Ukradeno pismo Nil sapientiae odiosius acumine nimio. ‘Seneca Jedne olujne jesenje veéeri, godine 18.., u Parizu, tek nakon Sto je pao mrak, uzivao sam u dvostrukoj rasko8i meditacije i lule od morske pjene, 1 droktvn svog prijatelja C. Augustea Dupina, u njegovoj maloj knjiZ- nici ili kabinetu, straga u kuéi, au troisi¢me, na broju 33 Rue Dundt, Faubourg St. Ger- main, Barem jedan sat o&uvali smo duboku ti8inu; nekom slufajnom promatraéu svaki od nas uéinio bi se usredotogen i zaokupljen jedino vijugavim pramenjem dima, od ko- jeg je zrak u sobi bivao tezak, U sebi sam, medutim, raspravijao stanovite stvari koje su bile predmetom nakeg razgovora nekom ranijom zgodom te veteri; mislim pri tom na’ dogadaje u ulici’ Morgue i na tajanstve- 1Bnost koja obavija umorstvo Marie Roget. Driao sam, stoga, nekom slugajnom podu- darnoSéu kad su se vrata nage odaje rastvo- rila i propustila nageg starog znanca, monsie- ura G,, prefekta pariske policije. Iskazali smo mu srdatnu dobrodoslicu, jer u tom je Govjeku bilo neveg zabavnog kao i prezira vrijednog, a osim toga, nismo ga vid- jeli nekoliko godina. Bili smo sjedili u tami, te je Dupin ustao kako bi upalio-svjetiljku, ali opet sjedne i to ne udini, jer nam je G. rekao da nas posjecuje zbog savjeta, to jest da mog prijatelja zapita za mi8ljenje o nekoj sluzbenoj stvari koja mu je zadavala mnogo briga. : — Ako je to neSto Sto zahtijeva razmi8ljanje — primijeti Dupin, odustajuéi od toga da upali stijenj — bit ée bolje da to razmotri- mo u mraku. — Opet jodna od vasih cudnih ideja — r¢ prefekt, koji je obigavao nazivati »tudnim« sve §to je nadilazilo njegovo shvaéanje, pa je, stoga, Zivio usred golema mnostva samih oéudac, — Ziva istina — odgovori Dupin, provida- juéi svog posjetitelja lulom i gurajuci ga pre- ma udobnom naslonjatu. — U éemu je problem sam, — Nadam se da ni kim ubojstvom? — 0, ne, ni’ta takvo, Stvar je zapravo vrlo jednostavna, doisia, pa nema sumnje da bi- aj put? — upitao opet u vezi s ne- 4 smo i sami mogli s njom prilitno dobro iza- Gi na kraj, ali opet, mislio sam, Dupinu ce biti drago da o njoj éuje neke pojedinosti, jer je tako krajnje dudna, — Jednostavna i éudna — reve Dupin. — Pa da, tako je, a opet i nije. Zapravo smo svi priliéno zbunjeni upravo time Sto jest jednostavna, a ipak nas to potpuno zbunju- je. — Moida vas upravo sama jednostavnost stvari navodi na pogreine zakljutke — rete moj prijatelj. — Kakve besmislice govoritel — odvrati prefekt, smijuéi se od srea. — Moida je zagonetka malo prejednostavna — opet ce Dupin. — Oh, zaboga, tko je ikad éuo tako nesto? — Malo previse otita? — Ha! ha! hal — ha! ha! ha! — ho ho ho — smijao se grohotom na& posjetitelj, iskreno se zabavljajuci— oh, Dupin, spremit éete me u_grob! — © demu je, napokon, rijeé? — upitao sam. — Pa, eto, re¢i éu vam — odgovori prefekt, povute dugatak, neprekinut i zamisljen dim, te se namjesti u naslonjaéu, — Reéi cu vam ukratko; ali prije nego zapoénem, dopustite mi da vas upozorim kako je to stvar od naj- vee tajnosti, te da éu po svoj prilici izgubiti svoj sada8nji polozaj ako se sazna da sam to nekome povjerio. 15— Samo nastavite — rekoh. — Ili ne nastavite — reée Dupin. — Dobro, dakle; primio sam osobnu obavi- jest iz vrlo visokih krugova, da je stanoviti dokument od krajnje vainosti ukraden iz kraljevskih odaja. Osoba koja ga je ukrala poznata je; to je izvan svake sumnje, jer je zateéena na djelu. Zna se, takoder, da ga ona jo uvijek posjeduje. — Kako se to zna? — priupita Dupin. — To se jasno zakljuéuje — odvrati prefekt — iz prirode dokumenta, kao i po izostanku nekih efekata koji bi se smjesta oitovali da ga kradljivac vise ne posjeduje — to jest, da se njime veé posluzio, bududi da svakako namjerava posluziti se njime. — Budite malo odredeniji — zamolio sam: — Pa, mogu oti¢i jo8 tako daleko da kazem kako taj papir daje svom vlasnilcu stanovitu moé u stanovitim krugovima, u kojima je takva moé od neprocjenjive vrijednosti. — Prefektu se svidao diplomatski jezik. — Ipak, jo8 uvijek ne razumijem do kraja — reée Dupin, — Ne? Dobro. Predotenje tog dokumenta nekom tre¢em, kojeg necemo imenovati, do- velo bi u pitanje ast jedne osobe najvises polodaja; ta Gnjenica daje posjedniku doku- menta viast nad tom preuzvienom osobom, &iji su Cast i mir time dovedeni u pitanje. 16 4 — Ali ta vlast — umije’ah se — ovisi o - njenici da kradljivac zna da vlasnik zna tko je kradijivac. Tko bi se usudio da.. — Taj je lopov — reve G. — ministar D., koji se usuduje na svaSta: na ono dolitno i na ‘ono nedolitno Sovjeka. Nain krade bio je jednako dovitljiv kao i drzak. Dokument o kojem je rijet, pismo, da ka%em otvoreno, primila je pokradena osoba dok je boravila sama u kraljevskom boudoiru. U gitanju pi- sma bila je naglo prekinuta ulaskom druge preuzvisene osobe, od koje ga je osobito Ze Ijela sakriti. Nakon Zurnog i uzaludnog na- stojanja da ga gue u neku ladicu, bila je prisiljena staviti ga onako otvorenog na stol. Adresa je, medutim, bila odozgo, pa tako ni pismo ni njegov sadrzaj nisu pobudivali paz- nju. U tom kritiénom trenutku ulazi ministar D. Njegovo o8tro oko smjesta zapaza papir, prepoznaje rukopis kojim je pisana adresa, primjecuje zbunjenost osobe na koju je pis- mo naslovijeno i dokuéuje njenu tajnu. Po- Sto je uzurbano i na sebi svojstven natin ras- pravio neke poslove, vadi pismo donekle sl no onome o kojem je rijeg, otvara ga, pravi se da ga Gita, a zatim ga smje8ta posve blizu dragom pismu. Potom opet razgovara koji petnaestak minuta o javnim poslovima. Na- posljetku, oprastajuci se, uzima sa stola pis- mo koje nema pravo uzeti. Pravi je vlasnik to vidio, ali naravno, nije se usudio upozoriti na taj Gin u nazotnosti trece osobe, koja je 17stajala tik do nje. Ministar se povukao, ostav- Ijajuci svoje, potpuno nevaino pismo na sto- hu. — Ovdje, prema tome — rege mi Dupin — imamo upravo ono sto ste zahtijevali da bi vlast bila potpuna: kradljivéevo saznanje da pokradeni zna tko je kradljivac. — Da — odgovori prefekt — a tako ste’ena moé je u nekoliko proteklih mieseci bila upotrijebljena u polititke svrhe, do vrlo opa- snih razmjera. Pokradena osoba je svakim danom sve uvjerenija u nuznost da se zatra- 2 povrat pisma, Ali to se, naravno, ne moze uéiniti otvoreno. Dotjerana napokon na rub oéaja, ona je tu stvar povjerila meni — Ta kome drugome? — rete Dupin, usred jednog savrSenog vrtloga dima. — Proniclji- vijeg agenta ne mote se, pretpostavljam, ni podeljeti ni zamisliti. — Laskate ml — odgovori prefekt — ali wu- guée je da je i takvo mi8ljenje bilo uzeto u obzir. — Jasno je — rekoh — kako i sami kaiete, da je pismo jo8 uvijek u ministra, jer upra- vo posjedovanje, a ne koristenje tog pisma daje tu moé, Posluzi li se njime, moé nestaje. — Tako je — reve G, + prema tom uvjere- nju sam i postupio. Prva mi je briga bila da se pomno pretrazi ministrov hotel; pri tom mi je glavnu nepriliku stvarala potreba da se pretres obavi bez njegova manja. Izad 18 svega upozoren sam na opasnost koja bi na- stala ako mu damo povoda da posumnja u nase namijere. — Ali — rekoh — vi ste posve au fait u tim istragama, Parigka je policija i ranije éesto obavljala takve stvari. — 0, da; upravo stoga i nisam zdvajao, Mi- nistrove navike takoder su mi pruzale veliku prednost. On esto i po cijelu noé nije kod Imée, Slugu nipo8to nema mnogo. Spavaju daleko od gospodarevih odaja, pa kako su redom iz Napulja, nije ih tetko opiti, Kako znate, imam kljuéeve s kojima mogu otvoriti svaku sobu ili kabinet u Parizu. Tijekom tri mjeseca vei dio svake noéi proveo sam oso- bno pretrazujuéi palatu D. To dratka moju gast, a da vam odam i veliku tajnu, nagrada je golema, Nisam stoga napuStao potragu sve dok se potpuno nisam uvjerio da je lopov éovjek prepredeniji od mene. Mislim da sar ispitao svaki kutak i zekutak zgrade u ko- jem je bilo moguée sakriti taj list. — Alli, nije li moguée —nabacio sam — iako pismo mofe biti u ministrovu posjedu, Sto nedvournno i jest, da ga je mogao skloniti i drugdje, a ne u viastitom stanu? — Te8ko da je to moguée — rege Dupin. — Sadainje neobitne prilike na dvoru, a osobi- to one spletke za koje se zna da je u njih umijeSan i D., mogu dati povoda za trenutno raspolaganje dokumentom; taj papir je pod- loZan tome da se izvadi u najkraéem roku... 19Sto je gotovo jednako va%no kao i posjedova- ti ga. — Podloan tome da se u najkracem roku iz- vadi? — rekoh, — Da se uniti, ho¢u reéi — dometnu Du- pin. — Totno — primijetih — list je, dakle, ofi- to u zgradi, Sto se tite toga da bi ga ministar nosio sa sobom, mozemo uzeti da to ne dolazi u obzir, — Posve tako — reve prefekt. — U dva na- vrata na njega je izvréen prepad, toboze raz- bojnici, i njegova je osoba temeljito pretra- Zena pod mojim nadzorom. — Mogli ste sebi prigtedjeti taj trud — rege Dupin. — D., pretpostavljam, nije potpuna budala, pa ako nije, morao je predvidjeti te prepade kao naravnu stvar. — Nije potpuna budala — reée G. — ali je piesnik, Sto je za mene samo korak do buda- Ie. — Istina je — rete Dupin, po8to je povukao dugatak i zami8ljen dim iz svoje lule od mor- ske pjene — iako sam pomalo i sam kriv kao stihoklepac. — Biste li nam — rekoh — priopéili pojedi- nosti o pretresu? — Pa, doista, nismo Zalili truda i pretraZili smo sve. Imam veliko iskustvo u tim stvari- ma. Pregledali smo cijelu zgradu, sobu po sobu; svakoj smo posvetili sve nodi jednog 20 tjedna. Ispitali smo. najprije namjeStaj_u svakoj odaji. Otvorili smo sve moguée ladice, a kako vjerojatno i znate, za dobro skolova- nog policijskog agenta »tajni« pretinac jed- nostavno ne postoji. Tko prilikom takvog pretresa previdi »tajni« pretinac, naprosto je blesav. Stvar je tako jednostavna. Postoji stanovita koligina obujma... koligina pro- stora... koju treba pretraziti u svakom ka- binetu. Za to imamo stroga pravila. Ne moze nam pobjeci ni pedeseti dio milimetra. Na- kon kabineta pregledali smo stolice. Jastuke smo pretrazivali finim dugatkim iglama ko- je ste veé vidjeli na djelu. Sa stolova smo po- skidali ploée. — Cemu to? — Osoba koja Zeli sakriti neki predmet, uk- lanja ponekad stolnu ploéu, zatim izdube no- gu, polaze predmet u takvu supljinu i ponovo namjeSta plotu. Na isti ée natin posluviti dno ili vil uoge ud kreveta. — Ali ne mote li se ta Suplijina otkriti i ku- canjem? — priupitah. — NipoSto, ako se skriveni predmet dobro oblozi pamukom. Osim toga, u naSem sluéaju bili smo primorani djelovati bez buke. —Ali niste mogli maknuti... niste mogli rastaviti svaki komad namjeStaja u kojem je moguée napraviti spremi8te na opisani na- . Pismo se moze smotati u tanki spiralni svitak, koji se oblikom ili obujmom neée mnogo razlikovati od ovece igle za pletenje, 21a kao takvo moe se utisnuti, na primjer, u preéku stolice. Pa valjda niste rastavili sva- ku stolicu? — Niposto; ali uradili.smo ne8to bolje — ispitali smo preéke svih stolica u hotelu, te sve moguée spojeve na posoblju, s pomoéu najjaéeg. mikroskopa. Da je postojao neki trag nedavnog rastavijanja, ne bi nam pro- makao i smjesta bismo ga otkrili. Jedno je- dino zrno strugotine od svrdla, recimo, bilo bi vidljivo poput jabuke, Svaka nepravilnost u lijepljenju, svaka neobiéna pukotina u spo- jevima — dostajale bi da ga otkrijemo. “— Pretpostavljam da ste pregledali i zrcala izmedu dasaka i stakla, da ste provjerili kre- vete i posteljinu, kao i zavjese i sagove. — Ito, naravno; kad smo na taj nagin pot- puno pregledali svaki komad namjeStaja, pregli smo na pretrazivanje same kuée, Po- dijelili smo njenu ukupnu povrsinu na od- ajetke koje smo oznaéili brojkama, tako da ni jedan ne propustimo; potom smo pomno ispitali svaki pojedini kvadratni centimetar le zgrade, ukljutujuéi i dvije neposredno prislonjene kuée, sve to s mikroskopom, kao i prije. — Dvije prislonjene kuée! — uzviknuo sam. Mora biti da ste imali grdnih muka. — Jasno, ali i ponudena nagrada je golema. — Ukljuéili ste i zemiljiste oko kuéa? njom ima razmjerno malo problema. Ispitali — Cijeli taj teren poploéen je opekom, a s 22 | i smo mahovinu izmedu opeka i utvrdili da nije ni taknuta. — Pregledali ste, naravno, i D-ove papire i knjige u knjiénici? — Dakako; otvorili smo svaki paket i smo- tuljak; ne samo Sto smo otvorili svaku knj gu, nego smo prevrnuli svaki list svakog sve- ska, ne zadovoljivsi se samo protresanjem, kako obi¢avaju neki nasi policijski sluzbeni- ci, Ispitali smo takoder debljinu svake korice najpomnijim mjerenjem i svaki uvez pod- vrgli smo Ijubomorno nepovjerljivoj pretrazi mikroskopom, Da se i u jedan od njih u zad- nje vrijemo dirnulo, bilo bi posve nemoguée da to promakne naioj paénji. Nekih pet ili Sest svezaka, koji su netom bili stigli od knji- goveze, uzduéno smo pretrazili iglama. — Jeste li ispitali i podove ispod tepiha? — Nesumnjivo. Uklonili smo svaki tepih i podove ispitali poveéalom. — A tapete po zidovima? — Da. — Zavirili ste iu podrame? — Jesmo. — Onda — rekoh — prevarili ste se u raéu- nu i pismo nije u zgradi, kako ste pretpostav- Vali. — Bojim se da imate pravo — reve prefekt. — Pa, sada, Dupin, Sto biste mi vi savjeto- vali? — Da temeljito pretrazite zgradu. 23— To je apsolutno nepotrebno — odgovori G. — Siguran sam kao Sto tu stojim da pis- mo nije u hotelu. — Bolji savjet ne mogu vam dati — reve Du- pin. — Vi mi, naravno, mozete totno opisati taj list? — 0, dal — I tu je prefekt, izvadivsi svoju diepnu biljeznicu, stao naglas éitati iscrpan opis unutrainjeg, a osobito vanjskog izgleda nestalog dokumenta. Posto je dovrsio prebi- ranje po tom opisu, ubrzo se oprostio, po- titeniji nego Sto sam ga, dobrog éovjeka, ikad ranije vidio. Kojih mjesec dana nakon toga posjetio nas je opet i na¥ao nas zabavijene gotovo istim posiom kao i prvi put. Uzeo je lulu i naslo- njaé, te poveo neki obiéan razgovor. Napos- Hjetku rekoh: — Dobro G., ali Sto je s ukradenim pismom? Gini mi se da ste napokon shvatili kako se ministra jednostavno ne moze nadmudriti? sa, rekao bih da je tako; ponovo sam preispitao sve, kako mi je Dupin i pred- lozio — ali bio je to uzaludan trad, sto sam i sam znao. —Koliko ste ono rekli da iznosi nagrada? — upita Dupin. — Pa, mnogo, vrlo mnogo — vrlo velikodus- na nagrada — nije mi drago reci'totno koli- 6, ali jedno Cu vam ipak rei: ne bi mi ni samom bilo Zao potpisati tek na pedesct ti- suéa franaka svakome tko bi mi pribavio to 4 pismo. Ono, zapravo, -postaje svakim-danom sve vainije, a k tome je nedavno i nagrada udvostruéena. Da je, medutim, i utrostruéena, ne bih mogao uéiniti vise nego Sto sam utinio. — No, da — reve Dupin otegnuto, izmedu dimova svoje lule od morske pjene — stvar- no mislim, G., da se niste do kraja — napreg- liu toj stvari. Mogli ste — mislim — uéiniti malo vise, Sto?! = Kako — na koji natin? — Pa, pué, pué — mogli ste — pué, pué — angazirati savjetnika u toj stvari, to? — puf- -puf-puf, Sjedate li se one priée o Abernet- hyju? — Ne, davo ga odnio! —Dakako! Odnio ga i dobro mi doSao! No, jednom je neki bogati skrtac smislio da od tog Abernethyja mukte izvuge medicinski savjet. Povede u tu svrhu i u privatnom krugu uobi- éajeni razgovor, te usput natukne lijeéniku © svom sluzaju, kao da je rije’ o nekoj iz- mi8ljenoj osobi »Pretpostavit éemo«, rege Skrtac, »da su u njega simptomi takvi i takvi; Sto biste mu, Goktore, vi prepisali da uzme?« »Da uzmel« reée Abernethy, »Plaéeni savjet, dakako.« — Ali — reée prefekt, pone8to smeten — ja jesam’ savrSeno' voljan uzeti savjet i platiti za njega. Ja bih doista dao pedeset tisuéa fra- naka ontome tko bi mi pomogao u toj stvari. 25—U tom slutaju — odgovori Dupin, otvara- icu juci jednu ladicu i vadeci éekovnu knjiz — moiete mi ispuniti Sek na spomenuti i nos, Kad ga potpiete, predat cu vam to pis- mo. Zaprepastio sam se. Prefekt je izgledao kao da ga je udario grom. Nekoliko minuta ostao je bez glasa i pokreta, gledajuci s nevjericom na mog prijatelja, otvorenih usta i ofiju koje kao da ée svakog asa iskoditi iz svojih dup- Tja; potom, otito se oporavivsi donekle, segne za perom i poéto je nekoliko pu- ta zastao i zabuljio se u prazo, ispuni na- posljetku éek na pedeset tisuéa franaka i prudi ga preko stola Dupinu. Ovaj ga pazZljivo pregleda i pohrani u svoju lisnicu. Zatim ot- vori escritoire, uzme iz njega pismo i preda ga prefektu. Sluzbenik ga zgrabi u krajnjoj ekstazi radosti, otvori ga drhtavih ruku, hitro prijede pogledom po njegovu sadréaju, a za- tim, muéno se probljajudi do vrata, izjuri na kraju bez ikakve ceremonije iz sobe i iz kuée, a da nije prozborio ni bijele sve otkad je Dupin zatrazio da mu ispuni éek. Kad je oti8ao, moj se prijatelj upusti u objas- njenje. — Parika policija — rete on — na svoj je nagin krajnje sposobna. Ustrajna je, domi8- Ijata, prepredena i potpuno upugena u ona znanja Sto ih vr8enje njihove duznosti, éini se, zahtijeva. Tako, na primjer, kad nam je G. tanko prikazivao svoj nagin pretrazivanja 26 zgrade palate D., u potpunosti sam vjerovao da je pretres obavio na zadovoljavajuéi natin — koliko je to u njegovu djelokrugu, — Koliko je to u njegovu djelokrugu? — re- koh. — Da — rege Dupin. — Poduzete mjere ne samo Sto su najbolje u svojoj vrsti, nego su bile i apsolutno savréeno provedene. Da je pismo bilo pohranjeno u dosegu njihova pre- tresa, ti bi ga momci nesumnjivo bili nasli. Nasmijao sam se — ali on je, izgleda, uzi- mao posve ozbiljno sve sto je rekao. — Miere su, dakle — nastavi on — bile dob- re u svojoj vrsti i dobro provedene; njihov nedostatak lezi u tome sto nisu primjenjive ni na sluéaj ni na éovjeka, Stanoviti skup prefek- tovih visokih domi8ljajnih sposobnosti zapra- vo je svojevrsna Prokrustova postelja kojoj on silom prilagoduje svoje zamisli. Ali time neprestano grije8i, jer ili je predubok ili pre- plitak za stvar 0 kojoj je veé rijeé, pa mnogo 8kolsko dijete razmi8lja bolje od njega. Poz- navao sam nekog djetaka u dobi od osam go- dina, Giji je uspjeh u pogadanju pri igri »par- ~nepar« izazivao sveopée udivljenje. To je jed- nostavna igra i igra se Spekulama. Jedan od igraéa dri u ruci nekoliko tih igrataka; trazi se da drugi pogodi je li njihov broj paran ili neparan. Pogodi li, dobiva jednu; ne pogodi 4i, gubi jednu. Djetak o kojem govorimo, po- kupio je sve Spekule svoje 8kole. Imao je, na- ravno, neko nagelo u razmi8ljanju, a ono se 27sastojalo u pukom promatranju i odmjerava- nju protivnikove lukavosti. Uzmimo da je nje- gov protivnik neka otita budala, koja pruZa stisnutu Saku i pita: »Par ili nepar?« Na& dak odgovara »nepare i gubi, ali iduéi put do- diva, jer sam sebi kaze: »Ova budala drzala je prvom prilikom par, a lukava je tek toliko da slijedesi put uzme neparan broj. Stoga éu reéi nepars, Igra na »nepar« i dobiva. Ali s tupavkom koji je samo malo bolji od prvoga, razmi8ljao bi ovako: »Taj momak vidi da sam u prvom sluéaju rekao par, pa ¢e mu prva misao biti jednostavna promjena na nepar, baé poput one prve budale. Abi druga misao reéi e mu da je to previge jednostavna ina- dica, te Ge naposljetku odluditi da ih:wzme paran broj, kao i prvi put. Stoga cu re¢i pare. Kave »par« i dobiva, Natin razmisljanja tog daka, a njegovi ga drugovi zovu »sreckovic« — Sto je to, u krainjoj liniji? — To je — rekoh — samo identifikacija nje- gova intelekta s onim njegova protivnika. — Tako je — odvrati Dupin — a nakon sto sam ga zapitao kako postize tu potpunu iden- tifikaciju od koje se i sastoji njegov uspjeh, dobio sam slijede¢i odgovor: »Kad Zelim saz- nati koliko je netko mudar, glup, dobar ili pokvaren, ili sto misli tog trenutka, ja izraz svog lica Sto je moguée totnije dovedem u sklad s njegovim izrazom, pa pritekam da vidim kakve ée se misli ili osje¢aji javiti u mom umu ili sreu, koje bi odgovarale tom 28 izrazu«. Taj datki odgovor leZi u osnovi sve- kolike patvorene dubokoumnosti koju pripi- sujemo Rochefoucauldu, La Bougiveu, Ma- chiavelliju i Campanelli. — A identifikacija — rekoh — njegova inte- lekta s protivnikovim ovisit éc, ako te dobro shvaéam, o tofnosti s kojom se procjenjuje intelekt protivnika. — Njena praktiéna vrijednost i ovisi o tome — odgovori Dupin — dok prefekt i njegova druzina promazuju tako éesto prije svega zbog oglusivanja o tu identifikaciju, zatim zbog lose procjene, ili jo8 bolje, zbog toga Sto uopée ne procjenjuju intelekt osobe s kojom se bave. Oni uzimaju u obzir samo viastite pojmove o dovitljivosti; trazedi neku skrivenu stvar, paze samo na one navine na koje bi tu stvari sami sakrili. Utoliko su u pravu: njiho- va viastita domi8ljatost vjerno predstavlja domi&ljatost mase. Ali kad je prepredenost nekog pojedinog zloginca po svom karakteru drukéija od njihove, ovaj im, naravno, po- mrsi raéune. To se dogada uvijek kad je ta prepredenost iznad njihove, a vrlo esto i kad je ispod. Nikad ne variraju nagela svojih i trazivanja; kad ih primora neka neuobiéajena nuida — neka izvanredna nagrada— tada u najboljem sluéaju profire ili pretjeraju sa starim navinima svoje prakse, a da ne diraju u njihova naéela. Sto su, na primjer, winili u ovom D.-ovom shiaju da promijene natela svog djelovanja? Sto je sve to buSenje, pro- 29badanje i kuckanje, pretrazivanje mikrosko- pom i dijeljenje"povrSine zgrade 0 obrojéene kvadratne centimetre — Sto je sve to nego pretjerivanje u primjeni jednog naéela ili sku- pa natela po kojima se obavlja pretres, a Sto se sve zasniva na skupu pojmova o Ijudskoj domisljatosti, na koje se prefekt, rutinirano obavljajuéi svoju duznost, veé odavno navi- kao? Ne shvaéate li kako wzima za gotovo da ée ba’ svi Ijudi sakriti pismo, moda ne u svrdlom izbu8enoj nozi od stolea, ali svakako u nekoj nepristupagnoj rupi ili kutu, na Sto ga navodi onaj isti tok misli koji €ovjeka i tje- ra da neko pismo sakrije u rupi izbusenoj svr- dlom w nozi od stolice? Ne vidite li, uz to, da su takvi recherchés raznoraznih zakutaka pri- mjereni'samo redovitim prilikama i da th obavljaju redoviti umovi, jer prilikom svih takvih slutajeva skrivanja, pretpostavljiva je i pretpostavija se pristupaénost skrivenog predmeta tom naginu pretrage pa tako nje- govo otkriée uopée ne ovisi o pronicljivesti, nego u svemu samo o painji, strpljenju i od- luénosti traditelja? Kad je, medutim, sluéaj vrlo vazan — ili kad je nagrada golema, sto se, gledano politi¢kim oima, svodi na isto — ne pamti se da su spomenuta dobra svojstva zakazala, Sad éete razumjeti i Sto sam mislio kad sam dao naslutiti da je ukradeno pismo skriveno negdje u domagaju prefektova pre- tresa — drugim rijetima: da su prefektova natela u sebi obuhvaéala nagela po kojima je pismo bilo skriveno, ono bi, nema sumnje, 30 bilo i pronadeno. Naé visoki sluzbenik je, me- dutim, potpuno zbunjen; skriveni uzrok nje- gova poraza leZi u pretpostavei da je ministar budala, jer je stekao glas kao pjesnik. Sve budale i jesu pjesnici; to prefekt osjeéa, ali krriv je za non distributio medii, zakljutiv$i odatle da su svi pjesnici budale. — Ali, je lion doista pjesnik? — upitao sam. — Postoje dva brata, znam, i oba su stekla ime u knjizevnosti. Ministar je, mislim, vrlo uéeno pisao o diferercijalnom ratunu. On je matematiéar, a ne pjesnik, — GrijeSite; znam ga dobro, on je oboje, Tek kao pjesnik matematitar moze misliti valja- no; samo kao matematitar, ne bi uopée mo- ga0 razmisljati i time bi bio izruéen prefek- tovoj milosti, — Imenadujete me — rekoh — ovim mi8- Ijenjem koje je protivno migljenju svijeta. Ne kanite, valida, obezvrijediti dabro uteme- Jjeno shvaéanje mnogih stoljeéa: da se, na- ime, matematitki um veé odavno smatra u- mom par excellence, — Ilya a parier — odgovori mi Dupin, ci- tirajuéi Chamforta — que touty idée publi- que, toute convention reque, est une sottise, car elle a convenu au plus grand nombre. Ma- tematitari su, dopuStam, dali sve od sebe ne bi li rasirili tu popularnu zabludu koju spo- minjete, a koja zbog toga Sto je objavijuju kao istinu nije ni8ta manje zabluda. $ vjesti- nom dostojnijom nekog vrednijeg cilja oni 31su, na primjer, podmetnuli pojam »analize« walgebru. Upravo su Francuzi zaéetnici ove obmane, ali ako je pojam uopée vazan — ako rijeti primjenom poprimaju neku vrijednost — tada »analizac mati »algebra« jednako ta- ko kao 8to u latinskom ambitus podrazumi- jeva ambiciju, religio religiju, a homines honesti skup %asnih judi. —Vidim da ulazite u prijepor — rekoh — sa stanovitim parigkim algebristima, ali nastavi- te. ee — Osporavam valjanost, pa time i vrijednost onog razuma koji se njeguje u bilo kojem za- sebnom obliku drukéijem od apstraktno lo- gitkog. Osporavam, osobito, razum Skolovan na matematici. Matematika je znanost oblika i koligine; matematitko umovanje samo je logika primijenjena na opazanje forme i kvantiteta, Velika je zabluda pretpostavka da su istine, ak i onog Sto zovemo distom al- gebrom, neke apstraktne ili opéenite istine. Ta zabluda je tako velika, da me zapanjuje Sto je tako Siroko prihvadena. Matematitki aksiomi nisu aksiomi sveopée istine. Ono Sto vrijedi za relaciju — forme i kvantiteta — éesto je gruba neistina s obzirom na, recimo, etiku. U ovoj potonjoj obitno nije istina da je zbroj svih dijelova jednak cjelini: Taj aksi- om ne stoji ni u kemiji. Ne stoji ni kad je ri- jet o motivima, jer dva motiva, svaki sa svo- jom zadanom vrijednoSéu, kad se ujedine nemaju nuzno vrijednost jednaku zbroju svo- ct jih zasebnih vrijednosti. Ima jo$ mnogo dru- gih matematitkih istina koje su istine samo u granicama relacije, Ali matematiéar argu- mentira iz svoje konaéne istine, po navici, kao da je ona apsolutno i opéenito primjenji- va — ako to svijet doista i zamislja. U svo- joj velo ugenoj »Mitologijic, Bryant spominje jedan analogni izvor zablude i kate: »lako se u poganske bajke ne vjeruje, mi se nepre- stano zaboravljamo i zakljutujemo iz njih kao iz neke stvarnosti koja postoji«, U slu- éaju algebrista, koji su i sami pogani, u »po- ganske bajke« se vjeruje i iz njih se zaklju- &uje, ne toliko zbog slabog paméenja, koliko zbog neobjasnjive zbrke u mozgovima. Sve u svemu, jo8 niked nisam sastao tistog ma- ara koji bi se dao razuvjeriti u jedna- ke korijene, ili koji ne bi potajno drZao za- logom svoje vjere da je x* + px apsolutno i bezuvjetno jednako 4. Recite nekom od te gospode, tek za pokus, ako ba’ Zelite, kako vjerujete da se mogu sluditi okolnosti u ko- jima x! + px nije posve jednako g, pa kad shvati Sto ste time mislili, bjezite od njega koliko vas noge nose, jer ée vas on svakako htjeti udariti, — Zelim reéi — nastavi Dupin, dok sam se ja smijao njegovoj posljednjoj opasci — da je ministar bio samo puki matematitar; pre- fektu ne bi trebalo potpisati onaj éek. Znam ministra i kao matematitara i kao pjesnike, pa sam svoje mjere prilagodio njegovim spo- 33sobnostima i prilikama koje ga okruzuju. Zmam ga i kao dvorskog Govjeka i kao drskog spletkara. Takav Sovjek, smatrao sam, ne mo- 4e ne znati uobitajene policijske natine dje- lovanja On ne moze ne naslutiti — a dogadaji su pokazali da je naslutio — da ée na njega biti izvrien prepad. Mora predvidjeti, mislio sam, potajnu premeta- Ginu svojeg prebivalista. Njegova testa noc- na izbivanja, koja nam prefekt hvali kao stanovitu korisnu pomoé, smatrao sam samo smicalicom, kojom je policiji pruzio priliku za temeljiti pretres, kako bi ih Sto prije uvjerio u ono na Sto je G. na kraju i sam doSao — da pismo nije u zgradi. Osjecao sam, takoder, da ée cijeli tok misli, Sto mi je tesko potanko objasniti u ovom éasu, a koji se tiée nepromjenjivih naéela policijskog dje- lovanja u potrazi za skrivenim predmetom — osjeéao sam, dakle, da ¢e taj isti tok misli nuino proéi i ministrovom glavom. To ée ga neopozivo navesti da odbaci pomisao na sva- Ki uobitajeni kutié za skrivanje. Takav tov- jek, mislio sam nadalje, ne moie biti toliko nespretan a da ne vidi kako ¢e najskriveniji i najzamrSeniji zakuci njegova hotela, pre- fektovim o¢ima, iglama, svrdlima i mikrosko- pima biti otvoreni poput nekoga njegovog najobiénijeg ormara. Shvatio'sam, na kraju, da ée kao privodnu stvar morati izabrati jed- nostavnost, ako to veé i ne bude njegov svjes- ni izbor. Prisjetit éete se, mozda, kako je pre- fekta uhvatio grohotan smijeh kad sam mu 34 prilikom naSeg prvog susreta natuknuo kako je vrlo lako moguée da mu ta tajna zadaje toliko muke samo zbog svoje prevelike oti tosti. — Da — rekoh —dobro se sjecam njegovog veselja. Mislio sam, zaista, da ée ga spopasti arvevi, — Materijaini svijet — nastavi Dupin — obi- Inje vrlo toénim analogijama s nematerijal- nim; tako ima zrno istine u retoritkoj dogmi da se metaforom ili poredbom moze potkri- jepiti neki argument i ukrasiti neki opis. Iz- gleda da je natelo vis inertiae, na primjer, istovjetno u fizici i metafizici. U fizici ée se neko veliko i te&ko tijelo pokrenuti teze od lak8eg, a njegov moment sile bit ée razmje- ran toj teSko¢i, u metafizici nije nista manje toéno da ¢e intelekt vecih moguénosti, buduci sna%niji, ustrajniji i znatajniji svojim kreta- njem od onih nizeg stupnja, biti nepokretni- ji, zateteniji i vise ée oblijevati u prvih ne- koliko koraka svog razvoja. I opet: jeste li ikad primijetili koji uli&ni natpisi ponad du- éanskih vrata najvige priviaée naSu painju? —Nisam o tome nikad ni razmi8ljao — od- vratih, — Ima igra gonetanja — nastavi on — koja se igra na zemljovidu. Jedna strana trazi od druge da pronade neku zadanu rijeé — ime grada, rijeke, driave ili carstva — ukratko, bilo koju rijeé na Sarolikoj i zamrenoj po- vrSini Karte. Novajlija u igri obiéno Zeli zbu- niti protivnika zadavanjem najsitnije napisa- 35nih imena, ali iskusan igraé odabire rijeti ko- je se velikim sloviima prostiru s kraja karte. Te rijeéi, poput glomaznih ulitnih natpisa i ploga, promitu nagoj paznji jer su i previse otite; tu je fizitki previd do u dlaku jednak psihiékom nezapa%anju, zbog kojeg ée inte- lekt dopustiti da mu zamijecene promaknu one pomisli koje su previse opipljive i pre- napadno otigledne. Ali, izgleda, takav je stav donekle iznad ili izvan shvacanja naSeg pre- fekta. Ni éaska nije pomislio, ni dréao vjero- jatnim ili moguéim, da mu je ministar sakrio pismo pod nosom, te mu time sprijetio da ga primijeti. — Ali Sto sam vise razmigljao o smjeloj i prodornoj D-ovoj o&troumnosti koja zma raz- luéiti stvari, o Ginjenici da dokument uvi- jek mora biti pri ruci ako kani korisno poslu- Ziti svojoj svrsi, te o odlutnom prefektovom dokazu da se do pisma u granicama wobit jene pretrage ne mote do¢i — to sam zado- voljniji bivao Sto je ministar, da bi sakrio pismo, pribjegao inteligentnom i mudrom natinu: uopée nije nastojao sakriti ga. — Prepun takvih misli, opremih se jednog lijepog jutra parom naoéala za sunce i naja- vih se, kao sluéajno, u ministrovoj paladi Naiao sam ga kod kuée kako zijeva, planduje i dangubi, pretvarajudi se da ga muti krajnji ennui: On-je, po'svoj prilici, najenergitnije Ijudsko ‘bide’ koje postoji —ali to samo’kad ga nitko ne vidi. 36 — Da mu uzvratim istom mjerom, potuZih se na svoju slabovidnost; sa Zaljenjem sam dodao kako moram nositi naoéale, ali sam pod njihovom za8titom oprezno i pomno pre- gledao cijeli stan, pretvarajudi se da mi je samo do ¢askanja s domatinom. — Osobitu painju poklonio sam velikom pi- saéem stolu kraj kojeg je sjedio i na kojem su s drugim spisima bila pomijeSana dva-tri glazbala i nekoliko knjiga. Tu, medutim, na- kon dugog i vrlo briZljivog ispitivanja, nisam spazio ni8ta Sto bi pobudivalo posebnu sum nju. ! — Kruteéi sobom, pogled mi naposljetku padne na bezvrijednu i kraku kutiju za pos- jetnice od Ijepenke, koja je o prijavoplavoj vrpci visila s malog mjedenog puceta, upravo po sredini — kao da je prva misao bila koja je imala tri ili Zetiri pregratka, nalazilo se petSest posjetnica i jedno pismo. Bilo ie umrljano i zgu%vano, napola poderano po sredini okvira od kamina, U toj kutiji, uniStiti ga potpuno, da bi se pri drugoj misli napustila prva. Nosilo je veliki crni peéat s velo upadljivim D-ovim monogramom i bilo je naslovijeno sitnim Zenskim rukopisom na samog ministra. Djelovalo je kao nemamo i bezbrizno odbageno u najgornji pretinac ku- tije za posjetnice, —, Tek Sto sam bacio pogled na to pismo, zakljuéio sam a je to ono koje trazim. Po svom se izgledu, svakako, razlikovalo od pis- 37ma Sto nam ga je prefekt bio tako potanko opisao; po njemu, bilo je malo, ruditasto, s vojvodskim grbom obitefji S. Sada je sitnim Zenskim rukopisom bilo naslovijeno na mi- nistra, Po prefektu, naslov na stanovitu oso- ‘bu iz kraljevske ku¢e bio je napisan odluéno i smjelo, Odgovarala je jedino velitina pisma. Ali krajnja Korjenitost tik razlika, mrlje i poderani papir, u tolikom neskladu s istinski metodiénim D-ovim navikama, motriocu ta- ko namjerno varljiva s obzirom na vrijednost dokumenta — sve to skupa, previ8e upadljiv smjeStaj samog papira, na oti svakom posje- titelju, bilo je u skladu sa zakljuécima do ko- jih sam i sam bio dofao, te je potvrdivalo sumnje onoga koji je doSao s namjerom da sumnja, : — Oduljio sam svoj posjet Koliko sam mo- gao, i dok sam se trudio da odréim najziv]ji razgovor s ministrom. o predmetu za koji sam znao da ée uvijek pobuditi njegovo za- nimanje i zabaviti ga, svoju sam paknju za- pravo usmjerio na pismo. Ispitujuéi ga tako, povjerio sam paméenju njegov vanjski izgled i mjesto'u kutiji, a uz to sam slutajno otkrio nesto &to je uklonilo svaku sitnigava sumnju koja mi se mogla javiti. Gledajuci rubove pis- ma, primijetio sam da su pohabani vise nego 3to je potrebno, Djelovali su izlomljeno, kao kad neki évrsti papir savijemo i stisnemo pri- tiskivaéem, pa ga zatim ponovo presavijemo na drugu stranu, po istim rubovima ili prije- 38 Iomima po kojima je i prvi put bio savijen, To mi je otkri¢e dostajalo. Bilo mi je jasno da je pismo izvrnuto poput rukavice, iznutra na van, nanovo naslovijeno i zapetacéno, Za- zelih ministra dobar dan i smjesta se oprostih, ostavivsi zlatnu burmuticu na stolu. — Iduéeg jutra vratio sam se zbog burmu- tice, pa smo vrlo rado nastavili razgovor od prethodnog dana. Dok smo se tako zabavlja- li, tik pod prozorima zaéuo se glasan prasak kao iz, pi8tolja, popraéen nizom wzasnutih kri- kova i vikom prenerazene gomile. D. je po- hitao do prozora, otvorio ga i pogledao na ulicu. U meduvremenu doSuljao sam se do kutije s posjetnicama, uzeo pismo, tutnuo ga u diep zamijenivai ga faksimilom (barem po izvanjskom izgledu) Sto sam ga pailjivo iz- radio u svom stanu — imitirao sam vrlo la- ko Dov monogram, napravivsi peéetnjak od kruha. — Uznemirenost na ulici izazvalo je sumanu- to ponaianje nekog Yovjeka s puskom, Opa- lio je u gomilu Zena i djece. Pokazalo se, me- dutim, da naboj nije imao zrna, pa je bijed- nik priveden kao ludak ili pijanac. Posto su ga odveli, D. se okrenu od prozora, gdje sam mu se pridruzio odmak posto sam zbrinuo trazeni predmet. Domalo sam se i oprostic Lani ludak bio je Zovjek koga sam potpla- tio. — Ali emu je bilo potrebno — zapitah — pismo zamijeniti faksimilom? Ne bi li bilo 39bolje da ste ga prilikom prvog posjeta zgra- bili i oprostili se? — D. je — odgovori Dupin — na sve spre- man i hladnokrvan éovjek. Njegova palata nije bez slugu odanih njegovim interesima. Da sam postupio nesmotreno, kao Sto mi vi prediazete, mozda nikad ne bih izaSao Ziv kraj nazotnog ministra. Lijepi me Pariz vise nikad ne bi vidio. Ali, osim pisma, imao sam i drugih razloga. Vama su poznata moja po- litigka uvjerenja. U toj sam stvari djelovao kao zastupnik spomenute dame. Osamnaest mjeseci ministar ju je dréao u svojoj viasti. A sada, ona ga dr¥i u svojoj — kako on ne zna da ona posjeduje pisrho, nastavit ée s ucjenama kao i prije. Time ée smjesta izaz- vati svoju polititku propast. I njegov ée pad biti vise mugan nego brz. Sve je to u redu kad se govori o facilis descensus Averni, ali na svakovrsnim usponima, kako Catalani kaze v pjevanju, mnogo je lak’e popett se nego ii. U konkretnom sluéaju nemam nimalo si suosjeéanja — a ni Zaljenja — za onoga koji ‘se spuSta. On pripada vrsti monstrum horen- dum, darovitim ali neprincipijelnim ljudima. Priznajem, ipak, da bih vrlo volio saznati pra- ‘vu narav njegovih: misli kad ga opovrgne ona koju nag prefekt zove »stanovitom osobome, te mu ne preostane drugo nego da otvori pis- mo koje sam mu ostavio u polici za posjet- nice. — Kako? Zar ste uopée nesto napisali? 40 — Pa... nije mi se Ginilo pravo da list bude prazan. Bilo bi to uvredljivo. Jednom u Beéu, D. mi je weinio navao i ja sam mu, posve dobronamjerno, rekao da éu mu to zapam- titi Udinilo mi se kako bi bilo Steta da mu to ne dam naslutiti. On dobro poznaje moj rukopis, pa sam usred praznog lista samo prepisao ove rijeéi: Un dessein si funeste, S'il n'est digne d’Atrée, est digne de Thyeste. Mofete ih na¢i u Crébillonovu »Atrejue. 4