. metodom prenosnih matrica) ili korienjem gotovih izraza iz postojee literature.
454
Metalne konstrukcije
Slika 4.27 - Pridravanje tapova u meutakama u sluaju rombinog sprega za vetar kod
mosta sa reetkastim glavnim nosaima
Ako se vorovi pritisnutog pojasa mogu slobodno pomerati izvan ravni reetkastog nosaa, duina izvijanja pritisnutog pojasa izvan ravni reetkastog nosaa odreuje se prema
standardu za tapove promenljivog momenta inercije optereene promenljivom normalnom silom. Naravno, ako su svi pojasni tapovi istih poprenih preseka (I=const) proraun
duine izvijanja izvan ravni reetkastog nosaa sprovodi se preko N c , red .
Pomeranja vorova pritisnutog pojasa izvan ravni reetkastog nosaa mogu biti, kao to
smo ve napomenuli, spreena i slobodna, ali ne retko se javlja i sluaj delimino spreenih pomeranja. Naime, vorovi pritisnutog pojasa mogu biti elastino oslonjeni (slika
4.28). Potrebno je najpre odrediti realne vrednosti krutosti opruga, pa proraun sprovesti
kao za centrino pritisnut tap na elastinim osloncima.
455
= 0,25 (3 + S2 / S1 )
uz uslov da je 1 S2 / S1 1 .
(4.38)
Metalne konstrukcije
456
1. Ako je spreeno pomeranje krajeva tapa, koeficijent duine izvijanja izvan ravni nosaa jednak je jedinici.
2. Kod tapova ija minimalna osa inercije ne lei u ravni nosaa, koeficijent duine izvijanja jednak je poluzbiru koeficijenta duine izvijanja u ravni nosaa i izvan nje:
1
(1 + 2 )
2
(4.39)
Ugaonici se esto upotrebljavaju kao tapovi ispune reetkastih nosaa, posebno kod
spregova. Ukoliko se ugaonik za vorni lim vezuje preko jednog kraka, to je veoma est
sluaj, minimalna osa inercije ugaonika ne lei u ravni reetkastog nosaa. Provera stabilnosti ovakvih tapova sprovodi se u odnosu na minimalnu osu inercije, a sa duinom izvijanja prema izrazu (4.39).
U tabeli 4.11 prikazana su dva tipa poprenih preseka sastavljenih od ugaonika, sa odgovarajuim duinama izvijanja i merodavnim (minimalnim) poluprenicima inercije.
Tabela 4.11 - Izvijanje tapova od ugaonika kod kojih glavne ose inercije lee
izvan ravni reetkastog nosaa
! i = 0,9 !
! i = 0,9 !
imin = i
imin = i
= 0,9 !/i
= 0,9 !/i
3. Kada je tap ispune sastavni deo zatvorenog okvirnog nosaa (slika 4.31), koeficijent
duine izvijanja izvan ravni nosaa ima sledee vrednosti u zavisnosti od statikog sisitema okvira:
457
za okvir A,
= 0,80
za okvir B.
= 0,70
Ovakav sluaj javlja se kod zatvorenih reetkastih mostova gde su vertikale ili dijagonale ujedno i deo poprenog ukruenja portala.
4. Ako je tap na oba kraja nepokretno oslonjen, a u polovinama tapa deluju razliite sile
S1 i S2 (vertikala reetkastog nosaa sa K ispunom) i ako je tap sa konstantnim momentom inercije, koeficijent duine izvijanja odreuje se kao i kod pojasnih tapova sa
promenljivom silom du ose tapa, prema izrazu (4.38).
Metalne konstrukcije
458
k=
Nain vezivanja i
optereenje tapova
I1
I2
!
2
!1
m=
N1 ! 2
N 2 !1
1 + 1/ m
1 + 1/ k
= 0,5
1 0,75 m
1+ k
1+ m
1+ k
= 1 0,75 m
= 0,5
= 1 + 0,82 m
6. Kada se dva tapa ukrtaju, a pri tom su im krajevi nepomerljivi (tabela 4.12), duina
izvijanja pritisnutog tapa izvan ravni zavisi od znaka sile u drugom tapu i naina na
koji su tapovi meusobno povezani. Vrednost koeficijenta odreuje se prema izrazima datim u tabeli 4.12 uz uslov da je 0,5. Momenti inercije I1 i I2 odnose se na savijanje izvan ravni tapova.
459
Preteno
savijanje
Preteno
pritisak
Presek
a)
Koeficijent )
b)
0,7
0,6
0,85
0,8
1,0
1,0 (0,5)*
0,8
0,7
0,9
0,85
1,0
1,0(0,5)*
c), d)
1,0
1,0
Metalne konstrukcije
460
momenata savijanja drugog reda uz deformaciju savijanja. Fleksiono izvijanje je merodavno kod torziono krutih tapova i tapova kod kojih se poklapaju teite i centar smicanja.
Meutim, kod torziono osetljivih monosimetrinih preseka, kod kojih se ne poklapaju teina osa i centar smicanja, izvijanje moe biti prouzrokovano zajednikim delovanjem torzionog momenta i momenta savijanja.
Na slici 4.34 prikazano je izvijanje savijanjem (fleksiono izvijanje), isto torziono izvijanje i sloeno izvijanje savijanjem i torzijom (fleksiono-torziono izvijanje).
Kritina sila N cr tapa izloenog izvijanju sa savijanjem i torzijom, jednaka je minimalnoj od tri sledee vrednosti:
EI y
N
izvijanje oko y - y ose
=2 2
,
cr
y
! i, y
EI
N cr = min N cr , z = 2 2 z
izvijanje oko z - z ose
! i, z
EI
1
N
= 2 GI t + 2 2 torziono izvijanje
,
cr
!
iR
(4.40)
gde je:
iR2 = y R2 + z R2 +
I y + Iz
A
(4.41)
It
G
yR, zR
461
Provera nosivosti kod ovakvih tapova sprovodi se po JUS U.E7.081, a problem sloenog izvijanja se uvodi u proraun preko idealne vitkost w , koja se odreuje na osnovu
sledeeg izraza:
w =
! c 2 + iD2
iz
2c 2
) ]
4c 2 i 2p + 0,039 2 / T2 1 z D2
1
1
+
2
c 2 + iD2
(4.42)
gde su:
i p2 = i y2 + iz2
(4.43)
iD2 = i 2p + z D2
(4.44)
c2 =
zD
!
!T
1 !
I
I z T ! T
+ 0,0039 ( ! )2 I t
(4.45)
= T = 1,0 i
= T = 0,5 .
Na slici 4.35 prikazana su tri tipa razliitih poprenih preseka koji su obuhvaeni ovim
standardom.
Proraun geometrijskih karakteristika ( I t , I , z D ) neophodnih za sraunavanje idealne vitkosti w zavisi od tipa preseka. Za preseke sa slike 4.34a i 4.34b je:
Metalne konstrukcije
462
zD =
1
[e I1 (h e ) I 2 ]
Iz
(4.46)
I =
I1 I 2 h 2
I1 + I 2
(4.47)
It =
1 3
bi ti3 .
3 i =1
(4.48)
I =
I1
h
Iz
(4.49)
h 2 I12 + 2 I1 I 3
.
Iy
3
(4.50)
U izrazima su sa I1 , I 2 i I 3 oznaeni momenti inercije delova preseka (1, 2 i 3) u odnosu na osu simetrije z-z. Kod tapova sa dve ose simetrije uticaj torzije na izvijanje uzima se
samo ako je i p > c .
Idealna vitkost se tada moe sraunati prema sledeem izrazu:
w =
! ip
.
iz c
(4.51)
U suprotnom, kada je i p < c , stabilnost se ispituje prema JUS U.E7 081 sa vitkou
z , a uticaj torzionog uvijanja se ne uzima u obzir. Kod veine valjanih I-profila i drugih
elemenata sa velikom vitkou uticaj torzije moe se zanemariti.
PRIMER 5
Odrediti idealnu vitkost w tapa monosimetrinog preseka, prikazanog na slici 4.36, koji
je obostrano zglobno oslonjen.
463
Geometrijske karakteristike:
A1 = 25 1,6 = 40,0 cm 2
I1 =
1 3
25 1,6 = 2083 cm 4
12
A2 = 18 1,6 = 28,8 cm 2
I2 =
1 3
18 1,6 = 777 cm 4
12
A3 = 30 1,2 = 36,0 cm 2
I 3 = 4 cm 4 (zanemarljivo malo)
Ai = A = 104,8
cm 2
e=
I i = I z = 2860
cm 4
1
(36 15,8 + 28,8 31,6) = 14,1 cm
104,8
iy =
19576
= 13,7 cm
104,8
iz =
1 3
30 1,2 = 19576 cm 4
12
2860
= 5,2 cm
104,8
h = 30 + 2 1,6/2 = 31,6 cm
zD =
1
[14,1 2083 (31,6 14,1) 777] = 5,5 cm
2860
1
25 1,63 + 18 1,63 + 30 12 3 = 76 cm 4
3
Proraun idealne vitkosti:
= T = 1,0 (na osnovu uslova oslanjanja)
It =
1
1 600
2
2
565091
+ 0,0039 (1 600) 76 = 570,7 cm
2860
1
600
w =
1
1
5,2
2570,7
(570,7 + 245)2
] = 120,0
Idealna vitkost posmatranog tapa je: w = 120,0. Moe se uoiti da je idealna vitkost
tapa monosimetrinog poprenog preseka w vea od njegove vitkosti za izvijanje oko
slabije ose ( z = 600 / 5,2 = 115,4 ). Prema tome, proraun monosimetrinih tapova treba
sprovesti prema JUS U.E7.081 sa idealnom vitkou w .
464
Metalne konstrukcije
U zavisnosti od naina povezivanja spojni elementi mogu biti u vidu veznih limova
(preki), kod tapova ramovskog tipa (slika 4.37c), ili kao reetkasta ispuna kod reetkastih viedelnih tapova (slika 4.37d).
Granina nosivost viedelnog tapa na izvijanje oko nematerijalne ose moe se, meutim, odrediti na isti nain kao i kod jednodelnog monolitnog tapa, ako je rastojanje veznih
465
elemenata a < 15 i1 . U suprotnom sluaju postoji bitna razlika, koja se, pre svega, ogleda
u tome to kod jednodelnih tapova rebro, uz relativno nisko iskorienje napona, prima
transverzalne sile, pa se njihov uticaj na deformaciju nosaa moe zanemariti. Kod viedelnih preseka se, usled nepostojanja rebra, pri izvijanju oko nematerijalne ose mora uzeti
u obzir uee smicanja na deformaciju tapa. Dakle:
v = vM + vV
(4.52)
gde su:
vM ugib usled momenta savijanja,
vV
Ako se posmatra viedelni tap ramovskog tipa sa poetnom geometrijskom imperfekcijom, optereen aksijalnom silom pritiska koja raste postepeno od 0 do granine vrednosti,
moe se uoiti da od samog poetka unoenja optereenja dolazi do pojave savijanja tapa
kao celine (usled poetne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0 = N c f 0 ). Poprene deformacije izazvane savijanjem utiu na poveanje momenta savijanja (raste strela parabole M = N c f ; f > f 0 ), koji izaziva ponovno poveanje deformacija. Dakle, poprene
deformacije se nelinearno poveavaju sa porastom optereenja, to ima za posledicu i nelinearan porast aksijalne sile u samostalnim elementima. Najvea aksijalna sila javlja se u
samostalnom elementu u sredini raspona i to u elementu sa konkavne strane viedelnog
tapa. Nasuprot tome, najvei uticaji u spojnim elementima javljaju se na krajevima tapa
gde su nagib elastine linije i transverzalna sila maksimalni.
Eksperimentalna israivanja su pokazala da je granina nosivost viedelnog tapa dostignuta kada se iscrpi nosivost, odnosno, stabilnost najoptereenijeg samostalnog elementa (slika 4.38) ili, kod reetkastih viedelnih tapova, najoptereenijeg tapa ispune.
Diferencijalna jedna ina izvijanja vi edelnog tapa mo e se dobiti analogno Ojlerovoj diferencijalnoj jedna ini izvijanja jednodelnog tapa, uz uvo enje uticaja
transverzalnih sila na deformaciju. Geometrijske imperfekcije se tako e pretpostavljaju u obliku sinusnog polutalasa:
v0 ( x ) = f 0 sin
x
!
(4.53)
Metalne konstrukcije
466
M = N c (v + v0 )
V=
(4.54)
dM
dx
(4.55)
(4.56)
M
N
= c (v + v0 )
EI
EI
(4.57)
=k
G
GA
(4.58)
gde su:
k koeficijent smicanja zavisan od oblika poprenog preseka,
G modul klizanja.
Krivina usled smicanja moe se odrediti jednostrukim diferenciranjem klizanja u
sledeem obliku:
vV = =
k dV
k d 2M
k
=
N c (v + v0 ) .
GA dx GA dx 2
GA
(4.59)
Kada se u jednainu (4.56) uvrste krivine usled momenta savijanja i smicanja prema izrazima (4.57) i (4.59), uz uvoenje k / GA = / V = const, dobija se diferencijalna jednaina izvijanja viedelnog tapa oko nematerijalne ose u sledeem obliku:
1 + N cr
1
2 Nc
2 Nc
V
f 0 sin x
v + 2
v = 2
!
! N cr 1 N
! N cr 1 N
c
c
V
V
(4.60)
x
!
(4.61)
N cr
1 + N cr
1
.
1
+
N cr V
(4.62)
Ako se uvede oznaka S y = V / , gde S y predstavlja krutost viedelnog tapa na smicanje, dobija se sledei izraz:
1
N cr ,V
1
1
+
.
N cr S y
467
(4.63)
EI
EI
=2 2
!V
! 2 1 + N cr
V
(4.64)
gde je !V2 = ! 2 1 + N cr .
V
Razlika u odnosu na Ojlerovu silu izvijanja bez uticaja transverzalnih sila je predstav
ljena lanom N cr . Moe se, takoe, uoiti da je: Ncr,V < Ncr, jer je
N cr > 0 .
V
V
Za $/V0 (zanemarljiv uticaj smicanja) jednaina (4.64) prelazi u ve poznati izraz za
Ojlerovu silu N cr .
Ako su obe glavne ose poprenog preseka viedelnog tapa nematerijalne, proraun
stabilnosti sprovodi se za svaku od njih. Meutim, ako presek viedelnog tapa sadri jednu materijalnu osu, stabilnost na izvijanje oko nje proverava se na osnovu propisa za centrino pritisnute tapove konstantnog jednodelnog preseka (JUS U.E7.081). Osim provere
stabilnosti na izvijanje oko nematerijalne i materijalne ose, ako ova postoji, neophodno je
kontrolisati i lokalnu stabilnost samostalnih elemenata.
y =
!i
iy
(4.65)
gde je iy poluprenik inercije oko materijalne ose y-y, a !i duina izvijanja tapa jednaka
srednjoj vrednosti duina izvijanja tapa u ravni nosaa i izvan nje (i = 0,9). Odreivanje
koeficijenta izvijanja dobija se prema krivama izvijanja, a na osnovu oblika poprenog
preseka (JUS U.E7.081).
Metalne konstrukcije
468
Opis
Oblik preseka
Provera opte ili globalne stabilnosti pri izvijanju oko nematerijalne ose se, takoe, vri
prema standardu JUS U.E7.081, odnosno pomou izraza (4.22a) ili (4.22b). Uticaj smiuih sila se uzima u obzir tako to se koeficijent izvijanja (4.25) dobija na osnovu ekvivalentne relativne vitkosti ( z, eq ) za izvijanje oko nematerijalne ose. Ekvivalentna relativna
vitkost moe da se odredi na osnovu kritine sile za izvijanje oko nematerijalne ose Ncr,V
(4.62) na sledei nain:
z , eq = N pl / N cr ,V
(4.66)
z ,eq = 2z +
m 2
f
2
z ,eq =
z ,eq
1
gde su:
(4.67)
469
N pl
i =1
N cr ,V kritina sila izvijanja viedelnog tapa prema (4.62), (4.63) ili (4.64),
! i, z
Iz
) ,
r
I f ,i
A f ,i
y f ,i
m
f
a
if
1
rastojanje veznih limova ili vorova kod reetkastih viedelnih tapova (slika 4.37),
poluprenik inercije samostalnog elementa oko ose 1-1,
vitkost na granici razvlaenja prema izrazu (4.23) ili tabeli 4.1.
Vrednosti krutosti na smicanje S y koja figurie u izrazu (4.63) za kritinu silu izvija-
Metalne konstrukcije
470
Sy
!f
Ar
Reetkasti tap
2 EI f
n EAr
a2
a
if
Ad
Ad
a h y2
d3
A
d3
n Ar a h y2
2Ad
n - broj paralelnih ravni u kojima su postavljeni spojni limovi ili tapovi ispune
d - sistemna duina dijagonale
0,5Ad
471
Nf =
(4.68)
gde je:
Mz =
Nc f
Nc f
=
Nc
Nc 2
1
1
z ,eq
N cr ,V
N pl
(4.69)
Wz
f0
x.
!
(4.70)
dM
= N c f cos x
dx
!
!
(4.71)
= Nc f
N c f0
,
=
! ! 1 N c
N cr ,V
(4.72)
maxV
a
.
2
(4.73)
Dokaz nosivosti samostalnog elementa u krajnjem polju vri se na osnovu sledeeg izraza:
max
Nc M f
+
dop
r
Wf
(4.74)
Metalne konstrukcije
472
max
N c,d =
maxV
d
hy
(4.75)
gde je n broj paralelnih ravni u kojima je postavljena reetkasta ispuna, a d duina dijagonale.
Tabela 4.16 - Presene sile kod veznih elemenata viedelnih tapova ramovskog tipa
Opis
1
Presek viedelnog
tapa
Presena sila T u
spojnim limovima
r=2
r=3
V a
T=
hy
V a
T=
2h y
r=4
T ' = 0,4
V a
hy
T '' = 0,3
V a
hy
Momentni
dijagram u
spojnim limovima
Takoe je potrebno proraunati veze spojnih limova odnosno tapova ispune za samostalne elemente prema uticajima na osnovu kojih su vezni elementi dimenzionisani. Dakle
veze spojnih limova se dimenzioniu na osnovu M i V, a veze reetkastih tapova ispune
prema max N c , d . Pri projektovanju viedelnih tapova treba voditi rauna i o konstruktivnim detaljima. Broj polja na koji je tap podeljen ne sme biti manji od tri, a njihove duine
treba da budu jednake. Kod ramovskih tapova obavezno je postavljanje spojnih limova i
na krajevima tapa. Veze spojnih limova odnosno reetkaste ispune za samostalne elemente ostvaruju se zavarivanjem ili zavrtnjevima koji ne dozvoljavaju proklizavanje (upasovani, prednapregnuti). Ukoliko se upotrebljavaju neupasovani zavrtnjevi dolazi do naglog
bonog pomeranja i poveanja poetnih geometrijskih imperfekcija ( v0 ), pa je neophodno
smanjiti smiuu krutost S y deljenjem sa faktorom 1,3, odnosno uveati vitkost samostalnog elementa faktorom 1,3 .
tapovi tipa 2, 3 i 4.1 umesto spojnih limova imaju vezice. Za tapove poprenog preseka 3 i 4.1 dozvoljeno je postavljanje vezica naizmenino u dve meusobno upravne ravni. Kod viedelnih tapova tipa 4.2 i 4.3 neophodno je predvideti poprena ukruenja na
473
mestima spojnih limova odnosno u vorovima reetkaste ispune, kako bi se ouvao nepromenjen oblik poprenog preseka.
Metalne konstrukcije
474
Provera naprezanja u najoptereenijem preseku moe se, kao i kod ekscentrino zategnutih preseka, sprovesti na sledei nain:
max =
Nc M y M z
+
+
dop .
A W y Wz
(4.76)
i =1
i =1
N c = i N c,i i q* = i qi .
*
(4.77)
a) f = f 0 + f
475
b) e = e0 + e
Slika 4.42 - a) Uticaj normalne sile na poveanje ugiba usled poetne imperfekcije;
b) Uticaj normalne sile na poveanje ugiba usled deformacije izazvane savijanjem
Dakle, poveanje momenta savijanja javlja se jednim delom usled nesavrenosti tapa,
a drugim delom usled uticaja drugog reda. Naime, usled poprenog optereenja dolazi do
deformacije - ugiba tapa, a aksijalna sila pritiska izaziva dodatni moment savijanja na tako deformisanom tapu.
Usled poetne imperfekcije javlja se moment savijanja M 0* = N 0* f 0 koji izaziva dodatni ugib f . Poveanje ugiba ima, meutim, povratno dejstvo na poveanje momenta,
pa se tako moment savijanja moe napisati kao:
M *f = N c* ( f 0 + f ) = N c* f .
(4.78)
(4.79)
gde su:
M I*
e0
(4.80)
Nc
N f N c e M I*
+ c
+
+
fy
A
W
W
W
(4.81)
W
W
= ( 0,2)
A
A
(4.82)
Metalne konstrukcije
476
gde je ' stepen nesavrenosti koji zavisi od krive izvijanja, a relativna vitkost tapa (videti deo 3.6 ovog poglavlja). Ako se uvedu oznake:
k 0 , f / f 0 i k m , M II* / M I*
(4.83)
(4.84)
*
fy .
N* (1 + f k 0 ) + k m M
(4.85)
M*
Nc
1 + f k0 + k m I f y
A
W
odnosno:
(4.86)
gde su:
*
/ fy .
kn = 1 + f k0 N* = N* / f y i M* = M
(4.87)
Prethodni izraz (4.85) moe da se transformie i prilagodi teoriji doputenih napona, tako to se njegova leva i desna strana podele koeficijentom sigurnosti za posmatrani sluaj
optereenja (#). Na taj nain se dobija:
kn N + km M dop
(4.88)
gde su:
N = Nc / A i M =M / W.
(4.89)
Treba napomenuti da u ovom sluaju presene sile N i M ne treba mnoiti koeficijentom sigurnosti kao to je to sluaj kod teorije graninih stanja (4.77).
Koeficijent k0 moe da se odredi na osnovu ve poznatog izraza za f koji je izveden u
okviru dela 3.4 ovog poglavlja:
f = f0
1
1
1
.
k0 = f / f 0 =
=
1 N c / N cr
1 N c / N cr 1 2 N
(4.90)
0,2
1 2 N
(4.91)
477
Izraz (4.88) ima opti karakter, pa se moe koristiti i za dimenzionisanje centrino pritisnutih tapova ( M = 0 ), i tada poprima sledei oblik:
k n N dop , odnosno N dop / kn .
(4.92)
Poreenjem prethodnog izraza (4.92) sa poznatim izrazom za proraun stabilnosti centrino pritisnutih elemenata (JUS U. E7.081/1986):
N dop
(4.93)
lako se uoava da je vrednost koeficijenta kn , ograniena recipronom vrednou koeficijenta izvijanja , to jest:
kn 1 / .
(4.94)
Koeficijent k m kojim se definie uveanje momenta savijanja usled uticaja drugog reda moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
km = k0 =
.
1 2 N
(4.95)
(4.96a)
kn N + kmy My + kmz Mz 1
(4.96b)
gde je koeficijent kojim se uzima u obzir uticaj bono-torzionog izvijanja na ukupnu stabilnost elementa, a moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
= f y / D 1 .
(4.97)
Metalne konstrukcije
478
1 knz = 1 +
y y 0,2
(4.98a)
1
z z 0,2
2
z
1 z N
(4.98b)
y
1
y2
k n = max k ny , k nz
kmy =
1
y
y2
(4.98c)
kmz =
z
.
1 z2 N
(4.98c)
)
1,1
1,0
1,0
0,66
0,44
0,66 + 0,44 0,44
(4.99a)
kn N + kmy My 1
(4.99b)
479
Ako je uz to tap bono pridran ili torziono neosetljiv (npr. sanduastog preseka), moe se zanemariti i uticaj bono-torzionog izvijanja ( = 1 ), pa prethodni uslovi sada glase:
kn N + kmy My dop
(4.100a)
kn N + kmy My 1
(4.100b)
(4.101a)
k N + My 1
(4.101b)
gde su:
k = max k y , k z
(4.102)
(4.103a)
(4.103b)
k y = 1 + y y 0,2 + ry2 y2 N
k z = 1 + z z 0,2 + rz2 z2 N .
PRIMER 6
Proveriti stabilnost stuba okvirnog nosaa (IPE300) prikazanog na slici 4.34. Osnovni materijal 0361 - I sluaj optereenja. Stub je kontinualno bono pridran pa nema opasnosti
od bonog torzionog izvijanja.
Metalne konstrukcije
480
5 NOSAI
5.1 UVOD
Elementi konstrukcije kod kojih savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja nazivaju se nosai. Ovi elementi pod dejstvom spoljanjeg optereenja podleu deformaciji savijanja. Sa stanovita otpornosti materijala, savijanje nosaa moe biti posledica sledeih
sluajeva naprezanja: istog pravog savijanja, savijanja silama, kosog savijanja, kosog savijanja silama i ekscentrinog pritiska ili zatezanja. to se tie ekscentrinog pritiska odnosno zatezanja, treba napomenuti da se kod nosaa javljaju naprezanja u oblasti velikih
ekscentriciteta, to jest takva naprezanja kod kojih su uticaji savijanja znatno vei od onih
izazvanih aksijalnim naprezanjem, bilo da je re o zatezanju ili pritisku. Rigle okvirnih nosaa predstavljaju karakteristian primer nosaa sa naprezanjem u zoni velikih ekscentriciteta. Elementi kod kojih se javljaju ekscentrini pritisak ili zatezanje u zoni malih ekscentriciteta ne spadaju u nosae, jer je kod njih dominantan uticaj aksijalnih sila.
Prema nainu izrade nosai se mogu podeliti na pune i reetkaste. Kod punih nosaa
pojasevi su spojeni punim zidom - rebrom, dok je kod reetkastih nosaa povezivanje gornjeg i donjeg pojasa ostvareno tapovima ispune - veritkalama i dijagonalama. Iako imaju
istu funkciju i suprotstavljaju se slinom ili ak istom optereenju, puni i reetkasti nosai
se bitno razlikuju, kako po nainu naprezanja, tako i po konstrukcijskom oblikovanju. Dok
se prijem momenta savijanja i kod reetkastih i kod punih nosaa ostvaruje na slian nain,
pomou pojasnih tapova odnosno lamela, postoje znaajne razlike u prijemu transverzalnih (smiuih) sila. Kod reetkastih nosaa prijem smiuih sila ostvaruje se aksijalnim
naprezanjem tapova ispune, dok se kod punih nosaa transverzalne sile prenose preko rebra izazivajui u njemu smiue napone. Meutim, ipak se mogu uoiti slinosti izmeu
trajektorija glavnih napona pritiska i zatezanja u rebru nosaa i naprezanja tapova ispune
reetkastog nosaa (slika 4.44).
481
Ova slinost se posebno moe uoiti kod punih nosaa sa vitkim rebrima pri graninom
stanju nosivosti na izboavanje smicanjem. Naime, u fazi postkritinog ponaanja dolazi
do formiranja zategnutog polja koje je ekvivalent, zategnutoj dijagonali reetkastog nosaa, pa se pun nosa transformie u reetkast, sainjen od pojasnih lamela (pojasni tapovi),
zategnutih polja (dijagonale) i ukruenja (vertikale).
Reetkasti nosai se sastoje od meusobno povezanih pojasnih tapova i tapova ispune
koji ine trougaonu strukturu. Svi elementi - tapovi su aksijalno napregnuti pa se proraunavaju i konstruiu prema pravilima koja vae za aksijalno zategnute odnosno pritisnute
tapove. I dok je kod tapova reetkastih nosaa dijagram normalnih napona konstantan po
svim tapovima, kod punih nosaa se, shodno Bernulijevoj hipotezi o ravnim presecima,
javlja linearna promena napona po visini nosaa (slika 4.45). Kako se normalni naponi
usled momenta savijanja javljaju po itavoj visini preseka, pa samim tim i u rebru, u njemu se javlja sloeno naponsko stanje koje potie jednim delom od napona smicanja, a drugim od normalnih napona.
Metalne konstrukcije
482
Oupljeni (olakani) i saasti nosai (slika 4.46c,d) predstavljaju prelaz izmeu punih i
reetkastih nosaa. Nastali su kao posledica nastojanja da se dobiju to laki nosai, uz minimalan utroak rada. Dobijaju se relativno jednostavnim operacijama rezanja i zavarivanja od valjanih ili zavarenih I-profila. Laki su od punih nosaa i koriste se uglavnom u
zgradarstvu za nosae srednjih raspona (10-15 m). Pri proraunu saastih nosaa ne mogu
se praviti proste analogije sa proraunom punih nosaa, ve se oni moraju raunati kao
"Virendel" - okvirni nosai, uz uzimanje u obzir svih specifinosti koje se kod njih javljaju
(videti deo 5.3 ovog poglavlja).
483
Slika 4.47 - Razliiti oblici poprenih preseka punih nosaa: a) valjani I-profil;
b) puni limeni nosa u zakovanoj izradi; c) puni limeni nosa u zavarenoj izradi
to se tie statikog sistema najee se primenjuju gredni nosai (proste grede, kontinualni nosai i ree Gerberovi nosai), mada se, takoe, ne retko primenjuju i okvirni i
luni nosai. Na slici 4.48 prikazani su karakteristini statiki sistemi punih nosaa.
484
Metalne konstrukcije
se dimenzije mogu uskladiti uz optimalno iskorienje napona. Njihova vea jedinina teina
je posledica nedovoljno usavrene tehnologije valjanja. Naime, tehnologija proizvodnje, to
jest valjanja, uslovljava minimalne debljine rebra valjnih profila, koje bi sa stanovita ekonominosti, odnosno optimalnog iskorienja preseka, trebale da budu znaajno manje. Na taj
nain, smanjenjem debljine rebra smanjuje se i teina nosaa uz neznatno smanjenje njegove
nosivosti, jer, kao to je poznato, debljina rebra veoma malo utie na vrednost otponog momenta i momenta inercije poprenog preseka, pa samim tim i na njegovu nosivost i krutost.
Ovaj nedostatak na neki nain se kompenzuje manjom jedininom cenom valjanih profila.
Od iroke palete valjanih profila najee se kao nosai koriste I-profili sa uskim (slika
4.49a) ili irokim noicama (slika 4.49b) i ree U-profili (slika 4.49c).
Slika 4.49 - Razliiti tipovi valjanih profila koji se koriste kao nosai: a) I-profili sa uskim
noicama (I i IPE); b) I-profili sa irokim noicama (HEA, HEB i HEM); c) U-profili
Upotreba valjanih I-profila sa uskim noicama je racionalna kada je nosa izloen samo savijanju oko jae ose inercije, ili ako je savijanje oko slabije ose inercije veoma malo.
Prednost ovakvih nosaa u odnosu na ostale valjane profile je u manjoj teini, a nedostatak
je velika konstruktivna visina i relativno mala otpornost na savijanje oko slabije ose inercije, pa samim tim i na bono-torziono izvijanje. Normalan valjani I-profil, koji je sve do pedesetih godina ovog veka imao ogromnu primenu, potisnut je od strane IPE-profila.
Prednosti IPE-profila, na osnovu kojih je gotovo u potpunosti zamenio klasini I-profil,
su sledee:
paralelne strane noica ne zahtevaju kose podlone ploice, a podvezice se mogu
postaviti sa obe strane,
odnos otpornog momenta i povrine (Wy/A) koji odslikava racionalnost poprenog
preseka, vei je nego kod klasinog I-profila (slika 4.50a),
noice su ire, pa je poveana nosivost oko slabije ose, a s tim i stabilnost na bonotorziono izvijanje,
debljina rebra je manja nego kod klasinog I-profila (slika 4.50b).
Primena valjanih profila sa irokim noicama (HEA, HEB i HEM) preporuuje se kada
je nosa izloen kosom savijanju, zatim, kada nosa nije bono pridran i kada je ograniena graevinska visina. Poeljno je koristiti HEA i HEB profile, dok HEM-profile treba
izbegavati zbog njihove velike teine. U poreenju sa I-profilima sa uskim noicama ovi
profili zahtevaju manju konstruktivnu visinu, ali su znatno tei. Opredeljenje za jedan od
pomenutih tipova I-profila zavisi od toga koji od navedenih uslova je stroiji, odnosno koje reenje je ekonominije. Naime, primenom profila sa irokim noicama poveava se teina, a samim tim i cena eline konstrukcije, ali se smanjuje graevinska visina, pa se kod
485
viespratnih zgrada mogu ostvariti znatne utede na fasadi. Osim toga valjani I-profili sa
irokim noicama imaju veu nosivost od profila sa uskim noicama, pa se primenjuju i u
sluajevima kada raspon i optereenje nosaa diktiraju nosivost veu od one koju poseduju
I ili IPE-profili.
Mogunosti primene razliitih tipova valjanih profila, kao i njihove prednosti i nedostatci mogu se uoiti na primeru proste grede raspona 8,0 m, optereene jednako podeljenim optereenjem q = 20 kN/m. U tabeli 4.18 su dati valjani profili koji zadovoljavaju naponski i deformacijski uslov, uz prikaz njihovih najvanijih karakteristika.
Tabela 4.18 - Primer komparativne analize efikasnosti razliitih tipova valjanih profila
1
2
3
4
PROFIL
g
kg/m
h
mm
MPa
f
mm
IPE 400
HEA 320
HEB 280
HEM 240
66,3
97,6
103,0
157,0
400
310
280
270
137,9
108,1
115,9
88,8
22,0
22,1
26,4
20,9
M=160 kNm
Moe se uoiti da sa smanjenjem visine nosaa raste njegova teina, te da IPE-profil ima
najmanju teinu, a najveu visinu. Na ovom primeru se, takoe, moe sagledati, ve pomenuta, neracionalnost primene HEM-profila. Naime, ovi profili imaju suvie veliku teinu (za
52% veu od ekvivalentnog HEB-profila), dok je smanjenje visine (40 mm) relativno malo.
Za sekundarne elemente manjih raspona, izloene dejstvu optereenja umerenog intenziteta, mogu se upotrebiti i valjani U-profili. Nedostatak ovih profila je to im se teite i
centar smicanja ne poklapaju, pa se pri delovanju poprenog optereenja du teine ose
javlja moment torzije (slika 4.51a) kao sekundaran, ali ne i zanemarljiv uticaj. Nosai izraeni od U-profila stoga se retko koriste kao samostalni nosai, ve se koriste kao elementi
sloenog preseka u kombinaciji sa valjanim I-profilima (slika 4.51b).
486
Metalne konstrukcije
Svi valjani profili proizvode se u standardnim serijama i njihove geometrijske karakteristike, a samim tim i nosivost, su ograniene. U sluaju nosaa veih raspona, ili optereenja veeg intenziteta, zahteva se vea nosivost od one koju poseduju standardni valjani
profili. Ovaj problem moe se prevazii na dva naina: usvajanjem dva ili vie meusobno
spojenih valjanih profila (slika 4.52) ili ojaanjem valjanog profila (slika 4.53).
Slika 4.52 - Puni nosai obrazovani od dva ili vie valjanih profila
487
Primena dva ili vie meusobno spojenih profila opravdana je samo u sluaju izuzetno
male graeviske visine, ili ako se radi o ojaanju, odnosno rekonstrukciji ili sanaciji postojeeg objekta. Nosai moraju biti povezani meusobno na rastojanju od 0,8 do 1,5 m kako
bi se obezbedio njihov zajedniki rad. Veze se ostvaruju preko U ili I-profila pomou zavrtnjeva ili zakivaka (slika 4.52a), ili zavarivanjem (slika 4.52b).
Poveanje nosivosti valjanih profila moe se ostvariti na dva naina: dodavanjem pojasnih lamela (slika 4.53a), kao i podunim rasecanjem rebra i njegovim spajanjem zavarivanjem sa umetnutim vertikalnim limom iste ili manje debljine (slika 4.53b). U oba sluaja
poveavaju se geometrijske karakteristike preseka (moment inercije i otporni moment), a
samim tim i njegova nosivost. Prednost ojaanja rasecanjem rebra je, pre svega, u manjem
utroku materijala, jer je teina umetnutog vertikalnog lima svakako manja od teine dve
dodatne pojasne lamele. Meutim, ojaanje dodavanjem pojasnih lamela zahteva manji
rad, a ovakvi nosai imaju veu otpornost na bono-torziono izvijanje i manju graevinsku
visinu. Dodatne lamele se mogu postaviti sa spoljanje strane noica, kao to je prikazano
na slikama 4.53a i 4.54a, ili sa unutranje strane (slika 4.54b). Popreni presek prikazan na
slici 4.54a je blago nesimetrian, to je nepovoljno sa statikog aspekta, ali se avovi na
donjoj dodatnoj lameli mogu mnogo lake i kvalitetnije ostvariti. Ukoliko se ojaanje vri
u radionici, gde se u ureaju za okretanje nosa moe dovesti u takav poloaj da se avovi
za vezu donje lamele zavaruju u povoljom, horizontalnom poloaju, bolje je primenjivati
simetrino ojaanje profila (slika 4.53a).
(4.104)
gde je a debljina podunih ugaonih avova za vezu dodatne lamele sa valjanim profilom.
Poveanje nosivosti standardnih valjanih profila, bez obzira o kojoj je varijanti re,
svakako ima granice racionalne primene. Naime, uz korektno konstrukcijsko oblikovanje
Metalne konstrukcije
488
moe se poveati nosivost valjanih profila za 70-80%. Za nosae vee nosivosti daleko je
racionalnija primena punih limenih nosaa.
Kod zavarenih nosaa pojasne lamele se direktno zavaruju za rebro, dok se kod zakovanih njihova veza ostvaruje pomou pojasnih ugaonika i zakivaka. Pojasni ugaonici osim
to omoguavaju povezivanje meusobno upravnih limova, uestvuju i u radu poprenog
preseka, pa se pri proraunu uzimaju u obzir pri odreivanju geometrijskih karakteristika
sloenog preseka. Puni limeni nosai u zavarenoj izradi imaju niz prednosti u odnosu na
zakovane, a najvanije su:
489
manja teina,
bra i jednstavnija izrada,
manja jedinina cena,
jednostavnije nastavljanje i bra montaa,
lake odravanje,
jeftinija antikoroziona zatita itd.
Zbog svih ovih prednosti puni limeni nosai u zavarenoj izradi u potpunosti su potisnuli zakovane nosae, pa se danas puni limeni nosai izvode skoro iskljuivo u zavarenoj izradi.
Primena dvozidnih ili sanduastih nosaa opravdana je kada nema mogunosti za bono pridravanje nosaa, pa stabilnost na bono-torziono izvijanje ima kljuni uticaj na dimenzionisanje. Takoe se primenjuju kada je ograniena graevinska visina, kada je nosa
izloen dejstvu znaajnog bonog savijanja, i u sluajevima velikih raspona i optereenja,
kao na primer za kranske staze sa tekim reimom rada. Sanduasti nosai imaju veliku
torzionu krutost, stabilnost na bono-torziono izvijanje je takoe poveana, kao i krutost
na savijanje oko slabije ose inercije. Meutim, sanduasti nosai iziskuju vei utroak elika. Kod ovakvih, sanduastih nosaa, neophodno je predvideti poprena ukruenja, koja
obezbeuju eljenu geometriju i torzionu krutost, kao i sadejstvo svih elemenata poprenog preseka. U suprotnom, popreni presek bi izgubio svoj oblik usled torzione
deformacije. Poprena ukruenja mogu da se izvedu u vidu sprega (slika 4.56a), okvira
(slika 4.56b) ili punog zida - dijafragme (slika 4.56c). U sluaju kada su popreni preseci
prohodni, to jest kada su unutranje dimenzije nosaa (irina/visina) vee od 650/900 mm,
neophodno je predvideti otvore na dijafragmama kako bi se obezbedio prolaz za osoblje za
odravanje. Kada su sanduasti nosai neprohodni nije potrebna antikoroziona zatita unutranjeg dela sanduka. Neprohodni delovi se hermetiki zatvaraju, pa je antikoroziona zatita unutranjih povrina nepotrebna.
Metalne konstrukcije
490
a)
b)
c)
d)
U mostogradnji se iskljuivo koriste puni limeni nosai, to je posledica velikih raspona i optereenja, koja se sa industrijskim razvojem drutva iz godine u godinu poveavaju.
Oblici poprenih preseka savremenih mostovskih nosaa su raznovrsni i zavise od raspona
mosta, statikog sistema, irine kolovoza, vrste kolovozne table, aerodinaminosti i zahtevane torzione krutosti. Neki karakteristini primeri poprenih preseka punih limenih nosaa koji se primenjuju u mostogradnji prikazani su na slici 4.57.
opt d
= kw 3
491
max M
(4.105)
dop
gde je k w parametar koji zavisi od naina pokrivanja dijagrama momenata i ima sledee
vrednosti:
k w = 4,3 za dobro pokrivanje,
k w = 4,7 za umereno pokrivanje i
k w = 5,3 za nosae nepromenljivog poprenog preseka.
Jedna od prednosti punih limenih nosaa u odnosu na valjane je i to to se kod njih mogu varirati dimenzije elemenata poprenog preseka (rebara i noica) kako bi se dobio presek koji omoguava istovremeno zadovoljenje naponskog i deformacijskog uslova. Dakle,
visina rebra punog limenog nosaa moe biti odreena iz uslova da normalni napon i ugib
istovremeno dostiu doputene vrednosti. Ovaj uslov za nosa optereen jednakopodeljenim optereenjem q moe da se napie na sledei nain:
M k1 q ! 2
=
= dop
W
W
(4.106)
q !4
= f dop = l / m .
EI
(4.107)
max
f = k2
Kod simetrinih poprenih preseka moment inercije I moe da se izrazi u funkciji otpornog momenta W na sledei nain:
I =W
h k1 q ! 2 h
=
dop
2
2
(4.108)
gde je h visina nosaa, koja je priblino jednaka visini njegovog rebra ( h d ). Kada se
moment inercije dat prethodnim izrazom (4.108) uvrsti u jednainu (4.107), dobija se:
d = 2
dop
dop
k2
m
! = K m
!.
k1
E
E
(4.109)
Na ovaj nain odreena je visina nosaa uz istovremeno iskorienje doputenog napona i ugiba. Parametri k1 i k2 zavise od statikog sistema nosaa. Za sluaj proste grede iznose: k1 =1/8 i k2 =5/384, pa je K = 80/384. U tabeli 4.19 date su vrednosti za visine rebra
prema jednaini (4.109) za razliite vrste elika i doputene ugibe.
Tabela 4.19 - Visina nosaa pri istovremenom iskorienju normalnog napona i ugiba
Doputeni ugib ( f dop = ! / m )
! / 300
! / 500
Vrsta elika
0361
0561
0361
0561
hd
! / 21
! / 14
! / 12,6
! / 8,4
Metalne konstrukcije
492
to se debljine rebra tie, sa ekonomskog aspekta ona treba da bude to je mogue manja, jer se njenim poveanjem ne dobija bitan porast nosivosti nosaa na savijanje, a bitno
se poveava ukupna teina. Meutim, od povrine rebra direkto zavisi otpornost nosaa na
smicanje, jer rebro prihvata gotovo celokupnu smiuu silu. Dakle, debljina rebra treba da
bude minimalna, ali ipak dovoljna da sa zadovoljavajuim faktorom sigurnosti prihvati
smiue sile, odnosno napone. Osim toga, debljina rebra dominantno utie i na otpornost
rebra na izboavanje usled smiuih i normalnih napona (videti 5.2.9). Nosivost avova,
odnosno zakivaka za vezu rebra sa pojasnim lamelama, kao i uvoenje koncentrisanih sila
velikih intenziteta preko noice direktno u rebro (npr. kod kranskih nosaa), takoe mogu
uticati na izbor debljine rebra.
Na osnovu dugogodinjeg iskustva u projektovanju elinih konstrukcija, a imajui u
vidu sve pomenute inioce koji utiu na izbor debljine rebra, izvedene su empirijske formule pomou kojih se jednostavno moe odrediti orijentaciona debljina rebra t w . Prema
nemakim proporukama za debljinu rebra treba da se usvoji najvea od sledeih vrednosti:
d / 120 ...(0361)
tw =
d / 100 ...(0561)
(4.110)
tw = 0,025 3 V d
(4.111)
0,15 V / d ...(0361)
tw =
0,10 V / d ...(0561)
(4.112)
gde je V transverzalna sila u kN, a d i t w visina i debljina rebra u cm. Osim ovih postoje i
druge smernice za izbor debljine rebra, koje su jednostavnije za upotrebu ali i neto nepreciznije, jer ne uzimaju direktno u obzir vrednost smiue sile. U domaoj praksi esto se
koriste sledee preporuke:
za manja optereenja
8 + 2 d [m]
tw [mm] =
9 + 2,5 d [m] za vea optereenja
(4.113)
Treba napomenuti da izloeni empirijski kriterijumi za odreivanje visine i debljine rebra predstavljaju samo polaznu taku, a da e pravilnost izbora dimenzija rebra biti potvrena tek nakon kontole nosivosti i stabilnosti nosaa. Debljina rebra, zbog korozione i poarne otpornosti, ne bi trebalo da bude manja od 6 mm za eline konstrukcije u zgradarstvu, odnosno 8 mm u mostogradnji. Ovo ne vai za metalne konstrukcije od hladno oblikovanih profila (videti poglavlje 6).
Na osloncima i mestima unoenja koncentrisanih sila veeg intenziteta na rebru se postavljaju vertikalna ukruenja u vidu elinih limova ili valjanih T ili L-profila. Ova ukruenja omoguavaju pravilno i ravnomerno unoenje sile i istovremeno poveavaju otpornost rebra na izboavanje. Kod jednozidnih I-nosaa u zgradarstvu ukruenja se zavaruju
za rebro i obe noice, a oblikuju se tako da omogue nesmetan prolaz podunih avova za
vezu rebra sa noicama (slika 4.58a). Ovakav pristup nije opravdan kod dinamiki optereenih nosaa (mostovi, kranske staze,...), jer zavarivanje upravno na tok sila zatezanja
znatno smanjuje otpornost nosaa na zamor. Naime, moe doi do pojave zareza, koji se
usled dinamikog optereenja tokom ekspoloatacije konstrukcije progresivno iri i dovodi
do pojave prslina, ime se bitno ugroava trajnost konstrukcije. Dakle, na zategnutim noi-
493
cama treba izbegavati poprene avove. Ovo se moe postii tako to se na kontaktu izmeu ukruenja i zategnute noice postavlja podlona ploica (slika 4.58b). Nakon upasivanja ona se zavaruje za ukruenje, ali ne i za zategnutu noicu. Ukoliko se ne predviaju
podlone ploice mora se ostaviti zazor od min 2 mm izmeu ukruenja i zategnute lamele
(slika 4.58c). Takoe se mogu koristiti posebno oblikovana ukruenja (slika 4.58d), kod
kojih usled redukcije ukruenja u zoni zatezanja otpada potreba za zavarivanjem. Kod
kontinualnih nosaa izloenih dejstvu pokretnog optereenja javljaju se momenti savijanja
alternativnog znaka, pa stoga i gornja i donja noica mogu biti zategnute u zavisnosti od
poloaja optereenja. U ovakvim sluajevima neophodno je postavljanje podlonih ploica
i uz gornju i uz donju noicu (slika 4.58e).
Najee se kao ukruenja koriste ravni elini limovi. Meutim, na oslonakim presecima je, zbog veoma velikog optereenja usled oslonake reakcije, ponekad potrebno
usvojiti ukruenja u obliku valjanog L, T ili 1/2I-profila. Kod zakovanih nosaa uglavnom
su, kao poprena ukruenja, korieni L-profili u kombinaciji sa elinim limovima. Na
slici 4.59 prikazani su razliiti oblici poprenih ukruenja.
Slika 4.59 - Oblici poprenih ukruenja kod: a) zavarenih nosaa; b) zakovanih nosaa
Metalne konstrukcije
494
Kod zakovanih nosaa se veza ukruenja za rebro nosaa ostvaruje zakivcima. Kako se
ukruenje protee itavom visinom rebra, potrebno je predvideti nain njegovog oblikovanja i vezivanja za rebro na mestu pojasnih ugaonika. Ovo se moe postii umetanjem podmetaa izmeu gornjih i donjih pojasnih ugaonika du itavog ukruenja (slika 4.60a), postavljanjem klinastih podmetaa neposredno uz prelaz sa rebra na pojasni ugaonik (slika
4.60b), ili pak savijanjem ukruenja (slika 4.60c). Za manje visine preporuuje se primena
reenja sa slike 4.60a, dok je kod nosaa veih visina zbog manjeg utroka elika racionalnija primena reenja bez podmetaa (slika 4.60b,c)
Visina rebra kod mostovskih nosaa velikih raspona moe da bude i do 10 metara, pa
je, zbog nemogunosti transporta tako velikih komada, neophodno predvideti poduni
montani nastavak rebra (slika 4.61). Montani nastavci se ostvaruju ili zakivanjem, kod
zakovanih nosaa, ili pomou zavrtnjeva, kod punih limenih nosaa u zavarenoj izradi.
Nastavak mora da bude sposoban da prihvati smiuu silu koja se javlja na mestu prekida.
Linijski smiui napon koji deluje na mestu horizontalnog nastavka rebra je:
V Sy
(4.114)
Iy
gde su:
V
smiua (transverzalna) sila,
Sy
statiki moment dela preseka do montanog nastavka,
Iy
Poto se transverzalna sila menja du nosaa, a i geometrijske karakteristike (Sy i Iy) mogu da variraju du ose nosaa, liniski smiui napon nije konstantan du ose nosaa ve
se menja od preseka do preseka u funkciji poloajne koordinate x. Ukupna horizontalna sila
koja deluje na jedan zavrtanj ili zakivak moe se odrediti na osnovu sledeeg izraza:
eV
H1 =
o
( x) S y ( x)
I y ( x)
dx
(4.115)
495
gde je e rastojanje izmeu susednih zavrtnjeva, odnosno zakivaka. Rastojanje izmeu susednih zavrtnjeva je veoma malo u poreenju sa rasponom nosaa, pa se s pravom moe zanemariti promena transverzalne sile i karakteristika poprenog preseka na tako bliskom rastojanju. Prethodni izraz, pod ovakvim pretpostavkama, dobija znatno jednostavniji oblik:
H1 =
V Sy
Iy
e .
(4.116)
Dakle, nosivost zavrtnja (Fdop) ili zakivka mora da zadovolji sledei uslov:
Fdop H1
(4.117)
pa se, za poznatu nosivost spojnog sredstva, moe dobiti maksimalna vrednost rastojanja e:
emax =
I y Fdop
V Sy
(4.118)
Ako prethodni izraz (4.118) daje male vrednosti ( emax 3 d 0 ) neophodno je predvideti
po dva reda zavrtnjeva sa svake strane nastavka, pa je tada maksimalno rastojanje dvostruko vee:
emax = 2
I y Fdop
V Sy
(4.119)
Rastojanje spojnih sredstava, bez obzira na vrednosti dobijene na osnovu izraza (4.118)
ili (4.119) ne sme da bude vee od maksimalnog rastojanja spojnih sredstava ( 8 d1 odnosno 15 tmin ).
Pojasne lamele
Prijem transverzalnih sila kod punih limenih nosaa dominantno se poverava rebru,
dok se najvei deo momenta savijanja prihvata pomou pojasnih lamela - noica. Stoga se
pojasevi oblikuju tako da imaju to veu povrinu, kako bi se postigla to vea nosivost
preseka na savijanje. irina pojasnih lamela zavisi od tipa nosaa (jednozidni, dvozodni ili
viezidni), intenziteta optereenja, mogunosti bonog pridravanja, namene nosaa itd.
Metalne konstrukcije
496
Kod dvozidnih i viezidnih nosaa, irina pojaseva je znatno vea nego kod jednozidnih
nosaa. Ovo posebno vai za mostovske nosae sa ortotropnom ploom kod kojih je irina
gornjeg pojasa priblino jednaka irini mosta. Stoga se kod ovakvih nosaa velika povrina pojasnih lamela moe postii sa relativno malom debljinom lima. Minimalna debljina lima kolovozne table kod mostovskih nosaa sa ortotropnom ploom uglavnom iznosi 12 mm,
a u zavisnosti od intenziteta optereenja ona moe biti i preko 20 mm.
Pri proraunu sanduastih nosaa sa irokim pojasevima obavezno treba odrediti efektivnu irinu pojasa s obzirom na neravnomernu raspodelu normalnih napona usled uticaja
smicanja poznatog kao shear lag efekat (slika 4.63). Ovo je posebno izraano kod irokopojasnih nosaa manjih raspona. Kod pritisnutih pojasnih lamela treba proveriti i lokalnu
stabilnost lima na izboavanje (videti 5.2.9), pa se efektivna irina odreuje na osnovu interakcije izboavanja i shear lag efekta. Problem izboavanja uglavnom se reava postavljanjem podunih i poprenih ukruenja, ime se obezbeuje da, sa stanovita izboavanja, itava pojasna lamela bude aktivna.
497
Kod jednozidnih punih limenih nosaa koji se najee izvode kao simetrini ili monosimetrini I-preseci, irina pojasnih lamela je ograniena zbog fenomena lokalnog izboavanja konzolnog prepusta, pa se potrebna povrina pojasa postie poveanjem debljine lima. Meutim, tehnologija zavarivanja ne dozvoljava primenu pojasnih lamela neograniene debljine. Naime, prilikom zavarivanja pojasnih lamela velike debljine, zbog prisustva
velike mase metala, bre se odvodi toplota pri zavarivanju lamele za rebro, pa se samim
tim poveava i brzina hlaenja ava. To moe da prouzrokuje pojavu vieosnog naponskog
stanja sa lamelarnim cepanjem pojaseva. Na ovaj nain se znaajno smanjuje otpornost dinamiki optereenih konstrukcija na zamor i krti lom. Debljina pojasnih lamela je, iz ovih
razloga, ograniena na 50 mm za 0361, odnosno 30 mm za 0561. Osim toga, pri zavarivanju limova debljina veih od 30 mm treba obavezno predvideti predgrevanje, kako bi se
obezbedio projektovan kvalitet avova i izbegle pomenute neeljene posledice. Potrebna
povrina pojasa moe se postii i postavljanjem vie tanjih pojasnih lamela koje se meusobno povezuju zavarivanjem obrazujui jedinstveni pojasni paket. Debljina jedne lamele
obino se kree od 10 do 20 mm, a ree i do 30 mm (npr. u mostogradnji). Pri tome treba
voditi rauna da, zbog lokalnog izboavanja, vitkost pritisnutih lamela (b / t ) max ne treba
da bude vea od graninih, koje su date u tabeli 4.5. Ne preporuuje se primena vie od tri
pojasne lamele. Primenom paketa pojasnih lamela izbegavaju se problemi skopani sa tehnologijom zavarivanja (nije potrebno predgrevanje) i istovremeno smanjuje opasnost od
pojave krtog loma. Meutim, oblikovanje pojasnih lamela na ovakav nain zahteva vie
radova pri zavarivanju (vei broj avova).
Konstrukcijsko oblikovanje pojasnih lamela moe se ostvariti na vie naina. Neki od
njih prikazani su na slici 4.64. Reenje sa slike 4.64a je povoljno to se tie same tehnike zavarivanja. Poduni i eoni ugaoni avovi mogu da se izvedu u jednom potezu oko itave pojasne lamele. U odnosu na ovo reenje, reenje dato na slici 4.64b je statiki povoljnije, jer se
sa istom povrinom pojasnih lamela dobija vei moment inercije, pa je samim tim i nosivost
takvog preseka vea. Meutim, poduni i eoni avovi ne lee u istoj ravni, pa je prelaz sa
jednog na drugi komplikovan za izvoenje i predstavlja potencijalno mesto zareza. Estetski
najprihvatljivije je reenje sa slike 4.64c, ali ono iziskuje posebnu obradu ivica pojasnih lamela, ime se poveavaju trokovi izrade. Primena pojasnih lamela prikazanih na slici 4.64d
predstavlja najloije reenje, jer je mogunost zavarivanja loa, bojenje oteano, a ljeb omoguava skupljanje praine i prljavtine ime se smanjuje koroziona otpornost.
498
Metalne konstrukcije
de, pa pri opredeljivanju za jedno od pomenutih reenja treba pronai kompromis izmeu
ova dva uslova.
Za osnovnu lamelu koja je neposredno povezana sa rebrom mogu se umesto irokog elinog lima upotrebiti i specijalni "nos" profili (slika 4.65b) ili prepolovljeni I-profili (slika 4.65c).
Ovim se av za vezu rebra sa pojasnom lamelom udaljava od velike eline mase pojasa, pa se
ne hladi tako brzo, to bitno utie na poboljanje njegovog kvaliteta. Osim toga, on je izmaknut
od najoptereenije ivine zone, pa je samim tim izloen manjim naprezanjima.
Ukoliko je promena visine nosaa nepoeljna, dodatne lamele se mogu postaviti i sa
unutraje strane, ali se pri tome mora obezbediti dovoljan prostor (min 50 mm), da bi poduni avovi mogli korektno da se izvedu (slika 4.65d). Postavljanje kosih lamela (slika
4.65e) ima smisla samo ako je nosa manjeg raspona, te se ne mora nastavljati, jer prisustvo kose lamele znatno oteava izradu montanog nastavka.
Kada su izraeni problemi bono-torzionog izvijanja potrebno je poveati moment
inercije oko slabije, vertikalne ose. Ovo se postie usvajanjem pritisnute pojasne lamele u
vidu U (slika 4.65f) ili I-profila. Stabilnost na bono-torziono izvijanje moe se, takoe
poboljati formiranjem zatvorenog pojasa (slika 4.65g,h,i), ime se osim krutosti na bono
savijanje poveava i torziona krutost nosaa. Nedostaci ovakvih reenja su, pre svega, veoma komplikovani montani nastavci, zatim nemogunost kontrole avova za vezu rebra sa
pojasnim lamelama po zavretku izrade nosaa i relativno komplikovana i skupa izrada
(znaajni radovi pri zavarivanju).
499
Odreivanje potrebne povrine pojasnih lamela, koja e posluiti kao polazna pretpostavka pri proraunu jednog punog limenog nosaa, zasniva se na poznatom izrazu iz Otpornosti materijala:
W y , pot
M
.
dop
(4.120)
Metalne konstrukcije
500
1
d 3 tw + 2 A f
12
d
2
I
1
= d 2 tw + A f d .
d /2 6
(4.121)
(4.122)
M /d 1
d tw .
dop 6
(4.123)
U literaturi se, takoe mogu sresti i drugi, slini izrazi za odreivanje potrebne
povrina pojasa, kao na primer:
Af
M /h
0,15 d tw
dop
(4.124)
M /h
.
dop
(4.125)
501
maxV
S oy
(4.126)
I y 2 aw
P
.
2 ! w aw
(4.127)
o
U izrazu (4.125) S y je statiki moment pojasne lamele u odnosu na osu y-y i moe da
se odredi na osnovu izraza:
S oy = A f h f
(4.128)
u = VII2 + n 2 w, dop .
(4.129)
Metalne konstrukcije
502
Ukoliko postoji pokretno optereenje, kao na primer kod kranskih nosaa, maksimalna
transverzalna sila treba da se odredi na osnovu uticajne linije. Takoe treba voditi rauna
da se maksimalna transverzalna sila od pokretnog optereenja javlja upravo kada se koncentrisana sila nalazi nad oslonakim presecima, pa se u posmatranom preseku, pri maksimalnoj transverzalnoj sili istovremeno javlja i lokalni pritisak toka koji izaziva normalne
napone u avovima.
avovi za vezu donje noice i rebra uglavnom su napregnuti samo smiuim naponima
(VII), osim u sluaju kada je optereenje, kao kod monorej staza, oveeno za donju noicu,
pa se javlja i uticaj lokalnog naprezanja. Dakle, ukoliko nema lokalnog naprezanja podunih avova, bilo da je re o avovima za vezu rebra sa gornjom ili donjom noicom, postoje samo smiui naponi, a provera napona u avovima se svodi na:
VII w, dop .
(4.130)
esto, kada je lokalno optereenje velikog intenziteta, ugaoni avovi ne mogu da zadovolje naponski uslov (4.129). Tada se primenjuju K ili eventualno, za rebra manje debljine, 1/2V-avovi. Naprezanja u avovima se odreuju kao za osnovni materijal na mestu
veze, odnosno:
II =
maxV
S oy
I y tw
P
.
!w tw
(4.131)
(4.132)
u =
+ 3 2
1 P
= + 3
tw !w
S oy
b, w, dop = k dop .
Iy
maxV
503
(4.133)
Kod punih limenih nosaa u zakovanoj izradi veza rebra sa pojasevima se ostvaruje pomou pojasnih ugaonika i horizontalnih i vertikalnih zakivaka (slika 4.70). Zakivci imaju
istu funkciju kao i poduni avovi kod zavarenih nosaa, pa je stoga i njihovo naprezanje
slino. Usled transverzalne sile javlja se poduna (horizontalna) smiua sila u zakivcima,
koja je posledica zajednikog rada elemenata preseka. Ako uz to postoji i koncentrisano
optereenje, koje se unosi direktno preko pojasa nosaa, javlja se i poprena (vertikalna)
smiua sila u zakivcima, koja je lokalnog karaktera jer se javlja samo u zoni neposredno
ispod koncentrisane sile. Dakle, postoji vrlo jasno izraena analogija izmeu naprezanja
avova i zakivaka za vezu rebra sa noicama kod punih limenih nosaa. Horizontalna smiua sila u zakivcima (H1) je ekvivalent smiuem naponu (II), a vertikalna smiua sila
(V1) odgovara normalnim naponima () kod zavarenih nosaa.
Poduna smiua sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak (H1), moe da se odredi na isti nain kao i kod horizontalnog montanog nastavka rebra (4.116), s tim da se statiki momenat S oy odredi za deo preseka iznad ose horizontalnog zakivka (0-0). Koncentrisana sila (P) ravnomerno se rasporeuje na sve zakivke koji se nalaze u zoni lokalnog
naprezanja (slika 4.71), pa svaki zakivak u ovoj zoni prima n-ti deo sile ( V1 = P / n ). Silu
P, u sluaju dinamikog opterenja, treba pomnoiti dinamikim koeficijentom .
Maksimalna rezultujua sila koja deluje na jedan horizontalan zakivak mora da bude
manja od nosivosti zakivka na smicanje:
2
FR =
H12
+ V12
V S oy P 2
=
e + Fdop .
Iy
n
(4.134)
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen treba poveati broj zakivaka, odnosno smanjiti
njihovo rastojanje (e). Na ovaj nain smanjuju se obe komponente naprezanja, horizontalna koja je, oigledno, direktno proporcionalna sa rastojanjem zakivaka (e) i vertikalna indirektno kroz poveanje broja zakivaka (n) koji uestvuju u prijemu koncentrisane sile.
Meutim, rastojanje izmeu zakivaka ne moe se smanjivati neogranieno, ve ono ne
sme biti manje od minimalnog rastojanja ( e 3 d 0 ).
Metalne konstrukcije
504
Uslov dat izrazom (4.134), u tom sluaju, moe se ispotovati poveanjem nosivosti
zakivaka i to na dva naina: usvajanjem zakivaka veeg prenika ili umetanjem para obraznih limova u zoni veze. esto je nosivost zakivaka, zbog relativno male debljine rebra,
uslovljena doputenim naponom pritiska po omotau rupe, pa je svrsishodno dodavanje
para obraznih limova (slika 4.72). Na ovaj nain se poveava nosivost zakivaka na pritisak
po omotau rupe:
2 tL d 0 b,dop
Fb = min
.
(tw + 2 t1 ) d 0 b, dop
(4.135)
Horizontalna smiua sila je manja kod vertikalnih zavrtnjeva, jer je ravan smicanja
(kontak izmeu pojasnih ugaonika i pojasa) iznad ravni smicanja horizontalnih zakivaka, to
o
daje manji statiki moment dela preseka S y u odnosu na ravan smicanja. Osim toga, vertikalni zakivci ne prenose vertikalne sile usled lokalnog pritiska, pa se moe rei da su slabije
napregnuti od horizontalnih. Meutim, iz praktinih razloga razmak vertikalnih zakivaka se,
po pravilu, usvaja kao i kod horizontalnih ( eh , e ), jer je drugaije postavljanje konstruktivno nepovoljno, ili ak neizvodljivo. Horizontalni i vertikalni zakivci postavljaju se dakle
na istom rastojanju, ali u smaknutom rasporedu, kao to je prikazano na slici 4.70.
505
(4.136)
Debljina pojasnih ugaonika je obino vea ili jednaka od debljine rebra punog limenog
nosaa. Najee se primenjuju jednakokraki ugaonici, a ree raznokraki.
Popreni
presek
A %cm2&
100
100
100
W %cm3&
166
333
1450
W/A %cm&
1,66
3,33
14,50
Osim I-preseka, i sanduasti preseci imaju povoljne odnose W/A, pa i oni predstavljaju
jedno od ekonominih reenja. Najvei uticaj na vrednost odnosa W/A imaju dimenzije rebra
(visina i debljina), pa se njihovim variranjem mogu postii izuzetno ekonomini preseci.
Treba istai da je osim racionalnog oblikovanja poprenog preseka, kod punih limenih
nosaa, takoe mogua njegova promena du nosaa, ime se nosivost nosaa prilagoava
stvarnim naprezanjima, uz znatnu utedu materijala.
Metalne konstrukcije
506
Normalni napon izazvan dejstvom momenta savijanja linearno se menja po visini poprenog preseka, dok je du pravaca paralelnih sa neutralnom osom konstantan i moe da
se odredi prema izrazu poznatom iz Otpornosti materijala:
x =
My
Iy
z.
(4.137)
Dakle, normalni naponi se linearno menjaju po visini preseka, od nule na mestu neutralne ose (z = 0), do maksimalne vrednosti u najudaljenijem vlaknu ( z = z max ).
Vrednosti smiueg napona mogu se, takoe, shodno Otpornosti materijala, odrediti na
osnovu sledeeg izraza:
xz ( z ) =
V S y ( z)
I y b( z )
(4.138)
Kako su u okviru poprenog preseka moment inercije Iy i transverzalna sila V konstantni, oblik naponskog dijagrama zavisi od statikog momenta Sy(z) i irine preseka b(z). Promena statikog momenta kod I-preseka podlee kvadratnom zakonu promene sa maksimalnom vrednou u teitu preseka. irina preseka se po visini menja skokovito. U zoni
pojaseva jednaka je njihovoj irini, a du rebra jednaka je debljini rebra (b = tw). Smiui
naponi mogu se, sa zadovoljavajuom tanou, odrediti i prema uproenom proraun-
507
skom modelu, koji podrazumeva konstantnu raspodelu smiuih napona du rebra, na sledei nain:
xz =
V
Aw
(4.139)
gde je Aw povrina rebra. Dakle, moe se smatrati da celokupnu transverzanu silu prima rebro, te da njegova povrina predstavlja povrinu smicanja.
Maksimalne vrednosti normalnih i smiuih napona moraju biti manje od doputenih
za dati sluaj optereenja, pa se kontrola napona sprovodi na osnovu sledeih uslova:
max x
max xz
My
Iy
z max dop
V Sy
I y tw
T
dop .
Aw
(4.140)
(4.141)
Kod nosaa sa poprenim presecima sa dve ose simetrije (bisimetrini preseci), koji se
i najee koriste u elinim konstrukcijama, uobiajena je upotreba pojednostavljenog izraza za kontrolu normalnih napona:
max x
My
Wy
dop
(4.142)
gde je Wy otporni moment poprenog preseka za posmatranu osu savijanja. Uslov dat izrazom (4.140), uglavnom se koristi kod monosimetrinih preseka.
Kontrola napona treba da se izvri u svim karakteristinim presecima. Kod nosaa tipa proste grede kontrolu normalnih napona treba, obavezno, sprovesti na mestu maksimalnog momenta savijanja, ali i na svim ostalim mestima gde dolazi do promene geometrijskih karakteristika poprenog preseka. Ukoliko se vri pokrivanje dijagrama momenata variranjem povrine pojaseva du nosaa, normalne napone treba kontrolisati na
mestima veze dva razliita tipa pojasnih lamela i to na strani slabije lamele. Slino treba
postupiti i kod nosaa kod kojih se prilagoavanje momentnom dijagramu postie skokovitom promenom visine rebra. Kod nosaa sa linearnom ili parabolinom promenom
geometrijskih karakteristika (najee se visina rebra menja po ovim zakonima), merodavan presek nije na mestu maksimalnog momenta, pa odreivanje karakteristinog preseka zahteva sloeniju analizu (videti deo ovog poglavlja 5.2.5.1). Kontrolu smiuih
napona treba sprovesti u presecima u kojim transverzalna sila ima maksimalne vrednosti, a to je, po pravilu, na osloncima.
U ukljetenju konzolnih nosaa, kao i u presecima na unutranjim osloncima kontinualnih nosaa i moment i transverzalna sila u istom preseku dostiu maksimalne vrednosti, pa
je, sem pojedinane kontrole smiuih i normalnih napona, neophodna i kontrola uporednih napona, koji su posledica zajednikog - interaktivnog delovanja normalnih i smiuih
napona. Kontrola uporednih napona je neophodna i kod nosaa koji su optereeni pokretnim optereenjem, pa se u merodavnim presecima javljaju sledee kombinacije statikih
uticaja koje treba analizirati:
maksimalan moment (maxM) i odgovarajua transverzalna sila (odgV);
maksimalna transverzalna sila (maxV) i odgovarajui moment savijanja (odgM).
Metalne konstrukcije
508
Kontrola uporednih napona moe da se izvri na osnovu Mizesovog uslova plastifikacije, prema sledeem izrazu:
2
u = x2,1 + 3 xz
,1 dop
(4.143)
gde su x ,1 i xz ,1 normalni i smiui naponi u rebru neposredno ispod noice (slika 4.75),
koji se odreuju na sledei nain:
x ,1 =
xz ,1 =
My
Iy
z1
V S y ,1
I y tw
(4.144)
.
(4.145)
Kod kranskih nosaa lokalno naprezanje rebra usled pritiska toka krana takoe treba
da se obuhvati pri proraunu uporednih napona. U rebru se, neposredno uz noicu, kao posledica lokalnog pritiska, javlja i normalni napon z . Stvarni raspored z napona je nelinearan (slika 4.76), ali se pri proraunu moe zameniti konstantnim naponskim dijagramom na efektivnoj duini beff . Ova duina odreuje se iz uslova jednakosti rezultanti unutranjih sila:
!
max
z ( x ) dx .
(4.146)
Zakon promene stvarnog dijagrama napona z (x ) u zoni rebra nije jednostavno odrediti. Na osnovu eksperimentalnih rezultata dobijeni su empirijski izrazi za odreivanje
efektivne duine beff. Prema vajcarskim propisima (SIA) efektivna duina se odreuje na
osnovu sledeeg izraza:
beff = 3,2 3
Iy
tw
(4.147)
509
gde je Iy moment inercije gornjeg pojasa, koji se, ukoliko je ina zavarena za noicu, odreuje kao moment inercije zajednikog preseka obrazovanog od noice i ine oko teine
horizontalne ose, a u suprotnom, kada ina nije zavarena, kao zbir pojedinanih sostvenih
momenata inercije ine i noice oko horizontalnih osa y-y.
z =
P
beff tw
(4.148)
zx = 0,2 z .
(4.149)
Uporedni napon u rebru nosaa u optem sluaju, kada se istovremeno javljaju moment
savijanja (M), transverzalna sila (V) i lokalni pritisak (P), treba da zadovolji sledei uslov:
u = x2,1 + z2 x ,1 z + 3 ( xz ,1 + zx ) 2 dop .
(4.150)
Metalne konstrukcije
510
sa promenom statikih uticaja (pre svega momenta savijanja) du nosaa. Na ovaj nain se
elini materijal du nosaa rasporeuje shodno stvarnim potrebama, uz znaajno smanjenje ukupne teine nosaa.
Promena geometrijskih karakteristika nosaa (Wy i Iy) du nosaa, moe da se ostvari
na dva naina:
promenom visine rebra,
promenom povrine pojasnih lamela.
Svakako treba napomenuti da promena poprenog preseka du nosaa ima svrhe samo
kod nosaa znaajnih raspona. Ovo se posebno odnosi na promenu visine rebra. Kod nosaa manjih raspona ovakvi zahvati nisu racionalni.
Puni limeni nosai, kao to je napomenuto, najee se projektuju kao gredni nosai tipa proste grede ili kontinualnog nosaa. Oblik nosaa pre svega zavisi od oblika rebra, odnosno od promene njegove visine du nosaa. Prema tome se nosai mogu podeliti na nosae sa rebrom konstantne i promenljive visine. Na slici 4.77 prikazani su razliiti oblici
grednih nosaa koji se najee primenjuju u elinim konstrukcijama.
Nosai statikog sistema proste grede najee se izrauju sa konstantnom visinom rebra, jer je takav oblik rebra najjednostavniji za izradu. Kod ovakvih nosaa promena nosivosti postie se variranjem povrine pojasnih lamela du nosaa. Promena povrine pojasa
moe da se ostvari na tri naina:
promenom irine pojasne lamele (slika 4.78a),
promenom debljine pojasne lamela (slika 4.78b) i
dodavanjem jedne ili vie dodatnih pojasnih lamela (slika 4.78c).
511
Dakle, bez obzira na koji nain se ostvaruje promena povrine pojasa, razlikuju se presek koji ima minimalnu nosivost (tzv. osnovni presek) i jedan ili vie ojaanih preseka u
zavisnosti od stepena iskorienja nosaa. Poloaj poetka i zavretka ojaanja zavisi od
anvelope momenata savijanja i nosivosti osnovnog i ojaanog preseka. Odreivanje teorijskog poetka ojaanja se naziva pokrivanje dijagrama momenata savijanja i moe da se
izvri grafikim ili numerikim putem.
Grafiko odreivanje teorijskog poetka ojaanja vri se tako to se na jednom crteu u
istoj razmeri nanesu anvelopa momenata savijanja i horizontalne linije koje predstavljaju
nosivost osnovnog i ojaanih preseka ( M nos ,i = Wi dop ). Preseci ovih linija sa anvelopom
momenata predstavljaju teorijske poetke i zavretke ojaanja pojasnih lamela (slika 4.79).
Numeriko odreivanje teorijskog poetka ojaanja zasniva se na poznavanju analitikog izraza za anvelopu momenata. Anvelopa momenata je funkcija koja zavisi od jedne
promenljive, to jest od podune koordinate x. Iz uslova:
M ( x ) = M nos ,i
(4.151)
gde je M nos ,i nosivost i-tog preseka, a M (x ) funkcija anvelope momenata, moe da se odredi teorijski poetak ojaanja, odnosno poetak naredne lamele (i+1).
Za prostu gredu optereenu jednako podeljenim optereenjem (slika 4.80), moe se relativno jednostavno odrediti teorijski poetak ojaanja. U ovom sluaju anvelopa momenata je poznata kvadratna funkcija, pa se uslov (4.151) transformie na sledei nain:
M ( x) =
q!
q
x x 2 = M nos ,0 .
2
2
(4.152)
Metalne konstrukcije
512
Kvadratna jednaina (4.152), u optem sluaju, ima dva realna reenja (korena), koja
predstavljaju teorijski poetak i zavretak ojaanja, a dobijaju se u sledeem obliku:
x1,2 =
M
!
1 1 nos ,0
2
max M
(4.153)
Izraz (4.153), u neto izmenjenom obliku, moe da se koristi i za odreivanje teorijskog poetka kod nosaa sistema proste grede sa proizvoljnim poprenim optereenjem.
Tada je:
M
x1,2 = 0,44 ! 1 1 nos ,0 .
max M
513
(4.154)
Pri pokrivanju dijagrama momenata, momenti nosivosti poprenih preseka mogu se,
umesto na osnovu doputenih napona, odrediti na osnovu maksimalnih normalnih napona
koji se javljaju u nosau:
M nos ,i = Wi max .
(4.155)
Na taj nain se dobija neto vea duina ojaanja, to je na strani sigurnosti. Ovakav
postupak je uobiajen kod punih limenih nosaa kod kojih je merodavan uticaj deformacija, pa je razlika izmeu doputenih i maksimalnih napona vea od uobiajene (normlani
naponi nisu iskorieni).
Pri odreivanju teorijskog poetka ojaanja pojasnih lamela kod kranskih nosaa na
koje, pored jednako podeljenog optereenja (q), deluje i par pokretnih koncentrisanih sila
( P1 i P2 ) potrebno je najpre izvesti analitiki izraz za anvelopu momenata. Anvelopa momenata se odreuje kao zbir momenata savijanja usled jednako podeljenog (q) i pokretnog
optereenja, uz uvoenje koeficijenta izravnanja i dinamikog koeficijenta :
M ( x) = M q ( x) + M P ( x) .
(4.156)
q!
q
x x2 .
2
2
(4.157)
Usled para pokretnih koncentrisanih sila, moment savijanja moe da se odredi kao proizvod sila i odgovarajuih vrednosti ordinata uticajne linije (slika 4.81) na sledei nain:
M P ( x ) = P1 1 ( x ) + P2 2 ( x ) .
(4.158)
Ordinate uticajne linije mogu se, shodno slici 4.81, napisati u sledeem obliku:
1 ( x) =
x
(! x ) ,
!
(4.159)
2 ( x) =
x
(! L x ) .
!
(4.160)
Konano, izraz za moment savijanja usled para pokretnih koncentrisanih sila moe da
se dobije kao:
L
1
M P ( x ) = P1 + P2 1 x ( P1 + P2 ) x 2 .
!
!
(4.161)
Kada se izrazi (4.157) i (4.161) uvrste u (4.156) dobija se anvelopa momenata savijanja
u sledeem obliku:
q!
M ( x ) =
+ P1 + P2 1 x + (P1 + P2 ) x 2 .
!
2
2 !
(4.162)
Metalne konstrukcije
514
(4.163)
Teorijski poetak ojaanja moe da se odredi na osnovu poznatog uslova (4.151), koji
u ovom sluaju glasi:
B x A x 2 = M nos ,0 , to jest A x 2 B x + M nos ,0 = 0 .
(4.164)
515
4.84b). Da bi se postigla zadovoljavajua jaina nosaa na zamor neophodno je da se zavretak podunih avova, odnosno njihov prelaz u eone oblikuje prema slici 4.84b.
Slika 4.83 - Poloaj stvarnog poetka kod: a) zakovanog nosaa; b) zavarenih nosaa
Metalne konstrukcije
516
Kada se ojaanje pojasa postie poveanjem debljine lamele, veza lamela se ostvaruje
sueonim avovima. Tip sueonih avova zavisi od debljine lamela koje se zavaruju. Ukoliko je razlika debljina susednih lamela koje se zavaruju vea od 3 mm potrebna je posebna obrada deblje lamele, kako bi se ostvario blag prelaz (slika 4.85a). Pri spajanju pojasnih
lamela razliite debljine uobiajeno je da se ravnaju unutranje ivice, kako bi visina rebra
bila konstantna du itavog nosaa. Ako se ravnaju spoljanje ivice, neophodno je predvideti promenu visine rebra du nosaa, to poskupljuje njegovu izradu. U ovom sluaju
obavezno treba predvideti kruni otvor na rebru (slika 4.85b), kojim se izbegava nagomilavanje avova, odnosno izvoenje ava preko ava.
517
Ovakvi nosai se izvode kao zavareni nosai sa rebrom trapezastog oblika, ali se ee dobijaju podunim seenjem i ponovnim spajanjem valjanih profila, kao to je prikazano na
slici 4.86.
Kod trapezastih nosaa optereenih jednakopodeljenim optereenjem, zbog promenljive visine rebra, merodavan presek ne mora da bude u sredini raspona, to jest na mestu
maksimalnog momenta. Kritian presek moe da se odredi iz uslova da kritina visina nosaa tangira liniju zahtevane visine. Na osnovu pojednostavljenog izraza za odreivanje
otpornog momenta preseka (4.122) moe da se odredi visina preseka u funkciji ostalih geometrijskih karakteristika preseka:
2
3 Af
h d =
tw
6 Wy 3 Af
.
tw
tw
(4.165)
Linija zahtevane visine dobija se, kada se u prethodni izraz (4.165) uvrsti:
W y = M y ( x ) / dop
(4.166)
u sledeem obliku:
3 Af
d ( x ) =
tw
6 M y ( x) 3 Af
+
.
tw dop
tw
(4.167)
3 Af
3 q
+
.
x (! x )
tw
tw dop
(4.168)
Optimalan poloaj kritinog preseka je u etvritini raspona nosaa (slika 4.87), jer se u
tom sluaju dobija rebro minimalne teine (videti tabelu 4.20).
Kritina visina se dobija iz prethodnog izraza (4.168), zamenom x = ! / 4 :
3 Af
d cr =
tw
3 Af
9 q !2
+
.
tw
16 tw dop
(4.169)
Metalne konstrukcije
518
0,50 !
100
0,40 !
85,5
0,30 !
79,8
0,25 !
78,6
0,20 !
80,0
3 q !
.
4 dop tw d cr + 3 A f
(4.170)
Kada su definisani kritina visina i nagib nosaa lako se mogu odrediti njegova minimalna i maksimalna visina:
d max = d cr +
!
tg
4
!
d min = d cr tg .
4
(4.171)
(4.172)
Treba istai da ovako odreena minimalna visina trapezastog nosaa, moe da bude nedovoljna za prijem smiuih napona, koji upravo na osloncu imaju maksimalne vrednosti. Stoga
se, nikako, ne sme zaboraviti kontrola smiuih napona u oslonakom preseku.
Svi prethodni izrazi vae samo za trapezaste nosae sistema proste grede optereene
jednako podeljenim optereenjem. U tabeli 4.21 su dati izrazi za odreivanje kritinog preseka, kritine visine, nagiba i maksimalne i minimalne visine trapezastih nosaa optereenih sistemom nepokretnih koncentrisanih sila.
519
!/2
!/3
!/5
Kritina visina ( d cr )
3 Af
tw
3 Af
3 P !
+
tw
2 t w dop
3 Af
tw
2 P ! 3 Af
+
t w dop
tw
3 Af
tw
3 Af
12 P !
+
tw
5 t w dop
Nagib ()
3 P
2 dop tw d cr + 3 A f
3 P
dop (tw d cr + 3 A f )
3 P
dop (tw d cr + 3 A f )
d cr
!
d cr tg
2
!
d cr + tg
6
Minimalna visina ( hmin )
!
d cr tg
3
d cr
3 !
tg
10
d cr
2!
tg
10
Iako na prvi pogled trapezasti nosai deluju veoma racionalno, utede u teini kod ovakvih nosaa nisu velike, jer da bi se obezbedila potrebna visina na mestu kritinog preseka,
visina nosaa u sredini mora biti vea nego to je neophodno.
Metalne konstrukcije
520
3
1
(a ) : M ( x ) = p ! x p x 2
8
2
7
1
( b) : M ( x ) = p ! x p x 2 0 x !
16
2
( c) : M ( x ) = p ! x
16
Slika 4.88 - Kontinualni nosa na dva polja - anvelopa momenata
(4.173)
gde su:
R oslonaka reakcija,
b irina oslonca.
Ova redukcija je opravdana samo u sluajevima kada je oslanjanje zaista takvo da se
omoguava pretpostavljena ravnomerna raspodela sila du oslonaca (slika 4.89c). Na slici
4.89a prikazano je pokrivanje dijagrama momenata i transverzalnih sila kod kontinualnog
nosaa optereenog stalnim (g) i korisnim optereenjem (p) koji su u odnosu: p/g = 2,9.
Kontinualni nosai se uglavnom projektuju kao nosai sa vie od dva polja, a duine
polja ne moraju, kao to je to sluaj na slici 4.88, da budu jednake. U takvim sluajevima, pogotovo ako je optereenje pokretno (sistem koncentrisanih sila), iznalaenje analitikog izraza za anvelopu momenata nije nimalo jednostavno. Tada anvelopu momenata
treba odrediti spajanjem ekstremnih vrednosti momenata savijanja dobijenih pomou
uticajnih linija. Naime, nosa treba podeliti na deset do dvadeset taaka, zavisno od veliine raspona i potrebne tanosti prorauna, pa za tako izabrane take konstruisati uticaj-
521
ne linije i sraunati ekstremne vrednosti momenata savijanja ( max M i min M ) usled zadatog optereenja. Kako je, ovako izabrana, mrea taaka dovoljno gusta, na osnovu dobijenih ekstremnih vrednosti momenata savijanja moe se, njihovim spajanjem, dobiti
anvelopa momenata.
Metalne konstrukcije
522
dop = ! / m
(4.174)
gde je ! raspon nosaa, a m parametar kojim se definie strogost kriterijuma i koji obino
ima sledee vrednosti: 200, 250, 300, 350, 500, 750 i 1000. Tip konstrukcije, mesto nosaa
u konstrukciji, kao i njegova namena i eventualno tehniko-tehnoloki uslovi koje je neophodno obezbediti radi nesmetanog funkcionisanja maina ili ureaja smetenih unutar
objekta, uslovljavaju vrednosti doputenih ugiba. Osim ovih uslova koji utiu na veliinu
doputenih ugiba, postoji i grupa kriterijuma koji nisu striktno tehnike prirode, a utiu na
ogranienje ugiba. Ponekad je, iz estetskih ili psiholokih razloga, potrebno propisati stroije ogranienje za ugibe. Ovo je posebno vano kada nosai nisu zaklonjeni (skriveni) pa
njihova deformacija moe da izazove oseaj nesigurnosti kod korisnika objekta.
Prema jugoslovenskom Pravilniku o tehnikim normativima za nosee eline konstrukcije doputeni ugibi imaju sledee vrednosti:
za ronjae, nosae u zidovima i nosae u podestima ! / 200
za nosae u zgradarstvu (generalno)
! / 300
za nosae meuspratnih konstrukcija
! / 500
523
Ovi uslovi mogu biti stroiji u sluaju nosaa koji nose krte pregradne zidove ili staklene fasade (slika 4.91a). Na ovaj nain izbegavaju se nepoeljne prsline koje mogu nastati
u sekundarnim elementima usled njihove prekomerne deformacije. Ovo je posebno vano
kod nosaa staklenih fasada kod kojih ugib ne sme da bude vei od ! / 500 .
Kod kranskih nosaa deformacijski uslovi su jo stroiji. Da bi se obezbedilo nesmetano kretanje krana, deformacije, odnosno ugibi kranskih nosaa moraju da budu veoma male, pa je kod ovakvih nosaa deformacijski uslov esto stroiji od naponskog. Doputeni
ugibi se kreu, u zavisnosti od tipa krana i reima rada, od ! / 500 do ! / 750 , a kod izuzetno tekih kranova, na primer u elianama, i do ! / 1000 .
Kod kranskih nosaa koji se sastoje od niza prostih greda (slika 4.91b), osim provere
ugiba treba kontrolisati i obrtanja oslonakih preseka. Velika obrtanja oslonakih preseka
mogu da ugroze kretanje krana ime on gubi svoju funkciju. Provera obrtanja oslonakih
preseka neophodna je i kod glavnih nosaa mostova veih raspona. Kako su mostovski nosai uglavnom velike visine, usled obrtanja oslonakog preseka javljaju se znatna horizontalna pomeranja vrha nosaa. Kod drumskih mostova saobraaj je uglavnom na gornjem
pojasu, pa ova horizontalna pomeranja ne smeju da budu vea od hoda dilatacione sprave
koja se nalazi na prelasku sa mosta na trup nasipa. Dakle, kod mostovskih nosaa obavezno treba kontrolisati obrtanja oslonakih preseka na prelasku sa mosta na trup nasipa, a
ako je statiki sistem niz prostih greda, to je ree sluaj, i na mestima svih unutranjih
oslonaca.
Deformacijski uslovi mogu da se napiu na sledei nain:
max
dop = ! / m
(4.175)
max
dop .
(4.176)
Metalne konstrukcije
524
Obino se nadvienje daje po paraboli, sa strelom koja se dobija kao ugib nosaa od stalnog i polovine korisnog optereenja.
Ukupna deformacija nosaa sa nadvienjem odreuje se na sledei nain:
max
= 0 = ( g + p ) ( g + p / 2) ,
(4.177)
= max ( p / 2) dop .
(4.178)
Na ovaj nain smanjuju se deformacije nosaa u odnosu na zamiljenu pravu liniju koja
prolazi kroz njegove oslonce to ima veoma povoljan estetski uticaj. Smatra se da vidljiva
deformacija, sa estetskog stanovita, ne treba da bude vea od ! / 250 .
Meutim, treba napomenuti da kod nosaa sekundarnih krtih zidova ili staklenih fasada
korisno optereenje izaziva deformacije koje prouzrokuju prsline, pa deformacijski uslov
glasi:
max ( p )
dop = ! / 500 .
(4.179)
Dakle, kod ovakvih nosaa preddeformacija nema velikog znaaja, jer se nadvienjem
ne smanjuje deformacija usled korisnog optereenja, ve se samo smanjuje deformacija
nosaa u odnosu na njegovu zamiljenu pravu liniju. Stoga u ovom sluaju nadvienje ima
smisla samo za stalno optereenje.
Numerike vrednosti deformacija (ugiba i obrtanja) punih nosaa mogu da se odrede
primenom jedne od sledeih metoda:
direktnom integracijom diferencijalne jednaine savijanja,
Mor-Maksvelovom (Mohr-Maxwell) analogijom (fiktivni nosai),
metodom virtualnih sila,
korienjem softverskih paketa i gotovih tabela.
Svi navedeni postupci su ravnopravni i sline su ili iste tanosti, a izbor jednog od njih
zavisi od vrste problema i mogunosti i afiniteta projektanta.
525
(4.180)
Moment savijanja M(x) zavisi od oblika spoljanjeg optereenja q(x), koje deluje na
posmatrani nosa. Kada je definisana funkcija optereenja q(x), uz poznat zakon promene
momenta inercije I(x), dvostrukom integracijom diferencijalne jednaine (4.180) dobija se
izraz za elastinu liniju nosaa. Iz graninih uslova po pomeranjima dobijaju se dve konstante koje figuriu u reenju diferencijalne jednaine nakon dvostruke integracije. Na
osnovu ovako odreene elastine linije mogu da se odrede nagib nosaa i maksimalan
ugib. Diferenciranjem funkcije elastine linije po x dobija se izraz za nagib, na osnovu kojeg se odreuje mesto maksimalnog ugiba.
Granini uslovi zavise od statikog sistema nosaa, odnosno od uslova oslanjanja (slika
4.93). Na slici 4.93 prikazani su prosta greda i konzola sa graninim uslovima i ostalim
karakteristikama neophodnim za proraun.
U tabeli 4.22 dati su izrazi za odreivanje maksimalog ugiba i nagiba za nosae sistema
proste grede i konzolne nosae konstantnog poprenog preseka i to za nekoliko najeih
sluajeva optereenja.
Metalne konstrukcije
526
max
KONZOLA
Optereenje
max
max
P !3
48 EI
P !2
16 EI
P !3
3 EI
P !2
2 EI
5 q !4
384 EI
q !3
24 EI
q !4
8 EI
q !3
6 EI
q !4
153,3" EI
q !3
45 EI
q !4
30 EI
q !3
24 EI
M !2
15,57 EI
M !
3 EI
M !2
2 EI
M !
EI
(4.181)
d 2 M ( x)
= p( x ) .
dx 2
(4.182)
Prva diferencijalna jednaina predstavlja proiren oblik klasine diferencijalne jednaine savijanja (4.180) (uveden je i uticaj temperature), dok druga daje poznatu vezu izmeu
momenta savijanja i spoljanjeg poprenog optereenja. Uvoenjem fiktivnog optereenja:
p( x ) =
M ( x)
t
+ t
E I ( x)
h
(4.183)
(4.184)
527
Metalne konstrukcije
528
Na osnovu stava o uzajamnosti pomeranja mogu se, primenom Mor-Maksvelove analogije, odrediti i uticajne linije za deformacijske veliine. Uticajna linija za pomeranje (ugib
ili obrtanje) posmatranog preseka ekvivalentna je sa dijagramom pomeranja nosaa, ili dela nosaa po kojem se optereenje kree, usled generalisane jedinine sile koja deluje u
posmatranom preseku. Dakle, uticajna linija za ugib odreuje se kao dijagram pomeranja
nosaa usled jedinine koncentrisane sile. Odreivanje uticajnih linija je neophodno pri
analizi deformacija nosaa optereenih pokretnim optereenjem (npr. mostovski i kranski
nosai).
Na slici 4.96 je ematski prikazan postupak odreivanja uticajne linije za ugib u sredini
nosaa sa skokovito promenljivom krutou. Ovaj sluaj je tipian za kranske nosae.
t
ds + t M ds + t t o N ds
h
s
s
(4.185)
gde su M, N i V presene sile usled spoljanjeg optereenja, a M , N i V usled odgovarajue jedinine sile koja deluje na mestu i u pravcu traenog pomeranja. Uticaj aksijalnih
sila na deformaciju po pravilu se zanemaruje, sem u sluaju lunih nosaa kod kojih se javlja jak uticaj aksijalnih sila, pa bi ovo zanemarenje ugrozilo tanost reenja. Osim toga,
gredni nosai su veoma retko optereeni aksijalnim silama, a ako ih ima njihov udeo u
ukupnom naprezanju je neznatan. Transverzalne sile se, meutim, redovno javljaju, ali je
njihovo uee u ukupnoj deformaciji savijanja veoma malo, pa se i one mogu zanemariti
pri proraunu deformacija najveeg broja nosaa. Treba meutim napomenuti da kod kon-
529
zolnih nosaa malih raspona uticaj transverzalne sile na deformaciju nije zanemarljiv i moe ak i da premai uticaj momenata savijanja (slika 4.97).
P
!3 = 4,2 10 8 !3
3 EI
P
! = 4,34 104 !
(T ) = k
GA
135
k=
25 402 25 352 + 1 352 = 4,73
8 37798 1
(M ) =
Na primeru konzolnog nosaa optereenog koncentrisanom silom (P = 100 kN) na kraju, analizirani su uticaj deformacije usled savijanja (M) i smicanja (V). Sa slike 4.97 se
uoava da se smiua deformacija menja po linearnom zakonu i da je vea od one prouzrokovane momentom savijanja sve do raspona od 100 cm. Izraz za odrevanje ugiba konzolnog nosaa usled smiuih sila moe se direktno izvesti iz osnovne jednaine principa
virtualnih pomeranja (4.183):
(V ) = k
s
V V
P
ds = k
!
GA
GA
(4.186)
A S2
dA .
I 2 A b2
(4.187)
Metalne konstrukcije
530
Za pravougaone preseke k = 1,2, dok se za I-preseke, koji se najee koriste kao nosai u elinim konstrukcijama, vrednost ovog parametra moe odrediti na osnovu sledee
formule, izvedene iz prethodnog izraza (4.187):
k=
A
8 I y tw
b h 2 b d 2 + tw d 2
(4.188)
gde su:
h ukupna visina nosaa,
b irina noice,
A povrina poprenog preseka,
d visina rebra,
tw debljina rebra.
Uticaj transverzalnih sila na ukupnu deformaciju treba uzeti u obzir i kod mostovskih
nosaa velikih raspona koji se montiraju postupkom konzolne gradnje. Iako je ugib usled
smiuih sila neuporedivo manji od ugiba usled momenata savijanja, on, zbog veoma velikih raspona i optereenja pri montai, moe da dostigne vrednosti od 10 cm pa i vie, to
bitno naruava izgled nivelete mosta. Stoga se pri analizi deformacija tokom montae mosta mora obuhvatiti i uticaj transverzalnih sila, kako bi se predvidelo adekvatno nadvienje
i izbegao diskontinuitet nivelete mosta na mestu sueljavanja.
Princip virtualnih sila prua mogunost za obuhvatanje uticaja smiuih sila na ukupnu
deformaciju. Primena ove metode poeljna je kada se odreuje pomeranje samo jedne, karakteristine take nosaa. U suprotnom, kada se trai dijagram pomeranja itavog pojasa,
ili pak uticajna linija za pomeranje, svrsishodnije je korienje Mor-Maksvelove analogije.
531
R1 = q !
R2 = ( qr ql ) q !
c) za koncentrisanu silu:
R3 = P P
R4 = 4,8 M / !
= 0,62 Ri ! 3 / I
Dimenzije:
[ ]
'P
'P
'q
'q
'q
'q
0,01
0,048
0,99
0,26
1,136
0,74
0,01
0,0002
0,26
0,1549
0,51
0,5190
0,76
0,8671
0,02
0,03
0,096
0,142
0,98
0,97
0,27
0,28
1,170
1,204
0,73
0,72
0,02
0,03
0,0010
0,0022
0,27
0,28
0,1565
0,1783
0,52
0,53
0,5320
0,5479
0,77
0,78
0,8775
0,8876
0,04
0,192
0,95
0,29
1,236
0,71
0,04
0,0038
0,29
0,1905
0,54
0,5638
0,79
0,8973
0,05
0,239
0,95
0,30
1,267
0,70
0,05
0,0060
0,30
0,2030
0,55
0,5796
0,80
0,9066
0,06
0,287
0,94
0,31
1,297
0,69
0,06
0,0086
0,31
0,2159
0,56
0,5953
0,81
0,9154
0,07
0,08
0,334
0,381
0,93
0,92
0,32
0,33
1,326
1,354
0,68
0,67
0,07
0,08
0,0117
0,0152
0,32
0,33
0,2290
0,2424
0,57
0,58
0,6109
0,6264
0,82
0,83
0,9239
0,9320
0,09
0,427
0,91
0,34
1,380
0,66
0,09
0,0193
0,34
0,2561
0,59
0,6418
0,84
0,9396
0,10
0,474
0,90
0,35
1,405
0,65
0,10
0,0238
0,35
0,2700
0,60
0,6570
0,85
0,9468
0,11
0,12
0,519
0,565
0,89
0,88
0,36
0,37
1,429
1,452
0,64
0,63
0,11
0,12
0,0288
0,0342
0,36
0,37
0,2842
0,2986
0,61
0,62
0,6720
0,6868
0,86
0,87
0,9556
0,9599
0,13
0,610
0,87
0,38
1,473
0,62
0,13
0,0401
0,38
0,3132
0,63
0,7014
0,88
0,9658
0,14
0,654
0,86
0,39
1,492
0,61
0,14
0,0464
0,39
0,3280
0,64
0,7158
0,89
0,9712
0,15
0,698
0,85
0,40
1,510
0,60
0,15
0,0532
0,40
0,3430
0,65
0,7300
0,90
0,9762
0,16
0,17
0,742
0,785
0,84
0,83
0,41
0,42
1,527
1,542
0,59
0,58
0,16
0,17
0,0604
0,0680
0,41
0,42
0,3584
0,3736
0,66
0,67
0,7439
0,7576
0,91
0,92
0,9807
0,9847
0,18
0,827
0,82
0,43
1,555
0,57
0,18
0,0761
0,43
0,3891
0,68
0,7710
0,93
0,9883
0,19
0,858
0,81
0,44
1,567
0,56
0,19
0,0846
0,44
0,4047
0,69
0,7841
0,94
0,9914
0,20
0,909
0,80
0,45
1,577
0,55
0,20
0,0934
0,45
0,4204
0,70
0,7970
0,95
0,9940
0,21
0,22
0,949
0,988
0,79
0,78
0,46
0,47
1,585
1,592
0,54
0,53
0,21
0,22
0,1027
0,1124
0,46
0,47
0,4362
0,4521
0,71
0,72
0,8095
0,8217
0,96
0,97
0,9962
0,9978
0,23
1,026
0,77
0,48
1,596
0,52
0,23
0,1225
0,48
0,4680
0,73
0,8335
0,98
0,9996
0,24
1,064
0,76
0,49
1,599
0,51
0,24
0,1329
0,49
0,4840
0,74
0,8461
0,99
0,9998
0,25
1,100
0,75
0,50
1,600
0,50
0,25
0,1438
0,50
0,5000
0,75
0,8563
1,00
1,0000
Metalne konstrukcije
532
Najnia dozvoljena
frekvencija (Hz)
28
10
f =
f
'=3,516
! 2 2
EI
m
'=9,869
'=15,418
'=22,37
U okviru tabele 4.24 prikazan je postupak provere dinamikih efekata kod nosaa meuspratnih konstrukcija u zgradarstvu.
533
krutost, kao i krutost na savijanje oko slabije ose inercije jako mala, ovakvi nosai su veoma osetljivi na bona pomeranja i rotaciju oko centra smicanja.
Ako se posmatra konzolni nosa optereen na savijanje oko jae ose inercije (slika
4.98a), moe se uoiti da usled optereenja malog intenziteta dolazi do pomeranja nosaa
samo u ravni optereenja. Meutim, pri daljem poveanju optereenja, kada ono dostigne
kritinu vrednost, dolazi do bonog pomeranja pritisnutog dela nosaa, praenog torzionom rotacijom (uvijanjem nosaa). Na ovaj nain nosa gubi svoju funkciju, odnosno doivljava lom, pre dostizanja svoje pune nosivosti definisane plastifikacijom poprenog preseka (slika 4.98b).
Ovaj fenomen gubitka stabilnosti nosaa naziva se bono torziono izvijanje. Problem
bono torzionog izvijanja, moe se, na neki nain, poistovetiti sa izvijanjem pritisnutog
dela nosaa upravno na ravan nosaa. Kako je kod elemenata optereenih na isto savijanje naponski dijagram, shodno Bernulijevoj hipotezi, linearan, to je samo polovina nosaa optereena na pritisak. Meutim, poto su nosai monolitni, pritisnuta polovina nosaa ne moe samostalno da se izvije upravno na slabiju osu inercije. Preostala, zategnuta polovina preseka spreava njegovo slobodno izvijanje, pa dolazi i do rotacije poprenog preseka (slika 4.98c). Prema tome, problem bono torzionog izvijanja ne moe se
tretirati kao prosto izvijanje pritisnutog dela nosaa, ve se mora uzeti u obzir i uticaj
torzije na njegovu stabilnost.
Metalne konstrukcije
534
bono torzionog izvijanja kod nosaa sistema proste grede optereenog na isto savijanje (slika 4.99).
Pri proraunu kritinog optereenja, usled kojeg dolazi do bono torzionog izvijanja,
uvode se sledee pretpostavke:
materijal je idealno elastian,
nosa je idealno prav (nema poetnih geometrijskih imperfekcija),
spreena je torziona rotacija oslonaca (viljukasti oslonci),
popreni presek zadrava svoj oblik nakon deformacije,
popreni presek je obostrano simetrian i konstantan du itavog nosaa,
moment inercije I z je znatno manji od I y ,
deformacije su male ( sin = i cos = 1 ).
Ako se uvedu lokalne kordinatne ose i , koje predstavljaju glavne ose inercije
poprenog preseka u deformisanom poloaju (slika 4.99), moment savijanja My moe da
se razloi na momente koji deluju oko ovih lokalnih osa savijanja:
M = M y cos = M y
(4.189)
M = M y sin = M y .
(4.190)
535
Dakle, isto pravo savijanje nosaa u nedeformisanom poloaju, pri njegovoj deformaciji prelazi u koso savijanje. Problem savijanja oko glavnih osa inercije u deformisnom poloaju ( i ) moe da se posmatra nezavisno:
M = M y = EI y
d 2 w( x )
dx 2
M = M y = EI z
d 2v( x )
.
dx 2
(4.191)
(4.192)
dv
.
dx
(4.193)
dv
d
d 3
= GI t
EI 3
dx
dx
dx
(4.194)
gde su:
I t torzioni moment inercije poprenog preseka,
I sektorski moment inercije poprenog preseka,
E modul elastinosti i
G modul klizanja.
Prethodna diferencijalna jednaina (4.194) definie problem sloene torzije. Prvi lan
sa desne strane jednaine opisuje obinu, Sen Venanovu torziju, a drugi opisuje problem
spreene (ograniene) tozije.
Dakle, problem bono torzionog izvijanja moe da se prikae pomou tri diferencijalne
jednaine, od kojih je jedna (4.191) nezavisna, a druge dve (4.192) i (4.194) spregnute.
Ako se jednaina (4.194) diferencira po x dobija se:
Metalne konstrukcije
536
EI
d 4
d 2
d 2v
GI t 2 + M y 2 = 0 .
4
dx
dx
dx
(4.195)
Nepoznato pomeranje v moe da se eliminie, ako se, na osnovu diferencijalne jednaine (4.192), izrazi u funkciji obrtanja . Tada se dobija diferencijalna jednaina sa jednom
promenljivom (), koja definie problem bono torzionog izvijanja u sledeem obliku:
EI
2
d 4
d 2 M y
= 0 .
GI
t
dx 4
dx 2 EI z
(4.196)
1 2 1
r 4 r = 0
a2
b
(4.197)
(4.198)
b4 = EI EI z / M y2
(4.199)
(4.200)
1
1
1
+ 4
4
b
4a
2 a2
n=
1
1
1
.
+ 4 +
4
b
4a
2 a2
(4.201)
(0) = 0
d 2 ( 0)
dx 2
= (0) = 0
( !) = 0
d 2 ( ! )
dx 2
= ( !) = 0 .
(4.202)
( x ) = A sin( m x ) .
(4.203)
Preostala konstanta A mora biti razliita od nule, kako bi postojalo netrivijalno reenje,
pa se iz uslova da je sin(m !) = 0 dobija:
m = /!.
(4.204)
537
I !2 GI t
2
EI
.
z
I z 2 EI z
!2
(4.205)
2 EI z k I (k ! ) GI t
2
C
z
C
z
C
z
C
z
(
)
(
)
+
+
2
3
2
3
g
j
g
j (4.206)
2 EI z
(k ! )2 k I z
Metalne konstrukcije
538
gde su:
C1 , C2 i C3
k i k
z g = za z s
za
zs
z j = zg
1
( y 2 + z 2 ) z dA .
2 Iy A
539
C1 , C2 i C3
k
1,0
0,5
C1
1,000
1,000
C2
-
C3
1,000
1,144
1,0
0,5
1,323
1,514
0,992
2,271
1,0
0,5
1,879
2,150
0,939
2,150
1,0
0,5
2,704
3,093
0,676
1,546
1,0
0,5
2,752
3,149
0,000
0,000
1,0
0,5
1,132
0,972
0,459
0,304
0,525
0,980
1,0
0,5
1,285
0,712
1,562
0,652
0,753
1,070
1,0
0,5
1,365
1,010
0,553
0,432
1,730
3,050
1,0
0,5
1,565
0,938
1,267
0,715
2,640
4,800
10
1,0
0,5
1,046
1,010
0,430
0,410
1,120
1,890
11
2,0
1,28/
0,43
2,0
2,05
0,83
OPTEREENJE
12
Izrazi za odreivanje geometrijskih karakteristika kod obostrano simetrinih i monosimetrinih preseka, neophodni za proraun kritinog momenta ( M cr ), prikazani su u
okviru tabele 4.26. Oznake su u skladu sa slikom 4.101.
Kod nosaa izloenih dejstvu poprenog optereenja, mesto njegovog delovanja u
okviru poprenog preseka bitno utie na vrednost kritinog momenta bono torzionog izvijanja. Naime, ukoliko poprene sile deluju izvan centra smicanja, one na deformisanom
nosau prouzrokuju dodatne torzione uticaje, koji u zavisnosti od poloaja sile mogu biti
stabilizujui ili destabilizujui (slika 4.102). Kada sila deluje iznad centra smicanja ona
Metalne konstrukcije
540
Rastojanje izmeu
teita preseka i
centra smicanja
Torzioni moment
inercije
Parametar z j
zs =
zs = 0
Sektorski moment
inercije
1
2 b t 3 + d tw3
3
zj = 0
b13 t1 h1 b23 t2 h2
b13 t1 + b23 t2
I = (1 ) I z hs2
I = I z hs2 / 4
It =
Monosimetrini nosai
It =
b13 t1 b23 t2
12 (b13 t1 + b23 t2 )
1
b1 t13 + b2 t23 + d tw3
3
I fc
I fc + I ft
I fc
I ft
hs
NAPOMENA:
(1) Kod obostrano simetrinih preseka irine i debljine pojasnih lamela su jednake, pa je:
b1 = b2 = b , odnosno t1 = t2 = t .
(2) Kada su pojasevi izraeni od ravnih limova hs je jednako rastojanju izmeu teita
pojasnih lamela.
(3) Rastojanje izmeu teita i centra smicanja ( z s ) je pozitivno kada se centar smicanja
nalazi izmeu teita i pritisnute noice.
Na primeru proste grede raspona 6,0 m izraene od valjanog profila IPE 300, optereene jednako podeljenim optereenjem (q), mogu da se uporede vrednosti kritinog mometa
za karakteristine poloaje optereenja. Primenom opte formule za odreivanje kritinog
momenta (4.206), koja obuhvata uticaj poloaja optereenja, dobijaju se sledee vrednosti
kritinog momenta:
541
cr =
M cr
.
Wy
(4.207)
Metalne konstrukcije
542
cr
EI z GI t
M
= cr =
Wy
Wy
!
2 E
I I
+
z
!2
Wy
2
2
= Dv
+ Dw
.
(4.208)
Kao to se vidi iz prethodnog izraza (4.208), kritian napon moe da se raslani na dve
komponente, jednu koja potie od Sen Venanove (Sent Venant) torzije ( Dv ) i drugu koja
nastaje usled ograniene torzije ( Dw ). Udeo ove dve komponente u ukupnom naprezanju,
najveim delom zavisi od oblika poprenog preseka. U nekim sluajevima jedna od ovih
komponenata je dominantna pa se druga moe zanemariti (slika 4.104).
543
Dv = t
0,41 105
EI z GI t = t
I z It
! t Wy
! t Wy
[kN/cm ]
2
(4.209)
gde su:
t faktor kojim se uvodi u proraun vrsta optereenja, a koji ima vrednosti priblino iste
sa koeficijentom C1 iz opteg izraza za kritian moment (4.206),
! t rastojanje izmeu taaka torzionog oslanjanja.
Na osnovu potkorene veliine u izrazu za kritian napon (4.208), moe da se odredi i
druga komponenta kritinog napona ( Dw ), koja potie od spreene (ograniene) torzije:
Dw =
2 E
I z I .
! 2z W y
(4.210)
Kada se u prethodnu jednainu (4.210) uvrsti sektorski moment inercije, prema izrazu
datom u tabeli 4.26 za obostrano simetrine preseke, dobija se:
Dw =
2 E
Iz h / 2 .
! 2z W y
(4.211)
(4.212)
W y = A f h + h 2 tw / 6 = h A f + Aw / 6 .
(4.213)
gde su:
b irina pritisnutog pojasa (noice),
h visina nosaa.
Kada se gometriske karakteristike, odreene na osnovu izraza (4.212) i (4.213) uvrste u
jednainu (4.211) dobija se kritian napon u sledeem obliku:
Dw =
Af
2 E b2
2 E
2 E
=
=
.
12 A f + Aw / 6 (! z / ikz )2
! 2z
2kz
(4.214)
Metalne konstrukcije
544
ravan. Zamenjujua vitkost ky odreuje se kao kolinik slobodne duine bonog izvijanja
nosaa ( ! z ) i zamenjujueg poluprenika inercije koji se dobija na sledei nain:
ikz =
b
12
Af
A f + Aw / 6
(4.215)
ikz =
I
=
A
b3 t / 12
=
A f + Aw / 6
A f b 2 / 12
A f + Aw / 6
b
12
Af
A f + Aw / 6
Pri proraunu otpornosti nosaa na bono torziono izvijanje uvodi se, kao i pri
poraunu stabilnosti pritisnutih tapova na izvijanje, relativna (bezdimenzionalna) vitkost
preseka, koja se u ovom sluaju odreuje na osnovu sledeeg izraza:
D =
M pl
(4.216)
M cr
D =
p fy
cr
(4.217)
gde je p koeficijent oblika poprenog preseka, koji definie odnos plastinog i elastinog
otpornog momenta poprenog preseka.
Granina nosivost, odnosno otpornost nosaa na bono torziono izvijanje odreuje se pomou bezdimenzionalnog koeficijenta bono torzionog izvijanja D , koji zavisi od relativne
545
vitkosti D i tipa nosaa (valjani ili zavareni). U mnogim standardima date su razliite preporuke za odreivanje otpornosti nosaa na bono torziono izvijanje. Razlike se uglavnom
odnose na odreivanje bezdimenzionalnog koeficijenta D , dok su kriterijumi za proveru
stabilnosti na bono torziono izvijanje isti ili slini i najee imaju sledee oblike:
po teoriji doputenih napona max D , dop = p D dop ,
po teoriji graninih stanja
max
M M u = D M pl .
(4.218)
gde se preko koeficijenta uvodi uticaj poloaja optereenja. Ovaj koeficijent odreuje
se na sledei nain:
K + 2 +
K + 2
1
za optereenje u teitu
K + 2
(4.219)
K + 2
gde je parametar na osnovu kojeg se uzima u obzir oblik momentnog dijagrama (tabela
4.27), a K ima sledei oblik:
2
! I
K = 1 + 0,156 z t .
h Iz
(4.220)
Metalne konstrukcije
546
tor ( z ), uticaj oblika momentnog dijagrama se uvodi preko zamenjujue vitkosti kz , koja se odreuje prema sledeem izrazu:
kz =
!z
ikz z
(4.221)
t i z
1,12
0,46
1,35
0,55
1,00
0,00
1,30
0,00
1,77
0,00
2,35
0,00
p =
W pl , y
(4.222)
Wel , y
p =
2 Sy
Wel , y
(4.223)
547
D =
1
1 + 2 n
D
za
D 0,4
,
1/ n
za
(4.224)
D > 0,4
D = p D f y f y .
(4.225)
fy
D
= p D
= p D dop .
(4.226)
Problem bono torzionog izvijanja, ne reava se, sem u sluaju nosaa manjih raspona,
poveanjem poprenog preseka. Kod punih nosaa veih raspona, stabilnost na bono torziono izvijanje se ostvaruje smanjenjem slobodne duine bono torzionog izvijanja. Naime, postavljaju se dodatni konstrukcioni elementi (spregovi) koji obezbeuju bono oslanjanje nosaa, ime se smanjuje njegova slobodna duina bonog izvijanja. Bono oslanjanje se, uglavnom, predvia u polovini, treinama, petinama ili desetinama raspona nosaa,
zavisno od njegovog raspona. Kod ronjaa, iji rasponi se kreu od 6 do 9 metara, postavljaju se zatege na sredini ili u treinama raspona. Kranski nosai raspona veeg od 6 metara, takoe zahtevaju bono oslanjanje koje, u zavisnosti od raspona moe biti u petinama
ili desetinama raspona. Stabilnost na bono torziono izvijanje kod nosaa raspona manjih
od 6 metara postie se poveanjem momenta inercije pritisnutog pojasa upravno na slabiju
osu inercije z-z. To se najee postie usvajanjem gornjeg, pritisnutog pojasa, u obliku
valjanog ili zavarenog U-profila.
Ukruenja kojima se spreava bono pomeranje pritisnutog pojasa mogu da budu reetkasta ili puna, a postavljaju se u ravni pritisnutog pojasa nosaa (slika 4.106). Oni se dimenzioniu da prihvate jednako podeljeno optereenje:
q=
gde su:
My
30 h !
(4.227)
Metalne konstrukcije
548
My
n
h
!
Kod kranskih nosaa ovi spregovi esto imaju i funkciju sprega za bone udare pa se
pri njihovom dimenzionisanju, osim pomenutog optereenja datog izrazom (4.227), uzimaju u obzir i sile bonih udara.
Bono torziono izvijanje ne predstavlja mogui vid loma kod nosaa kod kojih je obezbeeno bono pridravanje pritisnutog pojasa itavom njegovom duinom, zatim kod sanduastih preseka kod kojih je odnos visine i irine manji od 10 (h/b<10) i svih nosaa koji
su optereeni na savijanje oko slabije ose inercije (npr. iroki sanduasti mostovski nosai). Kontrola stabilnosti na bono torziono izvijanje nije potrebna ni kod nosaa kod kojih
je razmak taaka bonog pridravanja ( ! z ) dovoljno mali, pa je ispunjen ledei uslov:
z =
My
! z
60 40
i z
max M y
z =
!z
235
40
iz
fy
za
235
fy
My
max M y
za 1
> 0,5
My
max M y
0,5
(4.228)
(4.229)
gde su:
iz
549
fy
My
max M y
izvijanja,
apsolutno maksimalan moment koji deluje na nosau.
max M y
max M y
z =
!z
40 .
iz
(4.230)
Dakle, stabilnost nosaa tipa proste grede na bono torziono izvijanje je zadovoljena
kada je vitkost pritisnutog pojasa za izvijanje upravno na ravan nosaa manja od 40.
5.2.9 Izboavanje
Izboavanje je fenomen lokalne nestabilnosti tankih ploa optereenih u svojoj ravni.
Kako se puni limeni nosai formiraju spajanjem elinih limova - ploa, samostalni elementi (pojasne lamele i rebro) predstavljaju povrinske nosae optereene u svojoj ravni.
Metalne konstrukcije
550
Problem stabilnosti na izboavanje posebno je izraen kod rebara punih limenih nosaa,
ija je vitkost (odnos visina/debljina), po pravilu, velika.
Ako se posmatra pravougaona ploa zglobno oslonjena na sve etiri strane, koja je optereena normalnim naponom pritiska ( x ) du dve paralelne ivice (slika 4.108), moe se
uoiti da pri jako malim naprezanjima nema deformacija upravno na ravan ploe. Pri neto
veim naponima ploa se deformie upravno na svoju ravan, a nastale deformacije su elastine prirode, jer se nakon uklanjanja optereenja ploa vraa u prvobitan poloaj. Ako se
optereenje i dalje poveava, u jednom trenutku ( x = x , cr ) dolazi do trajne deformacije
(izboavanja) koja se zadrava i nakon uklanjanja optereenja. Ploa, naime prelazi u drugo, indiferentno ravnoteno stanje, a napon pri kojem dolazi do izboavanja naziva se kritian napon elastinog izboavanja ( x, cr ).
Za razliku od izvijanja tapa, elastinim izboavanjem ploe ne iscrpljuje se njena nosivost. Naime, ve izboena ploa moe da prenese izvesno dodatno optereenje, pre samog
loma. Dakle, izboavanje predstavlja gubitak lokalne stabilnosti povrinskih elemenata i
ne mora uvek da prouzrokuje nestabilnost nosaa kao celine.
Problem izboavanja moe da se objasni na osnovu uproenog linijskog modela u vidu rotilja obrazovanog od podunih i poprenih srednjih vlakana (slika 4.108c). Poduna
vlakna su pritisnuta ali ne mogu slobodno da se izviju, jer ih spreavaju poprena zategnuta vlakna. Poprena, zategnuta vlakna, na neki nain, predstavljaju elastian oslonac podunim, pritisnutim vlaknima. Ukoliko nije obezbeeno oslanjanje podunih ivica ploe, paralelnih sa pravcem delovanja sile, poprena vlakna gube stabilizujuu ulogu, pa se problem izboavanja ploe svodi na izvijanje povrinskog elementa upravno na svoju ravan.
Naravno, nosivost jedne iste ploe na izvijanje je manja od nosivosti na izboavanje, pa se
stoga namee zakljuak da je kod povrinskih elemenata neophodno obezbediti oslanjanje
du, bar jedne, ivice paralelne sa pravcem delovanja sile pritiska.
Ojlerov kritian napon izvijanja za traku jedinine irine, koja je iseena iz ploe (slika
4.109), moe da se odredi na sledei nain:
2
E =2
E
E
2 E t
2
=
=
.
2
12 b
2
b /( 12 t )
(4.231)
551
Meutim, kako ovakva traka nije izolovana od ostalog dela ploe, ona ne moe da se
deformie samostalno, bez uticaja susednih vlakana. Uticaj poprenih deformacija (upravnih na pravac delovanja sile) na vrednost kritinog napona se obuhvata tako to se umesto
modula elastinosti E u izraz (4.231) uvodi E /(1 2 ) . Izraz za Ojlerov kritian napon sada dobija sledei oblik:
2
E =
2 E
t
.
2
12 1 b
(4.232)
Metalne konstrukcije
552
Izboavanje pravougaone ploe zglobno oslonjene na sve etiri strane, optereene konstantnim naponom pritiska ( x ) du dve suprotne ivice (slika 4.108a), predstavlja osnovni
sluaj izboavanja. Polazei od opte diferencijalne jednaine savijanja ploe po teoriji
drugog reda:
4w
4w 4w t 2w
2w
2 w qz
=
2
2
,
+
+
+
+
+
x
xy
y
xy
x 4
x 2y 2 y 4 D
x 2
y 2 D
(4.233)
(4.234)
E t3
.
12 (1 v 2 )
(4.235)
Reenje ove diferencijalne jednaine (4.234) moe da se pretpostavi u obliku dvostrukog Furijeovog reda:
w( x, y ) =
Amn sin
m =1n =1
m
n
x sin
y.
a
b
(4.236)
2
2 2
2
t
4 m n
m
Amn + 2 x = 0 .
D
a
a b
(4.237)
2
m 2 n 2
a D
x = + 2
m t
a b
(4.238)
553
2 E
m
t
.
x = + n2
2
m 12 (1 v ) b
(4.239)
Moe se zapaziti da u prethodnom izrazu (4.239) drugi lan predstavlja Ojlerov kritian napon (4.232) i ne zavisi od celobrojnih parametara m i n. Prema tome, moe da se
napie:
2
m
x = + n 2 = k
m
(4.240)
m
k = + n2 .
m
(4.241)
Kritian napon elastinog izboavanja predstavlja minimum naponske funkcije date izrazom (4.240). Kako je Ojlerov napon, za zadatu geometriju ploe, konstantan, vrednost
kritinog napona elastinog izboavanja dobija se kada koeficijent k ima minimalnu vrednost. Lako se uoava da koeficijent k ima minimalne vrednosti za n =1 , to jest kada se po
irini ploe javlja samo jedan polutalas, odnosno izboina. U tom sluaju izraz za koeficijent k ima sledei oblik:
Metalne konstrukcije
554
m
k = +
m
(4.242)
(4.243)
1
k = + ,
(4.244)
a koeficijent k ima minimalnu vrednost k min = 4,0 za = 1,0. Na slian nain moe da se
pokae da, kada je m = 2, koeficijent k ima istu minimalnu vrednost ( k min = 4,0 ) za
= 2,0 (slika 4.111). Daljom analizom moe da se utvrdi da sve krive imaju iste minimalne vrednosti ( k min = 4,0 ) i da je poloaj minimuma odreen brojem polutalasa izboavanja ( m = m ). Obvojnica minimalnih vrednosti familije krivih prikazana je na slici
4.112.
555
Kako minimalna vrednost koeficijenta k ni za jednu od krivih nije manja od 4,0, moe
se usvojiti da za sve vrednosti odnosa vai kmin = 4,0. Ovim se znatno pojednostavljuje
proraun kritinog napona elastinog izboavanja, a tanost reenja, za odnose 1 , nije
bitno ugroena.
Dakle, kritian napon elastinog izboavanja za pravougaonu plou zglobno oslonjenu
du sve etiri ivice i optereenu normalnim naponom pritiska x (slika 4.108a), moe da
se odredi na osnovu sledeeg izraza:
2
x ,cr = k min
2 E
t
= k min E = 4 E .
2
12 (1 ) b
(4.245)
Metalne konstrukcije
556
xy ,cr = k E .
(4.246)
x2
x1
(4.247)
557
za 0 < < 1
za 1 < < 0 .
za 2 < < 1
(4.248)
Pritisnuta pojasna lamela kod I nosaa moe da se tretira kao ploa koja je sa tri strane
zglobno oslonjena, dok je etvrta ivica, paralelna sa pravcem naprezanja, slobodna. Izuzev
u sluaju kosog savijanja, koje se retko javlja kod punih limenih nosaa, moe se smatrati
da je normalan napon pritiska u srednjoj ravni pojasne lamele konstantan. Zbog male debljine lamele u odnosu na visinu nosaa, linearna promena napona po debljini lamele moe
da se zanemari. Za ovakve uslove oslanjanja i dijagram napona, kao to se vidi iz tabele
4.28, k = 0,426 , to je gotovo deset puta manje od vrednosti ovog koeficijenta za plou
zglobno oslonjenu sa sve etiri strane ( k = 4,0 ). Meutim, kako je irina konzolnog prepusta pojasne lamele ( b b / 2 ) mnogo manja od visine rebra, Ojlerov kritian napon je
znatno vei, pa se na taj nain kompenzuje veoma niska vrednost koeficijenta k .
Metalne konstrukcije
558
Uslovi
oslanjanja
=1
= 1
4
2
5,34
< 1 : k = 4 + 2
3,3
1 : k = 9 + 2
5,3
< 1 : k = 7 + 2
4
1 : k = 7,5 + 2
1 : k = 5,34 +
4,00
5,32
7,81
13,40
23,90
6,97
9,27
13,54
24,50
39,52
5,41
11,73
23,94
< 1 : k = 6,5 +
5,41
9,54
1,28
5,91
1,28
1,608
0,426
1,702
0,426
0,567
5
2
2,134
0,851
Rebra punih limenih nosaa, su najee izloena istovremenom dejstvu normalnih i smiuih napona. Zbog toga treba proveriti stabilnost rebra na izboavanje usled zajednikog
dejstva normalnih i smiui napona. Ovo je posebno vano kod konzolnih i kontinualnih nosaa, kod kojih u istim presecima i normalni i smiui naponi dostiu maksimalne vrednosti.
Na osnovu Mizesovog kriterijuma plastifikacije moe da se izvede izraz za uporedni kritini
napon kojim se obuhvata istovremeno dejstvo normalnih i smiuih napona:
u , cr =
1 + x
4 x , cr
3 x
4 x , cr
xy
xy , cr
559
(4.249)
gde su:
normalan napon u ploi,
x
odgovarajui smiui napon,
xy
x,cr kritian napon za samostalno dejstvo normalnog napona,
xy,cr kritian napon za samostalno dejstvo smiueg napona.
Metalne konstrukcije
560
Da bi se obezbedilo adekvatno oslanjanje ploe du ukruenja, potrebno je da ukruenja imaju dovoljnu krutost na savijanje. "Meka" ukruenja ne mogu u potpunosti da spree
pomeranja ploe, pa predstavljaju pomerljiv - elastian oslonac (slika 4.115). Treba istai
da se, samo pod uslovom da ukruenja poseduju dovoljnu krutost na savijanje, problem
stabilnosti ukruene ploe na izboavanje moe razloiti na pojedinane probleme izboavanja njenih delova. Dakle, moe se smatrati da je ploa nepomerljivo zglobno oslonjena
du podunog ukruenja samo ukoliko ono poseduje odgovarajuu krutost.
Minimalna krutost ukruenja, koja je potrebna da bi se obezbedilo nepomerljivo oslanjanje ploe moe da se odredi na osnovu modifikovane diferencijalne jednaine izboavanja (4.234). Pretpostavlja se da su ukruenja postavljena simetrino u odnosu na srednju
ravan ploe i da su izloena dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja nastalog
usled deformacije ploe. Modifikovana diferencijalna jednaina ima sledei oblik:
t 2w
4w
4w 4w
2w
4w
A
EI
2
+
+
=
,
x
s
x
s
s
D x 2
x 4
x 2y 2 y 4
x 2
x 4
(4.250)
gde su:
As
povrina ukruenja,
Uticaj ukruenja uvodi se u diferencijalnu jednainu izboavanja ploe preko dva nova
lana:
2w
kojim se definie aksijalno naprezanje ukruenja i
x 2
4w
EI s 4
kojim se obuhvata savijanje ukruenja.
x
Neophodna (minimalna) krutost ukruenja dobija se integracijom prethodne diferencijalne jednaine (4.250) uz uslov da je ugib du ukruenja jednak nuli, ime se obezbeuje
zglobno oslanjanje ploe.
Da bi se dobila jednostavnija reenja uvode se sledee bezdimenzionalne veliine:
EI s
I
krutost ukruenja
relativna krutost ukruenja s =
=
= 10,92 s 3
Db
krutost ploe
bt
As
povrina ukruenja
.
relativna povrina ploe s =
=
bt
povrina ploe
As x , s
Reenje problema se, takoe, dobija u bezdimenzionalnom obliku kao minimalna relativna krutost ukruenja na savijanje s* . Dakle, da bi ukruenje predstavljalo nepokretan
oslonac za posmatranu plou, njegova relativna krutost mora da bude vea ili jednaka od
minimalne relativne krutosti ( s* ), dobijene na osnovu prethodne diferencijalne jednaine
( s s* ). Na slici 4.116 je simboliki prikazan uticaj relativne krutosti ukruenja na vrednost kritinog napona elastinog izboavanja. Kruta ukruenja ( s s* ), obezbeuju nepomerljiv oslonac, pa kritian napon ima maksimalnu vrednost. "Meka" (elastina) ukruenja nemaju dovoljnu krutost (1) da u potpunosti spree pomeranje ploe du svoje ose,
561
Metalne konstrukcije
562
Vrednosti minimalne relativne krutosti ukruenja s* za nekoliko karakteristinih sluajeva date su u tabeli 4.29. Treba napomenuti da se ove vrednosti odnose na jedno ukruenje koje se postavlja simetrino u odnosu na srednju ravan ploe.
Tabela 4.29 - Minimalna krutost ukruenja s*
Naprezanje
= a/b
8(1 + 2 s ) 1
Pritisak
b
2
b 2b
i
2 3
Savijanje
b
4
b
5
Smicanje
b
2
b 2b
i
2 3
$*s
> 8(1 + 2 s ) 1
18(1 + 3 s ) 1
1
4
+ [8(1 + 2 s ) 1] 2 + s +
2
2
1
[8(1 + 2 s ) 1]2 + s + 1
2
2
1
4 2
+ [18(1 + 3 s ) 1] 2 + s +
3
3
3
> 18(1 + 3 s ) 1
1
[18(1 + 3 s ) 1]2 + s + 1
3
3
1,21 4 + (7,41 + 42 s ) 2 + 1
0,7 1,1
50 3 + 10
(550 370) / 3
2,2 3,5
370 41(3,5 ) 3
Za sluajeve koji nisu obuhvaeni tabelom 4.29, neophodna relativna krutost ukruenja
moe da se odredi prema izrazima datim u literaturi (Klpell).
s* ,
563
Koncept efektivne irine pri analizi ponaanja ploe u postkritinoj oblasti prvi je predloio Karman. Prema ovom konceptu ponaanje ploe u postkritinoj fazi moe da se opie proraunskim modelom koji podrazumeva konstantan raspored napona na efektivnoj irini beff. Efektivna irina je irina ploe koja ostaje aktivna i nakon elastinog izboavanja.
Ona moe da se odredi iz uslova da je kritian napon elastinog izboavanja za plou efektivne irine (beff) jednak naponu na granici razvlaenja. Prema tome, moe se napisati:
t
2 E
f y = x , cr (beff ) = k
2
12 (1 ) beff
(4.251)
= x ,cr b
beff
(4.252)
Metalne konstrukcije
564
beff = b
x , cr
(4.253)
fy
gde je x,cr kritian napon elastinog izboavanja za plou irine b. Ako se, slino kao kod
izvijanja tapa i bono torzionog izvijanja nosaa, uvede relativna vitkost ploe ( P ) koja
je definisana sledeim izrazom:
P =
fy
x ,cr
(4.254)
b
.
P
(4.255)
Ovim izrazom (4.255) definisana je Karmanova kriva (hiperbola) koja daje zavisnost
izmeu relativne vitkosti ploe i efektivne irine. Kako se relativna vitkost zasniva na kritinom naponu elastinog izboavanja, Karmanova kriva ne obuhvata uticaj strukturnih i
geometrijskih imperfekcija, koje su, kako je ve reeno, neminovne kod realnih ploa.
Mnogi autori su dali razliite preporuke za odreivanje efektivne irine realnih ploa. Ove
preporuke se, uglavnom, baziraju na modifikaciji Karmanove krive i potkrepljene su rezultatima eksperimentalnih ispitivanja.
Veina poluempirijskih izraza za odreivanje efektivne irine ima sledei oblik:
beff = b
(4.256)
=
1
1
0,22 2
P
P
za P 0,673
(4.257)
za P > 0,673
=
1,052 1 0,263 1
P P
za P 0,525
(4.258)
za P > 0,525
Prema vajcarskim propisima SIA-161 iz 1979. godine vrednost redukcionog koeficijenta moe da se odredi veoma jednostavno na osnovu sledeeg izraza:
1
=
0,9
565
za P 0,9
za P > 0,9
(4.259)
Jugoslovenski standard JUS U.E7.121 /1986 za proraun stabilnosti limova na izboavanje prua mogunost prorauna efektivne irine preko redukcionog koeficijenta koji se
odreuje prema sledeem izrazu:
1
0,6
P2 0,13
za p 0,7
za p > 0,7
(4.260)
Izrazima (4.257) do (4.260) definisane su razliite krive koje daju zavisnost redukcionog koeficijenta od relativne vitkosti ploe. Njihova grafika interpretacija data je na
slici 4.119.
Treba napomenuti da se ove vrednosti odnose samo na neukruene ploe. Poduna
ukruenja dovode do ortotropnog ponaanja ploe, to utie na vrednost efektivne irine.
Takoe treba istai da kod irokih ploa, kao to su ortotropne kolovozne ploe drumskih i
eleznikih mostova, "shear lag" efekat takoe utie na smanjenje efektivne irine. Odreivanje efektivne irine kod pritisnutih, irokih, ortotropnih ploa predstavlja kompleksan
problem, jer se mora obuhvatiti interakcija izboavanja, "sher lag" efekta i ortotropnog ponaanja ploe.
566
Metalne konstrukcije
Kod ploa koje su optereene konstantnim naponom pritiska (slika 4.118), efektivna irina se deli na dva dela podjednakih irina ( beff ,1 = beff ,2 = beff / 2 ). Meutim, kod ploa
koje su optereene linearno promenljivim normalnim naponom, (npr. rebra punih limenih
nosaa) to nije sluaj. Raspored efektivnih zona zavisi od naina naprezanja i uslova oslanjanja ploe. One su locirane izvan zone izboavanja, koja nakon dostizanja kritinog napona izboavanja, nije sposobna da prenese dodatno optereenje, pa se moe smatrati neaktivnom u postkritinoj fazi.
U veini savremenih propisa proraun stabilnosti limova na izboavanje je zasnovan na
konceptu efektivne irine. Izrazi kojima se odreuje raspodela efektivnih zona se razlikuju
od propisa do propisa, ali su poloaji i irine efektivnih zona uglavnom slini ili ak isti. I
standard JUS U.E7.121/1986 prua mogunost prorauna stabilnosti limova na izboavanje prema konceptu efektivne irine. U okviru ovog standarda dati su izrazi za odreivanje
poloaja efektivnih zona za nekoliko karakteristinih sluajeva naprezanja i uslova oslanjanja (videti tabelu 4.34).
Efektivan popreni presek nosaa odreuje se tako to se posebno odrede efektivne irine i poloaji efektivnih zona za rebro i pritisnutu noicu. Skup svih zategnutih zona i
efektivnih zona pojedanih pritisnutih delova preseka predstavlja efektivan popreni presek nosaa. Na slici 4.120 je prikazan efektivni presek punog limenog nosaa optereenog
momentom savijanja. Njega sainjavaju: zategnuta noica, zategnuti deo rebra i efektivne
zone pritisnute noice pritisnutog dela rebra.
Slika 4.120 - Efektivan popreni presek nosaa - stvarni i raunski dijagram napona
567
na raspodela napona po visini rebra (menja se vrednost koeficijenta ). Dakle, odreivanje efektivnog preseka kod nosaa predstavlja iterativan postupak.
Treba napomenuti da kod pritisnute pojasne lamele nema potrebe za iterativnim postupkom, jer je napon na mestu noice konstantan i za bruto i za efektivan presek. Meutim, kod rebra, zbog ekscentriciteta teita efektivnog u odnosu na teite bruto preseka
( ez ), dolazi do promene dijagrama napona, to postupku prorauna daje iterativan karakter. Iterativan proraun efektivne irine rebra ima sledei tok:
1. Na osnovu dijagrama napona dobijenih za bruto presek odreuje se koeficijent
( = 1 za simetrine preseke optereene samo momentom savijanja);
2. Sa ovako odreenim koeficijentom odreuju se, kritian napon x, cr , relativna
vitkost P i koeficijent redukcije ;
3. Odreuje se efektivna irina rebra i poloaj efektivnih zona;
4. Odreuje se ekscentricitet teita itavog efektivnog preseka u odnosu na teite
bruto preseka:
ez =
Ai zi
Aeff
gde su:
Aeff ukupna povrina efektivnog preseka,
Ai
zi
Metalne konstrukcije
568
z2
z1
h 2 ez
h + 2 ez
P 0,7 .
(4.261)
Iz prethodnog uslova, ako se relativna vitkost izrazi prema (4.254), a kritian napon
prema (4.245) dobija se minimalna vitkost ( b / t ) u sledeem obliku:
b
E
0,665 k
t
fy
(4.262)
gde su:
b odgovarajua irina dela poprenog preseka (rebra ili noice),
t debljina posmatranog dela poprenog preseka i
k koeficijent izboavanja za posmatrani deo poprenog preseka.
Kada se uzmu u obzir vrednosti napona na granici razvlaenja i modula elastinosti, i
odgovarajui koeficijenti izboavanja za posmatrani sluaj, prethodni izraz daje sledee
vrednosti minimalnih vitkosti:
za noice punih nosaa I-preseka ( k = 0,426 )
b 13 za 0361
t 11 za 0561
(4.263)
t 78 za 0561
(4.264)
U tabeli 4.30 prikazano je kako se odreuju irine pritisnute noice i rebra ( b ) kod
valjanih i punih limenih nosaa I-poprenog preseka.
569
Zavareni nosai
b = b f t w / 2 r1
b = b f tw / 2 aw 2
REBRO
Valjani nosai
Zavareni nosai
b = h 2 (t f + r1 )
b = d 2 aw 2
(4.265)
Metalne konstrukcije
570
Fenomen post-kritinog ponaanja rebara izloenih istom smicanju prvi je uoio Vagner (Wagner) 1929. godine kod nosaa koji se koriste u avioindustriji. Naime, nakon dostizanja kritinog napona elastinog izboavanja, u pravcu glavnog napona zatezanja formira
se dijagonalno zategnuta traka koja je sposobna da prenese dodatno optereenje (slika
4.122). Prema tome, otpornost rebra na izboavanje nije definisana pojavom elastinog izboavanja usled glavnog napona pritiska, ve plastifikacijom zategnute trake, odnosno polja. U post-kritinoj fazi, zategnuta polja i poprena ukruenja punih limenih nosaa se
ponaaju kao dijagonale i vertikale reetkastog nosaa. Dakle, ponaanje punog nosaa u
ovoj fazi odgovara, na neki nain, ponaanju reetkastog nosaa koga sainjavaju pojasne
lamele, zategnuta polja i vertikalna poprena ukruenja.
Postoje razliiti proraunski modeli kojima se opisuje post-kritino ponaanje rebra izloenog smiuim silama. Veina od njih se zasniva na konceptu zategnutog polja. Najpoznatiji su: Basler-Tirlimanov (Basler-Thrlimann) i Rokijev (Rockey) model. Oba su zasnovana
na metodi zategnutog polja, a osnovna razlika je to se kod Basler-Tirlimanovog modela zanemaruje uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanja. U jugoslovenskom standardu proraun
otpornosti na izboavanje smicanjem bazira se na Basler-Tirlimanovom modelu.
Basler-Tirlimanov model
Prema ovoj metodi, post-kritina nosivost rebra izloenog smiuim silama moe da se
odredi zanemarujui uticaj krutosti pojasnih lamela na savijanje, dok se granina nosivost
rebra dostie plastifikacijom zategnutog polja.
U elastinom podruju ponaanja ( cr ) smiue sile se uravnoteuju naponima smicanja koji su ravnomerno raspodeljeni po visini rebra. Kada smiui napon dostigne kritinu vrednost, usled dejstva glavnog napona pritiska 2 (slika 4.123) dolazi do izboavanja rebra. Maksimalna smiua sila, pri kojoj dolazi do elastinog izboavanja moe da se
odredi na osnovu sledeeg izraza:
Vcr = d tw cr = Aw cr
(4.266)
g = d cos a sin
571
(4.267)
gde je a rastojanje susednih poprenih ukruenja, a nagib zategnutog polja. Sila koju
moe da prihvati zategnuto polje je:
N t = bb tw g .
(4.268)
Metalne konstrukcije
572
Ova sila deluje paralelno sa nagibom zategnutog polja . Njena vertikalna komponenta
predstavlja dodatnu, post-kritinu silu smicanja (V) koju rebro moe da prenese. Prema
tome, dodatna smiua sila moe da se srauna na sledei nain:
V = bb tw g sin
(4.269)
ili, ako se u prethodnoj jednaini (4.269) irina zategnutog polja g zameni izrazom (4.267):
V = bb tw (d cos a sin ) sin .
(4.270)
(4.271)
d
= 2 ,
a
(4.272)
gde je nagib smiueg panela (slika 4.124a). Iz uslova ravnotee iseenog dela nosaa
(slika 4.124b) moe da se odredi dodatna post-kritina sila smicanja.
Iz uslova da je suma horizontalnih sila koje deluju na posmatranom elementu jednaka
nuli dobija se prirataj sile u pojasnoj lameli (Ff):
H = 0 F f
= bb tw a sin cos .
(4.273)
1
1
tan 2
.
sin 2 =
2
2 1 + tan 2 2
(4.274)
(4.275)
2 1+2
1
2 1+2
= bb Aw
2 1+2
(4.276)
M = 0 V
= F f
d
1
.
= bb Aw
a
2 1+2
(4.277)
573
V = 0 FS = bb tw a sin 2
(4.278)
1
2
1+ 2
(4.279)
Moe se uoiti da u prethodna tri uslova ravnotee figuriu etiri nepoznate veliine:
prirataj sile u pojasnoj lameli Ff,
post-kritina sila smicanja V,
sila u ukruenju FS i
napon u zategnutom polju bb.
Kako prve tri veliine zavise od napona u zategnutom polju, neophodno je da se odredi
maksimalna vrednost ovog napona, na osnovu koje se, potom, mogu dobiti granina postkritina sila smicanja i sila u ukruenju. Kako je zategnuto polje izloeno istovremenom
dejstvu smiuih ( = cr) i normalnih napona (bb) do njegove plastifikacije, shodno Mizesovom uslovu teenja, dolazi pri normalnom naponu:
bb = f y 3 cr .
(4.280)
Post-kritina smiua sila i sila u ukruenju, sada se mogu napisati u sledeem obliku:
V = 3 pl cr Aw
FS = 3 pl cr Aw
(4.281)
2 1+2
1+2
(4.282)
3 pl cr
Vu = Aw cr +
2 1+2
) = A
(4.283)
(4.284)
Metalne konstrukcije
574
. Kod
Dakle, ukoliko je cr > 0,8 pl u izrazu (4.283) cr treba da se zameni sa cr
valjanih profila i punih limenih nosaa sa rebrima male vitkosti vrednost redukovanog
> pl to je ekvivalentno sa
kritinog napona moe da bude velika. Ukoliko je cr
2
f y Aw .
3
(4.285)
(4.286)
Kod nosaa koji, sem eventualno oslonakih ukruenja, nemaju drugih poprenih ukruenja, prethodni uslov nije ispunjen, pa proraun otpornosti rebra na izboavanje smicanjem treba da se sprovede prema prostoj post-kritinoj metodi, koja se zasniva na uveanju
kritinog napona izboavanja.
Rokijev model
Grupa autora na elu sa Rokijem je 1974. godine prikazala analitiko reenje problema
smiueg izboavanja rebra, koje je nalo primenu, najpre u Britanskim propisima
BS 5400 iz 1982. godine, a potom i u Evrokodu 3. Ova metoda prorauna zasniva se na
modifikaciji Basler-Tirlimanovog modela. Modifikacija se ogleda u tome to se uvodi uticaj krutosti pojasnih lamela na otpornost rebra na izboavanje. Prema Rokijevom modelu,
mehanizam loma rebra izloenog smiuim silama nastaje plastifikacijom zategnutog polja i formiranjem plastinih zglobova na pojasnim lamelama (slika 4.125).
575
ma ( sC ), odnosno poloaj plastinog zgloba, odreuje se na osnovu uslova ravnotee (slika 4.126).
(4.287)
gde su:
cr kritian smiui napon,
bb
(4.288)
bb =
(4.289)
Primena Rokijeve metode, koja se u literaturi naziva i metoda zategnutog polja, ograniena je na pune nosae kod kojih rastojanje poprenih ukruenja (a) zadovoljava uslov:
d a 3 d .
Metalne konstrukcije
576
Unutranja ukruenja
Ova ukruenja imaju dvostruku ulogu:
Prihvataju silu pritiska ( FS ) koja se javlja u post-kritinoj fazi;
Obezbeuju geometriju rebra nosaa i predstavljaju oslonce za poduna ukruenja
ukoliko ih ima.
Unutranja ukruenja prema tome treba dimenzionisati kao pritisnute elemente optereene silom pritiska FS , koja, prema Basler-Tirlimanovom modelu moe da se odredi iz
uslova ravnotee vertikalnih sila na posmatranom delu nosaa (slika 4.124). Provera stabilnosti ukruenja na izvijanje upravno na ravan nosaa treba da se izvri na sledei nain:
FS
f y,s
AS*
(4.290)
gde su:
FS granina vrednost sile pritiska u ukruenju, koja se odreuje prema izrazu (4.282),
f y , s granica razvlaenja elinog materijala od kojeg je napravljeno ukruenje,
AS*
(4.291)
577
Bezdimenzionalni koeficijent izvijanja treba da se odredi na osnovu krive C , sa duinom izvijanja ! i = 0,75 d . Ukoliko ukruenja nisu postavljena simetrino u odnosu na
srednju ravan rebra uticaj ekscentrinosti efektivnog preseka mora da se uzme u obzir, pa
se ukruenja proveravaju na zajedniko dejstvo sile pritiska FS i momenta savijanja
M = FS e .
Alternativno, potrebna efektivna povrina ukruenja moe da se odredi prema sledeem, univerzalnom izrazu, kojim se obuhvataju i simetrina i nesimetrina ukruenja:
AS*
FS
.
f y,s
(4.292)
FS
V
f y , s Vu
(4.293)
1,0
Nesimetrina
1,8
2,4
1) U zavisnosti od tipa poprenog preseka
Na osnovu druge funkcije unutranjih ukruenja, proizilazi da ona moraju da imaju dovoljnu krutost na savijanje upravno na srednju ravan rebra, kako bi ouvala projektovanu
geometriju nosaa i istovremeno obezbedila kruto oslanjanje eventualnih podunih ukruenja. Moe se smatrati da ukruenje poseduje potrebnu krutost ukoliko moment inercije
efektivnog preseka zadovoljava uslov:
d
I S*
50
fy
f y,s
3/ 2
(4.294)
Osim toga, poetne geometrijske imperfekcije ukruenja moraju biti ograniene. Maksimalna dozvoljena zakrivljenost definie se preko strele parabole ( f 0 ), koja mora da zadovolji sledee uslove:
Metalne konstrukcije
578
d / 300
f 0 a / 300 .
10 mm
(4.295)
Oslonaka ukruenja
Osnovna funkcija oslonakih ukruenja je da obezbede pravilno unoenje oslonake reakcije u rebro nosaa. Stoga ova ukruenja moraju da poseduju dovoljnu krutost kako ne
bi dolo do njihovog izvijanja upravno na srednju ravan rebra. Poto su oslonake reakcije
uglavnom velikog intenziteta, ukruenja na mestima oslonaca moraju da budu znatno robusnija od unutranjih. Osim toga, oslonaka ukuenja kod nosaa statikog sistema proste
grede, kao i krajnja oslonaka ukruenja kod kontinualnih nosaa, moraju da obezbede ankerovanje poslednjeg zategnutog polja. Naime, usled horizontalne komponente sile u zategnutom polju (H) dolazi do savijanja oslonakog ukruenja. Na slici 4.128 je prikazano
naprezanje oslonakog ukruenja u post-kritinoj fazi. Uoava se da je ukruenje izloeno
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja. Aksijalna sila pritiska
jednaka je oslonakoj reakciji, a horizontalna komponenta sile H , koja izaziva savijanje
ukruenja, moe da se odredi, prema Basler-Tirlimanovom modelu:
H = V ctg = bb t w g cos .
(4.296)
3 pl cr
2
).
(4.297)
579
3 pl cr
u = cr +
2 1+2
).
(4.298)
3 pl cr
(4.299)
(4.300)
Kada se uzme u obzir redukcija kritinog smiueg napona usled ojaanja materijala
= 0,8 pl cr 0,9 pl cr ), dobija se definitivan izraz za horizontalnu
( cr
komponentu sile u zategnutom polju:
H = Aw u 0,9 pl cr 1 + 2 .
(4.301)
Imajui u vidu statiki model prikazan na slici 4.128, maksimalna vrednost momenta
savijanja u ukruenju je:
max M
3
d H .
16
(4.302)
(4.303)
(4.304)
Metalne konstrukcije
580
Drugo, spoljanje ukruenje optereeno je samo silom pritiska FS1 , koja potie od momenta savijanja. Oba ukruenja se dimenzioniu kao centrino pritisnuti elementi prema
JUS U.E7.081.
581
(4.305)
s S* ,R .
(4.306)
Prema drugom konceptu, poduna ukruenja mogu da se raunaju kao centrino pritisnuti elementi, ija je duina izvijanja jednaka rastojanju poprenih ukruenja (a). Proverava se stabilnost za izvijanje oko ose y-y, a popreni presek pored samog ukruenja sainjava i deo rebra sadejstvujue irine. Napon u ukruenju ( s ) odreuje se na osnovu poloaja ukruenja (slika 4.130). Stabilnost ukruenja je obezbeena kada je:
s i , dop
(4.307)
Poduna ukruenja mogu da budu torziono kruta i meka. Na slici 4.131 je prikazano
nekoliko karakteristinih tipova podunih ukruenja. Osim toga, sa slike se uoava i da
torziono kruta ukruenja, osim pomeranja, spreavaju i rotaciju rebra, pa se moe smatrati
da je ono ukljeteno du ukruenja.
Poto torziono kruta ukruenja obezbeuju ukljetenje rebra, poveava se kritian napon, a samim tim i otpornost rebra na izboavanje. Meutim, ova ukruenja imaju veu teinu i zahtevaju dvostruko vie avova pri zavarivanju.
Posebno se naglaava da, ukoliko poduno ukruenje prolazi kroz polje nosaa na kojem je smeten montani nastavak, i ukruenje treba da se nastavi na adekvatan nain. Naime, ukoliko postoji prekid ukruenja, ono vie ne predstavlja nepomerljiv oslonac, pa se,
samim tim, menjaju granini uslovi oslanjanja rebra i drastino smanjuje njegova otpornost na izboavanje.
Metalne konstrukcije
582
583
visine rebra ( 3 ). Osim toga, na mestima delovanja nepokretnih koncentrisanih sila velikog intenziteta obavezno treba predvideti poprena ukruenja, kako bi se spreilo izboavanje usled lokalnog pritiska i obezbedilo pravilno unoenje sile u rebro.
Metalne konstrukcije
584
reenja (stalno, korisno, sneg...). Na isti nain se odreuju i smiui naponi , kao i normalni naponi z , ukoliko postoje. Ovako sraunati radni naponi treba da budu manji od
odgovarajuih graninih napona.
U optem sluaju rebro punog limenog nosaa moe da bude izloeno normalnim i
smiuim naponima, kao to je prikazano na slici 4.134. Usled dejstva momenta savijanja i
aksijalne sile, javlja se poduni normalni napon x , dok je popreni normalni napon z
uglavnom posledica direktnog unoenja spoljanjeg optereenja u rebro nosaa. Napon z
je najee lokalnog karaktera i uglavnom potie od koncentrisanih sila velikog intenziteta
(npr. pritisak toka kranskog nosaa, vozila ili voza). Kako je kod pokretnih koncentrisanih sila njihov poloaj na nosau promenljiv, pravilno unoenje sila ne moe da se ostvari
postavljanjem poprenih ukruenja direktno ispod mesta njihovog delovanja. U tom sluaju rebro nosaa treba da se proveri i na izboavanje usled lokalnog napona pritiska z . U
zgradarstvu su, meutim, optereenja takvog karaktera da se najee javljaju samo poduni normalni napon x i smiui napon , dok se normalni napon usled lokalnog pritiska
z javlja uglavnom u mostogradnji i kod kranskih nosaa.
x ux
(4.308)
z uz
(4.309)
(4.310)
gde su:
x , z i
ux , uz i u
585
Prethodni uslovi vae samo za pojedinano delovanje jednog od tri napona. U sluaju
istovremenog dejstva sva tri komponentalna napona, pored pomenutih uslova, potrebno je
zadovoljiti i sledei interaktivni kriterijum:
x
ux
z
+
uz
x z + 1 .
ux uz u
(4.311)
Preko graninih napona izboavanja uvodi se u proraun post-kritina rezerva koja povoljno utie na otpornost lima na izboavanje, ali i nepovoljan uticaj strukturnih i geometrijskih imperfekcija. Vrednosti graninih napona dobijaju se na osnovu sledeih izraza:
ux = c ux f y
(4.312)
uz = c uz f y
(4.313)
u = c u f y / 3
(4.314)
gde su:
c i c
ux i uz
u
(4.315)
Uticaj rasporeda normalnog napona pritiska uvodi se preko parametra koji se u prethodni izraz (4.315) unosi sa sve znakom (+ ili -). Korekcioni faktor za smiua naprezanja
ima konstantnu vrednost: c = 1,25 . Kako je lokalni napon pritiska z konstantan
( = 1 ), korekcioni faktor i u ovom sluaju ima konstantnu vrednost c = 1 .
Na osnovu velikog broja ispitivanja utvreno je da se granina nosivost ploe nalazi
negde izmeu donje granice, koja je definisana jednodimenzionalnim problemom istog
izvijanja i gornje granice, kada je omogueno dvodimenzionalno deformisanje ploe - isto izboavanje. Kod kratkih ploa ( < 1 ) dominantan je uticaj izvijanja, pa se one, pri dostizanju graninog stanja, ponaaju slino kao pritisnuti tapovi. Dvodimenzionalni problem biva sve izraeniji sa porastom duine ploe, pa je kod dugih ploa dominantan. Interpolacija izmeu istog izvijanja i istog izboavanja ploe moe da se izvri pomou korekcionog faktora f, definisanog na sledei nain:
f =2
gde su:
cr
c
(4.316)
Metalne konstrukcije
586
cr
b t3
12 (1 2 )
(4.317)
2 E
2 E
t b
=
= E2 .
c =
2
2
12 (1 ) b a
(4.318)
f = 2 k 2
0,0
za k 2 1
isto izvijanje
2
za 1 < k < 2
za 2 k 2
isto izboavanje
(4.319)
ux = 1 f 2 p + f 2 c
(4.320)
gde su:
p bezdimenzionalni koeficijent izboavanja ploe,
p =
P 0,7
1
0,6
p2 0,13
P > 0,7
(4.321)
c =
fy
fy
(4.322)
587
Dakle, relativna granina nosivost ploe predstavlja bezdimenzionu veliinu koja zavisi od relativne vitkosti, a nalazi se izme krive izvijanja B i krive izboavanja definisane
izrazom (4.321), kako je prikazano na slici 4.135. Korekcionim faktorom f odreuje se poloaj relativne granine nosivosi unutar ove oblasti, koja je rafirana na slici.
Kritian napon izboavanja x, cr odreuje se na osnovu linearno elastine teorije izboavanja, kao proizvod koeficijenta k i Ojlerovog napona E . Prema ovom standardu
vrednosti koeficjenta k , za dva razliita tipa oslanjanja (A i B) i nekoliko karakteristinih
sluajeva optereenja, odreuju se na osnovu izraza datih u tabeli 4.32.
Za sluajeve koji nisu obuhvaeni ovom tabelom, mogu da se koriste koeficijenti k
prema tabeli 4.28.
Relativna granina nosivost rebra optereenog lokalnim normalnim naponom pritiska
z , odreuje se na potpuno analogan nain kao i u sluaju podunog normalnog napona
x :
uz = 1 f 2 p + f 2 c .
(4.323)
Metalne konstrukcije
588
Koeficijenti izboavanja k (
0 < < 1
=0
1 < < 0
= 1
8,4
+ 1,1
1
2,1
+
+ 1,1
0,578
+ 0,34
1,70
7,64 6,26 + 10 2
23,8
23,9
<1
>1 0,43
0,85
589
z ,cr =
pcr
2D
= kp
,
tw
bt
(4.324)
pcr = k p
0,5 1,8
kp =
(5,8
> 4,0 i m 1
2 D
b
k p = k3
5 2 5,3 + 21,6
k2 = 2 (11 6 ) + 2,1
9,3 4,9
m2
1 + k3 / 3
(11 1,5 m ) + 2,1
gde je: k3 =
1 + k3 / 12
16
= a / b = c / a ( 0 1)
m = c/b
Relativna vitkost ploe za izboavanje usled lokalnog pritiska zavisi od kritinog napona z, cr i moe da se odredi prema izrazu:
p =
fy
z , cr
(4.325)
p =
fy
cr 3
(4.326)
Kao i u sluaju normalnih napona, i u sluaju smiuih napona kritian napon se odreuje na osnovu linearno elastine teorije izboavanja, odnosno prema izrazu (4.246). Pri
Metalne konstrukcije
590
b t3
b t3
b t3
+
s 12 (1 2 ) 12 (1 2 ) (1 + s )
12 (1 2 )
(4.327)
(4.328)
591
gde je s relativna povrina ukruenja. Imajui u vidu prethodna dva izraza, poluprenik
inercije na osnovu kojeg se odreuje vitkost ploe, moe da se napie u sledeem obliku:
i2 =
1 + s
t2
.
2
12 (1 ) 1 + s
(4.329)
Kako je vitkost jednaka koliniku duine izvijanja i poluprenika inercije (u ovom sluaju = a / i ), kritian napon elastinog izvijanja moe da se odredi na sledei nain:
c =
2 E E 1 + s
.
=
(a / i )2 2 1 + s
(4.330)
1 + s
cr
.
= 2 k 2
c
1 + s
(4.331)
Metalne konstrukcije
592
t
E
b
beff ,1 = 0,665 k 1
1
fy
2
2
(4.332)
t
E b2
beff ,2 = 0,665 k 2
fy
2
2
(4.333)
gde su k 1 i k 2 odgovarajui koeficijenti izboavanja za susedna pojedinana polja izmeu kojih se nalazi posmatrano poduno ukruenje, a b1 i b2 irine ovih pojedinanih
polja.
Osim prikazanog naina prorauna, koji se zasniva na metodi graninih napona, standard prua i alternativnu mogunost prorauna otpornosti limova na izboavanje prema
konceptu efektivne irine, za pritisnute limove, odnosno prema metodi zategnutog polja,
za limove koji su preteno optereeni smiuim naponima.
Otpornost pritisnutih limova na izboavanje, kao to je ve pomenuto, moe da se odredi prema konceptu efektivne irine. Redukcioni koeficijent je jednak bezdimenzionalnom koeficijentu izboavanja ploe p , dok se raspored efektivnih zona, za dva razmatrana sluaja oslanjanja (A i B) odreuje na osnovu tabele 4.34.
Tabela 4.34 - Raspored efektivnih zona
Tip oslanjanja A
(videti tabelu 4.32)
Dijagram napona
1 1
Tip oslanjanja B
(videti tabelu 4.32)
Dijagram napona
1 1
1 1
Alternativni proraun otpornosti na izboavanje smicanjem zasnovan je na Basler-Tirlimanovom modelu zategnutog polja, pa stoga vae sva razmatranja data u okviru opisa
ovog proraunskog modela.
593
Na ovaj nain poveava sa visina nosaa, a samim tim i njegova krutost i nosivost. Na rebru se javljaju estougaoni otvori koji podseaju na sae, pa je stoga u naoj strunoj javnosti za ovakve nosae odomaen termin - saasti nosai. Najee se saasti nosai proizvode od valjanih I-profila, jer oni imaju znatno niu jedininu cenu od slinih I-nosaa formiranih zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u zgradarstvu kao nosai u meuspratnim
konstrukcijama (podni nosai i podvlake) i krovni nosai, iskljuivo statikog sistema proste grede. Zbog specifinog ponaanja saastih nosaa, koje proistue usled otvora u rebru,
nije poeljno da se u istom preseku javljaju znaajni uticaji savijanja i smicanja, pa prosta
greda predstavlja idealan statiki sistem za ovakve nosae.
U zavisnosti od naina seenja, odnosno oblika cik-cak linije, mogu da se dobiju saasti nosai pravougaonog (slika 4.139a) ili trapezastog oblika (slika 4.139b). Saasti nosai
trapezastog oblika, dobijaju se seenjem du cik-cak linije koja je u blagom nagibu - padu
od sredine ka krajevima nosaa, i koriste se za krovne nosae kod krovova na dve vode sa
relativno malim nagibom krovnih ravni. Posebnim nainom krojenja rebra, mogu da se dobiju saasti nosai sa promenljivom veliinom otvora - saa (slika 4.139c). Manja saa se
nalaze u oslonakim zonama gde je najvei uticaj smiuih sila, a vea u sredini raspona
gde je dominantan uticaj momenta savijanja.
Jedna od osnovnih prednosti saastih nosaa je to se relativno jednostavnim operacijama seenja i zavarivanja, od standardnih valjanih profila dobijaju nosai znatno vee nosivosti i krutosti. U zavisnosti od naina krojenja, odnosno geometrije cik-cak linije, moe
Metalne konstrukcije
594
da se ostvari poveanje otpornog momenta saastog nosaa (W) i za 50%, a momenta inercije (I) preko 100% u odnosu na valjni I-profil od koga je dobijen. Meutim, usled dodatnih uticaja koji potiu zbog otvora u rebru, poveanje nosivosti je neto manje, ali ipak
znaajno, pa su saasti nosai laki od odgovarajuih nosaa izraenih od standardnih valjanih profila.
Otvori u rebru saastih nosaa su veoma pogodi za voenje instalacija, pa se i pored
poveanja visine nosaa ostvaruje uteda u visini etae, a otpada potreba za sekundarnom
konstrukcijom za "veanje" instalacija (slika 4.140). Na posredan nain, usled manje teine, kraih stubova i, najzad, manje ukupna visina objekta, saasti nosai imaju povoljan
uticaj i na ostale elemente konstrukcije. Zbog manje teine meuspratne konstrukcije i manje visine etae, smanjuje se optereenje, ali i duina izvijanje stubova, pa se i kod stubova
moe ostvariti znaajna uteda. Smanjenjem visine etae moe se znaajno smanjiti povrina fasade kod viespratnih zgrada, a samim tim i cena itavog objekta.
Uz automatizovan proces proizvodnje, koji se danas primenjuje u gotovo svakoj ozbiljnoj radonici za izradu elinih konstrukcija, proizvodnja saastih nosaa ne predstavlja
problem. Automatizovana proizvodnja garantuje preciznost neophodnu za uklapanje delova saastih nosaa. Kako su debljine rebra valjanih profila od kojih se dobijaju saasti nosai uglavno male (od 5 do 14 mm) sueoni av na rebru moe da se ostvari sa po jednim
prelazom sa obe strane bez posebne obrade krajeva rebra koji se spajaju (nije potrebno
obaranje-ljebljenje ivica). Sueoni avovi na noicama se, ukoliko su potrebni (slika
4.139b,c), predviaju na pritisnutim noicama tako da nije potreban "S" kvalitet i radiografska kontrola.
Obim i kompleksnost radova na izradi saastih nosaa znatno su manji od prednosti koje ovakvi nosai pruaju, pa primena saastih nosaa esto moe biti racionalnija i od optimizovanih zavarenih nosaa, posebno u sluaju podnih nosaa.
595
kazana je linija seenja sa svim oznakama neophodnim za proraun i izrazima koji prikazuju vezu izmeu pojedinih geometrijskih veliina.
Tabela 4.35 - Geometrija saastih nosaa
Linija seenja
h = h0 + hs
hT = ( h0 hs ) / 2
Saasti nosa
b = hs / tg
s = 2 (b + e )
Uoava se da se linija seenja (cik-cak linija) moe definisati pomou tri nezavisna parametra: visine ( hs ), irine (e) i ugla seenja ( ). Ostale geometrijske veliine, kao to su
visina nosaa (h), visina T-elementa ( hT ) i korak cik-cak linije (s), mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 4.35. Vrednosti ugla se kreu od 45 do 70, a najee se
primenjuje ugao od 60. Preostale dve veliine e i hs se odreuju iz uslova lokalnog naprezanja saastih nosaa, o emu e biti rei u delu koji se odnosi na proraun saastih nosaa. Vrednost irine e varira izmeu maksimalne vrednosti uslovljene lokalnim savijanjem usled smiuih sila i minimalne vrednosti koja je neophodna za prijem smiuih sila
na mestu podunih avova za vezu rebra. U prvoj fazi, kada se odreuje geometrija saastog nosaa, vrednosti ovih parametara se pretpostavljaju, a njihove dimenzije se usvajaju
tek po zavretku kompletnog prorauna.
Veliina koraka (s) treba da se usaglasi sa stvarnom duinom nosaa (! ) i drugim zahtevima kao to su: mali otpad, paran ili neparan broj saa, puno rebro na krajevima itd. Posebno je vano da na krajevima nosaa, gde su najvee transverzalne sile, rebro bude puno, kako bi moglo da prihvati smiue napone. Ovo moe da se postigne upasivanjem i zavarivanjem limova na mestima krajnjih otvora (slika 4.141a), zavarivanjem obraznih limova (slika 4.141b), ili pravilnim izborom linije seenja i geometrije nosaa, tako da na oba
kraja, na irini e ostane puno rebro.
Pri odreivanju geometrije saastog nosaa kao celine, prvo se, na osnovu postojeih
tablica ili linog iskustva odredi broj saa (n), pa se nakon toga prema potrebnoj duini nosaa (! ) iz uslova:
! = ns+e
(4.334)
odredi veliina koraka (s). Potrebna duina profila ! 0 od koga se pravi saasti nosa moe
da se odredi, kada je poznat korak (s), na osnovu sledeeg izraza:
! 0 = (n + 1) s + hs / tg = (n + 1) s + b .
(4.335)
Metalne konstrukcije
596
Kada se geometrija nosaa odredi na ovakav nain, otpad je veoma mali (slika 4.139a),
a na krajevima je obezbeeno puno rebro na irini e, ime otpada potreba za dodatnim radovima na ojaanju rebra u ovoj zoni. Serijska proizvodnja saastih nosaa prua mogunosti za jo racionalnije iskorienje materijala uz maksimalnu redukciju otpada.
597
Usled lokalnog momenta savijanja, koji potie od smiuih sila javljaju se sekundarni
normalni naponi u T-elementu (slika 4.143), koje treba superponirati sa odgovarajuim naponima usled glavnog - globalnog momenta savijanja. U oslonakim zonama, gde su maksimalne transverzalne sile, ovi sekundarni naponi mogu da budu znaajnog intenziteta.
Meutim, kod nosaa sistema proste grede u ovim zonama naponi od glavnog momenta
savijanja imaju relativno male vrednosti. U sredini raspona situacije je obrnuta. Dominantan uticaj imaju normalni naponi usled glavnog momenta savijanja, dok su sekundarni naponi, kao i transverzalne sile, mali.
Iz ovoga se jasno uoava da je prosta greda idealan statiki sistem za saaste nosae, a
da su konzolni i kontinualni nosai neracionalni, jer se kod njih u istom preseku javljaju
maksimalne vrednosti momenta savijanja i transverzalne sile.
Metalne konstrukcije
598
MV =
V e 1
= V e .
2 2 4
599
(4.336)
Vo =
MV
V e
=
o
WT
4 WTo
(4.337)
Vu =
MV
V e
=
u
WT
4 WTu
(4.338)
gde su:
WTo
WTu
M 1a
hs
I0
(4.339)
1Mb =
M 1b h
I0 2
(4.340)
1Ra =
M 1a
V e
hs +
I0
4 WTu
(4.341)
1Rb =
M 1b h V e
+
.
I 0 2 4 WTo
(4.342)
Ovako sraunate vrednosti normalnih napona treba da budu manje od doputenog napona za osnovni materijal od kojeg je izraen saasti nosa. Moe se uoiti da su prethodni
izrazi izvedeni na osnovu hipoteze o linearnoj raspodeli normalnog napona po visini poprenog preseka. Meutim, eksperimentalni rezultati ukazuju da dijagram sekundarnih normalnih napona znatno odstupa od linearne proraunske raspodele (slika 4.145).
Metalne konstrukcije
600
Proraun normalnih napona u T-elementu saastog nosaa moe da se sprovede i priblinim postupkom koji je na strani sigurnosti i koji na izvesan nain obuhvata koncentraciju napona na ivici rebra. Ovaj postupak se zasniva na pretpostavci da je normalan napon
od glavnog momenta savijanja konstantan po itavoj visini T-elementa. Osim toga smatra
se da je promena momenta savijanja izmau taaka 1a i 1b zanemarljiva s obzirom da je
raspon nosaa viestruko vei od rastojanja izmeu ovih taaka (e). Prema tome, provera
napona se sprovodi sa momentom savijanja koji deluje u taki 1 na sredini otvora ( M 1 ) i
sekudarnim momentom savijanja ( M V ), koji se dobija na osnovu transverzalne sile iz
istog preseka ( V1 ), prema izrazu (4.336). Maksimalan napon se javlja na ivici rebra uz
otvor i moe da se odredi prema izrazu:
1R =
N 1 V1 e
M1
V e
+
=
+ 1 u
u
AT 4 WT
hG AT 4 WT
(4.343)
gde su:
AT
povrina poprenog preseka T-elementa,
N1
aksijalna sila pritiska ili zatezanja u T-elementu, koja nastaje usled glavnog momenta savijanja ( M 1 ):
N1 = M 1 / hG .
(4.344)
Veliina hG koja figurie u prethodnom izrazu, predstavlja krak sila i jednaka je rastojanju izmeu teita gornjeg i donjeg T-elementa (slika 4.144).
Bez obzira da li se radi o tanom ili uproenom postupku, kontrolu normalnih napona
treba sprovesti za preseke kod oslonca, u sredini i etvrtini raspona. Na ovo ukazuju dijagrami rezultujuih napona du nosaa (slika 4.146). Ovi dijagrami uraeni su na osnovu
izraza (4.343) za razliite raspone nosaa i optereenja, uz uslov da je rezultujui napon u
sredini raspona konstantan za sve sluajeve. Sa slike se vidi da se maksimalan rezultujui
napon nalazi izmeu oslonca i sredine raspona i da je dovoljno tano da se proveri i napon
u etvrtini raspona.
601
max =
V /2
dop
hT tw
(4.345)
Metalne konstrukcije
602
u = 2 + 3 2 dop .
(4.346)
Meutim, ovaj uslov nije naroito strog jer smiui napon pada od oslonca ka sredini
nosaa, tako da ve u etvrtini raspona ima relativno male vrednosti.
h =
V S y s V A f z f + Aw z w s
=
I y tw e
I y tw
e
(4.347)
gde je S y statiki moment poprenog preseka u odnosu na neutralnu osu (slika 4.148a).
Horizontalna smiua sila i odgovarajui smiui naponi mogu da se odrede i na osnovu uslova ravnotee karakteristinog samostalnog elementa, izolovanog iz Virendel nosaa
(slika 148b). Iz uslova ravnotee momenta oko take C koja lei na teinoj osi T-elementa dobija se horizontalna smiua sila:
H=
V1 + V2 s
s
=V
hG
hG
2
(4.348)
603
menta. Kada je odreena horizontalna smiua sila, smiui napon moe jednostavno da se
izrauna na osnovu izraza:
h =
H
V
s
.
=
e tw e tw hG
(4.349)
Horizontalni smiui naponi, bilo da su sraunati prema izrazu (4.347) ili (4.349) moraju da budu manji od doputenih napona za sueone avove:
h b, w.dop = k dop .
(4.350)
Uz prethodnih izraza moe da se zakljui da na vrednost horizontalnih smiuih napona, od svih geometrijskih karakteristika vezanih za krojenje saastih nosaa jedino
utie irina e. Stoga se, ukoliko nije zadovoljen naponski uslov (4.350) preporuuje poveanje irine e. Naravno, ovo poveanje mora da se uskladi sa ostalim geometrijskim
karakteristikama, kao to je, pre svega, korak s, kako se ne bi poremetila geometrija nosaa kao celine.
ds .
(4.351)
AT
hT t w
(4.352)
dok je za stubove Virendel nosaa jednak jedinici. Uticaj aksijanih sila uzima se samo kod
T-elemenata, a kod stubova moe da se zanemari. Na slici 4.149 je prikazan proraunski
model samostalnog elementa, kao i statiki uticaji koji se u njemu javljaju. Na osnovu ovakvog modela, primenom metode virtualnih sila (4.351) dobijaju se realne vrednosti ugiba
saastih nosaa. Odreivanje deformacija saastih nosaa moe znatno bre i jednostavnije
da se sprovede primenom raunara uz obavezno obuhvatanje uticaja aksijalnih i smiuih
sila.
Metalne konstrukcije
604
605
VITKOST
max
max
VITKOST
0361
0561
0361
0561
noica
c
tf
13
11
noica
c
tf
13
11
rebro
hT
tw
13
11
rebro
hT
tw
39
32
(4.353)
V1 + V2
.
2
(4.354)
Metalne konstrukcije
606
Mnogobrojni eksperimenti pokazuju da problem prorauna stabilnosti rebra na izboavanje usled dejstva vertikalne sile pritiska, koja je odreena prema izrazu (4.353) ili
(4.354), moe da se svede na izvijanje pritisnutog tapa poprenog preseka ( Ac = e tw ).
Vitkost ovakvog zamenjujueg tapa moe da se odredi na osnovu duine izvijanja, koja je
jednaka visini otvora ( ! i = 2 hs ), i poluprenika inercije za pravougaoni popreni preseka
( i = tw / 12 ):
= 0,577
hs
.
tw
(4.355)
Prema standardu za centrino pritisnute tapove (JUS U.E7.081), na osnovu ovako sraunate vitkosti, moe da se odredi doputeni napon izvijanja ( i, dop ), pa se provera stabilnosti rebra na izboavanje usled sile pritiska svodi na sledei uslov:
F /2
i , dop .
e tw
(4.356)
Stabilnost rebra na izboavanje usled dejstva vertikalne sile pritiska uglavnom nije
ugroena. Meutim, ako se u saasti nosa unose koncentrisane sile veeg intenziteta,
moe da doe do prekoraenja doputenog napona izvijanja, pa se u tom sluaju kao
to je uobiajeno i kod punih nosaa, na mestima unoenja sile postavljaju vertikalna
ukruenja. Napominje se da je unoenje koncentrisanih sila nije doputeno na mestima
otvora.
Rebro je, meutim, znatno osetljivije na izboavanje usled savijanja izazvanog horizontalnom smiuom silom H. Ova sila deluje du neutralne ose i moe da se odredi prema izrazu (4.348). Kao posledica savijanja rebra, na jednoj polovini rebra javlja se radijal-
607
ni normalni napon pritiska, koji dostie maksimalne vrednosti na slobodnim ivicama klinastog dela rebra (slika 4.152b). Da bi se odredila vrednost ovog napona pritiska, horizontalna smiua sila se redukuje na centar O, koji se nalazi u preseku produenih ivica klinastog dela rebra (slika 4.152a). Usled redukcije u centru O se, pored horizontalne sile H, javlja i moment savijanja M O . Redukcija horizontalne sile na centar O omoguava prelazak
na polarne koordinate i (slika 4.152a), koje su daleko pogodnije za odreivanje radijalnog normalnog napona.
Slika 4.152 - Proraun radijalnog napona pritiska u rebru: a) oznake i geometrija rebra;
b) dijagrami napona
(4.357)
Ovom momentu odupire se pravougaoni presek ija je visina jednaka duini luka (a),
dok je irina jednaka debljini rebra ( tw ). irina luka zavisi od poloaja posmatranog
preseka i moe da se izrazi preko polarnih koordinata:
a = 2
2
= 2 .
2
(4.358)
Metalne konstrukcije
608
a 2 tw 2
= tw 2 2 .
6
3
(4.359)
r ( ) =
M ( ) 3 H ( f )
.
=
Wr ( ) 2 t w 2 2
(4.360)
m+ f
m
e
.
=
+
cos
cos 2 sin
(4.361)
e
(cos 0,5) hs .
tg
(4.362)
Kao to se vidi iz prethodnog izraza (4.362), ovo rastojanje (m) mora da bude manje od
visine klinastog dela rebra hs. Ovaj uslov je ispunjen kada je:
e 4,83 hs
za = 45o
(4.363)
e 1,58 hs
za = 30o
(4.364)
r , max =
3 H tg
.
4 tw e 2
(4.365)
Kao i u sluaju izboavanja usled sile pritiska i u ovom sluaju se problem svodi na izvijanje zamenjujueg tapa. Naime, maksimalan napon pritiska sraunat prema (4.365),
mora da bude manji od doputenog napona i, dop za tap pravougaonog poprenog preseka ( Ac = e tw ), ija je duina izvijanja jednaka duini slobodne ivice rebra:
! i = hs / cos .
(4.366)
Posmatranjem izraza (4.349) i (4.365) moe se uoiti da maksimalna vrednost radijalnog napona zavisi samo od horizontalnog smiueg napona h i ugla :
r , max =
3
tan
h 2 .
4
(4.367)
609
i , dop =
4 2
i , dop
3 tg
(4.368)
h =
H
4 2
i , dop
i , dop =
3 tg
e tw
(4.369)
Treba istai da doputeni smiui napon za izboavanje rebra ne moe da bude vei od
doputenog smiueg napona za osnovni materijal ( i , dop dop ). Na ovaj nain, indirektno je obuhvaena provera stabilnosti rebra na izboavanje usled dejstva radijalnog normalnog napona pritiska. Ako stabilnost rebra na izboavanje nije zadovoljena ( h > i , dop ),
moe se poveati irina e, ili zavariti dodatna lamela du obima otvora, ime se znatno poveava otpornost rebra na izboavanje.
610
Metalne konstrukcije
Reetkasti podni nosai se primenjuju kada potreban slobodan prostor bez stubova diktira nosae veih raspona. Posebno su pogodni jer omoguavaju provoenje instalacionih
cevi izmeu tapova ispune, pa se na taj nain izbegava poveanje visine meuspratne
konstrukcije.
U mostogradnji se reetkasti nosai koriste kao glavni nosai kod drumskih, eleznikih i transportnih mostova u industrijskim objektima. Osim toga, kao i u zgradarstvu i u
mostogradnji je veoma esta primena spregova za stabilizaciju, kojima se obezbeuje
prijem horizontalnih sila (vetar, seizmika,...) i prostorna stabilnost konstrukcije.
Na slici 4.153 prikazano je nekoliko karakteristinih reetkastih nosaa koji se primenjuju u zgradarstvu i mostogradnji. Jedna industrijska hale sa reetkastim krovnim
nosaima i stubovima prikazana je na slici 4.153a. Krovni nosa karakteristian za
objekte visokogradnje dat je na slici 4.153b. Primer meuspratne konstrukcije koju sainjavaju reetkasti podni nosai i podvlake prikazan je na slici 4.153c. Na slici 4.153d
prikazana je konstrukcija eleznikog mosta sa reetkastim glavnim nosaima. Osim
glavnih nosaa, reetkaste konstrukcije su i spregovi za prijem vetra i spreg za bone
udare. Na slici 4.153e prikazan je hangar sa reetkastim krovnim nosaima koji se oslanjaju na podvlaku sistema reetkastog nosaa. Primer vertikalnog sprega za ukruenje
jedne visoke zgrade prikazan je na slici 4.153f.
Na osnovu prikazanih primera moe da se uoi raznolikost dimenzija, oblika i prostornog poloaja reetkastih nosaa. Imajui u vidu ove, ali i druge razlike koje se, pre svega,
odnose na konstrukcijsko oblikovanje, izvrena je podela reetkastih nosaa kako bi se
omoguila izvesna sistematizacija. Podela reetkastih nosaa moe da se izvri na osnovu
vie kriterijuma:
prema broju pojaseva,
prema prostornom poloaju,
prema intenzitetu naprezanja,
prema nainu oblikovanja vorova.
Prema broju pojaseva reetkasti nosai se mogu podeliti na: dvopojasne i viepojasne.
Dvopojasni reetkasti nosai (slika 4.154a) se sastoje, kao to sam naziv kae, od dva
pojasa (gornjeg i donjeg) koji su meusobno povezani tapovima ispune.
Viepojasni reetkasti nosai imaju vie od dva pojasa. Najee se primenjuju reetkasti nosai sa tri (tropojasni reetkasti nosai) ili etiri pojasa (etvoropojasni reetkasti nosai), mada ima primera i sa vie od etiri pojasa (npr. est). Tropojasni reetkasti nosai
imaju trougaoni popreni presek, to zapravo znai da je gornji ili donji pojas udvojen (slika 4.154b). tapovi ispune se nalaze u dve kose ravni, a u ravni udvojenih pojasnih tapova obavezno se nalazi poduni spreg koji obezbeuje prostornu stabilnost. etvoropojasni
reetkasti nosai su uglavnom kvadratnog, rombinog ili trapezastog poprenog preseka
(slika 4.154c). U zavisnosti od oblika poprenog preseka tapovi ispune lee u dve ravni
(kod kvadratnih i trapezastih preseka), odnosno etiri ravni (kod rombinih preseka).
S obzirom na prostorni poloaj reetkasti nosai se mogu podeliti na: ravanske i prostorne.
Ravanski reetkasti nosai (slika 4.155a) su nosai kod kojih sistemne linije svih tapova lee u jednoj ravni. Prema tome, ravanski reetkasti nosai imaju dva pojasa, pa se takoe mogu svrstati u dvopojasne nosae.
611
b)
a)
c)
d)
e)
f)
Slika 4.153 - Primeri primene reetkastih nosaa
612
Metalne konstrukcije
Prostorni reetkasti nosai su nosai kod kojih sistemne linije tapova ne lee u jednoj
ravni ve formiraju prostornu strukturu. Sa statikog stanovita prostorni reetkasti nosai
se mogu podeliti na linijske i povrinske nosae. Linijski prostorni reetkasti nosai (slika
4.155b) imaju jasno izraen pravac pruanja, odnosno jednu dimenziju (duinu) koja je
dominantna u odnosu na druge dve (irinu i visinu poprenog preseka).
Laki reetkasti nosai (slika 4.156a) se koriste uglavnom u zgradarstvu, kada su optereenja mirna i umerenog intenziteta. Izrauju se najee od valjanih L, T, U i eventualno I
profila ili hladno oblikovanih profila otvorenog i zatvorenog poprenog preseka.
613
Srednje teki reetkasti nosai (slika 4.156b) se primenjuju za vee raspone i optereenja znaajnog intenziteta, i to uglavnom kao krovni i podni nosai, ili kao kranski nosai u
industrijskim objektima. Kao tapovi ovakvih reetkastih nosaa koriste se preteno teki
valjani profili (U, I, IPE, HEA, HEB...) jednodelnog ili viedelnog preseka.
Teki reetkasti nosai (slika 4.156c) se po pravilu primenjuju kod izuzetno velikih raspona i optereenja. Najee je to sluaj sa glavnim mostovskim nosaima, koji se izvode
kao reetkasti nosai za raspone od 30 do 100 m. Takoe se primenjuju i kao krovni nosai
izuzetno velikih raspona, kakvi se esto sreu kod sportskih i kongresnih dvorana, izlobenih hala, stadiona itd. tapovi tekih reetkastih nosaa se uglavnom izvode u zavarenoj
izradi i to sanduastih, eirastih ili I poprenih preseka.
Prema nainu oblikovanja vorova, odnosno prema ostvarivanju veze izmeu pojasnih
tapova i tapova ispune, reetkasti nosai se dele na: reetkaste nosae bez vornog lima i
reetkaste nosae sa vornim limom.
Reetkasti nosai bez vornog lima su nosai kod kojih se veza u voru ostvaruje direktnim vezivanjem tapova ispune za pojasne tapove, bilo zavrtnjevima ili zavarivanjem.
Bez vornog lima se najee izrauju laki reetkasti nosai, ali se takoe mogu konstruisati i srednje teki nosai od hladno oblikovanih profila zatvorenog (krunog ili kvadratnog) poprenog preseka (slika 4.157a).
Reetkasti nosai sa vornim limom su nosai kod kojih se tapovi ispune za pojasne
tapove prikljuuju pomou posebnih, dodatnih limova, koji se nazivaju vorni limovi.
Reetkasti nosai kod kojih se za prikljuak koristi jedan vorni lim nazivaju se jednozidni
reetkasti nosai i primenjuju se za lake i srednje teke nosae u zgradarstvu (slika
4.157b). Kada se veza ostvaruje preko dva vorna lima koji lee u dve paralelne ravni, takvi reetkasti nosai se nazivaju dvozidni reetkasti nosai (slika 4.157c).
Metalne konstrukcije
614
Slika 4.157 - Podela reetkastih nosaa prema nainu oblikovanja vornog lima
615
4. tapovi reetkastih nosaa treba da budu pravi izmeu vorova. Krive ili kolenaste
tapove treba izbegavati jer se kod njih, zbog odstupanja od zamiljene prave linije koja
spaja susedne vorove, javljaju lokalni momenti savijanja.
5. Montane nastavke pojasnih tapova treba predvideti neposredno uz vorove, sa
strane manje napregnutog tapa. Na ovaj nain montani nastavci su osloboeni eventualnih sekundarnih uticaja od izvijanja tapova i optereeni su manjim silama, pa se postie
uteda na spojnim sredstvima. Postavljanje montanog nastavka tano na mestu preseka sistemnih linija tapova znatno komplikuje i poskupljuje njegovu izradu.
6. Pojasni tapovi treba da budu pravi u okviru jednog montanog komada. Na ovaj
nain se izbegavaju relativno skupi radioniki nastavci. Ukoliko je pak neophodna promena pravca u okviru jednog montanog segmenta, ona treba da se ostvari u voru kako bi
tapovi ispune prihvatili skretne sile.
Metalne konstrukcije
616
Reetkasta ukruenja - spregovi se gotovo iskljuivo izvode kao nosai sa paralelnim pojasevima. Najee se kao spregovi koriste reetkasti nosai sa rombinom ispunom, K-ispunom
ili sa ukrtenim dijagonalama. Rombina ispuna (slika 4.159a) se najee primenjuje za spregove za prijem vetra kod mostovskih nosaa. Ovakav oblik ispune je posebno povoljan, jer
obezbeuje pridravanje pritisnutih tapova u sredinama raspona, pa je na taj nain duina izvijanja pritisnutog pojasa jednaka polovini duine tapa. Kod spregova sa rombinom ispunom
mogu da se izostave vertikale, izuzev jedne, obino srednje, koja obezbeuje stabilnu trougaonu strukturu (slika 4.159b). Spregovi sa K-ispunom (slika 4.159c) imaju kratke tapove ispune,
to je veoma bitno sa stanovita otpornosti na izvijanje, jer omoguava primenu relativno malih
poprenih preseka sastavljenih od jednog ili dva L-profila. Primenjuju se podjednako efikasno i
u zgradarstvu i u mostogradji. Spregovi sa ukrtenim dijagonalama (slika 4.159d) se primenjuju kod preteno mirnog optereenja. Dijagonale se kod ovakvih spregova dimenzioniu kao zategnuti tapovi, jer se smatra da se izuzetno vitke pritisnute dijagonale izvijaju pri vrlo malim
silama i ne mogu uestvovati u daljem prenoenju optereenja. Primena ukrtenih dijagonala je
pogodna kada je spreg izloen alternativnom optereenju, pa se ovakvi spregovi nazivaju i alternativni spregovi.
617
Metalne konstrukcije
618
tih tapova. Osim toga, zbog velikog rastojanja izmeu vorova, ovakvi nosai se ne preporuuju kada se optereenje unosi direktno du itavog pojasa.
619
Kod lakih krovnih pokrivaa, usled "siueg" dejstva vetra, moe da doe do alternativnog naprezanja, koje prouzrokuje pritisak u tapovima donjeg pojasa. U tom sluaju
neophodno je mestimino bono pridravanje donjeg pojasa. Bono pridravanje donjeg
pojasa krovnih nosaa esto se obezbeuje primenom ronjaa sa kosnicima. U tom sluaju, da bi se omoguilo vezivanje kosnika, vertikale reetkastih krovnih nosaa treba da lee u istoj ravni kao i ronjae, odnosno da sa tapovima gornjeg pojasa zaklapaju ugao od
90, jer su ronjae uglavnom upravne na krovnu ravan. Osim toga pri oblikovanju krovnih nosaa preko kojih se postavljaju ronjae sa kosnicima, poeljno je da i donji pojas
bude u nagibu (slika 4.162d), kako bi svi kosnici imali istu duinu.
Jedan od naina za obezbeenje prirodnog osvetljenja u halama je primena svetlarnika.
Svetlarnik moe da bude izveden kao zasebna konstrukcija, koja lei na glavnom krovnom
nosau i omoguava postavljanje svetlih povrina. Meutim, posebnim oblikovanjem reetkastih krovnih nosaa moe se postii da oni istovremeno predstavljaju i noseu konstrukciju svetlarnika. Na slici 4.163 je prikazano nekoliko karakteristinih primera krovnih
nosaa kod krovova sa svetlarnicima.
Za krovne nosae veih raspona koriste se poligonalni reetkasti nosai sa sekundarnom ispunom. Sekundarna ispuna postavlja se kako bi se obezbedila gua mrea vorova
na gornjem pritisnutom pojasu. Neki primeri reetkastih nosaa sa sekundarnom ispunom
prikazani su na slici 4.164.
Parabolini reetkasti nosai (slika 4.165) su nosai kod kojih vorovi bar jednog pojasa
obrazuju parabolu. Pojasevi parabolinih nosaa su uglavnom poligonalni, jer primena krivih
tapova prouzrokuje sekundarne uticaje savijanja. Najee je samo jedan pojas parabolian
(slika 4.165a,b,d,e), ali ima reenja i sa oba parabolina pojasa (slika 4.165c). Ovakvi reetkasti nosai su pogodni, jer njihov oblik moe da se prilagodi dijagramu momenata savijanja. Primenjuju se u mostogradnji kao glavni mostovski nosai sa saobraajem na gornjem
(slika 4.165b,d) i donjem pojasu (slika 4.165a,e) i kao krovni nosai kod parabolinih (lunih) krovova. to se tie statikih sistema, najee se izvode kao proste grede (slika 4.165ac), kontinualni nosai (slika 4.165e), ukljetene grede (slika 4.165d) i luni nosai.
Metalne konstrukcije
620
Luni nosai su po pravilu parabolinog oblika, dok ree njihovi vorovi lee na delu
krunog luka.
621
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Pojasni tapovi
622
Metalne konstrukcije
Kao pojasni tapovi kod reetkastih nosaa bez vornog lima (tabela 4.37a) se primenjuju valjani L, U i I (I, IPE, HEA, HEB i HEM) profili, uplji profili krunog, kvadratnog
i pravougaonog poprenog preseka i I-profili obrazovani zavarivanjem. Takoe se koriste i
1/2I-profili dobijeni seenjem standardnih I-profila. Kod ovakvih poprenih preseka tapovi ispune se vezuju preko rebra koje ima ulogu vornog lima.
tapovi ispune kod reetkastih nosaa bez vornog lima (tabela 4.37b) se direktno, zavarivanjem, vezuju za pojasne tapove. Primena mehanikih spojnih stredstava je mogua
samo kada pojasni tapovi imaju oblik T-preseka ije rebro ima dovoljnu visinu za pravilno postavljanje zavrtnjeva. Osim standardnih valjanih proizvoda i I-poprenog preseka
obrazovanih zavarivanjem, kod lakih reetkastih nosaa se za tapove ispune mogu koristiti i pljoti i okrugli elik (npr. kod "R" - ronjaa).
Izbor oblika poprenih preseka pojasnih tapova i tapova ispune ne moe da se vri
nezavisno. Prilikom izbora preseka tapova, kod reetkastih nosaa bez vornog lima, treba izbegavati kombinacije pojasnih tapova i tapova ispune ije je direktno vezivanje
konstrukcijski nepovoljno ili nemogue.
Posebno su atraktivni reetkasti nosai kod kojih su i pojasni tapovi i tapovi ispune
izraeni od upljih profila povezanih direktnim zavarivanjem. Primenjuju se uglavnom u
zgradarstvu kao krovni nosai, i to u vidu dvopojasnih, ili ee, tropojasnih i etvoropojasnih reetkastih nosaa.
Kod jednozidnih reetkastih nosaa veza tapova ispune za pojasne tapove se ostvaruje indirektno, preko vornog lima. Kao pojasni tapovi (tabela 4.37c) koriste se standardni
valjani proizvodi, jednodelnog ili viedelnog poprenog preseka i profili obrazovani zavarivanjem. vorni lim se za pojasne tapove vezuje zavarivanem ili, ree, zavrtnjevima.
tapovi ispune (tabela 4.37d) su, uglavnom, valjani L i U-profili i uplji preseci krunog i
kvadratnog poprenog preseka. Dvodelni tapovi se najee izrauju od L i U-profila. Za
zategnute tapove se primenjuju "leima" okrenuti L ili U-profili, dok su za pritisnute tapove, zbog vee otpornosti na izvijanje, povoljniji unakrsno postavljeni L-profili. Zbog izjednaene otpornosti na izvijanje oko obe glavne ose inercije, sanduasti preseci dobijeni
zavarivanjem dva L ili U-profila, su posebno povoljni za pritisnute tapove. Veze tapova
ispune za vorni lim se ostvaruju zavarivanjem ili pomou zavrtnjeva.
vorni limovi se, kod dvozidnih reetkastih nosaa, postavljaju u dve paralelne ravni,
to omoguava postavljanje veeg broja avova, odnosno zavrtnjeva za vezu tapova ispune. Na ovaj nain mogu da se prenesu znaajne aksijalne sile, koje se javljaju kod tapova
ispune tekih reetkastih nosaa. Kod ovakvih nosaa se veza vornog lima sa pojasnim
tapovima, po pravilu, ostvaruje zavarivanjem.
Pojasni tapovi dvozidnih reetkastih nosaa (tabela 4.37e) se izrauju od valjanih U, I
i L-profila jednodelnog i dvodelnog poprenog preseka i sanduastih, eirastih i I-profila
obrazovanih zavarivanjem. Kod mostovskih reetkastih nosaa se, po pravilu, primenjuju
zavareni sanduasti i eirasti popreni preseci i dvodelni popreni preseci obrazovani od
dva U-profila sa ili bez ojaanja. U zgradarstvu, zbog manjih naprezanja, pojasni tapovi
se izrauju od upljih kvadratnih i pravougaonih poprenih preseka, kao i valjanih U i
I- profila. Zategnuti pojasni tapovi mogu da se formiraju i od dva raznokraka L-profila.
Popreni preseci tapova ispune dvozidnih reetkastih nosaa (tabela 4.37f) se oblikuju
tako da imaju dve paralelne ravni preko kojih se ostvaruje veza sa vornim limovima.
Osim toga, njihova ukupna visina treba da odgovara unutranjem rastojanju izmeu vornih limova. Kao zategnuti tapovi ispune najee se primenjuju U-profili, valjani ili zavareni I profili i preseci formirani od dva jednakokraka ili raznokraka L-profila. Za pritisnute
623
tapove koriste se sanduasti preseci u zavarenoj izradi i viedelni popreni preseci obrazovani od U ili L-profila.
Kod viedelnih poprenih preseka, bez obzira da li se radi o pritisnutim ili zategnutim tapovima, potrebno je mestimino povezivanje samostalnih elemenata. Dok je kod zategnutih
tapova povezivanje samostalnih elemenata konstruktivne prirode, pre svega radi ouvanja geometrije i spreavanja oteenja pri transportu, kod pritisnutih elemenata rastojanje taaka mestiminog pridravanja utie na ponaanje tapa, a samim tim i na postupak prorauna.
Viedelni pritisnuti tapovi mogu se pri proraunu tretirati kao tapovi jednodelnog
preseka, samo ako je rastojanje spojnih limova manje od 15 imin , gde je imin minimalni
poluprenik inercije samostalnog elementa. U sluaju tapova izraenih od unakrsno postavljenih ugaonika, prema standardu za centino pritisnute tapove viedelnog poprenog
preseka, dozvoljeno je znatno vee rastojanje izmeu vezica ( 70 imin ). Stoga je upotreba
dva unakrsno postavljena ugaonika znatno povoljnija od dva "leima" okrenuta ugaonika,
jer imaju veu otpornost na izvijanje i zahtevaju znatno manji broj vezica.
Iako su viedelni popreni preseci uglavnom laki od ekvivalentnih jednodelnih, izrada
jednodelnih poprenih preseka je jeftinija, jer otpadaju operacije neophodne za povezivanje izmeu vorova. Osim toga, povoljniji su i sa stanovita odravanja, jer su pristupani
sa svih strana, a imaju i manju povrinu za bojenje.
Kod viedelnih tapova u sklopu reetkastih nosaa koji se nalaze na otvorenom prostoru (npr. mostovski nosai) ili u drugim okruenjima sa poveanom korozionom aktivnou, meuprostor izmeu viedelnih tapova mora da bude dovoljno irok, kako bi se
omoguilo nanoenje antikorozionih premaza pri odravanju konstrukcije. U suprotnom
ovaj meuprostor treba ispuniti podmetaem (slika 4.166b). Ovaj problem je posebno aktuelan kod viedelnih preseka kod kojih se samostalni elementi nalaze na bliskom rastojanju. Stoga se propisuje minimalno rastojanje izmeu samostalnih elemenata (slika 4.166):
h / 6 ili 10 mm u zgradarstvu
a
.
h / 6 ili 15 mm u mostogradnji
(4.370)
624
Metalne konstrukcije
Slika 4.167 - Razliiti koncepti oblikovanja vorova reetkastih nosaa: a) tradicionalni (stari)
koncept; b) savremeni koncept
Ovakva odstupanja od idealizovanog proraunskog modela, bilo da je re o krutim vezama u vorovima ili ekscentrinom vezivanju, dovode do pojave sekundarnih uticaja. Naime,
u tapovima reetkastih nosaa se kao dominantna, odnosno primarna naprezanja javljaju
normalni naponi izazvani dejstvom aksijalnih sila ( N ), dok se uticaji nastali usled momenata savijanja ( M ) smatraju sekundarnim. Meutim, moe se pokazati da uticaji usled momenata savijanja u krutim uglovima mogu da se zanemare. Kao potvrda ove injenice moe
da poslui primer prikazan na slici 4.168, na kojem se uoava da su normalni naponi usled
aksijalnih sila ( N ) i preko 10 puta vei od sekundarnih napona izazvanih savijanjem
( M ). Momenti savijanja u vorovima reetkastog nosaa odreeni su uz pretpostavku o
625
idealno krutim vezama. Kod veine veza izvedenih pomou zavrtnjeva dolazi do izvesne relativne rotacije, usled ponitavanja zazora izmeu vrata zavrtnja i rupe i zbog deformacije
prikljunih elemenata (npr. vornih limova), pa su usled polukrutog ponaanja ovakvih veza
momenti savijanja, a samim tim i sekundarni naponi, jo manji i mogu da se zanemare.
Ukoliko se optereenje unosi izvan vorova reetkastog nosaa, kao na primer kod reetkastih ronjaa i kranskih nosaa, ono izaziva lokalno savijanje pojasa du kojeg deluje. Momenti savijanja koji su posledica ovakvog savijanja izmeu vorova ne mogu se zanemariti,
ve treba da se tretiraju kao primarni uticaji. Prema tome, pojasne tapove treba dimenzionisati na kombinovano dejstvo aksijalne sile (pritiska ili zatezanja) i momenta savijanja. Zbog
toga su, po pravilu, pojasni tapovi znatno krui od tapova ispune, pa se pri proraunu statikih uticaja, lokalni momenti savijanja mogu odrediti primenom pojednostavljenog modela
(slika 4.169). Zbog svoje relativno male krutosti, tapovi ispune su osloboeni uticaja momenata savijanja, ve samo obezbeuju oslanjanje kontinualnog pojasa.
Sile u tapovima se odreuju primenom poznatih metoda Statike konstrukcija. Dimenzionisanjem svakog pojedinanog tapa prema silama koje na njega deluju dobijaju se reetkasti nosai minimalne teine. Meutim, kod pojasnih tapova trokovi izrade radionikih nastavaka uglavnom prevazilaze utede na teini, pa je samo kod nosaa veih raspona
opravdana promena poprenog preseka du nosaa. Ova promena se najee ne vri za
svaki tap pojedinano, ve se isti preseci usvajaju za grupe susednih tapova optereenih
slinim silama, ime se umanjuje broj radionikih nastavaka. Kod nosaa manjih raspona
ekonominija je primena konstantnog pojasa du itavog raspona.
Metalne konstrukcije
626
1 n
ai
n i =1
(4.371)
On e
On e
.
=
Rn
On +1 On
(4.371)
Prilikom vezivanja tapova ispune uvek treba teiti da se teite tapa poklapa sa teitem spojnih sredstava, kao bi se izbegli sekudarni uticaji. Meutim, kod L-profila koji se
veoma esto koriste kao tapovi ispune ne poklapaju se teina osa i linija zavrtnjeva, pa je
ekscentricitet neizbean. U ovom sluaju postoje dve mogunosti za centrisanje:
prema liniji zavrtnjeva (slika 4.171a) ili
prema teinoj liniji (slika 4.171b).
627
U prvom sluaju u zavrtnjevima se javlja naprezanje samo usled aksijalne sile, dok se u
tapu pored aksijalne sile, usled ekscentriciteta, javlja i moment savijanja. U suprotnom,
ako se tapovi ispune centriu prema teitu preseka, u zavrtnjevima se, osim komponente
sile koja je paralelna sa pravcem sile zatezanja ( F1 = N t / n ), javljaju i dodatne sile ( F2 )
od momenta ekscentriciteta ( M e = N t z ), koje su upravne na pravac zetezanja. U tapu
se, samo u zoni veze, javlja moment ekscentriciteta i to znatno manjeg intenziteta, pa se
moe zanemariti. Maksimalna dodatna sila ( max F2 ) javlja se u krajnjim, najudaljenijim,
zavrtnjevima (slika 4.171b) i moe da se odredi na sledei nain:
max F2
N t z rmax
.
ri2
(4.373)
= F12 + F22 .
(4.374)
Kako ova sila bez problema moe da se prenese sa tri ili eventualno etiri zavrtnja,
zbog manjeg naprezanja tapa, koji je u ovom sluaju aksijalno napregnut, povoljnije je
primenjivati centrisanje veze prema teitu tapa nego prema liniji zavrtneva.
Metalne konstrukcije
628
629
Pritisnuti tapovi se dimenzioniu prema standadu za centino pritisnute tapove jednodelnog (JUS U. E7.081), odnosno viedelnog preseka (JUS U. E7.091). Duine izvijanja
tapova reetkastih nosaa (slika 4.172) za izvijanje u ravni i izvan ravni nosaa, treba da
se odrede prema standardu JUS U. E7 086. Na slici 4.172 su ematski prikazane duine izvijanja pritisnutog pojasa i dijagonale, kod jednog dvopojasnog reetkastog nosaa. Usled
krutosti veze, moe se smatrati da su krajevi tapova ispune elastino ukljeteni, pa je duina izvijanja u ravni nosaa manja od sistemne duine ( ! i = 0,8 ! ). Duina izvijanja dijagonale izvan ravni jednaka je sistemnoj duini. Izvijanje pritisnutog pojasa izvan ravni
reetkastog nosaa zavisi od rastojanja taaka bonog pridravanja, pa je, ako je obezbeeno pridravanje u svakom voru, duina izvijanja za izvijanje izvan ravni, kao i za izvijanje u ravni, jednaka sistemnoj duini. Meutim, ako pritisnuti pojas nije bono pridran,
duina izvijanja je jednaka duini celog pritisnutog pojasa. Zbog ovako velike duine izvijanja, tapovi pritisnutog pojasa treba da imaju znatno veu krutost na savijanje izvan ravni, to zahteva neracionalno masivne preseke. Stoga uvek treba teiti da se duina izvijanja
pritisnutog pojasa izvan ravni nosaa, primenom razliitih konstrukcionih mera (npr. spregova), smanji na razumnu meru.
Ukoliko je raspon nosaa vei od transportne duine, potrebno je predvideti montane
nastavke. Oni se po pravilu izvode pomou zavrtnjeva, a lociraju se blizu vora na strani
slabije napregnutog tapa (slika 4.173). Najee se primenjuje klasini montani nastavci
sa podvezicama (slika 4.173a), mada je kod reetkastih nosaa od upljih profila veoma
esta upotreba nastavaka sa eonom ploom (slika 4.173b). Ako se tapovi ispune priklju-
Metalne konstrukcije
630
uju zavarivanjem, u istom polju reetkastog nosaa u kojem se izvode montani nastavci
pojasnih tapova treba predvideti i montani natavak dijagonale (slika 4.173b), kako bi nosa mogao da se razdvoji u montane sekcije.
Osim montanih nastavaka, kod reetkastih nosaa sa promenljivim poprenim presekom pojasa javljaju se i radioniki nastavci. Oni se izvode u zavarenoj izradi. uplji profili
krunog i pravougaonog poprenog preseka pruaju mnogo vie mogunosti za oblikovanje radionikih nastavaka (videti 5.4.7) u odnosu na profile otvorenog poprenog preseka,
kod kojih se radioniki nastavci izrauju ili direktnim zavarivanjem susednih tapova sueonim avovima (slika 4.174a), ili indirektno preko eone ploe (slika 4.174b). Kao i
631
montani nastavci i radioniki se izvode izvan vorova na strani manje napregnutog tapa,
jer njihovo postavljanje na teorijskom mestu vora znatno komplikuje vezu (slika 4.175).
Osim u sluaju promene poprenog preseka pojasnih tapova, radioniki nastavci se javljaju i na mestima promene pravca sistemne linije pojasnih tapova, kao na primer u slemenu krovnih nosaa.
Metalne konstrukcije
632
Slika 4.176 - Dobijanje vornih limova jednostavnih dimenzija rezanjem jedne eline trake
Dok su dimenzije i oblik vornog lima uslovljeni poloajem i dimenzijama tapova ispune, kao i konstruktivnim reenjem njihovog prikljuka za vorni lim, to jest duinom
veze, debljina vornog lima zavisi od nivoa naprezanja. vorni lim ima dvojaku funkciju:
da omogui uvoenje sila iz tapova ispune u vor reetkastog nosaa i da obezbedi ravnoteu vora. Zbog toga se u njemu javlja sloeno - dvoosno naponsko stanje, koje se ne moe jednostavno analitiki definisati. Dijagrami napona u vornom limu mogu da se odrede
eksperimentalnim postupcima (npr. naponsko-optikom analizom modela), numerikim
metodama (npr. metoda konanih elemenata), i direktnim merenjem pri ispitivanju konstrukcije. Meutim, uprkos ovako sloenom naprezanju vornog lima, pri njegovom dimenzionisanju mogu da se primene pribline metode zasnovane na stvarnoj raspodeli napona. S obzirom na dvojaku funkciju vornog lima, njegova debljina treba da se odredi na
osnovu dva kriterijuma: uvoenja sila u vor i ravnotee vora. Drugim reima, granino
stanje loma vornog lima moe da nastupi usled parcijalnog loma u zoni prikljuka tapova ispune, ili potpunim lomom na mestu teorijskog vora.
Realan raspored normalnih napona u zoni uvoenja sile u vorni lim (slika 4.177a), odreen na osnovu neke preciznije analize (numerike ili eksperimentalne), dozvoljava primenu uproenog proraunskog modela, koji podrazumeva linearno prostiranje napona
pod uglom od 30. Prema ovom modelu dijagram normalnih napona je konstantan na efektivnoj irini beff (slika 4.177b,c). Kontrolu napona treba sprovesti u merodavnom preseku
u kojem se javlja maksimalna sila. Kod veza sa mehanikim spojnim sredstvima to je presek kroz poslednji red zavrtnjeva (slika 4.177b), odnosno zakivaka, dok se kod veza u zavarenoj izrazi ovaj presek poklapa sa zavretkom avova (slika 4.177c). Prema tome, kontrola napona u vornom limu treba da se sprovede na sledei nain:
za veze sa zavrtnjevima:
F
F
=
dop
Aneto t beff n d 0
(4.375)
F
F
=
dop
A t beff
(4.376)
U oba sluaja efektiva irina vornog lima na mestu merodavnog preseka beff moe da
se odredi na isti nain:
beff = bv + 2 tg 30 ! v
gde su bv i ! v irina i duina veze (slika 4.177b,c).
(4.377)
633
Kod irokih zategnutih tapova ispune, koji su za vorni lim vezani sa nekoliko linija
zavrtnjeva (slika 4.177d), lom vornog lima moe da nastupi po izlomljenim neto presecima a-b-c-d, ili, kod kratkih veza, e-b-c-f. Kontrola napona u naznaenim presecima treba
da se sprovede sa punom silom zatezanja i neto povrinom preseka, dobijenom na osnovu
geometrije izlomljenog preseka i broja rupa za zavrtnjeve kroz koje prolazi posmatrani
presek.
Sa stanovita prorauna potpunog loma vornog lima na mestu teorijskog vora, razlikuju se dva sluaja:
kada je vorni lim sastavni deo pojasnih tapova (slika 4.178a) i
kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova (slika 4.178b).
U prvom sluaju, najoptereeniji presek A-A, koji sainjavaju pojasni tap i vorni lim,
je izloen dejstvu aksijalne sile N, smiue sile V i momenta ekscentriciteta M. Za vor re-
Metalne konstrukcije
634
etkastog nosaa koji je prikazan na slici 4.178a, ove presene sile mogu da se odrede na
sledei nain:
N = U n + Dn cos1
(4.378)
V = Dn sin 1
(4.379)
M = N e
(4.380)
gde je e rastojanje izmeu teita pojasnih tapova i teita preseka A-A (slika 4.178a). U
nekim sluajevima debljina vornog lima moe da se odredi na osnovu empirijskih preporuka. Tako na primer kod tekih, dvozidnih reetkastih nosaa (npr. mostovski nosai), kod kojih vorni limovi ujedno predstavljaju rebra pojasnih tapova, zbog sloenog
naprezanja, debljina vornog lima treba da bude 20-30% vea od maksimalne debljine
rebra susednih pojasnih tapova, s tim da njegova debljina bude barem za 2-4 mm vea.
Slika 4.178 - Presene sile u vornom limu: a) kada je vorni lim sastavni deo pojasnih
tapova; b) kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova
Kada vorni lim nije sastavni deo pojasnih tapova, ve je sa pojasnim tapovima
po#
vezan zavarivanjem ili zavrtnjevima, na njega deluje rezultanta unutranjih sila R (slika
635
4.178b), koja moe da se odredi iz uslova ravnotee sila sa jedne strane vora. U sluaju
vora reetkastog nosaa prikazanog na slici 4.178b, rezultanta koja deluje u preseku B-B
moe da se odredi kao vektorski zbir sila:
# #
#
R = Dn + U / 2 ,
(4.381)
gde je U razlika sila u pojasnim tapovima ( U = U n +1 U n ), a Dn sila u zategnutoj
dijagonali. Presene sile koje napreu vorni lim (N, V i M) mogu da se odrede kada se iz#
vri redukcija rezultante unutranjih sila ( R ) na teite poprenog preseka vornog lima
(B-B):
(4.382)
N = R sin
V = R cos
(4.383)
M = N e .
(4.384)
Prvi sluaj je nepovoljniji sa stanovita naprezanja vornog lima i njegove veze sa pojasnim tapovima. Naime, kada se pojasni tapovi prekidaju u voru, vezu svakog tapa
Metalne konstrukcije
636
treba dimenzionisati prema sili koja se u njemu javlja ( On odnosno On 1 ). Stoga treba izbegavati prekid pojasnih tapova u voru, jer je u tom sluaju veza znatno manje napregnuta, pa samim tim i jeftinija. Kod neprekinutih pojasnih tapova, zbog materijalnog kontinuiteta, veza vornog lima sa pojasnim tapovima treba da prenese samo maksimalnu rezultantu koja se javlja u tapovima ispune Rmax . Za vor prikazan na slici 4.179b, ova rezultanta je jednaka razlici sila u pojasnim tapovima ( Rmax = On On 1 ).
Kod reetkastih nosaa koji su izloeni dejstvu pokretnog optereenja, kao to su mostovski ili kranski nosai, rezultantu treba odrediti na osnovu uticajne linije za razliku sila
(slika 4.180). Vrednost maksimalne rezultante moe da se odredi i priblino prema sledeem izrazu:
Rmax = 1,2 1,5 ( max On +1 max On ) ,
gde su
max On +1
max On
(4.385)
Ukoliko u voru deluje i spoljanje optereenje u vidu koncentrisane sile, vezu vornog
lima sa pojasnim tapovima treba dimenzionisati i za dejstvo ove sile. Na slici 4.181 su
prikazana dva karakteristina vora u kojima deluje i spoljanja koncentrisana sila F. Sila
R prema kojoj se dimenzionie veza vornog lima moe da se odredi na osnovu plana sila,
kao vektorski zbir rezultante tapova ispune i spoljanje sile F (slika 4.181). Treba napomenuti da ova sila (R) deluje u voru i da, ukoliko se teite pojasnih tapova ne poklapa
sa teitem veze, dolazi do ekscentriciteta, koji treba uzeti u obzir pri proraunu spojnih
sredstava. Ovaj ekscentricitet prouzrokuje moment savijanja u vezi.
Za ostvarivanje veze vornog lima sa pojasnim tapovima uglavnom se koristi zavarivanje. Prednosti veza u zavarenoj izradi u odnosu na veze mehanikim spojnim sredstvima
637
su, pre svega, bra, jednostavnija i jeftinija izrada. Osim toga, izbegava se slabljenje
poprenog preseka pojasnih tapova i samog vornog lima rupama za spojna sredstva.
Proraun veze vornog lima u zavarenoj izradi ilustrovan je na primeru vora reetkastog nosaa prikazanog na slici 4.182.
Metalne konstrukcije
638
Dn+1
Dn+1
=
w ,dop .
Aw , 2 4 a 2 ! 2
(4.386)
Kod svih tapova ispune zatvorenog poprenog preseka (npr. uplji hladno oblikovani
profili krunog i pravougaonog poprenog preseka, dva U-profila itd.), veza se ostvaruje
na isti nain, pa je i postupak prorauna analogan. Obavezno treba predvideti zatvaranje
upljih profila na njegovim krajevima kako bi se unutranjost zatitila od korozije. Zatvaranje se ostvaruje pomou elinih limova koji se zavaruju za vorni lim i tap ispune (slika 4.182).
Veze zategnutih tapova izraenih od jednog ugaonika ( Dn ) obavezno se izvode zavarivanjem. Da bi se izbeglo ekscentrino naprezanje ugaonika, on se postavlja tako da mu
teite i glavna osa inecije lee u srednjoj ravni vornog lima (slika 4.182), pa se veza mehanikim spojnim sredstvima ne moe ostvariti. Da bi se ostvarili ugaoni avovi,
neophodna je prethodna obrada (rasecanje) krajeva ugaonika, kako bi se obezbedilo njegovo naleganje na vorni lim. Zbog nepoklapanja teita tapa i veze dolazi do ekscentrinog
naprezanja avova, pa se osim smiue komponente ( VII ), u njima javlja i normalna komponenta napona (n). Kontrola napona ogleda se u sledeem:
VII =
n=
Dn
Dn
=
w ,dop
Aw ,1 2 a1 ! 1
Dn e
Dn e
=
w,dop
Ww,1
2 a1 !12 / 6
(4.387)
(4.388)
(4.389)
Dakle, osim pojedinane kontrole obe komponente napona, potrebno je proveriti i uporedni napon w,u . Primena tapova ispune od jednog ugaonika koji je "leima" oslonjen
na vorni lim se, uprkos jednostavnoj vezi, ne preporuuje, jer teite tapa ne lei u ravni
reetkastog nosaa, pa se javlja ekscentrino naprezanje i tapa i veze.
Kada su odreene duine avova ( !1 i ! 2 ) za vezu tapova ispune sa vornim limom, uz
potovanje minimalnog rastojanja izmeu kraja tapova ispune i pojasnih tapova (>50mm),
mogu da se odrede i dimenzije vornog lima. U sluaju vora prikazanog na slici 4.182 veza
vornog lima sa pojasnim tapovima moe da se ostvari na dva naina (varijante A i B sa slike 4.182). Kada se vorni lim vezuje samo sa donje strane pojasa (varijanta A) teite avova
se ne poklapa sa teitem tapa, pa se u avovima javlja moment ekscentriciteta:
M = (On +1 On ) e f = O h / 2
639
(4.390)
gde je e f rastojanje izmeu teita pojasa i avova, koje je kod dvoosno simetrinih preseka jednako polovini visine pojasnog tapa (h/2). Prema tome, usled sile O u avovima
se javljaju sledee komponente napona:
VII =
O
O
=
Aw 2 a !
(4.391)
M
O h / 2
.
=
Ww 2 a ! 2 / 6
(4.392)
nM =
Usled koncentrisane sile F koja deluje u voru javlja se dodatni normalni napon u
avovima:
nF =
F
2 a ! eff
(4.393)
gde je !eff efektivna irina avova koja se dobija uz pretpostavku da se naponi usled sile F linearno ire pod uglom od 45 (slika 4.182). Provera uporednih napona vri se na sledei nain:
w,u =
(n M + n F )2 + VII2
w ,dop .
(4.394)
U drugoj varijanti (slika 4.182b) teite avova se poklapa sa teitem pojasa, pa otpada komponenta normalnog napona (nM) usled momenta ekscentriciteta (4.392). Izvoenje
ovakve veze zahteva posebnu obradu pojasnih tapova i dva puta veu duinu avova.
Osim toga, javlja se ispupenje na gornjoj povrini pojasa, koje znatno komplikuje oslanjanje nosaa preko kojeg se unosi optereenje (npr. ronjae, ili podni nosai). Stoga se
preporuuje primena prve varijante (A) koja je znatno jednostavnija i jeftinija. Zbog velike
duine avova naponi u njima, i pored ekscentrinog naprezanja, nisu iskorieni, pa se
uglavnom mogu primeniti ugaoni avovi minimalne debljine (a=3 mm).
Ako su pojasni tapovi masivni, to je uglavnom sluaj kod reetkastih nosaa iji je
pojas izloen lokalnom savijanju (npr. kranski nosai), centrina veza tapova ispune prouzrokuje veoma dugake vorne limove koji su neracionalni i estetski neprihvatljivi (slika
4.183a), pa se u ovakvim sluajevima pribegava ekscentrinom prikljuku tapova ispune
(slika 4.183b). Na taj nain se znatno smanjuju dimenzije vornog lima, kruti pojasni tap
se dodatno optereuje momentom ekscentriciteta ( M = R h / 2 ), koji se javlja kao posledica ovakvog prikljuka, a avovi su osloboeni dejstva momenta ekscentriciteta.
640
Metalne konstrukcije
Uobiajeno je da se tapovi ispune u ovakvim sluajevima centriu na donju ivicu pojasnog tapa (slika 4.183b). Ekscentrino vezivanje se moe primeniti i kod vertikalnih spregova u zgradama skeletnog tipa (slika 4.184). Pri obrazovanju proraunskih modela obavezno treba uzeti u obzir ekscentricitet veza. Ovo se najjednostavnije postie uvoenjem
kratkih tapova beskonane krutosti (slika 4.184).
Prilikom oblikovanja oslonakih vorova, treba teiti da osa oslonca prolazi kroz vor
reetkastog nosaa. Ispunjenje ovog zahteva, kod tapova reetkastih nosaa koji se u oslonakom voru sustiu pod veoma otrim uglom, dovodi do veoma dugakih vornih limova (slika 4.185a). Uvoenje oslonake reakcije (R) u tapove reetkastog nosaa ostvaruje
se savijanjem vornog lima, pa popreni presek A-A treba proveriti na dejstvo momenta
savijanja M = R e . Stoga je uglavnom neophodno da se vorni lim ojaa, na primer zavarivanjem jedne pojasne lamele sa donje strane vornog lima (slika 4.185a). Oslanjanje reetkastog nosaa moe biti i ekscentrino (slika 4.185b), ako se na taj nain (manje rastojanje e) smanjuje savijanje vornog lima.
641
Dvozidni reetkasti nosai se, uglavnom, primenjuju kao glavni nosai eleznikih i
drumskih mostova. Oblikovanje vorova ovakvih, tekih reetkastih nosaa je veoma specifino. Na slici 4.186 je prikazan vor jednog mostovskog nosaa. Zbog izrazito dinamikog optereenja, pri oblikovanju vornog lima treba izbegavati otre prelaze, a poluprenik zaobljenja treba da bude vei od 100 mm. vorni limovi su ujedno i rebra sanduastog
preseka pojasnih tapova. Njihova veza sa rebrima pojasnih tapova ostvaruje se sueonim
avovima "S" kvaliteta. Ova veza se obavezno pomera za vie od 100 mm od kraja zaobljenja, kako bi se izbegla koncentracija napona u avovima. Poto je debljina vornog lima, zbog sloenog naprezanja, vea od debljine rebra, ivicu vornog lima na mestu sueonog ava treba obraditi, tako da njegova debljina bude jednaka debljini rebra pojasnog tapa. Blag prelaz sa jedne na drugu debljinu obezbeuje se nagibom, ne manjim od 1:5.
Montani nastavak je lociran neposredno uz vor na strani manje napregnutog tapa. Primenjuju se visokovredni zavrtnjevi sa punom silom pritezanja ili zakivci. Kod sanduastih
preseka potrebno je predvideti otvor na donjoj noici, kojim se omoguava postavljanje
spojnih sredstava. Slabljenje donje noice ovim otvorom nadoknauje se poveanjem njene debljine. Sanduasti presek se hermetiki zatvara pomou limova za ukruenje, koji se
obavezno postavljaju sa obe strane montanog nastavka. Osim toga, da bi se ouvala geometrija sanduastog preseka i obezbedila izvesna torziona krutost, ovakva ukruenja se,
sem na mestima montanih nastavaka, postavljaju i u treinama pojasnih tapova. Zbog
velike visine nosaa, koja je uglavnom vea od uobiajenog transportnog gabarita (2900
mm), veza tapova ispune za vorni lim ostvaruje se mehanikim spojnim sredstvima. Visina tapova ispune mora biti jednaka unutranjem rastojanju vornih limova. Pritisnute dijagonale su uglavnom sanduastog preseka. Na mestu veze sa vornim limom, rebra sanduastog preseka se blago povijaju i spajaju, tako da dijagonala u zoni nastavka ima I-presek. Da bi se prihvatile skretne sile, koje se javljaju u povijenim rebrima pritisnute dijagonale, na sredini visine rebara, postavlja se horizontalno, poduno ukruenje.
Metalne konstrukcije
642
643
Slika 4.188 - vorovi reetkastih nosaa bez vornog lima kod pojasa T-preseka
Reetkasti nosai sa pojasnim tapovima T-preseka predstavljaju svojevrsan prelaz izmeu klasinih reetkastih nosaa sa vornim limom i reetkastih nosaa bez vornog lima. Ovakvi vorovi mogu da se primenjuju samo kada je visina rebra dovoljna za realizaciju veze tapova ispune. U suprotnom, na rebro se zavaruje vorni lim, pa se takvi vorovi ne mogu svrstati u ovu grupu reetkastih nosaa.
Kada se pojasni tapovi obrazuju od valjanih ili zavarenih I-profila (slika 4.189) veza
tapova ispune se ostvaruje direktnim zavarivanjem za unutranju noicu. Kao tapovi ispune mogu da se koriste valjani I-profili (slika 4.189a) i uplji profili krunog (slika
4.189b) i pravougaonog (slika 4.189c) poprenog preseka.
Na mestima veze dijagonalnih tapova javljaju se horizontalne i vertikalne komponente
sila. Vertikalne komponente DV 1 i DV 2 (slika 4.189a) deluju upravno na pojas, i samo u
sluaju manjih sila mogu da se prihvate pomou noice I-profila. Kada su sile u dijaogonalama veeg intenziteta, da bi se spreila prekomerna deformacija noice koja utie na smanjenje nosivosti veze, potrebno je predvideti ukruenja. Ova ukruenja se zavaruju za noice i rebro I-profila, pa spreavaju deformaciju noice i ujedno obezbeuju pravilno uvoenje sile u rebro pojasnog tapa. Ukruenja mogu da budu izvedena u vidu valjanih
T-profila zavarenih sa obe strane rebra na mestima unoenja sila (slika 4.189a). Poto je
rebro pojasnog tapa na delu izmeu prikljuaka tapova ispune izloeno smicanju usled
sprega sila ( DV 1 i DV 2 ), ukruenja u obliku U-profila (slika 4.189c) i elinih limova (slika 4.189b) su jo efikasnija, jer, osim to spreavaju deformaciju noice i obezbeuju pravilno uvoenje vertikalnih sila, poveavaju i otpornost rebra pojasnog tapa na smicanje.
644
Metalne konstrukcije
Kao pojasni tapovi mogu da se koriste i poloeni U-profili (slika 4.190a). Veza
tapova ispune ostvaruje se direktnim zavarivanjem za rebro U-profila. Poto rebro ima
veoma malu krutost na savijanje ono ne moe da primi vertikalne komponente DV 1 i DV 2
koje deluju upravno na njega. Meusobnim zavarivanjem tapova ispune, pre veze sa
rebrom pojasnog tapa, uravnoteuju se vertikalne komponente suprotnog smera, pa se
izbegava savijanje rebra. U horizontalnim avovima za vezu tapova ispune sa pojasom
javlja se samo poduni napon usled sume horizontalnih komponenata sila u dijagonalama
DH 1 i DH 2 .
Primena pojasnih tapova od jednog ugaonika, koji u sluaju pritisnutog pojasa moe
biti ojaan lamelom (slika 4.190b) je mogua, ali u kombinaciji sa tapovima ispune koji
su takoe u vidu jednog ugaonika okrenutog tako da mu teite i jaa osa inercije
lee u ravni reetkastog nosaa.
Reetkasti nosai od upljih profila se, veoma esto, oblikuju bez vornog lima, tako
to se tapovi ispune direktnim zavarivanjem vezuju za pojasne tapove. Zbog veoma velike primene i specifinog ponaanja, reetkastim nosama od upljih krunih i pravougaonih profila posveen je poseban deo ovog poglavlja.
645
Slika 4.190 - Direktno zavarivanje pojasnih tapova kod pojasnih tapova u vidu:
a) U-profila; b) ojaanog ugaonika
646
Metalne konstrukcije
Slika 4.191 - Obrada krajeva upljih profila krunog poprenog preseka kod tapova ispune
Veza tapova ispune sa pojasnim tapovima uglavnom se ostvaruje direktnim zavarivanjem, pa je stoga, u najveem broju sluajeva, neophodna posebna obrada krajeva (slika
4.191a), to poskupljuje izradu ovakvih nosaa. Meutim, savremene radionice za izradu elinih konstrukcija poseduju automatske ureaje koji ujedno seku i obrauju krajeve profila prema krivoj definisanoj presekom dva kruna cilindra razliitog prenika. Potreba za posebnom
obradom krajeva profila otpada kada je razmak (a) izmeu profila koji se spajaju, izazvan krivinom cevi, manji od 3 mm (slika 4.191b). Ovaj uslov se, kod tapova ispune veeg prenika
moe ostvariti nabiranjem kraja profila - deliminim spljotavanjem (slika 4.191c). Ovakvo nabiranje je mogue samo kod krunih upljih profila iji je prenik manji od 60,3 mm. Kod veih prenika moe se primeniti nabiranje upravno na podunu osu pojasnog tapa (slika
4.191d). U ovom sluaju nephodna je posebna obrada (polukruno rezanje) kraja profila, ali je
presek jednostavniji, pa se moe ostvariti kvalitetno zavarivanje. Umesto prilino komplikovanog i skupog rezanja krajeva profila prema krivoj prodora tapa ispune kroz pojasni profil (slika 4.191a), mogu se koristiti dva ravna reza koja dobro aproksimiraju ovu krivu (slika 4.191e).
piceve koji se nalaze na vrhovima treba obrusiti, jer odstupaju od linije prodora.
647
Kod komplikovanijih vorova, zbog smetanja veeg broja tapova u vor, ili u sluaju
promene poprenog preseka pojasnih tapova, javlja se potreba za redukcijom - suenjem
kraja upljeg profila. Ovo se moe ostvariti na dva naina: kosom (slika 4.192a) ili stepenastom (slika 4.192b) redukcijom. Kosa redukcija se ostvaruje kovanjem, a nagib kosine
treba da bude manji od 1:7. Stepenasta redukcija se izvodi pomou za to predvienog
alata, a smanjenje ne bi tebalo da bude vee od 25 mm ( 25 mm).
Ukoliko se sueono zavaruju dva uplja profila istog spoljanjeg prenika, a razliite
debljne zidova (slika 4.192c), da bi se obezbedilo potpuno provarivanje korena sueonih
avova, potrebno je proiriti kraj profila sa veom debljonom zida. Ova operacija se vri
pomou presa.
Potpuno spoljoteni krajevi upljih profila krunog poprenog preseka (slika 4.192d),
mogu se ostvariti vruim kovanjem ili hladnim oblikovanjem na presama, s tim da je kovanje u vruem stanju povoljnije, jer se smanjuje opasnost od pojave prslina. Prilikom
hladnog spljotavanja mogu se javiti prsline koje treba zavariti, pa se u tim zonama javljaju znatni zaostali naponi. Primena upljih krunih profila sa potpuno spljotenim krajevima uobiajena je kod reetkastih spregova, jer se na taj nain omoguava veza sa zavrtnjevima, koja je povoljnija sa stanovita obezbeenja eljne geometrije konstrukcije. U ovakvim slujevima treba voditi rauna o veliini prenika cevi, kako bi spljoteni deo imao
dovoljnu irinu za smetanje zavrtnjeva.
Krajevi upljih profila mogu se, kovanjem pri crvenom usijanju potpuno zatvoriti (slika
4.192e). Ovakva obrada krajeva upljih krunih profila je karakteristina za tapove ispune
kod reetkastih nosaa sa vornim limovima.
Prilikom oblikovanja vorova kod reetkastih nosaa od upljih krunih profila najpovoljnije je direktno zavarivanje pojasnih tapova. Primena vornog lima (slika 4.193a) je
nepovoljna, zbog lokalnog savijanja pojasnog tapa izazvanog uvoenjem optereenja preko otre ivice vornog lima. Neto povoljnija situacija je kada vorni lim proseca pojasni
tap (slika 4.193b), ali se u tom sluaju poveavaju trokovi izrade i slabi pojasni tap.
Osim toga, rasecanje prouzrokuje koncentraciju napona i, u sluaju loe obrade, dovodi do
poveane opasnost od krtog loma, pa ovakvo oblikovanje ne treba primenjivati kod dinamiki optereenih konstrukcija.
Metalne konstrukcije
648
Slika 4.193 - Oblikovanje vorova sa vornim limom kod reetkastih nosaa od upljih profila
krunog poprenog preseka
(4.395)
ov =
q
100 [%] ,
p
(4.396)
649
(4.397)
Slika 4.195 - Oblikovanje vorova bez vornog lima kod reetkastih nosaa od upljih profila
krunog poprenog preseka
Metalne konstrukcije
650
tapovi ispune razliitog prenika. Njegovom primenom pojasni tap se rastereuje od sekundarnih uticaja lokalnog savijanja. Delimino spljoteni tapovi ispune (slika 4.195e)
omoguavaju dovoljnu duinu avova, a poto su i tapovi ispune meusobno spojeni zavarivanjem dolazi do izjednaavanja vertikalnih komponenata sila u dijagonalama. Kod
potpuno spljotenih tapova ispune (slika 4.195f) obezbeena je dovoljna duina za njihovo spajanje sa pojasem, koji je u ovom sluaju izloen lokalnom savijanju, dodue neto
manjeg intenziteta, jer se vertikalne komponente sila unose preko veeg dela obima krunog profila. Poslednja dva reenja (slika 4.195e,f) zahtevaju vei rad na obradi krajeva
tapova ispune, a uz to su i estetski nepovoljnija.
Teine ose tapova ispune i pojasa treba da se seku u jednoj taki. Ukoliko to nije mogue ispuniti, ili se na taj nain eli ostvariti potreban razmak odnosno preklop, dozvoljava
se izvesan ekscentricitet (slika 4.196). Prema Evrokodu ekscentricitet se moe zanemariti
ukoliko se nalazi u sledeim granicama:
0,55 d 0 e 0,25 d 0 .
(4.398)
651
Evrokoda 3 se u velikoj meri oslanja na DIN 18808 koji je tradicionalno prihvaen u naoj
inenjerskoj praksi, ali i na teorijska i eksperimentalna istraivanja ostalih zemalja lanica
Evropske zajednice, pa se s pravom moe smatrati da je to najsavremeniji i najpotpuniji
dokument koji se bavi problematikom reetkastih nosaa od upljih profila.
Prema slici
t
mm
g
mm
b
mm
a, b, g
3-6,3
1,6
c, d, e
>4,8
1,6-3,2
0,8-2,4
<60
60-90
>4,8
L>2t
45-60
Meutim, na osnovu dugogodinjeg iskustva u projektovanju reetkastih nosaa od upljih profila krunog poprenog preseka, pokazalo se da veze izvedene ugaonim avovima,
ija je debljina priblino jednaka debljini zidova profila, uglavnom poseduju zahtevanu
nosivost, naravno ukoliko su ispotovana osnovna pravila za konstruisanje vorova, koja
se tiu razmaka (4.395), preklopa (4.396) i odnosa prenika tapova ispune i pojasnih tapova (4.397).
Kod pritisnutih tapova, treba voditi rauna da zbog lokalnog izboavanja odnos spoljanjeg prenika (d) i debljine zida profila (t) mora biti u odreenim granicama, koje prema DIN 18808 imaju sledee vrednosti:
100 za 0361
d /t
.
67 za 0561
(4.399)
(4.400)
652
Metalne konstrukcije
Slika 4.198 - Oblikovanje vorova kod reetkastih nosaa od upljih profila kvadratnog ili
pravougaonog poprenog preseka
Postavljanjem vertikalnog ukruenja (slika 4.198c), slino kao i kod krunih profila,
ostvaruje se solidna veza izmeu tapova, a vertikalne komponente sila u tapovima ispune
se uravnoteuju, pa se pojasni profil rastereuje od lokalnog savijanja. Ojaanje vora moe
se postii pomou dodatne lamele (slika 4.198d), koja se moe kombinovati i sa vertikalnim
ukruenjem (slika 4.198e). Debljina ove lamele (tf ) treba da bude vea ili jednaka od dvostruke debljine zida pojasnog profila. Isto vai i za ukruenje. Pri izboru materijala za ukru-
653
enje i dodatnu lemelu treba voditi rauna o pojavi dvoplatnosti, koja moe znaajno da
umanji nosivost veze, posebno kod konstrukcija izloenih dejstvu dinamikog optereenja.
Dozvoljeno je ekscentrino vezivanje tapova ispune kada je to neophodno iz konstruktivnih
razloga (slika 4.198c,d,e), na primer da bi se ostvario minimalni zahtevani preklop. Ovaj
ekscentricitet se ne uzima u obzir pri proraunu, ako je zadovoljen sledei uslov:
0,55 h0 e 0,25 h0
(4.401)
gde je h0 visina pojasnog tapa (slika 4.199), a konvencija o znaku ekscentriciteta je kao i
kod krunih profila (slika 4.196). Da bi se izbegao uticaj lokalnog savijanja potrebno je da
bude ispunjen sledei uslov:
bi / b0 0,4
(4.402)
Stoga se preporuuje primena tapova ispune vee irine sa manjom debljinom zidova,
dok se za pojasne tapove preporuuju profili sa veom debljinom zidova i sa manjom irinom. Da bi se ovo postiglo, kod pojasnih tapova treba da bude zadovoljen sledei uslov:
33 za 0361
b0 / t0
.
25 za 0561
(4.403)
Metalne konstrukcije
654
U poslednje vreme, zbog velike primene reetkastih nosaa od upljih profila pravougaonog ili kvadratnog preseka, posebna panja se obraa na proraun veza u vorovima izvedenim direktnim zavarivanjem. Brojna eksperimentana ispitivanja sprovedena su u razvijenim evropskim zemljama i SAD, kako bi se utvrdilo ponaanje ovakvih vorova pod
dejstvom optereenja i uspostavile teorijske osnove za njihov proraun.
655
U nedostatku domae tehnike regulative, kao i kod krunih profila, mogu da se koriste
preporuke date u aneksu K Evrokoda 3.
(4.404)
Metalne konstrukcije
656
bude vea ili jednaka od minimalne povrine tapova koji se vezuju. Kod pritisnutih tapova i tapova koji su izloeni dejstvu lokalnog savjanja, duina "mufa" treba da bude:
! 3,5 d
(4.405)
gde je d prenik upljeg profila krunog preseka. Kod pravougaonih profila umesto prenika d treba uzeti visinu profila h. Muf moe da bude dvodelan, s tim da se gornja i donja
polovina spoje podunim V-avovima. Ovakvo reenje se esto primenjuje u kombinaciji sa sueonim avovima, kod tapova optereenih i lokalnim savijanjem. U tom sluaju
sueoni avovi moraju da budu obraeni kako bi se obezbedilo potpuno naleganje "mufa"
na profile koji se spajaju.
U ugaonim avovima kod nastavka sa umetnutom ploom ili mufom se javlja samo
komponenta napona upravna na avove, pa se kontrola napona svodi na:
n=
N
N
=
w,dop ,
Aw O aw
(4.406)
gde je N maksimalna aksijalna sila na mestu nastavka, O obim upljeg profila odnosno
duina avova, a aw nominalna debljina ugaonih avova. Kod tapova kod kojih je iskorien doputen napon, to je gotovo redovan sluaj sa zategnutim tapovima, prethodni uslov je teko zadovoljiti i sa avovima maksimalne debljine ( aw = t ), jer su doputeni naponi za ugaone avove manji od doputenih napona za osnovni materijal
(20% do 30%).
Prethodna dva reenja su estetski nepovoljnija u odnosu na nastavak pomou sueonih
avova. Osim toga, primenom sueonih avova se izbegavaju dodatni elementi (umetnuta
ploa ili muf) i omoguava direktno prenoenje sile sa jednog na drugi profil. Moe se
smatrati da je nosivost korektno izvedenog nastavka sa sueonim avovima sa provarenim
korenom vea ili jednaka od nosivosti slabijeg profila u vezi.
Sueonim avovima moe da se ostvari veza tapova istih ili pribliho istih dimenzija
poprenog preseka. Ako se dimenzije tapova znaajno razlikuju, primenjuju se konusni
umetci (slika 4.202c), ili se vri redukcija kraja ireg profila (slika 4.192a,b).
Uglavnom se koriste I i V-avovi. Upotreba I-avova je povoljnija, jer se u tom sluaju
izbegava posebna obrada krajeva profila za formiranje ljeba, ali je njihova primena ograniena na profile sa debljinom zida manjom od 6 mm. Primena potkorenih ploica je obavezna kod debljina zidova veih od 3 mm, ali se preporuuje i za manje debljine. Ako je
debljine zida upljeg profila vea od 6 mm primenjuju se sueoni V-avovi. Oni se primenjuju za debljine zidova do 20 mm. Za vee debljine se preporuuju U-avovi, ali uz obaveznu probu zavarivanja, kako bi se primenila adekvatna tehnologija zavarivanja. U tabeli
4.38 prikazani su domeni primene pojedinih sueonih avova, sa i bez potkorene ploice i
karakteristine dimenzije ljebova za odgovarajue avove.
Kada se nastavljaju profili sa razliitom debljinom zidova, razlikuju se dva sluaja: kada su profili istog unutranjeg prenika i kada su profili istog spoljanjeg prenika. U prvom sluaju, kada razlika debljina zidova nije vea od 3 mm ( t2 t1 3 mm ), izuzev formiranja ljeba kod zidova vee debljine, nije potrebna posebna obrada krajeva profila (slika 4.203a). Meutim, ako je ova razlika vea od 3 mm, zid debljeg profila treba da se obradi sa spoljanje strane tako da se obezbedi blag nagib manji od 1:4 (slika 4.203b). Primena potkorene ploice obavezna je i u jednom i u drugom sluaju.
657
Tabela 4.38 - Oblast primene i oblik sueonih avova kod upljih profila
tip ava
detalj ava
min
max
min
max
min
max
mm
mm
mm
mm
mm
mm
mm
I-av bez
potkorene
ploice
<3
I-av sa
potkorenom
ploicom
3
5
6
3
5
6
5
6
8
3
3
3
3
5
6
V-av bez
potkorene
ploice
<20
2,5
V-av sa
potkorenom
ploicom
<20
2,5
Kada su u pitanji profili istog spoljanjeg prenika i razliite debljine zidova, posebna obrada nije potrebana ako je, kao i u prethodnom sluaju, razlika debljina profila manja od 3
mm ( t2 t1 3 mm ). Ukoliko je razlika debljina manja od 1,5 mm ljeb se formira zavarivanjem potkorene ploice za deblji zid profila (slika 4.203d), a kada je 1,5 t2 t1 3 mm ,
ljeb se obrazuje savijanjem potkorene ploice zavarene za tanji zid profila (slika 4.203c).
Kada ova razlika prelazi 3 mm unutranja strana debljeg profila treba da se obradi tako da se
obezbedi potpuno naleganje potkorene ploice (slika 4.203e).
Potkorene ploice su vema vane za kvalitet sueonih avova, jer omoguavaju potpuno provarivanje ava. Izrauju se od istog materijala kao i tapovi koji se spajaju, a u sluaju primene druge vrste elika, treba voditi raina o njegovoj zavarljivosti. Potkorene ploice za uplje profile krunog poprenog preseka izrauju se od traka irine 20-25 mm i
Metalne konstrukcije
658
debljine 3-6 mm, iji su krajevi ukoso zaseeni, kako bi se omoguila mala promena prenika i njihovo zavlaanje u unutranjost profila (slika 4.204a).
Kod pravougaonih ili kvadratnih upljih profila potkorene ploice se izvode od elinih
traka istih dimenzija, ali iz dva komada savijena pod pravim uglom, kao to je prikazano
na slici 4.204b.
659
U poslednje vreme najvie se primenjuju montani nastavci upljih profila, bilo krunog ili pravougaonog poprenog preseka, sa eonom ploom. Na ovaj nain mogu da se
nastavljaju tapovi razliitih oblika i dimenzija. Neki karakteristini primeri montanih nastavaka upljih profila prikazani su na slici 4.208a.
eone ploe mogu da budu pune (slika 4.208b) ili prstenaste (slika 4.208c), koje se primenjuju samo kod upljih profila krunog poprenog preseka.
660
Metalne konstrukcije
Slika 4.208 - Montani nastavci sa eonom ploom: a) oblici; b) puna eona ploa;
c) prstenasta eona ploa
Kod pritisnutih tapova sila se prenosi kontaktom, pa nije potreban poseban proraun
eone ploe, ije se dimenzije usvajaju konstruktivno. Meutim, kod montanih nastavaka
zategnutih tapova eona ploa je izloena jakom savijanju, pa njene dimenzije treba da se
odrede na osnovu naprezanja.
Slika 4.209 - Proraunski model za eonu plou kod krunih upljih profila
661
U sluaju krunih profila kao proraunski model za eonu plou moe da poslui kruna ili prstenasta ploa takasto oslonjena na mestima zavrtnjeva, a optereena linijskim,
jednako podeljenim optereenjem ( p = N t /(2 b) ), koje deluje po obimu krunog profila (slika 4.209). Maksimalna vrednost radijalnog momenta savijanja moe da se odredi na
osnovu sledeeg izraza:
Nt
0,175 1 2 1,5 log
2
(4.407)
gde je N t maksimalna sila zatezanja koja se javlja u posmatranom preseku, a bezdimenzionalni koeficijent ( = b / a < 1 ). Minimalna debljina eone ploe ( t pl ) moe da se
odredi iz uslova iskorienja normalnog napona.
Meutim, kada se primenjuju visokovredni zavrtnjevi sa punom silom pritezanja, to je
gotovo redovno sluaj kod zategnutih tapova, sila prednaprezanja sa skretnom silom koja
se javlja du slobodne ivice eone ploe formira spreg sila. Ovaj spreg sila prouzrokuje
elastino ukljetena eone ploe po obimu kruga na kojem lee zavrtnjevi. Debljina eone
ploe na osnovu ovakvog, realnog modela moe da se odredi prema izrazu:
t pl = k
Nt
fy
(4.408)
eone ploe mogu da se ukrute podunim ukruenjima - "krilcima", koja znatno smanjuju savijanje eone ploe, pa se moe smanjiti njena debljina. Ukruenja obavezno treba
postaviti kada se nastavljaju dva uplja profila razliitih dimenzija. Osim toga, ukruenja
su neophodna i kada ugaoni avovi za vezu profila sa eonom ploom ne mogu da prenesu
silu zatezanja:
Metalne konstrukcije
662
N t > N w = Aw w, dop .
(4.409)
(4.410)
gde je sa n obeleen broj podunih ukruenja (npr. na slici 4.211 je n=4). U podunim avovima za vezu ukruenja sa upljim profilom (presek 2-2) se, zbog ekscentrinosti sile
N s koja deluje u teitu avova za vezu ukruenja sa eonom ploom (slika 4.211), javlja
poduna ( VII ) i normalna (n) komponenta napona. U avovima za vezu ukruenja sa eonom ploom (presek 1-1) postoji samo komponenta napona upravna na tok sile zatezanja.
Zbog preterane deformacije eone ploe njena debljina ne treba da bude manja od
10 mm. Treba izbegavati eone ploe ija je debljina vea od 30 mm, jer se u tom sluaju
zahteva predgrevanje, a poveana je mogunost cepanja ploe upravno na pravac sile zatezanja (dvoplatnost).
Kod pravougaonih ili kvadratnih upljih profila ukruenja se postavljaju u uglovima i
to u dijagonalnom pravcu. U takvim sluajevima, zbog zavarivanja u uglovima pravougaonih profila oni moraju da budu normalizovani.
663
va. Na taj nain se odreuju stvarne duine tapova, koje po mogustvu treba zaokruiti na
5 mm. Nakon toga se vorni limovi ucrtavaju, u odgovarajuoj razmeri, na radioniki crte.
Sledei korak je ucrtavanje preostalih detalja, kao to su montani nastavci, veze sa ostalim
elementima konstrukcije (ronjae, spregovi, popreni nosai itd.) i oslonci.
Najzad se pristupa detaljnom kotiranju i oznaavanju profila. Svaki radioniki crte
treba da sadri i skicu itavog nosaa u manjoj razmeri, sa naznakom dela nosaa na koji
se odnosi. Sistemne duine treba da budu naznaene sa preciznou na milimitar. Kod reetkastih nosaa veih raspona (>20m) treba predvideti nadvienje. Nadvienje se uglavnom predvia za stalno i polovinu korisnog (g+p/2) optereenja. U tom sluaju sistemne
duine tapova treba korigovati u saglasnosti sa novoformiranom geometrijom reetkastog
nosaa (slika 4.212).
f
x (! - x)
!2
(4.411)
gde su:
! raspon nosaa,
x poduna koordinata,
f strela parabole, odnosno maksimalan ugib usled stalnog i dela korisnog optereenja.
664
Metalne konstrukcije
mnogo je doprinela stereometrija - nauka o geometrijskim telima. Prve teorijske osnove postavio je nemaki inenjer August Fepl (August Fppl) jo 1892. godine. On je izveo sledee zakljuke koji su posluili kao osnova za formiranje prostornih reetkastih nosaa:
Najmanje geometrijsko telo, koje moe da se koristi kao osnovni element, odnosno
modul za formiranje prostorne reetkaste konstrukcije, moe da se formira od 4 trougaone povrine, sa 4 vora i 6 ivica (apova);
Svaki osnovni element sa 4 povrine je statiki stabilan;
Najpovoljnije je formiranje prostornih reetkastih nosaa od etvoropovrinskih elemenata.
Najprostija prostorna reetka je tronoac - tri tapa koja ne lee u istoj ravni i formiraju
piramidu (slika 4.213a). Ako tronoac odvojimo od njegove krute podloge stabilnost
strukture moe se ouvati ako se dodaju tri nova tapa koja spajaju oslonake vorove. Na
ovaj nain dobija se kruto geometrijsko telo - tetraedar (slika 4.213b), koji se moe proiriti dodavanjem po tri nova tapa koja se spajaju u novom voru (slika 4.213c). Tako se,
sukcesivnim dodavanjem vorova i tapova, moe obrazovati prostorna reetkasta struktura, iji je osnovni element - modul, tetraedar.
665
nja" vora (slika 4.214b). Meutim, ovo ne mora da prouzrokuje ruenje itave konstrukcije, jer se uspostavlja novo, stabilno ravnoteno stanje uz preraspodelu sila u tapovima.
Tabela 4.39 - Uobiajene stereometrijske figure
Oblik
Oznaka
Statiki
Tetraedar
Krut
Varijanta razdvajanja
pritiska od zatezanja
Pogodan za slaganje
Dalja stabilna varijanta
Heksaedar (kocka)
Oktaedar
Posebnosti
Krut
Varijanta
Pentagon - odekaedar
Ikosaedar
Krut
Kubni oktaedar
Romb - dodektaedar
Zarubljeni oktaedron
Pogodan za slaganje
Romb - kuboktaedar
Lopta
Krut
Dvoslojni prostorni reetkasti nosai (slika 4.214c) sastoje se od dve paralelne ravni u kojima se nalaze mree pojasnih tapova. Pojasni tapovi su povezani mreom tapova ispune.
Prijem momenata savijanja ostvaruje se preko mree pojasnih tapova, dok se smiua sila
poverava tapovima ispune, dijagonalama i eventualno vertikalama, ukoliko postoje.
Vieslojne reetkaste konstrukcije se primenjuju u sluaju izuzetno velikih raspona, ali
i iz funkcionalnih ili estetskih razloga. Primenom vieslojnih reetkastih nosaa pri premoivanju velikih raspona, postie se potrebna visina nosaa uz zadravanje relativno kratkih tapova, to rezultira manjom ukupnom teinom konstrukcije od odgovarajueg dvopojasnog nosaa.
Prema obliku osnovnog elementa, odnosno modula i pravca prenoenja optereenja,
prostorni reetkasti nosai se mogu podeliti na: dvosmerne, trosmerne i etvorosmerne.
666
Metalne konstrukcije
Dvosmerni sistemi, kao to se moe zakljuiti iz njihovog naziva, nose u dva ortogonalna pravca i koriste se za nosee konstrukcije sa pravougaonom osnovom. Najee se
primenjuju sledei tipovi dvosmernih reetkastih noseih sistema:
pravougaoni (ortogonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215a); osnovni modul sainjavaju polu-oktaedar i tetraedar (1/2O+T). Kvadratne mree gornjeg i donjeg pojasa
su smaknute za polovinu duine stranice (a). Pri visini h = a 2 / 2 svi tapovi
imaju istu duinu;
kosi (dijagonalni) dvosmerni sistem (slika 4.215b); osnovni modul je, takoe u vidu
polu-oktaedra i tetraedra (1/2O+T), a ortogonalne mree pojasnih tapova gornjeg i
donjeg pojasa se postavljaju dijagonalno, pod uglom od 45 u odnosu na konturu;
ukrteni dvosmerni sistem (slika 4.215c); kao osnovni modul javlja se polu-oktaedar
i polu-kocka oktaedar (1/2O+1/2CO). Ovo reenje predstavlja prelaz izmeu prethodna dva. Mree pojasnih tapova su meusobno zakrenute za 45, tako da su tapovi mree gornjeg pojasa paralelni sa ivicama konture, dok su tapovi mree donjeg pojasa postavljani dijagonalno. Duina tapova donjeg pojasa je vea od duine tapova gornjeg pojasa ( ad = 2 a g ), ali poto je donji pojas po pravilu zategnut to ne utie na poveanje dimenzija tapova;
direktni dvosmerni sistem (slika 4.215d); sainjen je od ortogonalnog rotilja ravanskih reetkastih nosaa. Kao osnovni element se javlja kocka (C+C).
Trosmerni sistemi se uglavnom koriste za konstrukcije trougaone osnove. Razlikuju se
dva osnovna tipa:
inverzni trosmerni sistemi (slika 4.216a) kod kojih osnovni modul sainjavaju oktaedar i tetraedar (O+T). Ovaj sistem moe da se primenjuje i za estougaone osnove;
667
etvorosmerni sistemi su, slino kao direktni trosmerni sistemi, obrazovani od rotilja
vertikalnih reetkastih nosaa postavljenih u etiri glavna pravca. Obino su po dva pravca
meusobno ortogonalna. Velika "gustina" pojasnih tapova i visina reetke rezultuju relativno malim silama u tapovima. Meutim, sueljavanja izuzetno velikog broja tapova u
jednom voru prouzrokuje dosta komplikovane veze, a s obzirom na veliki broj tapova i
trokovi montae se poveavaju.
Osnovne prednosti prostornih reetkastih nosaa su:
velika iskorienost poprenog preseka, pa s tim u vezi i mala teina konstrukcije,
mala visina konstrukcije u odnosu na raspon ( h = ! / 15 do ! / 25 ), ime se dobija
manja zapremina za grejanje i provetravanje,
668
Metalne konstrukcije
669
Godina
nastanka
Popreni preseci
tapova
Opis sistema
1940.
Krajevi tapova sa konusnim ili piramidalnim zavretkom vezuju se pomou osnog zavrtnja za specijalno oblikovanu kuglu.
SPACE DECK
(V. Britanija)
1950.
Piramide okrenute vrhom nadole spajaju se meusobno zavrtjevima, a njihovi vrhovi se spajaju sa rotiljam zatega donjeg pojasa.
UNISTRUT
(USA)
1950.
TRIODETIC
(Kanada)
1950.
OKTAPLATTE
(Nemaka)
1960.
tapovi od upljih krunih profila zavaruju se za vorove koji su oblikovani u vidu uplje eline lopte.
NODUS
(V. Britanija)
1970.
ORONA
(panija)
1980.
Krajevi tapova sa konusnim ili piramidalnim zavretkom vezuju se pomou osnog zavrtnja za specijalno oblikovanu kuglu.
MERO
(Nemaka)
Metalne konstrukcije
670
a)
b)
d)
c)
e)
Slika 4.217 - vorovi kod prostornih reetkastih konstrukcija razliitih sistema: a) MERO;
b) OKTAPLATTE; c) TRIODETIC; d) UNISTRUT; e) NODUS
671
U tabeli 4.41 date su uobiajene vrednosti visina i rastera mree prostornih reetkastih
nosaa u zavisnosti od raspona.
Tabela 4.41 - Uobiajene visine prostornih reetkastih nosaa sistema "MERO"
Raspon
(m)
Raster
(m)
Visina reetke
(m)
15,0
15,0-27,5
27,5-36,0
36,0-50,0
50,0-100,0
2,0-3,0
2,4-3,0
2,4-3,6
3,6-4,8
4,8-6,0
1,5
1,5-2,1
2,1-2,5
2,5-4,0
3,6-4,8
Metalne konstrukcije
672
0361
Dimenzije
(prenik/debljina)
B1
B3B
C1A
D1A
D3B
C1
D1
D3
F3
G3
G5
42,4/1,6
42,4/2.6
48,3/2,9
60,3/1,6
60,3/2,9
48,3/2,9
60,3/1,6
60,3/2,9
76,1/2,9
88,9/3,2
88,9/4,5
18,1
25,1
35,0
28,7
50,1
27,3
24,3
42,1
59,7
81,8
110,5
20,7
28,7
35,5
32,8
35,5
31,2
27,8
43,4
68,2
92,5
120,5
0561
Oznaka
tapa
H3
H3A
K3
K3A
M3
M3A
M3B
N1
N1A
N1B
N1C
N3
N3A
N3B
N3C
N5
N5A
N5B
N5C
P1
P1A
P1B
P1F
P3
P3A
P3B
P3H
108,0/3,6
108,0/3,6
127,0/3,6
127,0/3,6
139,7/4,0
139,7/4,0
139,7/4,0
159,0/4,5
159,0/4,5
159,0/4,5
159,0/4,5
159,0/5,6
159,0/5,6
159,0/5,6
159,0/5,6
159,0/8,0
159,0/8,0
159,0/8,0
159,0/8,0
219,1/7,1
219,1/7,1
219,1/7,1
219,1/7,1
219,1/10,0
219,1/10,0
219,1/10,0
219,1/10,0
177,8
146,0
222,7
164,8
230,5
297,7
164,8
230,5
314,5
370,3
175,0
230,5
314,5
389,8
456,3
250,3
325,6
541,5
326,5
325,8
541,5
786,0
215,8
466,3
721,5
1042,6
301,5
92,5
166,9
92,5
217,5
92,5
92,5
217,5
92,5
92,5
92,5
343,5
92,5
92,5
92,5
92,5
217,5
217,5
217,5
541,8
217,5
217,5
217,5
735,0
343,5
343,5
343,5
952,5
673
Pri projektovanju prostornih reetkastih konstrukcija sistema "MERO" treba imati u vidu da duina elemenata bitno utie na ukupnu cenu konstrukcije. Ekonomska analiza je
pokazala da su zbog veih trokova izrade vorova povoljniji neto vei rasteri, odnosno
duine tapova, ime se smanjuje broj vorova, pa samim tim i kugli (slika 4.219).
Najbitnije faze pri proizvodnji reetkastih konstrukcija sistema "MERO" su:
seenje krunih upljih profila ravnim rezovima na potrebne duine.
istovremeno zavarivanje konusnih zavretaka sa obe strane upljeg krunog profila
u automatima za kruno zavarivanje (centrisanje se ostvaruje pomou otvora na konusnim zavretcima i valjaka na koje se oslanja profil),
buenje kugli tako to se najpre izbui jedna rupa kroz itavu kuglu, koja kasnije
slui kao mesto za privrivanje kugle pri buenju ostalih rupa.
Zavrtnjevi, navrtke i klinovi proizvode se industrijski. Svi elementi sistema su standardizovani i tipizirani. Postoji preko 40 tipova tapova od 42,4 / 1,6 do 318,0 / 17,5 , koji
su, u sklopu sa zavrtnjevima M12 do M80, sposobni da prenesu aksijalne sile pritiska ili
zatezanja od 25 kN do 2500 kN. vorovi se proizvode u 15 veliina sa prenikom kugle
od 50 do 500 mm. U tabeli 4.42 je dat izvod iz tipskog asortimana upljih profila sa najvanijim performansama.
Ovako irok asortiman proizvoda omoguava veliku fleksibilnost i zadovoljavanje veoma irokog spektra konstruktivnih i statikih zahteva, zadravajui pri tom princip serijske
proizvodnje i gradnje tipinim elementima uz moguu optimizaciju svih delova konstrukcije. Prostorna reetkasta konstrukcija slinog tipa razvijena je i u naoj zemlji pod nazivom "Brus +", a u okviru "14. oktobra" iz Kruevca.
U naoj zemlji se u poslednje vreme uspeno primenjuje prostorna reetkasta konstrukcija sistema "Siting". Kao tapovi se koriste hladno oblikovani U i C-profili spoljanjih dimenzija 40x40 mm, ija se debljina kree od 2 do 6 mm. Veze u vorovima se ostvaruju
pomou posebno oblikovanih vornih limova debljine 4-6 mm (slika 4.220).
Slika 4.220 - Karakteristian oslonaki vor prostorne reetkaste konstrukcije sistema "Siting"
Metalne konstrukcije
674
Prostorni reetkasti sistemi su veoma pogodni za primenu savremenih CAD-CAM metoda za automatsko dimenzionisanje i proizvodnju. Na ovaj nain postie se potpuna automatizacija od formiranja mree konstrukcije, prorauna sila u tapovima, izbora tapova i
kugli iz kataloga proizvoaa na osnovu statikih uticaja, pa sve do izrade tapova i vorova u kompjuterski voenim postrojenjima. Montaa ovakvih sistema je izuzetno jednostavna, to je prikazano na slici 4.221.
675
Osnovna osobina okvirnih nosaa je da se usled vertikalnog optereenja javljaju horizontalne reakcije. Ukoliko je zemljite loeg kvaliteta i nije u stanju da prihvati horizontalne reakcije, njihovo uravnoteenje obezbeuje se pomou zatega, koje se najee postavljaju u podu (slika 4.223a), ili u plafonu (slika 4.223b), to je nepovoljnije.
Jedna od najvanijih karakteristika okvirnih nosaa je njihova sposobnost da se svojom
krutou suprotstave bonim (horizontalnim) pomeranjima otklonima. Bona pomerljivost je, nesumnjivo, nepovoljna osobina i sa stanovita upotrebljivosti, a posebno sa stanovita globalne stabilnosti konstrukcije. Prema krutosti na bona pomeranja okvirni nosai
se dele na:
bono pomerljive i
bono nepomerljive.
Bono nepomerljivim se smatraju okvirni nosai iji je odgovor na horizontalna optereenja u svojoj ravni dovoljno krut, pa se sa prihvatljivom tanou mogu zanemariti dodatne unutranje sile, koje nastaju usled horizontalnog pomeranja njegovih vorova. Drugim
reima, dodatna naprezanja usled uticaja drugog reda nisu znaajna (<10%), pa se pri proraunu mogu zanemariti.
Naravno, u ovu grupu spadaju i okvirni nosai sa stabilnom (bono nepomerljivom) reetkom sistema (slika 4.224a), kao i nosai ije je bono pomeranje spreeno spregovima
ili drugim sistemima za ukruenje (slika 4.224b).
Metalne konstrukcije
676
cr =
Vcr
10
VSd
(4.412)
gde su:
Vcr kritina vrednost ukupnog vertikalnog optereenja, to jest suma kritinih sila po
svim stubovima okvirnog nosaa za nesimetrian vid izvijanja,
VSd raunska vrednost ukupnog vertikalnog optereenja koje deluje na posmatrani okvirni nosa, odnosno suma vertikalnog optereenja pomnoena sa koeficijentom sigurnosti.
Kod okvirnih nosaa u visokogradnji kod kojih su u svakom nivou grede vezane sa
svim stubovima, opti kriterijum (4.412) moe da se pojednostavi. Naime, da bi se okvirni
nosa smatrao bono nepomerljivim, horizontalna pomeranja u nivou svakog sprata, sraunata po teoriji prvog reda, usled raunskih optereenja, kako horizontalnih tako i vertikalnih, treba da zadovolje sledei kriterijum:
V
0,1
h H
(4.413)
gde su:
h visina sprata,
relativno horizontalno pomeranje vrha sprata sraunato po teoriji prvog reda,
V suma vertikalnih reakcija u podnoju posmatranog sprata (slika 4.225),
H suma horizontalnih reakcija u podnoju posmatranog sprata (slika 4.225).
Kao to je pomenuto, bona pomeranja okvirnih nosaa mogu da se spree ili redukuju
pomou sistema za ukruenje u vidu spregova, betonskih platana ili drugih bono nepomerljivih okvirnih nosaa. Ako je odgovor sistema za ukruenje na horizontalna pomera-
677
b u /5
(4.414)
gde su:
horizontalno pomeranje okvirnog nosaa sa sistemom za ukruenje (slika 4.226a),
b
Imajui u vidu dva razliita kriterijuma na osnovu kojih se vri podela okirnih nosaa,
oni se mogu svrstati u etiri grupe (tabela 4.43):
1. ukrueni bono nepomerljivi,
2. ukrueni bono pomerljivi,
3. neukrueni bono nepomerljivi i
4. neukrueni bono pomerljivi.
Tabela 4.43 - Podela okvirnih nosaa
Ukrueni okvirni nosai
Bono
pomerljivi
okvirni nosai
Bono
nepomerljivi
okvirni nosai
Metalne konstrukcije
678
679
sti u procesu proizvodnje i montae elinih konstrukcija, a moraju se kretati u okviru propisanih tolerancija za izvoenje i montau.
Imperfekcije mogu biti globalne, koje se odnose na itavu konstrukciju (zakoenje stubova
) i lokalne, koje se tiu pojedinanih elemenata - tapova (zakrivljenost tapova e0). Zakoenje
stubova, to jest njihovo odstupanje od vertikalnog poloaja, nepovoljno utie na globalnu stabilnost okvirnih nosaa, jer prouzrokuje poveanje uticaja drugog reda kod bono pomerljivih
okvirnih nosaa. Uticaj ove poetne geometrijske imperfekcije moe da se obuhvati preko
ekvivalentnih horizontalnih sila (F), koje prouzrokuju poetno zakoenje (nagib) stuba koje odgovara njegovoj imperfekciji (slika 4.229). Na ovaj nain primenom statikog modela sa idealnom geometrijom dobijaju se rezultati koji odgovaraju realnom okvirnom nosau.
Zakrivljenost tapova je takoe nepovoljna, ali sa stanovita lokalne stabilnosti centrino i ekscentrino pritisnutih elemenata. Meutim, kako se pri proraunu stabilnosti ovakvih elemenata prema JUS U.E7.081, odnosno JUS U.E7.096 uzima u obzir poetna geometrijska imperfekcija sa strelom e = ! / 500 , ona moe da se zanemari pri odreivanju
statikih uticaja u itavom sistemu, odnosno pri globalnoj analizi nosaa.
Na vrednost i preraspodelu statikih uticaja kod okvirnih nosaa utiu i krutosti veza izmeu greda i stubova. Klasian postupak prorauna okvirnih nosaa zasniva se na pretpostavci o zglobnim ili krutim vezama. Meutim, realno ponaanje veza u elinim konstrukcijama opovrgava pretpostavku o idealnim vezama. Pokazano je da veina krutih veza ne poseduje beskonanu krutost, te da usled optereenja, odnosno savijanja veza dolazi do izvesne
680
Metalne konstrukcije
relativne rotacije na mestu veze. Osim toga, ni zglobne veze se ne ponaaju idealno, ve i
one poseduju izvesnu rotacionu krutost. Veze koje po svom ponaanju predstavljaju prelaz
izmeu zglobnih i krutih nazivaju se polukrute veze. Njihovo ponaanje definisano je krivom
koja prikazuje zavisnost izmeu momenta savijanja na mestu veze (M) i relativne rotacije
veze ( ). Ova kriva esto se u literaturi naziva i M karakteristika (slika 4.230).
Idealno krute veze su u M prostoru predstavljene vertikalnom pravom koja prolazi kroz koordinatni poetak, jer po definiciji, kod ovakvih veza nema relativnog obrtanja
veze bez obzira na nivo naprezanja. Meutim, krutim se mogu smatrati i one veze kod kojih je relativno obrtanje veze malo, pa ne prouzrokuje bitnu promenu statikih uticaja. Pomou M krive mogu da se odrede tri kljune karakteristike jedne veze:
rotaciona krutost,
moment nosivosti i
rotacioni kapacitet.
Rotaciona krutost veze (Sj) definisana je nagibom M krive (Sj = tg) i predstavlja
osnovni parametar za numeriku analizu okvirnih nosaa sa polukrutim vezama. Ona moe
da se odredi pomou poluempirijskih izraza izvedenih za pojedine karakteristine tipove veza, na osnovu preporuka sadranih u savremenim propisima (npr. Evrokod 3) ili pak iz banke podataka formirane na osnovu velikog broja eksperimentalnih ispitivanja. Kao ilustracija
uticaja krutosti veza na preraspodelu momenata savijanja moe da poslui primer dvospratnog okvirnog nosaa optereenog jednako podeljenim vertikalnim optereenjem (slika
4.231). Veze greda sa stubovima ostvarene su pomou eone ploe sa prepustom i zavrtnjeva, a krutost veze je odreena na osnovu preporuka datih u aneksu J Evrokoda 3.
Iako se veza sa preputenom ploom tradicionalno smatra krutom, ona ipak omoguava
izvesno relativno obrtanje, pa se u konkretnom primeru (slika 4.231) pri proraunu okvirnog nosaa, uzimajui u obzir uticaj polukrutih veza dobijaju momenti savijanja koji se u
odnosu na proraun okvirnog nosaa sa idealno krutim vezama razlikuju za 11-17%.
Izbor globalne analize zavisi od niza faktora kao to su: bona pomerljivost okvirnog
nosaa, veliine raspona, deformacijski uslovi, nivo globalne analize (izrada projektne dokumentacije ili nauno istraivaki rad) itd.
681
Slika 4.231 - Dijagrami momenata savijanja okvirnog nosaa sa: a) polukrutim vezama;
b) idealno krutim vezama
Metalne konstrukcije
682
Sem u ekstremnom sluaju, kada je greda beskonano kruta, stubovi okvirnih nosaa
su izloeni istovremenom dejstu aksijalne sile pritiska i momenta savijanja, pa ih treba dimenzionisati u skladu sa standardom za proraun ekscentrino pritisnutih elemenata (JUS.
U.E7.096). Duina izvijanja stubova odreuje se primenom prorauna duine izvijanja,
kojim se uzima u obzir krutost grede, a koji je prikazan u okviru standarda JUS
U.E7.111/1986 - "Stabilnost okvirnih nosaa".
Kod greda okvirnih nosaa savijanje predstavlja dominantan vid naprezanja dok su aksijalne sile po pravilu slabog intenziteta, pa se moe zanemariti njihov uticaj na stabilnost.
683
Prema tome grede okvirnih nosaa se dimenzioniu shodno pravilima za elemente optereene na savijanje. Problem bone stabilnosti se uglavnom reava primenom konstruktivnih
mera za obezbeenje bonog pridravanja, jer se u suprotnom dobijaju neracionalni nosai, posebno kod okvirnih nosaa veih raspona.
(4.415)
gde su:
! i duina izvijanja stuba,
Metalne konstrukcije
684
A =
K S + K S , A + KG , A
B =
KS + KS ,B
K S + K S , B + KG , B
(4.416)
(4.417)
gde su:
KS
KS, A
krutost donjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u voru A (KS,A=IS,A / hS,A),
KS,B
krutost gornjeg stuba, koji je sa stubom A-B vezan u voru B (KS,A=IS,A / hS,A),
KG , A
KG , B
KG , A = L I GL, A / ! GL + D I GD , A / ! GD
(4.418)
KG ,B = L I GL,B / ! GL + D I GD ,B / ! GD
(4.419)
(4.420)
685
= 1 2 0
(4.421)
gde su:
koeficijent kojim se obuhvata nain prikljuivanja stubova u posmatranom spratu,
1
2
0
0 =
(4.422)
Metalne konstrukcije
686
nepomerljivih okvirnih nosaa je u parametru , koji u ovom sluaju ima sledee vrednosti: = 1 / 2 kada je kraj grede suprotan posmatranom voru stuba zglobno oslonjen, odnosno = 2 / 3 kada je suprotan kraj ukljeten.
Slika 4.234 - Nomogram za odreivanje osnovnog koeficijenta duine izvijanja kod bono
pomerljivih okvirnih nosaa
1 = 1 + mk ,
(4.423)
gde je:
n k
mk =
Ni
i =1
k
N j
(4.424)
j =1
687
2 =
N i hi2
IS
i =1 k
2
N S hS
Ii
(4.425)
i =1
Prethodni izraz (4.421) moe da se pojednostavi kad je visina svih stubova u okviru
posmatranog sprata ista. Tada je:
k
2 =
Ni
I S i =1
NS k
Ii
(4.426)
i =1
Kada su svi stubovi u posmatranom spratu iste duine, optereeni istim aksijalnim silama i
imaju istu krutost na savijanje u ravni nosaa, parametri 1 i 2 su jednaki jedinici (1=2=1),
pa je koeficijent duine izvijanja jednak osnovnom koeficijentu duine izvijanja 0.
Treba napomenuti da ovaj standard, takoe sadri i preporuke za odreivanje globalnih
imperfekcija i ekvivalentnih horizontalnih sila kojima se ove imperfekcije uvode u proraun, odnosno globalnu analizu okvirnih nosaa.
Na primeru dvospratnog okvirnog nosaa, prikazanog na slici 4.235 objanjen je postupak prorauna koeficijenata raspodele ( A i B ) i koeficijenta duine izvijanja ( ) za
stubove okvirnih nosaa sa pomerljivim vorovima. Kako su u posmatranom primeru svi
stubovi okvirnog nosaa istog poprenog preseka ( I S = const. ) i visine, a optereeni su
istom aksijalnom silom (N), parametri 1 i 2 su jednaki jedinici, pa je = 0 . Radi jednostavnijeg prorauna, krutost greda izraena je u funkciji krutosti stubova, pa je:
I
1,75 I S
= 0,9333 S = 0,933 K S ; K GL , A = 0 ,
za donju gredu: KGD , A = 2 / 3
hS
1,25 hS
I
1,5 I S
= 0,8 S = 0,8 K S ; K GL , B = 0 .
za gornju gredu: K GD , B = 2 / 3
hS
1,25 hS
Metalne konstrukcije
688
B =
KS + 0
KS
=
= 0,556
K S + 0 + 0 + K GD , B K S + 0,8 K S
za stub 2:
A = 0 (ukljetenje)
(4.427)
689
t f debljina noice i
r poluprenik zaobljenja.
Takoe je, na osnovu eksperimenata, utvreno da se dalja propagacija napona sa duine krutog oslanjanja ss kroz rebra nosaa vri u nagibu 1:2,5 (slika 4.236c,d). Prema tome, sadejstvujua duina rebra u merodavnom preseku, odnosno na mestu zavretka zaobljenja moe da se odredi na sledei nain:
na mestu ukrtanja kod kontinualno poloenih nosaa:
- za gornji nosa (slika 4.236c):
! eff ,o = ss ,u + 5 co
(4.428)
(4.429)
(4.430)
Metalne konstrukcije
690
co i cu
RV
dop
! eff t w
(4.431)
Slika 4.237 - Razliite mogunosti ostvarivanja veza izmeu nosaa pri direktnom oslanjanju
nosaa na podvlake
691
naca prostih greda, takoe treba teiti da se sile unose centrino, to se, sem centrir ploama
(slika 4.238e), moe postii i primenom podmetaa od tvrde gume (slika 4.238f).
Kod oslonaca sa centrir ploom, linijski napon pritiska ( ), koji se javlja na kontaktu
noice sa centrir ploom, treba da se odredi na osnovu Hercovih (Heinrich Hertz) izraza za
kontakt valjka (gornja povrina centrir ploe je zaobljena) i ploe (videti 5.6.1.1).
U sluaju kada se nosai oslanjaju na betonske elemente (grede ili stubove), izmeu
donje noice nosaa i betonske konstrukcije treba predvideti sloj maltera (eksmal) debljine
od 20-30 mm, kojim se obezbeuje ravnomerna raspodela napona (slika 4.239).
Metalne konstrukcije
692
Pored kontrole napona u rebru nosaa, u ovom sluaju teba proveriti i napon pritiska u
betonu. Preporuuje se duina krutog oslonca:
s s h / 3 + 100 [mm]
(4.432)
gde je h visina nosaa u milimetrima (slika 4.239). Kontrola napona u betonu sprovodi se
na sledei nain:
RV
bet ,d
a b
(4.433)
gde su
a
duina krutog oslonca,
b
irina noice,
RV
vertikalna reakcija i
5.6.2 Leita
U sluaju oslonakih reakcija velikog intenziteta, ne moe se primeniti direktno oslanjanje nosaa, ve se moraju postaviti leita, koja svojom konstrukcijom omoguavaju
pravilno prenoenje oslonakih reakcija, kao i pomeranja i obrtanja oslonakog preseka u
skladu sa projektnim zahtevima. Leita se, uglavnom, primenjuju u mostogradnji, ali i u
zgradarstvu, u sluaju reakcija velikog intenziteta.
Prema mogunostima pomeranja, leita se mogu podeliti na:
nepokretna, koja u potpunosti spreavaju horizontlna pomeranja, pa osim vertikalnih prenose i horizontalne reakcije u svim pravcima (ovo se najee odnosi na dva
ortogonalna pravca, poduni i popreni),
pokretna u jednom pravcu, koja prenose vertikalne reakcije i horizontalne reakcije
upravno na pravac pomeranja (najee se pravac pomeranja poklapa sa podunom
osom nosaa) i
pokretna u svim pravcima, koja prenose samo vertikalne reakcije i omoguavaju nesmetano pomeranje u svim pravcima.
Pokretna leita, bez obzira da li su pokretna u jednom ili svim pravcima, s obzirom na
nain funkcionisanja mogu da se podele na:
kotrljajua leita, kod kojih je pomeranje omogueno kotrljanjem elinih valjaka i
klizna leita, kod kojih se pomeranje ostvaruje klizanjem preko materijala sa izuzetno malim koeficijentom trenja (npr. teflon).
Osim pomeranja (dilatiranja) oslonakih preseka, veoma je vano da se omogui i njihovo obrtanje, kako bi se nosa ponaao u skladu sa predvienim statikim sistemom. Sa
stanovita obrtanja oslonakog preseka razlikuju se:
linijsko prekretno leite, koje omuguava obrtanje oslonakog preseka u jednoj
ravni (obrtanje oko linije) i
takasto prekretno leite, koje omoguava obrtanje u svim pravcima (obrtanje oko
take).
693
Na razvoj leita su, sa jedne strane, uticali sve brojniji konstrukterski zahtevi, a sa druge, razvoj i primena novih materijala. Osim osnovnih, konstrukterskih zahteva, kao to su
prijem velikih oslonakih reakcija i omoguavanje pomeranja i obrtanja, pri konstruisanju
leita treba voditi rauna i o drugim, ne manje bitnim parametrima, od kojih su najvaniji:
trajnost, pouzdanost i trokovi izrade i odravanja. Do sredine ovog veka koriena su iskljuivo elina leita, a od ezdesetih godina poinje ira primena leita na bazi prirodne i vetake gume i fluorkarbonskih polimera.
Slika 4.240 - Nepokretna linijski prekretna leita: a) za male reakcije; b) za velike reakcije
Leite se sastoji od gornje prekretne leine ploe i donje, fiksne leine ploe. Veza
gornje leine ploe sa elinim nosaem i prijem horizontalnih sila ostvaruje se preko e-
694
Metalne konstrukcije
linog cilindra (C) koji se polae u otvor na donjoj noici nosaa. Zavrtnjevi samo privruju gornju leinu plou i ne uestvuju u prenosu horizontalnih reakcija. Horizontalna
reakcija u pravcu nosaa prenosi se sa gornje na donju leinu plou preko ispusta (A) koji
su sastavni deo gornje, prekretne ploe. Bono pomeranje spreeno je pomou graninika
(B), koji prihvataju poprene horizontalne sile. Prenoenje horizontalnih reakcija sa donje
leine ploe na beton ostvaruje se trenjem, ili, u sluaju veih sila, epovima ili ispustima
sa donje strane leine ploe. Vertikalna sila pritiska prenosi se kontaktom izmeu gornje
leine ploe i zaobljenog (radijus R) isturenog dela donje leine ploe. Prenoenje vertikalnih reakcija kontaktom izmeu gornje i donje leine ploe, odnosno izmeu donje leine ploe i betonske podkonstrukcije, mogue je u sluaju pozitivnih vertikalnih reakcija
- reakcija pritiska. Ako se pri bilo kojoj kombinaciji optereenja javlja negativna, zateua
reakcija, potrebno je da se predvide posebni, dodatni elementi za njeno ankerisanje.
Kada su vertikalne reakcije velikog intenziteta, zbog velikog pritiska po betonu, javlja se
potreba za veom povrinom donje oslonake ploe, pa se primenjuju nepokretna leita sa
rebrastom stolicom (slika 4.240b). Dimenzije donje leine ploe, pa i itavog leita u najveoj meri zavise od kvaliteta podloge (betona) na koju se ono postavlja. I dok je konstrukcija gornje leine ploe gotovo identina kao u prethodnom sluaju, donja ploa se bitno razlikuje. Da bi se angaovala itava povrina donje leine ploe poveava se visina stolice, a
sama ploa se ojaava rebrima (ukruenjima), koja poveavaju njenu otpornost na savijanje.
Donja leina ploa sa stolicom i rebrima izvodi se uglavnom livenjem. Zbog tehnologije livenja najmanja debljina svakog pojedinanog dela mora da bude 30 mm.
Nepokretna takasto prekretna leita (slika 4.241) omoguavaju svestrano obrtanje
oslonca. Takasto oslanjanje omoguava se posebnom obradom kontaktnih povrina gornje i donje leine ploe. Umesto valjkasto obraene povrine, koja se primenjuje kod linijski prekretnih leita, kontaktne povrine kod takasto prekretnih leita se izvode kao
sferne povrine. Poluprenik zaobljenja gornje ploe, po pravilu je vei od poluprenika
donje kalote ( R2 > R1 ), jer se na taj nain postie poveanje nosivosti takastog leita (videti Hercove izraze 5.6.1.2).
Slika 4.241 - Nepokretna takasto prekretna leita: a) u livenoj izradi; b) u zavarenoj izradi
Pokretna elina leita se najee izvode kao: leita sa valjcima i pendel leita. Leita
sa valjcima su linijski prekretna, dok pendel leita mogu da budu i linijski i takasto prekretna.
elina leita sa valjcima spadaju u grupu pokretnih leita kod kojih se pomeranje
ostvaruje kotrljanjem valjaka i izrauju se u vie varijantni: sa jednim valjkom, sa dva valjka
695
Slika 4.242 - Pokretna elina leita sa: a) jednim valjkom; b) dva valjka; c) etiri valjka;
d) sa etiri zaseena valjka
Kod izuzetno velikih reakcija koriste se leita sa etiri i vie valjaka. Radi ravnomernijeg prenoenja optereenja, kod leita sa etiri valjka ugrauje se balanser u vidu jo
jedne sedlaste ploe (slika 4.242c). Radi utede u materijalu i prostoru, kod izuzetno velikih reakcija, koje zahtevaju valjke velikih prenika, primenjuju se leita sa zaseenim
valjcima (slika 4.242d).
Leita sa valjcima prikazana na slici 4.242 su pokretna u jednom pravcu. Da bi se
ostvarilo svestrano pomeranje potrebno je postaviti dva pokretna leita jedno iznad drugog, okrenuta za 90 u odnosu na pravac pomeranja (slika 4.243).
Metalne konstrukcije
696
Kod mostovskih nosaa srednjih raspona primenjuju se pendel leita (klatna). Ova leita zahtevaju veu visinu, da bi se ostvarilo eljeno pomeranje, jer se kod njih pomeranje
konstrukcije na mestu leita ostvaruje okretanjem leita oko fiksne take ili ose. Pendel
leita mogu da budu pomerljiva u jednom pravcu i linijski prekretna (slika 4.244a), ili
svestrano pomerljiva i takasto prekretna (slika 4.244b).
Slika 4.244 - elina pokretna pendel leita: a) pomerljiva u jednom pravcu - linijski
prekretna; b) dvostrano pomerljiva - takasto prekretna
697
Naponi u leinim ploama koji nastaju njihovim savijanjem usled reaktivnog optereenja mogu da se odrede prema pravilima za elemente optereene na savijanje. Jedina specifinost prorauna elinih leita je u odreivanju kontaktnog pritiska izmeu delova leita. Proraun napona na kontaktu izmeu delova elinih leita sprovodi se pomou
Hercovih obrazaca. Osnovna pretpostavka za primenu Hercovih obrazaca je da su kontaktne (dodirne) povrine male u odnosu na radijus zakrivljenosti povri. Naime u neoptereenom stanju kontakt izmeu ploe i kugle (sfere) je taka, a izmeu ploe i valjka (krunog
cilindra) linija. Meutim, pri nanoenju optereenja dolazi do deformacija, pa taka prelazi
u krug, a linija u pravougaonu traku. Kontaktni napon deluje upravno na dodirnu povrinu
i menja se, po eliptinom zakonu, od nule po obimu kruga, odnosno du ivica trake, do
maksimalne vrednosti u centru kruga ili du srednje linije pravougaone trake. Hercov proraunski model za opti sluaj, odnosno kontakt dve sferne povrine radijusa R1 i R2
( R2 > R1 ), prikazan je na slici 4.245.
Teorija, zasnovana na prikazanom modelu, na osnovu koje je Herc izveo obrasce kojima se uspostavlja odnos izmeu napona, deformacija i spoljanjeg optereenja je veoma
kompleksna, pa nee biti izlagana. Uprkos tome, obrasci su prilino jednostavni i pokrivaju gotovo sve sluajeve koji se javljaju u praksi.
Pri dodiru dve sferne povrine prenik kontaktnog kruga ( d" ) i maksimalan napon
pritiska u taki ( " ) mogu da se odrede na osnovu sledeih Hercovih izraza:
P
1
d" = 2,219 3
E 1 / R1 1 / R2
(4.434)
" =
0,388 3
1
1
.
P E
R1 R2
2
(4.435)
Metalne konstrukcije
698
gde je P sila na kontaktu, a E modul elastinosti. U konkretnom sluaju, pri proraunu leita, kontaktna sila jednaka je maksimalnoj vertikalnoj reakciji oslonca ( P = max RV ). Ako
je jedna od povrina ravna, odnosno za kontakt kugle i ploe ( R2 ), prethodni izrazi
imaju sledei oblik:
P R1
,
d" = 2,219 3
E
(4.436)
2
" =
0,388 3
E
P .
R1
(4.437)
U sluaju dodira dva kruna cilindra (valjka), Hercovi obrasci imaju sledei oblik:
d = 3,045
P
1
! E 1 / R1 1 / R2
(4.438)
= 0,418
PE 1
1
,
! R1 R2
(4.439)
gde je ! duina valjka, a d i su irina trake i maksimalan linijski napon pritiska. Kada
je jedna od povri ravna ( R2 ), to jest, pri kontaktu valjka i ploe, to je i najei sluaj kod klasinih elinih leita, ali i kod leita sa centrir ploom, prethodni izrazi mogu
da se napiu u sledeem obliku:
d = 3,045
P R1
!E
(4.440)
= 0,418
PE
.
! R1
(4.441)
Naponi pritiska ( " i ) dobijeni Hercovim obrazcima daleko su iznad granice razvlaenja, ali su oni skopani sa tvrdoom materijala. Jo daleke 1924. godine Francuz Dima
(Dumas) je postavio vezu izmeu doputenog linijskog napona i tvrdoe elika po Brinelu
(HB). Prema tome, vrednosti doputenih napona za dodir po liniji ili u taki su znatno vee
od onih na granici razvlaenja materijala. U okviru standarda JUS U.E7.131/1980 "Leita
i zglobovi noseih elinih konstrukcija", dati su doputeni naponi za dodir u taki ili po
liniji (tabela 4.44).
Osnovni nedostaci elinih leita su velika visina i teina, zatim skupa izrada i odravanje, pogotovu ako se ima u vidu da su ovakva leita, zbog izuzetno velikih naprezanja,
podlona dejstvu naponske korozije.
699
Vrsta elika
Sluaj optereenja
po liniji ( dop )
0371
0363
0471
0473
I
II
I
II
I
II
I
II
720
815
1080
1185
800
900
900
1000
815
910
1185
1390
900
1000
1000
1100
0500
1430
700
Metalne konstrukcije
701
Skica
NAL-p-1
(ankerovan)
NAL-p-2
(ankerovan)
- pokretno u svim
pravcima,
- ankerovano za
konstrukciju,
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
NAL-p-3
(ankerovan)
NAL-a
- pokretno u jednom
pravcu (podunom ili
poprenom),
- ankerovano za
konstrukciju,
NAL-b
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
NAL-f
- nepokretno,
- ankerovano za
konstrukciju,
- primena: mostovi,
zgrade i industrijski
objekti
Metalne konstrukcije
702
leita). Osnovna ideja pri konstruisanju ovakvih leita bila je da se umesto armiranja
neoprena, za spreavanje bonih deformacija koristi elini prsten, koji je sastavni deo posude (lonca) u koju se postavlja elastomer. Elastomer je praktino nestiljiv, a oblik menja
u skladu sa obrtanjem oslonakog preseka. Ovakva leita mogu da budu nepokretna, pokretna u jednom ili u svim pravcima. Konstrukcija jednog karakteristinog nepokretnog leita u loncu prikazana je na slici 4.247.
F - nastavci za privrivanje
G - zavrtnjevi za spajanje leita pri transportu
H - stiljiva zaptivna traka
J - montani zavrtnjevi za nametanje leita
703
Treba istai de je kod leita u loncu elastomer zatien od negativnih uticaja spoljanje sredine, pre svega se misli na ultravioletne zrake i ozon, pa im je vek trajanja znatno
dui. U okviru tabele 4.46 date su performanse jednog nepokretnog neotopf leita (tip N).
Tabela 4.46 - Karakteristike nepokretnog neotopf leita tipa N
Tip
leita
Nosivost
kN
Teina
kg
A
cm
C
cm
E
cm
BH
cm
N 100
N 150
N 200
N 250
N 300
N 350
N 400
N 450
N 500
N 550
N 600
N 650
N 700
N 750
N 800
N 850
N 900
N 950
N 1000
N 1100
N 1200
N 1300
N 1400
N 1500
N 1600
N 1700
N 1800
N 1900
1000
1500
2000
2500
3000
3500
4000
4500
5000
5500
6000
6500
7000
7500
8000
8500
9000
9500
10000
11000
12000
13000
14000
15000
16000
17000
18000
19000
40
60
70
90
110
120
150
180
200
220
230
270
290
330
360
380
400
470
490
540
590
640
800
850
900
950
1010
1090
32
37
42
46
50
53
57
60
64
66
68
72
74
77
79
81
83
86
88
91
95
99
103
106
109
112
115
119
29
34
39
43
47
50
54
57
61
63
65
69
71
74
76
78
80
83
85
88
92
96
100
103
106
109
112
116
34
39
44
48
52
55
59
62
66
68
70
74
76
79
81
83
85
88
90
93
97
101
105
108
111
114
117
121
7
7
8
8
8
9
9
10
10
10
10
12
12
12
12
12
13
14
14
14
14
15
15
16
16
17
17
18
Elastomer
D %cm&
h %cm&
23
28
32
36
39
42
45
48
51
53
55
58
60
62
64
66
68
70
72
75
78
82
85
88
90
93
96
99
1,6
1,9
2,2
2,4
2,6
2,8
3,0
3,2
3,4
3,5
3,7
3,9
4,0
4,2
4,3
4,4
4,6
4,7
4,8
5,0
5,2
5,5
5,7
5,9
6,0
6,2
6,4
6,6
Metalne konstrukcije
704
Tip
leita
Nosivost
kN
Teina
kg
A
cm
C
cm
E
cm
BH
cm
N 2000
N 2200
N 2400
N 2600
N 2800
N 3000
N 3500
N 4000
N 4500
N 5000
20000
22000
24000
26000
28000
30000
35000
40000
45000
50000
1190
1390
1540
1700
1890
2150
2520
3320
3780
4200
121
127
133
137
143
148
159
170
180
189
118
124
130
134
140
145
156
167
177
186
123
129
135
139
145
150
161
172
182
191
18
18
19
19
21
21
22
22
23
24
Elastomer
D %cm&
h %cm&
101
106
111
115
120
124
134
143
152
160
6,8
7,1
7,4
7,7
8,0
8,3
9,0
9,6
10,2
10,7
Leita na bazi elastomera imaju niz prednosi u odnosu na klasina elina leita, a
najvanije od njih su: relativno jednostavna i jeftina izrada, niski trokovi ugradnje i odravanja, mala visina leita i mogunost dilatiranja u svim pravcima. Osim toga, leita na
bazi elastomera pruaju mogunosti za primenu novih konstrukterskih reenja.
5
KONSTRUKCIJE OD
ALUMINIJUMSKIH LEGURA
1 UVOD
Aluminijum je otkriven jo sredinom XIX veka, ali razvoj aluminijumske industrije poinje praktino tek poetkom ovog veka. Proizvodnja i primena aluminijuma u poetku je
bila veoma spora, a tek otkriem postupaka poboljanja njegovih karakteristika legiranjem
drugim elementima, omoguena je njegova iroka primena u raznim oblastima privrede.
Danas aluminijum predstavlja vaan industrijski metal, bez koga se moderna tehnika ne
moe zamisliti.
Brzom razvoju proizvodnje i primene aluminijuma, pored odlika koje on ima kao materijal, nesumnjivo je doprinela i injenica da je u zemljinoj kori ovaj element zastupljen sa
ak 8%. Sa druge strane, za njegovu proizvodnju potrebna je velika koliina energije, to
postupak za dobijanje aluminijuma i proizvoda od ovog materijala ini znatno skupljim u
odnosu na elik. Meutim, povoljna osobina vezana za ovaj materijal, koja je od velikog
znaaja za ouvanje konkurentne pozicije u industriji metala, je i mogunost njegovog recikliranja. Za preradu aluminijumskog otpada, odnosno proizvodnju sekundarnog aluminijuma, potrebno je svega 5% energije potrebne za njegovo primarno dobijanje.
Aluminijumske legure su, kao materijal male teine i visoke vrstoe, svoju pravu afirmaciju doivele u avionskoj industriji nakon pronalaska prve kaljive aluminijumske legure
- duraluminijuma 1906. godine. Tako je i Cepelin (Zeppelin) izgradio skelet svoje letilice
iskljuivo od aluminijumskih legura. Od tada je razvoj aluminijumske industrije tesno povezan sa razvojem avionske industrije.
Veliku primenu aluminijum, odnosno legure aluminijuma, nalaze i u brodogradnji i industriji vozila za drumski i elezniki saobraaj.
Prva primena aluminijuma u graevinarstvu vezana je za 1897. godinu kada je aluminijumskim ploama pokrivena kupola crkve Sv. Jakova u Rimu, koja je do danas neoteena
zubom vremena. Ipak, bilo je potrebno da proe dosta vremena do poetka masovnije primene ovog materijala u oblasti graevinskih konstrukcija i to najveim delom za izradu
metalne stolarije, profilisanih limova i drugih metalnih delova opreme.
Metalne konstrukcije
u alkalnoj sredini i visokom sadraju aluminijuma (20-30% mase), boksit je ostao iskljuiva sirovina od ekonomskog i tehnikog znaaja za proizvodnju aluminijuma.
Proces proizvodnje primarnog aluminijuma moe se podeliti na dve tehnoloki odvojene celine. Prva je Bajerov postupak za dobijanje glinice iz rude boksita, a druga je dobijanje primarnog aluminijuma redukcijom glinice. Pojednostavljena ema ovog procesa prikazana je na slici 5.1.
Osim primarnog aluminijuma veliki znaaj ima i tzv. sekundarni aluminijum dobijen
recikliranjem otpadnog aluminijumskog materijala, sa ueem od oko 25% u ukupnoj
svetskoj potronji. Nesumnjivo najvaniji uzrok ovakvog stanja je ekonomska opravdanost
primene sekundarnog aluminijuma, s obzirom na injenicu da je za recikliranje aluminijuma potrebno dvadeset puta manje energije nego za njegovo izdvajanje iz rude boksita.
Metalurki aluminijum tj. aluminijum dobijen elektrolizom nije potpuno ist. Prema
hemijskom sastavu pod istim aluminijumom podrazumeva se aluminijum sa 99-99,9% istoe. Ovakav aluminijum nema osobine koje se zahtevaju za mnoge primene, a s obzirom
na veoma skromna mehanika svojstva, nije pogodan za nosee konstrukcije. Zbog toga
se, kao i kod drugih metala, i kod aluminijuma pribegava njegovom legiranju drugim hemijskim elementima.
Poznavanje osnovnih pojmova vezanih za tehnoloki proces proizvodnje i metalurke
osobine veoma je vano prilikom projektovanja konstrukcija od Al-legura. Prilikom anali-
Metalne konstrukcije
ze upotrebnih osobina Al-legura treba voditi rauna o generalnim osobinama koje podrazumevaju pojedini legirajui elementi:
Bakar (Cu) znatno poveava vrstou, ak i do vrednosti koje odgovaraju mekim konstrukcionim elicima, kao i sposobnost plastine obrade. Sa druge strane smanjuje korozionu otpornost, duktilnost i zavarljivost, pa se zbog toga Al-legure sa bakrom kao dominirajuim legirajuim elementom ne primenjuju za nosee konstrukcije.
Mangan (Mn) znatno poveava vrstou, uz neznatno smanjenje duktilnosti. Koroziona
otpornost Al-legura sa manganom kao preovlaujuim legirajuim elementom je dobra, ali
su ove legure neprikladne za termiku obradu i zavarivanje. Zato se uglavnom primenjuju
za proizvodnju panela i profilisanih limova za oblaganje, a ne nalaze veu primenu kod
noseih konstrukcija.
Silicijum (Si) ima slian uticaj kao mangan. Legure aluminijuma u kojima je on jedini
legirajui element ne primenjuju se za nosee konstrukcije, ali se u kombinaciji sa magnezijumom silicijum moe nai u Al- legurama za ovu primenu.
Magnezijum (Mg), kao jedini ili jedan od legirajuih elemenata, nalazi iroku primenu
u Al-legurama za nosee konstrukcije, s obzirom na viestruki povoljan uticaj koji daje. S
obzirom da sniava taku topljenja aluminijuma sa 660 C na 450 C, primenjuje se za
proizvodnju elektroda za zavarivanje. Legure sa magnezijumom imaju dobru korozionu
otpornost, mogue im je znatno poveati vrstou hladnom obradom, a neke su pogodne i
za termiku obradu. Zavarljivost im je znatno bolja nego kod ostalih legura.
Cink (Zn) se, kao preovlaujui legirajui element, u legurama javlja uvek sa magnezijumom i drastino poveava njihovu vrstou. Ove legure iz tehnolokih razloga uvek sadre i neki procenat bakra, to nije povoljno za upotrebne osobine. Generalno, sa zanemarljivim procentom bakra, ove legure karakteriu osobine povoljne za primenu u noseim
konstrukcijama - vrstoa koja dostie vrednosti karakteristine za jae elike, koroziona
otpornost, duktilnost i, sa izvesnom rezervom, zavarljivost.
Kao esti sporedni elementi koji se nalaze u manjem procentu i nemaju vei uticaj na
upotrebne osobine Al-legura, javljaju se nikl (Ni), kobalt (Co), hrom (Cr), gvoe (Fe) i titanijum (Ti).
eljene osobine mogu se kod pojedinih legura postii ne samo legiranjem, ve i naknadnom termikom obradom.
Serije Al - legura
(SAD i Evropa)
Al
1000
Al-Cu
Al-Cu-Mg
Al-Cu-Si
2000
Al-Mn
3000
Al-Si
4000
Al-Mg
5000
Al-Si-Mg
6000
Al-Zn-Mg
7000
Kao posledica izuzetnih metalurkih mogunosti Al-legura, mogue je postii da proizvod od iste legure, dobijen istim osnovnim proizvodnim procesom, ima bitno razliite upotrebne osobine, u zavisnosti od precizno definisanog postupka izrade proizvoda, tzv. stanja. Informativno, u tabeli 5.2 prikazane su uporedne oznake stanja Al-legura, koje se
uglavnom koriste za nosee konstrukcije, prema JUS C.C0.003 i preporukama ECCS-T2.
Tabela 5.2 - Stanje proizvoda od Al-legura prema JUS-u i preporukama ECCS-T2
JUS C.C0.003
ECCS-T2
10
34
H24
60
T5
T6
42
Uticaj stanja proizvoda na mehanika svojstva ilustrovan je primerom na slici 5.2, gde
je prikazan - dijagram jedne iste legure u dva razliita stanja.
Metalne konstrukcije
Razliiti oblici poluproizvoda od Al-legura pogodnih za primenu u noseim konstrukcijama mogu se dobiti razliitim postupcima plastine obrade, od kojih se neki vre u toplom, a neki u hladnom stanju. U cilju poboljanja mehanikih svojstava oni se izlau nekom od postupaka dalje obrade. U zavisnosti od podobnosti za termiko ovravanje, Allegure se dele na:
termiki neovrstive legure (Al-Mn i Al-Mg), pogodne za obradu u hladnom stanju i
termiki ovrstive legure (Al-Mg-Si i Al-Zn-Mg), pogodne za termiku obradu.
Postupcima hladne obrade poveava se vrstoa, ali se znatno redukuje duktilnost i javljaju zaostali naponi. Zbog nehomogenosti materijala i sklonosti ka krtom lomu ovakvi
postupci nisu najpovoljniji za primenu kod noseih konstrukcija. Postupcima termike obrade mogu se viestruko poboljati mehanika svojstva u odnosu na izvornu leguru. Pod
pojmom termikog ovravanja podrazumevaju se razne kombinacije sledeih postupaka:
arenje (zagrevanje do temperature od 450 do 530 C),
kaljenje (naglo hlaenje vodom ili vazduhom nakon zagrevanja do odreene temperature),
dozrevanje (prirodno ili vetako starenje, prirodno se postie odleavanjem na sobnoj temperaturi, a vetako na temperaturi od oko 120 do 180 C),
obrada u hladnom stanju (pre ili posle starenja).
Kao posledica termikog ovravanja dolazi do promene mehanikih svojstava Al-legura, usled promene u strukturi materijala, odnosno homogenizacije materijala.
Tehnoloki proces presovanja zasniva se na potiskivanju blokova (ingota) od Al-legure, prethodno zagrejanih do temperature presovanja koja zavisi od legure i sloenosti preseka, kroz elinu matricu koja ima prorez eljenog oblika (slika 5.4). Nakon istiskivanja
profil se obino izlae zatezanju radi ispravljanja i see na potrebnu duinu. Izmenom matrica mogu se lako i brzo menjati oblici preseka, to omoguava proizvodnju manjih serija.
Ipak, s obzirom da je za svaki presek vezana i izrada odgovarajue matrice za presovanje,
projektovanje preseka je ekonomski isplativo samo za velike serije.
Veoma velika zavisnost upotrebnih osobina od hemijskog sastava, vrste i stepena obrade, kao i irok asortiman moguih oblika poprenog preseka, uslovili su prilino komplikovan nain obeleavanja proizvoda od Al-legura. Veina nacionalnih i internacionalnih
standarda zahteva minimum 4 do 5 grupa oznaka. Na slici 5.5 dat je ematski prikaz oznaavanja poluproizvoda od Al-legura.
Metalne konstrukcije
a)
b)
Fizika i mehanika
svojstva
f02 (fy) [N/mm2]
fu
fu /
E
[N/mm ]
elik
0361
0561
160
260
360
240
360
280
320
410
360
560
[N/m ]
27000
2
-2
1,04
1,18
78000
1,52
0,46
0,72
70000
210000
26000
81000
10
25
0,000024
0,000012
[N/mm ]
[N/mm ]
!5
[%]
[1/C]
Aluminijumske legure imaju priblino tri puta manju specifinu teinu () od elika,
kao i znatno povoljniji odnos zatezne vrstoe i sopstvene teine (fu / ).
Generalno, Al-legure u pogledu vrstoe predstavljaju iru familiju materijala nego to
je to sluaj kod elika. Razmatranjem prikazanog uporednog dijagrama moe se zakljuiti
da Al-legure pokrivaju oblast srednjih i povienih vrstoa.
Bitna razlika izmeu - dijagrama moe da se uoi i u pogledu granice razvlaenja.
Za razliku od elika, Al-legure nemaju izraenu granicu razvlaenja. Zbog toga se, kao i
10
Metalne konstrukcije
kod drugih slinih materijala, za granicu razvlaenja usvaja konvencionalna vrednost f02,
odnosno vrednost koja odgovara plastinoj dilataciji od 0,2%.
Odnos zatezne vrstoe i konvencionalne granice razvlaenja fu/f02 je, generalno, znatno manji nego kod elika, to predstavlja injenicu koja se ne moe zanemariti pri usvajanju koncepta sigurnosti.
Jo jedna bitna razlika izmeu elika i aluminijuma odraava se u pogledu elastinog ponaanja, odnosno veliine modula elastinosti. Al-legure imaju tri puta manji modul elastinosti u
odnosu na elik, to konstrukcije od ovih materijala ini znatno osetljivijim na pojavu lokalne i
globalne nestabilnosti kao i deformacija, emu se mora posvetiti posebna panja pri konstruisanju i proraunu. Iako predstavljaju donekle ograniavajui faktor, posledice niske vrednosti
modula elastinosti mogu se prevazii pogodnim konstrukcijskim oblikovanjem, kako elemenata poprenog preseka, tako i konstrukcije u celini.
Za optereenje udarima manji modul elastinosti predstavlja prednost, jer je deformacionim radom utroena kinetika energija u elastinom podruju pri istom naprezanju, tri
puta manja nego kod elika. To znai da su konstrukcije od Al-legura u stanju da apsorbuju veliki deformacioni rad i da priguuju oscilacije, zbog ega koeficijenti udara kod prorauna ovih konstrukcija mogu da se smanje.
Aluminijumske legure imaju znatno manja izduenja pri kidanju od elika. Kod kaljenih i vetaki ostarelih Al-legura granino izduenje (!5) iznosi samo 5-15%, a kod legura
ovravanih hladnom obradom jo manje, obino ispod 10%. U poreenju sa elikom to
je oko dva i po puta manje, ali ipak dovoljno da konstrukcije od Al-legura, generalno, nisu
sklone krtom lomu. Ipak, ovu injenicu treba imati u vidu u sluaju dinamiki optereenih
konstrukcija, kada se zahteva vea duktilnost.
Treba napomenuti i da je osetljivost upotrebnih osobina Al-legura na niske temperature
manja u odnosu na elik. Poznato je da se, i u sluaju elika i u sluaju Al-legura, zatezna
vrstoa poveava na niim temperaturama. Meutim, niske temperature kod elika znatno
utiu na smanjenje duktilnosti (izduenja pri lomu), odnosno, konstrukcije od elika su na
niskim temperaturama sklonije krtom lomu. Generalno, kod Al-legura to nije sluaj, ve
na niskim temperaturama dolazi do izvesnog poveanja ove veliine.
Koeficijent termikog irenja (T) priblino je dva puta vei nego kod elika. Ovo
svojstvo Al-legura ukazuje na injenicu da su konstrukcije od Al-legura osetljivije na temperaturne promene, zbog ega je potrebno, kod statiki neodreenih nosaa, obratiti panju
na konstruisanje oslonaca. Meutim, naponi koji nastaju zbog toplotnog irenja po veliini
dostiu svega 2/3 napona koji nastaju kod elinih konstrukcija, jer manji modul elstinosti (E) izaziva povoljno izjednaavajue dejstvo.
Zbog malog broja neutrona u jezgru, aluminijum je nemagnetian i ne proizvodi iskre
pri udaru, to kod elika nije sluaj. Ove osobine su kod nekih objekata veoma znaajne.
Za konstruktersku praksu i svako teorijsko razmatranje nosivosti i stabilnosti noseih
konstrukcija od izuzetne vanosti je uspena idealizacija radnog (-) dijagrama. Zbog ve
istaknutih osobina Al-legura, kao to su neizraenost granice razvlaenja i izrazita razliitost i zavisnost mehanikih svojstava od hemijskog sastava i stanja, u odnosu na elik to
predstavlja znatno sloeniji zadatak. Ipak, reenje u literaturi poznato kao Ramberg-Ozgudov (Ramberg-Osgood) zakon moe se uspeno primeniti za Al-legure, posebno one pogodne za nosee konstrukcije i posebno za oblast radnih napona. Zbog toga je ovo reenje
prihvaeno u mnogim nacionalnim i meunarodnim standardima, a moe se napisati u sledeem obliku:
+ 0,002
E
f 02
; n=
ln 2
ln( f 02 / f 01 )
11
(5.1)
gde je f02 konvencionalna granica razvlaenja, a f01 konvencionalna granica proporcionalnosti. Na slici 5.7 prikazan je Ramberg-Ozgudov model "-# dijagrama.
Praktian problem pri primeni ovakvog modela moe se javiti usled toga to se u uobiajenim tehnikim specifikacijama vrednost konvencionalne granice proporcionalnosti f01
skoro nikad ne navodi, pa bi se ona morala odreivati eksperimentalnim putem. Zbog toga
je u standardima Ramberg-Ozgudov zakon obino dat u pojednostavljenom obliku u odnosu na parametar n, za koji se daju preporuke za sraunavanje na osnovu obino raspoloivih podataka iz tehnikih specifikacija, odnosno bez zavisnosti od konvencionalne granice
proporcionalnosti f01.
U tom smislu, prema preporuci tajnhardta (Stainhardt), parametar n odreuje se na
jednostavan nain, na osnovu konvencionalne granice razvlaenja f02 kao:
n
f 02
10
(5.2)
Ovakvo pojednostavljenje pokazuje najbolje slaganje ba sa Al-legurama koje se najee primenjuju za nosee konstrukcije, kako termiki ovrsle tako i termiki neovrsle, i
dovoljnu tanost za praktine tehnike primene. Za istraivaki rad, meutim, ovakva
aproksimacija ipak pokazuje neprihvatljiva odstupanja od stvarnih vrednosti.
12
Metalne konstrukcije
Pod pojmom korozije metala najee se podrazumeva oksidacija metala ili neeljeno
razaranje koje nastaje pri fiziko-hemijskom delovanju okoline. Podlonost metala koroziji zavisi od njegovog afiniteta prema kiseoniku. Aluminijum je, sa svojom veoma visokom
negativnom vrednou elektrohemijskog potencijla od 1,66 V, veoma reaktivan metal i
ima veliki afinitet prema kiseoniku, pa prema tome i veliku sklonost ka koroziji.
Postojanost aluminijumskih legura se upravo zasniva na ovoj osobini aluminijuma, odnosno, na zatitnom delovanju oksidnog sloja, koji se zbog velikog afiniteta trenutno stvara na
njegovoj povrini u reakciji sa kiseonikom iz vazduha. Za razliku od gvoa i nekih drugih metala, nastali oksidni sloj je veoma gust, kompaktan i neporozan, to onemoguava dalji pristup
agenasa (O2, SO2, itd.) metalu, ime se korozija trenutno zaustavlja. Ova zatitna opna je postojana ne samo prema spoljnim agensima, ve i prema svim naprezanjima, bilo da se ona javljaju
u unutranjosti opne pri njenom formiranju, bilo zbog temperaturnih ili drugih faktora, to takoe nije sluaj kod gvoa, odnosno elika.
Efekat brzog stvaranja zatitnog sloja kod aluminijuma i Al-legura predstavlja efikasnu
prirodnu zatitu, ime se moe objasniti uvreeno miljenje da aluminijum ne korodira, pa
se on moe primenjivati u nekim podrujima ak i bez dodatne povrinske zatite. Ovo
svojstvo zanaajno je i za konstrukcije na koje se nanose zatitne ili dekorativne prevlake,
jer u sluaju njihovog oteenja, korozija sporo napreduje u blagoj formi, to daje vremena
za sanaciju. Meutim, nedovoljna antikoroziona sigurnost aluminijuma javlja se kod konstrukcija u blizini mora ili u zagaenoj industrijskoj oblasti, kao i u kontaktu sa nekim metalima i kiseonikom ili alkalnim jedinjenjima.
Korozija aluminijuma i aluminijumskih legura javlja se kao: jednolika, lokalna ili interkristalna korozija.
Jednolika korozija posledica je dejstva kiselih ili alkalnih jedinjenja usled ega dolazi
do otapanja aluminijumske prevlake i aluminijuma ispod nje. Ona se veoma retko javlja u
graevinskoj praksi, jer se izbegava kontakt konstrukcija od Al-legura sa takvim jedinjenjima.
Lokalna (rupiasta) korozija je elektrohemijske prirode i spada u galvansku ili kontaktnu koroziju. Nastaje kada se estice nekih metala ili legura (bakra, gvoa, mesinga, ...)
utisnu u povrinu aluminijuma, u prisustvu drugih elemenata, na primer vode.
Interkristalna korozija predstavlja najopasniji oblik korozije. Elektrohemijske je prirode i javlja se kod Al-legura heterogene strukture, kao to su Al-Cu-Mg i Al-Zn-Mg-Cu. Na
granicama kristalita osnovnog materijala nalaze se izluene primese legirajuih elemenata,
razliitog elektrohemijskog potencijala u odnosu na osnovne kristale, usled ega dolazi do
korozije. Izluene primese mogu da se pogodnom termikom obradom otope u osnovnom
metalu i tako otkloni sklonost ka ovom vidu korozije.
Ponaanje aluminijuma i Al-legura pri dejstvu korozije zavisi od njihovog hemijskog
sastava, strukturnog sastava, stanja povrina, agresivnosti sredine, kao i primenjenih konstruktivnih reenja, od ega zavisi i potreba za dodatnom zatitom od korozije i vrsta te zatite. Potreba za primenom zatite od korozije moe biti i isto estetske prirode, s obzirom
da aluminijum sa nastankom prirodnog oksidnog sloja gubi metalan sjaj i posivi.
Pitanje kada je potrebna zatita konstrukcija od Al-legura od korozije veoma je kompleksno i da bi se na njega dobio odgovor neophodno je ispitati i prouiti prilike na lokalitetu gde se konstrukcija predvia, kao i eventualna iskustva na postojeim objektima. Ako
za odreeni materijal ne postoje takva iskustva, najbolje je konstrukciju ostaviti nepokrivenu, posmatrati je, pa ako se ukae potreba naknadno je zatititi premazivanjem.
13
14
Metalne konstrukcije
Slika 5.8 - Karakteristini primeri zatite spojeva elik-aluminijum sa: a) elinim zavrtnjem;
b) elinim zakivkom; c) aluminijumskim zakivkom
Nerajui elik, hrom, kobalt i olovo nemaju tetno dejstvo na aluminijum, ukoliko
sredina nije posebno agresivna. Magnezijum i njegove legure su, u odnosu na aluminijum,
elektrohemijski negativni i predstavljaju ugroenu elektrodu. Bakar, bronza i mesing imaju
visok potencijal u odnosu na aluminijum, pa se svaki kontakt sa ovim metalima mora dobro izolovati. Generalno, dodire aluminijuma i njegovih legura sa ostalim metalima uvek
je preporuljivo zatititi.
U kontaktu aluminijuma sa nemetalnim graevinskim materijalima nema opasnosti od
elektrohemijske korozije. Meutim, ovi materijali mogu sadrati sastojke koji hemijski napadaju aluminijum, odnosno, koji usled svoje higroskopnosti (poroznosti) nakon upijanja
vlage ugroavaju dodirnu povrinu aluminijuma. Tako na primer, cement, beton i kreni
malter nagrizaju aluminijum u toku vezivanja, dok su nakon ovravanja neutralni, ukoliko se ponovo ne ovlae. Zbog toga je preporuljivo da se ovakvi spojevi izoluju, na primer, bitumenskim premazom.
Kontakti sa drvetom nisu kritini sa stanovita dejstva korozije, naravno, ukoliko je drvo suvo. S obzirom da je drvo podlono upijanju vlage, dodirne povrine treba zatititi sa
dva bitumenska ili neka druga premaza, to je naroito vano kod kiselog drveta, kakav je
na primer hrast.
Sve u svemu, poznavanje savremenih metoda za izolaciju dodirnih povrina aluminijuma i drugih materijala veoma je znaajno. Nastajanje kontaktne korozije e biti spreeno
ukoliko se onemogui da vlaga ostvari kontakt izmeu dva raznorodna elementa. U kojem
e se obliku izvriti izolacija zavisi od uslova kojima e dodirne povrine biti izloene u
toku perioda eksploatacije konstrukcije. Postoji miljenje da u objektu sa suvom sredinom
ovoj problematici nije potrebno posvetiti panju, meutim, iskustvo pokazuje da praktino
nema sredine u kojoj nema dovoljno vlage za poetak kontaktne korozije.
15
2.3.3 Zavarljivost
Jedna od bitnih razlika izmeu elika i aluminijuma, odnosno Al-legura, ogleda se u
ponaanju osnovnog materijala u odnosu na postupak zavarivanja.
Kao i kod elika spajanje elemenata od Al-legura moe se uspeno izvriti zavarivanjem. Meutim, kao posledica injenice da aluminijum ima vei afinitet prema kiseoniku i
da je taka topljenja oksidne prevlake u odnosu na osnovni materijal vea (2050 C za prevlaku i svega 660 C za osnovni materijal), uz veu specifinu masu prevlake, kod zavarivanja Al-legura se javlja i vea mogunost pojave ukljuaka ljake u materijalu ava. Iz
tog razloga, u sluaju primene obinog elektrolunog zavarivanja potrebno je odstraniti
oksidnu prevlaku sa povrine na mestu spoja. Nepovoljnost primene ovog postupka ogleda
se u tome to su rastvarai koji se za to primenjuju hemijski agresivni, pa dolazi do korozije u spojevima, kao to su ugaoni i preklopni spojevi, koji ponekad ne mogu da se oiste.
Da bi se ovaj problem prevaziao, mogu se primenjivati i nehigroskopni neutralni rastvarai koji nisu agresivni, ali je njihova cena visoka i mogu se primenjivati samo kod legura
koje ne sadre vie od 3% Mg.
Kao posledica, javila se potreba za modifikovanjem postupaka zavarivanja u odnosu na
odgovarajue postupke za elik, od kojih se danas uspeno primenjuju TIG i MIG postupci, iji je ematski prikaz ilustrovan na slici 5.9.
16
Metalne konstrukcije
Kao posledica zavarivanja javljaju se i znatni zaostali naponi koji se, za razliku od zaostalih napona usled tehnolokog procesa izrade, ne mogu zanemariti. Njihova procentualna
vrednost u odnosu na granicu razvlaenja je manja nego kod elika, ali je s obzirom na nepostojanje plastine rezerve (neizraenu granicu razvlaenja), od velike vanosti. Opisani
fenomeni ilustrovani su primerom prikazanim na slici 5.10, za sluaj dve razliite legure
koje se primenjuju za nosee konstrukcije.
Slika 5.10 - Zaostali naponi usled zavarivanja r i promena mehanikih svojstava f02 i f01
u zoni ava kod konstrukcionih Al-legura $MPa%
Nehomogenost mehanikih svojstava koja se javlja u zoni uticaja toplote u okolini zavarenog spoja (slika 5.11), s obzirom na direktan uticaj na nosivost elemenata, mora se
uzeti u obzir kako pri proraunu nosivosti tako i pri proraunu stabilnosti elemenata konstrukcija od Al-legura.
Kao to je objanjeno, neposredno nakon zavarivanja dolazi do drastinog pada nosivosti u zavarenom spoju. Meutim, posle izvesnog vremena moe doi do znatnog poboljanja noseih karakteristika u ZUT-u, kao posledica fenomena "starenja" ava. To je naroito izraeno kod grupe legura Al-Mg-Zn (serija 7000) koje se termiki obrauju. Kod ovih
legura se neposredno nakon zavarivanja vrstoa smanjuje na oko 50%, ali se posle priblino tri meseca vrednosti mehanikih svojstava pribliavaju vrednostima izvorne legure
(slika 5.12).
Ovaj mehanizam u velikoj meri zavisi od kvaliteta ava, debljine osnovnog materijala i
vrste dodatnog materijala i nije u potpunosti razjanjen, pa u praksi treba ovu osobinu koristiti sa opreznou.
17
Slika 5.12 - Uticaj "starenja" ava na mehanika svojstva kod legure AlZn4.5Mg
18
Metalne konstrukcije
bilnost, dodaju uticaju male teine, moe se izvesti zakljuak o prednosti primene u oblasti
konstrukcija u seizmikim podrujima.
Jedna od bitnih prednosti primene Al-legura je i u njihovoj dobroj korozionoj otpornosti. U poreenju sa elikom, koji godinje gubi oko 80 g/m2 svoje povrine, Al-legure su u
velikoj prednosti sa svega 2 do 4 g/m2 gubitka. Kao to je ve istaknuto, pri upotrebi legura bez bakra kod otvorenih, lako pristupanih konstrukcija u normalnim sredinama, dodatna zatita se, po pravilu, moe i izostaviti. Ova osobina sve vie dobija na znaaju i zbog
konstantnog poveanja zagaenosti atmosfere ne samo u industrijski zagaenim podrujima, ve i onim oblastima koje su do nedavno vaile za iste.
Prednosti koje takoe treba istai su i postojanost mehanikih svojstava na niskim temperaturama, nemagnetinost, kao i odsustvo iskrenja pri udaru i obradi.
Ekonomski nepovoljan momenat, kao posledica viestruko vee cene (ak 6 do 7 puta)
po jedinici teine u odnosu na elik, svakako predstavlja glavni nedostatak primene Al-legura za nosee konstrukcije. To, naravno, ne znai da konstrukcija od Al-legura mora biti
isto toliko puta laka od odgovarajue konstrukcije od elika da bi njena primena bila ekonomski opravdana, ve za kompletnu tehno-ekonomsku analizu razliitih reenja treba
uzeti u obzir i sve druge komparativne osobine.
Od nedostataka Al-legura u odnosu na elik mogu se jo naglasiti i mala vrednost modula elstinosti, to se nepovoljno odraava na probleme stabilnosti i deformacija, zatim
vei koeficijent termikog irenja, kao i manja otpornost na habanje.
Imajui u vidu sve navedene prednosti i nedostatke Al-legura, primena noseih graevinskih konstrukcija od Al-legura moe da bude ekonomski opravdana kod konstrukcija
kao to su:
konstrukcije objekata srednjih i velikih raspona kod kojih smanjenje mase konstrukcije igra veliku ulogu,
konstrukcije visokog stepena radionike obrade koje objedinjuju noseu i oblonu
funkciju,
nosee konstrukcije proizvodnih, javnih, stambenih i objekata druge namene u agresivnim sredinama (kao to je na primer primorsko podruje), gde do punog izraaja
dolazi visoka koroziona otpornost aluminijuma,
montano demontane konstrukcije razliite namene, konstrukcije koje se grade u
udaljenim i teko pristupanim predelima, pontonski mostovi, razne vrste pomonih
mostova, skele, odnosno svi objekti kod kojih je od posebnog znaaja mogunost
lakog transporta i njegova cena,
mostovi na sklapanje i drugi tipovi mostova sa mogunou menjanja raspona,
objekti za skladitenje i transport (rezervoari i cevovodi) materija koje agresivno
deluju na elik,
konstrukcije koje se koriste u uslovima niskih temperatura, za koje nije pogodna
primena elika,
postojee konstrukcije kod kojih je zbog planiranog poveanja optereenja predviena zamena starih elemenata, odgovarajuim elementima manje teine.
19
20
Metalne konstrukcije
esto moe da se uje tvrdnja da aluminijum zbog malog modula elastinosti nije povoljan za pritisnute tapove, jer je za obezbeenje stabilnosti potrebno vie materijala. Pomou pravilnog konstruisanja mogue je kod pritisnutih konstrukcijskih elemenata od Allegura postii istu stabilnost kao kod elika, a da pri tome uteda u teini dostigne, po pravilu, oko 50%.
Tabela 5.4 - Uporeenje masa preseka pritisnutih tapova
Materijal
elik
Aluminijum
Dimenzije
preseka
A $cm2%
14,93
23,13
19,78
&
g $kg/m%
59,5
11,7
51,3
6,25
48,7
5,34
$%%
100
53,5
45,3
Ova mogunost ilustrovana je primerom pritisnutog tapa duine 2,0 m, ije su karakteristike prikazane u tabeli 5.4. Uporeenjem sluaja upljeg profila krunog preseka od
elika i od Al-legure, moe se videti da se poveanjem debljine profila, uz zadravanje
istog spoljanjeg prenika, ista nosivost moe postii uz utedu u teini od 46,5%, a poveanjem prenika profila uz utedu od 54,5%.
I u sluaju limova kod kojih se mala vrednost modula elastinosti odraava na smanjenje vrednosti kritine sile izboavanja postoje razliite mogunosti za ekonominu primenu Al-legura, poveanjem debljine lima ili promenom irine pritisnutog polja (postavljanjem guih ukruenja). Upotreba debljih limova ima, pored manjeg rada, i druge prednosti u odnosu na drugi sluaj, kao to su laka montaa i izrada u radionici usled vee krutosti, vea nosivost na lokalna optereenja, vea otpornost na udarce i sl.
Slino razmatranje moe se sprovesti i u sluaju nosaa optereenih na savijanje (tabela 5.5). Da bi se postigla ista krutost EI elinog profila i profila od Al-legura, uz zadravanje iste visine, zbog malog modula elastinosti Al-legura praktino se ne moe ostvariti
znaajna uteda utroka materijala ('10%). Vei efekti u utedi materijala ('50%) dobijaju se poveanjem visine profila od Al-legura.
Sa stanovita dozvoljenih ugiba koji vae za eline konstrukcije, primena limenih nosaa od Al-legura nije povoljna. Ispunjenje zahteva u pogledu ugiba moe se ostvariti nosaima vee visine, sa malim iskorienjem nosivosti rebra, to nepovoljno utie na ekonominost njihove primene. Zbog toga treba teiti izboru takvih statikih sistema kod kojih
je problem elastinih deformacija manje izraen (kontinualni, luni nosai, i sl.).
21
elik
Aluminijum
Dimenzije
preseka
I $cm4%
483
2
1440
6
10,07(106
EI $kNcm %
10,14(10
W $cm3%
69,5
206
137
A $cm %
15,42
39,4
22,6
g $kg/m%
12,1
11,0
6,3
$%%
100
90,9
52,1
10,08(10
1438
6
Pri izboru preseka punih limenih nosaa treba koristiti prednosti presovanih profila, kako zbog uteda u materijalu, tako i u pogledu konstruisanja veza pojaseva sa rebrom. Primenom pojaseva u obliku presovanih profila (slika 5.14) moe se izbei zavarivanje, koje
nepovoljno utie na nosivost nosaa. Zbog stabilnosti nosaa preporuuje se primena jae
pritisnute noice (slika 5.14b), ime se, zbog pomeranja teita preseka ka pritisnutoj noici, postie ekonominije iskorienje materijala i u zategnutoj i u pritisnutoj noici. Za statiko pokrivanje dijagrama momenata savijanja najprikladnije je poveanje debljine noica
kod veih nosaa, a kod manjih nosaa primena dodatnih pojasnih lamela u podruju maksimalnih momenata savijanja.
Kod zavarenih limenih nosaa treba obezbediti da avovi ne lee na mestima maksimalnih naprezanja, s obzirom na nepovoljan uticaj zavarivanja na mehanika svojstva, od-
22
Metalne konstrukcije
Pri projektovanju reetkastih nosaa treba teiti da krai tapovi budu pritisnuti, a dui
zategnuti, odnosno birati takve sisteme kod kojih se minimizira uticaj malog modula elastinosti na nosivost pritisnutih tapova. Nekoliko primera povoljnih reenja ilustrovano je
na slici 5.16.
23
24
Metalne konstrukcije
Glave zakivaka moraju biti oblikovane na poseban nain, s obzirom da zakivanju prethodi stezanje elemenata za spajanje, pa nakon njihovog otputanja dolazi do prenosa odreene sile na glavu zakivka. Nekoliko primera zakivaka za spajanje u noseim konstrukcijama od Al-legura, prikazano je na slici 5.19.
Zakivci se izrauju od legura Al-Mg ili Al-Mg-Si u mekom ili polutvrdom stanju, sa
vrstoama od 180 do 260 N/mm2. Mogu se primenjivati i zakivci od obinog ili nerajueg elika, ali tada treba voditi rauna o zatiti spoja od kontaktne korozije.
Hladno zakivanje zahteva znatno vee sile nego zakivanje u vruem stanju, pa je za
njegovo obavljanje neophodna primena znatno veih ureaja, to naroito oteava zakivanje na gradilitu. Zbog toga se za montane nastavke najee primenjuju elini zavrtnjevi, koji obavezno moraju biti pocinkovani ili kadmirani.
Osim elinih primenjuju se i aluminijumski zavrtnjevi sa krunim ili trapeznim narezom od legura Al-Mg-Si i Al-Zn-Mg visoke vrstoe od 310 do 350 N/mm2.
Takoe, postoji mogunost uspene upotrebe spojeva sa prednapregnutim zavrtnjevima, jer se u spoju moe ostvariti koeficijent trenja =0,35-0,45.
5.2 LEPLJENJE
Lepljenje epoksidnim lepkovima u toplom ili hladnom postupku predstavlja ve oprobani nain za spajanje Al-legura. Meutim, za nosee konstrukcije ovaj postupak je jo
uvek u eksperimentalnoj fazi i nije obuhvaen ni jednim od postojeih standarda. Primenjuje se uglavnom za manje napregnute delove konstrukcija, kao i u sluajevima kada je
najvanija dobra zaptivenost spoja.
25
Jedan od pristupa, zastupljen u preporukama ECCS-T2, ovaj fenomen uvodi redukovanjem geometrijskih karakteristika poprenog preseka (A, I, S, W) u ZUT-u, sa ekvivalentnom irinom zone od 25 mm sa svake strane ava (slika 5.20). Redukovane geometrijske
karakteristike izraunavaju se na sledei nain:
Ared = A (1 K ) Aw,i
(5.3a)
I red = I (1 K ) Aw,i z w2 ,i
(5.3b)
(5.3c)
Wred =
I red
z max
(5.3d)
gde je K faktor redukcije, koji predstavlja odnos granica razvlaenja u zoni ava ( f 02* ) i
izvan nje (f02 ):
26
Metalne konstrukcije
K = f 02* / f 02
(5.4)
Treba jo napomenuti da se prema ovim preporukama doputa i zanemarivanje redukcije granice razvlaenja u ZUT-u, kada je povrina ove zone manja od 10% povrine poprenog preseka. U sluaju kada je povrina ZUT-a vea od 30% povrine poprenog preseka, potrebno je u proraun uvesti i eventualnu promenu poloaja neutralne ose.
Po istom principu koji vai za zavarene profile, proraunavaju se i tapovi od presovanih profila koji su nastavljeni ili vezani zavarivanjem. Lako se moe zakljuiti da je pogodnim konstruisanjem potrebno izbei poprene avove, jer oni ire ZUT na itav presek,
ime se drastino smanjuje nosivost tapa.
27
G Gk + Q (Qk 1 + 0i Qki )
Osnovna:
Granina stanja
nosivosti
i >1
Incidentna:
G Gk + A A + Q ( 11 Qk 1 + 2i Qki )
i >1
G Gk + Q (Qk1 + 1i Qki )
Granina stanja
upotrebljivosti
i >1
Oznaka
Kombinacije dejstava
granina stanja nosivosti
gran. stanja
upotrebljivosti
osnovna
incidentna
)G,sup
)G,inf
1,3
1,0
1,1
0,9
1,0
)Q
1,5
1,0
1,0
)A
1,0
*0
0,5
0,6
*1
0,8
0,7
*2
0,4
0,6
0,5
0,3
0,0
0,5
0,2
0,0
Koeficijenti kombinacije
Promenljiva dejstva
Stambene i poslovne zgrade
Parkinzi
Drumski mostovi - klimatska dejstva
(vetar, sneg,...)
Vetar i sneg
Nt
f 02
Amer
(5.5)
gde je:
Amer merodavna povrina poprenog preseka tapa.
U sluaju tapova od presovanih profila, merodavna povrina predstavlja minimalnu
neto povrinu preseka du tapa (Amer =Anet). U sluaju tapova od zavarenih profila, potrebno je uzeti u obzir i imperfekcije mehanikih karakteristika u ZUT-u, pa se za merodavnu povrinu usvaja minimalna neto povrina redukovanog preseka (Amer =Ared,net), pre-
28
Metalne konstrukcije
ma (5.3a). Treba naglasiti da, zbog umanjene nosivosti u okolini ava, rupe za spojna sredstva ne smeju zahvatiti ZUT.
(5.6)
gde je:
Nb
otpornost na izvijanje,
f02
konvencionalna granica razvlaenja,
A
bruto povrina poprenog preseka,
N
k
kw
Bezdimenzionalni koeficijent izvijanja N , koji predstavlja odnos kritinog napona izvijanja ( cr = N cr / A ) i granice razvlaenja (f02), ima isto fiziko znaenje kao koeficijent
kod elika. Odreuje se na osnovu odgovarajue krive izvijanja i predstavlja funkciju relativne vitkosti :
za 0 :
N = 1,0
za < 0 :
(5.7)
1 + 2 02 + 2 1 2 ( ) 2 02 (1 + 2 02 + 2 ) 2 4 2
2
gde je:
N=
= / 02
relativna vitkost,
=!i/i
02 = E / f 0,2
29
preporuke uvode svega dve krive izvijanja (slika 5.21), nezavisno od oblika poprenog
preseka:
krivu "a" za termiki ovrsnute legure i
krivu "b" za termiki neovrsnute legure.
Tabela 5.7 - Parametri za izraunavanje
Parametar
Kriva "a"
Kriva "b"
0,2226
0,1876
0,1590
0,2420
0,000 za + 1,1
1,1
0,000 za + 1,4
1,4
0,966
1,478
U ovim preporukama predstavljena je i kriva "c", ali samo u vidu dijagrama, kao donja
granica za sve nepovoljne ili nedovoljno ispitane netipine sluajeve.
Ovakva uproena podela posledica je obimnih eksperimentalnih istraivanja i zasnovana je na statistikoj obradi njihovih rezultata. U cilju obuhvatanja uticaja oblika poprenog preseka, kao i uticaja specifinosti zavarenih preseka, ove preporuke predviaju uvoenje odreenih korekcionih faktora, ime se usvojene krive izvijanja transliraju na poloaj stvarnog ponaanja odgovarajuih specifinih sluajeva.
Korekcionim faktorom k aproksimativno se uzima u obzir uticaj oblika, odnosno, nesimetrinost poprenih preseka presovanih profila, to zapravo zamenjuje postupak odreivanja krive izvijanja u zavisnosti od oblika preseka, ravni izvijanja i naina izrade, koji od-
30
Metalne konstrukcije
k=
2
2
(1 2 )(1 + ) 2
gde je:
2,4
=
3,2
(5.8)
Korekcionim faktorom kw aproksimativno se uzima u obzir uticaj mehanikih imperfekcija, odnosno zaostalih napona i nehomogenosti grenice razvlaenja po preseku koji nastaju kao posledica zavarivanja. Ovaj koeficijent je u ECCS-T2 preporukama predstavljen
na sledei nain:
n
kw =
K
(5.9)
31
Treba napomenuti da ECCS-T2 preporuke ne razmatraju nesimetrine zavarene preseke, pa se prikazani postupak odnosi samo na simetrine preseke sa k=1,0. Takoe, predstavljeni postupak za sluaj poprenih avova vai za sluajeve kada se avovi nalaze u srednjih 4/5 duine tapa. U suprotnom, uticaj avova na stabilnost razmatranog elementa se
zanemaruje.
Tabela 5.8 - Vrednosti koeficijenta n
Al-legure
Termiki
ovrsnute
Termiki
neovrsnute
Relativna vitkost
0< 1
1< 3
3<
0,775+0,775
1,0
0< 1
10,2
1< 3
0,7+0,1
1,0
3<
eq = m
b
.
t
(5.10)
Vrednosti koeficijenta m mogu se izvesti iz uslova izjednaavanja kritinih napona globalnog izvijanja i lokalnog izboavanja i funkcija su graninih uslova i vrste naprezanja
razmatranog elementa poprenog preseka. U tabeli 5.9 predstavljeno je deset razliitih sluajeva sa razliitim uslovima oslanjanja i naprezanja elemenata, uz prikaz relevantnih geometrijskih veliina.
U sluaju neukruenih elemenata (sluajevi 1 do 8 u tabeli 5.9), u zavisnosti od toga da
li je element obostrano oslonjen (sluajevi 1 do 3), ili konzolni (sluajevi 4 do 6), vrednosti odgovarajuih koeficijenata mi su za razliite vrste naprezanja jednoznano odreene i
date u tabeli 5.10.
U sluaju konzolnih elemenata sa ivinim ukruenjima kritina ekvivalentna vitkost nije jednoznano odreena, jer treba razmatrati i vrednost koja obuhvata interakciju razmatranog elementa i ukruenja. Razlikuju se dva sluaja u zavisnosti od tipa ivinog ukruenja, koje moe biti u obliku prevoja (sluaj 9) ili zadebljanja (sluaj 10).
32
Metalne konstrukcije
Konzolni elementi
Tabela 5.9 - Razliiti uslovi oslanjanja i vrste naprezanja elemenata poprenog preseka
razmatrani u preporukama ECCS-T2
Kada je konzolni element ukruen prevojem (sluaj 9), merodavna ekvivalentna vitkost
predstavlja maksimum vrednosti dobijenih razmatranjem sledeih sluajeva:
element, irine b i debljine t, se razmatra kao obostrano oslonjen sa ravnomernom
raspodelom napona po preseku (m=m1),
33
prevoj, irine c i debljine tc, se razmatra kao konzolni element sa ravnomernom raspodelom napona po preseku (m=m4),
element, irine b i debljine t, se razmatra kao delimino oslonjen du prevoja, uzimajui
u obzir interakciju prevoja sa razmatranim elementom preko koeficijenta
m = m4 (1 c 2 /( B1 tc2 )) , gde su c i tc irina i debljina prevoja, a B1 parametar empirijskog karaktera koji se propisuje u zavisnosti od vrste Al-legure, dat u tabeli 5.10.
Kada je konzolni element ukruen zadebljanjem (sluaj 10), merodavna ekvivalentna
vitkost predstavlja maksimum vrednosti dobijenih razmatranjem sledeih sluajeva:
element, irine b = bc + t / 2 i debljine t, se razmatra kao obostrano oslonjen sa ravnomernom raspodelom napona po preseku (m=m1),
element, irine b i debljine t, se razmatra kao delimino oslonjen du zadebljanja,
uzimajui u obzir interakciju zadebljanja sa razmatranim elementom preko koeficijenta m = m4 (1 d 2 /( B2 t 2 )) , gde je d prenik zadebljanja, a B2 parametar empirijskog karaktera koji se propisuje u zavisnosti od vrste Al-legure, dat u tabeli 5.10.
Tabela 5.10 - Koeficijenti za proraun ekvivalentne vitkosti
mi
Termiki ovrsla
Al-legura
Termiki neovrsla
m1
m2
m3
1,5
1,0
0,45
1,2
0,85
0,45
m4
m5
m6
m7
m8
B1
B2
5,1
4,4
3,7
2,6
1,8
85
275
4,7
4,2
3,4
2,4
1,3
85
310
(5.11)
V Smer
f 02 / 3 .
I mer t
(5.12)
=
=
34
Metalne konstrukcije
Bono izvijanje, kao i u sluaju nosaa od elika, predstavlja osnovni vid nestabilnosti
elemenata od Al-legura izloenih savijanju. Kontrola bonog izvijanja usvojena prema
ECCS-T2 preporukama analogna je odgovarajuem postupku za elik, s tim da se usvajaju
odreene modifikacije vezane za specifinosti Al-legura. Usvojeni postupak odnosi se na
bisimetrine poprene preseke, kao i I-preseke simetrine u odnosu slabiju osu inercije sa
noicama iji je odnos irina manji ili jednak 1,5. Ostala ogranienja su da optereenje deluje u ravni rebra, da je spreena lokalna nestabilnost elemenata poprenog preseka, kao i
bono pomeranje i deformacija oslonakog preseka.
Dokaz stabilnosti na bono izvijanje nosaa od presovanih profila svodi se na ispunjenje sledeeg uslova:
max M
M D W f 02 ,
M D = D W
(5.13)
gde je:
max M maksimalan moment savijanja,
kritian napon bonog izvijanja,
otporni moment poprenog preseka.
Proraun kritinog napona bonog izvijanja "D analogan je odgovarajuem postupku za
nosee konstrukcije od elika, uz izostavljanje faktora poloaja optereenja (,=1,0) i
usvajanje bezdimenzionalnog koeficijenta bonog izvijanja:
"D
W
1/ n
D =
2n
1 + D
, gde je n = 2,0
(5.14)
Isti postupak primenjuje se i u sluaju zavarenih nosaa, s tim da se, kod nosaa sa podunim avovima, u proraun ulazi sa redukovanim geometrijskim karakteristikama, prema (5.3), kao posledica slabljenja preseka u ZUT-u, a u sluaju nosaa sa poprenim avo*
vima, u proraun se uvodi redukovana vrednost granice razvlaenja f 02 umesto vrednosti
My
Nc
Mz
+
+
f 02
Amer W y , mer Wz , mer
V Smer
f 02 / 3
I mer t
(5.15)
(5.16)
U sluaju elemenata od presovanih profila, za sve merodavne geometrijske karakteristike (Wmer , Imer , Smer) usvajaju se vrednosti za pun presek (W, I, S), dok se, kod nosaa od
35
zavarenih preseka, usvajaju karakteristike redukovanog preseka (Wred , Ired , Sred), prema
(5.3b,c,d).
Postupak provere stabilnosti elemenata izloenih pritisku i savijanju usvojen u preporukama ECCS-T2 odnosi se samo na bisimetrine preseke elemenata bono nepomerljivih
okvira. U sluaju bono pomerljivih okvira treba primeniti proraun po teoriji II reda.
Ukoliko je y-y jaa, a z-z slabija osa, potrebno je da bude zadovoljen sledei uslov:
my
M *y
Nc
mz
M z*
+
1
N b m y 1 M y , D mz 1 Wz f 02
(5.17)
gde je:
Nb
minimalna vrednost otpornosti na izvijanje, prema (5.6),
My,D kritini moment bonog izvijanja, sraunat prema (5.13), uz pretpostavku konstantnog dijagrama momenata du raspona,
m
odnos Ojlerove sile izvijanja u odgovarajuoj ravni savijanja (Ncr ) i sile pritiska Nc:
m y(z) =
M*
N cr , y ( z )
Nc
N cr , y ( z ) =
2 E I y(z)
! 2i , y ( z )
Ms
apsolutna vrednost maksimalnog momenta savijanja du raspona,
M1, M2 momenti na krajevima, gde je M 2 M 1 .
Ovako usvojeni postupak provere stabilnosti elemenata izloenih pritisku i savijanju
daje vee koeficijente sigurnosti u odnosu na odgovarajue savremene postupke za nosee
eline konstrukcije. On je u ECCS-T2 preporukama za elemente od Al-legura, meutim,
usvojen zbog velikog rasipanja eksperimentalnih rezultata.
36
Metalne konstrukcije
Na slici 5.23 prikazana je Palata sportova u Gentu (Belgija), izgraena 1964. godine. ista povrina osnove bez stubova od 85x67 m uspeno je premoena krovnom konstrukcijom,
sastavljenom od 9 reetkastih nosaa oslonjenih na podune zidove i reetkastih ronjaa, u
potpunosti izvedenom od Al-legure (AlMgSi), ukupne teine od 117 t (20 kg/m2). Aluminijumska konstrukcija je usvojena zbog korozione postojanosti u agresivnoj sredini, to iskljuuje potrebu za skupim zatitnim premazima, smanjenih trokova transporta i montae zbog
male teine, bre izrade konstrukcije zbog dobre obradljivosti materijala i malog poveanja
trokova izrade konstrukcije (svega 10%) u odnosu na odgovarajuu elinu konstrukciju.
37
38
Metalne konstrukcije
Na slici 5.25 prikazana je skladina hala u Antverpenu (Belgija), izgraena 1958. godine. Dimenzije skladita, povrine 80x250 m bez stubova i visine 20 m, premoene su
dvozglobnim ramovima od punih stubova i reetkastih rigli, na meusobnom razmaku od
20 m. Osim stubova koji su izraeni od elika, ostala nosea konstrukcija izraena je od
Al-legure AlMgSi, uz ukupan utroak od svega 120 t (6 kg/m2), to je ak sedam puta manje u odnosu na projektovano varijantno reenje od elika.
Na slici 5.26 prikazana je konstrukcija izlobene hale u Sao Paolu (Brazil), izgraena
1969 godine. Povrina osnove od 67600 m2 pokrivena je prostornom krovnom reetkom
od aluminijumskih cevi, visine 2,36 m, koja se oslanja na samo 25 stubova visine 14,0 m.
itava krovna konstrukcija je montirana na tlu, a zatim je pomou montanih igala podignuta na stubove za svega 27 radnih sati.
39
Na slici 5.27 prikazan je hangar za smetaj hidroaviona u Long Biu (SAD), izgraen
1981. godine. Konstrukcija hangara je aluminijumska kupola prenika 105 m i visine 33 m,
pokrivena aluminijumskim panelima.
Na slici 5.28 prikazana je istraivaka stanica na Junom polu. Konstrukcija stanice je aluminijumska kupola prenika 50 m i visine 16 m. Aluminijumska legura je usvojena za materijal nosee konstrukcije zbog male teine konstrukcije, koju je trebalo transportovati iz fabrike
na udaljenost od preko 30000 km, kao i zbog osobine aluminijuma da na niskim temperaturama, koje se u toj oblasti kreu od -20 C do -80 C, za razliku od elika, ne postaje krt.
Na slici 5.29 prikazan je drumski most kod Arvida (Kanada), u podruju u kome dolazi
do velikih temperaturnih promena od +40 C do -40 C , napravljen 1950. godine. To je
prvi veliki drumski luni most napravljen od aluminijuma. Luk je raspona 88,2 m i strele
14,45 m, dok ukupna duina mosta sa prilaznom konstrukcijom iznosi 153,2 m. Lukovi su
sanduastog preseka, meusobno povezani K-spregom. Popreni kolovozni nosai su na
meusobnom razmaku 3,04 m, dok rotilj kolovoznih nosaa nose stubovi na razmaku
6,08 m. Kolovozna tabla irine 7,3 m je armiranobetonska. Konstrukcija je izraena od legure AlCuMg i ukupne je teine 180 t, to je oko 2,4 puta manje u odnosu na varijantno
reenje od elika.
40
Metalne konstrukcije
Na slici 5.30 prikazan je peaki most preko kanala Hem-Lenglet (Francuska), napravljen 1968. godine. Most je ukupne duine 83 m (10+63+10), sanduastog trapezastog
preseka u zavarenoj izradi, irine 1,7 m, ukupne teine 25 t. Za noseu konstrukciju je
upotrebljen aluminijum zbog korozione postojanosti, zbog koje nema potrebe za zatitnim
premazivanjem, a time i za dodatnim trokovima odravanja zatite konstrukcije. Mala teina omoguila je lake rukovanje u radionici, transport velikih elemenata i jednostavnu
montau skoro bez ikakvih pomonih sredstava.
41
Na slici 5.31 prikazan je obnovljeni most Grosle preko Rone, u blizini Liona (Francuska), puten u saobraaj 1977. godine. Rekonstrukcija starog mosta sa kolovoznom tablom
od elika i drveta, raspona 174 m, napravljenog 1912. godine, izvrena je zbog poveanja
saobraajnog optereenja sa 8 t na 30 t. Pri tome je kompletna konstrukcija grede za ukruenje zamenjena novom, sa aluminijumskim (AlMgSi) nosaima visine 2,4 m spregnutim
sa betonskom ploom od lakog betona, debljine 20 cm. Time je most, ukupne teine konstrukcije od 90 t, postao dva puta laki, to je omoguilo da postojei piloni podnesu potrebno poveanje saobraajnog optereenja.
Na slici 5.32 prikazan je vodotoranj u fabrici Ranshofen (Nemaka), kod koga je malom teinom konstrukcije od svega 42 t, pri zapremini od 1100 t vode, postignuta znatna
uteda u izradi centralnog stuba od betona. Na slici je prikazan postupak montae ove konstrukcije, kojim se rezervoar najpre sastavlja na zemlji zavarivanjem oko centralnog stuba,
a zatim hidraulikim putem podie. To predstavlja jo jednu prednost, jer izostaje potreba
za skelama i izbegavaju se radovi u tekim uslovima.
42
Metalne konstrukcije
Na slici 5.34 prikazan je vojni most za prelaz tenkova. Most je raspona 8 m i teine 10 t.
Zbog male teine omogueno je jednostavno i brzo sklapanje elemenata i lako rukovanje, to
je kod ovakvih konstrukcija od velikog znaaja. Transport konstrukcije mosta vri se tenkovima.
Svoju primenu aluminijum nalazi i kod montanih oplata. Aluminijumski laki nosai,
poprenog preseka prikazanog na slici 5.35a, primenjuju se umesto glavnih i sekundarnih
43
drvenih greda, kako kod oplata za betonske ploe (slika 5.35b), tako i kod oplata za betonske zidove. Aluminijum kao materijal obezbeuje veliku nosivost i postojanost na dejstvo
korozije, a popreni presek je oblikovan tako da noice velike debljine umanjuju mogunost oteenja na gradilitu, dok dvostruko rebro poveava stabilnost i omoguava vee raspone i prepuste. Mala teina ovih elemenata ubrzava i pojednostavljuje montau, to rezultuje utedama u radu i trokovima.
6
PRORA^UN I KONSTRUISANJE
^ELI^NIH KONSTRUKCIJA OD
HLADNO OBLIKOVANIH PROFILA
1 OPTE
U elinim konstrukcijama koriste se uglavnom tri glavne familije konstruktivnih elemenata, a to su: vrue valjani profili, elementi formirani zavarivanjem od limova i hladno
oblikovani profili. Pod nazivom hladno oblikovani profili (HOP) podrazumevaju se konstruktivni elementi proizvedeni hladnim oblikovanjem elinih limova i traka, valjanjem
ili presovanjem. Debljine elinih limova i traka koje se koriste za proizvodnju hladno
oblikovanih proizvoda kreu se obino od 0,4 mm do 6,0 mm.
Hladno oblikovani proizvodi imaju veoma iroko polje primene u graevinarstvu, avio
i autoindustriji, brodogradnji, proizvodnji eleznikih vagona, poljoprivredi, elektroopremi
itd. Proizvodnja hladno oblikovanih proizvoda u poslednjoj deceniji ima izuzetan rast, to
se moe ilustrovati na primeru Velike Britanije gde metalo-preraivaka industrija
apsorbuje oko 300.000 t ovih proizvoda godinje. Od ove koliine 60.000 t su profilisani
nosai, 120.000 t profilisani limovi, 60.000 t elementi za paletna i regalna skladita, a
60.000 t za sve ostale vrste proizvoda. Uoeno je takoe da proizvodnja stalno raste i to po
stopi od 10% godinje. Slina situacija je i u drugim zemljama Evrope (Nemaka, vedska, Francuska, eka, Holandija itd.), kao i u najrazvijenijim vanevropskim zemljama
(SAD, Kanada, Australija, Japan itd.).
Upotreba hladno oblikovanih proizvoda u zgradarstvu datira jo od 1850. godine, kada su
po prvi put primenjeni u SAD i Velikoj Britaniji, ali se ire nisu primenjivali do zavretka
drugog svetskog rata. Od 1946. godine upotreba i razvoj hladno oblikovanih profila i konstrukcija od njih u SAD je znatno ubrzana pojavom prvih propisa iz ove oblasti, koje je pod
naslovom "Odredbe za projektovanje hladno oblikovanih elinih konstrukcija" izdao Ameriki Institut za elik i gvoe (AISI), a koji su bili zasnovani na obimnom istraivakom
radu na Kornel Univerzitetu pod rukovodstvom profesora Dorda Vintera (Georg Winter).
46
Metalne konstrukcije
2 MATERIJAL
Hladno oblikovani proizvodi dobijaju se obraivanjem u hladnom stanju od niskougljeninih i legiranih elika, umirenih ili neumirenih, sa granicom razvlaenja od 250 do
630 N/mm2. Jedini uslov koji se trai od materijala je dovoljna duktilnost, da bi osnovni
materijal mogao da primi znatna poprena savijanja sa malim poluprenicima (obino
r = t) bez prslina i da omogui plastifikaciju u oblastima koncentracije napona, posebno na
mestima veza.
Izduenje merne duine od 50 mm u kombinaciji sa odnosom vrstoe na zatezanje i
granice razvlaenja ( fu / fy) moe da se usvoji kao mera duktilnosti elika. Prema eksperi-
47
3 NAIN PROIZVODNJE
Hladno oblikovani elementi proizvode se postepenim oblikovanjem iz osnovnog lima
(ili trake) u hladnom postupku sve do eljenog oblika. Ovo se moe postii sledeim tehnolokim postupcima:
valjanjem,
presovanjem,
savijanjem.
48
Metalne konstrukcije
Maina za hladno valjanje prikazana je na slici 6.2a, dok je dijapazon gabaritnih dimenzija hladno oblikovanih profila, koji se mogu dobiti hladnim valjanjem u standardnim
valjaonicama, prikazan na slici 6.2b.
Presovanje kao nain oblikovanja hladno oblikovanih proizvoda upotrebljava se u
sledeim sluajevima:
kada je popreni presek jednostavne konfiguracije,
kada je potrebna manja koliina profila i
kada je zahtevani presek relativno irok.
49
457 mm
152 mm
152 mm
152 mm
152 mm
457 mm
457 mm
a)
b)
Slika 6.2 - a) Maina za hladno valjanje; b) Granine dimenzije hladno oblikovanih profila
dobijenih valjanjem
Profili koji menjaju popreni presek po duini mogu se proizvoditi samo na ovaj nain. Mana ovog postupka proizvodnje je relativno mala duina profila, koja je ograniena duinom
prese. Postupak proizvodnje je dosta jednostavan. Presa se sastoji od pokretnog gornjeg dela
(eki) i nepokretnog donjeg dela (matrica prese) koji ima potrebni oblik hladno oblikovanog
profila (slika 6.3). Prese mogu biti hidraulike ili mehanike i obino rade sa pritiscima do
12.000 kN. Broj podizanja prese je od 2 do 50 u jednoj minuti. Profil se dobija tako to se po
fiksiranju osnovne trake ona pritiska gornjim delom prese (2) u matricu V oblika (1). Matrica
lei na centrir profilu (3) iji se poloaj regulie regulacionim zavrtnjevima. Oblik ekia,
njegova dubina ulaenja u matricu, konstrukcija matrice i kvalitet osnovnog materijala trake
lima znaajni su parametri koji odreuju mainski uslovljen tok rada.
50
Metalne konstrukcije
Savijanje (slika 6.4) je postupak dobijanja hladno oblikovanih profila, koji se takoe
koristi kada se eli dobiti manja koliina profila ili unikatni elementi. Traka lima se
postavlja izmeu nepokretnog donjeg (1) i gornjeg (2) draa. Pomou alata (4) koji je
pomerljiv i ine (5) koja se nalazi na njemu lim se zaokretom savija za unapred odreeni
ugao. Oblik ine se moe menjati, a time i oblik dobijenog profila.
51
52
Metalne konstrukcije
Oblici ovih profila su rezultat brojnih istraivanja i svaki predstavlja efikasni konstruktivni element. Glavna tendencija u projektovanju ronjaa ogleda se u poveanju mehanikih karakteristika materijala i smanjenju debljine materijala, iz ega je proistekao vii odnos napona prema masi, ali uz neophodnost paljivog razmatranja efekata lokalne i globalne nestabilnosti. Najee primenjivani statiki sistemi za ronjae su prosta i kontinualna
greda, a u sluaju kada treba stabilizovati donji pojas glavnih vezaa koriste se i kosnici.
Za fasadne rigle uglavnom se koriste proste grede. Trenutno u svetu postoji veliki broj
proizvoaa koji ove elemente rade kao metalnu galanteriju, koja se moe primeniti za
bilo koji glavni nosei sistem sa razliitim materijalom glavne nosee konstrukcije. Jedna
ovakva mogunost prikazana je na slici 6.8.
U montanim spratnim zgradama esto se meuspratna konstrukcija izvodi od hladno
oblikovanih profila, kako linijskih tako i povrinskih, samostalno ili u kombinaciji. Usled
relativno male teine ovakvih sistema posebnu panju treba obratiti na akustiku i
termoizolaciju. Nosivost i krutost znatno se poveavaju pri spregnutom dejstvu elinih
elemenata sa meuspratnom ploom. Ploasti elementi mogu se raditi od metala ili
nemetala (lake betonske ploe, medijapan, panel, drvo, gips itd.). Linijski elini elementi
koji se koriste kao komponente meuspratnih konstrukcija prikazani su na slici 6.9a, a povrinski na slici 6.9b. Poseban problem kod ovakvih sistema sa malom masom predstavlja
deformabilnost. Znatni ugibi, a sa tim u vezi i vibracije, imaju nepovoljan efekat ne samo
na druge nosee nemetalne elemente (podne ploe, pregradni zidovi,...), ve i na konfor
ljudi koji borave u takvoj zgradi, jer neprestano podrhtavanje meuspratne konstrukcije
izaziva neprijatno i nesigurno oseanje kod korisnika.
Ovi nepovoljni efekti mogu se u izvesnoj meri eliminisati pogodnim konstrukcijskim
oblikovanjem i znatno kompleksnijom statikom i dinamikom analizom u odnosu na klasine eline konstrukcije.
Slika 6.8 - Upotreba hladno oblikovanih profila za sekundarnu noseu konstrukciju hale
a)
b)
Slika 6.9 - a) Linijski elini elementi kod lakih meuspratnih konstrukcija;
b) Povrinske eline komponente lakih meuspratnih konstrukcija
53
54
Metalne konstrukcije
Reetkasti nosai razliite namene (za glavne vezae, ronjae, podne nosae, podvlake
itd.) mogu se takoe proizvoditi od hladno oblikovanih profila, ime se dobija izuzetno
laka i jednostavna konstrukcija. Na slici 6.10a prikazani su tipski reetkasti nosai firme
"Metsec" iz Velike Britanije, koji efektno ilustruju sve mogunosti hladno oblikovanih
profila. Pojasni tapovi su izvedeni kao eirasti, dok se dijagonalna ispuna moe uraditi
bilo od upljih profila krunog ili pravougaonog poprenog preseka ili od hladno oblikovanih ugaonika. Veza ispune sa pojasevima izvedena je direktnim zavarivanjem. Radi poveane stabilnosti gornjeg pojasa i lake veze krovnog pokrivaa, odnosno podne ploe, u eirasti profil se umeu drvene gredice. Reetkasti nosai mogu biti trapezasti ili sa paralelnim pojasevima. Poveanje nosivosti se postie veoma jednostavno njihovim udvajanjem.
Na slici 6.10b prikazan je jo jedan tip reetkastih nosaa od hladno oblikovanih profila,
takozvani "X" nosa, izraen u zavarenoj izradi, sa pojasevima od razmaknutih U profila i
ispunom od savijenog lima ubaenog izmeu njih (samo dve vrste profila). Prilagoavanje
razliitim rasponima i optereenjima postie se uz kombinovanje sa limom za ojaanje i
dupliranjem visine, kao i uz promenu debljine materijala.
a)
b)
Kroz razvoj industrije hladno oblikovanih profila neprekidno se provlaila ideja o konceptu prefabrikovanih hala ili zgrada, napravljenih preteno ili iskljuivo od hladno oblikovanih elemenata sklopljenih u fabrici sa olakanom i ukrupnjenom montaom. U poslednjih nekoliko godina u ovoj oblasti su ostvareni brojni interesantni objekti. Standardizovane prizemne hale imaju iroku primenu u industriji i poljoprivredi. U novije vreme sistemi metalnih hala upotrebljavaju se i za zadovoljenje zajednikih potreba kao to su hale za
rekreaciju, sport, kole itd. Ovakvi prefabrikovani standardizovani metalni objekti imaju
bitne prednosti kao to su:
atraktivan izgled,
brza izgradnja,
niski trokovi odravanja,
lako produenje i proirenje i
manje kotanje.
Jedno od savremenih reenja hala ovakvog tipa predstavlja "SWAGE BEAM" sistem, kod
kojeg su kompletni glavni nosai okvirnog sistema izvedeni od jednog jedinog hladno oblikovanog profila, koji se ujedno koristi i za ronjae i fasadne rigle. Ovaj sistem prikazan je na
slici 6.11. Primenljiv je za raspone od 9,0 do 15,0 m, sa razmacima vezaa od 4,5 m i visinom
venca hale do 6,0 m.
55
56
Metalne konstrukcije
Staklenici (slika 6.14) su, takoe, poljoprivredni objekti kod kojih hladno oblikovani
profili predstavljaju dominantan konstruktivni element. Efektnim nainom reenja krute
veze stuba i rigle dobijaju se izuzetno lake nosee konstrukcije. Ova veza uglavnom predstavlja klju svakog od do sada razvijenih sistema.
Stubovi dalekovoda su, po mnogo emu, specifine graevinske konstrukcije. Te konstrukcije se u razliitim tipovima, zavisno od uslova korienja, proizvode, po pravilu, u
velikim serijama, to ima za posledicu utroak izuzetno velikih finansijskih sredstava za
njihovu izgradnju. Zbog toga su u mnogim zemljama izvrena obimna istraivanja na temu
primene hladno oblikovanih profila u projektovanju i graenju stubova dalekovoda, kako
bi se eliminisali nedostaci klasinih reenja.
Upotrebom specifinih oblika hladno oblikovanih profila, koji omoguavaju jednostavne veze i lako oblikovanje prostornih reetkastih nosaa (etvoropojasnih ili tropojasnih),
osetno se smanjuje teina stubova, to indirektno znatno olakava i pojeftinjuje transport i
montau eline konstrukcije, kao i fundiranje stubova. Prema nekim istraivanjima u
SAD i Kanadi, iz navedenih razloga ostvarena je uteda u ceni i do 50% u odnosu na klasina reenja sa vrue valjanim profilima. Na slici 6.15 prikazana su dva tipa stubova dalekovoda od hladno oblikovanih profila, sa uobiajenim mogunostima oblikovanja profila
za njihovu izgradnju.
57
a)
b)
58
Metalne konstrukcije
iroko polje primene HOP, koje direktno ne spada u graevinarstvo, ali predstavlja
izuzetan izazov za svakog konstruktera, su paletna i regalna visoka skladita. Koliko je
ovo vana oblast primene govori i to da je ECCS osnovala posebnu komisiju koja tretira
ovu problematiku, inae veoma sloenu, jer se proraun sprovodi sa torziono osetljivim
profilima i okvirima sa delimino krutim vorovima.
Za poprene preseke tapova obino se upotrebljavaju U i C-profili, mada ima reenja i
sa upljim profilima krunog i pravougaonog preseka. Ovakvi profili su obino perforirani, kako bi se omoguila fleksibilnost u pogledu spojeva. U sluaju veih presenih sila
59
koriste se dvostruki preseci vezani rebro uz rebro. Sve veze se izvode pomou zavrtnjeva.
Nain konstruisanja ovakvih visokih regalnih skladita prikazan je na slici 6.19. Ovakva
skladita se izrauju sa visinama i od nekoliko desetina metara.
60
Metalne konstrukcije
ledu izvijanja, izboavanja i bonog izvijanja nosaa i stubova. Prema tome, projektovanje
konstrukcija od hladno oblikovanih profila zahteva znatno sloeniju, detaljniju i precizniju
analizu, kojom se obuhvataju pomenuti stabilitetni fenomeni, uz uzimanje u obzir i postkritine nosivosti koja kod ovakvih tankozidnih elemenata ima poseban znaaj.
Postupci proizvodnje svojstveni izradi ova dva razliita tipa konstrukcija uzrokuju znatne
razlike u mehanikim karakteristikama samog materijala (npr. poveanje granice razvlaenja i
vrstoe na zatezanje pri hladnom oblikovanju), kao i drugaiji raspored i intenzitet zaostalih
napona, to igra znaajnu ulogu, pogotovo u dokazu lokalne i globalne stabilnosti.
Jedna od najvanijih karakteristika hladno oblikovanih profila je vitkost (odnos b/t) pojedinanih ravnih elemenata poprenog preseka. to je ovaj odnos vei, to je manji kritini
napon izboavanja. U zavisnosti od odnosa b/t i odnosa napona na granici razvlaenja i
kritinog napona izboavanja, hladno oblikovani profili mogu imati znaajnu nosivost i
posle izboavanja. Tankozidne konstrukcije mogu biti ekonomine samo ako se potpuno
iskoristi ova nosivost u post-kritinoj oblasti, jer je ona nekoliko puta vei od nosivosti odreene prema kritinom naponu izboavanja. Zbog ovoga su studije post-kritinog ponaanja bile, a i sada su vana oblast istraivanja.
Pre upoznavanja drugih specifinih problema projektovanja, neophodno je upoznati se
sa nekim optim terminima koji se koriste pri projektovanju hladno oblikovanih profila,
kao to su: konzolni element, obostrano oslonjeni element i ukrueni element.
Konzolni element je ravan element koji je ukruen samo du jedne ivice koja je paralelna sa
pravcem delovanja napona. Kao to je prikazano na slici 6.20 ovakvi elementi su krak
ugaonika, noica U-profila, noica eirastog profila itd. (na slici 6.20 su obeleeni sa k);
Obostrano oslonjeni element je ravan element kod koga su obe ivice, paralelene sa
pravcem delovanja napona, kruto oslonjene pomou rebara, noica ili ivinih ukruenja
koja poseduju dovoljnu krutost (na slici 6.20 su obeleeni sa o);
Ukrueni element je ravan element sa podunim ukruenjima, koja se postavljaju
izmeu rebara (meuukruenja), du ivica konzolnih elemenata (ivina ukruenja) ili
izmeu rebra i ivinog ukruenja (meuukruenje). Jedan ukrueni element moe da ima
61
jedno ili vie podunih ukruenja koja su paralelna sa pravcem delovanja napona (na slici
6.20 su obeleeni sa u).
Dakle, ukruenja se prema svom poloaju mogu podeliti na ivina ukruenja i meuukruenja, i moraju posedovati dovoljnu krutost, kako bi ukrutili jednu ivicu elementa. Postavljenjem ukruenja u vidu ljebova ili prevoja znatno se poveava stabilnost pritisnutih
elemenata na izboavanje.
Izboavanje i post-kritino ponaanje dominantno zavisi od naina oslanjanja elemenata u podunom pravcu i od poloaja meuukruenja. Razlika u ponaanju konzolnih i slobodno oslonjenih pritisnutih elemenata ilustrovana je na slici 6.21. Pritisnuti konzolni element hladno oblikovanog profila optereenog na savijanje (slika 6.21a) ostaje prav (ravan)
samo du ivice kojom je vezan za rebro, izboava se pri relativno niskom naponu i pri tom
pokazuje veu deformisanost (zatalasanost) od obostrano oslonjenog elemenata sa istim
odnosom b/t (slika 6.21b), jer se obostranim ukruenjem znatno poveava kritini napon
izboavanja (oko 10 puta).
(6.1)
62
Metalne konstrukcije
gde je (x) funkcija koja predstavlja promenu stvarnog dijagrama normalnih napona po
irini poprenog preseka.
U SAD, kao i u nekoliko drugih zemalja, proraun efektivne irine zasniva se na radovima Vintera. Meutim, danas u svetu ima vie od deset razliitih izraza za sraunavanje
efektivne irine koji se preporuuju ili su u primeni, pri emu svi daju sline rezultate.
63
Konzolni pritisnuti elementi, pri istoj vitkosti, izboavaju se pri mnogo manjem optereenju od obostrano oslonjenih elemenata. Ovakvi elementi, takoe, imaju post-kritinu
rezervnu nosivost koja se moe koristiti. Ozbirom na znatne deformacije slobodne ivice
pri prekoraenju kritinog naprezanja, ne mogu se koristiti onolike rezervne nosivosti kao
kod obostrano oslonjenih elemenata, jer upotrebljivost u odreenoj meri zavisi i od izgleda
nosaa.
Pri proraunu hladno oblikovanih profila sa relativno velikim odnosom b/t ukruenog
pritisnutog elementa, ekonominost preseka ostvaruje se dodavanjem meuukruenja
(jednog ili vie). Na primer, ako ukrueni pritisnuti element ima odnos b/t = 200
efikasnost pritisnutog elementa tj. odnos beff /b je samo 27%. Meutim, ako se primeni
jedno meuukruenje u sredini (slika 6.24), efikasnost se poveava na 52%.
Dodavanjem novih meuukruenja efikasnost se moe jo vie poveati, tako da ceo
element postaje efektivan.
Kod hladno oblikovanih profila optereenih na savijanje veliku panju treba posvetiti
rebru profila koje se mora proveriti na dejstvo koncentrisanih sila velikog intenziteta, odnosno stabilnosti izuzetno tankih rebara na dejstvo oslonakih reakcija i koncentrisanih sila velikog intenziteta. Kako kod ovakvih profila nije konstruktivno jednostavno izvoenje
ukruenja rebra na mestu delovanja koncentrisanih sila ili na mestima oslonaca, neophodno je da se osigura dovoljna duina oslanjanja (D), ili da se povea duina delovanja koncentrisanog optereenja, kako ne bi dolo do gubitka stabilnosti rebra (slika 6.25). Na osnovu brojnih ispitivanja, iji su rezultati objavljeni u brojnim radovima, prouena je zavisnost izmeu poprene koncentrisane sile, kvaliteta materijala, dimenzija rebra, radijusa
previjanja i duine oslanjanja. Na osnovu ovih istraivanja projektantima stoje na raspolaganju razliiti izrazi za maksimalnu koncentrisanu silu, za preseke sa jednostrukim ili
dvostrukim rebrom.
Jedna od osnovnih pretpostavki u tehnikoj teoriji elastinosti je nedeformabilnost poprenog preseka bilo pri savijanju, torziji ili izvijanju. Kako ova pretpostavka kod tankozidnih hladno oblikovanih profila uglavnom nije ispunjena, to postupci prorauna zasnovani na ovakvim postavkama ne odgovaraju stvarnom ponaanju konstrukcija. Iz ovog raz-
64
Metalne konstrukcije
loga pri proraunu hladno oblikovanih profila treba primeniti preciznije postupke prorauna, uz uvoenje metoda zasnovanih na eksperimentalnim istraivanjima, koje obuhvataju
uticaj deformabilnosti poprenog preseka.
Hladno oblikovani profili uobiajeno imaju veoma tanke zidove, a sa tim u vezi i malu
torzionu krutost. Kako je ve pomenuto, mnogi preseci proizvedeni hladnim oblikovanjem
su monosimetrini, tako da im se ne poklapaju teite i centar smicanja (slika 6.26), to
ima za posledicu da se, ukoliko ravan spoljanjeg optereenja ne prolazi kroz centar smicanja, u nosau osim savijanja javlja i torzija. Moe se dokazati da je deo napona od torzije do 50% vei od dela normalnog napona od savijanja nosaa, pa zbog toga pri projektovanju konstrukcija od hladno oblikovanih profila posebnim konstruktivnim merama treba
spreiti uticaj torzije kako bi ovi elementi imali veu nosivost.
65
66
Metalne konstrukcije
f ya = f yb + ( k n t 2 /Ag ) ( f u f yb )
ali
f ya ( f u + f yb ) / 2
67
(6.2)
gde su:
f yb
fu
t
Ag
Osim toga, prosena granica razvlaenja (fya) ne treba da bude vea od fu ili 1,2 fyb.
Poveanje granice razvlaenja usled hladnog oblikovanja moe da se uzme u obzir
samo u sluaju aksijalno optereenih elemenata kod kojih je efektivna povrina poprenog
preseka Aeff jednaka bruto povrini poprenog preseka Ag, i u drugim sluajevima za koje
se moe pokazati da uticaji hladnog oblikovanja dovode do poveanja nosivosti. Prema
tome, prosena granica razvlaenja moe da se koristi pri odreivanju:
otpornosti poprenih preseka aksijalno zategnutih elemenata,
otpornosti poprenih preseka i otpornosti na izvijanje aksijalno pritisnutih elemenata kod kojih je efektivna povrina jednaka bruto povrini poprenog preseka i
otpornosti poprenih preseka elemenata optereenih na savijanje, kod kojih je itava
noica efektivna.
Poveanje granice razvlaenja ne treba da se uzme u obzir kod elemenata koji su nakon
hladnog oblikovanja izloeni termikoj obradi na temperaturama viim od 520 C u trajanju
vie od jednog asa. Posebno treba imati u vidu da neke vrste termike obrade mogu da utiu
na smanjenje granice razvlaenja ispod granice razvlaenja osnovnog materijala.
to se tie debljine limova od kojih se izrauju hladno oblikovani proizvodi, preporuke sadrane u Evrokodu 3 Deo 1-3 odnose se samo na proizvode koji zadovoljavaju sledee uslove:
za limove
0,5 tcor 4,0 mm
za profile
1,0 tcor 8,0 mm
gde je tcor ista debljina lima, iskljuujui debljinu eventualnog zatitnog organskog ili
metalnog (najee Zn) premaza.
Primena tanjih ili debljih elemenata treba da bude propraena serijom odgovarajuih
eksperimenata, sprovedenih u skladu sa poglavljem 9 i aneksom A ovog Evrokoda, na
osnovu kojih se mogu dobiti pouzdani parametri neophodni za projektovanje jedne ovakve
konstrukcije.
Kod poprenih preseka sa zaobljenim uglovima nominalna irina ravnih elemenata bp
treba da se odredi kao to je prikazano na slici 6.27. Uticaj zaobljenja na geometrijske
karakteristike poprenog preseka (povrina, moment inercije itd.) moe da se zanemari,
ako unutranji poluprenik zaobljenja r zadovoljava sledee uslove:
68
Metalne konstrukcije
r 5t
r 0,15 b p .
(6.3)
Svi principi i pravila data u Evrokodu 3 Deo 1-3 vae samo za poprene preseke kod
kojih je vitkost delova poprenih preseka, to jest odnos irina-debljina (bp/t), manja od
maksimalnih vrednosti datih u tabeli 6.1. Osim toga, da bi se obezbedila dovoljna krutost
ukruenja, njihova irina treba da bude u sledeim granicama:
0,2 c / b 0,6
(6.4)
0,1 d / b 0,3
(6.5)
69
Maksimalna vrednost
b / t 50
b / t 60
b / t 90
b / t 500
h / t 500 sin
45o 90o
70
Metalne konstrukcije
napona pritiska u posmatranom elementu ( com, Ed ). Kod elemenata kod kojih maksimalni
raunski napon pritiska dostie granicu razvlaenja ( com,Ed = f yb / M 1 ) redukcioni
koeficijent treba da se odredi prema sledeem izrazu:
1
=
(1 0,22 / p ) / p
za p 0,673
za p > 0,673
(6.6)
p =
f yb
cr
bp / t
28,4 k
(6.7)
gde su:
t
debljina lima,
koeficijent izboavanja koji zavisi od uslova oslanjanja i dijagrama normalnih
k
napona,
f yb granica razvlaenja osnovnog materijala u MPa,
M1
odnos
235 / f yb .
p ,red = p
com, Ed
f yb / M 1
(6.8)
pa se u ovom sluaju redukcioni koeficijent () dobija na osnovu izraza (6.6), ali sa ovako
sraunatom redukovanom relativnom vitkou p,red .
(6.9)
71
Dispozicija jednog elementa sa ivinim i jednog sa meuukruenjem, kao i odgovarajui proraunski modeli na osnovu kojih se odreuje krutost opruge, odnosno ukruenja,
prikazani su na slici 6.28a. Na slici 6.28b prikazani su proraunski modeli za C i Z profile
optereene na pritisak ili savijanje, na osnovu kojih se mogu odrediti pomeranja i krutosti
rotacionih opruga C , C 1 i C 2 .
72
Metalne konstrukcije
Kod ivinih ukruenja sa jednostrukim prevojem poetna vrednost efektivne irine ceff
dobija se na sledei nain:
ceff = b p ,c
(6.10)
gde je b p ,c nominalna irina prepusta (videti sliku 6.29a), a redukcioni koeficijent koji
se dobija prema izrazu (6.6) u funkciji relativne vitkosti p date izrazom (6.7), sa
vrednostima koeficijenta izboavanja ( k ) definisanim na sledei nain:
0,5
k =
2
0,5 0,83 3 b p ,c / b p 0,35
za
b p ,c / b p 0,35
za 0,35 b p ,c / b p 0,6
(6.11)
Kod ivinih ukruenja sa dvostrukim prevojem efektivna irina ceff se takoe odreuje
iz izraza (6.10), ali sa redukcionim koeficijentom dobijenim na osnovu koeficijenta izboavanja ( k ) za obostrano oslonjene elemente. Vrednost efektivne irine d eff treba da
se odredi na osnovu izraza:
d eff = b p ,d
(6.12)
gde je b p ,d nominalna irina prepusta (slika 6.29b), a redukcioni koeficijent koji se dobija na osnovu koeficijenta izboavanja ( k V ) za konzolne elemente.
Sa ovako sraunatim efektivnim irinama be 2 , ceff i d eff odreuju se geometrijske karakteristike ukruenja: povrina ( As ) i moment inercije ( I s ) za savijanje oko ose a-a
73
(slika 6.29). U optem sluaju, kod ukruenja sa dvostrukim prevojem povrina ukruenja
moe da se odredi na sledei nain:
As = t be 2 + ceff + d eff
(6.13)
dok moment inercije treba odrediti u odnosu na horizontalnu osu a-a koja prolazi kroz
teite efektivne povrine ukruenja.
Drugi korak: U ovom koraku, na osnovu efektivnog preseka ukruenja odreenog u
prethodnom koraku, treba odrediti redukcioni faktor ( F ) za fleksiono izvijanje ukruenja,
smatrajui da je ono kontinualno elastino oslonjeno. Kritini napon elastinog izboavanja za element na elastinoj podlozi moe da se odredi prema izrazu:
cr , s =
2 K E Is
As
(6.14)
gde je K krutost opruge (6.9), a E modul elastinosti (E=210000 MPa). Relativna vitkost
ukruenja dobija se na uobiajen nain:
f yb / cr ,s .
(6.15)
(6.16)
Ova redukovana debljina t red vai za sve elemente koji ulaze u sastav ukruenja, pa se
redukovana povrina ukruenja dobija u sledeem obliku:
As ,red = As .
(6.17)
p, red = p
(6.18)
74
Metalne konstrukcije
ivanja efektivne povrine preseka po fazama prorauna, za ivino ukruenje sa jednostrukim prevojem, simboliki je prikazan u okviru tabele 6.2.
Tabela 6.2 - Odreivanje efektivne povrine elemenata sa ivinim ukruenjem sa
jednostrukim prevojem
a) Prvi korak:
Odreivanje efektivnog poprenog preseka za
K = i com,Ed = f yb / M 1
b) Drugi korak:
Odreivanje elastinog kritinog napona cr, s
za efektivnu povrinu preseka
koraka.
As iz prvog
c) Drugi korak:
Odreivanje redukovane vrednosti napona
f yb / M 1 za efektivnu povrinu As , sa
redukcionim faktorom odreenim na osnovu
kritinog napona cr, s .
d) Drugi korak:
Odreivanje redukovane debljine t red i povrine
As ,red ukruenja.
e) Trei korak:
Ponavljanje drugog koraka sa redukovanom
povrinom ukruenja iz prethodnog koraka
( As ,red ) sve dok se ne dobije da je: n n 1 ,
uz uslov n n1 .
75
unutranjeg ukruenja proraun se sprovodi u tri koraka, gotovo na identian nain. Jedina
razlika potie od drugaijeg poloaja ukruenja, pa se poetne vrednosti efektivnih irina
koje pripadaju ukruenju b1,e2 i b2,e1 (slika 6.30) odreuju za obostrano oslonjen element
duine bp,1, odnosno bp,2.
Efektivna povrina ukruenja, imajui u vidu dispoziciju i oznake sa slike 6.30, treba
da se odredi prema sledeem izrazu:
As = t (b1,e 2 + b2,e1 + bs )
(6.19)
gde je bs duina ukruenja (slika 6.30). Uz ove specifinosti, postupak prorauna treba
sprovesti po postupku opisanom kod elemenata sa ivinim ukruenjima.
76
Metalne konstrukcije
tot ,Ed f y / M
(6.20)
tot , Ed ( f y / 3 ) / M
(6.21)
2
2
tot
, Ed + 3 tot , Ed 1,1 f y / M
gde su:
tot,Ed
tot,Ed
(6.22)
(6.23)
tot , Ed = Vy ,Ed + Vz , Ed + t , Ed + w, Ed
(6.24)
gde su:
N,Ed
My,Ed
Mz,Ed
w,Ed
Vy,Ed
Vz,Ed
t,Ed
w,Ed
Zbog specifinosti tankozidnih hladno oblikovanih profila i limova, proraun otpornosti na dejstvo lokalnih poprenih sila (koncentrisane sile i oslonake reakcije) se poprilino
razlikuje od onog datog u poglavlju 5.7 Evrokoda 3 Deo 1-1. Evrokod 3 Deo 1-3 daje pravila za proraun otpornosti na dejstvo lokalnih poprenih sila (Rw,Rd) za:
a) neukruena rebra
kod poprenih preseka sa jednostrukim rebrom (slika 6.31a),
kod ostalih poprenih preseka, sa dva i vie rebara (slika 6.31b),
77
Slika 6.31 - Primeri poprenih preseka sa: a) jednostrukim rebrom; b) dva ili vie rebara
U zavisnosti od pomenute kategorizacije i naina uvoenja sila (sa jedne strane ili
blisko sa obe strane rebra) data je itava serija poluempirijskih izraza na osnovu kojih se
moe odrediti raunska vrednost otpornosti rebra na dejstvo lokalnih poprenih sila.
cr ,T =
2 EI w
1
+
GI
t
A 2T
Ag io2
io2 = i y2 + i z2 + y o2
(6.25)
(6.26)
78
Metalne konstrukcije
gde su:
G
modul klizanja,
It
torzioni moment inercije bruto poprenog preseka,
sektorski moment inercije bruto poprenog preseka,
Iw
iy
poluprenik inercije bruto poprenog preseka oko y-y ose,
iz
poluprenik inercije bruto poprenog preseka oko z-z ose,
AT
duina izvijanja tapa za torziono izvijanje,
y0
Kod monosimetrinih poprenih preseka koji su simetrini oko y-y ose (slika 6.32),
elastini kritini napon za torziono-fleksiono izvijanje cr,TF dobija se pomou jednaine:
cr ,TF =
1
2
+ cr ,T
cr , y
(6.27)
sa:
cr , y =
2E
(A y / i y )2
2
= 1 ( y o / io )
(6.28)
(6.29)
79
Slika 6.33 - Specijalna mehanika spojna sredstva koja se koriste kod tankih limova: a) "pop"
nitne; b) samonarezujui zavrtnjevi; c) ekseri sa eksplozivnim upucavanjem
80
Metalne konstrukcije
Rotaciona (torziona) krutost profilisanog lima, koja poveava otpornost hladno oblikovanog profila na bono-torziono izvijanje, modelira se, pri proraunu, elastinim oprugama odgovarajue krutosti (K), koje deluju u nivou donje, slobodne noice (slika 6.35).
Ekvivalentno horizontalno optereenje (qh,Fd) odreuje se na osnovu oblika poprenog
preseka i naina vezivanja ronjae sa profilisanim limom.
81
Slika 6.36 - Primer "stressed skin" koncepta kod hale sa ravnim krovom
Pri projektovanju elinih konstrukcija kod kojih su meuspratna konstrukcija, ili krovni pokriva izraeni u vidu panela od profilisanog lima, moe da se pretpostavi zajedniko, interaktivno dejstvo konstruktivnih elemenata i panela u cilju prihvatanja horizontalnih
optereenja usled dejstva vetra ili seizmike. Ovakav nain projektovanja elinih konstrukcija poznat je u svetu kao "stressed-skin" koncept. Krovovi ili meuspratne konstrukcije mogu da se tretiraju kao iroki puni nosai iji su pojasevi ivini nosai, a rebra profilisani limovi (slika 6.36). Prema tome, dijafragme u vidu profilisanih limova treba dimenzionisati tako da mogu da prenesu smiue sile.
7
SPREGNUTE KONSTRUKCIJE
1 UVOD
1.1 ISTORIJAT I OBLAST PRIMENE SPREGNUTIH
KONSTRUKCIJA
U irem smislu, sprezanje predstavlja konstruktivno objedinjavanje dva razliita materijala u jedinstveni - spregnuti presek. U oblasti graevinskih konstrukcija primenu nalaze
sprezanje elika i betona, betona razliitih kvaliteta i starosti, betona i drveta, elika i drveta i dr. Meutim, pod pojmom spregnutih konstrukcija najee se podrazumevaju spregnuti elementi od elika i betona, s obzirom da ovaj vid sprezanja ima najiru primenu.
Poetak primene spregnutih konstrukcija vezan je za mostove, kod kojih se, u periodu
od 1910. do 1920. godine, za kolovozne table formirane od koritastih limova ili "zores"
profila, umesto ispune od nevezanog kamenog materijala upotrebljavao beton. Takve konstrukcije kolovoza bile su veoma teke, pa je i raspon mostova bio ogranien. Iz tog razloga, umesto ispune od nearmiranog betona, od 1920. godine poinje primena relativno tankih armiranbetonskih ploa. Ispitivanja takvih konstrukcija su pokazala da postoje znaajne razlike izmeu prorauna i njihovog realnog ponaanja, iz ega je izveden zakljuak da
postoji saradnja betonskog i elinog dela preseka u prenoenju korisnog optereenja.
Istraivanja u oblasti spregnutih konstrukcija intenzivirana su nakon 1930. godine u
SAD, Kanadi, Engleskoj i vajcarskoj. Prvi radovi vezani za ovu problematiku objavljeni
su 1932. godine na kongresu Meunarodnog drutva za mostove i konstrukcije, kada je i
uveden pojam modanika kao sredstva za sprezanje dva razliita materijala. Rezultati ovih
obimnih istraivanja predstavljali su osnov za donoenje prvih propisa iz ove oblasti, najpre u SAD, a zatim u Nemakoj, vajcarskoj i Velikoj Britaniji. U naoj zemlji prvi propisi iz ove oblasti usvojeni su 1970. godine u vidu Pravilnika o tehnikim merama i uslovima za spregnute konstrukcije.
Drumski i peaki mostovi danas predstavljaju oblast iroke primene spregnutih konstrukcija od elika i betona. One takoe nalaze primenu i kod eleznikih mostova, ali je
ona u izvesnoj meri ograniena u odnosu na drumske mostove, s obzirom na vee korisno
optereenje, vee dinamike uticaje i vei rizik u sluaju otkaza konstrukcije.
Metalne konstrukcije
84
a)
b)
iroku primenu spregnute konstrukcije nalaze u oblasti administrativnih zgrada sa uobiajenim rasterima od 6 do 9 m. Optimalna konstrukcija za takve objekte je najee jednostavna, sa spregnutim meuspratnim ploama, nosaima od valjanih ili zavarenih I-profila i
jednostavnim vezama. Svoju primenu spregnute konstrukcije nalaze i kod drugih vieetanih
javnih zgrada, javnih garaa, industrijskih objekata, sportskih, sajamskih i drugih dvorana
srednjih raspona.
Kod savremenih administrativnih zgrada javljaju se sve izraeniji zahtevi za veim rasponima, kao posledica potrebe za veim otvorenim prostorima i za obezbeenjem vee
fleksibilnosti rasporeda kancelarijskog prostora. Takvim zahtevima mogu odgovoriti i
konvencionalne konstrukcije, ali savremene strukturne forme spregnutih konstrukcija mogu ponuditi ekonominost i druge vane prednosti.
Prednosti primene spregnutih konstrukcija posledica su mnogobrojnih povoljnih karakteristika njihovih elemenata. U sluaju spregnute tavanice sa elinim profilisanim limom,
profilisani lim u isto vreme slui kao oplata betonskoj ploi, kao radna platforma, kao armatura i, u fazi montae, kao kruta dijafragma. Takoe, on moe sluiti i za kaenje instalacija i sputenih plafona. Kod spregnutih stubova moe se postii znatna vitkost ak i pri
velikim silama pritiska, to obezbeuje povoljan odnos konstrukcione povrine (povrine
poprenih preseka stubova) prema korisnoj povrini, a mogue je postii i iste dimenzije
stubova kroz vei broj spratova.
Primena spregnutih viespratnih okvirnih konstrukcija ima niz prednosti, kako u odnosu
na armiranobetonske, tako i u odnosu na odgovarajue eline konstrukcije. Jednu od njih
predstavlja jednostavno i pouzdano reenje prijema smiuih sila, koje se ostvaruje preko
modanika za sprezanje, zavarenih za gornju noicu elinog nosaa. Manje konstruktivne
visine, povoljniji odnos nosivosti i teine, kao i vei unutranji rasponi, takoe predstavljaju
znaajne prednosti spregnutih konstrukcija u odnosu na eline okvirne nosae.
Uz poveanu nosivost, upotreba razliitih spregnutih sistema obezbeuje i znaajnu poarnu otpornost, bez drugih dodatnih mera, to je sa stanovita ekonominosti znaajna i-
Spregnute konstrukcije
85
86
Metalne konstrukcije
Spregnute konstrukcije
87
Kod drugog tipa spregnutih meuspratnih konstrukcija, prefabrikovane armiranobetonske ploe postavljaju se na montirane eline nosae, obino preko sloja maltera. Na mestima modanika za sprezanje zavarenih za eline nosae ostavljaju se otvori u ploama.
Ovi otvori se nakon montae ploa, zajedno sa spojnicama izmeu ploa, zalivaju betonom koji bi trebalo da bude to manje podloan skupljanju. Armatura iz ploe se jednim
delom vodi kroz otvor i obino obavija oko modanika. Ovakav nain sprezanja prikazan
je na slici 7.3.
Sprezanje elinog nosaa sa prefabrikovanim armiranobetonskim ploama moe se
ostvariti i putem trenja, odnosno, pritezanjem pomou visokovrednih zavrnjeva (slika 7.4).
Ovakav sistem omoguava sprezanje u suvom postupku. Primenu nalazi naroito kod privremenih objekata ili objekata sa unapred predvienim promenama, s obzirom na mogunost demontae betonskih ploa bez oteenja i njihove ponovne upotrebe.
Prelaz izmeu klasinog sistema spregnutih meuspratnih konstrukcija sa ploom livenom na licu mesta i prefabrikovanim armiranobetonskim ploama predstavlja sistem sa
prefabrikovanim betonskim elementima kao oplatom i betoniranjem na licu mesta, prika-
88
Metalne konstrukcije
zan na slici 7.5. Prefabrikovani elementi, koji sadre donju armaturu cele ploe, postavljaju se na elini nosa i slue kao oplata delu betonske ploe koji se betonira na licu mesta.
Slika 7.5 - Sistem sa prefabrikovanim elementima kao oplatom i livenjem na licu mesta
Spregnute konstrukcije
89
Primenu ovakavog sistema, ija je realizacija prikazana na slici 7.6, karakterie niz povoljnosti:
profilisani lim slui kao oplata i radna platforma,
profilisani lim delom preuzima funkciju armature u betonskoj ploi,
u fazi montae, profilisani lim se ponaa kao horizontalna dijafragma, to iskljuuje
potrebu za horizontalnim spregovima,
izvoenje je brzo i ne ometa obavljanje drugih radova,
omoguava dobro voenje instalacija,
omoguava kaenje sputenog plafona,
u nekim sluajevima, s obzirom na dobre estetske karakteristike profilisanog lima,
iskljuuje potrebu za sputenim plafonom,
Kod ovakvog tipa meuspratne konstrukcije sprezanje se moe sprovesti u dva sistema:
izmeu betonske ploe i profilisanog lima i izmeu betonske ploe i elinog nosaa meuspratne konstrukcije.
Metalne konstrukcije
90
Limeni nosa promenljive visine (slika 7.7c) predstavlja reenje koje obezbeuje manji
utroak elika i utedu u spratnoj visini. Ovo reenje, takoe, daje mogunost smetanja
instalacionih vodova u krajnjim zonama.
Spregnuti reetkasti nosa (slika 7.7d) predstavlja reenje koje obezbeuje manji utroak elika i utedu u spratnoj visini, s obzirom da obezbeuje veliki prostor za provoenje
instalacija. Meutim, za ovakav tip nosaa vezani su vei trokovi proizvodnje i protivpoarne zatite. Kao kod reetkastih, veliki prostor za provoenje instalacija u okviru visine
nosaa moe se obezbediti i kod saastih nosaa.
Kod reetkastih nosaa betonska ploa se moe oslanjati samo u vorovima (slika 7.8a)
ili kontinualno du pojasa nosaa (slika 7.8b). U drugom sluaju potrebno je postaviti
sredstva za sprezanje du celog pojasa, s obzirom da su tapovi pojasa reetkastih nosaa
napregnuti pored aksijalne sile i momentom savijanja. Kod reetkastih nosaa malih raspona (7-12 m) mogue je izostavljanje gornjeg (pritisnutog) pojasa i postavljanje elinih
ploa u vorovima za smetaj modanika za sprezanje (slika 7.9). Ulogu pritisnutog pojasa
u ovom sluaju u potpunosti preuzima beton.
Spregnute meuspratne konstrukcije mogu biti i sa ubetoniranim elinim nosaima, meutim, ovakav sistem nalazi sve reu primenu. Nekoliko takvih primera ilustrovano je slikom 7.10.
Spregnute konstrukcije
91
Mogua je i primena prefabrikovanih elinih spregnutih nosaa, ije su neke od varijanti prikazane na slici 7.11. U sluajevima na slici 7.11a,b prikazan je nosa koji se kataloki moe naruiti sa zavrenim lamelama za ojaanje i modanicima za sprezanje, a moe
biti neubetoniran ili ubetoniran. U sluaju na slici 7.11c, nosa ima ubetoniran iroki donji
pojas, pogodan za oslanjanje poprenih nosaa. Dvostruko spregnuti - "Preflex" nosa, prikazan na slici 7.11d, isporuuje se sa donjim pojasem obloenim betonom i jakom armaturom za prihvatanje zatezanja u donjem pojasu. Postupkom prethodnog savijanja, elini
nosa se prednapree, a i betonski donji pojas se dodatno prednapree armaturom, tako da
sadejstvuje pri korisnom optereenju.
Metalne konstrukcije
92
Spregnute konstrukcije
93
Za sprezanje armiranobetonske ploe i elinog nosaa koriste se i kruti i elastini modanici, kao i njihova kombinacija. Kod spregnutih ploa sa profilisanim limovima za
sprezanje se prevashodno koristi trenje u kontaktu betona i elinog lima, ali i elastini
modanici (kao to su valjkasti modanici sa glavom - epovi), zavarene armaturne mree,
takasto zavarivanje i drugo.
94
Metalne konstrukcije
(n=Ea/Ec) i promenljiv je kroz vreme, jer se modul elastinosti betona Ec menja usled skupljanja i teenja.
Spregnute konstrukcije
95
Proraun spregnutih nosaa zavisi i od klasifikacije elinog dela preseka, koja je definisana prema EC3 (videti poglavlje 13). Definisane su etiri klase, u zavisnosti od kapaciteta rotacije preseka i lokalnog izboavanja, a presek se klasifikuje prema najnepovoljnijoj
klasi pritisnutih zidova elinog profila (noice ili rebra). Granine vrednosti odnosa irine
i debljine pritisnutih konzolnih delova noica spregnutih nosaa, za klase 1, 2 i 3, date su u
tabeli 7.1. Vrednosti koje se odnose na rebra i unutranje zidove noica spregnutih nosaa
Metalne konstrukcije
96
1
Ac , n = E a
n
Ec
Ac
z,
n Ai
zc =
Aa
z
Ai
A A
Ac
zc = a c z
n Ai
n
1
I i = I a + I c + Ai z c z a
n
Tc - teite betonskog dela preseka
Si =
Valjani
Klasa
Zavareni
Neubetonirano rebro
Zavareni
Ubetonirano rebro
Valjani
c / t f 10
c / t f 10
Zavareni
c / t f 9
c / t f 9
Valjani
c / t f 11
c / t f 15
Zavareni
c / t f 10
c / t f 14
Valjani
c / t f 15
c / t f 21
Zavareni
c / t f 14
c / t f 20
Tip
Raspodela napona
(pritisak ima znak +)
= 235 / f y
fy#N/mm $
235
275
355
Spregnute konstrukcije
97
1,00
0,92
0,81
Slika 7.16 - Zamena rebra klase 3 efektivnim rebrom klase 2 za sluaj negativnog momenta
U zavisnosti od klase poprenog preseka, pri proraunu otpornosti preseka raspored napona u poprenom preseku se definie ili po teoriji elastinosti ili po teoriji plastinosti.
Teorija plastinosti se moe primeniti samo za preseke klasa 1 i 2. Za preseke klase 3 i 4
primenjuje se teorija elastinosti. Pri tome se za preseke klase 3 uvodi pretpostavka dostizanja granice razvlaenja u krajnjem pritisnutom vlaknu elinog dela preseka, a za preseke klase 4 redukcija otpornosti usled lokalnog izboavanja (na primer primenom koncepta
efektivne irine).
Pri proraunu napona i deformacija za granina stanja upotrebljivosti treba primeniti
elastinu analizu, bez obzira na klasu poprenog preseka.
(7.1)
VSd VRd
(7.2)
gde je:
Metalne konstrukcije
98
Konstrukcioni
elik ('a)
Beton
('c)
Armatura
('s)
Profilisani
elini lim ('ap)
Osnovna
Izuzetna (izuzev
1,1
1,0
1,5
1,3
1,15
1,0
1,10
1,0
Spregnute konstrukcije
99
zemljotresa)
Vrednost Mpl,Rd zavisi od poloaja neutralne plastine ose zpl , koji se odreuje iz uslova ravnotee unutranjih plastinih sila u eliku i betonu.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim vrednostima unutranjih sila i momenta pune plastinosti, za razliite poloaje neutralne ose u sluaju pozitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabelama 7.3, 7.4 i 7.5, pri emu je:
Aa
povrina elinog profila,
Ncd
plastina sila u pritisnutom betonu,
Npla,Rd
plastina sila u elinom profilu,
Nf , Nw sile koja se uvode iz praktinih razloga u model naponskog stanja, da bi se zadrala upotreba Npla,Rd,
zpl
poloaj plastine neutralne ose u odnosu na ivicu betonske ploe,
Mpl,Rd
moment pune plastinosti.
U sluaju kada je moment savijanja negativan, odnosno kada se betonska ploa nalazi
u zategnutoj zoni, napone zatezanja prenosi samo deo elinog profila u toj zoni i armatura
u betonskoj ploi. Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim
vrednostima unutranjih sila i momenta pune plastinosti, u sluaju negativnog momenta
savijanja, prikazana je u tabeli 7.6, pri emu su:
Ns1, Ns2 plastine sile zatezanja u armaturi,
As1, As2 povrine armature,
zs1, zs2
poloaj armature u odnosu na ivicu betonske ploe.
Ostale oznake su iste kao u sluaju pozitivnog momenta savijanja, a sile Nf i Nw su
istog intenziteta ali suprotnog znaka.
Tabela 7.3 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u betonu
N cd = 0,85 f cd beff z pl
N pla , Rd = Aa f yd
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N pla , Rd = N cd ( z pl = N pla , Rd /(0,85 f cd beff )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na gornju ivicu betonske ploe jednaka nuli:
M pl ,Rd = N pla , Rd ( z a z pl / 2)
100
Metalne konstrukcije
Spregnute konstrukcije
101
Tabela 7.4 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u gornjoj noici
elinog profila
N f = 2 f yd b f ( z pl hc )
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N pla , Rd = N cd + N f ( z pl = hc + ( N pla , Rd N cd ) /(2 f yd b)
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na teite pritisnutog dela betona jednaka nuli:
M pl ,Rd = N pla ,Rd ( z a (hc h p ) / 2) N f ( z pl + h p ) / 2
Tabela 7.5 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je plastina neutralna osa u rebru elinog profila
N f = 2 f yd b f t f
N w = 2 f yd t w ( z pl hc t f )
Metalne konstrukcije
102
Tabela 7.6 - Odreivanje zpl i Mpl,Rd kada je betonska ploa u zategnutoj zoni
N pla , Rd = Aa f yd
N f = 2 f yd b t f
N w = 2 f yd t w ( z pl hc t f )
M pl , Rd = N pla , Rd z a
si
z si N f (hc t f / 2) N w ( z pl + t f + hc ) / 2
i =1
Spregnute konstrukcije
103
Nc =
Rd
( z pl ,1 = N c /(0,85 f cd beff )
N pla , Rd = Aa f yd
N f = 2 f yd b t f
N w = 2 f yd t w ( z pl hc t f )
f y / Rd
f sk / s
U sluaju preseka klase 4 proraun se sprovodi sa karakteristikama efektivnog poprenog preseka sa redukovanim irinama pritisnutih elemenata elinog profila, ime se obuhvata uticaj lokalnog izboavanja. Na slici 7.17 prikazan je primer odreivanja efektivnog
Metalne konstrukcije
104
preseka za sluaj negativnog momenta savijanja. Za odreivanje vrednosti koeficijenta redukcije ) moe se primeniti priblian postupak koji je definisan u EC3.
fy
3 a
(7.3)
gde je:
AV
povrina smicanja koju sainjavaju najveim delom zidovi elinog profila paralelni
sa pravcem delovanja smiue sile.
Pojava interakcije savijanja i vertikalnog smicanja karakteristina je za veliki broj preseka nosaa, gde se, usled prisustva smiue sile, mora uzeti u obzir njen uticaj na vrednost momenta otpornosti. Kriterijum koji treba da bude zadovoljen moe da se napie u
sledeem obliku:
M Sd M V ,Rd = M f ,Rd + ( M Rd M f ,Rd ) (1 ( 2 VSd / V pl ,Rd 1) 2 )
(7.4)
gde je:
MV,Rd moment otpornosti preseka pri interakciji savijanja i smicanja,
MRd moment otpornosti preseka na savijanje (Mpl,Rd ili Mel,Rd),
Mf,Rd plastini moment otpornosti poprenog preseka obrazovanog samo od noica, sa
efektivnim presecima koji se koriste pri proraunu MRd.
Ukoliko je smiua sila VSd mala, odnosno ukoliko ne prelazi polovinu vrednosti
plastine otpornosti na smicanje Vpl,Rd (VSd < 0,5& Vpl,Rd), umanjenje momenta otpornosti je
toliko malo da se kompenzuje ojaanjem materijala, pa se moe zanemariti.
Spregnute konstrukcije
105
1 ili 2
('Rd=1,1)
3
('Rd=1,1)
M b, Rd = LT M pl , Rd ( a / Rd )
M b, Rd = LT M el , Rd
M b, Rd = LT M el , Rd ( a / Rd )
Redukcioni koeficijent bono torzionog izvijanja *LT odreuje se na isti nain kao i kod
elinih nosaa (videti poglavlje 13), u zavisnosti od bezdimenzionalne vitkosti LT .
Vrednosti LT su u funkciji kritinog momenta elastinosti za bono torziono izvijanje Mcr,
prema izrazima datim u tabeli 7.10, u zavisnosti od klase poprenog preseka. Vrednost
momenta Mcr odreuje se prema postupku definisanom u Aneksu B EC4.
Tabela 7.10 - Bezdimenzionalna vitkost LT
Klasa preseka
1 ili 2
3 ili 4
Moment otpornosti
poprenog preseka
M pl = M pl , Rd
za 'a='c='s=1,0
M el = M el , Rd
za 'a='c='s=1,0
Bezdimenzionalna vitkost
LT = M pl / M cr
LT = M el / M cr
Provera bono torzionog izvijanja nije potrebna kod spregnutih nosaa kod kojih
je LT +0,4.
Metalne konstrukcije
106
d / t w > 69
d / t w > 124
d / t w > 69 k
Za sva neubetonirana rebra koja imaju odnos d / tw > 69 i sva ubetonirana rebra sa
d / t w > 124 moraju da se obezbede poprena ukruenja kod oslonaca.
Spregnute konstrukcije
107
Klasifikacija
Potpuno sprezanje sa krutim modanicima
Nepotpuno sprezanje sa fleksibilnim modanicima
Puni smiui spoj
Parcijalni smiui spoj
Duktilni modanici
Kruti modanici
V!
PRd
(7.5)
gde je:
V!
Metalne konstrukcije
108
betonski deo preseka sa negativnim momentom, pri emu se uzima u obzir samo zategnuta
armatura i profilisani lim, a udeo zategnutog betona se zanemaruje.
Tabela 7.13 - Proraun podune smiue sile V! u sluaju primene teorije plastinosti pri
proraunu nosivosti poprenog preseka
Puni smiui spoj
V! = Fcf
Izmeu preseka sa maksimalnim
momentom savijanja i krajnjeg oslonca
Aa f y
a
Fcf = min
Ac f ck Ase f sk
0
,
85
c
s
V! = Fcf +
As f sk Aap f yp
+
s
ap
V! = Fc
V! = Fc +
As f sk Aap f yp
+
s
ap
Aa
Ac
Ase
As
Aap
U sluaju parcijalnog smiueg spoja, kada se razmatra deo nosaa izmeu preseka sa
maksimalnim momentom savijanja i krajnjeg oslonca, za smiuu silu V! se moe smatrati
da je jednaka aksijalnoj sili u betonskom delu preseka Fc koja je potrebna da se prihvati
moment savijanja MSd koji je manji ili jednak od momenta pune plastinosti
( M Sd M pl ,Rd ).
Kada se u parcijalnom smiuem spoju razmatra deo nosaa izmeu preseka sa maksimalnim momentom savijanja i meuoslonca ili krajnjeg ukljetenja, pri proraunu smiue
sile V! treba uzeti u obzir jo i aksijalnu silu koju prenosi betonski deo preseka sa negativnim momentom, na isti nain kao i kod punog smiueg spoja.
U sluaju primene teorije elastinosti pri proraunu otpornosti poprenog preseka, poduna smiua sila V! odreuje se po teoriji elastinosti iz transverzalnih sila koje se ja-
Spregnute konstrukcije
109
vljaju usled optereenja koje deluje na spregnuti presek. Pri proraunu treba koristiti elastina svojstva preseka koje se koriste i pri proraunu napona (na primer karakteristike
idealizovanog preseka).
PRd
d 2 1
f
0
,
8
u
v
4
= min
0,29 d 2 f ck E cm 1
(7.6)
merodavno je gnjeenje betona
gde je:
fu
granica razvlaenja materijala valjkastog modanika, ali ne vea od 500 N/mm2,
fck
karakteristina vrstoa na pritisak betonskog cilindra odreene starosti,
Ecm srednja vrednost modula elastinosti betona,
koeficijent koji zavisi od odnosa visine i prenika modanika:
za 3 h / d 4
= 0,2 [(h / d ) + 1]
za h / d > 4
=1
parcijalni koeficijent sigurnosti za sredstva za sprezanje, v = 1,25 .
Ukoliko se valjkasti modanici sa glavom primenjuju za sprezanje sa spregnutom ploom sa profilisanim limovima, otpornost na smicanje odreenu prema (7.6) treba pomnoiti odgovarajuim koeficijentom redukcije, definisanim u tabeli 7.14.
Metalne konstrukcije
110
Koeficijent redukcije
1 1,0
hp
bo irina vute, koja je za kontinualan profilisani lim jednaka irini rebra bb, a za prekinuti
profilisani lim jednaka je srednjoj irini rebra (videti sliku 7.23)
h ukupna visina valjkastog modanika ali ne vea od h p + 75 mm
Rebra profilisanih limova paralelna sa nosaem
k ! = 0,6
bo
hp
1
hp
Nr
kt =
0,7
bo
hp
P
! , Rd
Ft
+
P
t , Rd
1,0
(7.7)
gde je:
F!
Ft
Spregnute konstrukcije
111
S obzirom da profilisani lim slui kao oplata, trokovi betoniranja se drastino smanjuju. Osim toga, on preuzima i ulogu radne platforme prilikom postavljanja armature i izlivanja betona, s obzirom da se, nakon postavljanja i privrivanja lima, po njemu moe
hodati. Pri tome je obezbeena i zatita od pada radnika i predmeta, kao i neometano obavljanje drugih radova.
Podupiranje lima nije potrebno osim u sluaju velikih napona, kada nosivost lima nije
dovoljna za prihvatanje sveeg betona. Profilisani lim se proizvodi i u veim duinama (do
18 m) to omoguava da se premosti i vie polja, ime se ubrzava izgradnja. Postavljanje
tabli lima je brzo i jednostavno s obzirom na njihovu malu teinu, i mogu ga obavljati svega dva radnika.
U oblasti pozitivnih momenata, nakon vezivanja betona, profilisani lim preuzima ulogu
armature meuspratne ploe za prenoenje napona zatezanja. Osim toga, postoji potreba i
za armaturom za ogranienje prslina, sa poprenom armaturom (posebno u sluaju delovanja koncentrisanog optereenja) i za statikom armaturom u zonama negativnih momenata
iznad oslonaca kontinualnih ploa.
Prilikom montae eline konstrukcije, u sluaju primene meuspratnih AB ploa, esto je neophodno postavljanje montanih horizontalnih spregova. Ovi spregovi imaju
funkciju horizontalne dijafragme u fazi kada AB ploa, koja inae obavlja tu funkciju u
fazi eksploatacije, nije jo oformljena. Oni vre ukruenje zgrade za horizontalna dejstva
vetra i seizmikih sila i prenose ih do vertikalnih spregova ili krutih jezgara zgrade. U sluaju meuspratnih ploa sa profilisanim limovima primena ovih spregova nije potrebna jer
funkciju horizontalne dijafragme, do ovravanja betona, preuzima profilisani lim.
Profilisani lim je pocinkovan ili sa jedne strane plastificiran. Time je sa donje strane
obezbeena dovoljna koroziona otpornost, kao i zadovoljenje odreenih estetskih kriterijuma. Ukoliko se ipak zahteva postavljanje sputenih plafona, ono se na jednostavan nain
moe obezbediti kaenjem za lim. Na slian nain, kaenjem za lim i voenjem kroz udubljenja izmeu rebara lima, moe se postii veoma dobro provoenje instalacija.
Sprezanje izmeu elinog lima i betona u osnovi se postie trenjem koje nastaje izmeu ova dva materijala. Sama athezija, meutim, moe biti naruena vremenskim deformacijama (skupljanje i teenje betona), naponima usled temperaturnih promena, kao i dejstvom dinamikog optereenja, pa ne moe u svim sluajevima obezbediti potpuno sprezanje. Da bi sprezanje bilo efikasnije poeljna je primena lima koji pored uzdune poseduje i
poprenu profilaciju na rebrima, ili primenu drugih dodatnih mera sprezanja. Nekoliko
razliitih vrsta profilisanih limova prikazano je na slici 7.19.
U sluaju prikazanom na slici 7.19a, profilisani lim sadri ispupenja, tzv. "bradavice"
koje deluju kao modanici. Mogua je primena ispupenja koja su postavljena popreko ili
koso u odnosu na pravac valjanja (slika 7.19b), razliitih profilacija lima (slika 7.19c), perforacija na rebru lima (slika 7.19d), ili zavarene armaturne mree (slika 7.19e). U sluaju
na slici 7.19f, na limu su ubuene rupe kroz koje prilikom betoniranja upada sve beton u
prostor formiran pomou dodatnog lima. Efikasan nain sprezanja postie se primenom limova sa specijalnom geometrijom, kojom je onemogueno odvajanje od betona (slika
7.19g,h). Ovakva geometrija lima omoguava i jednostavno kaenje instalacija i sputenih
plafona.
Spregnuto delovanje kod svih tipova limova moe se obezbediti eonim ankerovanjem,
odnosno, postavljanjem ankera u obliku vitkih modanika-epova (slika 7.20a), ivinih
ugaonika ili modanika nastalih deformacijom lima (slika 7.20b). Ankerovanje se izvodi
112
Metalne konstrukcije
iznad krajnjih i srednjih oslonaca, a ukoliko se primene posebno profilisani limovi, samo
iznad krajnjih oslonaca.
Spregnute konstrukcije
113
Ovakav tip ankerovanja vri se za silu Z koja u profilisanom limu prouzrokuje napone
na granici razvlaenja materijala, odnosno plastifikaciju lima:
Z = f yp Ap
gde je:
f yp granica razvlaenja elinog profilisanog lima,
Ap
(7.8)
Metalne konstrukcije
114
Ukoliko se kao sredstvo za sidrenje na krajnjim osloncima koriste ankeri u vidu epova
(slika 7.20a), treba superponirati sile od njihove uloge kao modanika za sprezanje sa elinim nosaem.
Osim sprezanja izmeu elinog lima i betona mogue je, sprezanjem pomou modanika, betonsku plou ukljuiti kao pritisnuti pojas elinog nosaa meuspratne konstrukcije. Opte preporuke koje se odnose na konstrukcijsko oblikovanje vezano za sprezanje
elinog nosaa i betonske ploe sa profilisanim limovima date su na slici 7.21.
Spregnute konstrukcije
115
=
gde je:
N pl , p
(7.9)
Metalne konstrukcije
116
H
N pl , p
ukupna horizontalna sila izmeu betona i profilisanog lima od oslonca do razmatranog preseka,
granina horizontalna sila koju moe da prim profilisani lim pri plastifikaciji ce-
log preseka.
U sluaju ploe bez sprezanja, kada nije obezbeen prenos smiuih sila
( H = 0 = 0 ), moment nosivosti ploe jednak je momentu nosivosti samog profilisanog lima. U sluaju potpunog sprezanja (.=1), kada je obezbeen prenos pune granine sile sa lima na beton ( H = N pl , p = Ap f yp ), moment nosivosti spregnute ploe je i do 23 puta vei od momenta nosivosti samog profilisanog lima, to daje oiglednu prednost
primeni ovakvog tipa ploa.
U skladu sa prethodnim razlikuju se:
proraun spregnutih ploa sa punim iskorienjem (.=1) kapaciteta nosivosti u merodavnom preseku ploe pri savijanju,
proraun delimino spregnutih ploa (0.<1), zasnovan na utvrivanju nosivosti
spoja profilisanog lima i betona na horizontalne sile, pri emu nisu dostignuti maksimalni momenti savijanja ploe.
Da bi se obezbedio odgovarajui stepen sigurnosti i upotrebljivosti, pri proraunu je
potrebno razmatrati sve relevantne proraunske situacije za granina stanja. Prema Evrokodu 4, razmatraju se:
profilisani lim u fazi montae i
spregnuta ploa.
Spregnute konstrukcije
117
lima raspodela napona u njima nije ravnomerna. Uticaj ovog fenomena se u proraun uvodi primenom koncepta sadejstvujue - efektivne irine, definisanog prema EC3.
(7.10)
gde je:
Wel,eff elastini otporni moment efektivnog preseka,
f yp granica razvlaenja profilisanog lima,
ap
Metalne konstrukcije
118
Lom usled savijanja, odnosno prekoraenja momenta otpornosti Mp,Rd u preseku I-I.
Ovaj presek moe biti merodavan u sluaju potpunog smiueg spoja (.=1);
Lom usled smicanja izmeu profilisanog lima i betona u preseku II-II moe se javiti kao posledica deliminog smiueg spoja (0.<1). Granino optereenje odreeno je otpornou na poduno smicanje V!,Rd;
Lom usled prekoraenja otpornosti na vertikalno smicanje Vv,Rd u preseku III-III moe biti merodavan samo u specijalnim sluajevima, na primer kod debelih ploa
malih raspona sa relativno velikim optereenjem.
Otpornost na savijanje
Proraun otpornosti na savijanje Mp,Rd poprenog preseka spregnute ploe odreuje se
prema teoriji plastinosti. Pri proraunu se usvajaju iste pretpostavke kao kod prorauna
otpornosti na savijanje preseka spregnutih nosaa (videti deo 2.2.2.1 ovog poglavlja), pri
emu se pretpostavlja da je profilisani lim napregnut do svoje proraunske granice
razvlaenja fyp/ap.
Kod negativnog momenta savijanja, doprinos elinog lima se uzima u obzir samo onda kada je lim kontinualan.
U sluaju pozitivnog momenta savijanja, pri proraunu otpornosti na savijanje, odnosno, momenta pune plastinosti spregnute ploe Mp,Rd, u zavisnosti od poloaja neutralne
ose, razlikuju se dva sluaja:
neutralna plastina osa lei u betonskoj ploi,
neutralna plastina osa lei u podruju profilisanog lima.
Raspodela napona pri punoj plastifikaciji preseka, sa odgovarajuim vrednostima unutranjih sila i momenta otpornosti, kada plastina neutralna osa lei u betonskoj ploi, u
sluaju pozitivnog momenta savijanja, prikazana je u tabeli 7.15, pri emu je:
Ncf
plastina sila u pritisnutom betonu,
Np,Rd plastina sila u elinom profilisanom limu,
Ap
efektivna povrina poprenog preseka profilisanog elinog lima optereenog na zatezanje, pri ijem odreivanju treba zanemariti irinu udubljenja i ispupenja lima,
dp
rastojanje od gornje ivice ploe do teita efektivne povrine poprenog preseka
profilisanog elinog lima,
b
irina razmatranog poprenog preseka,
Spregnute konstrukcije
119
Metalne konstrukcije
120
N cf = b x 0,85 f ck / c
N p , Rd = A p f yp / ap
Iz uslova ravnotee unutranjih sila:
N p , Rd = N cf ( x = N p , Rd /(b 0,85 f ck / c )
Iz uslova da je suma momenata u odnosu na teite pritisnutog betona jednaka nuli:
M p , Rd = N p , Rd (d p x / 2)
Kada neutralna plastina osa lei u podruju profilisanog elinog lima, otpornost na
savijanje spregnute ploe moe da se odredi prema slici 7.27, ili jednostavnije, sa zanemarivanjem betona u rebrima, na sledei nain:
M p ,Rd = N cf z + M pr
(7.11)
gde je:
z = ht 0,5 hc e p + ( e p e)
N cf
Ap f yp / ap
(7.12)
N cf
M pr = 1,25 M pa 1
Ap f yp / ap
N cf = hc b (0,85 f ck / c )
Mpa
ht
e
ep
M pa
(7.13)
(7.14)
Spregnute konstrukcije
121
Slika 7.27 - Raspodela napona za pozitivan moment savijanja kada neutralna osa lei
u oblasti profilisanog lima
(7.15)
gde su:
m, k empirijski koeficijenti koji se odreuju ispitivanjem u saglasnosti sa EC4,
Ls
duina smicanja definisana u zavisnosti od dispozicije optereenja prema
tabeli 7.16,
=1,25.
'vs
Veliine b, dp i Ls su u #mm$, a Ap u #mm2$.
U sluaju kontinualnih spregnutih ploa mogu se razmatrati ekvivalentne prosto oslonjene ploe sa jednim poljem, iji raspon odgovara za unutranja polja rastojanju nultih taaka dijagrama momenata, a za krajnja polja celoj duini polja.
Alternativno, za proraun otpornosti na smicanje ploa koje nisu ankerovane na krajevima primenjuje se metoda parcijalnog smiueg spoja, koja je data u Aneksu E EC4.
Ovom metodom moe da se odredi i otpornost na poduno smicanje kod ploa koje su
ankerovane na krajevima. Ukoliko se za ankerovanje na kraju koristi valjkasti modanik sa
glavom zavaren za profilisani lim, za njegovu proraunsku nosivost treba uzeti manju od
sledeih vrednosti:
122
Metalne konstrukcije
PRd
Ppb,Rd
Ppb, Rd = k d do t f yp
(7.16)
ap
gde je:
k0
= 1 + a / d do 4,0 ,
ddo
a
t
Ls
!/4
Napomena:
Za ostale dispozicije optereenja treba izvriti procenjivanje na osnovu rezultata ispitivanja, ili aproksimativan proraun (na primer izjednaavanjem povrina dijagrama smiue
sile usled razmatranog optereenja i usled sistema dve simetrine koncentrisane sile, gde
oba optereenja imaju iste rezultante)
(7.17)
gde je:
bO
srednja irina betonskih rebara (slika 7.23),
,Rd
vrstoa na smicanje u iznosu od 0,25 f ctk / c ,
fctk
)
Ap
kv
Spregnute konstrukcije
123
(7.18)
gde je:
Cp
kritini obim odreen prema slici 7.28.
(7.19)
Metalne konstrukcije
124
(7.20a)
(7.20b)
za vertikalno smicanje:
(7.20c)
gde je:
!p rastojanje od teita optereenja do najblieg oslonca,
! raspon.
Ukoliko je koncentrisano ili linijsko optereenje merodavno za proraun, osiguranje
dobre raspodele optereenja treba obezbediti postavljanjem poprene armature preko limova na irini najmanje jednakoj bem, sa minimalnim procentom armiranja u odnosu na povrinu preseka betona iznad rebara limova od 0,2%.
3 SPREGNUTI STUBOVI
3.1 OPTE
Spregnuti stubovi ve decenijama imaju iroku primenu, prvenstveno kod visokih zgrada, i u trusnim regionima. S obzirom na injenicu da se sprezanjem povezuju betonski i
elini materijal na nain kojim se iskoriavaju pozitivne osobine oba materijala, spregnuti stubovi se mogu smatrati optimalnim reenjem. Generalno, postoji niz prednosti
spregnutih u odnosu na eline i betonske stubove koje ih ine atraktivnim za primenu.
U odnosu na isto eline ili armiranobetonske stubove istih dimenzija, spregnuti stubovi raspolau znatno veom nosivou. Stoga im se moe dati prednost u sluaju velikih
normalnih sila ili ogranienih dimenzija preseka.
Jedna od posebnih prednosti spregnutih stubova primenjenih u zgradama visoke spratnosti je mogunost da se spoljne dimenzije stuba zadre konstantnim po celoj visini objekta. Potreba za veom nosivou na niim spratovima moe se ostvariti poveanjem debljine elinog profila, procenta armiranja ili kvaliteta primenjenih materijala.
Neki od karakteristinih poprenih preseka spregnutih stubova su prikazani na slici
7.30. Uopteno, spregnuti stubovi se mogu podeliti u tri grupe:
Spregnute konstrukcije
125
Metalne konstrukcije
126
Kod spregnutih stubova tipa ubetoniranog valjanog profila moe se postii velika nosivost uz istovremeno veliku vitkost. Osim toga, oni imaju i relativno veliku nosivost na savijanje oko jae ose ubetoniranog I-profila. Armiraju se relativno malom armaturom koja
esto ima samo konstrukcijsku funkciju. Zbog poveanog kritinog napona izboavanja,
nije potrebno vriti kontrolu na izboavanje tankozidnih delova. Kod potpuno ubetoniranog profila nije potrebno vriti ni posebnu antikorozionu zatitu. Zahvaljujui betonskom
omotau poveana je poarna otpornost kao i otpornost na udar. Sa gledita tehnologije
graenja ovaj tip stubova je manje povoljan jer zahteva izradu oplate i armature kao i za
armiranobetonske stubove.
Spregnuti stubovi sa delimino ubetoniranim otvorenim elinim profilima odlikuju se
relativno velikom nosivou na aksijalne sile i vrlo velikom nosivou na savijanje. U
ovom sluaju, za sprezanje su najpodesniji elini profili sa irokim pojasevima, jer daju
vee povrine betonskog dela preseka i bolju zatitu rebra od dejstva poara. Ako se armiraju podunom armaturom vri se zavarivanje uzengija za rebro elinog profila. Prednost
ovakvih stubova, izmeu ostalog, predstavlja i mogunost primene uobiajenih elinih
veza u montanoj gradnji. Betoniranje ovih stubova zahteva oplatu na bonim stranama
prostora izmeu noica elinog nosaa.
Stubovi od upljih profila izrauju se od okruglih, kvadratnih ili pravougaonih beavnih ili poduno, odnosno spiralno zavarenih upljih profila. U sluaju okruglih upljih
profila, usled troosnog stanja napona u betonu, poveana je nosivost, odnosno vrstoa na
pritisak. Kod stubova od upljih profila nije potrebna posebna oplata, a esto ni dodatna
poduna armatura. Betonska ispuna takoe poveava i nosivost obimne cevi na izboava-
Spregnute konstrukcije
127
nje, pa moe doi samo do plastinog izboavanja na spolja. Naroitu prednost stubovi
ovog tipa imaju u sluaju centrinog pritiska, tj. kod objekata sa jezgrom za stabilizaciju,
mostnih stubova itd. Jedan od bitnih povoljnih uticaja betonske ispune je i poveana poarna otpornost.
Metalne konstrukcije
128
( = 235 / f y )
d / t f 44
h / t 52
D / t 90 2
Usled pojave teenja betona javljaju se smiue sile na kontaktu izmeu elika i betona, koje se proraunavaju iz razlike plastinih presenih sila u elementima poprenog preseka. U sluaju (b) te sile vremenom opadaju, a u sluaju (c) rastu. Na unutranjim stranama noica I-profila javljaju se i dodatne sile trenja usled sila cepanja nastalih kod modanika za prenos sile (d).
Otpornost na smicanje moe se obezbediti putem trenja i athezionih sila na graninoj
povrini elika i betona, kao i mehanikim spojnim sredstvima, tako da ne doe do pojave
znatnog klizanja. Ove mere su potrebne radi pribliavanju modelu homogenog stuba sa
potpunim sadejstvom betona i elika, kakav se koristi u proraunu.
Spregnute konstrukcije
129
Aa f y / a
(7.21)
N pl ,Rd
2,0
d) Maksimalna povrina poprenog preseka podune armature koja moe da se koristi
u proraunima ne treba da pree 4% povrine betona;
e) Granine debljine zatitnog betonskog sloja cy i cz (videti sliku 7.30), koje se mogu
koristiti u proraunima za potpuno ubetonirane eline preseke, iznose:
40 mm c y 0,4b
40 mm c z 0,4h .
gde su:
Aa, Ac, As
fa, fc, fs
'Ma, 'c, 's
Aa f y
Ma
Ac 0,85 f ck As f sk
+
c
s
(7.22)
Metalne konstrukcije
130
U sluaju upljih profila ispunjenih betonom, pri proraunu Npl,Rd se u jednaini (7.22)
vrednost 0,85fck moe zameniti sa fck..
Kod krunih upljih profila ispunjenih betonom, ija je relativna vitkost 0,5 i kod
kojih najvei proraunski moment savijanja I reda Mmax,Sd ne prelazi vrednost N Sd D / 10 ,
moe se uzeti u obzir poveanje vrstoe betona usled utezanja, na sledei nain:
N pl , Rd = 2
Aa f y
Ma
Ac f ck
c
t f y As f sk
1 + 1
+
D f ck
s
(7.23)
gde su t i D debljina zida i prenik upljeg profila, a .1 i .2 koeficijenti dati u tabeli 7.18 u
zavisnosti od relativne vitkosti .
Tabela 7.18 - Koeficijenti .1 i .2
0,0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
4,90
3,22
1,88
0,88
0,22
0,00
0,75
0,80
0,85
0,90
0,95
1,00
(7.24)
gde je:
NSd proraunska vrednost aksijalne sile koja deluje na stub,
Npl,Rd otpornost poprenog preseka prema (7.22) ili (7.23),
*
redukcioni koeficijent za odgovarajui oblik izvijanja dat u EC3 u funkciji odgovarajue bezdimenzionalne vitkosti , a za odgovarajuu krivu izvijanja.
Na osnovu mnogobrojnih teorijskih i eksperimentalnih ispitivanja pokazano je da se
krive izvijanja koje odgovaraju elementima od elika (videti poglavlje 13) mogu koristiti i
za aksijalno optereene spregnute stubove, i to:
kriva a, za uplje profile ispunjene betonom,
kriva b, za potpuno ili delimino ubetonirane I-profile, za izvijanje oko jae ose elinog profila,
kriva c, za potpuno ili delimino ubetonirane I-profile, za izvijanje oko slabije ose
elinog profila.
Bezdimenzionalna vitkost se, u sluaju spregnutih stubova, definie kao:
N pl ,R
N cr
(7.25)
Spregnute konstrukcije
131
U ovom izrazu N pl ,R predstavlja otpornost poprenog preseka prema (7.22) ili (7.23),
sraunatu sa vrednou 1,0 za sve parcijalne koeficijente sigurnosti ( Ma = c = s = 1,0 ).
Kritina elastina (Ojlerova) sila N cr , definisana je kao:
N cr =
2 ( EI ) e
!
(7.26)
gde je:
!
duina izvijanja,
Ecm I c
+ Es I s
c
(7.27)
132
Metalne konstrukcije
Slika 7.33 - Raspodele napona koje odgovaraju interakcionoj krivoj sa slike 7.32
Spregnute konstrukcije
133
Na slici 7.33 prikazane su raspodele napona koje odgovaraju takama A do D interakcionog dijagrama (slika 7.32), za uobiajeni ubetonirani I-profil izloen savijanju oko jae
ose elinog profila. Za sluaj upljih profila ispunjenih betonom, otpornost potpuno plastifikovanog poprenog preseka se moe izraunati sa poveanom vrstoom betona, odnosno zamenom 0,85fck sa fck.
Kao uproenje, interakciona kriva se moe zameniti poligonalnom linijom (AECDB
na slici 7.32). Postupak prorauna taaka A do D dat je u Aneksu C EC4. Dodatnu taku E
treba odrediti priblino na sredini izmeu taaka A i C, ukoliko je otpornost stuba na aksijalni pritisak (*&Npl,Rd) vea od otpornosti potpuno plastifikovanog betonskog preseka
(Npm,Rd).
Na osnovu ve izloenog postupka, za sluaj centrinog pritiska se moe odrediti koeficijent *. S obzirom da se ovim koeficijentom uzima u obzir uticaj imperfekcija i vitkosti
stuba, odgovarajua otpornost na savijanje odgovara momentu imperfekcije k M pl ,Rd .
To znai da u sluaju kada je aksijalna sila koja deluje na stub jednaka njegovoj otpornosti
na aksijalni pritisak ( N Sd = N pl ,Rd ), stub ne poseduje dodatnu otpornost na savijanje.
Sa smanjenjem sile pritiska ispod ovog nivoa ( N Sd < N pl ,Rd ), uticaj momenta imperfekcije linearno se smanjuje do vrednosti *n (tabela 7.19), a za dodatnu otpornost na savijanje na raspolaganju je samo rafirani deo dijagrama.
Metalne konstrukcije
134
n = (1 r ) / 4 , n d
r=1 ( n = 0
r=0 ( n = 0,25
r=-1 ( n = 0,5
= d k ( d n ) /( n )
(7.28)
Vrednosti 2>1,0 mogu se uzeti samo ukoliko je moment savijanja MSd nastao usled
ekscentrinog delovanja sile NSd , na primer kod izdvojenog stuba koji nije optereen poprenim optereenjem izmeu krajeva.
Na osnovu tako odreene vrednosti faktora 32 moe se izvriti kontrola otpornosti elementa:
M Sd 0,9 M pl ,Rd
(7.29)
gde je:
MSd maksimalni proraunski moment koji se javlja u stubu,
Mpl,Rd moment savijanja izraunat za raspodelu napona prema slici 7.33
Uvoenjem faktora 0,9 obuhvaen je uticaj odreenih pretpostavki uvedenih prilikom
odreivanja interakcionog dijagrama (primena uproenog dijagrama napon-dilatacija za
beton i pretpostavka o potpunom sadejstvu pri odreivanju (EI)e bez uzimanja u obzir prslina u betonu), kojima je otpornost na savijanje precenjena.
Generalno, stubove treba proveriti na uticaje II reda, odnosno, moment savijanja MSd
treba odrediti uzimajui u obzir uticaje II reda, koristei krutost na savijanje ( EI ) e prema
(7.27). U sluaju izdvojenih stubova sa nepomerljivim vorovima, uticaji drugog reda mogu da se zanemare ukoliko je:
Spregnute konstrukcije
135
N Sd / N cr 0,1
za stubove sa momentima na krajevima:
0,2 (2 r )
gde je r odnos momenata na krajevima (u sluaju delovanja bilo kakvog poprenog
optereenja treba uzeti r=1,0).
(7.30a)
M z , Sd 0,9 z M pl , z , Rd
(7.30b)
Metalne konstrukcije
136
Takoe je potrebno izvriti kontrolu vektorskog zbira momenata iz obe ravni, to je ilustrovano slikom 7.36. Otpornost na biaksijalno savijanje bie zadovoljena ukoliko taka
(My,Sd, Mz,Sd) pada unutar oblasti ograniene prikazanom linijom.
8
PRETHODNO NAPREGNUTE METALNE
KONSTRUKCIJE
1 OPTE
Prednaprezanje je poznato ljudima jo od davnina u vidu steenog iskustva na izradi
tokova, buradi i brodova. Kod konstrukcija u graevinarstvu se javlja pri izradi kamenih
mostova i vijadukata, a kasnije i pri izgradnji crkava. Ono postie pun zamah ezdesetih
godina XX veka zahvaljujui napretku tehnologije proizvodnje visokovrednih elika.
Prethodno napregnute metalne konstrukcije predstavljaju posebnu vrstu hibridnih konstrukcija koje se sastoje od:
osnovne metalne konstrukcije, najee, u vidu punih grednih ili reetkastih nosaa
od obinog konstrukcionog elika i
zatega u vidu uadi, kablova ili punog preseka od visokovrednog elika.
Ovi delovi predstavljaju jedinstvenu celinu, kod koje se pomou zatege unosi sila pritiska u osnovnu konstrukciju za vreme izvoenja, montae ili eksploatacije. Uticaji koje u
osnovnoj konstrukciji izaziva sila iz zatege, najee normalna sila i momenat, suprotnog
su znaka od uticaja koje izazivaju oekivana spoljanja optereenja. Na taj nain se nosivost, a ponekad i krutost i stabilnost konstrukcije, kao celine, poveavaju, uz smanjenje
utroka materijala. Ovakve konstrukcije zahtevaju vei utroak rada, zbog izrade zatega,
kotvi i anker blokova. Meutim, i pored toga, postoje konstrukcije kod kojih postoje
opravdani razlozi za primenu prednaprezanja. Ovo se, pre svega, odnosi na:
konstrukcije veeg raspona sa znatnim stalnim optereenjem,
konstrukcije kod kojih je gabarit ogranien na minimalnu meru i
sanacije i ojaanja postojeih konstrukcija.
Prednaprezanje, odnosno unoenje sile zatezanja u zategu i sile pritiska u konstrukciju
izmeu anker blokova, moe da se ostvari na celoj konstrukciji, na delu konstrukcije ili samo na pojedinim elementima. Kako se u konstrukciju unosi sila pritiska, prednaprezanje se
vri samo u elementima koji su zategnuti usled dejstva spoljanjeg optereenja.
Metalne konstrukcije
134
Ovo moe da se uoi na primeru zategnutog tapa (slika 8.1a). Maksimalna sila zatezanja ( N t ) koju moe da prenese zategnut tap povrine A moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
N t = A dop .
(8.1)
Ukoliko se pre nanoenja spoljanjeg optereenja na krajeve tapa pomou zatege aplicira sila pritiska (P), ona u njemu izaziva napon pritiska ( c ), koji mora da bude manji od
dozvoljenog napona za pritisnuti tap ( c i , dop ), pa maksimalna sila pritiska kojom moe da se prednapregne tap iznosi:
P = A i , dop
(8.2)
135
N u = N t + P = A ( dop + i ,dop ) .
(8.3)
(8.4)
(8.5)
Metalne konstrukcije
136
Kako ugib nosaa direkno zavisi od sila u tapovima, smanjenjem sila u dijagonalama
smanjuje se i ugib nosaa, pa se sa pravom moe zakljuiti da se prednaprezanjem poveava krutost nosaa.
Poveanje otpornosti pritisnutih elemenata na izvijanje predstavlja treu prednost prethodno napregnutih konstrukcija. Ova osobina prednapregnutih elemenata moe da se objasni na primeru tapa (slika 8.3) prednapregnutog zategom koja je ankerovana na njegovim
krajevima. U sredini raspona pomou dijafragme je obezbeen kontakt zatege i tapa, tako
da zatega moe da se pomera u podunom pravcu, ali u pravcu upravnom na osu tapa dijafragma obezbeuje kompatibilnost pomeranja zatege i tapa. Usled sile zatezanja koja
vlada u zatezi, ona tei da se vrati u prav poloaj.
Na mestu dijafragme, u taki kontakta zatege sa tapom (O), skretna sila, koja se javlja
u zatezi zbog skokovite promene pravca zatege, odnosno trase kablova, tei da izvijeni
tap vrati u prvobitan poloaj, pa se moe smatrati da tap na ovom mestu ima elastian
oslonac. Reakcija ovog, elastinog, oslonca (R) moe da se odredi iz uslova ravnotee momenata u taki O:
R = 4
P yo
!
(8.6)
2 EI
.
(! / 2 )2
(8.7)
137
Metalne konstrukcije
138
zatege, a kree se od 1000 do 2000 N/mm2. Najee se za izradu zatega koriste visokovredni elici u obliku:
uadi,
kablova ili
ipki punog poprenog preseka.
Jedan ili vie strukova, koncentrino namotanih oko jezgra, ine ue (slika 8.5). Strukovi su u uetu najee upredeni na dva naina: obino ili paralelno.
Obino upredena uad su ona kod kojih ice imaju isti smer upredanja, a slojevi imaju
razliite korake upredanja. Strukovi se u slojevima meusobno dodiruju u takama.
Paralelno upredena uad su uad kod kojih su ice u svim slojevima paralelne i imaju
isti korak i smer. Strukovi se meusobno dodiruju po linijama.
139
Pored nosivosti ueta, njegova veoma vana karakteristika je i izduenje pri dejstvu sile zatezanja, odnosno modul elastinosti (E). Izduenje ueta je nelinearno i sastoji se od
trajnog - plastinog i povratnog - elastinog dela. Modul elastinosti uadi je manji od modula elastinosti elika od kojeg su izraena, jer pri zatezanju ueta dolazi do upredanja ica i strukova to prouzrokuje dodatne podune deformacije. Zbog toga se stvarni modul
elastinosti ueta obavezno odreuje na osnovu opita prethodnog istezanja. Ovaj opit se
sastoji od viestrukog optereenja i rastereenja ueta u granicama normalog napona od
(0,10,8) f u . Na ovaj nain dolazi do boljeg kontakta ica i do izjednaavanja napona u
njima, to prouzrokuje stabilizaciju modula elastinosti na ustaljenu vrednost. Konvencionalni modul elastinosti se odreuje kao nagib krive - (slika 8.6) pri poslednjem rastereenju ( E = tg p ). On zavisi od vrste izrade ueta, broja i vrste strukova, kao i od njegove
prethodne pripreme i iznosi:
E = 140.000180.000 N/mm2 za otvoreno i zatvoreno spiralno ue sa jednim strukom,
E = 100.000140.000 N/mm2 za spiralno ue sa vie strukova.
Pre samog prednaprezanja konstrukcije, uobiajeno je da se uad opterete silom koja je
za 15-20% vea od projektovane, to, takoe, utie na poveanje modula elastinosti.
Sile prednaprezanja se unose u konstrukciju na mestima anker blokova. Uad se, preko
kotvi koje se nalaze na njihovim krajevima, oslanjaju na anker blokove predviene na
osnovnoj konstrukciji. U zavisnosti od veliine i vrste ueta postoji vie patentiranih sistema kotvi.
Na slici 8.7 je prikazan najei tip kotvi za uad. One se sastoje od elinog cilindrinog tela (1) koje sa unutranje strane ima konusni otvor. U taj otvor se postavlja kraj ueta
(3) ije su ice raspredene u obliku "metle", oiene i odmaene. Zatim se taj otvor zaliva legurom kalaja, cinka, bakra ili olova. Za vreme zalivanja vri se zagrevanje aure kako
bi se otvor to bolje popunio legurom. Danas se ispuna sve vie izvodi od hladne meavine
Metalne konstrukcije
140
elinih kuglica i smole na bazi epoksida. Nakon ovravanja ispune, vri se testitanje
kotvi na izvlaenje ueta, za optereenje koje je 20% vee od projektovanog. Na kotvi se
nalazi i pokretna navrtka (2) koja slui da se preko nje kotva osloni na anker blok, nakon
utezanja.
a)
b)
141
Za kotvljenje kablova razraeno je mnogo sistema, koji se primenjuju i kod prednapregnutih armirano-betonskih konstrukcija. U Jugoslaviji se najvie primenjuju IMS kotve
(slika 8.9). Kotva se sastoji od elinog cilindrinog tela sa konusnim otvorom na unutranjoj strani, kroz koji se provlae ice za prednaprezanje. One se fiksiraju za telo kotve pomou jednodelnog konusnog klina koji se postavlja izmeu ica i pomou koga se izaziva
sila trenja na kontaktu ica, tela kotve i klina. Iza tela kotve nalazi se pravougaona podlona ploica za oslanjanje na anker blok.
Fiksiranje zatege na krajevima se izvodi pomou navrtki i navoja na zatezi (slika 8.10).
Ukoliko se zatega zatee preko navrtke, tada se postavlja i druga navrtka za fiksiranje
oslonca (slika 8.10a). Ukoliko se presa za prednaprezanje zatege fiksira preko navoja, tada
je dovoljna samo jedan navrtka za fiksiranje oslonca (slika 8.10b). Pri proraunu treba
imati u vidu da navoj na zatezi smanjuje povrinu poprenog preseka zatege, pa nosivost
Metalne konstrukcije
142
zatege treba da se odredi na osnovu povrine ispitnog preseka (As). Da bi se izbeglo ovo
lokalno slabljenje poprenog preseka zatege, kod elika koji su zavarljivi moe da se izvri
ojaanje zatege, zavarivanjem ipke veeg prenika (slika 8.10b).
143
N t = P = At t = N t , P + Ac c
(8.8)
gde su:
At povrina zatege,
Ac povrina krutog tapa,
t napon u zatezi,
c napon u krutom tapu ( c i , dop ).
Dodatno optereenje koje tap moe da primi nakon prednaprezanja je jednako zbiru
sile prednaprezanja, nosivosti tapa i prirataja sile u zatezi Nt i iznosi:
(8.9)
gde su:
dop doputeni napon za osnovni materijal od kojeg je napravljen kruti tap,
(8.10)
Prirataj sile u zatezi se odreuje iz uslova da su izduenja zatege i krutog tapa, duine
! , usled dodatnog optereenja jednaka. Ova izduenja zavise od sila u tim elementima i
od modula elastinosti zatege (Et) i krutog tapa (Ec)
! =
( c + dop ) ! = ( t ,dop t ) !
Ec
Et
(8.11)
At
At + Ac
(8.12)
gde je = Et / E c .
Na radnom dijagramu Nt- (slika 8.12) isprekidanim linijama je prikazano ponaanje
tapa. Kada se optereenje nanosi posle prednaprezanja (isprekidana linija), nosivost tapa
je jednaka zbiru nosivosti krutog tapa, sile prednaprezanja i dodatne sile u zatezi.
U sluaju da se optereenje nanosi za vreme prednaprezanja (linija crta-taka), maksimalna vrednost sile iznosi:
N t' ,P = (Ac + At ) dop .
(8.13)
U tom sluaju zatega prihvata veu silu, pa treba poboljati kvalitet elika za zategu, ili
poveati njenu povrinu.
Iz prethodnih jednaina dobijaju se izrazi za povrine krutog tapa i zatege u zavisnosti
od optereenja, dozvoljenih napona, napona prednaprezanja i modula elastinosti, u odnosu na ukupno optereenje:
Metalne konstrukcije
144
- c / dop + 1
Ac
=
N t , P + N t ,Q
c / dop + 1 ( ) dop
(8.14)
c / dop
At
=
N t , P + N t ,Q
c / dop + 1 ( ) dop
(8.15)
Povrine poprenih preseka mogu da se izraunaju ako su poznata optereenja pre i posle prednaprezanja, moduli elastinosti materijala i napon prednaprezanja. Napon prednaprezanja zavisi od stabilnosti tapa i elemenata poprenog preseka, od eljene deformacije
u tapu i od uslova izvoenja. On se usvaja kao deo doputenog napona u tapu, to jest u
vidu odnosa c / dop .
Vrednosti povrina krutog tapa i zatege mogu da se odrede u zavisnosti od parametara
materijala ( i ) i naina prednaprezanja koji se uvodi preko koeficijenta = Nt,P / Nt,Q.
Na slian nain, na osnovu izraza (8.14) i (8.15) moe da se analizira primena razliitih
kvaliteta materijala zatege i drugi efekti. Na slici 8.13 su prikazani dijagrami zavisnosti
povrina tapa (Ac) i zatege (At) od intenziteta prednaprezanja i parametara materijala, za
tap napravljen od elika kvaliteta 0361, (dop=160 N/mm2). Funkcija povrine krutog
tapa je prikazana punim, a funkcija povrine zatege isprekidanim linijama. Sa dijagrama
se vidi da poveavanjem napona prednaprezanja i smanjenjem koeficijenata , dolazi do
smanjenja povrine krutog tapa, a poveanja povrine zatege.
145
Metalne konstrukcije
146
Zatega se postavlja van gabarita preseka (slika 8.14e). Ovo reenje je ekonomino i
primenjuje se u sluajevima kada gabarit nosaa nije ogranien.
Zatege se postavljaju naizmenino od odreenog dela raspona pa do oslonaca (slika
8.14f). Ovo je poboljanje reenja sa slike 8.14a, jer se na mestu najveih momenata savijanja postavljaju dve zatege.
Zatege mogu da se postave tako to se kombinuju neka od pomenutih reenja kao to je
prikazano na slici 8.14g. Ovo reenje predstavlja kombinaciju sluajeva prikazanih na slikama 8.14a i b.
Kod nosaa sa skokovito promenljivom visinom rebra (slika 8.14h) uobiajeno je kotvljenje zatega na donjem pojasu na mestu promene visine rebra. Na ovaj nain se obezbeuje dovoljan slobodan prostor za lake manipulisanje presama pri unoenju sile prednaprezanja.
Kod kontinualnih nosaa zatege se postavljaju na delovima nosaa sa znaajnim momentima savijanja, u zoni zategnute noice (slika 8.15). Mogue je i povezivanje ovih segmenata zatega u jedinstvenu zategu.
Poloaj zatege u poprenom preseku nosaa zavisi od izabranog oblika zatege i naina
unoenja sile u zategu. Neka karakteristina reenja su data na slici 8.16:
147
a) zatega je postavljena ispod donje noice nosaa (primenjuje se samo za pravolinijske zatege),
b) zatega je postavljena iznad donje noice, uz rebro nosaa (primenjuje se i za pravolinijske i za krivolinijske oblike zatege),
c) zatega je postavljena sa strane donje noice nosaa (primenjuje se kod pravolinijskih zatega, a kod krivolinijskih izaziva velike uticaje u anker blokovima usled
skretnih sila),
d) zatega je postavljena u unutranjost donjeg pojasa koji je konstruisan od upljih
profila (primenjuje se kod pravolinijskih zatega, kada se zahteva dobra zatita zatege od dejstva korozije i poara).
Veza zatege sa grednim nosaem se ostvaruje preko anker blokova (slika 8.17). Pravolinijske zatege koje se proteu du itavog raspona grede, oslanjaju se preko svojih kotvi
na jake eone ploe koje se nalaze na krajevima grede (slika 8.17a). Ukoliko se ove zatege
ne vode do kraje grede, one se oslanjaju na anker blokove (slika 8.17b). Na mestu oslanjanja unosi se velika koncentrisana sila, pa tu zonu nosaa treba dobro ukrutiti pomou dodatnuh ukruenja. Na odreenom rastojanju du raspona nosaa postavljaju se klizni
oslonci za zatege u vidu dijafragmi. Na tim mestima zatega moe poduno da se pomera,
ali ne i upravno na osu nosaa. Njihova funkcija je da obezbede stabilnost donjeg pojasa
na izvijanje, za sluaj dejstva sile prednaprezanja bez spoljanjeg optereenja. Kod krivolinijskih zatega (slika 8.17c) ankerisanje se izvodi na krajevima, na eonim ploama. Za
Metalne konstrukcije
148
P =
0
!t
M y2,1
gde su:
My,1
My,Q
M y ,1 M y ,Q
EI y
dx
!
!
dx + t + t
EI y
Et At EA
(8.16)
149
EiA
Et i At
(8.17)
V = P sin 1
(8.18)
M = N e = P e cos1 .
(8.19)
Usled skretnih sila, u sluaju poligonalne trase kablova (slika 8.19a), na mestu preloma
trase kablova na nosa deluje sila:
F = 2 P sin 2 / 2
(8.20)
Metalne konstrukcije
150
gde je #2 prelomni ugao. I u sluaju paraboline trase kablova (slika 8.19b) javljaju se
skretne sile, ali u ovom sluaju du itavog nosaa. One, u sluaju plitke parabole, mogu
da se predstave jednakopodeljenim optereenjem, koje se odreuje na sledei nain:
p=
P f
.
8 !2
(8.21)
P $kN%
!P $kN%
1636,1
153,9
1647,0
143,0
1661,0
129,0
1676,0
114,0
151
Kao to se vidi iz tabele, vrednosti ovih dodatnih sila ( P ) ne prelaze 10% od ukupne
sile prednaprezanja (P).
Analizom napona kod prethodno napregnutih nosaa treba da se obuhvate sve faze njegovog rada. Uglavnom se javljaju samo dve faze (slika 8.20).
U prvoj fazi na nosa deluju sopstvena teina (g) i sila prednaprezanja (P). Sila P izaziva u nosau normalnu silu pritiska i momenat savijanja ( M y , P = P e ), a sopstvena teina
momenat savijanja suprotnog znaka ( M y ,G ). Ovi uticaji izazivaju u nosau napone:
xI , N =
xI ,M =
P
A
(8.22)
M y ,G - M y,P
Iy
(8.23)
xII, N =
xII, M 1 =
xII,M 2 =
P
A
M y,Q
Iy
(8.24)
z
M y,P
Iy
z =
(8.25)
P e
z
Iy
(8.26)
Na osnovu ovih komponentalnih napona odreuju se ukupni naponi u pojedinim delovima nosaa i zatege, koji moraju da budu manji ili jednaki od doputenih:
u gornjoj noici se javlja napon pritiska:
x,1 =
M y , P + M y , P
P + P M y ,G+M y ,Q
z1 +
z1
A
Iy
Iy
(8.27)
Metalne konstrukcije
152
x,2 =
M y , P + M y , P
P + P M y ,G+M y ,Q
+
z2
z2
A
Iy
Iy
(8.28)
napon u zatezi je jednak zbiru napona usled sile prednaprezanja (P) i dodatne sile
P :
x ,t =
P + P
.
At
(8.29)
U toku prednaprezanja treba proveriti stabilnost donje noice u kojoj se javlja normalni
napon pritiska:
x ,P =
M y,P
P M y,G
+
z2
z2 .
A
Iy
Iy
(8.30)
U pritisnutim delovima nosaa mogu da nastupe kritina stanja stabilnosti. Stoga se za stabilizaciju tih delova postavljaju horizontalni spregovi u njihovoj ravni. Ako se postavi dovoljan
broj dijafragmi donji pojas je, kod pravolinijskih zatega, stabilizovan pomou zatege. Osim toga, treba proveriti i stabilnost pritisnutih delova rebra i mesta oslanjanja zatega.
Osim kontrole nosivosti i stabilnosti kod prethodno napregnutih nosaa treba kontrolisati i ugib, jer ovakvi nosai, zbog manjih dimenzija i manjeg momenta inercije, imaju
manju krutost u odnosu na klasine (neprednapregnute) nosae. Ukupan ugib u nosau treba da se odredi uzimajui u obzir sve uticaje:
= G + Q P P .
(8.31)
5 PROJEKTOVANJE PREDNAPREGNUTIH
REETKASTIH NOSAA
Reetkasti nosai pruaju velike pogodnosti za primenu prednaprezanja. Kako se oni
primenjuju za vee raspone, u tapovima se javljaju velike aksijalne sile, koje znatno variraju du raspona. Osnovna karakteristika reetkastih nosaa je da su tapovi aksijalno napregnuti. Iz ove osobine proistie i nain prednaprezanja reetkastih nosaa (slika 8.21).
Postavljanje zatega samo od vora do vora tapova optereenih silama zatezanja najveeg intenziteta (slika 8.21a) omoguava izbor optimalnih dimenzija zatega i tapa. Zatega moe da se postavi i prednapregne i u radionici. Meutim, u tom sluaju je konstruisanje vorova oteano, jer se na istom mestu ankeruju dve zatege. Ovakav nain prednaprezanja je pogodan za sanaciju postojeih nosaa.
esto se zatega postavlja du itavog zategnutog pojasa (slika 8.21b). Ovo reenje je
jednostavnije sa stanovita konstruisanja samog reetkastog nosaa, jer je potreban znatno
manji broj mesta za anerovanje kablova u odnosu na prethodni sluaj. Kako su oslonake
dijagonale znatno manje napregnute od pojasnih tapova, one, u veini sluajeva, ne moraju da se prednapreu. Ukoliko je neophodno i njihovo prednaprezanje, to se ostvaruje posebnim zategama, jer bi se, zbog otrog prelomnog ugla, u sluaju jedinstvene poligonalne
trase kablova javili znatni gubici sile prednaprezaja usled trenja.
153
Kada je oblik nosaa takav da se vorovi nalaze na kvadratnoj paraboli (slika 8.21d),
zatega se postavlja pravolinijski du itavog donjeg pojasa, pa su sile u pojasu, usled spoljanjeg optereenja i usled prednaprezanja, priblino jednake.
Kod kontinualnih nosaa (slika 8.21e), zatege se postavljaju u pojasnim tapovima u
zonama velikih sila zatezanja.
U zavisnosti od oblika trase kabla i veliine uticaja u tapovima vri se izbor poprenih
preseka tapova. Primenjuju sa raznovrsni oblici, a treba voditi rauna da se teite zatege
poklapa sa teitem poprenog preseka tapa. Stoga se ona ili postavlja u teite poprenog
preseka ili je konstruisana od vie razmaknutih zatega ije se teite poklapa sa teitem
tapa. Neki od karakteristinih poprenih preseka za reetkaste nosae manjih raspona su
prikazani na slici 8.22a, a za vee raspone na slici 8.22b. Da bi se obezbedila stabilnost
tapova oni se spajaju sa zategama pomou dijafragmi.
Slika 8.22 - Popreni preseci tapova i polaaji zatega kod reetkastih nosaa:
a) manjih raspona; b) veih raspona
Metalne konstrukcije
154
Ankerovanje zatega se izvodi pomou debelih eonih ploa na koje se oslanjaju njihove kotve (slika 8.23).
Proraun tapova koji su individualno prednapregnuti je prikazan u delu 3 ovog poglavlja. Proraun reetkastih nosaa, kod kojih zatega prednapree nekoliko tapova, svodi
se na proraun statiki neodreenih nosaa. Odreivanje sile u zatezi i u tapovima se vri
iterativno. Sila u zatezi (Nt) se odreuje iz uslova iskorenja nosivost najoptereenijeg
tapa j:
Ac dop = N t ,Qj N c1, j N t
(8.32)
gde je Nc1,j sila u tapu j za dejstvo jedinine sile u zatezi, a Nt,Qj sila zatezanja koja deluje
na posmatrani tap usled spoljanjeg optereenja.
Iz gornje jednaine se dobija sila u zatezi i povrina zatege:
Nt =
At =
N t ,Qj Ac dop
N c1, j
Nt
t , dop
(8.33)
(8.34)
Sila u svakom tapu reetke i se odreuje kao zbir uticaja od spoljanjeg optereenja
N t ,Q ,i i od dejstva zatege:
N u ,i = N t ,Q ,i N c1,i N t
gde je N c1,i sila u tapu i za dejstvo jedinine sile u zatezi.
Prirataj sile u zatezi od spoljanjeg optereenja iznosi:
(8.35)
155
N c1,i N t ,Q ,i
!i
Ei Ai
N t =
N2 !
!
E c1,i A i + E t A
c,i
c,i
t
t
(8.36)
(8.37)
9
IZRADA GRAFI^KE DOKUMENTACIJE
1 IZRADA CRTEA
1.1 OPTE
Crtei elinih konstrukcija i njihovih elemenata predstavljaju njihov grafiki prikaz sa
svim potrebnim podacima o obliku i dimenzijama svakog elementa, poloaju elemenata u
konstrukciji, kao i nainu njihovog vezivanja sa drugim elementima. Za izradu crtea, odnosno nain obeleavanja pojedinih komponenti crtea, usvojene su odreene konvencije,
regulisane odgovarajuim standardima. Cilj usvajanja konvencija je potreba da crtei predstavljaju jasna i nedvosmislena uputstva za izradu prikazanih elemenata, to je i jedan od
uslova za uspenu i jednostavnu izradu u radionici.
Generalno, crtei se mogu podeliti na projektne i radionike crtee. Projektnim crteima prikazuje se (obino u sitnijoj razmeri) generalni koncept i glavni detalji. Na njima su
uglavnom prikazane osnovne dimenzije elemenata, njihov raspored i konstrukcija u celini.
Oni predstavljaju osnov za proraun i procenu cene konstrukcije (predraun).
Na radionikim crteima prikazuju se (u krupnoj razmeri) pojedini elementi sa svim
detaljima potrebnim za njihovu izradu u radionici. U ovom poglavlju bie govora o osnovnim principima izrade radionike dokumentacije elemenata elinih konstrukcija.
Neophodno je da crtei elinih konstrukcija budu precizno izraeni i kotirani u dovoljnoj meri. Na crteu treba prikazati dovoljan broj preseka i projekcija, tako da svaki detalj bude jasan i razumljiv, ili na crteu dati napomenu kojom se ukazuje na drugi crte kojim je neki element bolje predstavljen. Ukoliko neki od podataka nije mogue prikazati crteom, moe se uneti napomena, kao i pisano objanjenje.
Na svakom crteu u levom gornjem uglu treba prikazati optu dispoziciju cele konstrukcije ili njenog segmenta u sitnoj razmeri, sa osnovnim dimenzijama sistema i oznakama vorova. Sistem se prikazuje tankim linijama, a debelim linijama se oznaavaju oni delovi konstrukcije koji su detaljno predstavljeni na tom listu.
Dispozicioni crtei se izrauju u razmeri 1:50, 1:100, 1:200 i 1:500, u zavisnosti od veliine objekta koji se prikazuje. Detaljni radioniki crtei se izrauju najee u razmeri
Metalne konstrukcije
158
1:10, a ree u razmeri 1:5. Uobiajeno je da se sistemne duine i detalji preseka i izgleda
crtaju u istoj razmeri. Meutim, za veoma velike elemente, mogue je za sistemne duine
usvojiti razmeru 1:20, a detalje konstrukcije prikazati u razmeri 1:10.
Dimenzije >mm@
A0
841 x 1189
A1
594 x 841
A2
420 x 594
A3
297 x 420
A4
210 x 297
U sluaju formata veih od A4 potrebno je izvriti presavijanje crtea do veliine formata A4. Pri tome treba ostaviti slobodnu povrinu uz levu ivicu, irine 20 mm, za korienje crtea, i povrinu u donjem desnom uglu dimenzije 190 x 297 mm za ucrtavanje peata, upisivanje naziva crtea i raznih napomena, kao i za prikaz eme poloaja predmetnog
elementa u konstrukciji (tabela 9.2).
Iz praktinih razloga, u sluaju kada se korii vei broj crtea zajedno, za preporuku je
crtee presavijati na 18,5 cm umesto na 19 cm. U sluaju potrebe za crteima veih duina, dozvoljena je upotreba i tzv. produenih A0 i A1 formata za n18,5 cm.
U peatu se obino daju sledei podaci: naziv firme koja je uradila projekat, naziv investitora, ime odgovornog projektanta i saradnika, datum kada je crte izraen, naziv i redni broj crtea, razmera, naziv objekta i mesta, itd. U praznom prostoru iznad peata mogu
da se upiu razliite napomene od znaaja za konstrukciju, kao to su: kvalitet osnovnog
materijala i spojnih sredstava, oznake spojnih sredstava, itd.
Uobiajeno je da se elementi na crteu prikau u tri projekcije u ortogonalnom sistemu.
Aksonometrijski prikaz daje se samo izuzetno u sluaju komplikovanih sklopova elemenata.
Linije koje se odnose na konstrukciju prikazuju se punim linijama veih debljina.
Za kotne linije treba primeniti pune tanke linije koje se ucrtavaju neposredno uz detalj.
Ukoliko postoji vie kotnih linija, treba ih postaviti na takvom razmaku koji omoguava da
se brojevi jasno i nesmetano upiu. Uobiajeno je da se prva kotna linija postavi na 15 mm
od prve prepreke na crteu, a ostale na meusobnom rastojanju od po 8 mm. Broj kotnih
linija zavisi od sloenosti detalja koji se prikazuje na crteu. Generalno, postoje kotne linije za oznaavanje dimenzija elementa, za oznaavanje rasporeda zavrtnjeva i kotna linija
za oznaavanje rasporeda ukruenja i drugih prikljuaka. Na jednoj kotnoj liniji obavezno
treba prikazati i udaljenost krajeva elementa od sistemnih taaka ili osa.
159
A0
841 x 1189
A1
594 x 841
A2
420 x 594
A3
297 x 420
Ako postoji vie paralelnih kotnih linija treba ih rasporediti tako da prva bude kotna linija
za detaljne kote (na primer za spojna sredstava), zatim kotna linija za sekundarne elemente, a
na kraju zbirna kotna linija, tako da vertikalne podeone linije ne presecaju kotne linije.
Kotni brojevi upisuju se neposredno iznad kotne linije, i po pravilu paralelno dimenziji koju
oznaavaju, blizu njene sredine. Ako nema dovoljno mesta da se svi brojevi upiu sa jedne
strane linije, mogue je upisati ih naizmenino iznad i ispod kotne linije. Ne treba primenjivati
kotne brojeve veih dimenzija od 5 mm, ni manjih od 3 mm. Brojeve treba upisivati tako da se
mogu itati sa donje ili desne strane crtea. Dimenzije svih elemenata elinih konstrukcija daju se u milimetrima i zaokruuju se na najbliu celu vrednost milimetra.
Metalne konstrukcije
160
Kotiranjem svaki element konstrukcije dobija svoje obeleje kojim se oznaavaju njegov
oblik i dimenzije, kao i redni broj za specifikaciju materijala - pozicija (slika 9.1). Broj pozicije
se upisuje ispred ili iza oznake dimenzija. Svi elementi istih dimenzija i iste obrade dobijaju isti
broj pozicije. Obino se ispred broja pozicije upisuje skraenica Pos.
Sve linije koje karakteriu presek elementa treba ucrtati punom linijom, ukoliko se u
odgovarajuoj projekciji vide, a isprekidanom linijom ukoliko se ne vide, ak i ako ne lee
u jednoj ravni (slika 9.2).
Elementi koji ne lee u ravni crtea, a ne pripadaju delu konstrukcije iji se detalji
predstavljaju, ne ucrtavaju se na tom crteu.
Popreni presek treba postaviti tako da su preseeni samo oni elementi koji se pruaju
po celoj duini elementa koji se eli prikazati u preseku. Ostale elemente ne treba presecati, jer se na taj nain postie vea jasnoa crtea (slika 9.3).
Osne linije oznaavaju se crta-taka linijom. Takvom linijom oznaava se i prekid elementa konstrukcije upravno na osu profila, ali tako da prelazi granicu profila, da bi se napravila razlika u odnosu na granicu kraja elementa, koja se oznaava punom linijom u
okviru irine profila (slika 9.4).
161
Popreni presek elementa uvek treba odvojiti od crtea u projekciji. Presek elementa
oznaava se za crtee u razmeri 1:10 zatamnjeno, sa belim linijama sa gornje i leve strane
(slika 9.5a). U razmeri 1:5 do 1:1 preseeni elementi konstrukcije se rafiraju (slika 9.5b).
Pri crtanju na raunaru uobiajeno je da se svi preseci rafiraju bez obzira na razmeru, jer
to predstavlja reenje prikladnije ovom nainu izrade crtea.
Elementi koji slue za popunjavanje praznina (podmetai), radi lakeg uoavanja, rafiraju se u svakoj projekciji (slika 9.6a). Vee povrine podmetaa rafiraju se samo po obodu (slika 9.6b).
Kod nastavaka elemenata, eone povrine elemenata koji se nastavljaju su obraene, ali
se ne dodiruju. Razmak izmeu delova elementa iznosi 2-5 mm. Na crteu se to predstavlja dvema isprekidanim linijama na malom razmaku (slika 9.7).
Metalne konstrukcije
162
163
Svaki crte treba da sadri i sistemnu skicu konstrukcije sa istaknutim elementom ili
grupom elemenata koji su predstavljeni na tom crteu (slika 9.10). Na sistemnoj skici sastavni elementi se prikazuju ematski punim debelim linijama koje predstavljaju teine linije. Na ovoj skici upisuju se samo sistemne duine elemenata i to uz sam tap, bez kotiranja. Ukoliko se predvia nadvienje, duine sistemnih linija se odreuju na osnovu geometrije preddeformisanog nosaa. Na crteu se, takoe, naznaavaju vrednosti nadvienja u
karakteristinim takama.
Metalne konstrukcije
164
Oblik poprenog
Preseka
Opta
Oznaka
Primer
Pljosnati elik
iroki
pljosnati elik
tapovi
ipkasti elik
Toplo
oblikovani
nosai
Otvoreni
Hladno
profili
oblikovani
profili
uplji profili
Toplo i ili hladno
oblikovani sa ili bez ava
Ravni
Limovi
Talasasti
Profilisani
165
31
28
31
28
31
28
31
Oznaka zavrtnja
Zavrtnjevi sa tanim
naleganjem
Montani zavrtanj
Montani rupa i zavrtanj
Visokovredni zavrtnjevi
Zavrtanj bez tanog
naleganja
31
Zavrtanj sa tanim
naleganjem
31
Bez
uputanja
Izbuena u
radionici
Izbuena na
montai
Tabela 9.6 - Oznaavanje zavrtnjeva
Zavrtnjevi ili
zakivci
Montirani u radionici
Montirani na montai
Montirani na montai
i rupa izbuena
takoe na montai
Uputeni sa
gornje strane
Oznaka za
zakivke
Oznaka za
zavrtnjeve sa
uputene sa obe
strane
Metalne konstrukcije
166
Kod visokovrednih zavrtnjeva, ukoliko je predvieno ugraivanje zavrtnjeva prednapregnutih silom pritezanja Fp koja je manja od vrednosti Fp propisane standardom JUS U.E7.140
( Fp < Fp ), to je neophodno posebno naznaiti u legendi crtea (na primer Fp = 0,5Fp ).
Za izradu montanih i radionikih crtea metalnih konstrukcija od ploa i limova, profila i sloenih elemenata propisan je standard JUS U.A0.025, kojim su utvreni opti principi prikazivanja na crteima i kotiranja.
Prema ovom standardu, za oznaavanje rupa ili zavrtnjeva u ravni projekcije paralelnoj
njihovim osama upotrebljava se tanka puna crta kroz celu vezu, sa odgovarajuim oznakama na krajevima (tabele 9.5 i 9.6).
Kotiranje poloaja rupa, odnosno zavrtnjeva vri se u izgledu (slika 9.11).
Uvek je potrebno iskotirati meusobno rastojanje svih zavrtnjeva kao i rastojanje krajneg zavrtnja do ivice svakog elementa koji se spaja tim zavrtnjem. U sluaju jednakog meusobnog rastojanja vie zavrtnjeva moe se navesti samo broj ponavljanja i dimenzija tog
rastojanja. Ukoliko je u grupi vie identinih zavrtnjeva mogu se oznaiti samo krajnji, ali
oznaku tada treba dopuniti brojem zavrtnjeva u grupi (slika 9.12).
167
vorovi reetkastih nosaa formirani spajanjem tapova pomou vornog lima i zavrtnjeva kotiraju se na nain prikazan na slici 9.14. Na istoj kotnoj liniji upisuje se udaljenost
kraja tapa ispune od centra vora (take preseka teinih linija) i poloaj rupa na tapu.
Osnovne linije za kotiranje vornih limova su teine linije tapova koji se vezuju preko tog vornog lima. Oznaavanje rastojanja se vri na kotnim linijama paralelnim teinim linijama, ucrtanim ispod teinih. Na njima je potrebno oznaiti meusobno rastojanje
rupa, najmanje rastojanje do ivice vornog lima, kao i rastojanje do centra vora, odnosno,
Metalne konstrukcije
168
potrebno je oznaiti sve dimenzije koje u potpunosti definiu poloaj zavrtnjeva na vornom limu, kako bi se odgovarajue rupe mogle izbuiti na predvienom mestu. Takoe je
potrebno oznaiti i nagibe konstrukcionih tapova, to se vri malim pravouglim trouglovima, ucrtanim u uglovima crtea, u koje se upisuju stvarne duine u odnosu na centre vorova. to se dimenzija samog vornog lima tie, potrebno je iskotirati eventualna zakoenja, kako bi oblik vornog lima u potpunosti bio definisan. Jedan primer vornog lima sa
oznakama i kotama prikazan je na slici 9.15.
169
Popreni presek
Oznaka
Jednostrani I av
Jednostrani V av
Jednostrani V av sa jednom
zakoenom stranicom (1/2 V)
Podkoreni zavar, odnosno av
Ugaoni av
U nekim sluajevima potrebno je precizno prikazati oblik ava. Tada se primenjuju dopunske oznake koje karakteriu oblik povrine ava, date u tabeli 9.8. Primeri njihove primene prikazani su u tabeli 9.9.
Tabela 9.8 - Oznaavanje oblika povrine ava
Oblik povrine ava
Oznaka
b) konveksna
c) konkavna
Osnovni nain prikazivanja ava na crteu prikazan je na slici 9.16. Strelica ukazuje na
mesto spoja i, u odnosu na spoj, poloaj strelice moe biti na strani spoja ili na suprotnoj
strani (slika 9.17). Pokazna linija predstavlja se pravom linijom koja je paralelna sa donjom ivicom crtea ili, ako je to nemogue, upravna. Isprekidana linija, koja moe biti iznad ili ispod neprekidne linije, odreuje poloaj lica ava u odnosu na strelicu.
Metalne konstrukcije
170
Popreni presek
Jednostrani V ravni av
Dvostrani V ispupeni av
Jednostrani V av sa potkorenim ravnim
zavarom, odnosno avom
Ugaoni konkavni av
Oznaka
171
Kod sueonih avova poloaj strelice u odnosu na av, generalno, nije od znaaja. Meutim, kod spoja sa 1/2 V avom strelica treba da je usmerena prema strani koja je zakoena (slika 9.18).
Slika 9.18 - Poloaj strelice kod sueonih avova: a) generalno; b) kod 1/2 V ava
Oznaka ava moe biti postavljena iznad ili ispod pokazne linije. Ukoliko je oznaka
postavljena na strani neprekidne pokazne linije, lice ava je na strani strelice. U suprotnom, lice ava je na suprotnoj strani (slika 9.19).
Slika 9.19 - Poloaj oznake ava: a) kod simetrinih avova; b) lice ava je na strani strelice;
c) lice ava je na suprotnoj strani
Svaka oznaka za av mora da sadri i brojne vrednosti mera. Glavna mera, koja definie dimenziju poprenog preseka ava, upisuje se sa leve strane oznake i obeleava se sa
"s" kod sueonog, a sa "a" ili "z" kod ugaonog ava. Mera "s" oznaava najmanje rastojanje od povrine komada do dna provara i ne moe biti manja od debljine najtanjeg komada
u spoju. Ukoliko se ne naznai, sueoni av je u potpunosti provaren. Uobiajeni nain oznaavanja ugaonog ava je pomou mere "a", koja predstavlja visinu jednakokrakog pravouglog trougla upisanog u av. Ugaoni av se moe oznaiti i pomou mere "z", koja
predstavlja katetu istog trougla. Ukoliko se ova oznaka mere ne upie podrazumeva se "a".
Duina ava kao i broj i rastojanje segmenata kod isprekidanih avova upisuju se sa desne
strane oznake. Nain upisivanja mera za sueoni i ugaoni av prikazan je na slici 9.20. Primeri primene razliitih oznaka avova ilustrovani su u tabeli 9.10.
Metalne konstrukcije
172
Sueoni av
Jednostrani neprekidan
ugaoni av
Obostrani neprekidan
ugaoni av
Isprekidan jednostrani
ugaoni av
Naizmenian isprekidani
ugaoni av
Definicija
Oznaka
173
U nekim sluajevima, da bi se istakle neke druge karakteristike ava, moe biti potrebno i dodatno oznaavanje ava. Na primer, av izveden po itavom obimu komada oznaava se krugom, montani av zastavicom, a ugaoni av zavaren po celoj duini precrtanim
trouglom (slika 9.21 a, b i c). Postupak zavarivanja takoe se oznaava posebnom oznakom i brojem - ifrom postupka, kao na slici 9.21d (npr. elektroluno zavarivanje sa obloenom elektrodom oznaava se ifrom 111).
Slika 9.21 - Dopunske oznake za: a) av po obimu; b) montani av; c) av po celoj duini;
d) postupak zavarivanja
Kod nastavljanja konstrukcija veih duina sueonim zavarivanjem potrebno je na crteu istai dimenziju tzv. "razguravanja", odnosno, dimenziju razmicanja delova koji se spajaju pre zavarivanja. Naime, eksperimentalno je utvreno da kod sueonih spojeva dolazi
do poprenog skupljanja ava. Ukoliko se ovaj fenomen zanemari, kod duih konstrukcija
kod kojih obino postoji vie nastavaka, moe doi do znaajnog zbirnog skraenja. Iz tog
razloga potrebno je naznaiti i redosled zavarivanja.
Metalne konstrukcije
174
175
Metalne konstrukcije
176
3 SPECIFIKACIJA MATERIJALA
Obavezan deo dokumentacije za elinu konstrukciju je i specifikacija materijala. Ona
se izrauje na posebnim listovima i sastavni je deo crtea. Specifikacija materijala se izrauje za svaki crte i predstavlja tabelarni pregled svih pozicija na crteu i njihovih karakteristika, kao to su:
broj pozicije,
naziv pozicije,
kvalitet materijala pozicije,
ukupan broj komada elemenata te pozicije prikazanih crteom,
dimenzije pozicije,
jedininu teinu (kg/m),
teinu jednog komada (proizvod jedinine teine i duine),
ukupnu teinu svih komada iste pozicije (proizvod teine komada i ukupnog broja).
Prilikom odreivanja teine elemenata usvaja se specifina teina elika: J=7850 kg/m3
za valjane profile i J = 8000 kg/m3 za limove.
Na osnovu navedenih podataka za svaku poziciju izraunava se ukupna teina svih elemenata prikazanih na crteu. Teina celog objekta dobija se kao zbir teina sa svih crtea.
Specifikaciju treba izvriti i za spojna sredstva, gde treba navesti:
veliinu i duinu zavrtnja,
klasu vrstoe zavrtnja,
ukupan broj komada,
naziv JUS-a kojim je definisan zavrtanj,
vrstu navrtke i podloke, njihov broj, klasu vrstoe i JUS kojim su definisani.
Teina zavrtnjeva, kao ni teina avova se ne izraunava i ne ulazi direktno u teinu
konstrukcije. Njihov doprinos ukupnoj teini izraava se kao procentualno uveanje i iznosi najee 1,5-3% ukupne sraunate teine konstrukcije, u zavisnosti od tipa konstrukcije.
Izgled zaglavlja jednog lista specifikacije materijala prikazan je tabelom 9.11.
Tabela 9.11 - Zaglavlje lista specifikacije materijala
Naziv objekta:
Strana: 1
Ukupno (kg)
Po komadu (kg)
g (kg)
Masa
Duina (mm)
Materijal
Debljina (mm)
Naziv elementa
irina (mm)
POS
Komada
Dimenzije
177
10
IZRADA ^ELI^NIH KONSTRUKCIJA
U RADIONICI I KONTROLA KVALITETA
1 UVOD
Svaka elina konstrukcija sastoji se iz velikog broja elemenata koji se izrauju u radionici i meusobno spajaju u vee delove (podsklopove i sklopove) zavarivanjem ili mehanikim spojnim sredstvima.
Ovako formirani sklopovi, ije dimenzije odgovaraju doputenim transportnim gabaritima ili nosivostima sredstava za dizanje, predstavljaju montane komade koji se transportuju na gradilite, gde se vri njihovo povezivanje, odnosno konano formiranje eline
konstrukcije kao celine.
Zbog visokih zahteva u pogledu kvaliteta izrade i tolerancija mera i dimenzija izrada
elemenata, podsklopova i sklopova elinih konstrukcija izvodi se u radionici, a ne na gradilitu. Ovi zahtevi podrazumevaju primenu odgovarajue opreme u razliitim radnim
operacijama, kao i sprovoenje ovih radnih operacija u odgovarajuim kontrolisanim uslovima koji se odnose na temperaturu, vlanost, zatitu od atmosferskih uticaja i uslove rada.
Upravo zbog obezbeenja pomenutih strogih zahteva vezanih za kvalitet i tolerancije
proces proizvodnje, odnosno izrade, elinih konstrukcija neizostavno prati i proces kontrole kvaliteta. Obim i vrsta potrebnih mera kontrole prvenstveno zavise od vrste i znaaja
konstrukcije koja se izrauje.
Pri tome treba naglasiti da mere kontrole kvaliteta elinih konstrukcija obuhvataju ne
samo kontrolu kvaliteta materijala koji se ugrauju u elinu konstrukciju, ve i kontrolu
svih tehnolokih postupaka koji se primenjuju u fazi izrade, kao i kontrolu svih postupaka
u fazi montae eline konstrukcije.
Svaki element koji se izrauje u radionici sastoji se od vie delova. Svaki deo i svaka
radna operacija na njemu izvode se posebno, pa je stoga neophodno poznavanje postupka
realizacije svake radne operacije, kao i redosled njihovog izvoenja.
178
Metalne konstrukcije
179
Savremeno koncipirane fabrike za proizvodnju elinih konstrukcija, takoe, podrazumevaju i visok stepen automatizacije proizvodnog procesa, sa kontinuiranim tokom materijala kroz niz maina sukcesivno rasporeenih prema tehnolokom redosledu operacija.
Time se obezbeuje ne samo uteda u utroenom radu i vremenu, ve i automatizovano
voenje evidencije o svim materijalima i proizvodima ugraenim u elinu konstrukciju.
180
Metalne konstrukcije
181
a)
b)
Slika 10.3 - Traverze: a) magnetna; b) vakuumska
Metalne konstrukcije
182
183
Metalne konstrukcije
184
2.5.2 Ispravljanje
U toku procesa proizvodnje (valjanja) elinih proizvoda (limova, profila, ...) od kojih
se izrauju eline konstrukcije moe doi do njihovog krivljenja. Proizvodi od kojih se
izrauju eline konstrukcije predstavljaju delove sloenih elemenata, za koje treba da bude obezbeeno lako uklapanje (bez primene sile) i kvalitetno spajanje. Osim toga, lokalna
zakrivljenja proizvoda predstavljaju sa korozionog aspekta potencijalno opasna mesta u
konstrukciji, jer omoguavaju pristup vodi. Stoga se na onim proizvodima kod kojih se
prilikom kontrole utvrdi odstupanje oblika, koje je vee od doputenih vrednosti prema
odgovarajuim standardima i propisima, vri operacija ravnanja, odnosno vri se njihovo
ispravljanje.
Ispravljanje se moe vriti u toplom i u hladnom stanju, pri emu ne sme doi do oteenja strukture i promene upotrebnih osobina elinog materijala. U tabeli 10.1 prikazane
su maksimalne vrednosti poetnih deformacija za limove, pljoti elik, L, U i I-profile, pri
kojima se moe primenjivati ispravljanje u hladnom stanju.
Limovi i pljoti elik ispravljaju se oko minimalne ose inercije u hladnom stanju u maini za ravnanje, a samo u izuzetnim sluajevima na ploi za ravnanje ekiem. Oni se proputaju kroz seriju valjaka (slika 10.8). Donji valjci su visinski nepomerljivi i njihovim
obrtanjem se obezbeuje kretanje elinog materijala, dok su gornji valjci visinski pomerljivi i podeavanjem njihovog visinskog poloaja podeava se razmak sa donjim valjcima.
Limovi se nekoliko puta (3-5) proputaju kroz mainu za ravnanje, pri emu je pri prvom prolazu razmak izmeu valjaka manji od debljine lima, pri svakom narednom prolazu
se poveava, da bi pri poslednjem prolazu ovaj razmak bio jednak debljini lima. Na taj nain se materijal prvo savija i oslobaa sopstvenih napona, a zatim postepeno ispravlja. Postoje maine sa veim brojem valjaka, kod kojih se u samo jednom prolazu lima, sa odgovarajue podeenim razmacima izmeu valjaka, lim savija i odmah ispravlja. Limovi koji
su zakrivljeni oko maksimalne ose inercije mogu se ispravljati iskljuivo u usijanom stanju
(900-1100 C)
185
Tabela 10.1 - Maksimalne vrednosti poetnih deformacija pri kojima se moe primenjivati ispravljanje u hladnom stanju
Oblik proizvoda
Maksimalna vrednost
Zakrivljenost
u odnosu na Poluprenik
Strela
osu
(R)
(f)
y-y
50 t
! 2 /(400 t )
Pljoti elik
z-z
! 2 /(800 b)
90 c
! 2 /(720 c)
y-y
50 h
! 2 /( 400 h)
z-z
90 c
! 2 /(720 c)
y-y
50 h
! 2 /( 400 h)
z-z
50 c
! 2 /(400 b)
y-y
L-profili
z-z
U-profili
I-profili
Valjani profili i ipkasti elik ispravljaju se u presi (slika 10.9) i to u hladnom stanju,
ukoliko je njihova poetna zakrivljenost mala, odnosno poluprenik krivine dovoljno veliki. U suprotnom, njihovo ispravljanje se vri u vruem stanju, nakon zagrevanja do temperature od 600-650 C.
Manja ravnanja elinih proizvoda normalne vrstoe mogu se sprovesti umerenim i
kontrolisanim zagrevanjem, dok se to u sluaju kvalitetnih elika vri uz konsultovanje
proizvoaa.
Metalne konstrukcije
186
187
primenu ovih postupaka na osnovnim proizvodima elinog materijala (limovima, profilima, ...) jo pre njihovog otpremanja na obradu.
ienje i prethodno konzerviranje elinih povrina vri se u skladu sa odredbama Pravilnika o tehnikim merama i uslovima za zatitu elinih konstrukcija od korozije (videti
poglavlje 11), ime se obezbeuje adekvatna zatita od korozije u trajanju od 6 meseci u
uslovima normalne industrijske sredine. Takva zatita ne remeti kasnije zavarivake radove.
Ova radna operacija sprovodi se u potpuno ili delimino automatizovanim protonim
ureajima ("peskarama") koji su postavljeni, ili u skladitu, ili na samom poetku procesa
izrade elinih konstrukcija. U ovim ureajima eline povrine se iste mlazom abraziva
(kvarcni pesak ili najee elina sama) pod velikim pritiskom. Odmah po zavrenom
ienju na oiene povrine nanosi se osnovni antikorozioni premaz, koji se potom sui
u protonoj suari. Naravno, ukoliko se elini proizvodi nabavljaju sa ve konzerviranom
povrinom od strane proizvoaa, ova radna operacija nije potrebna i proizvodi se direktno
dostavljaju pogonu za obradu.
2.5.4 Obeleavanje
Obeleavanje je postupak koji je neophodno sprovesti da bi se svaki element koji se
ugrauje u elinu konstrukciju mogao identifikovati i da bi se na tom elementu mogli da
sprovedu svi postupci obrade prema odgovarajuoj radionikoj dokumentaciji.
Radi identifikacije elemenata vri se nanoenje, trajnim utiskivanjem u elini materijal, svih podataka neophodnih za njihovo oznaavanje (broj pozicije, broj crtea, broj
objekta, ara, ...).
Nanoenje podataka neophodnih za dalju obradu elemenata (seenje, izrada rupa, ...)
vri se na osnovu radionikih crtea. U zavisnosti od oblika i vrste elemenata, raspoloive
opreme i stepena obuenosti radnika, za obeleavanje se mogu primeniti sledei postupci:
obeleavanje pomou ablona,
direktno obeleavanje,
obeleavanje pomou fotoelije i
kompjutersko obeleavanje.
Obeleavanje pomou ablona primenjuje se kod komplikovanih elemenata i elemenata koji se rade u velikoj seriji. abloni za obeleavanje izrauju se od tankog lima ili tvrdog kartona, u razmeri 1:1, istog oblika kao element. Na slici 10.10 prikazano je nekoliko
karakteristinih ablona za obeleavanje.
Metalne konstrukcije
188
Direktno obeleavanje vri radnik tako to odgovarajue dimenzije oitava sa radionikog crtea ili komadnih listova uraenih za tu poziciju i nanosi ih na element. Ovaj postupak predstavlja veoma odgovornu radnu operaciju, pa zahteva odgovarajuu strunost i iskustvo obeleivaa. Jedan direktno obeleen U- profil prikazan je na slici 10.11.
Za ovaj postupak obeleavanja koristi se poseban pribor za obeleavanje. Duine profila se odreuju pomou eline milimetarske pantljike, a duine na limu pomou elinog
metra. Obeleavanje se, po pravilu, vri elinom iglom sa vrhom od tvrdog elika. Poloaj rupa se prvo oznaava elinom iglom, a zatim elinim iljkom (slika 10.12a), koji
ostavlja dublji trag. Oznaavanje krunih linija izvodi se pomou estara sa elinom
iglom (slika 10.12b), a oznaavanje pravog ugla pomou elinog ugaonika.
a)
b)
Slika 10.12 - Runo obeleavanje
189
2.5.5 Seenje
U zavisnosti od elementa koji se see, primenjuju se sledei postupci:
seenje makazama,
seenje testerom,
seenje brusnom ploom,
seenje plazmom gasa i
gasno seenje.
Seenje makazama je ekonomian i brz postupak koji se primenjuje za seenje limova
irine b 3000 mm i debljine t 15 mm, pljoteg elika, ipkastog elika i manjih profila.
Na slici 10.14 prikazani su ureaji (makaze) za seenje limova i za seenje pljoteg, ipkastog elika i manjih profila.
S obzirom da pri odsecanju makazama dolazi do mehanikog smicanja materijala, pri
ovom postupku dolazi do pojave plastinih deformacija i strukturnih promena elinog
materijala u obimu koji zavisi od vrste materijala i karakteristika makaza. Zbog toga se,
kod vanijih konstrukcija, rezovi (ivice) elemenata koji su izloeni zatezanju moraju dodatno obraditi (izbrusiti) u dubini 3-5 mm.
Seenje testerom (ravnom ili krunom) predstavlja postupak koji obezbeuje ravan rez,
odnosno ivice bez oteenja koje se ne moraju naknadno obraivati. Sa druge strane, ovaj
postupak je dugotrajan i skup. Meutim, vei stepen racionalizacije moe se postii seenjem paketa profila, automatizovanim seenjem na projektovanu duinu bez obeleavanja
i primenom ureaja koji objedinjavaju vie radnih operacija (npr. seenje na potrebnu duinu i izrada rupa). Na slici 10.15 prikazan je postupak seenja profila u ureaju sa krunom testerom.
Metalne konstrukcije
190
191
Seenje plazmom gasa je savremeni tehnoloki postupak. Primenjuje se za seenje konstrukcionog elika i metala kod kojih nije izvodljiv postupak gasnog seenja, jer je kod njih
temperatura topljenja nia od temperature sagorevanja. U graevinarstvu je ovaj postupak
naao iroku primenu za seenje proizvoda od aluminijuma i nerajueg elika. Usled niskog
zagrevanja materijala dobija se ravan rez, a znatno su smanjene i deformacije koje nastaju
pri rezanju. Postupak je brz i ekonomian, a primenjuje se za seenje svih debljina limova.
Ureaj za seenje plazmom gasa je prikazan na slici 10.16, a sastoji se od centralne jedinice
koja generie gas pod visokim pritiskom (5-10 bara), visokootpornog creva koje sprovodi
gas do pitolja sa diznom, gde se vri jonizacija gasa kojim se ree metal.
Gasno seenje predstavlja ekonomian postupak koji se danas najee koristi, s obzirom da ima mogunost primene kod najsloenijih oblika seenja, kod materijala velike debljine (t 300 mm), da ne zahteva posebne uslove i komplikovanu opremu, pa se moe izvoditi i u radionici i na terenu.
Postupak gasnog seenja zasniva se na sagorevanju gvoa u mlazu kiseonika zagrejanog do temperature od 1000-1300 C. Zagrevanje se obino ostvaruje sagorevanjem gorivog gasa koji prolazi kroz jednu brizgaljku. Kroz drugu struji kiseonik pod pritiskom, i u
njegovom mlazu dolazi do sagorevanja gvoa, pri emu nastaje troska (slika 10.17).
Pravilni rezovi mogu se ostvariti samo kod elika sa sadrajem ugljenika manjim od
2%, s obzirom da je kod ovih elika temperatura sagorevanja nia od temperature topljenja, pa se rez ostvaruje na metalu koji je jo uvek u vrstom stanju. Kod elika sa veim
sadrajem ugljenika, temperatura topljenja je nia od temperature sagorevanja, pa je rez
nepravilan i irok.
Gasno seenje se moe izvoditi runo i mainski. Runi postupak karakteriu mala produktivnost i rezovi loijeg kvaliteta, pa mu je polje primene ogranieno uglavnom na profile, limove malih duina i limove nepravilnog oblika. Savremene radionice primenjuju
automatske ureaje za gasno seenje, koji imaju fiksno postolje na koje se postavljaju limovi koji se seku i pokretan deo sa jednim ili vie gorionika postavljenih na odreenom
Metalne konstrukcije
192
rastojanju (slika 10.18). Ureaji sa vie gorionika naroito su pogodni za isecanje traka iz
limova, ili isecanje veeg broja komada istog oblika. Voenje gorionika moe biti magnetno, pomou fotoelije sa crtea u razmeri 1:1 do 1:10, ili programirano.
193
Obrada podunih slobodnih ivica i ljebova avova vri se uglavnom mainskim putem, rendisaljkama, ili runim brusilicama, u sluaju nemogunosti mainske obrade ili
malog obima posla. Na slici 10.19 prikazana je rendisaljka za obradu podunih ivica. Ovaj
ureaj ima postolje za koje se element koji se obrauje fiksira pomou draa, i alat koji se
postavi u odgovarajui poloaj pod uglom. Postupak mehanike obrade ivice odvija se tako to se nosa alata kree po horizontalnoj osovini, paralelno ivici koja se obrauje.
eone ivice i ivice kratkih limova obrauju se uglavnom na glodalici (slika 10.20), ili
runim pneumatskim sekaem i brusnom ploom (slika 10.21).
Metalne konstrukcije
194
195
Savremeni pogoni za izradu elinih konstrukcija opremljeni su potpuno automatizovanim i programiranim ureajima, koji vre merenje duina, seenje, probijanje, oznaavanje, brojanje i prebacivanje profila i ipkastog elika, i time obezbeuju veliku racionalizaciju ovog postupka i procesa izrade elinih konstrukcija u celini.
Buenje predstavlja postupak izrade rupa kojim se postie potpuno zadovoljavajui
kvalitet, jer ne izaziva oteenja okolnog materijala. Osim toga, ovaj postupak nije ogranien u pogledu debljine lima, ali je skuplji od postupka probijanja. Pojedinano buenje
odvojenih elemenata je 4 do 6 puta sporije od odgovarajueg postupka probijanja, pa se
uobiajeno primenjuje buenje vie limova u paketu.
Za buenje rupa mogu se koristiti klasine stabilne builice sa runim ili automatskim
upravljanjem (slika 10.23a), kao i prenosne builice na pneumatski ili elektrini pogon
(slika 10.23b), koje se primenjuju uglavnom za rad na montai (na gradilitu). Savremeni
ureaji za buenje rupa sa elektronskim upravljanjem sastoje se od serije vertikalnih i horizontalnih builica. Kod ovakvih ureaja buenje je programirano, pa izostaje potreba za
prethodnim obeleavanjem.
b)
a)
Ukoliko se na nekom elementu bui veliki broj rupa, na montai se moe javiti problem
nepoklapanja rupa. Da bi se to izbeglo, obino se u radionici izbue rupe na manji prenik,
pa se na probnoj montai, ili na gradilitu, bue rupe potrebnog prenika.
Kao i u sluaju probijanja, i proces buenja rupa je u savremenim pogonima za proizvodnju elinih konstrukcija ukljuen u automatizovani proces, koji obuhvata i ostale radne operacije faze obrade elemenata od elika.
Metalne konstrukcije
196
prenika savijanja za razliite vrste proizvoda od elika, kod kojih se moe primenjivati
savijanje u hladnom stanju.
Tabela 10.2 - Minimalne vrednosti poluprenika savijanja za koje se moe primenjivati
savijanje u hladnom stanju
Oblik proizvoda
Minimalni poluprenik
(minR)
Limovi i pljoti
elik
y-y
25 t
Kruni uplji
profili
proizvoljno
30 D
y-y
45 c
L-profili
z-z
y-y
25 h
z-z
45 c
y-y
25 h
z-z
25 b
U-profili
I-profili
197
Savijanje limova i pljoteg elika oko minimalne ose inercije uglavnom se vri u hladnom stanju u ureajima za savijanje limova, u kojima se eljeni poluprenik savijanja postie odgovarajuim podeavanjem poloaja valjaka.
Profili i ipkasti elik savijaju se, ili u ureajima za ispravljanje profila, ili u ureajima
za savijanje, koje mogu biti sa vertikalnim ili horizontalnim (slika 10.24) valjcima.
Postizanje zakrivljenog oblika limova oko maksimalne ose inercije, kao i velike zakrivljenosti i nagle promene oblika profila i ipkastog elika, najee se postiu odgovarajuim isecanjem komada i njihovim zavarivanjem, uz eventualno umetanje delova.
Previjanje (abkantovanje) se uglavnom vri na limovima i trakama, a ree i na manjim
profilima. Kod previjanja u hladnom stanju postoji mogunost pojave prslina na prevojima,
pa treba voditi rauna o minimalnim vrednostima poluprenika previjanja, koje su definisane
prema JUS-u C.B0.500 u zavisnosti od vrste elika, debljine materijala i pravca previjanja.
Metalne konstrukcije
198
U sluaju spajanja mehanikim spojnim sredstvima, elementi koji se spajaju se u procesu obrade seku na projektovane duine, a razvrtavanje rupa na definitivan prenik se vri
pri izradi sklopova, kao i na probnoj montai. Meutim, s obzirom da pri zavarivanju dolazi do pojave skupljanja i deformacija, neophodno je elemente koji se spajaju zavarivanjem
sei na duine vee od projektovanih i obezbediti potrebne preddeformacije. U tu svrhu se,
za izradu sloenijih zavarenih sklopova i podsklopova, a na osnovu empirijski utvrenih
vrednosti, u tehnikoj pripremi proizvodnje posebno razrauje tehnoloki postupak sklapanja i zavarivanja, koji treba da obezbedi postizanje projektovanog oblika konstrukcije, uz
najmanji obim sopstvenih napona i naknadnih tehnolokih intervencija.
Generalno, postupak izrade podsklopova i sklopova karakterie postepeno dodavanje
sitnijih elemenata na osnovni element, prema njihovom projektom odreenom poloaju.
To je u sluaju formiranja reetkastog nosaa ilustrovano slikom 10.26, a u sluaju punog
nosaa slikom 10.27.
199
Metalne konstrukcije
200
Nakon procesa izrade konstrukcije u radionici i probne montae, posle nanoenja zatite od korozije, sprovodi se dodatno oznaavanje delova konstrukcije. Ove oznake podrazumevaju podatke o sklopovima konstrukcije, njihovom poloaju u konstrukciji, vezi sa susednim sklopovima, kao i podatke vezane za utovar, transport, istovar i redosled odvijanja
radova na gradilitu.
201
202
Metalne konstrukcije
203
204
Metalne konstrukcije
nom materijalu, spojnim sredstvima i drugim materijalima ugraenim u konstrukciju, filmove i nalaze o prozraenim avovima, ateste za zavarivae i uverenja o kvalifikacijama
drugih strunih lica angaovanih na izradi konstrukcije, metodama pripreme i zatite povrina i dr.
11
ZA[TITA ^ELI^NIH KONSTRUKCIJA
OD KOROZIJE
1 OPTE
1.1 OSNOVNI POJMOVI O KOROZIJI
Korozija elika predstavlja elektrohemijski proces iji je mehanizam u osnovi isti kao
kod obine baterije kod koje dva metala, anoda i katoda, u provodljivoj sredini (elektrolitu) reaguju tako da se anoda razlae i generie se elektrina struja. Pri koroziji elika jedan
deo njegove povrine ponaa se kao anoda, a drugi kao katoda. Delovi povrine elika koji
su prekriveni esticama neistoe ponaaju se kao anoda, dok se delovi koji su izloeniji
kiseoniku (istije povrine) ponaaju kao katoda. Sa razvojem procesa korozije dolazi do
pomeranja i promena ovih povrina, jer povrine prekrivene rom postaju anodine.
U hemijskoj reakciji na anodi dolazi do razlaganja gvoa Fe na pozitivno naelektrisane jone gvoa Fe++, pri emu se oslobaaju elektroni. U hemijskoj reakciji na katodi dolazi do vezivanja kiseonika O2 i vode H2O sa osloboenim elektronima, to prouzrokuje
stvaranje negativno naelektrisanih jona hidroksida (OH). Konano, u kombinovanoj reakciji, spajanjem pozitivnih jona gvoa Fe++ i negativnih jona hidroksida (OH), dobija se
hidroksid gvoa Fe(OH)2, koji potom oksiduje u hidratisani oksid gvoa (Fe2O3xH2O),
poznatiji kao ra. Ovaj proces ematski je prikazan na slici 11.1.
Kao to se moe videti, da bi dolo do pojave korozije, neophodno je prisustvo kako kiseonika tako i vlage. U odsustvu bilo kog od ovih inilaca do korozije nee doi, kao to je
sluaj u suvim sredinama (odsustvo vlage), ili kod hermetiki zatvorenih upljih profila
(odsustvo kiseonika). U sluaju podvodnih i podzemnih konstrukcija, presudan faktor
predstavlja dovod kiseonika. Sa druge strane, u atmosferi, gde je kiseonik slobodan, kljuan faktor je prisustvo vlage, pa stepen korozije zavisi od duine trajanja prisustva vlage.
Metalne konstrukcije
206
Korozija se manifestuje smanjenjem debljine elinog elementa, to posle dueg perioda moe da narui nosivost i stabilnost eline konstrukcije. Taj gubitak zavisi od sredine
u kojoj se konstrukcija nalazi. Priblini godinji gubitak u debljini elinog materijala iznosi:
do 0,004 mm
u pustinji,
0,03 - 0,05 mm
u otvorenoj nezagaenoj sredini,
0,04 - 0,16 mm
u industrijskoj sredini,
0,06 - 0,16 mm
u primorju.
207
Kod kablova i uadi koji, generalno, predstavljaju izuzetno napregnute elemente, efekti
korozije su znatno izraeniji. Ovaj fenomen se naziva naponska korozija.
Iz svega izloenog, moe se zakljuiti da osetljivost prema koroziji, za razliku od mnogih drugih povoljnih upotrebnih osobina, predstavlja nepovoljnu karakteristiku elika kao
materijala za graevinske konstrukcije.
Slika 11.2 - Promena granice razvlaenja fy i vrstoe na zatezanje fu u toku tri godine (0361)
Naroito nepovoljno dejstvo korozija ima kod savremenih elinih konstrukcija koje se
sve vie primenjuju, kao to su prostorne konstrukcije, lake konstrukcije, ortotropne ploe,
tanki limeni elementi kod kojih postoji visok stepen iskorienja, ali time i mala rezerva nosivosti. Uporeenje procentualnog smanjenja povrine poprenog preseka, za razliite debljine materijala, prikazano je u tabeli 11.1. Jasno moe da se uoi drastina razlika iz koje se
moe izvesti zakljuak o znatno veoj ugroenosti od korozije u sluaju tanjih elemenata, pri
Metalne konstrukcije
208
istoj vrednosti smanjenja debljine. Podatak da godinji gubitak koji iznosi 1,5-2% ukupne teine ugraenog elika predstavlja dobar pokazatelj obima direktnih teta od korozije, a samim tim i ozbiljnosti ovog problema.
Tabela 11.1 - Uporeenje procentualnog smanjenja povrine poprenog preseka
Debljina materijala
>mm@
10
15
Smanjenje debljine
't
>mm@
2x0,1=0,2
0,2
0,2
0,2
>%@
20
1,33
Gubitak povrine
poprenog preseka
t
100
t
Mogue indirektne tete, kao to su prekid proizvodnje, trokovi popravki, ugroena sigurnost ljudi i objekata, predstavljaju faktor koji takoe treba imati u vidu pri razmatranju
ovog problema, jer mogu viestruko premaiti direktne tete.
209
strukcije na kojima se ne kondenzuje voda, kao i obloeni, neprovetravani delovi sa mogunou kratkotrajne visoke vlanosti koja se otklanja preko obloge.
Ukoliko je elina konstrukcija vidljiva, obino postoji potreba za bojenjem iz dekorativnih razloga. U tom sluaju mogu se primeniti jednostavni i jeftini sistemi koji samo treba da zadovolje odreene estetske kriterijume.
Laka antikoroziona zatita (na primer 1 osnovni + 1 prekrivni premaz) primenjuje se u sluaju niskog stepena ugroenosti. To je sluaj kod delova elinih konstrukcija kod kojih se javlja kratkotrajno dostizanje take rose usled nepovoljnih temperaturnih okolnosti, kao to su
stubovi i nosai u oblasti spoljnih zidova koji su sa jedne strane izloeni temperaturi u unutranjosti zgrade, a sa druge strane spoljanjoj temperaturi koja se moe znatno razlikovati. U kategoriju niskog stepena ugroenosti spadaju i delovi konstrukcija u prostorijama sa poveanom
vlanou bez zadovoljavajue parne brane, kao i delovi u neprovetrenim prostorijama i prostorijama izloenim temperaturnim promenama.
Potreba za lokalnom primenom jaih sistema zatite od korozije javlja se samo u manjem
broju sluajeva, kod delova konstrukcije u unutranjoj sredini sa visokom relativnom vlanou, kondenzatima, vodenom parom ili hemijskim agensima (kuhinje, bazeni i sl.).
2 ZATITA OD KOROZIJE
Postoje dva oblika zatite elinih konstrukcija od korozije: aktivna i pasivna zatita.
Pod aktivnom zatitom podrazumevaju se mere koje utiu na smanjenje agresivnosti okolne sredine, kao i izbor elinog materijala i povoljno konstrukcijsko oblikovanje sa stanovita korozione otpornosti. Pasivna zatita zasniva se na izolovanju elinih povrina od
sredine sa korozionim agensima. ematski prikaz generalne klasifikacije mera za zatitu
od korozije prikazan je na slici 11.3.
Metalne konstrukcije
210
211
priblino iste korozione otpornosti cele konstrukcije, kao alternativa primeni razliitih sistema zatite, a kao poseban vid aktivne zatite, treba izvriti prikladan izbor razliitih materijala i kombinovati ih na odgovarajui nain. Ovo posebno treba imati u vidu kod elemenata koji su nepristupani i ne mogu se naknadno tititi i odravati. Osim toga, naroitu
panju treba posvetiti opasnosti od kontaktne korozije i, gde je to potrebno, primeniti mere
za njeno spreavanje.
Slika 11.4 - a) Uticaj sredine na brzinu korozije elika sa poveanom korozionom otpornou;
b) Uporeenje sa obinim elikom
Naime, dodavanjem manjih koliina (do 3%) elemenata kao to su bakar (Cu), nikl (Ni) i
hrom (Cr) eliku, dobija se gui povrinski sloj re finije sitnozrne strukture, koji hemijski reaguje sa atmosferskim sumporom. Kao rezultat, stvaraju se nerastvorljive bazine sulfatne soli
koje spreavaju stvaranje pora u formiranom sloju re. Na taj nain, dobijeni atherentni, slabopropustljivi, tanak sloj re, praktino u potpunosti spreava dalju koroziju i time iskljuuje potrebu za primenom nekog od dodatnih sistema pasivne zatite.
Debljinu ovog sloja, odnosno umanjenje debljine elementa, koje iznosi do 0,25 mm nakon
perioda od 4-5 godina, treba uzeti u obzir pri dimenzionisanju. Treba istai da ovakvi elici poseduju iste mehanike i tehnoloke osobine kao i standardni konstrukcioni elici, a neznatno su
skuplji. Korozione osobine i uporeenje sa obinim elikom prikazani su na slici 11.4.
Ipak, ni ovakavim nainom postizanja korozione otpornosti ne moe se u svim sluajevima
postii potpuna efikasnost. Do formiranja sloja re slabe propustljivosti moe doi samo u
uslovima cikline promene vlane i suve sredine, pa se, na primer, u sluaju konstantne vlanosti ovakav sloj ne moe formirati. Takoe, puni efekat se ne moe postii ni u sluaju poveane
koncentracije soli u vazduhu.
Metalne konstrukcije
212
2.1.5.1 Nosai
Sa stanovita korozione zatite, puni limeni nosai predstavljaju povoljnije reenje u
odnosu na reetkaste nosae. Njihove velike ravne povrine pogodne su za obavljanje postupaka ienja i nanoenja sistema zatite, pa i za sprovoenje kontrole, to rezultira boljim kvalitetom. Veu korozionu otpornost imaju sanduasti limeni nosai u odnosu na
jednozidne limene nosae.
Pri ojaanju ovakvih nosaa povoljnije je usvojiti pojasne lamele promenljivih dimenzija zavarene sueonim avovima nego dodatne lamele zavarene ugaonim avovima (slika
11.5). Ukruenja limenih nosaa treba oblikovati na nain prikazan na slici 11.6, ili ih izbei, ukoliko je to mogue sa stanovita njihove statike funkcije.
213
Reetkasti nosai, zbog svoje razuene konstrukcije, brojnih otrih ivica, vornih limova i zazora, koji predstavljaju mesta pogodna za zapoinjanje korozije (tzv. "korozione
take"), nepovoljniji su sa korozionog aspekta. Prilikom oblikovanja ovakvih nosaa potrebno je, stoga, teiti izbegavanju takvih mesta. Najpovoljniji su reetkasti nosai bez
vornih limova, formirani direktnim zavarivanjem okruglih, zatim etvorougaonih upljih
profila, pa najzad otroivinih profila (slika 11.7).
Metalne konstrukcije
214
Mogunost pojave i brzina irenja korozije zavise od oblika poprenih preseka. Sa tog
aspekta, najveu korozionu otpornost imaju okrugli, zatim etvorougaoni uplji profili, pa
otroivini profili. U sluaju viedelnih i otvorenih preseka (slika 11.8), u cilju nesmetanog nanoenja, ili obnove zatite, propisane su minimalne vrednosti razmaka d1 i d2, u zavisnosti od visine preseka h (tabela 11.2).
Tabela 11.2 - Minimalne vrednosti razmaka kod viedelnih profila
Razmak
d1 t h/2
d1 t h
d2 t 120 mm
d2 t 120+0,767(h300)
d2 t 350 mm
Visina preseka
Nanoenje zatite
h
h
Prskanjem
Premazivanjem etkama
h d 300 mm
300 < h < 600
h t 600 mm
Elemente elinih konstrukcija zatvorenog neprohodnog poprenog preseka, radi spreavanja unutranje korozije, potrebno je hermetiki zatvarati poklopcima koji se zavaruju
na njihovim krajevima. Takvi elementi zatiuju se samo sa spoljne strane. Izuzetno, elementi elinih konstrukcija III klase ne moraju se hermetiki zatvarati zavarivanjem, ako
su njihove unutranje povrine zatiene od korozije i ukoliko im je obezbeeno dobro
provetravanje i odvodnjavanje. Panju treba usmeriti i ka orijentaciji poprenih preseka,
naime, treba teiti da popreni preseci budu postavljeni tako da ne zadravaju vodu (slika
11.9).
215
zareze na povrini avova, jer oni onemoguavaju stvaranje ravnomernog sloja zatite i time naruavaju njegov kvalitet.
216
Metalne konstrukcije
Slika 11.11 - Mere zatite u sluaju iste temperature iznad i ispod betonske ploe
217
Slika 11.13 - Mere zatite u spoju nosaa i betonske ploe sa profilisanim limovima
Metalne konstrukcije
218
U cilju zatite od korozije stopa elinih stubova, potrebno je izdii betonski temelj
najmanje 20 cm iznad terena, a oblik temelja prilagoditii brzom oticanju vode sa mesta
kontakta elika i betona (slika 11.15).
219
Kod nas ipak najeu primenu nalazi gradacija stepena istoe elinih povrina definisana svetski poznatom i priznatom vedskom normom SIS 055900. Kategorizacija stepena istoe povrina definisana ovim standardom, sa opisom odgovarajuih bitnih obeleja pripreme povrina, prikazana je tabelom 11.3, a poreenje sa klasifikacijama usvojenim u Nemakoj, Velikoj Britaniji i SAD dato je u tabeli 11.4.
Tabela 11.3 - Kategorizacija stepena istoe povrina prema SIS 055900
Stepen
istoe
Sa 1
Sa 2
Sa 2
Sa 3
Nemaka
DIN 55928-Deo 4
Sa 1
Sa 2
Sa 2
Sa 3
Velika Britanija
BS 4232
SAD
SSPC-Vis
Trei kvalitet
Drugi kvalitet
Prvi kvalitete
SP 7
SP 6
SP 10
SP 5
Do kog stepena istoe treba otkloniti naslage sa povrine elika, zavisi od zahteva odgovarajueg sistema za zatitu od korozije koji e se primeniti. Za uobiajene sisteme zatitnih slojeva, zadovoljava stepen istoe Sa 2, a za unutranje povrine zatvorenih
zgrada ve i stepen istoe Sa 2. Naime, pokazalo se da ranije uobiajeno postavljani zahtev za postizanjem stepena istoe Sa 3, povezan sa znatno viim trokovima, najee nema opravdanja, s obzirom da u mnogim sluajevima ne obezbeuje proporcionalno poboljanje delotvornosti primenjenog sistema zatite.
Pored klasifikacije stepena istoe povrina pripremljenih za nanoenje sistema zatite
od korozije, nemaki DIN 55928-Deo 4 definie i sledea stanja nepripremljenih povrina
(klase zaralosti povrina):
A - povrina elika zahvaena slojem bui, uglavnom bez re,
B - povrina elika sa zapoetim ljuspanjem bui i zapoetim procesom ranja,
C - povrina elika kod koje je bu ili odstranjena ili zahvaena rom, ali postoje samo malobrojne za oko vidljive brazgotine od re,
Metalne konstrukcije
220
D - povrina elika kod koje je bu zahvaena rom i postoje mnogobrojne za oko vidljive brazgotine od re.
Radi boljeg sagledavanja navedenih klasifikacija, na slici 11.16 prikazani su primeri
uzoraka za poreenje stanja povrina i stepena istoe pripremljenih povrina.
a) "A"
b) "B"
c) "C"
d) Sa 1
e) Sa 2
f) Sa 2
Slika 11.16 - Primeri za poreenje: stanja nepripremljenih povrina (a, b, c); stanja pripremljenih povrina (d, e, f)
221
Mainsko ienje je postupak koji se obavlja uz pomo specijalnog mainskog alata i ureaja (specijalnih ekia, rotacionih elinih etki, brusilica i dr.). Moe se
primeniti u sluaju jake re ili vrste kovarine;
Runo ienje obavlja se pomou ekia, strugalice, lopatice ili eline etke. Pogodno je za ienje manje pristupanih delova koji se ne mogu istiti mainskim
putem. Za runo ienje ne sme se upotrebljavati dleto.
Nakon ienja elinih povrina, mora se izvriti njihovo otpraivanje i to usisavanjem, ili oduvavanjem praine mlazom komprimovanog vazduha.
Prethodna zatita elinih konstrukcija izvodi se pomou vo-prajmera (wash-primer),
i-prajmera (etch-primer), ili sredstva za ispiranje povrina, a predstavlja privremenu zatitu oiene povrine do nanoenja osnovnog premaza ili drugog sredstva zatite od korozije.
Metalne konstrukcije
222
223
U osnovi su sve vrste graevinskog elika pogodne za toplo cinkovanje, ali se u sluaju
elika sa poveanim sadrajem silicijuma (iznad 0,3%) moe dogoditi da legirajui sloj
gvoe-cink bude deblji od uobiajenog. To poveava stepen zatite, ali moe uticati na
smanjenje prionljivosti prevlake. Ukoliko se elini materijal pre toplog cinkovanja hladno
oblikuje, moe se preporuiti primena elika postojanih na promenu sastava.
Metalne konstrukcije
224
S obzirom na visoku temperaturu od 450 qC, potrebno je na upljim elementima predvideti otvore za provetravanje. Naime, prilikom ovakvog zagrevanja moe doi do isparavanja zarobljene vlage i stvaranja pritiska veeg od 200 atm. a time i do eksplozije.
Postupak toplog cinkovanja naroito pogoduje zatiti od korozije lakih konstrukcija i
konstrukcija sa velikim stepenom izloenosti povrina, s obzirom na male trokove pripreme i mogunost ravnomernog nanoenja gustog sloja manje debljine. Prosene i minimalne vrednosti mase prevlake i odgovarajue debljine, za razliite debljine materijala, u sredinama sa normalnim atmosferskim uslovima, prikazane su u tabeli 11.5
Tabela 11.5 - Minimalne vrednosti mase cinkane prevlake sa odgovarajuim debljinama
Elementi
konstrukcije
Prosena masa
prevlake iz svih
ugovorenih
uzoraka
(najmanje)
Odgovarajua
debljina prevlake
(oko)
g/m2
500
Elementi od elika
debljine
t>5 mm
Elementi od elika debljine
5mmttt1mm
Elementi od elika
debljine
t<1 mm
Zavrtnjevi i epovi sa navojnicom
prenika
I>9 mm
Elementi od
livenog elika i
livenog gvoa
Odgovarajua
debljina
prevlake
(oko)
Pm
Najmanja masa
prevlake na
svakom
pojedinanom
ugovorenom
uzorku
g/m2
71
450
64
Pm
350
50
300
43
375
54
300
43
500
71
450
64
2.2.3.2 Metalizacija
Pod metalizacijom se podrazumeva vrsta zatite eline konstrukcije od korozije ostvarena prskanjem rastopljenog metala (cinka, aluminijuma ili olova) pitoljem. Athezija nanetog sloja postie se mehanikim prijanjanjem za povrinu. Klasifikacija prevlaka dobijenih ovim postupkom, prema najmanjoj debljini, data je u tabeli 11.6.
Za eline povrine predviene za metalizaciju zahteva se ienje do treeg stepena
mlazom abraziva. S obzirom na stroge zahteve pripreme povrine trokovi izrade su vei,
ali se mogu smanjiti u sluaju veih serija istovetnih elemenata konstrukcije. Prednost
ovog postupka je mogunost zatite elemenata proizvoljnih dimenzija.
225
Aluminijum
Olovo
Oznaka
Zn
Zn
Zn
Zn
Al
Al
Al
Pb
Pb
Pb
M 40
M 80
M 120
M 200
M 120
M 200
M 300
M 300
M 500
M 1000
226
Metalne konstrukcije
12
PROJEKTOVANJE ^ELI^NIH
KONSTRUKCIJA ZA DEJSTVO PO@ARA
1 GENERALNI KONCEPT ZATITE OD POARA
Pod pojmom poar se podrazumeva nekontrolisano gorenje ijom se vatrom ugroavaju materijalne vrednosti i ljudski ivoti. Dejstvo poara je stihijsko i zavisi od velikog broja parametara.
Potreba za istraivanjem ponaanja konstrukcija u poaru i iznalaenjem najbolje zatite od poara je velika, na ta ukazuje stalno uveanje broja i tetnih posledica od poara u
inostranstvu, a posebno u naoj zemlji. Prema zvaninim podacima u svetu u poarima godinje strada 2-6% stambenih zgrada, 40-50 hiljada ljudi izgubi ivot i nastanu ogromne
materijalne tete. Na slici 12.1 prikazani su primeri posledica poara na jednom industrijskom objektu (slika 12.1a) i na jednom hotelskom objektu (slika 12.1b).
Dugi niz godina se smatralo da je primena noseih konstrukcija od elika sa stanovita
dejstva poara mnogo nepovoljnija u odnosu armiranobetonske konstrukcije. Savremeni
pristup projektovanju konstrukcija izloenih dejstvu poara, zasnovan na obimnim eksperimentalnim istraivanjima sprovedenim u okviru mnogobrojnih nacionalnih i meunarodnih organizacija, meutim, podrazumeva uvoenje jedinstvenog kriterijuma sigurnosti protiv poara za sve graevinske materijale noseih konstrukcija. Primenom savremenih metoda i u oblasti elinih konstrukcija mogu se postii vrlo strogi zahtevi u pogledu poarne
otpornosti, uz smanjenje uea zatite od poara u ukupnoj ceni objekta.
Osnovni ciljevi zatite od poara graevinskih konstrukcija su:
poveanje bezbednosti korisnika objekta od poara,
smanjenje ivotnog rizika ljudi ukljuenih u gaenje poara,
pojednostavljenje operacije gaenja poara,
ogranienje irenje poara na susedne prostorije i objekte,
smanjenje koliine zapaljivih materijala koji e verovatno biti zahvaeni poarom,
odgovarajua podela objekta na poarne sektore i
smanjenje teta nastalih pri poaru.
Metalne konstrukcije
228
229
(12.1)
gde je:
tz zahtevano vreme poarne otpornosti (klasa poarne otpornosti),
tu utvreno vreme poarne otpornosti, koje moe biti odreeno eksperimentalnim putem,
primenom analitikih metoda ili primenom tabela, dijagrama ili empirijskih formula.
Zahtevana poarna otpornost za nosee konstrukcijske elemente definisana u propisima
veine zemalja predstavljena je u jedinicama vremena (1/2,...,3h i vie) i predstavlja propisano minimalno vreme u kome konstrukcija ili njen element ne sme dostii granino stanje, u uslovima standardnog poara. Prema veliini zahtevane poarne otpornosti, konstrukcije, odnosno elementi konstrukcija, svrstavaju se u odgovarajue klase poarne otpornosti (F30,...,F240).
Metalne konstrukcije
230
Zahtevana poarna otpornost, odnosno, klasa poarne otpornosti konstrukcija i konstrukcijskih elemenata utvruju se na osnovu vaee nacionalne ili internacionalne tehnike regulative. Ova veliina se propisuje za razliite vrste konstrukcija, a prilikom njenog
odreivanja potrebno je voditi rauna o svim parametrima od uticaja kao to su:
namena i uslovi korienja objekta,
gabaritne mere objekta,
lokacija i uticaj sredine,
vrsta i intenzitet mogueg poara,
mogunost elemenata da zadre stabilnost konstrukcije u uslovima poara,
postojanje ureaja za detekciju i gaenje poara,
raspoloive vatrogasne snage i uslovi snabdevanja vodom.
Klasifikacija objekata i njihovih delova u razliite klase poarne otpornosti prikazana
je u tabeli 12.1.
Tabela 12.1 - Klase poarne otpornosti
Klasa poarne otpornosti
F 30
30
F 60
60
Oznaka
Zadrava poar
Otporan na poar
F 90
90
F 120
120
Visokootporan na poar
F 180
180
231
Jugoslovenski
standard za
ispitivanje Poloaj
otpornosti
prema poaru
U.J1.090
U.J1.100
U.J1.114
1/2
1,0
2,0
3,0
U.J1.114
1/4
1/2
1,0
2,0
1/4
1/2
3/4
1,0
1/4
1/4
1/4
1/4
1/4
1/2
1,0
2,0
3,0
1,0
1,0
1,5
2,0
3,0
1/2
1/2
1,0
1,5
2,0
1/2
1/2
1,0
1,0
1,5
U.J1.140
Unutar
poarnog
sektora
U.J1.090
U.J1.090
U.J1.110
U.J1.160
Granica
poarnog
sektora
(12.2)
Metalne konstrukcije
232
Evrokodom 1: Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije - Deo 1-2: Dejstva na konstrukcije izloene poaru, definisane su Nominalne poarne krive, tri razliite konvencionalne krive zagrevanja u poarnim uslovima, koje su usvojene za klasifikaciju i verifikaciju poarne otpornosti primenom analitikih postupaka prorauna.
Standardna poarna kriva, koja odgovara standardu ISO-834, data je kao:
(12.3)
gde je:
g temperatura vazduha u poarnom sektoru [C],
t vreme [min].
Ova kriva predviena je za predstavljanje poara sa preteno celuloznim tipom
poarnog optereenja (goriva).
Eksterna poarna kriva, data je kao:
(12.4)
(12.5)
233
U prvoj fazi, zapaljivi materijal poinje da gori. Temperatura je neravnomerna u razliitim delovima poarnog prostora i javlja se postepeno irenje vatre.
U drugoj fazi, prosena temperatura u prostoru raste. Kada dostigne vrednost oko 500 C,
dolazi do iznenadnog prelaza u stanje u kome celokupna povrina svih gorivih materija biva
zahvaena poarom, pojave poznate kao fle-over (flashover) i poar se u potpunosti razvija.
Nakon toga, temperatura vazduha rapidno raste do maksimalne vrednosti, esto preko
1000 C, i praktino postaje ravnomerna po itavom poarnom prostoru.
Metalne konstrukcije
234
Nakon ove faze, koliina gorivog materijala poinje da se smanjuje i temperatura vazduha opada.
Na intenzitet i duinu trajanja pojedinih faza realnog poara utiu sledei faktori:
uslovi ventilacije,
koliina i raspored zapaljivih materijala (poarno optereenje),
brzina sagorevanja ovih materijala,
geometrija poarnog sektora,
termike karakteristike obimnih zidova.
U narednom tekstu bie prikazan uticaj navedenih faktora na razvoj poara, odnosno
nain njihovog uvoenja u proraun prema Evrokodu 1 Deo 2-2.
(12.6)
gde je:
Mk,i koliina zapaljivog materijala [kg ],
Hui neto kalorina vrednost (toplotna mo) zapaljivog materijala [MJ/kg],
mi
faktor koji opisuje osobinu sagorevanja, za preteno celulozne materijale moe se
usvojiti konzervativna vrednost 1,0 i
faktor procene zatienih poarnih optereenja, uzima vrednosti od 0,0 do 1,0.
!i
Uticaj vlanosti materijala na toplotnu mo moe se uzeti u obzir na sledei nain:
H u = H uo (1 0,01 u ) 0,025 u
gde je:
u
procentualni sadraj vlage i
Huo kalorina vrednost suvog materijala.
Karakteristina vrednost specifinog poarnog optereenja qk definisana je kao:
(12.7)
235
qk = Q fi ,k / A [MJ/m2]
(12.8)
gde je:
A
povrina osnove Af poarnog sektora, ili ukupna unutranja obimna povrina poarnog sektora At, koje daju respektivno qf,k i qt,k.
Niz statistikih istraivanja sprovedeno je u vedskoj, Nemakoj, vajcarskoj i SAD u
oblasti poarnog optereenja stambenih i administrativnih zgrada, kola, bolnica i drugih
javnih objekata. Neki od rezultata za karakteristine vrednosti specifinog poarnog
optereenja qk na osnovu fraktila od 80%, datih u preporukama ECCS-a (European Convention for Constructional Steelwork), prikazani su u tabeli 12.3.
Tabela 12.3 - Karakteristine vrednosti specifinog poarnog optereenja prema ECCS-u
Tip poarnog sektora
STANOVI:
Spavae sobe
Dnevne sobe
KANCELARIJE:Tehnike
Administrativne
KOLE:
Osnovne
Srednje
HOTELI:
Sobe
BOLNICE:
Sobe
630
510
720
640
370
400
80
420
Evrokod 1 Deo 2-2 daje mogunost odreivanja vrednosti specifinog poarnog optereenja u zavisnosti od namene objekta, prema tabeli 12.4. klasifikacija objekata u grupe I,
II, ..., V, preputena je nadlenosti nacionalnih standardizacija.
Tabela 12.4 - klasifikacija prema poarnom optereenju
Klasa
qf,k "MJ/m2#
I
II
III
IV
V
250
500
1000
1500
2000
Na osnovu karakteristine vrednosti specifinog poarnog optereenja qk moe se odrediti proraunska vrednost specifinog poarnog optereenja qd, koja predstavlja ulazni podatak za analitike postupke za proraun poarne otpornosti, data kao:
qd = $q $n qk
gde je:
(12.9)
Metalne konstrukcije
236
$q koeficijent sigurnosti koji zavisi od posledica loma i uestalosti poara, definisan odgovarajuim nacionalnim standardom i
$n koeficijent sigurnosti kojim se uzimaju u obzir primenjene mere aktivne zatite, takoe
definisan odgovarajuim nacionalnim standardom.
Av h
At
[m1/2]
(12.10)
gde je:
O
faktor otvora, sa ogranienjem 0,02 O 0,2 [m1/2],
ukupna povrina vertikalnih otvora [m2],
ukupna unutranja obimna povrina poarnog sektora [m2], ukljuujui sve otvore,
srednja visina vertikalnih otvora [m].
Na osnovu vrednosti ovog faktora, za poarne sektore manje povrine osnove
(Af < 100 m2), bez otvora u krovu, moe se odrediti faktor ventilacije wf, na sledei nain:
Av
At
h
wf =
Af
At O
[]
(12.11)
Za sve ostale sluajeve, u obzir se uzima uticaj kako vertikalnih, tako i horizontalnih
otvora, a faktor ventilacije se dobija na osnovu sledeeg izraza:
(12.12)
%h = Ah / Af
bv
= 12,5(1 + 10 v v2 ) 10,0 i
(12.13)
237
gde je:
&
toplotna provodljivost [W/mK],
'c toplotni kapacitet u [J/m3K], gde je gustina u [kg/m3] a c specifina toplota materijala u [J/kgK].
U sluaju kada se materijal ugraen u obimne povrine sastoji iz vie razliitih slojeva,
toplotna inercija definie se izrazom:
b=
si ci i
(12.14)
( si ci i / bi2 )
gde je:
si
debljina sloja i, a
ci, &i, bi termalna svojstva sloja i.
Ukoliko su materijali ugraeni u zidove, pod i plafon poarnog sektora razliiti, uvodi
se modifikacija toplotne inercije prema povrinama Atj (ukljuujui povrinu otvora) sa odgovarajuom vrednou toplotne inercije bj :
b=
b j Atj
Atj
(12.15)
t* = t
(12.16)
gde je:
temperatura u poarnom prostoru [C],
(g
t
vreme [h],
)
O
b
Metalne konstrukcije
238
g = max 625 ( t * t d* )
za
td* 0,5
za
za
td* 2
(12.17)
gde je:
(max maksimalna temperatura u fazi zagrevanja za t * = td* [C],
td*
= (0,13 10 3 qt , d ) / O [h] i
qt,d
raunska vrednost specifinog poarnog optereenja definisana u 2.3.1, pri emu je:
qt , d = q f , d A f / At i 50 qt , d 1000 MJ/m 2 .
[min]
(12.18)
gde je:
qd
proraunska vrednost specifinog poarnog optereenja definisana u 2.3.1 [MJ/m2],
w
faktor ventilacije definisan u 2.3.2, pri emu je wt = w f At / A f i
faktor konverzije [minm2/MJ].
Faktorom konverzije uzimaju se u obzir termike karakteristike materijala koji okruuje konstruktivne elemente. U sluaju kada se ne zahteva tanija procena termikih svojstava materijala u okruenju, moe se usvojiti vrednost kb=0,07. U suprotnom, fakor konverzije zavisi od toplotne inercije, prema tabeli 12.5.
kb
239
[J / m s
2 1/2
kb
K
[minm
/ MJ
b > 2500
0,04
720 b 2500
0,055
b < 720
0,07
240
Metalne konstrukcije
241
Od posebnog znaaja za analizu ponaanja elinih konstrukcija na povienim temperaturama je poznavanje promene granice razvlaenja ( fy,() i modula elastinosti (Et,() u
funkciji temperature. U sluaju primene elementarne teorije plastinosti pri analizi ponaanja, poznavanje celokupnog naponsko-deformacijskog dijagrama nije potrebno, ve samo
poznavanje promene odnosa granice razvlaenja na razliitim temperaturama ( fy,() i granice razvlaenja na sobnoj temperaturi ( fy,20). Dijagrami koji ilustruju promenu ovih parametara sa porastom temperature prikazani su na slici 12.6.
Metalne konstrukcije
242
Napon *
+,+p,(
+ Ea,(
Ea,(
+p,(<+<+y,(
f p , c + (b / a ) a 2 ( y , ) 2
0.5
b( y , )
a a 2 ( y , ) 2
+y,( ,+,+t,(
fy,(
+t,( <+<+u,(
f y , [1 ( t , ) /( u , t , )]
+=+u,(
Parametri
p , = f p , / Ea ,
y , = 0,02 t , = 0,15
0, 5
u , = 0,20
a 2 = ( y , p , )( y , p , + c / Ea , )
b 2 = c( y , p , ) Ea , + c 2
Funkcije
c=
( f y , f p, )2
( y , p , ) Ea , 2( f y , f p , )
U izrazima koji definiu pojedine delove krivih figuriu sledei parametri, iji je odnos
sa odgovarajuim vrednostima na sobnoj temperaturi prikazan je na slici 12.8:
243
Slika 12.8 - Pad mehanikih svojstava elika sa porastom temperature prema ENV 1993-1-2
244
Metalne konstrukcije
Pojava termikog irenja, u uslovima poara, moe za posledicu imati poveanje deformacija, ukoliko su uslovi oslanjanja takvi da se element moe slobodno iriti, ili poveanje
napona, ukoliko je takvo irenje spreeno. U realnim konstrukcijama uslovi oslanjanja nisu idealni, mogunost elastinog ili plastinog pomeranja u izvesnoj meri uvek postoji, to
utie na smanjenje nastalih termikih napona. Ukoliko spojevi ili susedni elementi konstrukcije mogu da prihvate termiko irenje razmatranog elementa, ova pojava nee imati
tetnih posledica. Meutim, ukoliko to nije mogue izduenje elementa moe dovesti do
pojave pukotina u materijalima kao to su beton ili cigla, pa ak i do kolapsa noseih zidova. Uticaj termikog irenja na kapacitet nosivosti same eline konstrukcije, u praktinim
sluajevima, esto se zanemaruje.
Koeficijent termike dilatacije elika zavisi od njegove temperature. Ova zavisnost, definisana prema Evrokdu 3 Deo 1-2, ilustrovana je na slici 12.10.
245
Promena u kristalnoj strukturi elika, do koje dolazi na temperaturi od oko 700 C, ima
vaan uticaj na ponaanje, odnosno, nain promene specifinog toplotnog kapaciteta elika. Za raunske svrhe, za sve vrste i kvalitete elika, definisana je zavisnost specifine toplote c i temperature, prikazana na slici 12.12, a za potrebe uproenih postupaka prorauna data je mogunost usvajanja aproksimativne vrednosti c=600 J/kgK.
Metalne konstrukcije
246
A 2 h + 4b 2t w
=
V
V
A 2 h + 2b
=
V
V
A 2 h + 2b
=
V
V
A 2h + 3b 2t w
=
V
V
A 2h + b
=
V
V
A 2h + b
=
V
V
A
b
1
=
=
V bt t
A 2 h + 4b 2t w
=
V
V
A 2h + b
=
V
V
U nekim zemljama (Severna Amerika i Australija), kao analogan pokazatelj koristi se odnos povrine preseka i mase. Ova dva faktora su ekvivalentna s tim to velikom faktoru preseka koji je u upotrebi u Evropi odgovara mala vrednost faktora koji se koristi u Americi.
247
Komentar
Nezatieni elik
Integrisani elini
elementi
Izolacija
Spregnuti
elementi
Hlaenje vodom
248
Metalne konstrukcije
stiti bez dodatne izolacije za klasu poarne otpornosti 1/2 h (slika 12.13). Grede, koje se
zagrevaju na tri strane, mogu se koristiti nezatiene za klasu 1/2 h kada je njihov faktor
preseka A/V< 110 m1 (slika 12.14).
Poarna otpornost nezatienih elinih elemenata takoe moe biti poboljana i primenom metoda prorauna zasnovanih na realnim uslovima poara tj. uslovima ventilacije,
stvarnom poarnom optereenju i sl. Reenje kojem posebno treba obratiti panju u budunosti je termo-mehanika analiza parcijalno zagrevanih okvirnih nosaa, koja omoguuje
odreivanje globalnog strukturnog ponaanja sa realnim graninim uslovima. Ovakav pristup omoguava simulaciju lokalnih poara, uz prikaz unutranje preraspodele optereenja
usled pojave lokalnih plastinih zglobova. Tako dobijeni okviri, sa nezatienim gredama i
249
Metalne konstrukcije
250
4.3 IZOLACIJA
Izolacija elinih elemenata je trenutno najee korieni nain njihove zatite od poara. Kada konstrukcioni elini elementi treba da zadovolje stroge zahteve poarne otpornosti, mogu se se zatiti slojem izolacionog materijala, tako da elik nije direktno izloen
poaru. Takav materijal mora imati visok izolacioni kapacitet, poeljno je da bude nezapaljiv i da ostane neporemeen tokom normalne eksploatacije, a pre svega, tokom celog perioda zagrevanja. Materijal za izolaciju od poara treba da ima sledea svojstva:
da ne proizvodi dim i toksine gasove na povienim temperaturama,
dokazane izolacione karakteristike prema ISO-834 ili relevatnom nacionalnom standardu, nisku toplotnu provodljivost i toplotni kapacitet,
otpornost na atmosferske uticaje, u sluaju spoljne primene,
odgovarajuu mehaniku otpornost kako na sobnoj, tako i na povienim temperaturama, otpornost na udar i
mogunost dobrog vezivanja ili prijanjanja za elini element, kako usled porasta
temperature i deformacije elementa ne bi dolo do odvajanja ili pucanja zatitnog
materijala.
Pored ovih zahtevanih svojstava, poeljno je da takav proizvod ima i sledee kvalitete:
ekonomian materijal i nisku cenu primene, kao i atraktivnu zavrnu povrinu, ime se eliminie potreba za dodatnom zavrnom obradom.
Razvoj temperature elika kod zatienih elinih profila, osim od faktora preseka, zavisi i od termike provodljivosti & i debljine e izolacionog materijala. Na slici 12.17 prikazana je zavisnost vremena t (potrebnog za dostizanje razliitih temperaturnih nivoa (a) od
ovih faktora i faktora preseka, prema standardnoj ISO proceduri.
251
ton, koji se moe koristiti i samo zbog ublaavanja efekata temperaturnog porasta bez
sprezanja sa elinim elementom.
4.3.2 Sprej-obloge
Sprej-obloge (slika 12.19) predstavljaju malter na bazi gipsa, mineralnih vlakana, ili lakih agregata kao to su perlit i vermikulit. Njihovo nanoenje je brzo i pogodno za prekrivanje kompleksnih oblika i spojeva. Nanose se u vlanom stanju, to moe predstavljati
problem u zimskim uslovima. Nanoenje sloja se moe vriti direktno na povrinu elika,
ili na metalnu mreu fiksiranu za elik. Cena im je i do 50% nia u odnosu na izolacione
table. Mana im je lo izgled.
Ukoliko relativna vlanost vazduha nije visoka, primena ovog sistema zatite od poara
eliminie potrebu za primenom posebne zatite od korozije. U uslovima stalne vlanosti,
osnovni rizik ne predstavlja opasnost od korozije, ve potencijalni gubitak zatitnih svojstava zatitnog sloja.
Metalne konstrukcije
252
a) vreme: 0 minuta
temp. u pei: 15 C temp. elika: 10 C
b) vreme: 2 minuta
temp. u pei: 424 C temp. elika: 48 C
c) vreme: 10 minuta
temp. u pei: 658 C temp. elika: 98 C
d) vreme: 20 minuta
temp. u pei: 761 C temp. elika: 270 C
Osnovni premaz ovog sistema zatite nanosi se preko premaza za pripremu povrine
koji obezbeuje dobru atheziju osnovnog premaza za elik. Preko osnovnog premaza nanosi se pokrivni premaz koji sistem titi od vlage tokom eksploatacionog veka konstrukcije. Prema potrebi, preko ovako uraenog sistema moe se naneti jo jedan - dekorativni
premaz.
253
Protivpoarni tanki premazi, debljine do 5 mm, na bazi rastvaraa ili vode, obezbeuju
poarnu otpornost od 30 min i vie, mada se najee primenjuju za vatrootpornosti do
60 min. Primena veine ovakvih premaza je ograniena na unutranje elemente, mada postoje sistemi prilagoeni i za primenu na otvorenom.
Protivpoarni debeli premazi, debljina od 3 do 50 mm, na bazi epoksidnih smola, prevashodno se koriste kod hidrokarbonskih poara (sa hidrokarbonskim tipom goriva), sa
mnogo otrijim reimom zagrevanja u odnosu na poar kod standardnih konstrukcija. Primenu nalaze i u uslovima poveane vlanosti (npr. kod bazena), s obzirom da su vodootporni. Obezbeuju poarnu otpornost do 2 h. Mana im je velika debljina i vrlo visoka cena, koja se kree i do etiri puta vie od cene sprej-obloge.
Primena ovakvog sistema zatite, s obzirom da se u potpunosti moe naneti u radionici,
omoguava znatne utede u vremenu izgradnje objakata. Mogunost automatskog nanoenja, visok nivo kontrole kvaliteta, mala debljina u odnosu na druge sisteme, eliminacija
problema vezanih za rad na gradilitu naroito u sluaju nepristupanih delova konstrukcije, predstavljaju dodatne prednosti ovakvog sistema zatite od poara.
Metalne konstrukcije
254
Pored nosee funkcije, meuspratne ploe imaju i pregradnu funkciju (spreavanje irenja poara izmeu spratova). Primena spregnutih betonskih ploa sa profilisanim limovima, to se ovog kriterijuma tie, veoma je povoljna, s obzirom da i pri pojavi pukotina u
255
betonu elini lim spreava prodor plamena i vrelih gasova. Osim toga, rasprskavanje (otpadanje) betona je spreeno, to poveava sigurnost ljudi koji uestvuju u gaenju poara.
eline grede spregnute pomou modanika sa armiranobetonskom ili spregnutom ploom mogu biti potpuno izloene i delimino ili potpuno integrisane u beton (slika 12.24).
Mogue postignute poarne otpornosti dosta variraju i zavise od primenjenog sistema tj.
od stepena izloenosti elika, kao i eventualne primenjene dodatne zatite izloenih delova
preseka.
Poarna otpornost stubova sa potpuno ubetoniranim elinim profilom, koja moe biti i
preko 120 min, prvenstveno zavisi od kapaciteta nosivosti elinog profila, s obzirom da u
256
Metalne konstrukcije
uslovima poara dolazi do preraspodele optereenja sa spoljanjeg betona. Ispitivanja pokazuju da poveanje dimenzije sloja betona oko elinog profila nije od veeg znaaja i da
preseci sa istim profilom, a razliitim spoljnim dimenzijama betona praktino imaju istu
klasu poarne otpornosti. Ni poveanje procenta armiranja nije od znaaja za poarnu otpornost, s obzirom na brzo zagrevanje armature. Kod ovakvih stubova, u uslovima poara,
osnovna uloga armature je da sprei prskanje betona i da obezbedi kompaktnost preseka.
Delimino ubetonirani spregnuti stubovi, koji se u praksi esto primenjuju, mogu postii poarnu otpornost od 120 min i vie. U ovom sluaju poduna armatura je zatiena
od brzog rasta temperature, pa zajedno sa rebrom elinog profila, doprinosi nosivosti i
krutosti preseka na povienim temperaturama. Radi sprezanja elika i betona potrebno je
uzengije zavariti za rebro elinog profila ili predvideti modanike za sprezanje. U cilju
postizanja vee poarne otpornosti preporuljivo je koristiti eline profile sa rebrom vee debljine.
Stubovi od upljih elinih profila ispunjeni betonom predstavljaju dosta jednostavno reenje postizanja poarne otpornosti. Meutim, s obzirom da je elini deo preseka direktno izloen dejstvu poara, postignute poarne otpornosti se kreu do 60 min za nearmirane stubove.
Naravno, uz primenu dodatne spoljne zatite elika ili dodatne armature, poarna otpornost koja se moe postii je i u ovom sluaju znatna, preko 120 min. Ona zavisi od kvaliteta betona i
vrste i koliine armature, s obzirom da na visokim temperaturama dolazi do preraspodele optereenja na unutranji armiranobetonski deo preseka.
257
Spoljni rasprivai vode se mogu koristi bilo za hlaenje noseih elementa bilo za hlaenje neizloene strane sektora u kome je dolo do pojave poara, radi spreavanja njegovog daljeg irenja.
Metalne konstrukcije
258
(H2) Porast temperature u zavisnosti od vremena takoe odgovara standardnoj poarnoj krivoj, dok je za trajanje rasta temperature usvojeno ekvivalentno vreme trajanja poara te, definisano u 2.5.
(H3) Porast temperature u zavisnosti od vremena dobija se na osnovu analitikog odreivanja krive zavisnosti temperature vazduha i vremena u uslovima prirodnog
poara.
Modeli ponaanja konstrukcije su:
(S1) Nosea konstrukcija je idealizovana kao serija pojedinanih elemenata sa pojednostavljenim uslovima oslanjanja, odnosno, kao niz greda i stubova. Ovaj model
moe biti eksperimentalan (standarni poarni test), ili analitiki.
(S2) Nosea konstrukcija je idealizovana kao niz podsklopova, odnosno sistema sastavljenih od stubova i greda. Iako se i ovakav model moe ispitivati eksperimentalnim putem, analitiki pristup je uobiajen i prikladan.
(S3) Nosea konstrukcija se analizira kao celina. Ovaj model je prikladan samo za
analitiki proraun.
Tabela 12.9 - Kombinacije modela irenja toplote H i modela ponaanja konstrukcije S
Model izloenosti
poaru
S1
Elementi
Model konstrukcije
S2
Podsklop
S3
Konstrukcija
H1
proraun
povremeno test
(deterministiki)
razlika u ematizaciji
postaje prevelika
H2
proraun
povremeno test
proraun
(probabilistiki)
nepraktian
H3
proraun
(probabilistiki)
povremeno
proraun
(probabilistiki)
proraun
(probabilistiki)
povremeno
i za ispitivanje
259
260
Metalne konstrukcije
rature. Pri tome se pod pojmom kritine temperature podrazumeva manje ili vie ravnomerna temperatura po poprenom preseku elementa, a pod pojmom granine najvea temperatura u poprenom preseku sa izraenim gradijentom temperature. Kritina temperatura
se definie za elemente koji su izloeni ravnomernom zagrevanju sa sve etiri strane. Za
elemente kao to su grede, spojene sa meuspratnom betonskom ploom preko jedne noice, koje se zagrevaju samo sa tri strane, prikladnije je usvojiti linearni pad temperature od
izloene ka neizloenoj strani ovog elementa, odnosno, kao karakteristinu usvojiti kritinu temperaturu.
261
je modelirati realne uslove kojima je realna konstrukcija izloena. Zbog svih navedenih
nedostataka, stvarni elementi konstrukcije ne mogu se adekvatno ocenjivati samo na osnovu ovog kriterijuma.
Eksperimentalno odreena poarna otpornost zavisi od svojstava primenjenog izolacionog materijala tj. njegove sposobnosti da odrava temperaturu elika ispod kritine vrednosti, kao i od njegovih mehanikih svojstava. Veliina koja opisuje mehanika svojstva
izolacionog materijala naziva se prijanjanje. Ona, zapravo, predstavlja sposobnost sistema
zatite od poara da ostane neporemeen pod uslovima napona i deformacija kojima je element izloen tokom poarnog testa. Svaki poremeaj zatitnog materijala (pukotine i sl.)
predstavlja lom usled naruavanja prijanjanja. Ova osobina predstavlja vrlo vaan aspekt
sistema zatite od poara, s obzirom da i izuzetni izolacioni materijali sa njenim naruavanjem postaju beskorisni. Svojstva prijanjanja treba dokazati u pravcu u kom e materijal
biti izloen deformacijama u praksi, tj. za stubove u podunom, a za grede u poprenom
pravcu. Ne postoji teoretski pristup kojim se moe predvideti prijanjanje, ve se ono moe
oceniti samo na osnovu ispitivanja. Za razliku od te osobine, svojstva izolacionog materijala kao i njegova potrebna debljina, predvidljive su veliine.
262
Metalne konstrukcije
Slika 12.28 - Analitiki proraun zasnovan na konceptu kritine ili granine temperature.
263
U sklopu termike analize, sprovodi se proraun razvoja temperature kroz vreme na nezatienim ili zatienim elementima. Pri tome se uvode sledee pretpostavke koje omoguuju da se problem protoka toplote moe posmatrati kao jednodimenzionalan:
za temperaturu elinog elementa se pretpostavlja ili da je ravnomerna po preseku
(kritina temperatura) ili da ima odreeni gradijent (granina temperatura),
za gradijent temperature u izolacionom materijalu se pretpostavlja da je linearan, s
obzirom da izolacioni materijali poseduju zanemarljiv toplotni kapacitet,
otpornost na protok toplote izmeu unutranje povrine izolacionog materijala i elika se zanemaruje.
Kritina temperatura cr eline konstrukcije ili njenog dela dobija se kao rezultat mehanike analize. Ona predsavlja temperaturu pri kojoj se oekuje nastajanje graninog stanja nosivosti ili graninog stanja deformacija. Granino stanje nosivosti se dostie kada
nosivost konstrukcije opadne do nivoa optereenja za koje se smatra da deluje na konstrukciju u uslovima poara. Granino stanje deformacije se dostie kada maksimalni ugib
pree 1/30 deo karakteristine dimenzije razmatranog elementa konstrukcije. U veini sluajeva, oba granina stanja vode do praktino iste vrednosti za kritinu temperaturu.
Metalne konstrukcije
264
U domenu nosivosti:
E fi , d R fi ,d ,t
U domenu temperature:
d cr , d
U domenu vremena:
t fi , requ t fi , d
Rfi,d,t
Efi,d
(d
(cr,d
tfi,d
tfi,requ
(12.19)
gde je:
Ed
proraunska vrednost odgovarajue sile ili momenta za proraun za sobnu temperaturu, za osnovnu kombinaciju dejstava prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
redukcioni faktor za raunski nivo optereenja pri poaru, prema slici 12.29.
/fi
Pri tome Gk i $k predstavljaju stalno dejstvo i odgovarajui parcijalni koeficijent sigurnosti, Qk i $Q,1 predstavljaju osnovno promenljivo dejstvo i odgovarajui parcijalni koeficijent sigurnosti, $GA oznaava parcijalni koeficijent sigurnosti za stalna dejstva za izuzetne
proraunske situacije, a !1,1 je koeficijent kombinacije za uestale vrednosti promenljivih
dejstava. Vrednosti navedenih dejstava i koeficijenata definisane su prema Evrokodu 1
Deo 1-1 koji tretira osnove prorauna i dejstva na konstrukcije (videti poglavlje 13).
265
fi =
GA Gk + 1,1 Qk ,1
G Gk + Q ,1 Qk ,1
X fi ,d = X k , / M , fi
(12.20)
Metalne konstrukcije
266
X fi ,d = X k , M , fi
(12.21)
X fi ,d = X k k / M , fi
(12.22)
gde je:
Xk, karakteristina vrednost svojstva materijala zavisna od temperature materijala,
Xk
karakteristina vrednost mehanikog svojstva (generalno fk ili Ek), za proraun za
sobnu temperaturu prema Evrokodu 3 Deo 1-1,
k
redukcioni faktor za mehanika svojstva (Xk,/Xk), zavisan od temperature
materijala i
M,fi parcijalni koeficijent sigurnosti za odgovarajue svojstvo materijala za proraun za
uslove poara (preporuena vrednost za sva svojstva iznosi 1,0).
267
ma. Stoga su, za svakodnevnu praksu, razvijeni uproeni proraunski modeli zasnovani
na jednostavnim postupcima prorauna koji daju rezultate na strani sigurnosti. Oni se, za
razliku od naprednih modela, mogu primeniti samo na individualne elemente konstrukcije.
Uproeni proraunski modeli odgovaraju proraunu granine otpornosti pri poaru pojedinog elementa Rfi,t,d i njenom poreenju sa odgovarajuom vrednou uticaja od dejstava Efi,d, odnosno na ve definisanom graninom kriterijumu u domenu nosivosti, ili na proraunu kritine temperature (cr i primeni graninog kriterijuma u domenu temperature.
Generalno, uproene proraunske metode svode se na proraun granine otpornosti za
sobnu temperaturu Rd (definisan prema Evrokodu 3 Deo 1-1) i modifikovanje njene vrednosti uvoenjem odgovarajuih faktora kojima se obuhvata promena mehanikih svojstava
elika na povienim temperaturama.
R fi ,,d = k y , M ,1 / M , fi Rd
(12.23)
gde je:
ky,
(12.24)
gde je:
k1
faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature po poprenom preseku,
za nosa izloen poaru sa sve etiri strane iznosi 1,0, a za nosa spojen sa betonskom ploom sa jedne strane 0,7,
k2
faktor adaptacije za neravnomernost raspodele temperature du nosaa, kod oslonaca statiki neodreenih nosaa iznosi 0,85, a u svim ostalim sluajevima 1,0.
Pri tome se u proraunu granine otpornosti Rfi,,d usvaja da je temperatura a jednaka
maksimalnoj temperaturi a,max dostignutoj u trenutku t, odnosno, umesto redukcionog
koeficijenta ky, primenjuje se ky,,max.
Veza izmeu granine otpornosti na aksijalni pritisak pri poaru Nb,fi,t,Rd i odgovarajue
granine otpornosti na sobnoj temperaturi Nb,Rd za praktine svrhe moe se uspostaviti na
slian nain kao za savijanje, aksijalno zatezanje i smicanje:
N b, fi , t , Rd = k y , , max M ,1 / M , fi N b, Rd
(12.25)
Metalne konstrukcije
268
(12.26)
gde je:
269
270
Metalne konstrukcije
271
Metalne konstrukcije
272
LT
LT
ky,
ky,,i
ky,,max
ky,,com
fy
fy,i
k1
k2
M0
M1
M,fi
273
1
a , cr = 39,19 ln
1 + 482
3,833
0,9674 o
o = E fi , d / R fi ,d ,0
(12.27)
gde je:
Rfi,d,0 otpornost razmatranog elementa Rfi,d,t u trenutku t=0 i
Efi,d vrednost odgovarajuih uticaja od dejstava u uslovima poara.
U sluaju elemenata optereenih na zatezanje i nosaa kod kojih nije merodavan
gubitak stabilnosti bonim torzionim izvijanjem, konzervativna vrednost 1o se moe dobiti
kao:
o = fi M , fi / M 1
(12.28)
Am / V "
hnet ,d t
ca a
(12.29)
Metalne konstrukcije
274
gde je:
h"
net , r
Am /V
faktor preseka nezatienog elinog elementa, ne manji od 10 m-1,
Am
povrina izloena konvekciji i zraenju po jedinici duine elementa,
V
zapremina elementa po jedinici duine tj. povrina poprenog preseka,
ca, a
specifini toplotni kapacitet i gustina elika i
vremenski interval, ne vei od 5 sekundi.
t
Za zatiene elemente:
a ,t =
p Ap / V
d p ca a
( g ,t a,t ) t (e / 10 1)
(1 / 3)
g ,t
0, =
cp p
ca a
d p Ap / V (12.30)
gde je:
Ap /V
Ap
cp, &p
275
Najvaniji jugoslovenski standardi iz oblasti zatite od poara koji se koriste pri izgradnji objekata pripadaju grupi U.J1 - Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu, a
odnose se na ispitivanje otpornosti prema poaru:
JUS U.J1.010 Zatita od poara. Ispitivanje materijala i konstrukcija.
Definicije pojmova.
JUS U.J1.020 Zatita od poara. Priprema uzoraka za odreivanje kalorine moi.
JUS U.J1.030 Zatita od poara. Poarno optereenje.
JUS U.J1.040 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje negorivosti materijala.
JUS U.J1.060 Zatita od poara. Odreivanje brzine irenja plamena.
JUS U.J1.070 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje razvoja poara kod konstrukcija u ispitnim peima.
JUS U.J1.090 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti zidova prema poaru.
JUS U.J1.100 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti stubova prema poaru.
JUS U.J1.110 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti meuspratnih konstrukcija prema poaru.
JUS U.J1.114 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Ispitivanje otpornosti nosaa prema poaru.
JUS U.J1.200 Tehniki uslovi zatite od poara u graevinarstvu.
Merenje temperature na neizloenoj strani konstrukcije.
JUS U.J1.240 Zatita od poara. Tipovi konstrukcija zgrada prema njihovoj
otpornosti protiv poara.
Pregledom postojee tehnike regulative moe se zakljuiti da nisu obuhvaena veoma
znaajna podruja. Tako, na primer, nedostaju normativi koji tretiraju javne objekte u kojima je prisutan veliki broj ljudi (hoteli, bolnice, pozorita, bioskopi, sportske dvorane i sl.),
a nedostaju i normativi koji se odnose na industrijske objekte i garae. Veina ovih normativa doneena je pre vie godina i zahteva inoviranje.
Posebna zamerka moe se postaviti u pogledu nepovezanosti izmeu tehnikih normativa i standarda. Standard JUS U. J1.240/81 definie standardne tipove konstrukcija, odnosno elemente konstrukcija prema njihovoj otpornosti prema poaru, ali, sa druge strane,
samo Pravilnik o tehnikim normativima za zatitu skladita od poara i eksplozija preciznije definie potreban (zahtevani) stepen otpornosti prema poaru.
Postupak odreivanja poarne otpornosti elemenata konstrukcija, u naoj tehnikoj regulativi definisan je grupom prethodno navedenih standarda JUS U.J1 070-114. Usvojeni
eksperimentalni metod utvrivanja poarne otpornosti izveden je na osnovu meunarodnog standarda ISO 834, koji je usvojen i u mnogim drugim zemljama. Ovakav nain utvrivanja poarne otpornosti, kao to je ve istaknuto, ima niz mana, pa su u svetu, u cilju
to preciznijeg predvianja realne poarne otpornosti konstrukcija, razvijeni analitiki postupci prorauna konstrukcija izloenih dejstvu poara. U tom smislu mogao bi se istai
poseban nedostatak naih propisa iz ove oblasti, koji se ogleda u potpunom odsustvu bilo
kakvih uputstava ili zahteva vezanih za projektovanje i konstruisanje konstrukcija, odnosno, elemenata konstrukcija. U ovom poglavlju je, iz tog razloga, prikazan postupak prorauna poarne otpornosti elinih konstrukcija koji je usvojen u savremenoj evropskoj tehnikoj regulativi, odnosno Delu 1-2 Evrokoda 3.
13
PRORA^UN ^ELI^NIH KONSTRUKCIJA
PREMA EVROKODU
1 UVOD
Najrazvijenije zemlje Evrope okupljene u okviru Evropske Unije i Evropskog udruenja za slobodnu trgovinu (EFTA) zapoele su pre vie od dvadeset godina rad u cilju harmonizacije i usaglaavanja nacionalnih tehnikih propisa i standarda iz oblasti graevinskog konstrukterstva. Pod rukovodstvom najeminentnijih strunjaka uz podrku najuglednijih meunarodnih udruenja, kao to su IABSE, CIB, RILEM, ECCS, CEB, FIP i
ISSMFE, nastali su Evrokodovi za konstrukcije kao do sada najkomletniji i najsavremeniji
propisi iz oblasti graevinskog konstrukterstva. Ovaj sistem novih propisa ima veoma ambiciozan cilj, da po stupanju na snagu ukine sve nacionalne propise zemalja lanica. Znaaj i ozbiljnost ovog projekta potkrepljuje i injenica da e nacionalni propisi kao to su
nemaki DIN, britanski BS i vajcarski SIA, koji su decenijama bili glavni oslonac konstruktera, biti stavljeni van snage.
Programom Evrokodova za konstrukcije predvieno je devet delova:
- Evrokod 1 (EC1): Osnove prorauna i dejstva na konstrukcije,
- Evrokod 2 (EC2): Proraun betonskih konstrukcija,
- Evrokod 3 (EC3): Proraun elinih konstrukcija,
- Evrokod 4 (EC4): Proraun spregnutih konstrukcija od elika i betona,
- Evrokod 5 (EC5): Proraun drvenih konstrukcija,
- Evrokod 6 (EC6): Proraun zidanih konstrukcija,
- Evrokod 7 (EC7): Proraun geotehnikih konstrukcija,
- Evrokod 8 (EC8): Projektovanje seizmiki otpornih konstrukcija i
- Evrokod 9 (EC9): Proraun konstrukcija od aluminijumskih legura.
Kao to se moe uoiti, podela je izvrena prema vrstama materijala, dok su dva Evrokoda opta (EC1 i EC8) i odnose se na osnove prorauna i optereenja.
278
Metalne konstrukcije
Svi Evrokodovi su koncipirani tako da sadre vie posebnih delova koji obrauju specifinu problematiku vezanu za odreeni tip konstrukcija. Evrokod 3, koji tretira problematiku elinih konstrukcija, podeljen je na sledee delove:
- Deo 1-1: Opta pravila i pravila za proraun zgrada,
- Deo 1-2: Proraun konstrukcija za dejstvo poara,
- Deo 1-3: Dodatna pravila za hladno oblikovane tankozidne elemente i limove,
- Deo 1-4: Nerajui elici,
- Deo 2:
Mostovi i limene konstrukcije,
- Deo 3:
Tornjevi, jarboli i dimnjaci,
- Deo 4:
Rezervoari, silosi i cevovodi,
- Deo 5:
ipovi,
- Deo 6:
Konstrukcije za dizalice,
- Deo 7:
Konstrukcije u moru i priobalju i
- Deo 8:
Konstrukcije za poljoprivrednu namenu.
Najobimniji od svih ovih delova je Deo 1-1 koji daje opta pravila i osnovne principe
prorauna, kao i posebna pravila za uobiajene konstrukcije u zgradarstvu. Ostali delovi
samo dopunjuju ili koriguju ovaj osnovni Deo 1-1, kako bi se obuhvatile specifinosti odreene vrste konstrukcije (npr. Deo 2, Deo 3,... Deo 8), ili materijala (Deo 1-4). Zbog specifinosti prorauna i znaajnog obima delovi 1-2 i 1-3, koji su takoe opteg karaktera,
tretirani su kao posebni dokumenti.
Za sada su, u izdanju Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), objavljeni Deo 1-1,
Deo 1-2, Deo 1-3 i Deo 1-4, dok su ostali delovi Erokoda 3 u fazi pripreme. Pratei savremene evropske tendencije, a u sklopu projekta uvoenja Evrokodova za konstrukcije u nae
konstrukterstvo, nastavnici i saradnici Graevinskog fakulteta u Beogradu objavili su prevode prva tri dela Evrokoda 3 (Deo 1-1, Deo 1-2 i Deo 1-3).
Svakako da je Deo 1-1 i po obimu i sadraju najznaajniji dokument, jer su u njemu
data osnovna pravila za proraun elinih konstrukcija, pa e u ovoj knjizi njemu biti posveena posebna panja, kako bi se domaa struna javnost donekle upoznala sa osnovnom koncepcijom ovog standarda.
EC3 Deo 1-1 sadri devet poglavlja i devet aneksa sa sledeim naslovima:
- Poglavlje 1 Uvod,
- Poglavlje 2 Osnove prorauna,
- Poglavlje 3 Materijali,
- Poglavlje 4 Granina stanja upotrebljivosti,
- Poglavlje 5 Granina stanja nosivosti,
- Poglavlje 6 Veze pod statikim optereenjem,
- Poglavlje 7 Izrada i montaa,
- Poglavlje 8 Proraun potpomognut ispitivanjem,
- Poglavlje 9 Zamor,
- Aneks B:
Referentni standardi (normativan),
- Aneks C:
Proraun na krti lom (informativan),
- Aneks E:
Duina izvijanja pritisnutog tapa (informativan),
- Aneks F:
Bono torziono izvijanje (informativan),
279
- Aneks J:
Veze greda-stub (normativan),
- Aneks K:
Veze tapova od upljih profila u reetkastim nosaima (normativan),
- Aneks L:
Stope stubova (normativan),
- Aneks M: Alternativna metoda prorauna ugaonih avova (normativan),
- Aneks Y:
Uputstva za ispitivanje optereenjem (informativan).
Evrokodovi se prilagoavaju nacionalnim specifinostima, kao to su tradicionalan nivo sigurnosti i stepen razvoja metalne industrije, primenom razliitih vrednosti parcijalnih
koeficijenata sigurnosti. Naime, u Evrokodovima su vrednosti parcijalnih koeficijenata,
kojima se definie stepen rizika pri projektovanju konstrukcija, date samo kao indikativne
(preporuene) vrednosti. Nacionalnim institucijama za standardizaciju je data sloboda da,
u skladu sa sopstvenim saznanjima, iskustvima i tradicijom, utvrde (propiu) vrednosti
ovih koeficijenata. Nacionalni dokument za primenu (National Aplication Document NAD), koji treba da izradi svaka zemlja lanica, osim vrednosti koeficijenata sigurnosti
treba da sadri i odredbe kojima bi se definisao nain primene pojedinih nacionalnih standarda u prelaznom periodu, dakle dok svi Evrokodovi ne budu publikovani. Vodee evropske zemlje iz oblasti metalnih konstrukcija (Nemaka, Francuska, Engleska, vajcarska)
su ve objavile svoje Nacionalne dokumente za primenu Evrokoda 3 Deo 1-1. Kako je izrada Nacionalnog dokumenta za primenu Evrokoda 3 kod nas jo uvek u toku, u ovoj knjizi e biti prezentovane vrednosti parcionalnih koeficijenata sigurnosti koje su preporuene
u Evrokodu.
Sledei principe jednostavnosti, sistematinosti i uniformnosti, u Evrokodovima za
konstrukcije je uveden sistem oznaavanja kojim se bitno olakava njihovo praenje i upotreba, kao i komunikacija izmeu razliitih Evrokodova. Koriste se sledee oznake:
Velika slova latinice
A
Izuzetno dejstvo; Povrina
B
Nosivost zavrtnja (na zatezanje i/ili proboj)
C
Nosivost; Fiksna vrednost; Koeficijent
D
Oteenje (dokaz na zamor)
E
Modul elastinosti; Uticaj od dejstava
F
Dejstvo; Sila
G
Stalno dejstvo; Modul smicanja
H
Ukupno horizontalno optereenje ili reakcija
I
Moment inercije
K
Koeficijent krutosti (I/L)
L
Duina; Raspon; Sistemna duina
M
Moment uopte; Moment savijanja
N
Aksijalna sila
Q
Promenljivo dejstvo
R
Otpornost; Reakcija
S
Unutranje sile i momenti (sa indeksom d ili k); Krutost (krutost na smicanje, na
rotaciju, ... sa indeksima v, j, ..)
T
Moment torzije; Temperatura
Metalne konstrukcije
280
V
W
X
K
T
O
P
Q
U
V
W
M
F
\
281
Vitkost; Odnos
Koeficijent trenja; Koeficijent
Poasonov koeficijent
Koeficijent redukcije; Zapreminska masa
Normalni napon
Smiui napon
Rotacija; Nagib; Odnos
Redukcioni koeficijent (za izvijanje i bono-torziono izvijanje)
Odnos napona; Koeficijent redukcije; Koeficijenti verovatnoe koji definiu
reprezentativne vrednosti promenljivih dejstava
Indeksi
A
Izuzetni; Povrina
a
Proseni (granica razvlaenja)
a, b Prvi, drugi..., alternativno
b
Osnovni (granica razvlaenja); Dijametralni pritisak; Izvijanje; Zavrtanj; Greda
C
Nosivost; Posledice
c
Beton; Stub; Popreni presek
com Pritisak
cr
Kritini
d
Raunski; Dijagonala
dst
Destabilizujui
E
Uticaj od dejstava (sa d ili k); Ojlerov
eff
Efektivni
e
Efektivni (uz indeks)
el
Elastini
ext
Spoljni
f
Noica; Vezni element
g
Bruto
G
Stalno dejstvo
h
Visina; Vii; Horizontalni
i
Unutranji
inf
Nii; Donji
i, j, k Indeksi (numeriki simboli)
j
Spoj
k
Karakteristini
l
Donji
LT
Bono torziono izvijanje
M
Materijal; Uzimajui u obzir moment savijanja
m
Savijanje; Srednji
282
Metalne konstrukcije
max Maksimalni
min Minimalni
N
Uzimajui u obzir normalnu silu
n
Normalno
net Neto
nom Nominalni
o
Rupa; Poetni; Spoljni; Lokalno izboavanje; Nulta taka momentnog dijagrama
ov
Preklop
p
Ploa; ep; Podmeta; Prethodno optereenje; Delimini; Smicanje pri proboju
pl
Plastini
Q
Promenljivo dejstvo
R
Otpornost
r
Zakivak; Ukljeten
rep Reprezentativni
S
Unutranja sila; Unutranji moment
s
Napon zatezanja (povrina); Proklizavanje; Sprat; Krut; Ukruenje
ser Upotrebljivost
stb
Stabilizujui
sup Gornji; Visok
t (ili ten) Zatezanje
t (ili tor) Torzija
u
Jaa glavna osa inercije poprenog preseka; Granina (vrstoa na zatezanje)
ult
Granino stanje nosivosti
V
Uzimajui u obzir smiuu silu
v
Smicanje; Vertikalni; Slabija glavna osa inercije poprenog preseka
vec Vektorski uticaji
w
Rebro; Zavareni av; Krivljenje
x
Poduna osa tapa; Izduenje
y
Granica razvlaenja; Jaa osa poprenog preseka
z
Slabija osa poprenog preseka
V
Normalni napon
W
Smiui napon
Upravno
II
Paralelno
Kao ilustracija primene ovih oznaka, na slici 13.1 je dat primer oznaavanja osnovnih
dimenzija poprenih preseka standardnih valjanih profila, kao i konvencija za glavne ose.
283
2 OSNOVE PRORAUNA
2.1 OPTE
Evrokod 3 se, kao i svi savremeni propisi iz oblasti metalnih konstrukcija, zasniva na
poluprobabilistikom konceptu prorauna, odnosno na konceptu graninih stanja. Pouzdanost konstrukcije se dokazuje na osnovu metode parcijalnih koeficijenata sigurnosti. Vrednosti parcijalnih koeficijenata sigurnosti se odreuju, ili na osnovu dugogodinje uspene
tradicije projektovanja i graenja, ili na osnovu statistikog vrednovanja i probabilistike
teorije pouzdanosti iz uslova da je verovatnoa otkaza konstrukcije manja od propisane
vrednosti.
284
Metalne konstrukcije
285
2.2 DEJSTVA
Pojam optereenja je u Evrokodu proiren upotrebom termina dejstvo (F) kojim se
obuhvataju:
direktna dejstva, odnosno optereenja koja direktno deluju na konstrukciju (na primer gravitaciono optereenje, sneg, vetar itd.) i
indirektna dejstva, pod kojim se podrazumevaju prinudne deformacije koje nastaju,
na primer, usled temperaturnih promena ili razliitih sleganja oslonaca.
Prema promenljivosti u toku vremena dejstva se mogu podeliti na:
stalna dejstva (G), koja deluju stalno, ili tokom najveeg perioda ivotnog veka objekta (sopstvena teina konstrukcije, teina nekonstruktivnih elemenata, teina
instalacija i fiksne opreme),
promenljiva dejstva (Q), kao to su korisna optereenja, optereenja od vetra i snega, koja se povremeno, ali esto pojavljuju,
incidentna (izuzetna) dejstva (A), kao to su, na primer, poar, eksplozije i udari vozila, koja se javljaju veoma retko, samo u izuzetnim sluajevima (izuzetne proraunske situacije) i
seizmika dejstva (AE) koja nastaju prilikom zemljotresa.
Dejstva se, takoe, mogu podeliti i prema promenljivosti u prostoru i to na fiksna dejstva, koja ne menjaju svoj poloaj i pravac delovanja (npr. sopstvena teina) i slobodna
dejstva, koja mogu da menjaju intenzitet i mesto delovanja (npr. pokretna korisna optereenja, optereenja od vetra, snega, vozila itd.).
Prema svojoj prirodi dejstva se dele na: statika i dinamika dejstva, koja izazivaju
ubrzanje konstrukcije ili nekih njenih elemenata.
Karakteristine vrednosti dejstava (Fk) mogu da se odrede:
ili na osnovu Evrokoda 1, kojim se propisuju njihove vrednosti na osnovu gustine
raspodele odgovarajue sluajne promenljive i srednje vrednosti ili odgovarajuih
fraktila (5% ili 95% fraktila),
286
Metalne konstrukcije
ili od strane investitora, pod uslovom da se ispotuju minimalni zahtevi koji su specificirani u odgovarajuim standardima za optereenja.
Stalna dejstva uglavnom imaju samo jednu karakteristinu vrednost (Gk). Meutim, u
nekim sluajevima, kod stalnih dejstava sa izraenom promenom intenziteta (kao to je na
primer boni pritisak zemlje), treba koristiti dve karakteristine vrednosti, gornju (Gk,sup) i
donju (Gk,inf ). Karakteristine vrednosti stalnih dejstava najee mogu da se odrede jednostavno i sa zadovoljavajuom tanou, na osnovu geometrijskih podataka i zapreminske teine materijala.
U sluaju promenljivih dejstava karakteristine vrednosti (Qk) mogu da se odrede na
osnovu gornje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnou (95% fraktil) nee biti prekoraena, ili donje vrednosti koja uz prihvatljivu verovatnou (5% fraktil) nee biti dostignuta
u toku odreenog perioda, imajui u vidu predvieni vek trajanja konstrukcije i pretpostavljeno trajanje projektne situacije.
Za odreivanje uticaja promenljivih dejstava na konstrukciju, s obzirom na njihovu stohastiku prirodu i promenljivost u prostoru i vremenu, nije dovoljna samo jedna karakteristina vrednost, ve se, da bi se preciznije obuhvatila verovatnoa njihove pojave, trajanja
i istovremenog delovanja, uvode i takozvane reprezentativne vrednosti promenljivih dejstava. Pored karakteristine vrednosti (Qk), koja je glavna reprezentativna vrednost, reprezentativne vrednosti promenljivih dejstava su i:
vrednost za kombinacije \0Qk
esta (uestala) vrednost \1Qk
kvazistalna vrednost
\2Qk
Koeficijenti \0, \1 i \2 su definisani u Evrokodu 1, na osnovu teorije verovatnoe, a u
skladu sa znaenjem odgovarajue reprezentativne vrednosti. Njihove vrednosti su uvek
manje ili jednake od jedinice.
Vrednost za kombinovanje \0Qk je reprezentativna vrednost koja se koristi pri istovremenom delovanju vie promenljivih dejstava da bi se obuhvatila smanjena verovatnoa
pojave. Vrednosti koeficijenata \0 se odreuju uz uslova da je verovatnoa pojave kombinacije dejstava priblino jednaka verovatnoi pojave samo jednog dejstva.
esta (uestala) vrednost \1Qk se odreuje kao vrednost koja je prekoraena tokom
odreenog perioda vremena ili izvestan broj puta u toku odreenog vremena. U Evrokodu
1 su vrednosti koeficijenata \1 odreene na osnovu verovatnoe da e uestala vrednost
promenljivog dejstva biti prekoraena 300 puta godinje, ili u toku 5% vremena.
Kvazi stalna vrednost \2Qk reprezentuje promenljiva dejstva koja deluju tokom najdueg vremena. Vrednosti koeficijenta \2 se odreuju iz uslova da je verovatnoa prekoraenja kvazi stalnog promenljivog dejstva 50%, odnosno da je vrednost ovog dejstva prekoraena tokom 50% vremena.
Osnovu koncepta prorauna pomou parcijalnih koeficijenata sigurnosti koji je zastupljen u Evrokodu ine proraunske vrednosti. To su vrednosti koje se dobijaju mnoenjem
(u sluaju dejstava) ili deljenjem (u sluaju svojstava materijala ili otpornosti) karakteristinih, odnosno reprezentativnih vrednosti odgovarajuim parcijalnim koeficijentima sigurnosti.
Proraunske vrednosti dejstava (Fd), u optem obliku, mogu da se odrede na osnovu
sledeeg izraza:
287
Fd = F Frep
(13.1)
Stalna
Proraunske vrednosti
U sluaju jedne
karakteristine
vrednosti
U sluaju dve
karakteristine
vrednosti
Gornja
Donja
Gd ,sup = G ,sup Gk
Gd ,inf = G ,inf Gk
Promenljiva
Qd = Q Qk ili Qd = Q 0 Qk
Incidentna
Gk
Gk,sup
Gk,inf
Qk
Ak
JG,sup
JG,inf
JQ
JA
Metalne konstrukcije
288
(13.2)
gde su:
Ed,dst uticaj od destabilizujuih dejstava (na primer moment preturanja), a
Ed,stb uticaj od stabilizujuih dejstava.
U sluaju graninih stanja loma ili prekomernih deformacija elemenata i njihovih veza,
dokaz se moe sprovesti na nivou unutranjih (presenih) sila, ili, ree, na nivou napona.
Dokaz graninog stanja nosivosti na nivou unutranjih sila ili momenata moe se, simboliki, formulisati na sledei nain:
Sd Rd
(13.3)
gde su:
Sd
proraunska vrednost unutranje sile ili momenta (NSd, VSd, MSd), a
Rd
odgovarajua proraunska otpornost (NRd, VRd, MRd).
Proraunska otpornost (Rd), u sluaju elinih konstrukcija, moe da se odredi direktno
preko karakteristinih vrednosti svojstava materijala (Xk), kao to su granica razvlaenja
(fy) ili vrstoa na zatezanje (fu), i odgovarajuih geometrijskih podataka (ak), od kojih se
najee koriste geometrijske karakteristike poprenih preseka (povrina poprenog preseka, povrina rebra, otporni moment, moment inercije itd.):
Rd = R( X k , ak ,...) / M .
Parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornost (JM) pokriva:
nepovoljna odstupanja karakteristinih vrednosti svojstava materijala,
nepovoljna odstupanja karakteristinih vrednosti geometrijskih podataka i
(13.4)
289
(13.5)
gde su:
Ed
proraunska vrednost posmatranog uticaja (napona),
Cd
odgovarajua proraunska nosivost, odnosno napon (na primer, proraunska vrednost granice razvlaenja fyd = fy / JM).
Proraunske vrednosti uticaja od dejstava treba da se odrede razmatranjem svih relevantnih proraunskih situacija i sluajeva optereenja, a na osnovu merodavne kombinacije dejstava koja se dobija prema pravilima za kombinovanje dejstava.
Razliita dejstava treba da se kombinuju u skladu sa pravilima koja su, za razliite proraunske situacije, simboliki prikazana u okviru tabele 13.2.
Tabela 13.2 - Pravila za kombinovanje proraunskih dejstava
Promenljiva dejstva Qk
Izuzetna
dejstva
Ak
Proraunska
situacija
Stalna
dejstva
Gk
Stalne i prolazne
G Gk
Q ,1 Qk ,1
0 , i Q , i Qk , i
Incidentne
GA Gk
1,1 Qk ,1
2 , i Qk , i
A Ak
Seizmike
Gk
2,1 Qk ,1
2 , i Qk , i
I AEd
Ostala
Osnovno
promenljivo dejstvo promenljiva dejstva
G , j Gk , j + Q ,1 Qk ,1 + Q ,i 0,i Qk ,i
(13.6)
i >1
(13.7)
i >1
Gk , j + I AEd + 2,i Qk ,i
j
i 1
gde su:
Gk,j karakteristine vrednosti stalnih dejstava,
Qk,1 karakteristina vrednost dominantnog promenljivog dejstva,
Qk,i karakteristine vrednosti ostalih promenljivih dejstava,
Ad
proraunska vrednost incidentnog dejstva,
(13.8)
Metalne konstrukcije
290
Dejstva
Stalna
Promenljiva
Oznake
Nepovoljna JG,sup
JG,inf
Povoljna
1,10
1,00
0,90
1,00
Nepovoljna
Povoljna
1,50
0,00
-
1,00
0,00
1,00
Incidentna
Gubitak
nosivosti
konstrukcije ili
njenih delova
izazvan lomom
ili prekomernim
deformacijama
Stalna
Promenljiva
Incidentna
Proraunske situacije
Stalne i prolazne
Incidentne
JQ
JA
Nepovoljna JG,sup
1,35
1,00
Povoljna
JG,inf
1,00
1,00
Nepovoljna
Povoljna
JQ
1,50
0,00
1,00
0,00
JA
1,00
G , j Gk , j + Q ,1 Qk ,1
(13.9)
G , j Gk , j + 0,9 Q ,i Qk ,i .
j
i >1
(13.10)
291
Saobraajna
optereenja
Korisna
optereenja
Dejstva
\0
\1
\2
Kategorija A:
Kategorija B:
Kategorija C:
Kategorija D:
Kategorija E:
Kategorija F:
0,7
0,7
0,7
0,7
1,0
0,5
0,5
0,7
0,7
0,9
0,3
0,3
0,6
0,6
0,8
0,7
0,7
0,6
Kategorija G:
0,7
0,5
0,3
Kategorija H:
Krovovi
0,0
0,0
0,0
0,6
0,6
0,6
0,2
0,5
0,5
0,0
0,0
0,0
Optereenja od snega
Optereenja od vetra
Opereenja usled temperaturnih promena
Metalne konstrukcije
292
(13.11)
gde su :
Ed
odgovarajui proraunski uticaj od dejstava, koji je odreen na osnovu jedne od
kombinacija dejstava za granina stanja upotrebljivosti,
Cd
nominalna (propisana) vrednost ili funkcija odreenih proraunskih svojstava materijala (na primer doputeni ugib).
Kao to se uoava, pri kontoli graninih stanja upotrebljivosti ne mogu se koristiti
kombinacije dejstava koje se primenjuju za granina stanja nosivosti. Kako se pri graninim stanjima upotrebljivosti proveravaju neka svojstva konstrukcije usled servisnog (eksploatacionog) optereenja, pri kombinovanju dejstava ne treba koristiti proraunske, ve
karakteristine vrednosti dejstava. Evrokod definie tri kombinacije dejstava za granina
stanja upotrebljivosti. To su:
retka kombinacija:
Gk , j + Qk ,1 + 0,i Qk ,i
(13.12)
i >1
esta kombinacija:
Gk , j + 1,1 Qk ,1 + 2,i Qk ,i
(13.13)
i >1
Gk , j + 2,i Qk ,i .
j
(13.14)
i 1
Slino kao i kod graninih stanja nosivosti, pri proveri graninih stanja upotrebljivosti
zgrada, radi uproenja, mogu da se koriste sledei izrazi:
Gk , j + Qk ,1
(13.15)
Gk , j + 0,9 Qk ,i .
(13.16)
i 1
Pri proveri treba uzeti maksimalne vrednosti uticaja od dejstava koji su dobijeni na
osnovu prethodna dva izraza za kombinovanje. Pri tom, prvi izraz (13.15) treba primeniti
posebno za svako promenljivo dejstvo.
293
2.4 MATERIJALI
U okviru Evrokoda 3 precizno je definisan nain oznaavanja vrsta i kvaliteta elika
koji se primenjuju za graevinske konstrukcije, kao i njihove najvanije mehanike i fizike karakteristike. Princip oznaavanja je veoma jednostavan. Svaki elik ima jednozanu
osnovnu oznaku kojom se definie njegova vrsta. Osnovna oznaka se sastoji iz alfanumerikih podataka: Fe je zajedniki simbol za sve konstrukcione elike, a za njim sledi trocifren broj koji odgovara nominalnoj vrstoi elika na zatezanje u MPa (videti tabelu 13.5).
Pored osnovnih oznaka postoje i dodatne, takoe alfanumerike oznake, kojima se odreuje kvalitet elika (stanje isporuke, udarna ilavost i otpornost na krti lom).
Pri porudbini osnovnog materijala, takoe, mogu da se koriste i oznake vrste i kvaliteta elika koje su propisane u Evropskoj normi EN 10027-1. Osnovna oznaka je takoe alfanumerika i sastoji se od slova S (steel) i trocifrenog broja koji definie granicu razvlaenja elika u MPa. Takoe, postoje i dodatne oznake kojima se definie kvalitet elika.
Vrednosti osnovnih mehanikih karakteristika za pojedine vrste elika, u skladu sa
Evrokodom, prikazane su u tabeli 13.5 u funkciji debljine lima osnovnog materijala (t). Na
osnovu prikazanih vrednosti moe se uoiti da elik Fe360 odgovara naem 0361, Fe430
naem 0451, a Fe510 naem 0561.
Tabela 13.5 - Nominalne vrednosti granice razvlaenja fy i vrstoe na zatezanje fu za
konstrukcione elike >MPa@@
Debljina t *)
Oznaka vrste elika
td40 mm
fy
Evrokod 3
EN 10027-1
Fe 360
S235
235
Fe 430
S275
275
Fe 510
S355
355
*) t je nominalna debljina elementa
**) 63 mm za ploe i ostale ravne proizvode od elika
fy
fu
360
430
510
215
255
335
340
410
490
4.6
4.8
5.6
5.8
6.8
8.8
10.9
fyb
240
320
300
400
480
640
900
fub
400
400
500
500
600
800
1000
Metalne konstrukcije
294
Konstante materijala koji se koriste pri proraunu elinih konstrukcija su takoe propisane i imaju sledee vrednosti:
E=210000 N/mm2
modul elastinosti
G= E/ [2(1 + )]
modul klizanja
Puasonov koeficijent
Q=0,30
koeficijent linearne termike dilatacije D=1210-6 1/qC
zapreminska masa
U=7850 kg/m3
Posebni zahtevi u pogledu osnovnog materijala za nosee eline konstrukcije mogu da
budu postavljeni ako se uticaji odreuju primenom globalne plastine analize. Plastina
globalna analiza moe se koristiti samo ako osnovni materijal (elik) ispunjava propisane
uslove u pogledu duktilnosti. U ovakvim sluajevima se zahteva da:
odnos nazivne minimalne vrstoe na zatezanje fu i nazivne minimalne granice razvlaenja fy zadovoljava uslov: fu / fyt1,2,
izduenje pri lomu epruvete na duini izmeu repera od 5,65
Ao (gde je Ao
295
Klasa 2 - kompaktni (masivni) popreni preseci u kojima moe biti dostignut moment
pune plastinosti (Mpl), ali koji poseduju samo ogranien kapacitet rotacije, koji a priori nije dovoljan za plastinu globalnu analizu;
Klasa 3 - popreni preseci u kojima moe biti dostignut samo elastini moment otpornosti (granica razvlaenja se dostie samo u najudaljenijem vlaknu) bez rizika od pojave
lokalnog izboavanja, dok je dalja plastifikacija poprenog preseka onemoguena zbog
pojave lokalnog izboavanja;
Klasa 4 - popreni preseci sa vitkim zidovima kod kojih se usled lokalnog izboavanja
zidova poprenog preseka ne moe dostii moment elastine otpornosti, odnosno kod kojih
dolazi do lokalnog izboavanja pritisnutih zidova pre dostizanja granice razvlaenja u najudaljenijim vlaknima. Njihova otpornost se odreuje na osnovu koncepta efektivne irine.
Uporedni pregled najvanijih svojstava, kao to su metoda globalne analize, model nosivosti (M- dijagram), model nosivosti poprenog preseka i kapacitet rotacije, dat je u
okviru tabele 13.7 za sve etiri klase poprenih preseka.
Tabela 13.7 - Osnovne karakteristike razliitih klasa poprenih preseka
Klasa 2
Klasa 3
Klasa 4
Plastina
Elastina
Elastina
Elastina
Znaajan
Ogranien
Ne postoji
Ne postoji
Kapacitet
rotacije
Otpornost
poprenog
preseka
Model
nosivosti
(kriva M-))
Globalna
analiza
Klasa 1
Metalne konstrukcije
296
R = rot / pl 1
Statiki sistem
Rs
Kontinualni nosai
Jednobrodni okvirni nosai sa
zglobnim osloncima
Jednobrodni okvirni nosai sa
ukljetenim osloncima
Dvobrodni okvirni nosai sa
ukljetenim spoljanjim stubovima i
unutranjim pendel stubom
3,0
1,3
2,5
3,0
2,5
297
Metalne konstrukcije
298
Dakle, potrebno je, na osnovu navedenih kriterijuma, odrediti klase za sve pritisnute ili
delimino pritisnute elemente poprenog preseka (npr. noice i rebro), pa kako one, generalno, mogu biti razliite za razliite zidove istog poprenog preseka, za klasu poprenog
preseka usvojiti najviu, odnosno najnepovoljniju. Na primer ako je noica klase 2, a rebro
klase 3, onda se smatra da je popreni presek klase 3.
Dok se, kod elemenata koji su izloeni istom pritisku ili savijanju, klasa poprenog
preseka posmatranog zida moe odrediti direktno iz tabele, za klasifikaciju elemenata poprenog preseka, optereenih istovremenim dejstvom aksijalne sile i momenta savijanja,
neophodno je prethodno odrediti parametar D, odnosno \ u zavisnosti da li se radi o plastinoj ili elastinoj analizi preseka. Ovim parametrima se, naime, definie odnos pritisnute i zategnute zone u elementu.
Kod elemenata izloenih kombinovanom dejstvu sile pritiska i momenta savijanja oblik naponskog dijagrama pri punoj plastifikaciji poprenog preseka zavisi od intenziteta sile pritiska. Osim toga, a priori se ne moe znati da li je mogua plastina ili samo elastina
raspodela napona pri dostizanju graninog stanja nosiosti. Stoga je neophodno pretpostaviti plastinu raspodelu i potom potvrditi opravdanost njene primene. Ukoliko se pokae da
je vitkost rebra vea od granice propisane za plastinu raspodelu naprezanja, to jest ako
presek ne spada u klase 1 i 2, poetna pretpostavka nije prihvatljiva, te se mora prei na
elastinu raspodelu napona i proveriti da li je rebro klase 3 ili 4.
Na osnovu svega reenog moe se zakljuiti da je odreivanje klase poprenog preseka
veoma vaan i delikatan deo prorauna, jer od klase poprenog preseka u mnogome zavisi
dalji proraun i to kako unutranjih sila tako i otpornosti preseka i elemenata. Stoga odreivanju klase poprenog preseka treba obratiti posebnu panju, pogotovo ako se ima u vidu da koncept klase poprenog preseka predstavlja potpuno nov koncept prorauna i nije
ustaljen u naoj inenjerskoj javnosti.
Redukcije otpornosti poprenih preseka klase 4 usled uticaja lokalnog izboavanja treba da se uzmu u obzir pomou metode efektivne irine.
=1
za p 0,673
(13.17a)
(13.17b)
299
=1
beff = b
beff = b
be,1 =
2 beff
5
b
1
b
1
b
1
U koeficijent redukcije
bc irina pritisnutog dela posmatranog elementa (zida)
V1 maksimalan napon pritiska (\=V2/V1)
p =
f y / cr =
b /t
28,4 k
gde su:
t
debljina zida poprenog preseka,
Vcr
kritian napon izboavanja,
kV
koeficijent izboavanja (tabela 13.12),
b
za rebra,
(13.18)
Metalne konstrukcije
300
b =b
b =b-3t
b =h-3t
b =c
za konzolne noice,
b =(b+h)/2
za ravnokrake ugaonike,
b =h ili (b+h)/2
za raznokrake ugaonike.
Dimenzije poprenog preseka b, h, c i t su definisane na slici 13.1.
Tabela 13.11 - Efektivne irine konzolnih pritisnutih elemenata
0<1
<0
<0
beff = bc =
0<1
c
1
0d <1
beff = c
<0
<0
beff = bc =
c
1
Odnosi napona koji figuriu u izrazima za odreivanje efektivnih irina noica mogu
da se odrede na osnovu karakteristika bruto poprenog preseka. Pri odreivanju efektivne
irine rebra, odnos napona moe da se odredi na osnovu efektivne povrine pritisnute
noice i bruto povrina rebra i zategnute noice. Zbog pojave neefektivne zone u rebru do-
301
= V2/V1
Obostrano oslonjeni
(unutranji) elementi
-2< <-1
5,98 (1 ) 2
-1
23,9
Konzolni elementi
Sluaj B*)
Sluaj A*)
0,85
2
1,7 5 + 17,1 2
-1< <0
7,81
0,57
1,70
0< <1
8,2 /(1,05 + )
0,578 /( + 0,34)
0,43
0,43
1
4,0
*) videti tabelu 13.11
23,8
2
U optem sluaju, teina osa efektivnog poprenog preseka moe da bude pomerena u
odnosu na teite bruto preseka, pa se javlja ekscentricitet (e) koji treba uzeti u obzir kada
je popreni presek izloen dejstvu aksijalne sile (slika 13.4). Dodatni moment savijanja
'M koji se u tom sluaju javlja usled ekscentrinosti aksijalne sile N treba da se uzme u
obzir pri proraunu otpornosti elementa:
Metalne konstrukcije
302
M = N eN
(13.19)
gde su:
eN
pomeranje teine ose kada je efektivni popreni presek izloen konstantnom pritisku,
N
aksijalna sila, pritisak ima pozitivan znak.
Slika 13.4 - Pomeranje teita usled pojave neefektivnih zona kod poprenih preseka klase 4
303
Za veze proklizavanje
Za veze
Za osnovni
materijal
Definicija
Simbol
Vrednost
JM0
1,10
JM1
1,10
JM1
1,10
JM2
1,25
Zavrtnjevi
JMb
1,25
Zakivci
JMr
1,25
epovi
JMp
1,25
avovi
JMw
1,25
JMs,ult
1,25
JMs,ult
1,40
JMs,ser
1,10
Slika 13.5 - Provere graninih stanja nosivosti za razliite elemente noseih konstrukcija
Metalne konstrukcije
304
(13.20)
gde su:
NSd proraunska vrednost aksijalne sile zatezanja,
Nt,Rd proraunska otpornost poprenog preseka na zatezanje.
Proraunska otpornost poprenog preseka na zatezanje Nt,Rd moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
N pl ,Rd = A f y / M 0
N t ,Rd = min
N u ,Rd = 0,9 Anet f u / M 2
gde su:
Npl,Rd
Nu,Rd
A
Anet
JM0 i JM2
(13.21)
to se tie provere neto preseka ona je potrebna samo u sluaju kada se veze elemenata
ostvaruju pomou mehanikih spojnih sredstava. U protivnom, otpornost poprenog preseka na zatezanje jednaka je njegovoj plastinoj otpornosti (Nt,Rd=Npl,Rd).
305
Kod zategnutih tapova koji su izraeni od jednog ugaonika, a ija se veza ostvaruje
mehanikim spojnim sredstvima koja se nalaze na jednom kraku (slika 13.6b) proraunska
otpornost neto poprenog preseka se odreuje na sledei nain:
N u , Rd
2 ( e2 0,5 d 0 ) t f u
M2
2 Anet f u
=
M2
3 Anet f u
M2
za 1 zavrtanj
(13.22)
za 2 zavrtnja
za 3 i vie zavrtnjeva
gde je d0 prenik rupe za spojna sredstva, e2 rastojanje od centra zavrtnja do ivice, upravno
na pravac dejstva sile zatezanja (slika 13.6b), a E2 i E3 redukcioni koeficijenti, ije su vrednosti date u tabeli 13.14.
Tabela 13.14 - Vrednosti redukcionih koeficijenata E2 i E3
p1*)
3,75 d0
E2
d2,5 d0
0,40
0,55
t5,0 d0
0,70
E3
0,50
0,60
0,70
U ostalim sluajevima (2,5 d0d p1d 5,0 d0) vrednosti koeficijenata E2 i E3 odrediti
linearnom interpolacijom.
*) p1 je rastojanje izmeu zavrtnjeva u pravcu delovanja sile (slika 13.6b)
(13.23a)
N Sd N b, Rd
(13.23b)
gde su:
NSd proraunska vrednost sile pritiska,
Nc,Rd proraunska otpornost poprenog preseka na pritisak,
Nb,Rd proraunska otpornost pritisnutog elementa na izvijanje.
Proraunska otpornost poprenog preseka na pritisak Nc,Rd odreuje se na sledei nain:
za preseke klase 1, 2 i 3
A f y / M 0
N c , Rd =
Aeff f y / M 1 za preseke klase 4
(13.24)
gde je A bruto povrina poprenog preseka, a Aeff povrina efektivnog poprenog preseka.
Metalne konstrukcije
306
(13.25)
gde su:
F
A =1
A = Aeff / A
Za elemente konstantnog poprenog preseka koji su napregnuti konstantnom aksijalnom silom pritiska, vrednost redukcionog koeficijenta izvijanja moe da se odredi na sledei nain:
1
2 + 2 2
= 0,5 1 + 0.2 + 2
(13.26)
(13.27)
= A A f y / N cr = ( / 1 ) A
(13.28)
1 = E / f y = 93,9
(13.29)
gde su:
D
O
bezdimenzionalna vitkost,
koeficijent imperfekcije,
vitkost za relevantni vid izvijanja ( = A i / i ),
Ncr
a
0,21
b
0,34
c
0,49
d
0,76
307
VSd V pl , Rd = Av f y / 3 / M 0
(13.30)
gde su:
VSd proraunska vrednost smiue sile u posmatranom poprenom preseku,
Vpl,Rd proraunska plastina otpornost poprenog preseka na smicanje,
Av
povrina smicanja (tabela 13.16).
Povrina smicanja Av zavisi od tipa poprenog preseka i pravca delovanja smiue sile.
Uproeno se moe rei da je to je suma povrina svih delova poprenog preseka koji su paralelni sa pravcem delovanja smiue sile. Za karakteristine poprene preseka u tabeli 13.16
dati su izrazi na osnovu kojih se mogu odrediti povrine smicanja za oba pravca smicanja.
Ukoliko je rebro oslabljeno rupama za mehanika spojna sredstava, rupe ne treba
uzimati u obzir pri dokazu smicanja, ako je zadovoljen sledei uslov:
Av ,net f y / f u Av
(13.31)
gde je Av,net neto povrina smicanja. U suprotnom, otpornost na smicanje treba da se odredi
na osnovu redukovane povrine smicanja, koja se odreuje na osnovu sledeeg izraza:
Av ,red = f y / f u Av ,net .
(13.32)
U pogledu momenta savijanja, treba dokazati da je u svim presecima zadovoljen sledei uslov:
M Sd M c,Rd
(13.33)
gde su:
MSd proraunska vrednost momenta savijanja u posmatranom preseku,
Mc,Rd proraunski moment otpornosti poprenog preseka.
Ako su smiue sile zanemarljive (VSdd0,5Vpl,Rd), a popreni presek nije oslabljen rupama za spojna sredstva, proraunski moment otpornosti poprenog preseka moe da se
odredi na sledei nain:
M c, Rd
(13.34)
Metalne konstrukcije
308
gde su:
Wpl plastini otporni moment poprenog preseka,
Wel elastini otporni moment poprenog preseka i
Weff elastini otporni moment efektivnog poprenog preseka.
Tabela 13.16 - Povrine smicanja Av
Tip poprenog preseka
Povrina smicanja
Av,z
Av,y
A 2b t f + (t w + 2r ) t f
ili uproeno
1,04 h t w
2b t f
A 2b t f + (t w + r ) t f
2b t f
A h / (b + h )
A b / (b + h )
(d t w )
A (d t w )
2A /
A
b
h
d
tf debljina noice,
tw debljina rebra,
r poluprenik zaobljenja valjanog profila.
309
Kada je popreni presek oslabljen rupama za spojna sredstva, rupe na zategnutoj noici
nije potrebno uzimati u obzir, ako je zadovoljen sledei uslov:
0,9
A f ,net f u
M2
Af f y
M0
(13.35)
Ukoliko prethodni uslov nije zadovoljen, rupe na zategnutoj noici ne mogu da se zanemare, pa je, kod ovakvih poprenih preseka, potrebno proveriti i sledei uslov:
M Sd M u ,Rd = Wnet f u / M 2
(13.36)
gde je Mu,Rd proraunska otpornost neto preseka na mestu rupa za spojna sredstva, a Wnet
neto otporni moment posmatranog poprenog preseka koji je odreen na osnovu redukovane povrine zategnute noice:
A f , red = A f
fy
fu
M2
0,9 M 0
(13.37)
Kod poprenih preseka kod kojih se pored momenta savijanja javlja i znaajna smiua
sila (VSd >0,5Vpl,Rd), proraunski moment plastine otpornosti poprenog preseka treba redukovati usled interaktivnog dejstva savijanja i smicanja. Kod ovakvih poprenih preseka
pored pojedinanih dokaza otpornosti na dejstvo momenta savijanja (13.33) i smiue sile
(13.30) treba zadovoljiti i sledei uslov:
M Sd M V , Rd
(13.38)
gde je MV,Rd redukovani proraunski moment otpornosti pri dejstvu sile smicanja, koji za
bisimetrine poprene preseke (sa jednakim noicama), moe da se odredi na osnovu sledeeg izraza:
Av2
f y / M 0 pri emu je M V , Sd M c , Rd
M V , Rd = W pl
4 tw
(13.39)
(13.40)
(13.41)
Metalne konstrukcije
310
(13.42)
w = Wel , y / W pl , y
Weff , y / W pl , y
(13.43)
LT
1
=
2 + 2 2
LT
LT
LT
za 0,4
za > 0,4
2
LT = 0,5 1 + LT LT 0,2 + LT
(13.44)
(13.45)
LT =
w W pl , y f y LT
=
w
M cr
1
(13.46)
gde su:
Mcr kritini moment prema linearno elastinoj teoriji bono-torzionog izvijanja,
vitkost na granici razvlaenja (13.29).
O1
Provera bono-torzionog izvijanja nije potrebna kod nosaa koji su bono pridrani itavom svojom duinom, kod nosaa kod kojih je bezdimenzionalna vitkost na bono-torziono izvijanje manja od 0,4 ( LT 0,4 ), kod nosaa koji su izloeni savijanju oko slabije
ose inercije i kod nosaa koji su torziono kruti, odnosno neosetljivi na bono-torziono izvijanje (npr. veina sanduastih nosaa).
311
tikama poprenih preseka, ime se umanjuje njegova otpornost usled pojave lokalnih nestabilnosti pritisnutih delova poprenog preseka. Meutim, provera stabilnosti rebra na izboavanje usled dejstva smiuih napona nije pokrivena konceptom efektivne irine, ve
se mora posebno dokazati.
Dokaz otpornosti rebra na izboavanje smicanjem mora da se sprovede kod svih nosaa kod kojih je:
69
d
tw 30 k
(13.47)
gde su:
d visina rebra,
tw debljina rebra,
kW koeficijent izboavanja smicanjem,
H koeficijent koji zavisi od vrste elika ( = 235 / f y , gde je fy u MPa).
Evrokod 3 daje dve ravnopravne mogunosti za proraun otpornosti na izboavanje
smicanjem, pomou:
proste postkritine metode, ili
metode zategnutog polja.
Metoda zategnutog polja primenjuje se za nosae koji, pored oslonakih, imaju i unutranja poprena ukruenja na rebrima, koja su postavljena na rastojanju a veem ili jednakom visini rebra d, a manjem ili jednakom od trostruke visine rebra ( d a 3d ). Ovde e
biti prikazana prosta postkritina metoda koja je jednostavnija i ima vee polje primene,
jer se moe koristiti kod nosaa koji imaju poprena ukruenja samo iznad oslonaca.
Kod vitkih rebara, koja ispunjavaju uslov (13.47), prema prostoj postkritinoj metodi
treba dokazati da je:
VSd Vba ,Rd = d t w ba / M 1
(13.48)
gde su:
VSd proraunska vrednost smiue sile,
Vba,Rd proraunska otpornost rebra na izboavanje smicanjem, prema prostoj postkritinoj
metodi,
smiui napon pri dostizanju otpornosti na smicanje (tabela 13.17).
Wba
Smiui napon Wba zavisi od bezdimenzionalne vitkosti rebra na izboavanje smicanjem, koja se odreuje na sledei nain:
w =
f yw / 3
cr
d / tw
37,4 k
gde su:
fyw
granica razvlaenja rebra,
Wcr
kritini napon smicanja, prema linearno elastinoj teoriji izboavanja,
kW
koeficijent izboavanja smicanjem.
(13.49)
Metalne konstrukcije
312
w 0,8
Wba
f yw / 3
[1 0,625(
)] (
0,8 f yw / 3
w 1,2
[0,9 / ] (f
w
yw
/ 3
Vrednosti koeficijenta izboavanja smicanjem kW, prema linearno elastinoj teoriji izboavanja ploa, mogu da se odrede u funkciji odnosa irine i visine smiueg polja
( = a / d ) , odnosno poloaja poprenih ukruenja (tabela 13.18).
Tabela 13.18 - Koeficijent izboavanja smicanjem kW
= a /d <1
5,34
k = 4 + 2
= a /d 1
4
k = 5,34 + 2
= a/d
k = 5,34
(13.50)
313
s y = 2 t f b f / t w f yf / f yw 1
f , Ed
/ f yf
)2
(13.51)
gde su:
FSd proraunska vrednost poprene sile,
ss
irina krutog oslanjanja,
tw
debljina rebra,
tf
debljina noice,
fyw
granica razvlaenja za rebro,
fyf
granica razvlaenja za noice,
bf
irina noice, pri emu bf ne treba da bude vee od 25tf
Vf,Ed proraunska vrednost normalnog napona u noici.
Slika 13.7 - Mogui vidovi loma rebra pri dejstvu poprene sile
irina krutog oslanjanja ss je duina na kojoj se moe ostvariti krut kontakt i preko koje
se sila uvodi u rebro. Ona treba da se odredi pretpostavljajui da se kroz puni elini materijal optereenje rasprostire pod uglom od 45 (slika 13.8).
U sluaju optereenja od tokova dizalica koja se prenose preko ina poloenih na gornju noicu nosaa, proraunska otpornost rebra na gnjeenje, pod uslovom da ina nije zavarena za noicu, moe da se odredi na sledei nain:
Metalne konstrukcije
314
R y ,Rd = s y t w f yw / M 1
sy = kR 3
I f + IR
tw
f , Ed
1
f yf
(13.52)
(13.53)
gde su:
hR
If
IR
kR
visina ine,
moment inercije noice u odnosu na njenu horizontalnu teinu osu,
moment inercije ine u odnosu na njenu horizontalnu teinu osu,
konstanta koja iznosi:
kR =3,25 kada je ina direktno postavljena na noicu,
kR =4,00 kada je ina postavljena preko elastinog podmetaa minimalne debljine 5 mm, koji se nalazi izmeu ine i noice.
Proraunska otpornost rebra na ulubljenje Ra,Rd kod I, H ili U - preseka treba da se odredi prema sledeem izrazu:
tf
t s
Ra , Rd = 0,5 tw2 E f yw
+ 3 w s / M1
tw
tf d
(13.54)
pri emu odnos ss/d ne treba da bude vei od 0,2. Pri dokazu otpornosti rebra na ulubljenje,
pored uslova u pogledu vrednosti poprene sile, koji se moe formulisati na sledei nain:
FSd Ra , Rd
(13.55)
(13.56)
gde su:
FSd proraunska vrednost poprene sile,
MSd proraunska vrednost odgovarajueg momenta savijanja,
Mc,Rd proraunski moment otpornosti poprenog preseka (13.34),
Ra,Rd proraunska otpornost na ulubljenje.
Na taj nain se uzima u obir interakcija savijanja i lokalnog naprezanja usled poprene
sile.
Proraunska otpornost rebra na izboavanje Rb,Rd odreuje se tako to se rebro posmatra kao zamenjujui pritisnuti tap sa duinom izvijanja koja je jednaka visini nosaa h i
karakteristikama poprenog preseka koje odgovaraju efektivnoj irini beff:
Aeff = beff t w
(13.57)
i = 0,289 t w
(13.58)
315
Otpornost na izvijanje zamenjujueg pritisnutog elementa treba da se odrediti na osnovu krive c, usvajajui da je EA=1. Efektivna irina rebra beff treba da se odredi na osnovu
izraza datih u okviru tabele 13.19, u zavisnosti od irine krutog oslonca ss i mesta delovanja poprene sile.
Tabela 13.19 - Efektivna irina beff za odreivanje otpornosti rebra na izboavanje
beff = h
beff = h 2 + s s2
beff =
h
+x
2
ali beff h
beff =
h 2 + ss2
2
+x+
ss
2
tw
f yf
Aw
Af ,c
(13.59)
Metalne konstrukcije
316
gde su:
Aw
povrina rebra,
Af,c povrina pritisnute noice,
fyf
granica razvlaenja pritisnute noice,
E
modul elastinosti,
k
koeficijent koji ima sledee vrednosti:
k = 0,30 za noice klase 1
k = 0,40 za noice klase 2
k = 0,55 za noice klase 3 ili 4
Otpornost pritisnute noice na izvijanje u ravni rebra ne predstavlja naroito restriktivan uslov, jer su granine vitkosti koje se dobijaju na osnovu izraza (13.59) znatno vee
od onih koje se sreu kod uobiajanih nosaa.
max = 1 + 2 0
(13.60)
317
gde su:
G0
eventualno nadvienje nosaa (G0=0 kada nema nadvienja) - stanje 0,
ugib nosaa usled stalnog optereenja (G) - stanje 1,
G1
G2
ugib nosaa usled promenljivog optereenja (Q) - stanje 2.
Granine
vrednosti
Gmax
G2
Krovovi, generalno
A/200
A/250
Prohodni krovovi
A/250
A/300
A/250
A/300
A/250
A/350
A/400
A/500
A/250
Meuspratne konstrukcije i krovovi koji nose krte ili krute elemente, kao
to su pregradni zidovi, itd.
Meuspratne konstrukcije koje nose stubove (ukoliko njihova deformacija
nije ukljuena u globalnu analizu konstrukcije)
Kada ugib nepovoljno utie na izgled zgrade
A je raspon nosaa (kod konzolnih nosaa za A treba uzeti dvostruku duinu).
Metalne konstrukcije
318
N Sd
N pl , Rd
max
N pl , w, Rd 1 d t w f yw
=
2
2
M0
(13.61a)
za savijanje I, H, valjanih ili zavarenih profila oko slabije z-z ose inercije
N Sd N pl , w, Rd
(13.61b)
gde su:
Npl,Rd
plastina otpornost poprenog preseka na zatezanje (13.21),
Npl,w,Rd plastina otpornost rebra na zatezanje.
Ako prethodni uslov (13.61) nije zadovoljen, odnosno ako aksijalna naprezanja nisu
mala, proraunska momentna otpornost poprenog preseka treba da se redukuje usled prisustva aksijalnih sila, pa treba proveriti sledei uslov:
M Sd M N , Rd
gde su:
MSd proraunska vrednost momenta savijanja,
MN,Rd proraunska vrednost redukovane momentne otpornosti (tabela 13.21)
(13.62)
319
Izrazi na osnovu kojih se moe odrediti redukovana momentna otpornost MN,Rd prikazani su u tabeli 13.21 za savijanje oko jae (y-y) i slabije (z-z) ose inercije. U ovoj tabeli je
data i interakciona formula za kontrolu otpornosti poprenih preseka izloenih savijanju
oko obe glavne ose inercije (koso savijanje).
Metalne konstrukcije
320
M y ,Sd M Ny ,Rd
M Ny ,Rd = M pl , y ,Rd
1 n
M pl , y ,Rd
1 0 ,5a
M Ny ,Rd = M pl , y ,Rd
1 n
M pl , y ,Rd
1 0 ,5 a w
M z ,Sd M Nz ,Rd
n a 2
za n>a: M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd 1
1 a
za nda: M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd
ili uproeno za standardne valjane profile:
- za n>0,2
M Nz ,Rd = 1,56 M pl ,z ,Rd (1 n ) (n + 0 ,6 )
- za nd0,2
M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd
1 n
M pl ,z ,Rd
1 0 ,5 a f
M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd
1 n
M pl ,z ,Rd
0 ,5 + h t / A
M Nz ,Rd = M pl ,z ,Rd
Koso savijanje
M y ,Sd
M z ,Sd
+
1
M Nz ,Rd
M Ny ,Rd
(moe se usvojiti na strani sigurnosti D=E=1)
==
D=2 E=5nt1
a = A 2 b t f / A 0,5
1,66
i =6
1 1,13 n 2
- za uplje profile
n = N Sd / N pl ,Rd
a w = (A 2 b t ) / A 0,5
M pl , y ,Rd = W pl , y f y / M 0
a f = (A 2 h t ) / A 0,5
M pl ,z ,Rd = W pl ,z f y / M 0
a w = A 2 b f t f / A 0,5
a f = (A 2 h t w ) / A
321
Treba napomenuti da izrazi dati u tabeli 13.21 vae samo u sluaju kada je smiua sila
mala (VSdd0,5Vpl,Rd), pa se moe zanemariti njen uticaj na redukciju momenta otpornosti.
Ako to nije sluaj, neophodno je da se pri odreivanju redukovane momentne otpornosti
poprenog preseka (MN,V,Rd) uzmu u obzir i aksijalna i smiua sila.
Kod poprenih preseka klase 3 i 4, kod kojih se otpornost poprenih preseka odreuje
na osnovu elastine analize, potrebno je da se ispuni sledei uslov:
(13.63)
x ,Ed f yd = f y / M 0
gde je Vx,Ed proraunska vrednost maksimalnog normalnog napona koji se javlja u poprenom preseku, odreena na osnovu superpozicije napona usled aksijalne sile i momenata savijanja, a fyd proraunska vrednost granice razvlaenja.
Na osnovu prethodnog izraza mogu se dobiti interaktivne formule za proveru otpornosti poprenih preseka klase 3 i 4 na kombinovano dejstvo momenata savijanja i aksijalne
sile:
M y ,Sd
M z ,Sd
N Sd
+
+
1
A f yd Wel , y f yd Wel ,z f yd
za klasu 3
(13.64a)
za klasu 4
(13.64b)
gde su:
A
Aeff
eN
Metalne konstrukcije
322
ky = 1
y N Sd
y A fy
kz =1
Uslov za torziono
osetljive i bono
nepridrane
elemente
k y M y ,Sd
k z M z ,Sd
N Sd
+
+
1
A f y / M 1 W pl , y f y / M 1 W pl ,z f y / M 1
1,5 ; y = y ( 2 M , y 4 ) +
W pl , y Wel , y
Wel , y
0 ,9
W pl ,z Wel ,z
z N Sd
1,5 ; z = z ( 2 M ,z 4 ) +
0 ,9
Wel ,z
z A f y
k LT M y ,Sd
k z M z ,Sd
N Sd
+
+
1
z A f y / M 1 LT W pl , y f y / M 1 W pl ,z f y / M 1
k LT = 1
LT N Sd
1,0
z A f y
Osnovni uslov
min
k y M y ,Sd
k z M z ,Sd
N Sd
+
+
1
A f y / M 1 Wel , y f y / M 1 Wel ,z f y / M 1
Uslov za torziono
osetljive i bono
nepridrane
elemente
k LT M y ,Sd
k z M z ,Sd
N Sd
+
+
1
z A f y / M 1 LT Wel , y f y / M 1 Wel ,z f y / M 1
kLT i PLT se odreuju kao kod preseka klase 1 i 2
kz i Pz se odreuju kao u osnovnom sluaju
Popreni preseci klase 4
k y ( M y ,Sd + N Sd e N , y ) k z ( M z ,Sd + N Sd e N ,z )
N Sd
+
+
1
Weff ,y f y / M 1
Weff ,z f y / M 1
min Aeff f y / M 1
Osnovni uslov
k LT ( M y ,Sd + N Sd e N , y ) k z ( M z ,Sd + N Sd e N ,z )
N Sd
+
1
Uslov za torziono z Aeff f y / M + LT Weff , y f y / M
Weff ,z f y / M 1
1
1
osetljive i bono
kz i Pz kao u osnovnom sluaju
nepridrane
elemente
kLT i PLT kao kod preseka klase 1 i 2, ali sa karakteristikama efektivnog
poprenog preseka
323
M , = 1,8 0,7
Momenti usled poprenih
optereenja u ravni
- za jednako podeljeno optereenje
EM,Q=1,3
- za koncentrisane sile
EM,Q=1,4
M = M , +
M Q = maxM
MQ
M
( M ,Q M , )
maxM
M =
maxM + minM
za momentni dijagram
bez promene znaka
za momentni dijagram
sa promenom znaka
Metalne konstrukcije
324
U sluaju kada se savijanje vri samo oko jae ose (Mz,Sd=0), to se veoma esto javlja
u praksi, interaktivne formule treba modifikovati. Tako na primer, za poprene preseke
klase 1 i 2, pri jednoosnom savijanju oko jae y-y ose, treba izvriti sledee provere:
za bono pridrane ili torziono neosetljive elemente
k y M y ,Sd
N Sd
+
1
y A f y / M 1 W pl , y f y / M 1
(13.65a)
N Sd
1
z A f y / M1
(13.65b)
(13.66)
gde su:
Fy i Fz
redukcioni koeficijenti za posmatranu osu izvijanja,
FLT
redukcioni koeficijent za bono-torziono izvijanje
ky, kLT
koeficijenti koji su dati u okviru tabele 13.22.
NSd i My,Sd proraunske vrednosti uticaja.
Na slian nain treba izvriti modifikaciju interakcionih formula datih u tabeli 13.22 za
ostale klase poprenih preseka.
Koeficijenti ekvivalentnog uniformnog momenta EM zavise od oblika momentnog dijagrama i treba da se odrede na osnovu izraza datih u okviru tabele 13.23, vodei rauna o
pravcu bonog pridravanja:
za EM,y (savijanje oko y-y ose) take bonog pridravanja su u z-z pravcu,
za EM,z (savijanje oko z-z ose) take bonog pridravanja su u y-y pravcu,
za EM,LT (savijanje oko y-y ose) take bonog pridravanja su u y-y pravcu,
325
5.2 ZAVRTNJEVI
Imajui u vidu nain naprezanja veze i ponaanje zavrtnjeva u njoj, Evrokod 3 razlikuje pet kategorija:
Kategorija A: Veze u smiuim spojevima, kod kojih zavrtnjevi nose na smicanje i pritisak po omotau rupe. U ovu kategoriju spadaju veze izvedene sa obinim zavrtnjevima
(od niskougljeninog elika) ili visokovrednim zavrtnjevima bez sile prednaprezanja;
Kategorija B: Veze u smiuim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje, a koje
su otporne na proklizavanje pri graninom stanju upotrebljivosti. To su veze sa prednapregnutim visokovrednim zavrtnjevima sa kontrolisanim pritezanjem. Do proklizavanja veze ne sme da doe pri servisnom (eksploatacionom) optereenju.
Kategorija C: Veze u smiuim spojevima kod kojih zavrtnjevi nose na trenje i koje su
otporne na proklizavanje pri graninom stanju nosivosti. Kao i kod kategorije B koriste se
prednapregnuti visokovredni zavrtnjevi, ali se njihovo proklizavanje ne dozvoljava ni pri
graninom stanju nosivosti;
Kategorija D: Veze optereene na zatezanje koje su izvedene pomou neprednapregnutih zavrtnjeva. Mogu da se koriste obini ili visokovredni zavrtnjeve klase vrstoe 4.6
do 10.9. Primenjuju se kod veza koje nisu izloene uestalim promenama sile zatezanja,
izuzev ako promena optereenja nastaje usled uobiajenog optereenja od vetra;
Kategorija E: Veze optereene na zatezanje ostvarene pomou prednapregnutih visokovrednih zavrtnjeva. Za ovu kategoriju veza mogu da se primenjuju samo visokovredni
zavrtnjevi sa kontrolisanim pitezanjem. Koriste se za dinamiki optereene konstrukcije,
jer prednaprezanje poboljava otpornost zavrtnjeva na zamor. Treba istai da kod ovakvih
veza nije potreban poseban tretman kontaktnih povrina, izuzev kada su veze izloene
istovremenom dejstvu i smicanja i zatezanja.
Uslovi koje treba zadovoljiti pri kontroli graninih stanja zavrtnjeva u pojedinim kategorijama veza dati su u okviru tabele 13.24.
Tabela 13.24 - Kriterijumi za kontrolu graninih stanja zavrtnjeva
Kategorija
A
Uslovi
Fv ,Sd Fv ,Rd
Fv ,Sd Fb ,Rd
Fv ,Sd Fv ,Rd
Fv ,Sd Fb ,Rd
Fv ,Sd ,ser Fs ,Rd ,ser
Oznake
Fv,Sd
Fv,Sd,ser
Fv,Rd
Fb,Sd
Fv ,Sd Fs ,Rd
Fs,Rd,ser
Fv ,Sd Fb ,Rd
Fs,Rd
Ft , Sd Bt , Rd
Ft , Sd Bt , Rd
Ft,Sd
Bt,Rd
Metalne konstrukcije
326
Proraunske vrednosti uticaja u zavrtnjevima (Fv,Sd i/ili Ft,Sd ) treba da se odrede na osnovu odgovarajuih statikih uticaja i proraunskog modela za preraspodelu uticaja unutar
same veze koji, u skladu sa primenjenom globalnom analizom, moe da bude elastian ili
plastian.
Proraunske otpornosti zavrtnjeva za razliite vidove naprezanja, mogu da se odrede na
osnovu izraza datih u tabeli 13.25.
Tabela 13.25 - Proraunske otpornosti zavrtnjeva
Otpornost zavrtnjeva na smicanje po jednoj ravni smicanja
- kada ravan smicanja prolazi kroz deo zavrtnja sa navojima:
Fv , Rd = C1 f ub As / Mb
p
1 f
Fb,Rd = 2,5 f u d t / Mb = min 1 ; 1 ; ub ili 1,0
fu
3d 0 3d 0 4
Ft ,Rd = 0,9 f ub As / Mb
Bt ,Rd = min
B p ,Rd = 0,6 d m t p f u / Mb
Otpornost zavrtnjeva na kombinovano dejstvo smicanja i zatezanja
Fv ,Sd
Fv ,Rd
Ft ,Sd
1
1,4 Ft ,Rd
A
As
d
d0
prenik zavrtnja
prenik rupe za zavrtanj
tp
dm
327
gde su:
P
n
Fp,Cd
Fp ,Cd
Ms
= n ks
0,7 As f ub
Ms
(13.67)
ks
za predimenzionirane rupe,
ks=0,70
za ovalne rupe.
B
C
D
Opis
Povrine iene mlazom abraziva od elinih kuglica ili peska, sa
uklanjanjem sve nekompaktne re, bez zaostalih neravnina;
Povrne iene mlazom abraziva od elinih kuglica ili peska i
metalizirane aluminijumom nanetim prskanjem;
Povrine iene mlazom abraziva od elinih kuglica ili peska i
metalizirane prevlakom na bazi cinka nanetom prskanjem, uz potvrdu
da je obezbeen koeficijent trenja ne manji od 0,5.
Povrine iene mlazom abraziva od elinih kuglica ili peska i
premazane alkalno-cink-silikatnim premazom debljine 50-80 m.
Povrine iene elinom etkom ili plamenom, sa uklanjanjem sve
nekompaktne re.
Neobraene povrine.
0,50
0,40
0,30
0,20
U sluaju kombinovanog naprezanja kod veza koje su otporne na proklizavanje (kategorije B i C) otpornost zavrtnja na proklizavanje treba da se redukuje, usled prisustva sile
zatezanja koja tei da odvoji tarne povrine, na sledei nain:
Fs , Rd , ser =
Ms , ser
za kategoriju B
(13.68a)
Metalne konstrukcije
328
Fs , Rd =
k s n ( Fp ,Cd 0,8 Ft , Sd )
Ms ,ult
za kategoriju C
(13.68b)
t debljina lima
d0 prenik rupe za zavrtanj
M24
M27
M30
M36
p1 i p2
40
55
70
80
90
100
120
e1
30
40
50
60
70
75
90
e2
25
30
40
50
55
60
70
5.3 ZAVARIVANJE
Evrokod 3 daje pravila za konstruisanje i proraun sueonih avova (sa potpunom i deliminom penetracijom), ugaonih avova, avova u rupi, ep avova i uljebljenih avova.
Svakako da najveu primenu u noseim elinim konstrukcijama imaju sueoni i ugaoni
avovi.
329
fu / 3
aA
w Mw
(13.69)
gde su:
a
debljina ugaonog ava,
A
fu
Fw,Sd
Fw,Rd
Ew
Tabela 13.28 - Faktor korelacije Ew i otpornost ugaonih avova Fw,Rd za razliite debljine avova
Fw,Rd >kN@
JMw=1,25
a
10
12
Fe360
Ew=0,80
62,4
83,1
103,9
124,7
207,8
249,4
Fe430
Ew=0,85
70,1
93,5
116,8
140,2
233,7
280,4
Fe510
Ew=0,90
78,5
104,7 130,9
157,0
261,7
314,1
Metalne konstrukcije
330
U pogledu minimalnih i maksimalnih dimenzija ugaonih avova Evrokod 3 je veoma slian sa naim standardom JUS U.E7.150. Minimalna debljina ugaonih avova je a=3 mm, a
minimalna duina 40 mm, odnosno 6a. U pogledu maksimalne duine ugaonog ava postoje odreene razlike. Naime, kod preklopnih spojeva ija je duina vea od 150a treba
redukovati proraunsku otpornost avova, mnoenjem koeficijentom redukcije Aw,1, koji
se odreuje na sledei nain:
Aw,1 = 1,2
0,2 A j
150 a
1,0
(13.70)
Aw,2 = 1,1
Aw
17
pri emu je
(13.71)
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
1.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
332
Metalne konstrukcije
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
Literatura
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
333
Buevac D., Gligi B.: Bona stabilnost I-nosaa pridranih profilisanim elinim
limom, XVIII kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portoro. Beograd,
1986.
Buevac D., Gligi B.: Raseeni nosai, Izgradnja. Vol. XLI: 8, 1987.
Buevac D., Markovi Z., Toi D.: Odreivanje klase poprenih preseka prema
Evrokodu 3, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996. Cetinje. Beograd, 1996.
Buevac D., Markovi Z., Toi D.: Projektovanje elinih konstrukcija od hladno
oblikovanih profila prema Evrokodu 3, Drugo jugoslovensko savetovanje
Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna
izlaganja, 1-2. april 1997. Beograd, 1997.
Buevac D., Markovi Z.: Proraun vatrootpornosti spregnutih stubova, Izgradnja.
Vol. L: 9, 1996.
Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (I),
Izgradnja. Vol. XLIV: 5, 1990.
Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (II),
Izgradnja. Vol. XLIV: 6, 1990.
Buevac D., Mikovi M.: Primena cevnih profila u elinim konstrukcijama (III),
Izgradnja. Vol. XLIV: 7, 1990.
Buevac D., Mikovi M.: Proraun i konstruisanje reetkastih nosaa od upljih
profila, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
Buevac D., Nikolovski T., Bogavac D., Bojovi A., Cvetanovski P.: Analyticall
Methods for Fire Resistance of Steel Structure Determination - General Report, 7-th
International Symposium of the Macedonia Association of Structural Engineers,
Vol. 1, 2.-4. October 1977. Ohrid, Skopje, 1997.
Buevac D., Nikolovski T.: Eurocode 3 and Harmonization of National Codes of
Practices for Steel Structures, 7th International Symposium of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 2.-4. October 1997. Ohrid, Skopje,
1997.
Buevac D., Stepanovi M.: Prethodno napregnute metalne konstrukcije, XVIII
kongres JUDIMK, Knjiga 4, 14-18 oktobar 1986. Portoro. Beograd, 1986.
Buevac D., Toi D., Markovi Z.: Proraun i konstruisanje veze greda - stub,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
Buevac D., Toi D.: Analysis of Connection Stiffness in Steel Structures, 6-th
Symposiuum of the Macedonian Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7
Oktober 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
Buevac D., Toi D.: Design of Thin-walled Structures According to Eurocede 3
and Other Modern Codes - uvodno izlaganje, 6-th Symposiuum of the Macedonian
Association of Structural Engineers, Vol. 1, 5-7 October 1995. Ohrid. Skopje, 1995.
334
Metalne konstrukcije
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
Literatura
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
335
Cheng W., Mak C. K.: Computer Analysis of Steel Frame in Fire , Journal of the
Structural Division, ASCE, Vol. 101, No. ST4, Apr. 1975.
Cheong F.: Inelastic Sway Buckling of Multistory Frames, Journal of the Structural
Division, Januar 1976.
Cheong F.: Multistory Frame Design Using Story Stiffness Concept, Journal of the
Structural Division, Jun 1976.
Colection of Reference Radiographs of Welds, Esselte System, Sweden 1974.
Couctoux M.: L'exposition universelle - terre des hommes - Montreal 1967, Revue
de l'aluminium No.350, 1967.
Cusens A.R., Pama R.P.: Bridge Deck Analysis, John Wiley & Sons, London 1975.
Cvetkovi S., Mati V.: Viskovredni anker-vijci, Simpozijum JDGK, Trogir 1980.
Cvetkovi S., Stipani B., Buevac D.: Privredno-sportski centar Tuzla - nosea
elina konstrukcija VII kongres SDGKJ - Knjiga K, 25-28 april 1983. Cavtat.
Beograd, 1983.
eline konstrukcije, asopis "Izgradnja" - Posebno izlaganje, Beograd, 1972.
40 godina graevinara Socijalistike republike Srbije, Izgradnja, Beograd 1987.
upurdija ., Baloti P.: Konstrukcija poslove zgrade JUGODRVO u Beogradu,
VIII Kongres SDGKJ, Cavtat 1987.
Daniell D., De Miranda F.: Strutture in acciaio per l'edilizia civile e industriale,
CISIA, Milano 1977.
Davison J.H., Adams P.F.: Stability of Braced and Unbraced Frames, Journal of the
Structural Division, Februar 1974.
Debeljkovi M.: eline konstrukcije pod povienim temperaturama sa merama
zatite od poara, Zbornik radova Simpozijuma DGKS-Graevinske konstrukcije i
poar, Aranelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
Debeljkovi M.: eline konstrukcije u industrijskim objektima, Graevinska
knjiga, 1995.
Debeljkovi M: Aluminijum u graevinarstvu, Graevinski kalendar, 1993.
Dereti-Stojanovi B., Markovi N., Drakovi B., Nikodijevi-Boilov Lj.:
Granina stanja nosivosti greda, Drugo jugoslovensko savetovanje Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo, Knjiga Posebna izlaganja EC1-EC4, 12. april 1997., Beograd, 1997.
Design Manual on the European Recommendation for the Fire Safety of Steel
Structures, ECCS-TC 3, Brussels, Belgium, 1985.
Dillon C.: Steel Buildings, John Wilez & Sons, Inc. 1977.
Dotreppe J. C.: Structural Models for Fire Analysis, IABSE Proceedings P-101/86,
IABSE periodica 3/1986, Zurich, Switzerland, Aug. 1986.
Dowling P.: Composite Steel-Concrete Columns", 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
Dowling P.: The New Eurocode for Steel Structures, IABSE Conference Davos
"Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
336
Metalne konstrukcije
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
1.
105.
106.
107.
108.
109.
Literatura
337
338
1.
133.
134.
135.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
142.
143.
144.
145.
146.
147.
148.
149.
150.
151.
152.
153.
Metalne konstrukcije
Literatura
339
154. Koser J.: Handbuch ber das Konstruieren mit Aluminium, Fachverband der
Metallindustrie sterrichs, Wien 1980.
155. Krishnamacher B.S., Sismha D.A.: Design of Steel Structures, Tata Mc Graw - Hill
Publishing Company LTD, New Delhi 1978.
156. Kruppa J.: Collapse Temperature of Steel Structures, Journal of the Structural
Division, ASCE, Vol. 105, No. ST9, Sept. 1979.
1.
Kuzmanovi B., Willems N.: Steel Design for Structural Engineers, Prentice-Hall,
Inc. New Jersey 1977.
158. L'acciaio nell'edilizia moderna, Publishe Relazioni Italsider, Genova 1966.
159. L'acciaio Nell'edilizia Moderna.
160. Lie T. T.: Fire Resistance of Circular Steel Columns Filled with Bar-Reinforced
Concrete, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 5, May 1994.
161. Lin T.Y.: Arch as Architecture, Structural Engineering International, IABSE
Volume 6, Number 2, 1996.
162. Lorrain M., Tenda R.: Contribution a la recherche de methodes simplifiees de calcul
des charges de ruines d'ossatures metalliques multi-etagees planes, Annales,
Oktobar 1983.
163. Lovi M.A., Mac Gredor J.G.: Geometric Nonlinearities in Unbracesd Multistory
Frames, Journal of the Structural Division, Novembar 1983.
164. Mac Ginley T.J.: Structural Steelwork Calculations and Detailing, Butterworths,
London 1973.
165. Mack Ginley T.J.: Steel Structures, E. & F.N. SPON, Suffolk 1981.
166. Making the New Generation Familiar with Steel Construction: STEEL DESIGN
EUROCODES, Edited by J.P. Muzeau, M. Ivanyi, Budapest 1993.
1.
Manojlovi B: Mainski materijali, Mainski fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1983.
168. Marek P.: Kovove konstrukces pozemnich stave, SNTL, Praha 1985.
169. Marek P.: Oceslove konstrukce na poddolovanem uzemi, SSI 1978.
170. Markovi Z., ori B.: Metrina analiza ravnih okvirnih nosaa sa polukrutim
vezama, Izgradnja, 8/96 Beograd.
171. Markovi Z., Stipani B.: Granino stanje nosivosti - elementi izloeni
kombinovanom dejstvu aksijalne sile pritiska i momenta, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
172. Markovi Z., Zari B.: Komparativna analiza prorauna veze greda-stub u elinim
konstrukcijama, Nae graevinarstvo 11-12, 1996., Beograd.
173. Markovi Z.: Analiza ponaanja polukrutih veza u elinim konstrukcijama,
magistarska teza, Beograd, 1995.
174. Mateescu D.: Constructii metalice, Didactica si pedagogica, Bucuresti 1975.
175. Mayer-Bohe W.: Stahlhochbau, Alexander Koch GmbH, 1974.
340
Metalne konstrukcije
176. Mazzolani F.M., Valtinat G.: ECCS Activity in the Field of Buckling of Aluminium
Structures, International Conference on Steel and Aluminium Structures, Cardif,
1987.
177. Mazzolani F.M.: Aluminium Alloy Structures, Pitman Advanced Publishing
Program, Boston-London-Melburne, 1985.
178. Merkblat 361: Wabentrager, Beratungsstelle fur Stahlwervendung, Dusseldorf
1976.
179. Merkblatt 115: Stahlggeschobauten Grundlagen fur Entwurf und Konstruktion,
Beratungs-stelle fur Stahlverwendung, Dsseldorf 1978.
180. Merkblatt 147: Dreigurtbinder I, Beratungsstelle fur Stahlverwendung, Dsseldorf
1985.
181. Merkblatt 148: Dreigurtbinder II, Beratungsstelle fr Stahlverwendung, Dsseldorf,
1985.
182. Merkblatt 200: Flugzenghallen, Beratungsstelle fr Stahlverwendung, Dsseldorf
1973.
183. Merkblatt 203: Stahltrapezbleche fur Dach und Wand, Beratungsstelle fur
Stahlverwendung, Dsseldorf 1977.
184. Merkblatt 387: Rechteck - Hohlprofile fr den Stahlbau, Beratungsstelle fr
Stahlverwendung, Dsseldorf 1967.
185. Merkblatt 387: Rechteck Hohlprofile fur den Stahbau, Beratugnsstelle fur
Stahlverwendung, Dsseldorf 1967.
186. Merkblatt 388: Typisierte Hallen, Beratungsstelle fur Stahlerwendung, Dusseldorf
1974.
187. Merkblatt 399: Zinkberzge zum Schutz von Stahl Beratungsstelle fr
Stahlwerwendung, Dsseldorf 1983.
188. Meyer-Bohe W.: Stahlhochbau, Verlagsantalt Alexander Koch GmbH, Stuttgart
1974.
1.
Mici P.: eline konstrukcije zgrada, Nauna knjiga, Beograd 1954.
190. Mici P.: Osnovi konstrukcija od elika, Prosveta 1948.
191. Milosavljevi M., Radojkovi M., Kuzmanovi B.: Osnovi elinih konstrukcija,
Graevinska knjiga, Beograd, 1980.
192. Morris L.J., Randall A.L.: Plastic Design, 1979.
193. Mortelmans F.K., De Roeck G.P., Van Gemert D.A.: Aproximate Method for
Lateral Load Analysis of High-Rise Building, Journal of the Structural Division,
Avgust 1981.
194. Mosco V.: Neue arhcitektonische und konstruktive Gestaltung bei Hochhausern,
Acier-Stahl-Steel 8/1976.
195. Mukhanov K.K.: Design of Metal Structures, Mir Publishers, Moscow 1968.
1.
Muravljov M.: Graevinski materijali, Nauna knjiga, Beograd 1984.
197. Nakamura K., Shinoda K., Hirota M., Kawagoe K.: Structural Behaviour of Steel
Frame in Building Fire, building Research Institute, Ministry of Construction,
Japan.
Literatura
341
198. Narayanan R.: Beams and Beam Colums - Stability and Strength, Applied Science
Publishers, London 1983.
199. Nauer Spannweitanrekord fur Brucke in Japan, Bauingenieur 3/91.
200. Neumann A.: Schweisstechnisches Handbuch fr Konstrukteure, VEB Verlag
Technik, Belin 1954.
201. New Developments in Steel Construction, National Structural Steel Conference,
London 1984.
1.
Nikoli M.: Greke u zavarenim spojevima izvedenim topljenjem, Zavod za
zavarivanje, Beograd 1990.
203. Nikolovski T., Cvetanovski P.: Jedan aspekt uticaja visokih temperatura na nosee
stubove u elinim konstrukcijama, Zbornik radova Simpozijuma DGKSGraevinske konstrukcije i poar, Aranelovac, 26. i 27. oktobar 1989.
204. Nilov A.A., Permkov V.A., Pricker A.J.: Stalnie konstrukcii, Budivelnik, Kiev
1986.
205. Note Technique: Elements de conception des structures en acier en zone sismique,
1981.
206. Oravsky M.: Ocel v Stavebnych Kontrukciach, Vydavatelstvo Technickeja
Ekonomickej Literatury, Bratislava 1978.
207. Oravsky M.: Ocsel v stavebnych konstrukciach, ALFA, Bratislava 1978.
208. Osterreischischer Stahlbauverband: Richtlinien fr die Bemessung von Aluminium
Konstruktionen, 2. Auflage, 1980.
209. Palffy S.: Aerodynamische Interferenz zwischen Hochhaiuser-Untersuchungen im
Windkanal, Schweizerische Bauzeitung, No 9/1978.
210. Parking Structures, IABSE Periodica C-2/77, Zrich 1977.
211. Particolari construttivi di strutture in acciaio, Vol, I, Vol.III, CISIA, Milano 1978.
212. Pavlovi Z., Buevac D.: Aluminijum kao materijal za nosee konstrukcije u
graevinarstvu, Izgradnja. Vol. XXXVIII: 3, 1984.
213. Pavlovi Z., Buevac D.: Pancevo-Smederevo Pipeline Bridge over Danube,
International Conference "Bridges on the Danube", Vol. II, 7-12 September 1992.
Vienna-Bratislava-Budapest. Bratislava, 1992.
214. Pavlovi Z., Buevac D.: Primeri primene aluminijumskih legura za nosee
konstrukcije u graevinarstvu, Izgradnja. Vol. XL: 1, 1986.
215. Pechar J., Bure J., Studnika J., afka J.: Prvky kavorych konstrukci,
Nakladatelstvi technicke literatury, Praha 1984.
216. Pekoz T., Winter G.: Cold-Formed Steel Construciton, IABSE Periodica S-12/80,
Zrich 1980.
217. Pei M., Milenkovi V.: Valjanje elinih limova i traka, Tehnika knjiga,
Beograd 1965.
218. Petersen C.: Stahlbau, Fiedr. Vieweg & Sohu Verlagsgesellschaft mbH,
Braunschweig 1990.
219. Petersen C.: Static und Stabilitat der Baukonstruktionen, Friedr. Vieweg & Sohn,
1982.
342
Metalne konstrukcije
220. Petkovi Z., Ostri D.: Metalne konstrukcije u mainogradnji, Mainski fakultet
Univerziteta u Beogradu, Beograd 1996.
221. Pettersson O.: Structural Fire Behaviour-Development Trends, Lund Institute of
Science and Technology, Lund University, Sweden..
222. Planningand Environmental Criteria for Tall Buildings, American Society of Civil
Engineers, 1979.
223. Plastic Design in Steel, ASCE 1971.
224. Plastic Design of Braced Multistory Steel Frames, American Iron and Steel
Institute, New York 1968.
1.
Pravilnik o tehnikim merama i uslovima za montau elinih konstrukcija.
226. Pravilnik o tehnikim merama i uslovima za zatitu elinih konstrukcija od
korozije.
227. Prulj M.: Spregnute konstrukcije, Graevinska knjiga, Beograd 1989.
228. Qintiere J.: Analytical Method for Firesafety Design, Fire Technology, Nov. 1988.
229. Radojkovi M.: Proraun zavarenih konstrukcija od Al-legura, Nae graevinarstvo
br. 11, 1978.
230. Radojkovi M.: Zavarivanje u graevinarstvu - I deo, Graevinski kalendar, Savez
graevinskih inenjera i tehniara Jugoslavije, Beograd 1979.
231. Raoul J., Lequien Ph.: Application de l"Eurocode 3: Guide de vrification des
lments sujets au risque de violement, Construction Mtallique, no2-1991.
232. Reboul M.: Corrosion galvanique de l'aluminium, Revue de l'aluminium No.465,
1977.
233. Rickenstorf G., Berndt E.: Tragwerke fur hochbauten, BSB B.G. Teubner
Verlagsgesell-schaft, Leipzig 1982.
234. Ritchie K., Chien E.: Innovative Design in Structural Systems for Buildings,
Canada, 1978.
235. Roik, Lindner: Einfuhrung in die Berechnung nach dem Traglastverfahren,
Stahbau-Verlags-GmbH, Koln 1972.
236. Russell A.D., Choudhary K.T.: Cost Optimization of Buildings, Journal of the
Structural Division, Januar 1980.
237. Sakumoto Y., Yamagushi T., Okada T.: Fire Resistance of Fire-Resistant Steel
Columns, Journal of Structural Engineering, ASCE, Vol. 120, No. 4, Apr. 1994.
238. Saul R.: Bridges with Double Composite Action, Structural Engineering
International, IABSE Volume 6, Number 1, 1996.
239. Scwarz O., Zellner W., Saul R.: Three Bridges with the longest Spans for the New
High-Seed Railway Lines, Structural Engineering International 2/92.
1.
Seanje za budunost, Saobraajni institut CIP, Bograd 1995.
241. Sedlacek G.: EC3 - A Steel Eurocode for Innovative Structural Engineers, IABSE
Conference Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
242. Sedmak A., Milosavljevi A.: Konvencionalni postupci elektrolunog zavarivanja,
Zavod za zavarivanje, Beograd 1993.
243. Selected Works of Fazlur R. Khan, IABSE Periodica 4/1982.
Literatura
343
244. Siat-May F.C., Ozer E., Lu L.W.: Strength of Steel Frames Under Gravity Loads,
Journal of the Structural Division, Jun 1977.
245. Simon G.: Les Ateliers flexibles mythe et ralits- l'escalier personnales, Revue de
l'aluminium No. 509, 1981.
246. Smiljani M.: Dodatni i pomoni materijali u zavarivanju elinih konstrukcija,
Zavod za zavarivanje, Beograd, 1988.
247. Solar Chimneys, IABSE Periodica 3/1983.
248. Stabilnost elinih konstrukcija, Jugoslovenski graevinski centar, Beograd 1985.
249. Stahlbau Handbuch 2, Stahlbau-Verlagsgesellschaft mbH, Koln 1985.
250. Stahlbau in Deutschland.
251. Stark J.W.: EC3 - A Eurocode for Economical Steel Structures, IABSE Conference
Davos "Structural Eurocodes", IABSE Reports, Zrich 1992.
252. Stipani B., Buevac D.: elini mostovi, Graevinska kniga, Beogad 1989.
253. Stipani B., Buevac D.: Novi evropski standard za eline konstrukcije (I),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 2, 1994.
254. Stipani B., Buevac D.: Novi evropski standard za eline konstrukcije (II),
Izgradnja. Vol. XLVIII: 3, 1994.
255. Stipani B., Buevac D.: Osnove prorauna, Zbornik radova Jugoslovenskog
savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo", Knjiga Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995. Beograd, 1995.
256. Stipani B., Markovi Z.: Granino stanje nosivosti - nosai, Zbornik radova
Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko graevinsko
konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, Beograd, 1995.
257. Structural Design of Tall Steel Buildings, American Society of Civil Engineers,
1979.
258. Structures in Great Britain, IABSE Periodica C-16/81, Zrich 1981.
259. Structurs in Japan, IABSE Periodica C-36/86, Zrich 1986.
260. Stssi F.: Grundlagen des Stahlbaues, Springer - Verlag Berlin, 1971.
261. uman H.: Metalografija, Tehnoloko metalurki fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd 1981.
262. Tabak E.I., Wirght P.M.: Optimality Criteria Method for Buildign Frames, Journal
of the Structural Division, Juli 1981.
263. The Structures of New Railway Line in Japan, IABSE Periodica C-8/79, Zrich
1979.
264. Toi D., Buevac D., Markovi Z.: Obuhvatanje uticaja imperfekcija na analizu
elinih okvirnih konstrukcija, XX kongres JUDIMK, Knjiga 2, 5-7 jun 1996.
Cetinje. Beograd, 1996.
265. Toi D., Buevac D.: Granina stanja nosivosti - zategnuti i pritisnuti elementi,
Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i jugoslovensko
graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Posebna izlaganja EC3, 14-16 jun 1995.
Beograd, 1995.
266. Transparentes Bauen mit Stahl, Stahl-Information Zentrum, Dsseldorf 1990.
344
Metalne konstrukcije
267. Van Douwen A.: Welded and Bolted Connections, 2nd International ECCS
Symposium, 1981.
268. Vandamme M., Janss J.: Buckling of Axialy Loaded Steel Columns in Fire
conditions, IABSE Proceedings P-43/81, IABSE periodica 3/1981, Zurich,
Switzerland, Aug. 1981.
1.
Vasilev A.A. Metallieskie konstrukcii, Moskva Storizdat 1975.
270. Verne J.: Les tles et bandes de l'usine d'lssoire de Cgdur Pachiney- Des marches
diversifis, Revue de l'aluminium No.503, 1981.
271. Vidakovi M.: Poar i arhitektonski inenjering, Fahrenheit, Beograd, 1995.
272. Villiams C.: Some Dynamic Caracteristics of Tall Building, Proceedings, Decembar
1983.
273. Vlaji Lj.: Neke grube greke zapaene prilikom izvoenja spojeva sa
visokovrednim zavrtnjevima, Nauni skup "eline konstrukcije danas", Beograd
1983.
274. Vlaji M.: Ponaanje spojeva sa visokovrednim zavrtnjevima pri eksploatacionom i
graninom optereenju, doktorska disertacija, Graevinski fakultet Ni, 1993.
275. Vojnovi V.: Projektovanje i konstruisanje zavarenih konstrukcija, Zavod za
zavarivanje, Beograd, 1991.
276. Voriek V., Chladny E., Melcher J.: Prvky kovovych konstrukcii, Nakladatelstvi
technicke literatury, Praha 1983.
277. Vukov A.: Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti
Sveuilista u Splitu, Split 1988.
278. Walker H.B.: Developments and Cost Effectiveness of Steel Framed Construction,
National Structural Steel Conference, 1984.
279. Wanke J., Spal L.: Ocelove trubkove konstrukce, Nakladatelstvi technicke
literatury, Praha 1975.
280. Wei-Wen Yu: Cold-Formed Steel Design, John Wiley & Sons, New York, 1985.
281. Welding Handbook, American Welding Society, 1973.
1.
Wieslawski Z.: Szstem konstrukcyjno-montaowylekkich hal stalowych
ocieplonych, Arkady, Warszawa 1977.
283. Wind Analysis-Preventive Medicine for Cladding, Structural Problems,
Engineering News Record, Mart 1980.
284. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: Experimental Analysis of Steel Structure at
Elevated Temperatures, IABSE 10th Congress, Tokyo, 1976.
285. Witteveen J., Twilt L., Bijlaard F. S. K.: The Stability of Braced and Unbraced
Frames at Elevated Temperatures, Liege, 13-15 April 1977.
286. Zari B., Buevac D., Stipani B.: Rehabilitation of the Cold Rolling Mill Building
MKS Damaged by Fire, Proceedings of the International Conference on
Rehabilitation, Renovation and Repairs of Structures, 9-11 January 1994.
Vasakhapatnam. TATA McGRAW HILL New Delhi, 1994.
287. Zari B., Buevac D., Devi M.: Ponaanje spregnutih stubova u poarnim
uslovima, Simpozijum DGKH-Specijalni inenjerski objekti, Brioni, 1988.
Literatura
345
288. Zari B., Buevac D., Devi M.: Ponaanje spregnutih stubova u poarnim
uslovima, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti", Knjiga III, 19-21
maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
289. Zari B., Buevac D., Gligi B.: Stubovi dalekovoda od hladno oblikovanih profila
otvorenog poprenog preseka, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti",
Knjiga I, 19-21 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
290. Zari B., Buevac D., Stipani B.: eline konstrukcije u graevinarstvu,
Graevinska knjiga, Beograd 1998.
291. Zari B., Buevac D., Stipani B.: Evrokod 3: Proraun elinih konstrukcija uvodni referat, Zbornik radova Jugoslovenskog savetovanja "Evrokodovi i
jugoslovensko graevinsko konstrukterstvo", Knjiga - Generalna izlaganja, 14-16
jun 1995. Beograd. Beograd, 1995.
292. Zari B., Buevac D., Vlaji Z., Zari B.: Industrijska izgradnja stanova putem
elijastih sistema zgrada, INDIS, Novi Sad 1986.
293. Zari B., Buevac D., Vlaji Z.: Metode prorauna i primena spregnutih stubova u
graevinarstvu, Simpozijum DGKH "Specijalni inenjerski objekti", Knjiga II, 1921 maj 1988. Brijunski otoci. Zagreb, 1988.
294. Zari B., Buevac D.: Neki aspekti savremenog koncepta prorauna konstrukcija od
hladno oblikovanih profila, II kongres DGKH, Knjiga 1, 6-9 novembar 1986. Split.
Zagreb, 1986.
295. Zari B., Buevac D.: Razvoj metalnih konstrukcija u Srbiji, Nauni skup " Razvoj
nauke u oblasti graevinarstva i geodezije u Srbiji", 12-13 decembar 1996.
Beograd, 1996.
296. Zari B., Gligi B.: Proraun noseih konstrukcija od Al-legura prema graninim
stanjima, Nae graevinarstvo br. 11-12, 1990.
297. Zari B., Gligi B.: Proraun spojeva kod noseih konstrukcija od aluminijumskih
legura prema graninim stanjima, Kongres SDGKJ, Cavtat, 1991.
298. Zari B., Gligi, B.: Savremene podloge za primenu Al-legura u noseim
konstrukcijama, Prvo jugoslovensko savetovanje o problematici proizvodnje,
primene i plasmana proizvoda i konstrukcija iz aluminijuma za graevinarstvo,
Nika Banja, 1988.
299. Zari B., Stipani B.: Sadejstvo dijafragmi od profilisanih limova u elinim
konstrukcijama zgrada, Izgradnja br. 7/1985.
300. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode utvrivanja otpornosti protiv
poara elinih konstrukcija u domaoj i inostranoj tehnikoj regulativi,
Jugoslovensko savetovanje "Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta od
poara u industrijskim i javnim objektima, 20-21 novembar 1984. Beograd, 1984.
301. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode za utvrivanje otpornosti
protiv poara elinih konstrukcija u domaoj i inostranoj tehnikoj regulativi,
Zbornik radova Savetovanja - Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta
od poara u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
302. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Analitike metode za utvrivanje otpornosti
protiv poara elinih konstrukcija, Razvojno istraivaki projekt-Spratne zgrade od
elika, IMK-Graevinski fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
346
Metalne konstrukcije
303. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Metode prprauna vatrootpornosti zgrada od
elika, Razvojno istraivaki projekt-Spratne zgrade od elika, IMK-Graevinski
fakultet u Beogradu, Beograd, 1985.
304. Zari B., Vlaji Z., Buevac D.: Nosei sistemi spratnih zgrada od elika,
Razvojni istraivaki projekat "Spratne zgrade od elika", Beograd 1984.
305. Zari B., Vlaji Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama prorauna
vatrootpornosti elinih konstrukcija, Nauni skup-Ponaanje materijala i
konstrukcija u poarima, Sarajevo, 27. i 28. maj 1987.
306. Zari B., Vlaji Z.: Nove tendencije u konceptu sigurnosti i metodama prorauna
vatrootpornosti elinih konstrukcija, asopis - Poar, eksplozija, preventiva, br.
1/87, Sarajevo, 1987.
307. Zari B., Vlaji Z.: Unapreenje zatite od poara graevinskih konstrukcija,
Simpozijum DGKS-Graevinske konstrukcije i poar, Aranelovac, 26. i 27.
oktobar 1989.
308. Zari B.: Metalne konstrukcije I, Graevinski fakultet, Beograd 1983.
309. Zari B.: Metalne konstrukcije II i tehnologija proizvodnje metalnih konstrukcija,
skripta, Beograd, 1983.
310. Zari B.: Metalne konstrukcije II, Graevinski fakultet, Beograd 1983.
311. Zari B.: Savremeni koncept zatite elinih konstrukcija od poara, Zbornik
radova Savetovanja - Savremene mogunosti za spreavanje velikih teta od poara
u industrijskim i javnim objektima, Beograd, 1984.
312. Zatita od poara u graevinarstvu, Institut za ispitivanje materijala Republike
Srbije, Beograd, januar 1993.
313. Zur Windbelastung von Hochhausern in den USA, Der Stahlbau 11/1980.
314. erbin M.M., Vladimirskii V.A.: Metallieskie konstrukcii, Kiev 1986.
315. uranski J.A.: Windeinflusse auf Baukonstruktionen, Verlagsgesellschaft Rudolf
Muller, Koln, 1978.
Rigistil potkonstrukcija
Idealna za adaptacije potkrovlja i sanacije.
Sputeni plafoni - 43% utede u odnosu na rotilj.
Suvo malterisanje - 27% utede u odnosu na rotilj.
Izuzetno povoljna cena bez konkurencije.
Vrhunski kvalitet i ekskluzivna tehnologija.
Male dimenzije i teina profila.
Profili se lako reu i prirafljuju.
Suve smee
Graevinski, modelarski i medicinski gips.
Masa za ispunjavanje rupa i fino gletovanje.
Grund za suve i upijajue zidne povrine.
Samoravnajui podni sloj - Riflux.
Mainski malteri za spoljno malterisanje.
Mainski malteri za unutranje malterisanje.
Maine za malterisanje.